Postroll

Preroll

<para>
 kad ju spustim u krevetić ona vrišti, baca se... smirim je tako da je pustim u svoj krevet i kad se smiri, traži da je vratim natrag u njen krevet. Inače se budi po noći nekoliko puta, traži po nekoliko bočica mlijeka (koje joj nažalost još nisam ukinula), po danu slabo jede. Kako ih naučiti da spavaju bez moje pomoći? Inače jako puno priča, voli čitati priče, ispitivati...itd. Pokušavam im postaviti granice, naravno većinu dana dok sam s njima želim što manje ih kritizirati, a više slušati, dok im tata udovoljava. Kad nešto ne želi da naprave, kaže "nemojte, vikat će mama". Mislim da je to krivo... Druga curica je drukčijeg karaktera, mirnija i nema takve ispade. Šta nam savjetujete kao roditeljima? Zahvaljujem. Mama I.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vrlo sličnu priču imala je jedna moja klijentica – isto blizanke, sa vrlo različitim karakterima – jedna mirnija, a druga sa čestim otporima. Ta je klijentica došla po savjet da joj pomognem sa djevojčicom koja je u čestim otporima, no kako je bilo jako motivirana to se pretvorilo u individualnu terapiju s njom, mamom. Nakon 4 mjeseca terapije, klijentica i curica su imale bitno bolji odnos, ali ne samo to, već se poboljšao i odnos između tate i curica (tata nije bio uključen u proces) kao i curica i drugih ljudi u njihovoj okolini (bake, djedovi).</para>
<para>No da se vratim na Vaš primjer. Što se tiče spavanja, preporučila bih Vam, kao što vjerojatno i sami nagađate, ukidanje bočice po noći. Vjerujem da, kada neće jesti po noći, da će po danu biti gladnija i da će bolje jesti. To će vrlo vjerojatno utjecati i na to da će bolje spavati po noći te da će potencijalno biti manje razdražljivija po danu. Način kako da ukinete bočicu sigurno neće biti jednostavan i moguće je da će se buniti, zbog navike. Zbog toga Vam predlažem da joj date gutljaj vode iz čaše navečer (čisto da imate mirnu savjest i da znate da neće biti žedna po noći). Ako se ipak probudi po noći i traži piti, također joj dajte gutljaj vode iz čaše. Iz čaše je nezgodnije piti, pa je vjerojatnije da onako snena, neće imati želje puno i često piti.</para>
<para>Ako spavaju sa Vama u krevetu, što često čujem, počnite planirati kako da ih prebacite u svoje krevetiće. Vodite računa da, ako npr. idete uskoro na godišnji gdje znate da ćete svi spavati u istom krevetu, da ne uvodite novi režim prije već poslije toga kako ih ne biste nepotrebno zbunjivali.</para>
<para>Zašto naglašavam spavanje u svojim krevetićima? Zato jer to isto utječe na kvalitetu njihovog sna te će spavati mirnije jednom kada se na novu situaciju naviknu, i manje se buditi i tražiti piti po noći. To će opet utjecati na bolju naspavanost i manju razdražljivost po danu. Ono o čemu je isto važno voditi računa da ove dvije stvari ne uvodite istovremeno (ako uopće spavaju sa Vama), već jednu po jednu. Prvo bočicu ukinuti i uvesti pijenje na čašu, a potom spavanje u svom krevetiću, ako je takav slučaj i kod vas. Ako pak ne piju iz čaše niti po danu, tada prvo uvedite to pa tek onda, kada se naviknu na pijenje iz čaše po danu (i samo iz čaše jer su dovoljno velike), onda uvedite noćno pijenje iz čaše.</para>
<para>Ovo su neki konkretni načini što možete polako uvoditi. Drugi razlozi, koji obično postoje, zašto je dijete često u otporu predlažem da zajedno istražite sa psihologom ili psihoterapeutom. Ukoliko ste iz Zagreba, možete se javiti nama u Centar Proventus.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Ukidanje noćnih bočica i navikavanje na samostalno spavanje u vlastitu krevetu Poštovana, imam dvije curice od 20 mjeseci. Jedna od curica u zadnje vrijeme ima česte izljeve bijesa, želi se stalno nositi, ne može zaspati bez moje pomoći, mama nosi me, mama mazi me... 
   kad ju spustim u krevetić ona vrišti, baca se... smirim je tako da je pustim u svoj krevet i kad se smiri, traži da je vratim natrag u njen krevet. Inače se budi po noći nekoliko puta, traži po nekoliko bočica mlijeka (koje joj nažalost još nisam ukinula), po danu slabo jede. Kako ih naučiti da spavaju bez moje pomoći? Inače jako puno priča, voli čitati priče, ispitivati...itd. Pokušavam im postaviti granice, naravno većinu dana dok sam s njima želim što manje ih kritizirati, a više slušati, dok im tata udovoljava. Kad nešto ne želi da naprave, kaže "nemojte, vikat će mama". Mislim da je to krivo... Druga curica je drukčijeg karaktera, mirnija i nema takve ispade. Šta nam savjetujete kao roditeljima? Zahvaljujem. Mama I.

Draga mama,
vrlo sličnu priču imala je jedna moja klijentica – isto blizanke, sa vrlo različitim karakterima – jedna mirnija, a druga sa čestim otporima. Ta je klijentica došla po savjet da joj pomognem sa djevojčicom koja je u čestim otporima, no kako je bilo jako motivirana to se pretvorilo u individualnu terapiju s njom, mamom. Nakon 4 mjeseca terapije, klijentica i curica su imale bitno bolji odnos, ali ne samo to, već se poboljšao i odnos između tate i curica (tata nije bio uključen u proces) kao i curica i drugih ljudi u njihovoj okolini (bake, djedovi).
No da se vratim na Vaš primjer. Što se tiče spavanja, preporučila bih Vam, kao što vjerojatno i sami nagađate, ukidanje bočice po noći. Vjerujem da, kada neće jesti po noći, da će po danu biti gladnija i da će bolje jesti. To će vrlo vjerojatno utjecati i na to da će bolje spavati po noći te da će potencijalno biti manje razdražljivija po danu. Način kako da ukinete bočicu sigurno neće biti jednostavan i moguće je da će se buniti, zbog navike. Zbog toga Vam predlažem da joj date gutljaj vode iz čaše navečer (čisto da imate mirnu savjest i da znate da neće biti žedna po noći). Ako se ipak probudi po noći i traži piti, također joj dajte gutljaj vode iz čaše. Iz čaše je nezgodnije piti, pa je vjerojatnije da onako snena, neće imati želje puno i često piti.
Ako spavaju sa Vama u krevetu, što često čujem, počnite planirati kako da ih prebacite u svoje krevetiće. Vodite računa da, ako npr. idete uskoro na godišnji gdje znate da ćete svi spavati u istom krevetu, da ne uvodite novi režim prije već poslije toga kako ih ne biste nepotrebno zbunjivali.
Zašto naglašavam spavanje u svojim krevetićima? Zato jer to isto utječe na kvalitetu njihovog sna te će spavati mirnije jednom kada se na novu situaciju naviknu, i manje se buditi i tražiti piti po noći. To će opet utjecati na bolju naspavanost i manju razdražljivost po danu. Ono o čemu je isto važno voditi računa da ove dvije stvari ne uvodite istovremeno (ako uopće spavaju sa Vama), već jednu po jednu. Prvo bočicu ukinuti i uvesti pijenje na čašu, a potom spavanje u svom krevetiću, ako je takav slučaj i kod vas. Ako pak ne piju iz čaše niti po danu, tada prvo uvedite to pa tek onda, kada se naviknu na pijenje iz čaše po danu (i samo iz čaše jer su dovoljno velike), onda uvedite noćno pijenje iz čaše.
Ovo su neki konkretni načini što možete polako uvoditi. Drugi razlozi, koji obično postoje, zašto je dijete često u otporu predlažem da zajedno istražite sa psihologom ili psihoterapeutom. Ukoliko ste iz Zagreba, možete se javiti nama u Centar Proventus.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TATJANA GJURKOVIĆ

Bolja ja

Ukidanje noćnih bočica i navikavanje na samostalno spavanje u vlastitu krevetu

<para> I molila bih vas da mi kažete vaše mišljenje o homeopatiji i da li roditelj smije na vlastitu ruku </para>
<para>
 Bok! Imam curicu koja je u jesen krenula u jaslice..i prvi mjesec boravka svaka dva tjedna bi se razbolila. Jasno mi je da je sve to normalno i da mora stvoriti imunitet! Jel mi možete reći da li postoje neki dobri preparati na biljnoj bazi za jačanje imuniteta ili za razne prevencije u slučaju prehlade, kašlja..itd? I molila bih vas da mi kažete vaše mišljenje o homeopatiji i da li roditelj smije na vlastitu ruku kupit i dati pripravke? I još me zanima da li se mogu davati djeci kayani proizvodi od divlje borovnice, da li je to uopće dobro i ispravno? Hvala puno. mama!!!
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Polazak u dječji kolektiv povezan je s povećanom učestalošću infektivnih bolesti. Najveća je učestalost akutnih respiratornih infekcija (virusnih i bakterijskih), a u pojedinim sredinama i u određenim razdobljima teškoće stvaraju i crijevne infektivne bolesti, kožne infekcije te intestinalne parazitarne bolesti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Akutne respiratorne bolesti vodeći su problem u predškolskim ustanovama, kako u nas tako i u svijetu. Nakon što dijete krene u predškolsku ustanovu, uobičajeno se javljaju neprekidno curenje iz nosa i kašalj. Rani polazak u jaslice povezan je sa znatno češćim obolijevanjem djece, što u prosjeku iznosi dva do tri puta na mjesec. Tek nakon treće godine boravka u kolektivu učestalost obolijevanja pada na razinu obolijevanja djece koja ne idu u vrtić. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Preventivnim davanjem "pripravka za imunitet" nećete, tj. ne možete podići imunitet, niti smanjiti učestalost i težinu infekcija. Imunitet djeteta se razvija. Dijete starije od godinu dana stvara većinu protutijela koja ga štite od bakterijskih infekcija, ali tek nakon pete godine stvaraju protutijela protiv virusa. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prije svega valja osigurati optimalne uvjete kako bi prirodni mehanizmi obrane bili što učinkovitiji. Zdrava i raznovrsna prehrana, tjelesna aktivnost i boravak na svježem zraku te dovoljno sna, svakako će pridonijeti učinkovitijoj kontroli infekcije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zaštitu od bakterijskih bolesti osigurava cijepljenje, osim onih koja je do sada već primio, preporučila bih cijepljenje protiv pneumokoka. Za virusne bolesti, preporuča se cijepljenje protiv gripe (u sezoni cijepljenja) te protiv vodenih kozica. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kod djece se pokazao koristan učinak vitamina C. Ehinacea je najpoznatija biljka s imunostimulirajućim djelovanjem, a preporuča se osobama sa čestim prehladama. Ukoliko se odlučite za homeopatske preparate, savjetujte se sa stručnjakom, a nikako ne davati djeci na vlastitu ruku. Sa kayani proizvodima nemam iskustva.</para>
<para>dr. Svjetlana Bela Klancir<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Prirodni preparati na biljnoj bazi za jačanje imuniteta Jel mi možete reći da li postoje neki dobri preparati na biljnoj bazi za jačanje imuniteta ili za razne prevencije u slučaju prehlade, kašlja..itd?  I molila bih vas da mi kažete vaše mišljenje o homeopatiji i da li roditelj smije na vlastitu ruku 

   Bok! Imam curicu koja je u jesen krenula u jaslice..i prvi mjesec boravka svaka dva tjedna bi se razbolila. Jasno mi je da je sve to normalno i da mora stvoriti imunitet! Jel mi možete reći da li postoje neki dobri preparati na biljnoj bazi za jačanje imuniteta ili za razne prevencije u slučaju prehlade, kašlja..itd? I molila bih vas da mi kažete vaše mišljenje o homeopatiji i da li roditelj smije na vlastitu ruku kupit i dati pripravke? I još me zanima da li se mogu davati djeci kayani proizvodi od divlje borovnice, da li je to uopće dobro i ispravno? Hvala puno. mama!!!
   
   
   Polazak u dječji kolektiv povezan je s povećanom učestalošću infektivnih bolesti. Najveća je učestalost akutnih respiratornih infekcija (virusnih i bakterijskih), a u pojedinim sredinama i u određenim razdobljima teškoće stvaraju i crijevne infektivne bolesti, kožne infekcije te intestinalne parazitarne bolesti. 
   Akutne respiratorne bolesti vodeći su problem u predškolskim ustanovama, kako u nas tako i u svijetu. Nakon što dijete krene u predškolsku ustanovu, uobičajeno se javljaju neprekidno curenje iz nosa i kašalj. Rani polazak u jaslice povezan je sa znatno češćim obolijevanjem djece, što u prosjeku iznosi dva do tri puta na mjesec. Tek nakon treće godine boravka u kolektivu učestalost obolijevanja pada na razinu obolijevanja djece koja ne idu u vrtić. 
   Preventivnim davanjem "pripravka za imunitet" nećete, tj. ne možete podići imunitet, niti smanjiti učestalost i težinu infekcija. Imunitet djeteta se razvija. Dijete starije od godinu dana stvara većinu protutijela koja ga štite od bakterijskih infekcija, ali tek nakon pete godine stvaraju protutijela protiv virusa. 
   Prije svega valja osigurati optimalne uvjete kako bi prirodni mehanizmi obrane bili što učinkovitiji. Zdrava i raznovrsna prehrana, tjelesna aktivnost i boravak na svježem zraku te dovoljno sna, svakako će pridonijeti učinkovitijoj kontroli infekcije. 
   Zaštitu od bakterijskih bolesti osigurava cijepljenje, osim onih koja je do sada već primio, preporučila bih cijepljenje protiv pneumokoka. Za virusne bolesti, preporuča se cijepljenje protiv gripe (u sezoni cijepljenja) te protiv vodenih kozica. 
   Kod djece se pokazao koristan učinak vitamina C. Ehinacea je najpoznatija biljka s imunostimulirajućim djelovanjem, a preporuča se osobama sa čestim prehladama. Ukoliko se odlučite za homeopatske preparate, savjetujte se sa stručnjakom, a nikako ne davati djeci na vlastitu ruku. Sa kayani proizvodima nemam iskustva.
dr. Svjetlana Bela Klancirspec.pedijatar
   
      Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol
   
 Klinfo.hr 

Prirodni preparati na biljnoj bazi za jačanje imuniteta

<para>
 Imam pitanje u vezi ozljede obraza moje kćeri stare nepune tri godine. Nakon što je u igri udarila licem o rub stolice pojavila se masnica koju smo u početku kratko hladili ledom kako ne bi nastala veća oteklina. Masnica je uredno mijenjala boje a nakon par dana primjetio sam da je na mjestu udara ispod kože nastala mala bezbolna kvržica. Na pregledu koji smo zatim obavili kod naše pedijatrice ustanovljeno je vizualnim pregledom i pregledom putem dodira da kvržica nije opasna. Preporučena nam je krema Hepan kojom smo trebali masirati obraz dva puta dnevno. Nakon 14 dana stekao sam dojam da se kvržica ne smanjuje te sam prema uputi na lijeku kontaktirao pedijatricu koja nam je napomenula da će biti potrebna duža terapija istom kremom te da smo stigli na prvi pregled malo prekasno. Prvi pregled smo obavili unutar 8 dana od pojave masnice. Pitao bih vas za mišljenje da li je ovo dostatna metoda liječenja ili je potrebno nešto više. N.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> U Vaše djevojčice se najvjerojatnije radi o fibroziranom hematomu – ožiljastom potkožnom zarastanju potkožne nakupine krvi nakon traume.</para>
<para>Trebat će vremena da se kvržica “otopi”. Postupak preporučen od nadležnog pedijatra je dostatan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Ozljeda obraza i pojava kvržice na licu Masnica je uredno mijenjala boje a nakon par dana primjetio sam da je na mjestu udara ispod kože nastala mala bezbolna kvržica.Pozdrav. 
    Imam pitanje u vezi ozljede obraza moje kćeri stare nepune tri godine. Nakon što je u igri udarila licem o rub stolice pojavila se masnica koju smo u početku kratko hladili ledom kako ne bi nastala veća oteklina. Masnica je uredno mijenjala boje a nakon par dana primjetio sam da je na mjestu udara ispod kože nastala mala bezbolna kvržica. Na pregledu koji smo zatim obavili kod naše pedijatrice ustanovljeno je vizualnim pregledom i pregledom putem dodira da kvržica nije opasna. Preporučena nam je krema Hepan kojom smo trebali masirati obraz dva puta dnevno. Nakon 14 dana stekao sam dojam da se kvržica ne smanjuje te sam prema uputi na lijeku kontaktirao pedijatricu koja nam je napomenula da će biti potrebna duža terapija istom kremom te da smo stigli na prvi pregled malo prekasno. Prvi pregled smo obavili unutar 8 dana od pojave masnice. Pitao bih vas za mišljenje da li je ovo dostatna metoda liječenja ili je potrebno nešto više. N.
   
   Odgovor:
    U  Vaše  djevojčice se najvjerojatnije radi o fibroziranom hematomu – ožiljastom potkožnom zarastanju  potkožne nakupine krvi nakon traume.
Trebat će vremena  da se  kvržica “otopi”. Postupak  preporučen od  nadležnog pedijatra je  dostatan.
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar

   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Ozljeda obraza i pojava kvržice na licu

<para> Inače koristimo Novalac AR mlijeko. </para>
<para>
 Poštovani, curica od 7 mjeseci je već 4 tjedna "bolesna", što znači da se izmjenjuju sitne dječje bolesti. Prvo smo imali nekakvu temperaturu nekoliko dana , ali je grlo bilo samo malo crveno pa nije bilo potrebe za antibiotikom. Nakon toga je uslijedilo faza od 10 dana jako mekih stolica, pa nismo spavali od katara i na kraju prije 10 dana dobila je crijevnu virozu, povraćala pola dana , barem 10 puta. Ujutro kao da ništa nije bilo, ali su počele toliko vodenaste i jako smrdljive stolice, da je sve izlazilo na pelene van (cca 5-8 dnevno). Kupili smo nan mlijeko bez laktoze (prema savjetu pedijatrice ), pa su se stolice smanjile količinski i ima ih manje. Međutim jučer su bile 2 i jutros 1, sa crnim trakicama (cca 0,5 cm) u žutoj boji i jako smrdljive. Zabrinjavaju me te trakice u stolici, a sve ostalo sam navela kako bi možda pomoglo u dijagnozi. Inače koristimo Novalac AR mlijeko. Najljepša hvala i lijep pozdrav. Mama T.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Opisali ste tipičnu sliku gastroenteritisa.</para>
<para>Proljev se obično javlja nakon povraćanja, a stolice mogu biti kašaste, nehomogene, isjeckane ili tekuće, vodene ili pjenušave. U stolici može biti više ili manje sluzi, ali mogu biti i potpuno homogene, tekuće, bez sluzi, boje okera. Stolice mogu sadržavati primjese krvi, dok je više krvi rijetkost. Infektivni proljev može, ali ne mora, biti praćen povišenom temperaturom.</para>
<para>Uzročnik proljeva najčešće je virus: rotavirus i adenovirus odgovorni su za oko 50% slučajeva proljeva, osobito zimi i početkom proljeća. Međutim, ponekad proljev uzrokuju bakterije kao: Salmonella i druge vrste bakterija kao Escherichia coli, Yersinia, Campillobacter ili Sigella.</para>
<para>Tamne trakice u stolici vašeg djeteta mogu biti tragovi krvi ili žučnih boja koji različito fermentiraju i daju takvu boju. Simptomi mogu trajati od 7 do 14 dana, a u liječenju je najvažnija nadoknada tekućine i elektrolita, lagana prehrana i probiotik. Ukoliko u stolici i dalje primijećujete tamne primjese, potrebno je stolicu dati na analizu.</para>
<para>dr.Svjetalana Bela Klancir, spec.pedijatar</para>
<para>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

“Trakice” vrlo neugodnog mirisa u bebinoj stolici Međutim jučer su bile 2 i jutros 1,  sa crnim trakicama (cca 0,5 cm) u žutoj boji i jako smrdljive. Zabrinjavaju me te trakice u stolici, a sve ostalo sam navela kako bi možda pomoglo u dijagnozi.  Inače koristimo Novalac AR mlijeko. 

   Poštovani, curica od 7 mjeseci je već 4 tjedna "bolesna", što znači da se izmjenjuju sitne dječje bolesti. Prvo smo imali nekakvu temperaturu nekoliko dana , ali je grlo bilo samo malo crveno pa nije bilo potrebe za antibiotikom. Nakon toga je uslijedilo faza od 10 dana jako mekih stolica, pa nismo spavali od katara i na kraju prije 10 dana dobila je crijevnu virozu, povraćala pola dana , barem 10 puta. Ujutro kao da ništa nije bilo, ali su počele toliko vodenaste i jako smrdljive stolice, da je sve izlazilo na pelene van (cca 5-8 dnevno). Kupili smo nan mlijeko bez laktoze (prema savjetu pedijatrice ), pa su se stolice smanjile količinski i ima ih manje. Međutim jučer su bile 2 i jutros 1,  sa crnim trakicama (cca 0,5 cm) u žutoj boji i jako smrdljive. Zabrinjavaju me te trakice u stolici, a sve ostalo sam navela kako bi možda pomoglo u dijagnozi. Inače koristimo Novalac AR mlijeko. Najljepša hvala i lijep pozdrav. Mama T.
   
   Opisali ste tipičnu sliku gastroenteritisa.
Proljev se obično javlja nakon povraćanja, a stolice mogu biti kašaste, nehomogene, isjeckane ili tekuće, vodene ili pjenušave. U stolici može biti više ili manje sluzi, ali mogu biti i potpuno homogene, tekuće, bez sluzi, boje okera. Stolice mogu sadržavati primjese krvi, dok je više krvi rijetkost. Infektivni proljev može, ali ne mora, biti praćen povišenom temperaturom.
Uzročnik proljeva najčešće je virus: rotavirus i adenovirus odgovorni su za oko 50% slučajeva proljeva, osobito zimi i početkom proljeća. Međutim, ponekad proljev uzrokuju bakterije kao: Salmonella i druge vrste bakterija kao Escherichia coli, Yersinia, Campillobacter ili Sigella.
Tamne trakice u stolici vašeg djeteta mogu biti tragovi krvi ili žučnih boja koji različito fermentiraju i daju takvu boju. Simptomi mogu trajati od 7 do 14 dana, a u liječenju je najvažnija nadoknada tekućine i elektrolita,  lagana prehrana i probiotik. Ukoliko u stolici i dalje primijećujete tamne primjese, potrebno je stolicu dati na analizu.
dr.Svjetalana Bela Klancir, spec.pedijatar

   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

“Trakice” vrlo neugodnog mirisa u bebinoj stolici

<para>
 On je iako je sjedio u sjedalici, pregrizao jezik i završio na šivanju, a mene su otpeljali u drugu bolnicu. S njim je bio tata. Sada mogu reći da smo se fizički nekako izvukli, ali ono što me muči je njegovo vraćanje na temu. Rekli su mi da će klinci to brzo zaboraviti i da ga ne prekidam kad priča o tome, ali sad je već prošlo 5 mjeseci, a skoro svaki dan me pita zašto je striček lupio našeg atosa, tog stričeka treba zlupati... čak je počeo uzimati telefon i na telefon mu kao se obraćati i vikati na njega. Priča počne iznenada... nevezano za to što radi... usred crtića, ručka... 
</para>
<para>
 U početku ga nisam sprječavala jer su mi savjetovali da se treba ispuhati. Priča on povremeno i kako ga je jezo bolio. Prije smo pričali s njim o tome, i muž i baka i ja, sad sam mu počela govoriti da je sve to prošlo i da će već neko stričeka kazniti. Ne bi ga htjela dodatno traumatizirati pa me samo zanima dal sam na dobrom putu. Htjela bi da mi kaže što ga muči i ne sprečavati ga, a opet.... kako da to zaboravi? Hvala puno. I.
</para>
<para>Draga I.</para>
<para>Taj događaj je izazvao niz vrlo stresnih situacija za Vašeg sina i normalno je da mu treba neko vrijeme da taj događaj "proradi". Taj događaj je izazvao i niz emocija poput: straha zbog samog događaja, straha zbog odvajanja od Vas, možda je i bio povrijeđen što ste Vi bili u drugoj bolnici, ljutnju, tugu.</para>
<para>Ono što možete jest dozvoliti mu fantazije kroz igru kako bi on preuzeo kontrolu u toj situaciji jer to je ono što traži time što govori „da će izlupati stričeka“, „zove“ ga na telefon i viče na njega. Ono što je bitno je da ga pokušate preusmjeriti da to sve izrazi kroz simboličku igru.</para>
<para>Također, važno je da dobije dozvolu od Vas da ga „izlupa“ i da se „izviče na njega“. To možete učiniti tako da, kada ponovno počne pričati o tome, da ga preusmjerite da zamisli da je neka lutka taj striček pa da „izlupa“ tu lutku. Jako je važno da, ako primijetite da bi živu osobu udario, da mu vrlo jasno povučete granicu i da kažete da osobu ne može udariti, ali da može zamisliti da je lutak ta osoba.</para>
<para>Možda će biti zbunjen sa time u trenutku, pa počnite vi prvi sa rečenicama kao što bi on sam rekao: „zločesti striček“, „nije pazio, pa nas je udario“, „jako sam uplašena što nas je udario“, „jako sam ljuta na stričeka“, „ljuta sam što sam morala biti u drugoj bolnici, a ne sa tobom (sa sinom)“, „i jako sam tužna bila tada“, „i zabrinuta da li si dobro“, „ma baš sam ljuta na stričeka što nas je odvojio“, „tako mi je falio moj sin kada sam bila u bolnici“.</para>
<para>Kao što možete iz gore navedenih rečenica primijetiti, važno je naglašavati neizrečene osjećaje Vašeg sina. Tako će mu biti lakše shvatiti što on to osjeća, prepoznati taj osjećaj, te od Vas dobiti ono što mu je potrebno – dozvolu da izbaci ljutnju pri čemu ćete ga doista čuti, zagrljaj i utjehu ako je tužan te podršku i osjećaj da je sada na sigurnom kada kaže da ga je strah.</para>
<para>Kada Vi počnete lupati lutku/jastuk ili nešto slično i izgovarati ove riječi, vjerojatno će se i Vaš sin u tome pridružiti. Možda će isprva gledati i čuditi se, pa ga onda pozovite i recite da neka „i on pokaže tom stričeku kako je njemu bilo kada vas je udario“. Nakon ovakve prorade osjećaja, Vaše dijete će dobiti i osjećaj kontrole nad tom situacijom što će mu pomoći da se pomiri sa tim događajem. Na kraju, kada izbaci sve što ima za reći, recite sinu kako se takve stvari događaju u životu, ali da zato postoje ljudi poput doktora koji nam pomognu da budemo bolje.</para>
<para>Prema Vašem opisu, striček je pogriješio u toj saobraćajnoj. Ako ste Vi isto napravili grešku, i to izverbalizirajte kako ne biste svu krivnju prebacili na drugog i kako bi Vaš sin imao prilike naučiti kako preuzeti odgovornost za svoje postupke, ma koliko to teško Vama bilo.</para>
<para>I posljednje, jako je važno da osvijestite kako Vi proživljavate ovu situaciju – koliko se u Vama „zadržao“ strah, kako Vi noću spavate, da li se Vaš život nastavio potpuno normalno ili osjećate neke posljedice zbog toga? Naime, ako sami to niste do kraja proradili, moguće je da Vaš sin u većoj mjeri sve to izražava jer osim svojih emocija, izražava i Vaše. Zato je važno da budemo svjesni vlastitih, kako bismo saznali kako sami sebi pomoći te kako dijete ne preuzelo odgovornost za naše emocije i brigu o nama.</para>
<para>Ako niti nakon ovakve dozvole za proradom osjećaja, Vaš sin neće prestati govoriti o tome (s time da mu dajte barem mjesec – dva da izbacuje što je proživio na ovaj način), tada Vam predlažem, ako živite u Zagrebu, da nam se obratite u Centar Proventus. Terapija igrom dobro pomaže u proradi traumatskih iskustava.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako pomoći 3-godišnjaku da se oporavi od traumatičnog iskustva (prometne nesreće)? Poštovanje! Prije nekoliko mjeseci imali smo prometnu nesreću moj sin i ja. Sinko će za par dana navršiti 3 godine. Nesreća se dogodila u 11. mjesecu. Bio je dosta ružan prizor. 
    On je iako je sjedio u sjedalici, pregrizao jezik i završio na šivanju, a mene su otpeljali u drugu bolnicu. S njim je bio tata. Sada mogu reći da smo se fizički nekako izvukli, ali ono što me muči je njegovo vraćanje na temu. Rekli su mi da će klinci to brzo zaboraviti i da ga ne prekidam kad priča o tome, ali sad je već prošlo 5 mjeseci, a skoro svaki dan me pita zašto je striček lupio našeg atosa, tog stričeka treba zlupati... čak je počeo uzimati telefon i na telefon mu kao se obraćati i vikati na njega. Priča počne iznenada... nevezano za to što radi... usred crtića, ručka... 


   U početku ga nisam sprječavala jer su mi savjetovali da se treba ispuhati. Priča on povremeno i kako ga je jezo bolio. Prije smo pričali s njim o tome, i muž i baka i ja, sad sam mu počela govoriti da je sve to prošlo i da će već neko stričeka kazniti. Ne bi ga htjela dodatno traumatizirati pa me samo zanima dal sam na dobrom putu. Htjela bi da mi kaže što ga muči i ne sprečavati ga, a opet.... kako da to zaboravi? Hvala puno. I.

Draga I.
Taj događaj je izazvao niz vrlo stresnih situacija za Vašeg sina i normalno je da mu treba neko vrijeme da taj događaj "proradi". Taj događaj je izazvao i niz emocija poput: straha zbog samog događaja, straha zbog odvajanja od Vas, možda je i bio povrijeđen što ste Vi bili u drugoj bolnici, ljutnju, tugu.
Ono što možete jest dozvoliti mu fantazije kroz igru kako bi on preuzeo kontrolu u toj situaciji jer to je ono što traži time što govori „da će izlupati stričeka“, „zove“ ga na telefon i viče na njega. Ono što je bitno je da ga pokušate preusmjeriti da to sve izrazi kroz simboličku igru.
Također, važno je da dobije dozvolu od Vas da ga „izlupa“ i da se „izviče na njega“. To možete učiniti tako da, kada ponovno počne pričati o tome, da ga preusmjerite da zamisli da je neka lutka taj striček pa da „izlupa“ tu lutku. Jako je važno da, ako primijetite da bi živu osobu udario, da mu vrlo jasno povučete granicu i da kažete da osobu ne može udariti, ali da može zamisliti da je lutak ta osoba.
Možda će biti zbunjen sa time u trenutku, pa počnite vi prvi sa rečenicama kao što bi on sam rekao: „zločesti striček“, „nije pazio, pa nas je udario“, „jako sam uplašena što nas je udario“, „jako sam ljuta na stričeka“, „ljuta sam što sam morala biti u drugoj bolnici, a ne sa tobom (sa sinom)“, „i jako sam tužna bila tada“, „i zabrinuta da li si dobro“, „ma baš sam ljuta na stričeka što nas je odvojio“, „tako mi je falio moj sin kada sam bila u bolnici“.
Kao što možete iz gore navedenih rečenica primijetiti, važno je naglašavati neizrečene osjećaje Vašeg sina. Tako će mu biti lakše shvatiti što on to osjeća, prepoznati taj osjećaj, te od Vas dobiti ono što mu je potrebno – dozvolu da izbaci ljutnju pri čemu ćete ga doista čuti, zagrljaj i utjehu ako je tužan te podršku i osjećaj da je sada na sigurnom kada kaže da ga je strah.
Kada Vi počnete lupati lutku/jastuk ili nešto slično i izgovarati ove riječi, vjerojatno će se i Vaš sin u tome pridružiti. Možda će isprva gledati i čuditi se, pa ga onda pozovite i recite da neka „i on pokaže tom stričeku kako je njemu bilo kada vas je udario“. Nakon ovakve prorade osjećaja, Vaše dijete će dobiti i osjećaj kontrole nad tom situacijom što će mu pomoći da se pomiri sa tim događajem. Na kraju, kada izbaci sve što ima za reći, recite sinu kako se takve stvari događaju u životu, ali da zato postoje ljudi poput doktora koji nam pomognu da budemo bolje.
Prema Vašem opisu, striček je pogriješio u toj saobraćajnoj. Ako ste Vi isto napravili grešku, i to izverbalizirajte kako ne biste svu krivnju prebacili na drugog i kako bi Vaš sin imao prilike naučiti kako preuzeti odgovornost za svoje postupke, ma koliko to teško Vama bilo.
I posljednje, jako je važno da osvijestite kako Vi proživljavate ovu situaciju – koliko se u Vama „zadržao“ strah, kako Vi noću spavate, da li se Vaš život nastavio potpuno normalno ili osjećate neke posljedice zbog toga? Naime, ako sami to niste do kraja proradili, moguće je da Vaš sin u većoj mjeri sve to izražava jer osim svojih emocija, izražava i Vaše. Zato je važno da budemo svjesni vlastitih, kako bismo saznali kako sami sebi pomoći te kako dijete ne preuzelo odgovornost za naše emocije i brigu o nama.
Ako niti nakon ovakve dozvole za proradom osjećaja, Vaš sin neće prestati govoriti o tome (s time da mu dajte barem mjesec – dva da izbacuje što je proživio na ovaj način), tada Vam predlažem, ako živite u Zagrebu, da nam se obratite u Centar Proventus. Terapija igrom dobro pomaže u proradi traumatskih iskustava.

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako pomoći 3-godišnjaku da se oporavi od traumatičnog iskustva (prometne nesreće)?

<para>
 . Šta da napravim, kako da reagiram...? Moje dijete plače i moli me da ne zovem policiju jer će joj ova mala zagorčati život, i da će sve u školi okrenuti protiv nje...??? Ostix
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>Sigurna sam da vam je teško. Nije nimalo laka situacija, ali isto tako nije niti nerješiva. Ovo je primjer međuvršnjačkog nasilja koje karakteriziraju slijedeći činitelji: postoji namjera da se nanese ozljeda ili šteta; intenzitet i trajanje; moć nasilnika; ranjivost žrtve; manjak podrške/izolacija žrtve; posljedice. Ono na što vi svakako možete utjecati jest manjak podrške i izolacija žrtve.</para>
<para>Kao što ste i sami svjesni nije rješenje da vaša djevojčica trpi nasilje kako joj mala ne bi zagorčala život i kako se svi ne bi okrenuli protiv nje. Sigurno se neće okrenuti baš svi. Vjerojatno postoji još djece nad kojima ista vrši nasilje, i sami kažete da tuče sve redom.
Iz vašeg pisma nemam informaciju je li škola poduzela kakve aktivnosti po tom pitanju (da tuče sve redom, što vjerojatno ne može proći nezapaženo).</para>
<para>No krenimo redom:</para>
<para>Prvo razgovarajte sa svojim djetetom i objasnite joj da je to nasilje i da je jako bitno da se zauzme za sebe. U ovom slučaju zauzimanje za sebe znači dopustiti vama da se pobrinete i napravite određene akcije kako biste ju zaštitili. Pri tome se možete služiti pričama, metaforama, možete joj davati razne primjere kako biste joj dočarali cjelokupnu situaciju. Objasnite joj da ona nije kriva i da postoje načini kako će se problem riješiti.</para>
<para>Nasilnici često žrtvi prijete da će joj nešto napraviti ako nekome kaže prvenstveno iz razloga što znaju da mogu biti spriječeni.</para>
<para>Nadalje razgovarajte s njom, poučite joj kako da se zauzme za sebe. U situaciji kada joj druga djevojčica prijeti isto tako postoji niz asertivnih načina kako riješiti situaciju.</para>
<para>
 Samopouzdanje i samouvjereni stav djeteta temelj su obrane od napada vršnjaka. A roditelji uvelike mogu pomoći svojoj djeci u podizanju samopouzdanja. Predložite joj neke športske, glazbene ili umjetničke aktivnosti koje će razvijati njen talent i na taj način će se osjećati sigurnije među vršnjacima te će više vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. Pohvalite ju i ohrabrite i u raznim svakodnevnim situacijama.</para>
<para>Nadalje, razgovarajte sa stručnim timom škole (socijalni pedagog, pedagog, psiholog), s ravnateljem i razrednikom. Dapače, možete tražiti da se okupe i zajedno vas prime čime ćete značaj situacije dići na još veću razinu. Objasnite im što se događa i tražite od njih promptnu reakciju. Tražite od njih da vam izlože jasan plan aktivnosti što će učiniti kako bi zaštitili vaše dijete.</para>
<para>
 Na tome inzistirajte kako stvari ne bi ostale u zraku i ništa se ne učinilo u sprječavanju nasilja. Budite jako uvjerljivi u tome da vam je cilj zaštiti dijete i da ćete učiniti sve što je moralno ispravno i zakonski dopustivo.</para>
<para>Vjerojatno ćete naići na suradnju od strane škole, ali ukoliko ih iz bilo kojeg razloga razgovor s vama ne potakne na djelotvornu akciju i ako osjetite da škola zanemaruje problem, ne ustručavajte se pri prvom incidentu pozvati policiju uz istovremeno traženje krajnjeg izlaza – premještanja Vaše djevojčice u drugu školu ako to bude potrebno. Policija po službenoj dužnosti mora istražiti slučaj i procijeniti postoje li temelji za prekršajnu ili kaznenu prijavu. Već sama pojava policije u školi vjerojatno će uplašiti nasilnike, a ravnatelju i drugima odgovornima za stanje u školi pokazati da se ne šalite kada je u pitanju zaustavljanje nasilja nad Vašim djetetom.</para>
<para>Ono što je važno da vi ostanete hladne glave i budete spremni na razne verzije događaja. Vaše je dijete sigurno pod stresom i najmanje joj je potrebno da vidi vaše uzrujavanje. Neka vam cilj bude zaštiti dijete i tim putem mijenjajte strategiju ukoliko je to potrebno.</para>
<para>Može se dogoditi da će na razgovor biti pozvani roditelji te druge djevojčice. Budite spremni da će stati u obranu svog djeteta i reći primjerice da je vaša kćer stvar preuveličala. U toj situaciji imajte na umu cilj što će vam pomoći da budete staloženi. Recite im da znate da nije niti njima lako, da razumijete, da ona sigurno nema lošu namjeru, ali da je vaše dijete jako uplašeno i da ih molite da zajednički riješite tu situaciju. Zamolite ih da porazgovaraju sa svojim djetetom. Recite im da vam nije namjera nikoga optuživati i da vas ne zanima što je bilo, već samo da takvo ponašanje prestane od sada nadalje.</para>
<para>Vrlo je vjerojatno da će sve ovo uroditi plodom. No ako se to ne dogodi, budite spremni premjestiti dijete u drugu školu, u novu sredinu gdje će, oboružana i ovim iskustvom, moći graditi nove socijalne odnose neopterećena starim odnosima.</para>
<para>I, ne zaboravite, da joj u ovoj, za nju teškoj situaciji, pružite dodatnu pažnju, toplinu, toplu riječ, zagrljaj. Za građenje njenog samopouzdanja koje će joj pomoći u obrani od nasilnika možete se također savjetovati sa stručnim timom škole. Ili pak pročitajte knjigu „Bolje biti vjetar nego list“ Miljković, Rijavec.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
</para>
<para> </para>

Kako zaštititi dijete od međuvršnjačkog zlostavljanja u školi? Jedna djevojčica je natrala moju djevojčicu (11g.) za vrijeme sata, da napiše njezino ime na svojoj ruci ŠESTAROM. Pošto se moje dijete boji te djevojčice (iz njenog razreda) ona je to napravila 
   . Šta da napravim, kako da reagiram...? Moje dijete plače i moli me da ne zovem policiju jer će joj ova mala zagorčati život, i da će sve u školi okrenuti protiv nje...???  Ostix

Dragi tata,
Sigurna sam da vam je teško. Nije nimalo laka situacija, ali isto tako nije niti nerješiva. Ovo je primjer međuvršnjačkog nasilja koje karakteriziraju slijedeći činitelji: postoji namjera da se nanese ozljeda ili šteta; intenzitet i trajanje; moć nasilnika; ranjivost žrtve; manjak podrške/izolacija žrtve; posljedice. Ono na što vi svakako možete utjecati jest manjak podrške i izolacija žrtve.
Kao što ste i sami svjesni nije rješenje da vaša djevojčica trpi nasilje kako joj mala ne bi zagorčala život i kako se svi ne bi okrenuli protiv nje. Sigurno se neće okrenuti baš svi. Vjerojatno postoji još djece nad kojima ista vrši nasilje, i sami kažete da tuče sve redom.
Iz vašeg pisma nemam informaciju je li škola poduzela kakve aktivnosti po tom pitanju (da tuče sve redom, što vjerojatno ne može proći nezapaženo).
No krenimo redom:
Prvo razgovarajte sa svojim djetetom i objasnite joj da je to nasilje i da je jako bitno da se zauzme za sebe. U ovom slučaju zauzimanje za sebe znači dopustiti vama da se pobrinete i napravite određene akcije kako biste ju zaštitili. Pri tome se možete služiti pričama, metaforama, možete joj davati razne primjere kako biste joj dočarali cjelokupnu situaciju. Objasnite joj da ona nije kriva i da postoje načini kako će se problem riješiti.
Nasilnici često žrtvi prijete da će joj nešto napraviti ako nekome kaže prvenstveno iz razloga što znaju da mogu biti spriječeni.
Nadalje razgovarajte s njom, poučite joj kako da se zauzme za sebe. U situaciji kada joj druga djevojčica prijeti isto tako postoji niz asertivnih načina kako riješiti situaciju.

   Samopouzdanje i samouvjereni stav djeteta temelj su obrane od napada vršnjaka. A roditelji uvelike mogu pomoći svojoj djeci u podizanju samopouzdanja. Predložite joj neke športske, glazbene ili umjetničke aktivnosti koje će razvijati njen talent i na taj način će se osjećati sigurnije među vršnjacima te će više vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. Pohvalite ju i ohrabrite i u raznim svakodnevnim situacijama.
Nadalje, razgovarajte sa stručnim timom škole (socijalni pedagog, pedagog, psiholog), s ravnateljem i razrednikom. Dapače, možete tražiti da se okupe i zajedno vas prime čime ćete značaj situacije dići na još veću razinu. Objasnite im što se događa i tražite od njih promptnu reakciju. Tražite od njih da vam izlože jasan plan aktivnosti što će učiniti kako bi zaštitili vaše dijete.

   Na tome inzistirajte kako stvari ne bi ostale u zraku i ništa se ne učinilo u sprječavanju nasilja. Budite jako uvjerljivi u tome da vam je cilj zaštiti dijete i da ćete učiniti sve što je moralno ispravno i zakonski dopustivo.
Vjerojatno ćete naići na suradnju od strane škole, ali ukoliko ih  iz bilo kojeg razloga  razgovor s vama ne potakne na djelotvornu akciju i ako osjetite da škola zanemaruje problem, ne ustručavajte se pri prvom incidentu pozvati policiju uz istovremeno traženje krajnjeg izlaza – premještanja Vaše djevojčice u drugu školu ako to bude potrebno. Policija po službenoj dužnosti mora istražiti slučaj i procijeniti postoje li temelji za prekršajnu ili kaznenu prijavu. Već sama pojava policije u školi vjerojatno će uplašiti nasilnike, a ravnatelju i drugima odgovornima za stanje u školi pokazati da se ne šalite kada je u pitanju zaustavljanje nasilja nad Vašim djetetom.
Ono što je važno da vi ostanete hladne glave i budete spremni na razne verzije događaja. Vaše je dijete sigurno pod stresom i najmanje joj je potrebno da vidi vaše uzrujavanje. Neka vam cilj bude zaštiti dijete i tim putem mijenjajte strategiju ukoliko je to potrebno.
Može se dogoditi da će na razgovor biti pozvani roditelji te druge djevojčice. Budite spremni da će stati u obranu svog djeteta i reći primjerice da je vaša kćer stvar preuveličala. U toj situaciji imajte na umu cilj što će vam pomoći da budete staloženi. Recite im da znate da nije niti njima lako, da razumijete, da ona sigurno nema lošu namjeru, ali da je vaše dijete jako uplašeno i da ih molite da zajednički riješite tu situaciju. Zamolite ih da porazgovaraju sa svojim djetetom. Recite im da vam nije namjera nikoga optuživati i da vas ne zanima što je bilo, već samo da takvo ponašanje prestane od sada nadalje.
Vrlo je vjerojatno da će sve ovo uroditi plodom. No ako se to ne dogodi, budite spremni premjestiti dijete u drugu školu, u novu sredinu gdje će, oboružana i ovim iskustvom, moći graditi nove socijalne odnose neopterećena starim odnosima.
I, ne zaboravite, da joj u ovoj, za nju teškoj situaciji, pružite dodatnu pažnju, toplinu, toplu riječ, zagrljaj.  Za građenje njenog samopouzdanja koje će joj pomoći u obrani od nasilnika možete se također savjetovati sa stručnim timom škole. Ili pak pročitajte knjigu „Bolje biti vjetar nego list“ Miljković, Rijavec.
Sretno!
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus

  Klinfo.hr 

JELENA VRSALJKO

Kako zaštititi dijete od međuvršnjačkog zlostavljanja u školi?

<para> U Skoplju nema te acelularne vakcine i doktori mi kažu da je u redu da dijete primi obično cijepivo i da ne</para>
<para>
 Moje dijete ima 23 mjeseci i rođen je u Crnoj Gori gdje je primao acelularno cjepivo. Sada živimo u Skoplju i trebamo primiti redovito cjepivo. U Skoplju nema te acelularne vakcine i doktori mi kažu da je u redu da dijete primi obično cijepivo i da ne mora biti acelularno. Maleni je potpuno zdravo dijete i nije imao nikakvih zdrastvenih problema. Da li moje dijete smije primiti cjepivo, a da ne bude acelularno? Molim vas za odgovor. Selma
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Cjepiva mogu biti celularna (cjelostanična) ili acelularna, kakvo je cjepivo protiv pertusisa (hripavca). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Acelularno cjepivo protiv pertusisa (DI-TE-aPER ili Infanrix) načinjeno je od dijelova inaktiviranih bakterija koji sadrže od dva do pet antigena B.pertussis. Ovo cjepivo ima jednaku zaštitnu učinkovitost kao i cjelostanično, ali značajno manju reaktogenost, tj. mnogo blaže nuspojave. Većina tih nuspojava je lokalne prirode (bol, otok, crvenilo), dok je općih reakcija vrlo malo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Cjelostanično cjepivo načinjeno je od cijelih, toplinom inaktiviranih bakterija B.pertussis. U Hrvatskoj se ranije cijepilo s kombiniranim DTP cjepivom koje je pružalo dobru zaštitu, ali je jače reaktogeno, odnosno karakteriziraju ga češće, nerijetko burne nuspojave, osobito što se tiče povišene temperature.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obzirom na dob, Vaše dijete treba primiti prvu revakcinaciju, tj. cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusisa, poliomijelitisa i H. influenae tip B. U Europi se uglavnom koriste kombinacije koje sadrže inaktivirani polio i H. influenzae tip B cjepivo uz ono protiv difterije, tetanusa i hripavca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iako postoje takve kombinacije s cjelostaničnom pertusis (hripavac) komponentom, u većini Europskih zemalja koriste se kombinacije s acelularnom pertusis komponentom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uvijek je dobro nastaviti cijepljenje s istom vrstom cjepiva, no u određenim okolnostima može se dati i druga vrsta, u Vašem slučaju cjelostanično cjepivo. Mogu se očekivati burnije nuspojave kako lokalne, na mjestu uboda - crvenilo, bol, otok, tako i opće - uglavnom povišena tjelesna temperatura.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Acelularno i celularno cjepivo Moje dijete ima 23 mjeseci i rođen je u Crnoj Gori gdje je primao acelularno cjepivo. Sada živimo u Skoplju i trebamo primiti redovito cjepivo.  U Skoplju nema te acelularne vakcine i doktori mi kažu da je u redu da dijete primi obično cijepivo i da ne

   Moje dijete ima 23 mjeseci i rođen je u Crnoj Gori gdje je primao acelularno cjepivo. Sada živimo u Skoplju i trebamo primiti redovito cjepivo. U Skoplju nema te acelularne vakcine i doktori mi kažu da je u redu da dijete primi obično cijepivo i da ne mora biti acelularno. Maleni je potpuno zdravo dijete i nije imao nikakvih zdrastvenih problema. Da li moje dijete smije primiti cjepivo, a da ne bude acelularno? Molim vas za odgovor. Selma
   
   
   Cjepiva mogu biti celularna (cjelostanična) ili acelularna, kakvo je cjepivo protiv pertusisa (hripavca). Acelularno cjepivo protiv pertusisa (DI-TE-aPER ili Infanrix) načinjeno je od dijelova inaktiviranih bakterija koji sadrže od dva do pet antigena B.pertussis. Ovo cjepivo ima jednaku zaštitnu učinkovitost kao i cjelostanično, ali značajno manju reaktogenost, tj. mnogo blaže nuspojave. Većina tih nuspojava je lokalne prirode (bol, otok, crvenilo), dok je općih reakcija vrlo malo.
   Cjelostanično cjepivo načinjeno je od cijelih, toplinom inaktiviranih bakterija B.pertussis. U Hrvatskoj se ranije cijepilo s kombiniranim DTP cjepivom koje je pružalo dobru zaštitu, ali je jače reaktogeno, odnosno karakteriziraju ga češće, nerijetko burne nuspojave, osobito što se tiče povišene temperature.
   Obzirom na dob, Vaše dijete treba primiti prvu revakcinaciju, tj. cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusisa, poliomijelitisa i H. influenae tip B. U Europi se uglavnom koriste kombinacije koje sadrže inaktivirani polio i H. influenzae tip B cjepivo uz ono protiv difterije, tetanusa i hripavca.
   Iako postoje takve kombinacije s cjelostaničnom pertusis (hripavac) komponentom, u većini Europskih zemalja koriste se kombinacije s acelularnom pertusis komponentom.
   Uvijek je dobro nastaviti cijepljenje s istom vrstom cjepiva, no u određenim okolnostima može se dati i druga vrsta, u Vašem slučaju cjelostanično cjepivo. Mogu se očekivati burnije  nuspojave kako lokalne, na mjestu uboda - crvenilo, bol, otok, tako i opće - uglavnom povišena tjelesna temperatura.
   


   dr. Svjetlana Bela Klancir,  spec.pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Acelularno i celularno cjepivo

<para>
 Starija curica (blizanka) odvikla se gotovo bez problema prije godinu dana, imala je puno veselja i radovala se svakom "uspjehu" obavljanja nužde na kahlici ili kasnije školjci, pa je već od navršene dvije godine jako dobro svladavala naviku sjedenja na školjci prije spavanja, a kasnije se to odvijalo i na češće nužde tokom dana pa i noći i tako je kroz par mjeseci uspjelo. U toj njezinoj navici uključivali smo i njenog brata blizanca, ispočetka bez problema i odbijanja "pravio joj društvo" pokraj, na svojoj kahlici, no kako je ona to radila češće, on je odbijao. Kad je ona uspjela jednostavno i svaki put, on je odbio da uopće sjedne, a kamoli da se pomokri. Malo smo ga ostavili da ga ne opterećujemo s time kojih mjesec-dva jer smo vidjeli da ga i na sami spomen na to, reagira kao da ide u neku kaznu. Nudili smo mu igračke, sve što voli samo da sjedi barem. Uspjeli smo koji put, čak je sjedio i po 2 sata ali bez uspjeha. Pošto već zadržava mjehur i po 4-5 sati pratimo kad je vrijeme pa ga stavimo, ali to nimalo ne pomaže. Postaje nervozan, svadljiv i nema uspjeha. Sve dok ne stavimo pelenu i dok se ne opusti i odvrati pažnju onda to obavi. Zna i kad treba to učiniti i kad je vrijeme za veliku nuždu, ali ne želi ni da ga svučemo. Ostavili smo ga nekoliko puta bez pelene, par sati i kad se trebao popiškiti počeo je plakati, a pogotovo ako je shvatio da nema pelene i da mu curi po nogicama pa smo i to ukinuli. Nitko ga nije nikada kaznio i pokušavamo mu objašnjavati da svi moraju mokriti i presvučemo ga svaki put kad je mokar, da se ne bi osjećao još lošije što mu se to dogodilo ali ništa. No sada se u taj cijeli "proces"uključuje i mlađa kćerkica koja vidjevši svog brata ne želi privikavati na samo sjedenje, kako je to radila njena sestra kad je bila manja, samo viče "ne,ne" kao njen brat...Naravno, kad starija kčer ide u kupaonicu oba dvoje ju prate, čekaju i vesele se što je ona to obavila i pomažu joj oko trganja papira, puštanja vode, spremanje dječje daskice, pranja ruku.. ma sve, ali čim bi napravili igru "sljedeći za školjku", da svi sjednu po redu, oni pobjegnu, prvenstveno sin. Da li da promjenimo taktiku? Pričekamo neko vrijeme ili? Mama
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>Budući da je pred svima vama ljeto, vjerujem da će se svojom inercijom stvari mnogo brže posložiti.</para>
<para>Pri tome, kao što ste i sami došli do zaključka, važno je da ih se ne sili. Pokušajte sljedeće...</para>
<para>Možda biste ih mogli zezat i igrati se pa umjesto „tko će sljedeći“, reći nešto poput „sigurna sam da niti ___ (sin), niti ____ (kćer) neće sljedeći na kahlicu, ali ja znam tko hoće!“ I onda uzmite medu i neka medo ide na wc. Neka medo bude samom sebi važan što ide na wc, neka obavi svoju nuždu,“ pusti sam vodu“, „opere ruke“ pri čemu vi proizvodite zvukove spuštanja vode i neka onda jednako važno ode se igrati bez komentara i priče sa drugima – tako uostalom i mi odrasli radimo.</para>
<para>Idući dan uzmite još neku lutkicu i stavite tu lutkicu na kahlicu – ima onih zgodnih igrački kahlica za kupiti pa se to može koristiti za lutke. Jako je važno da pri svemu tome Vaš glas bude zaigran, bez imalo kritike ili očekivanja što će oni učiniti. Idući dan ponovite stvar i promatrajte kako će Vaši klinci reagirati. Možda će oni htjeti uzeti medu da on ide na wc. Možete im ga dati, neka se oni poigraju sa njim.</para>
<para>Na kraju, Vi kao medo (promijenite i glas dok glumite medu) recite im kratko „I ti ____ (ime sina) možeš biti važan kao i ja i ići na kahlicu kao i ja“ i to je to. Jednostavno neka se medo krene nešto drugo igrati, razgovarati o nekoj drugoj temi ili nešto slično. Nemojte da medo postane medij pomoću kojeg ćete razgovarati o kahlici (jer o tome se nema zapravo što razgovarati), već da on bude netko tko će pokazati klincima kako se može biti važan dok se to obavlja (to je sve nešto slično identifikaciji sa sestrom, no možda će im biti lakše identificirati se sa medom koji nije živo biće nego sa sestrom s kojom sigurno ulazi u konfliktne situacije, može osjećati ljubomoru i sl.).</para>
<para>Budući da ste pokušali nagraditi sina zbog obavljene nužde te ste cijelom procesu posvetili dosta pažnje, tada on može zaključiti da je to nešto veoma važno vama (roditeljima) te na taj način može pokušavati privući pažnju (ako nekim drugim metodama ne uspijeva). Privikavanje na kahlicu treba doći kao prirodna i normalna stvar koja ne zahtjeva nagradu već je, uvjetno rečeno, nagrada sama za sebe.</para>
<para>Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
</para>
<para> </para>

Privikavanje na kahlicu Poštovanje! Imam troje djece, blizance od 3.5 godine (curica i dečko) i malenu curu od 21. mjesec. Trenutno nam je najveći problem, bolje rečeno opterećenje, odvikavanje od pelena. 
    Starija curica (blizanka) odvikla se gotovo bez problema prije godinu dana, imala je puno veselja i radovala se svakom "uspjehu" obavljanja nužde na kahlici ili kasnije školjci, pa je već od navršene dvije godine jako dobro svladavala naviku sjedenja na školjci prije spavanja, a kasnije se to odvijalo i na češće nužde tokom dana pa i noći i tako je kroz par mjeseci uspjelo. U toj njezinoj navici uključivali smo i njenog brata blizanca, ispočetka bez problema i odbijanja "pravio joj društvo" pokraj, na svojoj kahlici, no kako je ona to radila češće, on je odbijao. Kad je ona uspjela jednostavno i svaki put, on je odbio da uopće sjedne, a kamoli da se pomokri. Malo smo ga ostavili da ga ne opterećujemo s time kojih mjesec-dva jer smo vidjeli da ga i na sami spomen na to, reagira kao da ide u neku kaznu. Nudili smo mu igračke, sve što voli samo da sjedi barem. Uspjeli smo koji put, čak je sjedio i po 2 sata ali bez uspjeha. Pošto već zadržava mjehur i po 4-5 sati pratimo kad je vrijeme pa ga stavimo, ali to nimalo ne pomaže. Postaje nervozan, svadljiv i nema uspjeha. Sve dok ne stavimo pelenu i dok se ne opusti i odvrati pažnju onda to obavi. Zna i kad treba to učiniti i kad je vrijeme za veliku nuždu, ali ne želi ni da ga svučemo. Ostavili smo ga nekoliko puta bez pelene, par sati i kad se trebao popiškiti počeo je plakati, a pogotovo ako je shvatio da nema pelene i da mu curi po nogicama pa smo i to ukinuli. Nitko ga nije nikada kaznio i pokušavamo mu objašnjavati da svi moraju mokriti i presvučemo ga svaki put kad je mokar, da se ne bi osjećao još lošije što mu se to dogodilo ali ništa. No sada se u taj cijeli "proces"uključuje i mlađa kćerkica koja vidjevši svog brata ne želi privikavati na samo sjedenje, kako je to radila njena sestra kad je bila manja, samo viče "ne,ne" kao njen brat...Naravno, kad starija kčer ide u kupaonicu oba dvoje ju prate, čekaju i vesele se što je ona to obavila i pomažu joj oko trganja papira, puštanja vode, spremanje dječje daskice, pranja ruku.. ma sve, ali čim bi napravili igru "sljedeći za školjku", da svi sjednu po redu, oni pobjegnu, prvenstveno sin. Da li da promjenimo taktiku? Pričekamo neko vrijeme ili? Mama


Draga mama,
Budući da je pred svima vama ljeto, vjerujem da će se svojom inercijom stvari mnogo brže posložiti.
Pri tome, kao što ste i sami došli do zaključka, važno je da ih se ne sili. Pokušajte sljedeće...
Možda biste ih mogli zezat i igrati se pa umjesto „tko će sljedeći“, reći nešto poput „sigurna sam da niti ___  (sin), niti ____ (kćer) neće sljedeći na kahlicu, ali ja znam tko hoće!“ I onda uzmite medu i neka medo ide na wc. Neka medo bude samom sebi važan što ide na wc, neka obavi svoju nuždu,“ pusti sam vodu“, „opere ruke“ pri čemu vi proizvodite zvukove spuštanja vode i neka onda jednako važno ode se igrati bez komentara i priče sa drugima – tako uostalom i mi odrasli radimo.
Idući dan uzmite još neku lutkicu i stavite tu lutkicu na kahlicu – ima onih zgodnih igrački kahlica za kupiti pa se to može koristiti za lutke. Jako je važno da pri svemu tome Vaš glas bude zaigran, bez imalo kritike ili očekivanja što će oni učiniti. Idući dan ponovite stvar i promatrajte kako će Vaši klinci reagirati. Možda će oni htjeti uzeti medu da on ide na wc. Možete im ga dati, neka se oni poigraju sa njim.
Na kraju, Vi kao medo (promijenite i glas dok glumite medu) recite im kratko „I ti ____ (ime sina) možeš biti važan kao i ja i ići na kahlicu kao i ja“ i to je to. Jednostavno neka se medo krene nešto drugo igrati, razgovarati o nekoj drugoj temi ili nešto slično. Nemojte da medo postane medij pomoću kojeg ćete razgovarati o kahlici (jer o tome se nema zapravo što razgovarati), već da on bude netko tko će pokazati klincima kako se može biti važan dok se to obavlja (to je sve nešto slično identifikaciji sa sestrom, no možda će im biti lakše identificirati se sa medom koji nije živo biće nego sa sestrom s kojom sigurno ulazi u konfliktne situacije, može osjećati ljubomoru i sl.).
Budući da ste pokušali nagraditi sina zbog obavljene nužde te ste cijelom procesu posvetili dosta pažnje, tada on može zaključiti da je to nešto veoma važno vama (roditeljima) te na taj način može pokušavati privući pažnju (ako nekim drugim metodama ne uspijeva). Privikavanje na kahlicu treba doći kao prirodna i normalna stvar koja ne zahtjeva nagradu već je, uvjetno rečeno, nagrada sama za sebe.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus

  Klinfo.hr 

Privikavanje na kahlicu

<para> U periodu od godinu dana doktori su ustanovili (nakon što su uradili CT mozga) da mu nedostaje nit koja povezuje lijevu i desnu polutku mozga. Molim Vas da mi malo obrazlo</para>
<para>
 Poštovani, sin moje sestre ima pet godina, ali nažalost još nikada ne govori. U periodu od godinu dana doktori su ustanovili (nakon što su uradili CT mozga) da mu nedostaje nit koja povezuje lijevu i desnu polutku mozga. Prohodao je sa dvije godine ali kada hoda desna noga mu je malo iskrivljena u stopalu, tako da ne ide pravilno (nije dobro stabilan). Ne jede sam tj. ne unosi hranu vlastitim rukama već ga hrani majka. Zna kada je gladan i žedan i kada treba u toalet (ne priča ali pokazuje neke znakove po kojima njegova majka zna šta želi). Ponekada pokazuje agresivno ponašanje i često plače. Molim Vas da mi malo obrazložite o ovom medicinskom stanju i šta Vi mislite da li će on ikada moći govoriti i šta bi bilo najbolje poduzeti u vezi njegovog liječenja? Unaprijed hvala. Zemy
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovani, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>da bi mogla davati prognoze i komentirati konkretan slučaj morala bi imati uvid u medicinsku dokumentaciju dosadašnjeg praćenja i obrade. Ovako mogu samo nagađati da se „nit koja povezuje lijevu i desnu polutku mozga“ odnosi na corpus callosum. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Corpus callosum je gusta nit živčanih vlakana koja dijeli mozak na lijevu i desnu hemisferu omogučujući komunikaciju između obje hemisfere. Razvija se između 5. i 16. tjedna trudnoće, a poremećaj njegovog razvoja može biti uzrokovan perinatalnom infekcijom (npr. rubeola ili CMV virus), kromosomskim (genetskim) abnormalnostima, toksičnim metaboličkim stanjima (npr. fetalnim alkoholnim sindromom) i sl. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>On prenosi motorne, senzorne i kognitivnih informacija između hemisfera mozga, održavajući više funkcija u tijelu uključujući pokrete očiju, ravnotežu, emocionalne i taktilne reakcije, te koncentraciju, a njegov nedostatak rezultira upravo odstupanjima na tom području. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obzirom da se razvija tijekom trudnoće, jednom nerazvijen corpus callosum (može nedostajati samo djelomično ili npr. biti hipoplastičan-nepravilno razvijen) je trajno stanje, odnosno nije podložno promjenama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec.pedijatar, subspecijalist pedijatrijske neurologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis/>
</para>

Djetetu nedostaje nit koja povezuje polutke mozga. Kakve su posljedice? Poštovani, sin moje sestre ima pet godina, ali nažalost još nikada ne govori.  U periodu od godinu dana doktori su ustanovili (nakon što su uradili CT mozga) da mu nedostaje nit koja povezuje lijevu i desnu polutku mozga.  Molim Vas da mi malo obrazlo

   Poštovani, sin moje sestre ima pet godina, ali nažalost još nikada ne govori. U periodu od godinu dana doktori su ustanovili (nakon što su uradili CT mozga) da mu nedostaje nit koja povezuje lijevu i desnu polutku mozga. Prohodao je sa dvije godine ali kada hoda desna noga mu je malo iskrivljena u stopalu, tako da ne ide pravilno (nije dobro stabilan). Ne jede sam tj. ne unosi hranu vlastitim rukama već ga hrani majka. Zna kada je gladan i žedan i kada treba u toalet (ne priča ali pokazuje neke znakove po kojima njegova majka zna šta želi). Ponekada pokazuje agresivno ponašanje i često plače. Molim Vas da mi malo obrazložite o ovom medicinskom stanju i šta Vi mislite da li će on ikada moći govoriti i šta bi bilo najbolje poduzeti u vezi njegovog liječenja? Unaprijed hvala. Zemy
   
   Poštovani, 
   da bi mogla davati prognoze i komentirati konkretan slučaj morala bi imati uvid u medicinsku dokumentaciju dosadašnjeg praćenja i obrade. Ovako mogu samo nagađati da se „nit koja povezuje lijevu i desnu polutku mozga“ odnosi na corpus callosum. 
   Corpus callosum je gusta nit živčanih vlakana koja dijeli mozak na lijevu i desnu hemisferu omogučujući komunikaciju između obje hemisfere. Razvija se između 5. i 16. tjedna trudnoće, a poremećaj njegovog razvoja može biti uzrokovan perinatalnom infekcijom (npr. rubeola ili CMV virus), kromosomskim (genetskim) abnormalnostima, toksičnim metaboličkim stanjima (npr. fetalnim alkoholnim sindromom) i sl. 
   On prenosi motorne, senzorne i kognitivnih informacija između hemisfera mozga, održavajući više funkcija u tijelu uključujući pokrete očiju, ravnotežu, emocionalne i taktilne reakcije, te koncentraciju, a njegov nedostatak rezultira upravo odstupanjima na tom području. 
   Obzirom da se razvija tijekom trudnoće, jednom nerazvijen corpus callosum (može nedostajati samo djelomično ili npr. biti hipoplastičan-nepravilno razvijen) je trajno stanje, odnosno nije podložno promjenama.
   


   Dr. Matilda Kovač Šižgorić
   
   spec.pedijatar, subspecijalist pedijatrijske neurologije


   
 Klinfo.hr 

Djetetu nedostaje nit koja povezuje polutke mozga. Kakve su posljedice?

<para> Vođen je na terapije i vježbe, u ranijem periodu nije se opirao na noge, uopće nije im</para>
<para>
 Zdravo, imam sestrića koji je napunio 2 godine. Još ne hoda sam, nije progovorio, samo guče. Po rođenju je ustanovljeno da je u zakašnjenju od svojih vršnjaka. Vođen je na terapije i vježbe, u ranijem periodu nije se opirao na noge, uopće nije imao ravnotežu, nije se mogao sam okrenuti. Sada je u odnosu na raniji period znatno bolje, sada se igra s igračkama, okrene se kada ga zovnemo, po imenima prepoznaje osobe, sretan je kad su djeca oko njega, jede normalno, napreduje i raste. Kada plješćemo, i on plješće s nama, smije se kada mu pjevamo, uzima olovku i zna čemu služi, "piše" po papiru. Sada čak 3 dana u tjednu ide kod logopeda, psihologa i na vježbe. Dijagnoza mu je: Retardatio mentalis levis F70. Ja sam nešto pokušavala naći o tome na internetu, međutim sve se uglavnom svodi na to da je to "blaga retardacija", a doktori kažu da napreduje i da će biti u redu. Mene zanima da li mi možete dati neki savjet ili reći da li postoji mogućnost da on potpuno ozdravi i da bude dobro? Hvala. hana90
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mentalna retardacija je termin za skup simptoma koju uključuju osim značajno ispodprosječnog intelektualnog funkcioniranja i značajno ograničenje funkcioniranja na barem dva od sljedećih područja vještina: komuniciranje, briga o samom sebi, život kod kuće, socijalne/interpesonalne vještine, uporaba zajedničkih sredstava, izobrazba, rad, slobodno vrijeme, zdravlje i sigurnost. (F 70 je šifra za mentalnu retardaciju po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najveći dio osoba s mentalnom retardacijom spada u skupinu osoba s blagom mentalnom retardacijom (oko 85%). To su osobe čiji je IQ (koeficijent inteligencije - mjera intelektualnog funkcioniranja) između 55 i 69. Veći stupnjevi mentalne retardacije nazivaju se: umjerena mentalna retardacija (IQ od 40 do 54), teška mentalna retardacija (IQ od 25 do 39), duboka mentalna retardacija (nekad zvana i teža, IQ ispod 25). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uzroci mentalne retardacije su različiti - prenatalni (od trenutka začeća do poroda), perinatalni (tijekom poroda) i postnatalni (od rođenja nadalje). U 1/3 osoba može se pronaći jasan biološki razlog. Najčešće su to osobe s Downovim sindromom. Komplikacije u trudnoći ili pri porodu mogu isto biti razlog pojave mentalne retardacije (fetalna malnutricija, prematuritet – prijevremeno rođenje, hipoksija - nedostatak kisika, virusne i druge infekcije ili trauma uzrok su oko 10% mentalnih retardacija). Postnatalni uzroci uključuju npr. infekcije, traume ili trovanja i poremećaji. Jedan dio mentalnih retardacija svrstava se u tzv. obiteljski naslijeđenu mentalnu retardaciju. Kod tih osoba nije prisutan biološki faktor, ali njihove obitelji imaju u obiteljskoj povijesti osobe s mentalnom retardacijom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Djeca s mentalnom retardacijom imaju specifičan deficit u učenju jezika, ekspresivne govorne vještine zaostaju za razumijevanjem govora. Imaju siromašan rječnik. Prisutni su poremećaji artikulacije i poremećaji fluentnosti govora (mucanje, ubrzan ili usporen govor). Pokazuju smanjenje koncentriranog slušanja, razlikovanja i pamćenja glasova, riječi i govornih cjelina. Imaju smanjen kapacitet kratkoročnog pamćenja, te velike poteškoće u održavanju pažnje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iz svega navednenog vjerovatno ste shvatili da dijete o kojem pišete treba svakodnevnu dugotrajnu stimulaciju psihomotornog razvoja, uz sudjelovanje većeg broja zdravstvenih djelatnika različitog profila kako bi se postiglo što optimalnije funkciniranje, a da bi se dala prognoza u konkretnom slučaju bitno je poznavati uzrok tegoba, o čemu ništa ne govorite. Nadam se da sam Vam barem malo pomogla.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr.M.Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar , subspecijalista pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Što je Retardatio mentalis levis F70 i ima li nade u potpuno izlječenje? Zdravo, imam sestrića koji je napunio 2 godine. Još ne hoda sam, nije progovorio, samo guče. Po rođenju je ustanovljeno da je u zakašnjenju od svojih vršnjaka.  Vođen je na terapije i vježbe, u ranijem periodu nije se opirao na noge, uopće nije im

   Zdravo, imam sestrića koji je napunio 2 godine. Još ne hoda sam, nije progovorio, samo guče. Po rođenju je ustanovljeno da je u zakašnjenju od svojih vršnjaka. Vođen je na terapije i vježbe, u ranijem periodu nije se opirao na noge, uopće nije imao ravnotežu, nije se mogao sam okrenuti. Sada je u odnosu na raniji period znatno bolje, sada se igra s igračkama, okrene se kada ga zovnemo, po imenima prepoznaje osobe, sretan je kad su djeca oko njega, jede normalno, napreduje i raste. Kada plješćemo, i on plješće s nama, smije se kada mu pjevamo, uzima olovku i zna čemu služi, "piše" po papiru. Sada čak 3 dana u tjednu ide kod logopeda, psihologa i na vježbe. Dijagnoza mu je: Retardatio mentalis levis F70. Ja sam nešto pokušavala naći o tome na internetu, međutim sve se uglavnom svodi na to da je to "blaga retardacija", a doktori kažu da napreduje i da će biti u redu. Mene zanima da li mi možete dati neki savjet ili reći da li postoji mogućnost da on potpuno ozdravi i da bude dobro? Hvala. hana90
   
   Odgovor:
   Poštovana,
   mentalna retardacija je termin za skup simptoma koju uključuju osim značajno ispodprosječnog intelektualnog funkcioniranja i značajno ograničenje funkcioniranja na barem dva od sljedećih područja vještina: komuniciranje, briga o samom sebi, život kod kuće, socijalne/interpesonalne vještine, uporaba zajedničkih sredstava, izobrazba, rad, slobodno vrijeme, zdravlje i sigurnost. (F 70 je šifra za mentalnu retardaciju po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti). 
   Najveći dio osoba s mentalnom retardacijom spada u skupinu osoba s blagom mentalnom retardacijom (oko 85%). To su osobe čiji je IQ (koeficijent inteligencije - mjera intelektualnog funkcioniranja) između 55 i 69. Veći stupnjevi mentalne retardacije nazivaju se: umjerena mentalna retardacija (IQ od 40 do 54), teška mentalna retardacija (IQ od 25 do 39), duboka mentalna retardacija (nekad zvana i teža, IQ ispod 25). 
   Uzroci mentalne retardacije su različiti - prenatalni (od trenutka začeća do poroda), perinatalni (tijekom poroda) i postnatalni (od rođenja nadalje). U 1/3 osoba može se pronaći jasan biološki razlog. Najčešće su to osobe s Downovim sindromom. Komplikacije u trudnoći ili pri porodu  mogu isto biti razlog pojave mentalne retardacije (fetalna malnutricija, prematuritet – prijevremeno rođenje, hipoksija - nedostatak kisika, virusne i druge infekcije ili trauma uzrok su oko 10% mentalnih retardacija). Postnatalni uzroci uključuju npr. infekcije, traume ili trovanja i poremećaji. Jedan dio mentalnih retardacija svrstava se u tzv. obiteljski naslijeđenu mentalnu retardaciju. Kod tih osoba nije prisutan biološki faktor, ali njihove obitelji imaju u obiteljskoj povijesti osobe s mentalnom retardacijom. 
   Djeca s mentalnom retardacijom imaju specifičan deficit u učenju jezika, ekspresivne govorne vještine zaostaju za razumijevanjem govora. Imaju siromašan rječnik. Prisutni su poremećaji artikulacije i poremećaji fluentnosti govora (mucanje, ubrzan ili usporen govor). Pokazuju smanjenje koncentriranog slušanja, razlikovanja i pamćenja glasova, riječi i govornih cjelina. Imaju smanjen kapacitet kratkoročnog pamćenja, te velike poteškoće u održavanju pažnje.
   Iz svega navednenog vjerovatno ste shvatili da dijete o kojem pišete treba svakodnevnu dugotrajnu stimulaciju psihomotornog razvoja, uz sudjelovanje većeg broja zdravstvenih djelatnika različitog profila kako bi se postiglo što optimalnije funkciniranje, a da bi se dala prognoza u konkretnom slučaju bitno je poznavati uzrok tegoba, o čemu ništa ne govorite. Nadam se da sam Vam barem malo pomogla.
   Srdačan pozdrav
   Dr.M.Kovač Šižgorićspec.pedijatar , subspecijalista pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
 Klinfo.hr 

Što je Retardatio mentalis levis F70 i ima li nade u potpuno izlječenje?

<para> Međutim, od kad jede tu kombinaciju, dijete teže ima stolicu i bude tvrda i jako mu krče crijeva. </para>
<para>
 Dobar dan. Od prvog dana hranim dijete Bebimilom jer sam u bolnici zbog upale dojki pila Bromergon. Sada mi se malo vratilo mlijeko i uz dojenje pije i Bebimil. Međutim, od kad jede tu kombinaciju, dijete teže ima stolicu i bude tvrda i jako mu krče crijeva. Star je 16 dana, pomozite mi šta da radim, jer sa dojenjem imam nedovoljno mlijeka? Hvala!
</para>
<para>Ukoliko nemate dovoljno mlijeka svakako morate davati adapirano mlijeko.</para>
<para>Obzirom da je započeto s Bebimilom, najbolje je nastaviti istim.</para>
<para>U slučaju izrazitih problema, možete pokušati s drugim mlijekom koje će razmekšati stolicu i pomoći kod kolika. Na tržištu ih je cijeli niz - Aptamil comfort, Novalac, NAN...., no imajte na umu da nije dobro niti stalno i često mijenjati mlijeka.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nedovoljno mlijeka i nadomjesne formule Od prvog dana hranim dijete Bebimilom jer sam u bolnici zbog upale dojki pila Bromergon. Sada mi se malo vratilo mlijeko i uz dojenje pije i Bebimil.  Međutim, od kad jede tu kombinaciju, dijete teže ima stolicu i bude tvrda i jako mu krče crijeva. 

   Dobar dan. Od prvog dana hranim dijete Bebimilom jer sam u bolnici zbog upale dojki pila Bromergon. Sada mi se malo vratilo mlijeko i uz dojenje pije i Bebimil. Međutim, od kad jede tu kombinaciju, dijete teže ima stolicu i bude tvrda i jako mu krče crijeva. Star je 16 dana, pomozite mi šta da radim, jer sa dojenjem imam nedovoljno mlijeka? Hvala!

Ukoliko nemate dovoljno mlijeka svakako morate davati  adapirano mlijeko.
Obzirom da je započeto s Bebimilom, najbolje je nastaviti istim.
U slučaju izrazitih problema, možete pokušati s drugim mlijekom koje će razmekšati stolicu i pomoći kod kolika. Na tržištu ih je cijeli niz - Aptamil comfort, Novalac, NAN...., no imajte na umu da nije dobro niti stalno i često mijenjati mlijeka.

   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Nedovoljno mlijeka i nadomjesne formule

<para>?</para>
<para>
 Poštovani/a, trudnica sam u skoro 4. mjesecu. Trebam roditi oko 7.7. ove godine. Obzirom da uvijek moramo ranije rezervirati smještaj za ljetovanje kako bi dobili apartman u kojem smo skoro svake godine, sada si postavljamo pitanje: Je li moguće s bebom od mjesec dana putovati iz Zagreba do Brača? S prvim djetetom (8) smo išli na jednodnevni izlet do Crikvenice kad je bila isto stara samo mjesec dana i sve je prošlo super. Zanima me, obzirom na duljinu i kompleksnost puta, vrstu odredišta (otok) i naravno starost bebe, je li se preporuča takav put za jednomjesečnu bebu? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru! Srdačan pozdrav. mama Z.
</para>
<para>* * * * *</para>
<para>
 Poštovani, zanima me da li moja beba starosti mjesec i tri tjedna smije putovati u Milano na 2 dana. Smještaj je u hotelu. Napomena: nismo obavili drugi pedijatarski pregled. S poštovanjem, mama I.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>obično pedijatri smatraju da beba može putovati u uzrastu od par meseci, npr, dva do tri mjeseca kad uspostavi ritam spavanja i hranjenja i kad obavite prvu redovnu kontrolu i sistematski pregled. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Novorođenče i mlado dojenče traži čestu pažnju – hranjenje, prematanje i uspavljivanje, a i rizik od infekcija je velik, tako da ukoliko želite putovati u tom periodu neka to budu kraće destinacije. Savjetujem da prije putovanja dobro isplanirate sve detalje tako da ritam vašeg djeteta ne poremetite, ili ga poremetite minimalno, jer se u protivnom putovanje lako može pretvoriti u pakao. Djecu, kao i većinu odraslih, ritmičko truckanje uspavljuje, stoga pazite na detalje kao npr.gdje će te praviti pauze.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za uspješno putovanje sa malim djetetom vrijede tri osnovna pravila: pun želudac, čista pelena i udobno mesto za spavanje, no ne zaboravite i sigurnosne mjere koje su obavezne za vožnju djeteta u automobilu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dostupnost zdravstvene skrbi u mjestu odmora je svakako bitan preduvjet za putovanje sa tako malim djetetom, kao i uvjeti u kojima će te boraviti. Na kraju, odmor treba isplanirati tako da i Vama bude odmor.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec.pedijatar, subspecijalist pedijatrijske neurologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis/>
</para>

Smiju li jednomjesečne bebe na duža putovanja?  Obzirom da uvijek moramo ranije rezervirati smještaj za ljetovanje kako bi dobili apartman u kojem smo skoro svake godine, sada si postavljamo pitanje: Je li moguće s bebom od mjesec dana putovati iz Zagreba do Brača ?

   Poštovani/a, trudnica sam u skoro 4. mjesecu. Trebam roditi oko 7.7. ove godine. Obzirom da uvijek moramo ranije rezervirati smještaj za ljetovanje kako bi dobili apartman u kojem smo skoro svake godine, sada si postavljamo pitanje: Je li moguće s bebom od mjesec dana putovati iz Zagreba do Brača? S prvim djetetom (8) smo išli na jednodnevni izlet do Crikvenice kad je bila isto stara samo mjesec dana i sve je prošlo super. Zanima me, obzirom na duljinu i kompleksnost puta, vrstu odredišta (otok) i naravno starost bebe, je li se preporuča takav put za jednomjesečnu bebu? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru! Srdačan pozdrav. mama Z.

*     *     *     *     *

   Poštovani, zanima me da li moja beba starosti mjesec i tri tjedna smije putovati u Milano na 2 dana. Smještaj je u hotelu. Napomena: nismo obavili drugi pedijatarski pregled. S poštovanjem, mama I.
   
   
   Poštovana,
   obično pedijatri smatraju da beba može putovati u uzrastu od par meseci, npr, dva do tri mjeseca kad uspostavi ritam spavanja i hranjenja i kad obavite prvu redovnu kontrolu i sistematski pregled. 
   Novorođenče i mlado dojenče traži čestu pažnju – hranjenje, prematanje i uspavljivanje, a i rizik od infekcija je velik, tako da ukoliko želite putovati u tom periodu neka to budu kraće destinacije. Savjetujem da prije putovanja dobro isplanirate sve detalje tako da ritam vašeg djeteta ne poremetite, ili ga poremetite minimalno, jer se u protivnom putovanje lako može pretvoriti u pakao. Djecu, kao i većinu odraslih, ritmičko truckanje uspavljuje, stoga pazite na detalje kao npr.gdje će te praviti pauze.
   Za uspješno putovanje sa malim djetetom vrijede tri osnovna pravila: pun želudac, čista pelena i udobno mesto za spavanje, no ne zaboravite i sigurnosne mjere koje su obavezne za vožnju djeteta u automobilu. 
   Dostupnost zdravstvene skrbi u mjestu odmora je svakako bitan preduvjet za putovanje sa tako malim djetetom, kao i uvjeti u kojima će te boraviti. Na kraju, odmor treba isplanirati tako da i Vama bude odmor.
   


   Dr. Matilda Kovač Šižgorić
   
   spec.pedijatar, subspecijalist pedijatrijske neurologije


   
 Klinfo.hr 

Smiju li jednomjesečne bebe na duža putovanja?

<para>
 U vrtiću se također više igra sa djevojčicama i voli sve te stvarčice za djevojčice - kopčice, torbice, lutke i crtane filmove za djevojčice. Tata ga kritizira kada vidi njegovo ponašanje, a meni se čini da on misli da nešto pogrešno radi, pa nam često neće pričati što je radio u vrtiću i čega se voli igrati. Kao da ga je sramota što voli crvenu boju, lutkice... pa onda i ne želi to pričati. Ja ga okrećem i na drugu vrstu igre i savjetujem da se igra i sa ostalom djecom. Ovo traje već skoro godinu dana pa smo zabrinuti. Molimo za vaš savjet i srdačan pozdrav! vm
Dragi mama,</para>
<para>Želja za igranjem dječaka s igračkama namijenjenim djevojčicama samo po sebi nije nikakav problem. Možda je senzibilniji po prirodi, pa mu više odgovaraju igre koje su možda nježnijeg karaktera – naime, moguće je da igre i igračke za dječake mu ne odgovaraju jer u njima najčešće ima više agresivnosti. Ako ima stariju seku, možda mu je lakše povezati se i ostvariti interakciju s djevojčicama, a ne s dječacima. Naravno, ima i onih više neutralnih igračaka poput lego kocaka koje mogu biti jednako privlačne i dječacima i djevojčicama. Da li ga takve igračke privlače?</para>
<para>Ovim prvim komentarom želim Vam skrenuti pozornost da otkrijete zbog čega ga privlače igračke namijenjene djevojčicama. Kao što možete vidjeti, razlozi mogu biti vrlo raznoliki.</para>
<para>Ako je riječ o tome da se teško snalazi u interakciji s dječacima, tada je važno da tome ozbiljno posvetite pažnju i pomognete mu da nauči vještine potrebne za interakciju s svojim spolom. Poželjno je da pozovete izvan vrtića nekog dječaka koji je sličan Vašem, koji je možda malo nježniji i pripremite igračke poput lego kocaka, ako takve Vaš dječak voli. Drugim riječima, igračke koje su neutralne i u kojima će se vjerojatno snaći obojica. Igračke u ovom slučaju koristite kao medij za uspostavljanje interakcije između dvojice dječaka. Dakle, cilj Vam ne smije biti da svog dječaka naučite igrati se s drugim igračkama već da mu pomognete kako da uspostavi interakciju s drugom djecom istog spola. Tako mu dajete poruku da ga prihvaćate kakav jest (primjerice ako je senzibilniji), a ujedno mu dajete poruku da ste uočili da mu je teže uspostaviti interakciju s dječacima i da ste mu spremni pomoći u tome.</para>
<para>Ako ne uspijete na ovaj način da Vaš dječak razvije prijateljstvo s drugim dječakom, bilo bi poželjno da se obratite dječjem psihologu za daljnje savjetovanje.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (4) se voli igrati s lutkicama i voli stvarčice za djevojčice Poštovana, moj sin koji ima četiri godine voli se igrati sa igračkama za djevojčice. 
    U vrtiću se također više igra sa djevojčicama i voli sve te stvarčice za djevojčice - kopčice, torbice, lutke i crtane filmove za djevojčice. Tata ga kritizira kada vidi njegovo ponašanje, a meni se čini da on misli da nešto pogrešno radi, pa nam često neće pričati što je radio u vrtiću i čega se voli igrati. Kao da ga je sramota što voli crvenu boju, lutkice... pa onda i ne želi to pričati. Ja ga okrećem i na drugu vrstu igre i savjetujem da se igra i sa ostalom djecom. Ovo traje već skoro godinu dana pa smo zabrinuti. Molimo za vaš savjet i srdačan pozdrav! vm
Dragi mama,
Želja za igranjem dječaka s igračkama namijenjenim djevojčicama samo po sebi nije nikakav problem. Možda je senzibilniji po prirodi, pa mu više odgovaraju igre koje su možda nježnijeg karaktera – naime, moguće je da igre i igračke za dječake mu ne odgovaraju jer u njima najčešće ima više agresivnosti. Ako ima stariju seku, možda mu je lakše povezati se i ostvariti interakciju s djevojčicama, a ne s dječacima. Naravno, ima i onih više neutralnih igračaka poput lego kocaka koje mogu biti jednako privlačne i dječacima i djevojčicama. Da li ga takve igračke privlače?
Ovim prvim komentarom želim Vam skrenuti pozornost da otkrijete zbog čega ga privlače igračke namijenjene djevojčicama. Kao što možete vidjeti, razlozi mogu biti vrlo raznoliki.
Ako je riječ o tome da se teško snalazi u interakciji s dječacima, tada je važno da tome ozbiljno posvetite pažnju i pomognete mu da nauči vještine potrebne za interakciju s svojim spolom. Poželjno je da pozovete izvan vrtića nekog dječaka koji je sličan Vašem, koji je možda malo nježniji i pripremite igračke poput lego kocaka, ako takve Vaš dječak voli. Drugim riječima, igračke koje su neutralne i u kojima će se vjerojatno snaći obojica. Igračke u ovom slučaju koristite kao medij za uspostavljanje interakcije između dvojice dječaka. Dakle, cilj Vam ne smije biti da svog dječaka naučite igrati se s drugim igračkama već da mu pomognete kako da uspostavi interakciju s drugom djecom istog spola. Tako mu dajete poruku da ga prihvaćate kakav jest (primjerice ako je senzibilniji), a ujedno mu dajete poruku da ste uočili da mu je teže uspostaviti interakciju s dječacima i da ste mu spremni pomoći u tome.
Ako ne uspijete na ovaj način da Vaš dječak razvije prijateljstvo s drugim dječakom, bilo bi poželjno da se obratite dječjem psihologu za daljnje savjetovanje.
Sretno,

   Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak (4) se voli igrati s lutkicama i voli stvarčice za djevojčice

<para> Doktor kaže da je grlo u redu, ali danas se zagrcnuo čipsom. Da li se to događa sad</para>
<para>
 Dijete (2 godine) mi se prije neki dan počelo gušiti bombonom. Bombon je povratio na putu u bolnicu. Prekjučer se to desilo ponovno, ali je ovaj put bombon progutao. Doktor kaže da je grlo u redu, ali danas se zagrcnuo čipsom. Da li se to događa sad od straha pri gutanju ili bi moglo biti u pitanju nešto drugo? Može li biti u pitanju neko oštećenje? Molim za savjet. Hvala unaprijed. Zabrinuta mama
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana mama,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaše dijete je premaleno da bi jelo bombone, upravo zbog toga da se ne bi došlo do gušenja. Ni čips nije adekvatna hrana radi iste opasnosti, a ni slučajno ne pokušavajte djetetu dati kikiriki, orahe ili bademe iz istog razloga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prema vašem opisu, ne trebaju Vam nikakve pretrage, jer se vjerojatno radi o tome da u toj dobi djeca jednostavno ne znaju jesti takve vrste namirnica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Nakon gušenja bombonom dijete otežano guta. Je li iz straha ili nešto drugo? Dijete (2 godine) mi se prije neki dan počelo gušiti bombonom. Bombon je povratio na putu u bolnicu. Prekjučer se to desilo ponovno, ali je ovaj put bombon progutao.  Doktor kaže da je grlo u redu, ali danas se zagrcnuo čipsom. Da li se to događa sad

   Dijete (2 godine) mi se prije neki dan počelo gušiti bombonom. Bombon je povratio na putu u bolnicu. Prekjučer se to desilo ponovno, ali je ovaj put bombon progutao. Doktor kaže da je grlo u redu, ali danas se zagrcnuo čipsom. Da li se to događa sad od straha pri gutanju ili bi moglo biti u pitanju nešto drugo? Može li biti u pitanju neko oštećenje? Molim za savjet. Hvala unaprijed. Zabrinuta mama
   
   Poštovana mama,
   Vaše dijete je premaleno da bi jelo bombone, upravo zbog toga da se ne bi došlo do gušenja. Ni čips nije adekvatna hrana radi iste opasnosti, a ni slučajno ne pokušavajte djetetu dati kikiriki, orahe ili bademe iz istog razloga.
   Prema vašem opisu, ne trebaju Vam nikakve pretrage, jer se vjerojatno radi o tome da u toj dobi djeca jednostavno ne znaju jesti takve vrste namirnica.
   Srdačan pozdrav
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Nakon gušenja bombonom dijete otežano guta. Je li iz straha ili nešto drugo?

<para> Interesira me što da napravimo da se ne budi i kako da mu izbacimo noćn</para>
<para>
 Imam dijete staro 1 godinu i imamo problem sa spavanjem. Učestalo se budi i plače kao da ga nešto boli. Mislili smo i da su zubi ali kako to traje već jako dugo to smo isključili. Jedino zaspi sa flašicom čaja, a kako se stalno budi do jutra popije i po 4 flašice. Već smo isprobali i sve moguće pelene na tržištu, jer do jutra je mokar od glave do pete. Interesira me što da napravimo da se ne budi i kako da mu izbacimo noćno pijenje čaja? HVALA. Ljupko
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovani,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Često odgovaram na slična pitanja, pa Vam savjetujem da pregledate i <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/">ostale odgovore na ovu temu</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Normalno je da se dijete do druge godine budi po noći do dva puta, a ako zaplače znači da traži Vašu pažnju i sigurnost koju mu pruža Vaše prisustvo. U konkretnom slučaju pokušajte staviti što manju količinu obične vode u bočicu, jer dijete vjerojatno u polusnu ima običaj da iskapi bočicu do kraja, a zatim „preskočite" bočicu i samo ga „uljuljajte“ kad se probudi. Pokušajte ga zatim uspavati na način da ga samo milujete ili mu pjevušite ne dižući ga iz krevetića, čisto da osjeti da ste pokraj njega.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sretno !<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Često buđenje 12-mjesečne bebice po noći uz puno čaja kojim se uspavljuje Jedino zaspi sa flašicom čaja, a kako se stalno budi do jutra popije i po 4 flašice. Već smo isprobali i sve moguće pelene na tržištu, jer do jutra je mokar od glave do pete.  Interesira me što da napravimo da se ne budi i kako da mu izbacimo noćn

   Imam dijete staro 1 godinu i imamo problem sa spavanjem. Učestalo se budi i plače kao da ga nešto boli. Mislili smo i da su zubi ali kako to traje već jako dugo to smo isključili. Jedino zaspi sa flašicom čaja, a kako se stalno budi do jutra popije i po 4 flašice. Već smo isprobali i sve moguće pelene na tržištu, jer do jutra je mokar od glave do pete. Interesira me što da napravimo da se ne budi i kako da mu izbacimo noćno pijenje čaja? HVALA. Ljupko
   
   
   Poštovani,
   Često odgovaram na slična pitanja, pa Vam savjetujem da pregledate i ostale odgovore na ovu temu.
   Normalno je da se dijete do druge godine budi po noći do dva puta, a ako zaplače znači da traži Vašu pažnju i sigurnost koju mu pruža Vaše prisustvo. U konkretnom slučaju pokušajte staviti što manju količinu obične vode u bočicu, jer dijete vjerojatno u polusnu ima običaj da iskapi bočicu do kraja, a zatim „preskočite" bočicu i samo ga „uljuljajte“ kad se probudi. Pokušajte ga zatim uspavati na način da ga samo milujete  ili mu pjevušite ne dižući ga iz krevetića, čisto da osjeti da ste pokraj njega.
   Sretno !
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
   
   
 Klinfo.hr 

Često buđenje 12-mjesečne bebice po noći uz puno čaja kojim se uspavljuje

<para>
 Nije znao dobro sisati, a kada smo postepeno prelazili na kruću hranu nije ju prihvaćao i svaki zalogaj je bio uz dosta nagovaranja i puno igre. Glavna hrana koju je jeo bila je flašica sa čokolinom. Tako je i danas. Ono što pojede je tanjur miksane hrane za ručak i večeru (povrće, meso, jetrica...) uz nagovaranje i prisilu. Hranu miksamo jer u drugačijem obliku je ne želi niti probati. Uz to jelo jede kruh (i koricu). Ponekada zna jesti prepečeni kruh, smoki, kokice. Slatkiše ne jede. Pokazuje odbojnost prema svemu što mu se ponudi. Nedavno smo mu na prevaru utisnuli malo soka od rajčice i to mu je izazvalo gađenje i povraćanje. Ukoliko hrana nije dobro smiksana provocira napinjanje kao da će povratiti. Flašica mu je i dalje omiljena hrana. Dnevno popije 1,5 l mlijeka (2 za doručak, i po dvije nakon ručka i večere). Od ukućana nitko nije izbirljiv. Na razne načine pokušavamo potaknuti njegov interes za raznovrsnu hranu (sudjeluje u uzgoju i ubiranju povrća i voća, u pripremi obroka). Rado sudjeluje, ali ne želi probati. Usprkos svemu dobro napreduje (ima 18 kg i 120 cm). Uz svu nemoć da ga pridobijemo za jelo, uspjeli smo uz dopuštanje da gleda crtani dok jede, i tako je krenuo .Svjesni smo da to nije dobro, ali naša nemoć je bila jača od toga. Inače i jako odugovlači sa jelom i nikako da stavi žlicu u usta. Tada nastupaju prijetnje sa gašenjem tv-a, neodlazak najboljem prijatelju na igru, povišen ton, ali ništa od toga nema efekta. Radije ostane gladan. Ima slabi imunitet te je često bolestan uz povišenu temperaturu. Zabrinuti smo te molimo za savijet, jer ne znamo što učiniti. Unaprijed hvala na odgovoru! S.
</para>
<para>Dragi roditelji,</para>
<para>Vaša je zabrinutost sasvim razumljiva. Kada dijete neće jesti roditeljima se često vrzmaju najgore misli u glavi o tome što se sve može dogoditi kada dijete ne jede. Posebno u situacijama kada dijete još kao bebe slabo doji, ta prvotna zabrinutost se produžava dalje. Često to postane glavna preokupacija roditelja, a onda malo pomalo i djece. Jako je važno da Vaš sin usprkos svemu lijepo napreduje.</para>
<para>Iz svega što se naveli u pismu zaključujem da nema problema sa žvakanjem (jer jede i koricu kruha, smoki i kokice). Ono što ja osobno smatram dobrim tlom za promjenu jest to što je glavni fokus na hrani. Hrana se miksa, nudi mu se, uz hranu su vezane zabrane i nagrade, prijetnje, zabava.</para>
<para>Znam da je teško, ali nije i nemoguće, polako pomičite fokus sa hrane na neke druge aktivnosti, a hrana neka bude nešto normalno, što se događa usput. Kako to postići?</para>
<para>Nikako ne odjednom i preko noći, prvenstveno zato što biste se vi osjećali nesigurno.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>I dalje budite strpljivi, ali u cijelu priču uvedite element zaigranosti. Često zaboravljamo da je igra odlično sredstvo za stjecanje novih vještina i savladavanje najrazličitijih prepreka. Ovisno o tome što Vaš dječak voli, s čim se voli igrati, koristite te igračke i na simbolički način, dakle ne direktno, uvedite igračke u proces hranjenja. Primjerice možete reći „Znaš 'ko će s nama danas ručati? I Onda uvedite neku njegovu igračku. Dalje se prepustite svojoj mašti i zabavi. Igračka može podrigivati, smijati se, vikati kako voli papati…. Nadalje, možete vi napuniti usta i žvakati otvorenim ustima. Pri tome nemojte njega forsirati da jede. U prvo vrijeme ga pustite da sam odluči hoće li vam se pridružiti ili ne. Ukoliko ne želi, recite mu u redu, pospremite hranu sa stola i vrlo mu jasno poručite da Vam kaže kada bude gladan, jer njegova igračka nije sve pojela, pa je ostalo nešto i za njega.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jedite s njim. Za vrijeme jela nemojte razgovarati o hrani. Pričajte o tome što je radio, s čim se igrao, tko su mu prijatelji, što ćete raditi poslije. Na taj način ćete polako micati fokus sa hrane.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ukoliko nemate taj običaj, uvedite, u mjeri u kojoj je to moguće zajedničke obroke, koji će postati rituali. Vrijeme kada se obitelj okuplja oko stola i vrijeme koje je zabavno.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kada kaže da ne može više, nemojte inzistirati na još samo jednom zalogaju. Vjerujte u njegovu kompetenciju da zna kada je sit. Ako je pogriješio tražiti će još.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nemojte mu nuditi kokice i smoki samo da nešto pojede.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Niste naveli ide li Vaš sinčić u vrtić. Ako ne ide možda možete razmisliti i o toj opciji. U vrtiću djeca često dobiju volju za hranjenjem kada vide da to čine i njihovi prijatelji.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Stavljanjem fokusa na hranu, dječica počinju spoznavati koliko je to njihovim roditeljima važno. Na duboko nesvjesnoj razini, počinju manipulirati s istim da bi zadovoljili neke druge potrebe. Primjerice potrebu za pažnjom, za provođenjem zajedničkog vremena, za maženjem… Roditelji često u ovom prenatrpanom rasporedu i tempu života ne nalaza vremena zadovoljiti sve dječje potrebe, a naša prepametna djeca nađu strategiju kako će doći do onoga što žele. Micanjem fokusa sa hrane, polako mijenjamo njihov stav prema hrani. Zbog toga je jako važno da roditelji nađu unutarnju snagu i strpljenje i da budu dosljedni.</para>
<para>Ukoliko mislite da ne možete sami , javite se stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) koji će Vam pomoći da prođete taj period micanja fokusa s hrane. Možete se savjetovati i sa svojim pedijatrom, ako vam je potrebno još dodatne sigurnosti da mu se ništa neće dogoditi ako par dana slabo jede ili „ništa“ ne jede jer mu niste miksali. Ukoliko ste u Zagrebu, možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut
<ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Četverogodišnjak ne želi jesti i ni jedna metoda privole ne funkcionira Lijepi pozdrav! Roditelji smo četverogodišnjeg dječaka koji ima problem sa prehranom. Od samog rođenja bio je "slab" u jelu. 
    Nije znao dobro sisati, a kada smo postepeno prelazili na kruću hranu nije ju prihvaćao i svaki zalogaj je bio uz dosta nagovaranja i puno igre. Glavna hrana koju je jeo bila je flašica sa čokolinom. Tako je i danas. Ono što pojede je tanjur miksane hrane za ručak i večeru (povrće, meso, jetrica...) uz nagovaranje i prisilu. Hranu miksamo jer u drugačijem obliku je ne želi niti probati. Uz to jelo jede kruh (i koricu). Ponekada zna jesti prepečeni kruh, smoki, kokice. Slatkiše ne jede. Pokazuje odbojnost prema svemu što mu se ponudi. Nedavno smo mu na prevaru utisnuli malo soka od rajčice i to mu je izazvalo gađenje i povraćanje. Ukoliko hrana nije dobro smiksana provocira napinjanje kao da će povratiti. Flašica mu je i dalje omiljena hrana. Dnevno popije 1,5 l mlijeka (2 za doručak, i po dvije nakon ručka i večere). Od ukućana nitko nije izbirljiv. Na razne načine pokušavamo potaknuti njegov interes za raznovrsnu hranu (sudjeluje u uzgoju i ubiranju povrća i voća, u pripremi obroka). Rado sudjeluje, ali ne želi probati. Usprkos svemu dobro napreduje (ima 18 kg i 120 cm). Uz svu nemoć da ga pridobijemo za jelo, uspjeli smo uz dopuštanje da gleda crtani dok jede, i tako je krenuo .Svjesni smo da to nije dobro, ali naša nemoć je bila jača od toga. Inače i jako odugovlači sa jelom i nikako da stavi žlicu u usta. Tada nastupaju prijetnje sa gašenjem tv-a, neodlazak najboljem prijatelju na igru, povišen ton, ali ništa od toga nema efekta. Radije ostane gladan. Ima slabi imunitet te je često bolestan uz povišenu temperaturu. Zabrinuti smo te molimo za savijet, jer ne znamo što učiniti. Unaprijed hvala na odgovoru! S.

Dragi roditelji,
Vaša je zabrinutost sasvim razumljiva. Kada dijete neće jesti roditeljima se često vrzmaju najgore misli u glavi o tome što se sve može dogoditi kada dijete ne jede. Posebno u situacijama kada dijete još kao bebe slabo doji, ta prvotna zabrinutost se produžava dalje. Često to postane glavna preokupacija roditelja, a onda malo pomalo i djece. Jako je važno da Vaš sin usprkos svemu lijepo napreduje.
Iz svega što se naveli u pismu zaključujem da nema problema sa žvakanjem (jer jede i koricu kruha, smoki i kokice). Ono što ja osobno smatram dobrim tlom za promjenu jest to što je glavni fokus na hrani. Hrana se miksa, nudi mu se, uz hranu su vezane zabrane i nagrade, prijetnje, zabava.
Znam da je teško, ali nije i nemoguće, polako pomičite fokus sa hrane na neke druge aktivnosti, a hrana neka bude nešto normalno, što se događa usput. Kako to postići?
Nikako ne odjednom i preko noći, prvenstveno zato što biste se vi osjećali nesigurno.


   
      I dalje budite strpljivi, ali u cijelu priču uvedite element zaigranosti. Često zaboravljamo da je igra odlično sredstvo za stjecanje novih vještina i savladavanje najrazličitijih  prepreka. Ovisno o tome što Vaš dječak voli, s čim se voli igrati, koristite te igračke i na simbolički način, dakle ne direktno, uvedite igračke u proces hranjenja. Primjerice možete reći „Znaš 'ko će s nama danas ručati? I Onda uvedite neku njegovu igračku. Dalje se prepustite svojoj mašti i zabavi. Igračka može podrigivati, smijati se, vikati kako voli papati…. Nadalje, možete vi napuniti usta i žvakati otvorenim ustima. Pri tome nemojte njega forsirati da jede. U prvo vrijeme ga pustite da sam odluči hoće li vam se pridružiti ili ne. Ukoliko ne želi, recite mu u redu, pospremite hranu sa stola i vrlo mu jasno poručite da Vam kaže kada bude gladan, jer njegova igračka nije sve pojela, pa je ostalo nešto i za njega.
   
   
      Jedite s njim. Za vrijeme jela nemojte razgovarati o hrani. Pričajte o tome što je radio, s čim se igrao, tko su mu prijatelji, što ćete raditi poslije. Na taj način ćete polako micati fokus sa hrane.
   
   
      Ukoliko nemate taj običaj, uvedite, u mjeri u kojoj je to moguće zajedničke obroke, koji će postati rituali. Vrijeme kada se obitelj okuplja oko stola i vrijeme koje je zabavno.
   
   
      Kada kaže da ne može više, nemojte inzistirati na još samo jednom zalogaju. Vjerujte u njegovu kompetenciju da zna kada je sit. Ako je pogriješio tražiti će još.
   
   
      Nemojte mu nuditi kokice i smoki samo da nešto pojede.
   
   
      Niste naveli ide li Vaš sinčić u vrtić. Ako ne ide možda možete razmisliti i o toj opciji. U vrtiću djeca često dobiju volju za hranjenjem kada vide da to čine i njihovi prijatelji.
   


Stavljanjem fokusa na hranu, dječica počinju spoznavati koliko je to njihovim roditeljima važno. Na duboko nesvjesnoj razini, počinju manipulirati s istim da bi zadovoljili neke druge potrebe. Primjerice potrebu za pažnjom, za provođenjem zajedničkog vremena, za maženjem… Roditelji često u ovom prenatrpanom rasporedu i tempu života ne nalaza vremena zadovoljiti sve dječje potrebe, a naša prepametna djeca nađu strategiju kako će doći do onoga što žele. Micanjem fokusa sa hrane, polako mijenjamo njihov stav prema hrani. Zbog toga je jako važno da roditelji nađu unutarnju snagu i strpljenje i da budu dosljedni.
Ukoliko mislite da ne možete sami , javite se stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) koji će Vam pomoći da prođete taj period micanja fokusa s hrane. Možete se savjetovati i sa svojim pedijatrom, ako vam je potrebno još dodatne sigurnosti da mu se ništa neće dogoditi ako par dana slabo jede ili „ništa“ ne jede jer mu niste miksali. Ukoliko ste u Zagrebu, možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut
Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Četverogodišnjak ne želi jesti i ni jedna metoda privole ne funkcionira

<para> Pošto sam malo čula o tom cjepivu, možete li mi objasniti da li je to cjepivo i Vaša preporuka i da li ima nekih štetnih nuspojava?</para>
<para>
 Djevojčica ima 3,5 godine i ima česte upale grla i ide u vrtić. Pedijatrica je preporučila cjepivo Prevenar. Pošto sam malo čula o tom cjepivu, možete li mi objasniti da li je to cjepivo i Vaša preporuka i da li ima nekih štetnih nuspojava? Hvala. Vita
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Cjepivom Prevenar 13 mogu se cijepiti djeca od drugog mjeseca do pete godine života. Preporuka je cijepiti djecu koja idu u vrtić te visokorizičnu djecu. Cjepivo štiti od teških obilika pneumokokne bolesti: upale uha, upale pluća i meningitisa. Vrlo je učinkovito i sigurno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Neželjene reakcije mogu se javiti nakon cijepljenja. Vrlo česte nuspojave, tj. one koje se jave u više od 10% djece su crvenilo i otok na mjestu uboda i temperatura od 38 do 39°C. U 1-10% djece crvenilo i otok mogu biti veći od 2,5 cm, a temperatura veća od 39°C. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Rijetke nuspojave, u manje od 1% cijepljenih, mogu biti neutješni plač, hipotonično-hiporesponsivna epizoda i reakcija preosjetljivosti na mjestu uboda. Cijepljenje se svakako preporuča, no obizirom da nije uvršteno u naš kalendar cijepljenja, roditelji ga moraju sami platiti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vašoj djevojčici potrebna je samo jedna doza cjepiva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Cjepivo Prevenar - što je i kakve su nuspojave? Djevojčica ima 3,5 godine i ima česte upale grla i ide u vrtić. Pedijatrica je preporučila cjepivo Prevenar.  Pošto sam malo čula o tom cjepivu, možete li mi objasniti da li je to cjepivo i Vaša preporuka i da li ima nekih štetnih nuspojava?

   Djevojčica ima 3,5 godine i ima česte upale grla i ide u vrtić. Pedijatrica je preporučila cjepivo Prevenar. Pošto sam malo čula o tom cjepivu, možete li mi objasniti da li je to cjepivo i Vaša preporuka i da li ima nekih štetnih nuspojava? Hvala. Vita
   
   
   Cjepivom Prevenar 13 mogu se cijepiti djeca od drugog mjeseca do pete godine života. Preporuka je cijepiti djecu koja idu u vrtić te visokorizičnu djecu. Cjepivo štiti od teških obilika pneumokokne bolesti: upale uha, upale pluća i meningitisa. Vrlo je učinkovito i sigurno. 
   Neželjene reakcije mogu se javiti nakon cijepljenja. Vrlo česte nuspojave, tj. one koje se jave u  više od 10% djece su crvenilo i otok na mjestu uboda i temperatura od 38 do 39°C. U 1-10% djece crvenilo i otok mogu biti veći od 2,5 cm, a temperatura veća od 39°C.  
   Rijetke nuspojave, u  manje od 1% cijepljenih, mogu biti neutješni plač, hipotonično-hiporesponsivna epizoda i reakcija preosjetljivosti na mjestu uboda. Cijepljenje se svakako preporuča, no obizirom da nije uvršteno u naš kalendar cijepljenja, roditelji ga moraju sami platiti. 
   Vašoj djevojčici potrebna je samo jedna doza cjepiva.
   
   dr. Svjetlana Bela Klancir,  spec.pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Cjepivo Prevenar - što je i kakve su nuspojave?

<para>
 Obično je taj strah u većim prostorima tipa trgovačkih centara, ili na katu neke zgrade jer se boji visine. Jedno vrijeme dijete se bojalo i hodati po gumiranom djelu parka, pa po kamenčićima itd. ali to bi bilo prolazno. Uglavnom nekad se strah na takvim mjestima pojavi, a nekad ne. Pokušali smo ignorirati. No u određenim prostorima, djete se grčevito drži za nas, a zadnji put je imalo jako znojenje ruku, kapljice su kapale s dlanova i treslo se. Teško je uz to normalno obavljati neke poslove, pogotovo ako vas djete grčevito drži a vi u drugoj ruci imate stvari, to je gotovo nemoguće. Jednom prilikom sam završila u policama punih stvari koliko me je dijete guralo. Teško više ignoriram to, a bome i ljutnju tj. moju frustraciju jer se nekad stvarno čini da folira...nije vam jasno kako nekad i negdje ima strah, a negdje ne. Već unaprijed govori da ne želi u te prostore. Dijete će sad 5 godina. Pokušali smo sve, od ignoriranja, do posvećivanja više pažnje doma djetetu, do probavanja da pomalo pušta rukicu, do govori kako ima čarobne čizme u kojima se ne kliže. Jer je dijete prvo govorilo da će se pokliznuti jer čistačica pere, onda da se pločice previše sjaje, onda da se boji pločica jer je na katu a boji se visine, na kraju da nezna zašto se boji itd. Psihijatra ne želim ni ikakve lijekove. Ako je to "samo faza" želim znati je li moguće predvidjeti koliko je to još u okvirima "normale" tj.koliko to još smije trajati a da ne sumnjamo na neki veći problem? Zahvaljujem!
</para>
<para>Draga Bloom,</para>
<para>Kada je dijete uplašeno, njegov strah nikada se ne smije ignorirati. Strah je prirodan osjećaj koji zahtjeva da nas osoba koja se brine za nas, utješi, pruži osjećaj sigurnosti i podrške kroz odnos koji imamo s njom.</para>
<para>Prema ovome što ste mi opisali, vaše dijete već sada odstupa od uobičajenog ponašanja djeteta u toj dobi. Zbog toga Vam svakako savjetujem da se obratite psihologu s ciljem da Vam on pomogne kako da Vi adekvatno postupite u tim situacijama. Kao što ste i sami rekli, isprobavate različite stvari, no evidentno ima još nešto što se mora napraviti.</para>
<para>Do tada, uvijek imajte na umu – ako se dijete doista boji, da mu pružite potrebnu utjehu. Strahove nikako ne smijemo ignorirati. Strah nam ukazuje da se nalazimo u nekoj prijetećoj situaciji što znači da se Vaše dijete osjeća da je u prijetećoj situaciji da se ne posklizne ili da ne padne.</para>
<para>No, da bi ste riješili problem, važno je i utvrditi odkud takav strah. Naveli ste da to traje duže od godinu dana. To isto znači da se prvih barem 3 i pol godine nije u toj mjeri bojao. Zašto nije? Što se promijenilo? Što se dogodilo u njegovoj malenoj glavici da odjednom ima takve strahove? Da li ste Vi ili netko drugi plašljivi po prirodi? Čega se Vi/ta osoba boji? Da li se je nešto govorilo u tom kontekstu Vašem djetetu zbog čega bi i ono moglo razviti strahove?</para>
<para>Mi odrasli često nismo svjesni do koje mjere naše izgovorene riječi, naše geste i ponašanje utječu na dijete i njegov razvoj. Zbog toga, dok ćete razmišljati o odgovorima na ova pitanja, budite vrlo otvoreni i ništa nemojte odbaciti na prvu. Dobro promislite što se to dogodilo. Kada dođete do uzroka, biti će mnogo lakše znati i kako djelovati da se ovakvi strahovi, za početak smanje, a potencijalno u potpunosti uklone.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Fobije i napadi panike kod 5-godišnjaka Poštovane! Moje dijete ima strah (fobiju) od pločica. To traje više od godinu dana. Neuropedijatrica je savjetovala psihijatra, a psihologica da to pustimo jedno vijeme. 
    Obično je taj strah u većim prostorima tipa trgovačkih centara, ili na katu neke zgrade jer se boji visine. Jedno vrijeme dijete se bojalo i hodati po gumiranom djelu parka, pa po kamenčićima itd. ali to bi bilo prolazno. Uglavnom nekad se strah na takvim mjestima pojavi, a nekad ne. Pokušali smo ignorirati. No u određenim prostorima, djete se grčevito drži za nas, a zadnji put je imalo jako znojenje ruku, kapljice su kapale s dlanova i treslo se. Teško je uz to normalno obavljati neke poslove, pogotovo ako vas djete grčevito drži a vi u drugoj ruci imate stvari, to je gotovo nemoguće. Jednom prilikom sam završila u policama punih stvari koliko me je dijete guralo. Teško više ignoriram to, a bome i ljutnju tj. moju frustraciju jer se nekad stvarno čini da folira...nije vam jasno kako nekad i negdje ima strah, a negdje ne. Već unaprijed govori da ne želi u te prostore. Dijete će sad 5 godina. Pokušali smo sve, od ignoriranja, do posvećivanja više pažnje doma djetetu, do probavanja da pomalo pušta rukicu, do govori kako ima čarobne čizme u kojima se ne kliže. Jer je dijete prvo govorilo da će se pokliznuti jer čistačica pere, onda da se pločice previše sjaje, onda da se boji pločica jer je na katu a boji se visine, na kraju da nezna zašto se boji itd. Psihijatra ne želim ni ikakve lijekove. Ako je to "samo faza" želim znati je li moguće predvidjeti koliko je to još u okvirima "normale" tj.koliko to još smije trajati a da ne sumnjamo na neki veći problem? Zahvaljujem!

Draga Bloom,
Kada je dijete uplašeno, njegov strah nikada se ne smije ignorirati. Strah je prirodan osjećaj koji zahtjeva da nas osoba koja se brine za nas, utješi, pruži osjećaj sigurnosti i podrške kroz odnos koji imamo s njom.
Prema ovome što ste mi opisali, vaše dijete već sada odstupa od uobičajenog ponašanja djeteta u toj dobi. Zbog toga Vam svakako savjetujem da se obratite psihologu s ciljem da Vam on pomogne kako da Vi adekvatno postupite u tim situacijama. Kao što ste i sami rekli, isprobavate različite stvari, no evidentno ima još nešto što se mora napraviti.
Do tada, uvijek imajte na umu – ako se dijete doista boji, da mu pružite potrebnu utjehu. Strahove nikako ne smijemo ignorirati. Strah nam ukazuje da se nalazimo u nekoj prijetećoj situaciji što znači da se Vaše dijete osjeća da je u prijetećoj situaciji da se ne posklizne ili da ne padne.
No, da bi ste riješili problem, važno je i utvrditi odkud takav strah. Naveli ste da to traje duže od godinu dana. To isto znači da se prvih barem 3 i pol godine nije u toj mjeri bojao. Zašto nije? Što se promijenilo? Što se dogodilo u njegovoj malenoj glavici da odjednom ima takve strahove? Da li ste Vi ili netko drugi plašljivi po prirodi? Čega se Vi/ta osoba boji? Da li se je nešto govorilo u tom kontekstu Vašem djetetu zbog čega bi i ono moglo razviti strahove?
Mi odrasli često nismo svjesni do koje mjere naše izgovorene riječi, naše geste i ponašanje utječu na dijete i njegov razvoj. Zbog toga, dok ćete razmišljati o odgovorima na ova pitanja, budite vrlo otvoreni i ništa nemojte odbaciti na prvu. Dobro promislite što se to dogodilo. Kada dođete do uzroka, biti će mnogo lakše znati i kako djelovati da se ovakvi strahovi, za početak smanje, a potencijalno u potpunosti uklone.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Fobije i napadi panike kod 5-godišnjaka

<para>
 Sin je oduvijek pun energije i vrlo emotivan (i pozitivno i negativno, i prema unutra i ektroventirano), no s dolaskom bebe to se još pojačalo, a manifestira se (između ostalog) u redovitom diranju spolovila. On to radi iz ugode, u svakom slobodnom trenutku (kada nije u zanosu igre ili vani u sportu), trljanjem ukrućenog spolovila o pod ili diranjem, i to do mjere da zbog pretjerane iritacije ne može mokriti. Objasnili smo mu da to nije ništa nenormalno, ali da radi isključivo u vlastitoj intimi/sobi, no ne vidim puno pomaka u 10 mjeseci, iako se trudimo zaposliti njegove ruke nekim igrama, olovkama.. Zbog čestih prehlada, ne može ispucati energiju van kuće i to dodatno otežava situaciju. Da li je potrebna pomoć psihologa? Kome da se obratim? kako izgleda terapija? Da li se plaća? m.
Draga M.</para>
<para>divno je da se toliko trudite te da podržavate potrebu Vašeg sina za samozadovoljavanjem jer to je doista prirodna potreba. Ono što biste još mogli učiniti jest preko njegovih igračaka (nevažno o kojima je točno riječ, može biti riječ i o autiću) dati mu poruku da se treba povući u osamu. Npr., igraju se dva autića i onda jedan autić ima potrebu za samozadovoljavanje te otiđe malo dalje, "kao" u svoju sobu. Nakon što zadovolji svoju potrebu (važno je i odglumiti tu potrebu jer će tako biti uvjerljivije i poznatije Vašem sinu), taj autić neka se vrati u igru. Tako ćete sinu dati poruku da to što ga potičete da ode u sobu, ne znači da ga želite udaljiti od sebe već da se po završetku može ponovno vratiti u zajedničku sobu/igru. Moguće je da zbog separacijske anksioznosti tj. straha od gubitka Vas odbija otići u osamu, a taj strah može biti pojačan kako je beba došla i kako beba oduzima puno Vaše pažnje koju je prije on dobivao.</para>
<para>Postoji dosta zgodnih, mekanih loptica koje se mogu dati da dijete stišće, a većina klinaca to voli. Olovke većina dječaka sa 4,5 godina baš ne voli, a igre zahtjevaju veću usmjerenost pažnje, nego stiskanje lopte. Ako ima fiziološku reakciju i potrebu, usmjeravanje pažnje na neku „ozbiljniju“ igru, može mu biti otežano.</para>
<para>Iz Vašeg opisa teško mi je procijeniti da li bi Vašem djetetu bio potreban terapijski tretman. Za tretman bitno je znati koliko dugo i kojim intenzitetom se određeno ponašanje događa, kako to utječe na odnose djeteta s obitelji i vršnjacima te da li dijete reagira na pokušaje da mu se pomogne. Naveli ste da to traje 10 mjeseci, te da ne pomažu Vaše verbalne upute da isto čini u osami. No informacija koja mi nije poznata jest kako i da li to utječe na njega, njegov odnos s svim članovima obitelji, kao i na odnose s vršnjacima. Ova pitanja možete odgovoriti i u kontekstu njegovih emocionalnih reakcija, odnosno, koliko mu treba da se smiri kada je jako ljut/tužan/uplašen, kako njegove intenzivne emocionalne reakcije utječu na njegove odnose s drugim ljudima, kako se to odražava na Vaš odnos s njim, kako reagira kada ga se pokušava smiriti tj. pomoći mu da se smiri?</para>
<para>Ukoliko ste odgovorima na ova pitanja ustanovili da bi Vam mogla biti korisna pomoć stručne osobe, tada Vam preporučam da se obratite psihologu. Budući da ne znam iz kojeg grada dolazite, mogu Vam samo reći da ako ste iz Zagreba da se možete obratiti nama u Centar Proventus (kod nas se plaća). Prvi puta biste došli sami, bez sina, kako biste nam pobliže opisali situacije s kojima se susrećete, te malo detaljnije opisali njegov dosadašnji razvoj i obiteljsku dinamiku kako bismo mogli utvrditi da li mu je tretman potreban te ako jest, kakav.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
</para>

Samozadovoljavanje kod dječaka (4) kao reakcija na dolazak bebe? Poštovani, imam 4,5-godišnjeg sina i 10-mjesečnu kćer. 
    Sin je oduvijek pun energije i vrlo emotivan (i pozitivno i negativno, i prema unutra i ektroventirano), no s dolaskom bebe to se još pojačalo, a manifestira se (između ostalog) u redovitom diranju spolovila. On to radi iz ugode, u svakom slobodnom trenutku (kada nije u zanosu igre ili vani u sportu), trljanjem ukrućenog spolovila o pod ili diranjem, i to do mjere da zbog pretjerane iritacije ne može mokriti. Objasnili smo mu da to nije ništa nenormalno, ali da radi isključivo u vlastitoj intimi/sobi, no ne vidim puno pomaka u 10 mjeseci, iako se trudimo zaposliti njegove ruke nekim igrama, olovkama.. Zbog čestih prehlada, ne može ispucati energiju van kuće i to dodatno otežava situaciju. Da li je potrebna pomoć psihologa? Kome da se obratim? kako izgleda terapija? Da li se plaća? m.
Draga M.
divno je da se toliko trudite te da podržavate potrebu Vašeg sina za samozadovoljavanjem jer to je doista prirodna potreba. Ono što biste još mogli učiniti jest preko njegovih igračaka (nevažno o kojima je točno riječ, može biti riječ i o autiću) dati mu poruku da se treba povući u osamu. Npr., igraju se dva autića i onda jedan autić ima potrebu za samozadovoljavanje te otiđe malo dalje, "kao" u svoju sobu. Nakon što zadovolji svoju potrebu (važno je i odglumiti tu potrebu jer će tako biti uvjerljivije i poznatije Vašem sinu), taj autić neka se vrati u igru. Tako ćete sinu dati poruku da to što ga potičete da ode u sobu, ne znači da ga želite udaljiti od sebe već da se po završetku može ponovno vratiti u zajedničku sobu/igru. Moguće je da zbog separacijske anksioznosti tj. straha od gubitka Vas odbija otići u osamu, a taj strah može biti pojačan kako je beba došla i kako beba oduzima puno Vaše pažnje koju je prije on dobivao.
Postoji dosta zgodnih, mekanih loptica koje se mogu dati da dijete stišće, a većina klinaca to voli. Olovke većina dječaka sa 4,5  godina baš ne voli, a igre zahtjevaju veću usmjerenost pažnje, nego stiskanje lopte. Ako ima fiziološku reakciju i potrebu, usmjeravanje pažnje na neku „ozbiljniju“ igru, može mu biti otežano.
Iz Vašeg opisa teško mi je procijeniti da li bi Vašem djetetu bio potreban terapijski tretman. Za tretman bitno je znati koliko dugo i kojim intenzitetom se određeno ponašanje događa, kako to utječe na odnose djeteta s obitelji i vršnjacima te da li dijete reagira na pokušaje da mu se pomogne. Naveli ste da to traje 10 mjeseci, te da ne pomažu Vaše verbalne upute da isto čini u osami. No informacija koja mi nije poznata jest kako i da li to utječe na njega, njegov odnos s svim članovima obitelji, kao i na odnose s vršnjacima. Ova pitanja možete odgovoriti i u kontekstu njegovih emocionalnih reakcija, odnosno, koliko mu treba da se smiri kada je jako ljut/tužan/uplašen, kako njegove intenzivne emocionalne reakcije utječu na njegove odnose s drugim ljudima, kako se to odražava na Vaš odnos s njim, kako reagira kada ga se pokušava smiriti tj. pomoći mu da se smiri?
Ukoliko ste odgovorima na ova pitanja ustanovili da bi Vam mogla biti korisna pomoć stručne osobe, tada Vam preporučam da se obratite psihologu. Budući da ne znam iz kojeg grada dolazite, mogu Vam samo reći da ako ste iz Zagreba da se možete obratiti nama u Centar Proventus (kod nas se plaća). Prvi puta biste došli sami, bez sina, kako biste nam pobliže opisali situacije s kojima se susrećete, te malo detaljnije opisali njegov dosadašnji razvoj i obiteljsku dinamiku kako bismo mogli utvrditi da li mu je tretman potreban te ako jest, kakav.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Samozadovoljavanje kod dječaka (4) kao reakcija na dolazak bebe?

<para>
 Na primjer, kad sam na nečijem sprovodu, i svi tuguju i plaču meni dođe da se smijem, kada netko govori o nekome tko je bolestan ili nešto, ja se opet smijem i tako ima mnogo situacija. Znam da to nije smiješno, i ja se ne želim tome smijat...al' jednostavno u tom trenutku mi dođe da se smijem, trudim se to sakriti. Pomozite mi, recite mi zašto se tako ponašam i mogu li se nekako toga riješiti? S.
</para>
<para>Draga S.,</para>
<para>Vrlo često ljudi zamjenjuju svoje prave osjećaje zamjenskim osjećajima. Kada i kako će se to događati ovisi o brojnim čimbenicima i svaka je situacija vrlo jedinstvena i individualna. Najčešće ovisi o najranijim utjecajima u obitelji i iskustvima, primjerice rani gubitak nekog dragog. Koje su osjećaje roditelji posebno odobravali? Koje osjećaje nisu baš podržavali? Ili, koje osjećaje roditelji nisu baš pokazivali?</para>
<para>Takvo što može biti „naučeno ponašanje“ u smislu da dijete nije vidjelo roditelje da su tužni, već bi i one najteže i najbolnije situacije prebrodili sa smiješkom. Određena emocija u nekom kontekstu može biti neadekvatna, dakle kada ne odgovara situaciji.</para>
<para>Smijeh u situacijama koje ste naveli može ukazivati na nelagodu. Naučiti se nositi s pojedinim emocijama ipak se ne može kroz ovako kratak i pisani format. U trenucima kada vam dođe da se smijete prekinite svoj obrazac ponašanja s pitanjem „Što je tu smiješno?“ ili „Zašto se smijem u situaciji koja je tužna?“.</para>
<para>Ukoliko će vam to predstavljati ozbiljnije probleme ili ako želite to riješiti u životu preporučila bih da se javite stručnjaku (psihoterapeutu, psihologu) koji će vam pomoći iznaći uzrok vašeg ponašanja, a samim tim utjecati i na samo ponašanje.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>
<para> </para>

Neprimjerene emocije u tužnim situacijama Bok, imam jedno pitanje. Nikad se ne bih usudila pitati ovo nekoga uživo. Nadam se da ćete mi pomoći. Imam 22 godine i imam jedan problem. 
    Na primjer, kad sam na nečijem sprovodu, i svi tuguju i plaču meni dođe da se smijem, kada netko govori o nekome tko je bolestan ili nešto, ja se opet smijem i tako ima mnogo situacija. Znam da to nije smiješno, i ja se ne želim tome smijat...al' jednostavno u tom trenutku mi dođe da se smijem, trudim se to sakriti. Pomozite mi, recite mi zašto se tako ponašam i mogu li se nekako toga riješiti? S.

Draga S.,
Vrlo često ljudi zamjenjuju svoje prave osjećaje zamjenskim osjećajima. Kada i kako će se to događati ovisi o brojnim čimbenicima i svaka je situacija vrlo jedinstvena i individualna. Najčešće ovisi o najranijim utjecajima u obitelji i iskustvima, primjerice rani gubitak nekog dragog. Koje su osjećaje roditelji posebno odobravali? Koje osjećaje nisu baš podržavali? Ili, koje osjećaje roditelji nisu baš pokazivali?
Takvo što može biti „naučeno ponašanje“ u smislu da dijete nije vidjelo roditelje da su tužni, već bi i one najteže i najbolnije situacije prebrodili sa smiješkom. Određena emocija u nekom kontekstu može biti neadekvatna, dakle kada ne odgovara situaciji.
Smijeh u situacijama koje ste naveli može ukazivati na nelagodu. Naučiti se nositi s pojedinim emocijama ipak se ne može kroz ovako kratak i pisani format. U trenucima kada vam dođe da se smijete prekinite svoj obrazac ponašanja s pitanjem „Što je tu smiješno?“ ili „Zašto se smijem u situaciji koja je tužna?“.
Ukoliko će vam to predstavljati ozbiljnije probleme ili ako želite to riješiti u životu preporučila bih da se javite stručnjaku (psihoterapeutu, psihologu) koji će vam pomoći iznaći uzrok vašeg ponašanja, a samim tim utjecati i na samo ponašanje.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus

  Klinfo.hr 

Neprimjerene emocije u tužnim situacijama

<para> Da li mijenjati terapiju? Inače je zdravo i jako veselo </para>
<para>
 Poštovani, nadam se da ćete biti u mogućnosti odgovoriti mi u najkraćem roku. Radi se o mom trogodišnjem sinu - 19.05.2012, imat će pune 3 god. Prošle godine 20.10. imao je temperaturu do 39 C, a mikrobiološki nalaz je izolirao Streptococcus pneumoniae. Pedijatrica je dala Augmentin sirup 2x3,2 ml u 7 dana. Da bi 16.11.2011 dogodila se ista situacija - temperatura 39 C, uz odbijanje hrane. Terapija je bila ista kao i 20.10., ephedrini gtt 0,25% 3x. Zatim je ove godine 14.03. temperatura opet bila do 39 C, kašalj. Iz statusa nos curi, obilno, gnojno, grlo hiperem, na plućima pooštreno disanje. Nalazi: leukociti 12,2; seg 50; ly 35; CRP 7,1 Terapija je bila Sumamed sirup forte 1x3ml pet dana, Panatus 2x1 žl, antipiretik p.p. Jučer ujutro tj. 8.5. počeo je kašljati hrapavo, temperatura je bila do 38,7C, tekućinu pije, žali se na bol u grlu i od grla do trbuščića. Da li bi trebalo napraviti neke dodatne pretrage? Da li mijenjati terapiju? Inače je zdravo i jako veselo dijete. Ispričavam se na ovako dugom obrazloženju. S poštovanjem. Zabrinuta mama.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obrambeni sustav (imunitet) kod male djece još nije dovoljno razvijen, pa ona i lakše obolijevaju od virusnih i bakterijskih bolesti, kao što je to slučaj s vašim sinom. Ako dijete pohađa dječji vrtić ili igraonice, mogućnost da oboli još je veća. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ono o čemu bi bilo dobro razmisliti jedino je - da li baš svaki put treba uzimati antibiotik? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prema svemu što ste naveli: za dob Vašeg djeteta i godišnja doba, njegovo često obolijevanje nije ništa neuobičajeno. Nadam se da je dječak redovito cijepljen. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Česte virusne i bakterijske infekcije Jučer ujutro tj. 8.5. počeo je kašljati hrapavo, temperatura je bila do 38,7C, tekućinu pije, žali se na bol u grlu i od grla do trbuščića. Da li bi trebalo napraviti neke dodatne pretrage?  Da li mijenjati terapiju? Inače je zdravo i jako veselo 

   Poštovani, nadam se da ćete biti u mogućnosti odgovoriti mi u najkraćem roku. Radi se o mom trogodišnjem sinu - 19.05.2012, imat će pune 3 god. Prošle godine 20.10. imao je temperaturu do 39 C, a mikrobiološki nalaz je izolirao Streptococcus pneumoniae. Pedijatrica je dala Augmentin sirup 2x3,2 ml u 7 dana. Da bi 16.11.2011 dogodila se ista situacija - temperatura 39 C, uz odbijanje hrane. Terapija je bila ista kao i 20.10., ephedrini gtt 0,25% 3x. Zatim je ove godine 14.03. temperatura opet bila do 39 C, kašalj. Iz statusa nos curi, obilno, gnojno, grlo hiperem, na plućima pooštreno disanje. Nalazi: leukociti 12,2; seg 50; ly 35; CRP 7,1 Terapija je bila Sumamed sirup forte 1x3ml pet dana, Panatus 2x1 žl, antipiretik p.p. Jučer ujutro tj. 8.5. počeo je kašljati hrapavo, temperatura je bila do 38,7C, tekućinu pije, žali se na bol u grlu i od grla do trbuščića. Da li bi trebalo napraviti neke dodatne pretrage? Da li mijenjati terapiju? Inače je zdravo i jako veselo dijete. Ispričavam se na ovako dugom obrazloženju. S poštovanjem. Zabrinuta mama.
   
   
   Obrambeni sustav (imunitet) kod male djece još nije dovoljno razvijen, pa ona i lakše obolijevaju od virusnih i bakterijskih bolesti, kao što je to slučaj s vašim sinom. Ako dijete pohađa dječji vrtić ili igraonice, mogućnost da oboli još je veća. 
   Ono o čemu bi bilo dobro razmisliti jedino je - da li baš svaki put treba uzimati antibiotik? 
   Prema svemu što ste naveli: za dob Vašeg djeteta i godišnja doba, njegovo često obolijevanje nije ništa neuobičajeno. Nadam se da je dječak redovito cijepljen. 
   
   
   Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Česte virusne i bakterijske infekcije

<para>
 Budući da nemamo mjesta za dva krevetića odlučili smo malenome urediti njegovu sobu, kupiti mu "veliki" krevet i preseliti ga. Nikada nismo imali problema sa spavanjem ili uspavljivanjem, samo smo ga stavili u kinderbet i izašli iz sobe, međutim to se promjenilo odkad je u drugoj sobi. Sada moram ležati pored njega dok ne zaspi, budi se po noći i izlazi iz sobe (ja se ustajem i vraćam ga natrag) i manje spava. Da li mogu očekivati kada se prilagodi na novu okolinu da će sve biti po starom (u novoj sobi spava svega tjedan dana) i da li kako mogu utjecati na cijeli razvoj situacije? Trenutno kad ga stavim u krevet i krenem izaći iz sobe malo zaplače i izlazi za mnom, a to je ono što bih ja (opet) željela postići. Unaprijed hvala.M.
Draga mama,</para>
<para>Samo mu dajte vremena. Nova situacija zahtjeva jedan period adaptacije.</para>
<para>On je navikao spavati s vama u sobi i u kinderbetu. Sada je sam u sobi i u velikom krevetu. Velika promjena u njegovom malom životu.</para>
<para>Stoga samo uporno nastavite i dalje. Kada zaplače utješite ga, kada ga je strah zaštitite ga i svaki puta izađite iz sobe s jasnim stavom da je to njegova soba i da će u njoj spavati.</para>
<para>Vremenom će se adaptirati i prihvatiti novu situaciju kao normalno stanje.</para>
<para>Možete kroz igru s plišanim životinjama „odigrati“ igru kako neka plišana životinja npr. medo ide spavati u brlog pored mame mede i tate mede. Igra neka završi kako je medo sretan i ponosan što spava sam.</para>
<para>Srdačno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">
 <emphasis>Centar Proventus</emphasis>
 </ulink>
</para>

Privikavanje 2-godišnjaka na vlastiti krevet i sobu Poštovane, majka sam dječaka starog 22 mjeseca i očekujemo još jednu bebu za 2 mjeseca. 
    Budući da nemamo mjesta za dva krevetića odlučili smo malenome urediti njegovu sobu, kupiti mu "veliki" krevet i preseliti ga. Nikada nismo imali problema sa spavanjem ili uspavljivanjem, samo smo ga stavili u kinderbet i izašli iz sobe, međutim to se promjenilo odkad je u drugoj sobi. Sada moram ležati pored njega dok ne zaspi, budi se po noći i izlazi iz sobe (ja se ustajem i vraćam ga natrag) i manje spava. Da li mogu očekivati kada se prilagodi na novu okolinu da će sve biti po starom (u novoj sobi spava svega tjedan dana) i da li kako mogu utjecati na cijeli razvoj situacije? Trenutno kad ga stavim u krevet i krenem izaći iz sobe malo zaplače i izlazi za mnom, a to je ono što bih ja (opet) željela postići. Unaprijed hvala.M.
Draga mama,
Samo mu dajte vremena. Nova situacija zahtjeva jedan period adaptacije.
On je navikao spavati s vama u sobi i u kinderbetu. Sada je sam u sobi i u velikom krevetu. Velika promjena u njegovom malom životu.
Stoga samo uporno nastavite i dalje. Kada zaplače utješite ga, kada ga je strah zaštitite ga i svaki puta izađite iz sobe s jasnim stavom da je to njegova soba i da će u njoj spavati.
Vremenom će se adaptirati i prihvatiti novu situaciju kao normalno stanje.
Možete kroz igru s  plišanim životinjama „odigrati“ igru kako neka plišana životinja npr. medo  ide spavati u brlog pored mame mede i tate mede. Igra neka završi kako je medo sretan i ponosan što spava sam.
Srdačno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, 
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Privikavanje 2-godišnjaka na vlastiti krevet i sobu

<para>
 Onda je uslijedila faza plakanja pri dolasku koja je potrajala nekoliko dana. On bi se brzo smirio i u jaslicama normalno ponašao. Tete su ga opisale kao komunikativno drago dijete koje se zna samo igrati i da se po ničemu ne razlikuje od ostale djece koja su od prije u toj grupi, pa smo ga ostavili i na ručku i na spavanju. Sve je bilo u redu do prije 2 tjedna. On je tužan. Kući stalno govori i moli da ga ne vodim u vrtić, da mu tamo nije lijepo. Kad bi ga dovela on bi se od plača znao i ispovraćati. U teoriji on zna da mama i tata moraju ići raditi i zaraditi kune, da mali braco mora doktoru i da njega nema ko čuvati, ali u praksi to sve pada u vodu i on plače i plače i tužan je. Danas su me čak zvali da dođem po njega jer nije cijelo jutro prestao plakati. U razdobljima kad se smiri, tete kažu da je divan i da se lijepo igra, ali da teta stalno mora biti kraj njega i čim se makne od njega on počne plakat. Danas je čak kroz plač počeo i pokazivati agresiju prema njoj. On je ljut. Imamo i bebu od 4 mjeseca, ali njemu nikad nije falilo naše pažnje otkad se mali braco rodio. Inače, da ne zaboravim napomenuti, on se kući nikad nije ponašao tako, sve dok nije krenuo u vrtić. Ne želi pričati o nikome u vrtiću, ne spominje ime nijednog prijatelja. Kad je s nama roditeljima u društvu druge djece, igra se, veseo je i poslije priča dugo o toj djeci, čak ih i u snu zna spominjati. Dok je prvih dana plakao kad bi došao u vrtić, nisam se previše uzrujavala, ali sad me zabrinjava kad vidim da je moje dijete tužno. Da li se vratiti na početak i ostavljati ga po sat vremena ili ustrajati? Unaprijed hvala. Filipovamama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema ovome što ste naveli, pretpostavljam da se kod Vašeg starijeg djeteta događa nekoliko paralelnih stvari – tuga jer nije s Vama (što bi se moglo povezati s uobičajenom separacijskom anksioznošću, o čemu više možete pročitati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/strah-od-odvajanja-ili-zasto-je-vrtic-za-neku-djecu-prava-nocna-mora/7962/1/">ovdje</ulink>), tuga jer je braco s Vama, a on nije (pretpostavljam, budući da ste naveli da imate malu bebu od 4 mjeseca kod kuće, da ste na porodiljnom).</para>
<para>Dakle, krenut ću s pretpostavkom da ste kod kuće i predložila bih Vam sljedeće – ostavljajte svog starijeg sina u vrtiću do 12 sati. Tako će imati prilike razviti socijalne vještine, sudjelovat će u grupnim jutarnjim aktivnostima itd. S druge strane, tako će provoditi više vremena s Vama i s bracom, i neće biti potrebe da mu govorite da idete raditi kada ne idete i vjerojatnije je da će se brže i lakše prilagoditi na vrtić.</para>
<para>Osim toga, svakako vodite računa da kada je tužan ili ljut, da umjesto naših tipičnih rečenica poput „nemoj biti tužan/ljut“, koristite rečenice poput: „vidim da si jako tužan/ljut što ideš u vrtić, ali tako mora biti“. Važno je da pri tome Vaš glas bude siguran, tj. da ste Vi sigurni u tu odluku i razloge zašto ide. I onda možete s njim planirati što ćete sve raditi kada dođete iz vrtića. Tako ćete mu dati do znanja da razumijete i priznajete mu njegove osjećaje, no ostajete pri svome jer imate na umu dobrobiti za njegov razvoj te naposljetku nudite mu priliku da planirate i veselite se kasnijem zajedničkom vremenu.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus </ulink>
</para>

Dječak (2,7 godina) neutješno plače zato što mora u vrtić Poštovani, molila bih Vas za pomoć. Moj sin ima 2 god i 7 mjeseci i početkom rujna je krenuo u jaslice. Prvih par dana sam ga ostavljala pola sata do sat i nije bilo problema. 
    Onda je uslijedila faza plakanja pri dolasku koja je potrajala nekoliko dana. On bi se brzo smirio i u jaslicama normalno ponašao. Tete su ga opisale kao komunikativno drago dijete koje se zna samo igrati i da se po ničemu ne razlikuje od ostale djece koja su od prije u toj grupi, pa smo ga ostavili i na ručku i na spavanju. Sve je bilo u redu do prije 2 tjedna. On je tužan. Kući stalno govori i moli da ga ne vodim u vrtić, da mu tamo nije lijepo. Kad bi ga dovela on bi se od plača znao i ispovraćati. U teoriji on zna da mama i tata moraju ići raditi i zaraditi kune, da mali braco mora doktoru i da njega nema ko čuvati, ali u praksi to sve pada u vodu i on plače i plače i tužan je. Danas su me čak zvali da dođem po njega jer nije cijelo jutro prestao plakati. U razdobljima kad se smiri, tete kažu da je divan i da se lijepo igra, ali da teta stalno mora biti kraj njega i čim se makne od njega on počne plakat. Danas je čak kroz plač počeo i pokazivati agresiju prema njoj. On je ljut. Imamo i bebu od 4 mjeseca, ali njemu nikad nije falilo naše pažnje otkad se mali braco rodio. Inače, da ne zaboravim napomenuti, on se kući nikad nije ponašao tako, sve dok nije krenuo u vrtić. Ne želi pričati o nikome u vrtiću, ne spominje ime nijednog prijatelja. Kad je s nama roditeljima u društvu druge djece, igra se, veseo je i poslije priča dugo o toj djeci, čak ih i u snu zna spominjati. Dok je prvih dana plakao kad bi došao u vrtić, nisam se previše uzrujavala, ali sad me zabrinjava kad vidim da je moje dijete tužno. Da li se vratiti na početak i ostavljati ga po sat vremena ili ustrajati? Unaprijed hvala. Filipovamama

Draga mama,
prema ovome što ste naveli, pretpostavljam da se kod Vašeg starijeg djeteta događa nekoliko paralelnih stvari – tuga jer nije s Vama (što bi se moglo povezati s uobičajenom separacijskom anksioznošću, o čemu više možete pročitati ovdje), tuga jer je braco s Vama, a on nije (pretpostavljam, budući da ste naveli da imate malu bebu od 4 mjeseca kod kuće, da ste na porodiljnom).
Dakle, krenut ću s pretpostavkom da ste kod kuće i predložila bih Vam sljedeće – ostavljajte svog starijeg sina u vrtiću do 12 sati. Tako će imati prilike razviti socijalne vještine, sudjelovat će u grupnim jutarnjim aktivnostima itd. S druge strane, tako će provoditi više vremena s Vama i s bracom, i neće biti potrebe da mu govorite da idete raditi kada ne idete i vjerojatnije je da će se brže i lakše prilagoditi na vrtić.
Osim toga, svakako vodite računa da kada je tužan ili ljut, da umjesto naših tipičnih rečenica poput „nemoj biti tužan/ljut“, koristite rečenice poput: „vidim da si jako tužan/ljut što ideš u vrtić, ali tako mora biti“. Važno je da pri tome Vaš glas bude siguran, tj. da ste Vi sigurni u tu odluku i razloge zašto ide. I onda možete s njim planirati što ćete sve raditi kada dođete iz vrtića. Tako ćete mu dati do znanja da razumijete i priznajete mu njegove osjećaje, no ostajete pri svome jer imate na umu dobrobiti za njegov razvoj te naposljetku nudite mu priliku da planirate i veselite se kasnijem zajedničkom vremenu.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus 
 Klinfo.hr 

Dječak (2,7 godina) neutješno plače zato što mora u vrtić

<para> Da li bi ste nam savjetovali neke dodatne pretrage i što mislite da bi trebali dodatno po</para>
<para>
 Poštovani, Imamo malu curicu staru 6 mjeseci. Od samog početka slabije dobiva na kilaži. Trenutno teži 6100 g, a rođena je s 3750 g, a iz rodilišta je izašla s 3100 g. Inače je veoma sretna i zadovoljna beba, i prava spavalica. Od samog početka prespava cijelu noć, pa smo je budili kako bi je dojili. Ono što nas najviše muči da je kao mala često bljuckala, ali i povraćala obroke, pa smo pri tome pazili u kojem položaju je dojimo i da bude na miru nakon hranjenja, ali se povraćanje svejedno nastavilo, barem 4 puta tjedno. Prošli mjesec je dosegla minimum samo 200 g, a ni prethodne mjesece nije dobivala puno, pa nam je doktorica savjetovala dodatne vitamine, i da pojačamo prehranu. S dohranom smo započeli i prihvaća je, ali i dalje se dogodi da povrati obrok, a niti ti obroci nisu veliki, maksimum je oko 100 g. Hranimo je često u manjim obrocima, ali brinemo se da li je to dovoljno. Zbog čestog povraćanja, jer dogodi se da povrati i tih 100 g grama večernje kašice koje pojede, brine nas da se ne radi o refluksu ili su to neke druge smetnje? Da li bi ste nam savjetovali neke dodatne pretrage i što mislite da bi trebali dodatno poduzeti, jer nas brine da dijete ne dobiva dovoljno na težini. Te koje mogu biti posljedice premalog dobivanja na težini? Unaprijed zahvaljujemo. S.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Težina Vašeg djeteta je u granicama normalnih krivulja rasta za dob. Učestalije bljuckanje uz povremena povraćanja mogu biti uzrokovana gastroezofagealnim refluksom. </para>
<para>Svakako preporučujem da se javite gastroenterologu koji će procijeniti da li ima indikacija za klinička pretraživanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Bebica često povraća obroke i ne dobiva dovoljno na težini Zbog čestog povraćanja, jer dogodi se da povrati i tih 100 g grama večernje kašice koje pojede, brine nas da se ne radi o refluksu ili su to neke druge smetnje?  Da li bi ste nam savjetovali neke dodatne pretrage i što mislite da bi trebali dodatno po

   Poštovani, Imamo malu curicu staru 6 mjeseci. Od samog početka slabije dobiva na kilaži. Trenutno teži 6100 g, a rođena je s 3750 g, a iz rodilišta je izašla s 3100 g. Inače je veoma sretna i zadovoljna beba, i prava spavalica. Od samog početka prespava cijelu noć, pa smo je budili kako bi je dojili. Ono što nas najviše muči da je kao mala često bljuckala, ali i povraćala obroke, pa smo pri tome pazili u kojem položaju je dojimo i da bude na miru nakon hranjenja, ali se povraćanje svejedno nastavilo, barem 4 puta tjedno. Prošli mjesec je dosegla minimum samo 200 g, a ni prethodne mjesece nije dobivala puno, pa nam je doktorica savjetovala dodatne vitamine, i da pojačamo prehranu. S dohranom smo započeli i prihvaća je, ali i dalje se dogodi da povrati obrok, a niti ti obroci nisu veliki, maksimum je oko 100 g. Hranimo je često u manjim obrocima, ali brinemo se da li je to dovoljno. Zbog čestog povraćanja, jer dogodi se da povrati i tih 100 g grama večernje kašice koje pojede, brine nas da se ne radi o refluksu ili su to neke druge smetnje? Da li bi ste nam savjetovali neke dodatne pretrage i što mislite da bi trebali dodatno poduzeti, jer nas brine da dijete ne dobiva dovoljno na težini. Te koje mogu biti posljedice premalog dobivanja na težini? Unaprijed zahvaljujemo. S.
   
   Težina  Vašeg  djeteta  je  u  granicama  normalnih  krivulja  rasta za dob.  Učestalije  bljuckanje  uz   povremena  povraćanja  mogu  biti  uzrokovana  gastroezofagealnim refluksom. 
Svakako preporučujem  da se javite  gastroenterologu  koji  će procijeniti  da li  ima indikacija za  klinička pretraživanja.
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.
   
   spec. pedijatar 
   
   
      Poliklinika Sabol
   
 Klinfo.hr 

Bebica često povraća obroke i ne dobiva dovoljno na težini

<para>
 Stalno se svađa, izigrava frajera, a ja vidim da je u kaosu. Često je jako nervozan, teško prihvaća pomoć. U školi je nakupio nekoliko jedinica, ne piše na satu, ne piše domaće zadaće. Kaže da će sve riješiti, a riješio je vrlo malo. Mislim čak da se i zaljubio. Ponekad je i verbalno agresivan, na mene je alergičan jer ga kontroliram u školskim obavezama. Mislim da ga puno toga muči, a nikako da se otvori. Kao majka bojim se za njega jer pokazuje prema van da je sve u redu, a zapravo nije. Što učiniti, kome se obratiti? Zabrinuta majka
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>pubertet i polazak u srednju školu za mlade, ali i njihove roditelje zna biti turbulentno razdoblje tijekom kojeg je potrebno vrijeme da se sve smiri i da se sve strane naviknu na promjene.</para>
<para>Moguće psihičke značajke puberteta su:
• zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu)
• razdražljivost, nervozno reagiranje
• osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija)
• želja za izolacijom
• nezainteresiranost za rad
• nagle promjene raspoloženja
• maštanje</para>
<para>Stoga, mislim da je vaš sin samo u razvojnoj fazi u kojoj traži svoje mjesto u odraslom svijetu. Njegovo ponašanje mijenjat će se iz dana u dan i vjerujem da će Vama kao roditelju takvo što biti zbunjujuće i ponekada naporno. Posebno što, kako kažete, pokazuje alergiju baš prema vama, što je vrlo često u pubertetu. Jedna od karakteristika jest upravo da se adolescent udaljuje od roditelja s kojim je prije imao bliski odnos (najčešće s majkom).</para>
<para>Ja bih vam toplo preporučila da se držite formule KOLIKO ODGOVORNOSTI TOLIKO SLOBODE i na taj način odgovornost prebacite na njega.
1. Ako ne želi s vama razgovarati nemojte ga forsirati. U redu, to je njegovo pravo. Možete mu reći da vas zabrinjava njegovo ponašanje, da ste tu ako vas treba i pustiti ga neko vrijeme na miru (što se razgovora tiče, nikako ne što se tiče postavljanja granica)
2. Slušajte ga - što manje govorite i što više slušajte (iznenaditi ćete se koliko toga možete saznati, ako za trenutak ugasite svoje unutrašnje tokove misli)
3. Poruku koju želite recite mu jednom, nije potrebno da mu ponavljate na više različitih načina. Postići ćete kontraefekt. Primjerice: Imaš tri nove jedinice. Što namjeravaš učiniti s tim?
4. Nastavno na prethodnu točku, nemojte mu vi nuditi rješenja, smišljati plan ispravke ocjena. Odgovornost treba biti njegova. Pitajte ga što namjerava poduzeti?
5. Vi mu možete figurativno prikazati što se može dogoditi ako ne ispravi ocjene i opet mu ostaviti izbor.
6. Situaciju možete postaviti na način: „s obzirom da si nakupio dosta jedinica, ja ću ti uskratiti ili bar ograničiti (izlaske, kompjutor, stripove… nešto što mu je značajno i na što gubi dosta vremena). Čim popraviš ocjene, ja ću to vrlo rado vratiti sve što sam ti uskratila. Dakle, ovisi o tebi: Koliko odgovornosti pokažeš, toliko ću ti slobode dati. Ako pokažeš nula odgovornosti zašto očekuješ da ćeš imati slobode?
7. Na ovaj način ćete mu pokazati da je odgovornost na njemu i da za sve zahtjeve koje postavlja ima jako lošu pregovaračku poziciju.
8. Ukoliko se njegova frustracija ili ljutnja tijekom razgovora pojačala, prekinite razgovor i recite mu da ćete nastaviti drugi puta. Otiđite radije pogledati nešto na televiziji nego trošiti vrijeme i energiju na razgovor u kojem vas ne čuje.
9. Ne pomažite mu oko školskih obveza, osim ako vas to izričito nije zamolio. Ne preuzimajte njegovu odgovornost.
10. Pustite ga da ima svoj kutak intime u koji nećete ulaziti.
11. Ponekada maknite fokus s „problema“. Pokažite interes za njegove interese.</para>
<para>Razgovarajte, pitajte, slušajte, potičite dobra ponašanja, sankcionirajte ona koja su po vašoj procjeni loša. I ne zaboravite formulu ODGOVORNOST= SLOBODA. Možete ju podijeliti s njim. Tako da i sam bude svjestan toga da o njemu ovisi koliko će slobode imati.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Poteškoće u komuniciranju sa sinom adolescentom Imam sina starog 15 godina. Do osmog razreda bio je odličan učenik. Polaskom u srednju školu ocjene su se jako srozale. Sad me jako zabrinjavaju njegove promjene ponašanja. 
    Stalno se svađa, izigrava frajera, a ja vidim da je u kaosu. Često je jako nervozan, teško prihvaća pomoć. U školi je nakupio nekoliko jedinica, ne piše na satu, ne piše domaće zadaće. Kaže da će sve riješiti, a riješio je vrlo malo. Mislim čak da se i zaljubio. Ponekad je i verbalno agresivan, na mene je alergičan jer ga kontroliram u školskim obavezama. Mislim da ga puno toga muči, a nikako da se otvori. Kao majka bojim se za njega jer pokazuje prema van da je sve u redu, a zapravo nije. Što učiniti, kome se obratiti? Zabrinuta majka

Draga mama,
pubertet i polazak u srednju školu za mlade, ali i njihove roditelje zna biti turbulentno razdoblje  tijekom kojeg je potrebno vrijeme da se sve smiri i da se sve strane naviknu na promjene.
Moguće psihičke značajke puberteta su:
• zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu)
• razdražljivost, nervozno reagiranje
• osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija)
• želja za izolacijom
• nezainteresiranost za rad
• nagle promjene raspoloženja
• maštanje
Stoga, mislim da je vaš sin samo u razvojnoj fazi u kojoj traži svoje mjesto u odraslom svijetu. Njegovo ponašanje mijenjat će se iz dana u dan i vjerujem da će Vama kao roditelju takvo što biti zbunjujuće i ponekada naporno. Posebno što, kako kažete, pokazuje alergiju baš prema vama, što je vrlo često u pubertetu. Jedna od karakteristika jest upravo da se adolescent udaljuje od roditelja s kojim je prije imao bliski odnos (najčešće s majkom).
Ja bih vam toplo preporučila da se držite formule KOLIKO ODGOVORNOSTI TOLIKO SLOBODE i na taj način odgovornost prebacite na njega.
1. Ako ne želi s vama razgovarati nemojte ga forsirati. U redu, to je njegovo pravo. Možete mu reći da vas zabrinjava njegovo ponašanje, da ste tu ako vas treba i pustiti ga neko vrijeme na miru (što se razgovora tiče, nikako ne što se tiče postavljanja granica)
2. Slušajte ga - što manje govorite i što više slušajte (iznenaditi ćete se koliko toga možete saznati, ako za trenutak ugasite svoje unutrašnje tokove misli)
3. Poruku koju želite recite mu jednom, nije potrebno da mu ponavljate na više različitih načina. Postići ćete kontraefekt. Primjerice: Imaš tri nove jedinice. Što namjeravaš učiniti s tim?
4. Nastavno na prethodnu točku, nemojte mu vi nuditi rješenja, smišljati plan ispravke ocjena. Odgovornost treba biti njegova. Pitajte ga što namjerava poduzeti?
5. Vi mu možete figurativno prikazati što se može dogoditi ako ne ispravi ocjene i opet mu ostaviti izbor.
6. Situaciju možete postaviti na način: „s obzirom da si nakupio dosta jedinica, ja ću ti uskratiti ili bar ograničiti (izlaske, kompjutor, stripove… nešto što mu je značajno i na što gubi dosta vremena). Čim popraviš ocjene, ja ću to vrlo rado vratiti sve što sam ti uskratila. Dakle, ovisi o tebi: Koliko odgovornosti pokažeš, toliko ću ti slobode dati. Ako pokažeš nula odgovornosti zašto očekuješ da ćeš imati slobode?
7. Na ovaj način ćete mu pokazati da je odgovornost na njemu i da za sve zahtjeve koje postavlja ima jako lošu pregovaračku poziciju.
8. Ukoliko se njegova frustracija ili ljutnja tijekom razgovora pojačala, prekinite razgovor i recite mu da ćete nastaviti drugi puta. Otiđite radije pogledati nešto na televiziji nego trošiti vrijeme i energiju na razgovor u kojem vas ne čuje.
9. Ne pomažite mu oko školskih obveza, osim ako vas to izričito nije zamolio. Ne preuzimajte njegovu odgovornost.
10. Pustite ga da ima svoj kutak intime u koji nećete ulaziti.
11. Ponekada maknite fokus s „problema“. Pokažite interes za njegove interese.
Razgovarajte, pitajte, slušajte, potičite dobra ponašanja, sankcionirajte ona koja su po vašoj procjeni loša. I ne zaboravite formulu ODGOVORNOST= SLOBODA. Možete ju podijeliti s njim. Tako da i sam bude svjestan toga da o njemu ovisi koliko će slobode imati.
Sretno,

   Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Poteškoće u komuniciranju sa sinom adolescentom

<para>.</para>
<para>
 Moja beba ima 5 mjeseci i prije dva dana smo bili kod pedijatra i jako je zadovoljan i beba se cjepila, međutim sad kad je posjednem u krilo sjedi normalno, ali na trenutak se nagne kao da želi se zavalit na desni bok (kao na dekici na podu dok se kotrlja ljevo desno). Zanima me da li je to normalno ili je neka reakcija na cjepivo ili moram opet posjetit pedijatra, jer to je počela raditi dva dana nakon pregleda kod svog pedijatra? hvala
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iz pitanja nije razvidno da li je dijete imalo kakvu reakciju nakon cijepljenja: otok, crvenilo ili bolnost na mjestu cijepljenja, povišenu tjelesnu temperaturu, neki oblik poremećaja svijesti? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako isključimo sve navedeno, naginjanje, kako ga opisujte nije reakcija na cijepljenje. Dojenče od 5 mjeseci još ne sjedi samostalno, a u posjedanju je nesigurno, što mislim da je razlog naginjanju i spontano će nestati daljim motoričkim razvojem djeteta. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko se ovakvo ponašanje nastavi, posjetite svog liječnika, koji će pregledom dijete ustanoviti da li je potrebna neka dalja obrada.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon cijepljenja, beba se naginje na jednu stranu Moja beba ima 5 mjeseci i prije dva dana smo bili kod pedijatra i jako je zadovoljan i beba se cjepila, međutim sad kad je posjednem u krilo sjedi normalno, ali na trenutak se nagne kao da želi se zavalit na desni bok .

   Moja beba ima 5 mjeseci i prije dva dana smo bili kod pedijatra i jako je zadovoljan i beba se cjepila, međutim sad kad je posjednem u krilo sjedi normalno, ali na trenutak se nagne kao da želi se zavalit na desni bok (kao na dekici na podu dok se kotrlja ljevo desno). Zanima me da li je to normalno ili je neka reakcija na cjepivo ili moram opet posjetit pedijatra, jer to je počela raditi dva dana nakon pregleda kod svog pedijatra? hvala
   
   Iz pitanja nije razvidno da li je dijete imalo kakvu reakciju nakon cijepljenja: otok, crvenilo ili bolnost na mjestu cijepljenja, povišenu tjelesnu temperaturu, neki oblik poremećaja svijesti? 
   Ako isključimo sve navedeno, naginjanje, kako ga opisujte nije reakcija na cijepljenje. Dojenče od 5 mjeseci još ne sjedi samostalno, a u posjedanju je nesigurno, što  mislim da je razlog naginjanju i spontano će nestati daljim motoričkim razvojem djeteta. 
   Ukoliko se ovakvo ponašanje nastavi, posjetite svog liječnika, koji će pregledom dijete ustanoviti da li je potrebna neka dalja obrada.
   


   dr. Svjetlana Bela Klancir,  spec.pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Nakon cijepljenja, beba se naginje na jednu stranu

<para>
 To se malo poboljšalo, ali sad je problem u tome što ima osjećaj krivice ili ne znam kako bi to nazvao. Npr. u novinama, na tv-u čuje za neku nesreću i odmah pita zašto se to dogodilo i žali ako neko nastrada. U jednom danu potroši šampon za pranje. Sad je majci rekla da ne zna što da radi, ali da ne može ovako više. Stalno ima osjećaj da je kriva za bilo što što se dogodi (npr. brat dobije lošu ocjenu, ona pita da li je kriva, baka završi u bolnici, opet isto i sl.). Molio bi Vas za savjet što da radim (išao sam kod psihologa prije dvije godine i on kaže da če to proći, a svaki dan je sve gore ponašanje). Sa štovanjem. zabrinuti roditelj
</para>
<para>Dragi zabrinuti tata,</para>
<para>Iz svega što ste naveli evidentno je da vaša kćerkica ima problem zbog kojeg bi bilo dobro da se obratite stručnjaku, jer je vrlo teško savjetovati,a ne porazgovarati s vašom kćerkom.</para>
<para>Prema opisu ponašanja vašeg djeteta moglo bi se zaključiti kako se radi o razvoju opsesivno kompulzivnog poremećaja, koji je relativno učestao kod djece školske dobi. Iako nije točno poznat uzrok ovog poremećaja, neke teorije pretpostavljaju da se poremećaj u djetinjstvu može pojaviti u raznim po dijete stresnim životnim situacijama, ali i u situacijama koje nisu naočigled tako stresne ali u djetetu izazivaju osjećaje uznemirenosti i tjeskobe (npr. promjene u obiteljskoj dinamici, svađe između roditelja, itd).</para>
<para>Temeljne značajke opsesivno-kompulzivnog poremećaja su ponavljajuće opsesivne misli (intenzivne misli, poticaji ili predodžbe koje neprestano ulaze u svijest stalno se ponavljajući) i/ ili kompulzivne radnje (stereotipna ponašanja koja se stalno ponavljaju) te intenzivan osjećaj anksioznosti. Sve je to rješivo uz stručnu pomoć.</para>
<para>Budući da ste kao roditelj primjetili da opisani problemi prilično utječu na svakodnevno funkcioniranje vaše kćerke, smatram da bi bilo dobro da se javite stručnjaku koji će pomoći vašem djetetu u prevladavanju teškoća. S obzirom da se radi o poremećaju koji ima izvorište u mislima, te da je isti na vrijeme prepoznat, velika je vjerojatnost da će vaša kćer uspješno prevladati sve probleme uz stručnjaka.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčicu muči nerazumni osjećaj krivnje za sve što se oko nje događa Poštovani imam curicu staru 12 godina i prije 4-5 god počeli su "problemi". Naime, ona bi svako malo prala ruke, ni slučajno da bi dirala koju domaću životinju, bojala se insekata i sl. 
    To se malo poboljšalo, ali sad je problem u tome što ima osjećaj krivice ili ne znam kako bi to nazvao. Npr. u novinama, na tv-u čuje za neku nesreću i odmah pita zašto se to dogodilo i žali ako neko nastrada. U jednom danu potroši šampon za pranje. Sad je majci rekla da ne zna što da radi, ali da ne može ovako više. Stalno ima osjećaj da je kriva za bilo što što se dogodi (npr. brat dobije lošu ocjenu, ona pita da li je kriva, baka završi u bolnici, opet isto i sl.). Molio bi Vas za savjet što da radim (išao sam kod psihologa prije dvije godine i on kaže da če to proći, a svaki dan je sve gore ponašanje). Sa štovanjem. zabrinuti roditelj

Dragi zabrinuti tata,
Iz svega što ste naveli evidentno je da vaša kćerkica ima problem zbog kojeg bi bilo dobro da se obratite stručnjaku, jer je vrlo teško savjetovati,a ne porazgovarati s vašom kćerkom.
Prema opisu ponašanja vašeg djeteta moglo bi se zaključiti kako se radi o razvoju opsesivno kompulzivnog poremećaja, koji je relativno učestao kod djece školske dobi. Iako nije točno poznat uzrok ovog poremećaja, neke teorije pretpostavljaju da se poremećaj u djetinjstvu može pojaviti u raznim po dijete stresnim životnim situacijama, ali i u situacijama koje nisu naočigled tako stresne ali u djetetu izazivaju osjećaje uznemirenosti i tjeskobe (npr. promjene u obiteljskoj dinamici, svađe između roditelja, itd).
Temeljne značajke opsesivno-kompulzivnog poremećaja su ponavljajuće opsesivne misli (intenzivne misli, poticaji ili predodžbe koje neprestano ulaze u svijest stalno se ponavljajući) i/ ili kompulzivne radnje (stereotipna ponašanja koja se stalno ponavljaju) te intenzivan osjećaj anksioznosti. Sve je to rješivo uz stručnu pomoć.
Budući da ste kao roditelj primjetili da opisani problemi prilično utječu na svakodnevno funkcioniranje vaše kćerke, smatram da bi bilo dobro da se javite stručnjaku koji će pomoći vašem djetetu u prevladavanju teškoća. S obzirom da se radi o poremećaju koji ima izvorište u mislima, te da je isti na vrijeme prepoznat, velika je vjerojatnost da će vaša kćer uspješno prevladati sve probleme uz stručnjaka.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Djevojčicu muči nerazumni osjećaj krivnje za sve što se oko nje događa

<para> Ne znamo više šta bi, u zadnjih 2 mjeseca svako malo smo na hitnoj, stalno je na antibioticima, stalno temperatura i svako malo limfociti od 21 do 26.</para>
<para>
 Poštovani, imamo curicu staru 16 mjeseci. Prije 2 mjeseca je krenula u jaslice i počela dobivati temperaturu i nakon toga je više nismo dali u vrtić. Naime, prvo je imala temperaturu, kašalj, upalu uha, upalu grla tjedan dana. Odmah čim je to završilo, nastavilo se na gnojnu anginu. Nakon toga nekakva urinarna infekcija (s time da je vrećica sa urinom stajala cca 2,5 sata umjesto 1 sat zbog nemarnosti bolnice). Ostala je preko noći na infuziji i intravenoznom antibiotiku. Nakon što je prestala piti klavocin, nastavilo se sa crijevnom virozom... A u međuvremenu je stalno imala temperaturu od 38.3 do 38.8. i blagu upalu uha. Odmah nakon toga je temperatura počela skakati 2-3 dana na 39.8 i to samo u popodnevnim satima u vrijeme popodnevnog spavanja i nakon ćepića se opet sve normalizira. 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Već smo ludi od toga svega... zadnje dok je temperatura skakala do 39.8 bili smo na hitnoj na pretragama krvi, pa urina, pa zatim opet krv ali iz vene i ništa nisu mogli naći, nego da je najvjerovatnije od blage upale uha. Napokon se oporavila i 3 dana bila super, i eto danas je opet počela kuriti 38.7. Ne znamo više šta bi, u zadnjih 2 mjeseca svako malo smo na hitnoj, stalno je na antibioticima, stalno temperatura i svako malo limfociti od 21 do 26. Da li možda postoji neka šansa da je to od rasta zubića, jer su do sad izrasli samo prednjih 8 komada a stalno jako slini i ostali nikako da izađu? Je li možda boležljiva jer je sve skupa na psihičkoj bazi, pošto je svako malo kod bake pošto mi moramo raditi? Ne znamo više šta bi, jer već dva mjeseca stalno jedno te isto, ili nekakva infekcija, ili upala, temperatura....
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor: Ono što se događa s vašom curicom nije ništa neobično za malo dijete koje je u stalnom susretu s drugom djecom u jaslicama - učestala febrilna stanja, prehlade, curenje nosa, kašalj... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Većina infekcija su virusne prirode i ne zahtijevaju antibiotsku terapiju. Stanja povišene temperature niti su uzrokovane “zbog zuba” niti su na psihičkoj bazi. </para>
<para>Mislim da je najbolja opcija za dijete da je do jeseni čuva baka. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar – subspec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Česte virusne infekcije i ponavljajuća povišena temperatura Napokon se oporavila i 3 dana bila super, i eto danas je opet počela kuriti 38.7.  Ne znamo više šta bi, u zadnjih 2 mjeseca svako malo smo na hitnoj, stalno je na antibioticima, stalno temperatura i svako malo limfociti od 21 do 26.

   Poštovani, imamo curicu staru 16 mjeseci. Prije 2 mjeseca je krenula u jaslice i počela dobivati temperaturu i nakon toga je više nismo dali u vrtić. Naime, prvo je imala temperaturu, kašalj, upalu uha, upalu grla tjedan dana. Odmah čim je to završilo, nastavilo se na gnojnu anginu. Nakon toga nekakva urinarna infekcija (s time da je vrećica sa urinom stajala cca 2,5 sata umjesto 1 sat zbog nemarnosti bolnice). Ostala je preko noći na infuziji i intravenoznom antibiotiku. Nakon što je prestala piti klavocin, nastavilo se sa crijevnom virozom... A u međuvremenu je stalno imala temperaturu od 38.3 do 38.8. i blagu upalu uha. Odmah nakon toga je temperatura počela skakati 2-3 dana na 39.8 i to samo u popodnevnim satima u vrijeme popodnevnog spavanja i nakon ćepića se opet sve normalizira. 
   
   Već smo ludi od toga svega... zadnje dok je temperatura skakala do 39.8 bili smo na hitnoj na pretragama krvi, pa urina, pa zatim opet krv ali iz vene i ništa nisu mogli naći, nego da je najvjerovatnije od blage upale uha. Napokon se oporavila i 3 dana bila super, i eto danas je opet počela kuriti 38.7. Ne znamo više šta bi, u zadnjih 2 mjeseca svako malo smo na hitnoj, stalno je na antibioticima, stalno temperatura i svako malo limfociti od 21 do 26. Da li možda postoji neka šansa da je to od rasta zubića, jer su do sad izrasli samo prednjih 8 komada a stalno jako slini i ostali nikako da izađu? Je li možda boležljiva jer je sve skupa na psihičkoj bazi, pošto je svako malo kod bake pošto mi moramo raditi? Ne znamo više šta bi, jer već dva mjeseca stalno jedno te isto, ili nekakva infekcija, ili upala, temperatura....


   Odgovor: Ono što se događa s vašom curicom nije ništa neobično  za  malo dijete koje je u stalnom  susretu s  drugom  djecom u jaslicama - učestala  febrilna stanja, prehlade, curenje nosa, kašalj...  
   Većina  infekcija  su  virusne prirode  i ne  zahtijevaju antibiotsku  terapiju.  Stanja povišene  temperature  niti  su   uzrokovane  “zbog zuba”  niti su na psihičkoj  bazi. 
Mislim da je najbolja opcija za dijete da je do jeseni čuva baka.  
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med.
   
   spec. pedijatar – subspec. dječje neurologije
   
 Klinfo.hr 

Česte virusne infekcije i ponavljajuća povišena temperatura

<para>
 ) Prošle je godine krenula u školu. Nažalost, rezultati koje postiže u školi nisu zadovoljavajući obzirom na njen potencijal. Nisu toliko bitne ocjene koliko njeno ponašanje. Sve joj je teško, dekoncentrirana je, bez samopouzdanja i emocionalno nestabilna. Iako se moja bivša supruga i ja istinski trudimo da joj pružimo što je više moguće da što manje osjeti nedostatak jednog roditelja, očito je da su ovi problemi uzrokovani razvodom i mojim iseljenjem iz zajedničkog stana. Molim vas za savjet. Što učiniti i kako postupiti da pomognemo dijetetu? Unaprijed zahvaljujem! Lijep pozdrav, tata D.
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>Kao što sami znate, vrlo je važno pronaći uzročnike u promjeni u ponašanju jer da bismo uopće mogli nešto mijenjati, moramo znati što to trebamo promijeniti. Vi pretpostavljate da je uzročnik Vaš razvod unatoč tome što se svojski trudite da ona to ne osjeti. I lako je moguće da je razvod barem djelomičan uzročnik. No s obzirom na to da ste naveli da je najmlađa u obitelji te da je razlika između prvog djeteta i nje čak 15 godina, da li je moguće da ste svi bili prema njoj (najmlađoj) popustljiviji, više zaštitnički nastrojeni? Da li ste češće radili stvari umjesto nje, poticali stariju djecu da joj pomognu čak i u situacijama kada bi ona to razvojno mogla sama učiniti? To se vrlo često događa, pa zato pitam.</para>
<para>Također, kakva je bila dok je išla u vrtić? Da li se je radije igrala ili je radije rješavala zadatke za školu? Koliko dugo je voljela rješavati zadatke? U kolikoj mjeri je samostalna u dnevnom funkcioniranju – da li se potpuno sama oblači, rješava sama svoje zadatke i obaveze ili to netko često čini umjesto nje?</para>
<para>Ovakvim putem mogu pretpostaviti dva potencijalna uzroka njezinog ponašanja:</para>
<para>1. uzročnik je brakorazvod – je li joj omogućeno da odtuguje Vaš odlazak iz kuće i veliku promjenu u njezinom životu? Može se dogoditi da kad se roditelji trude da dijete najmanje osjeti promjenu zbog razvoda, ujedno zaborave da unatoč tome što se ne svađaju, da dijete i dalje može biti tužno jer je to zapravo svojevrstan gubitak. Poslušajte njezine fantazije (da ponovno živite zajedno), njezinu tugu što više niste zajedno i nemojte je odmah demantirati koliko god to Vama osobno može biti teško slušati te joj odgovorite na sva pitanja koja ima. Djetetu je potrebno odgovoriti na ista ili slična pitanja više puta da bi ono to i prihvatilo.</para>
<para>2. uzročnik je zaštitnički i popustljiv odgoj – pronađite načine kako ćete poticati njezinu samostalnost, kako da preuzme odgovornost za svoje obaveze (što bi u najjednostavnijoj varijanti značilo da se više ne radi umjesto nje). Naravno, to ne znači da će se takve stvari dogoditi preko noći već postepeno te je jako važno imati na umu da je naviknuta tako živjeti cijeli svoj život i da će se buniti protiv tog novog načina koji joj je nametnut. No, budite uporni u tome jer njezina nesamostalnost se može odražavati na njezinu emocionalnu nezrelost. Naime, kada radimo umjesto djeteta, mi isto tako reguliramo njegove emocije te iskustva s drugima i svijetom umjesto njega. I onda, najčešće s početkom školovanja, događa se to da se dijete ne zna nositi sa situacijama s kojima se suočava – a kako bi i znalo kada je netko drugi do tada to odrađivalo umjesto njega?</para>
<para>Naravno, mogući su i drugi uzročnici te kombinacija navedenih.</para>
<para>Savjetujem vam i čitanje članka o <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/prezastitnicki-roditelj/13/8629/1/">prezaštitničkom stilu roditeljstva</ulink> koji je napisala moja kolegica Jelena Vrsaljko.</para>
<para>Pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Razvod i pitanje samopouzdanja i samostalnosti djece Poštovane, nakon 22 godine braka razveo sam se od supruge prije dvije godine. Imamo troje djece, a najmlađa kćer ima 7 godina. Ona živi s majkom i starijom sestrom (21g. 
   ) Prošle je godine krenula u školu. Nažalost, rezultati koje postiže u školi nisu zadovoljavajući obzirom na njen potencijal. Nisu toliko bitne ocjene koliko njeno ponašanje. Sve joj je teško, dekoncentrirana je, bez samopouzdanja i emocionalno nestabilna. Iako se moja bivša supruga i ja istinski trudimo da joj pružimo što je više moguće da što manje osjeti nedostatak jednog roditelja, očito je da su ovi problemi uzrokovani razvodom i mojim iseljenjem iz zajedničkog stana. Molim vas za savjet. Što učiniti i kako postupiti da pomognemo dijetetu? Unaprijed zahvaljujem! Lijep pozdrav, tata D.

Dragi tata,
Kao što sami znate, vrlo je važno pronaći uzročnike u promjeni u ponašanju jer da bismo uopće mogli nešto mijenjati, moramo znati što to trebamo promijeniti. Vi pretpostavljate da je uzročnik Vaš razvod unatoč tome što se svojski trudite da ona to ne osjeti. I lako je moguće da je razvod barem djelomičan uzročnik. No s obzirom na to da ste naveli da je najmlađa u obitelji te da je razlika između prvog djeteta i nje čak 15 godina, da li je moguće da ste svi bili prema njoj (najmlađoj) popustljiviji, više zaštitnički nastrojeni? Da li ste češće radili stvari umjesto nje, poticali stariju djecu da joj pomognu čak i u situacijama kada bi ona to razvojno mogla sama učiniti? To se vrlo često događa, pa zato pitam.
Također, kakva je bila dok je išla u vrtić? Da li se je radije igrala ili je radije rješavala zadatke za školu? Koliko dugo je voljela rješavati zadatke? U kolikoj mjeri je samostalna u dnevnom funkcioniranju – da li se potpuno sama oblači, rješava sama svoje zadatke i obaveze ili to netko često čini umjesto nje?
Ovakvim putem mogu pretpostaviti dva potencijalna uzroka njezinog ponašanja:
1. uzročnik je brakorazvod – je li joj omogućeno da odtuguje Vaš odlazak iz kuće i veliku promjenu u njezinom životu? Može se dogoditi da kad se roditelji trude da dijete najmanje osjeti promjenu zbog razvoda, ujedno zaborave da unatoč tome što se ne svađaju, da dijete i dalje može biti tužno jer je to zapravo svojevrstan gubitak. Poslušajte njezine fantazije (da ponovno živite zajedno), njezinu tugu što više niste zajedno i nemojte je odmah demantirati koliko god to Vama osobno može biti teško slušati te joj odgovorite na sva pitanja koja ima. Djetetu je potrebno odgovoriti na ista ili slična pitanja više puta da bi ono to i prihvatilo.
2. uzročnik je zaštitnički i popustljiv odgoj – pronađite načine kako ćete poticati njezinu samostalnost, kako da preuzme odgovornost za svoje obaveze (što bi u najjednostavnijoj varijanti značilo da se više ne radi umjesto nje). Naravno, to ne znači da će se takve stvari dogoditi preko noći već postepeno te je jako važno imati na umu da je naviknuta tako živjeti cijeli svoj život i da će se buniti protiv tog novog načina koji joj je nametnut. No, budite uporni u tome jer njezina nesamostalnost se može odražavati na njezinu emocionalnu nezrelost. Naime, kada radimo umjesto djeteta, mi isto tako reguliramo njegove emocije te iskustva s drugima i svijetom umjesto njega. I onda, najčešće s početkom školovanja, događa se to da se dijete ne zna nositi sa situacijama s kojima se suočava – a kako bi i znalo kada je netko drugi do tada to odrađivalo umjesto njega?
Naravno, mogući su i drugi uzročnici te kombinacija navedenih.
Savjetujem vam i čitanje članka o prezaštitničkom stilu roditeljstva koji je napisala moja kolegica Jelena Vrsaljko.
Pozdrav,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Razvod i pitanje samopouzdanja i samostalnosti djece

<para>
 Kad ide na pecanje, po noći ustaje i govori šta je upecao, šta je otpalo s udice, a ako je na nogometu po noći igra nogomet. Ako previše uči i ima dosta aktivan dan sve to proživi i u snu. Ja ga teško razbudim, pitam tko sam ja i kad mi točno odgovori pošaljem ga nazad u krevet. Sve to je počelo kad je krenuo u 1. razred. Izbjegava svoje dužnosti od učenja do pospremanja svoje sobe, ništa mu se neda, nema volje za ništa osim onog što njemu odgovara u tom trenutku. Ne zna se izborit za sebe, a kad razgovaramo o njegovim problemima on obično plače i viče na svaku moju kritiku ili pitanje. Molim vas što jasnije obješnjenje, šta mi je činiti. Uplašena
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema ovome što ste naveli, moje glavno pitanje je kako to da mu se ništa ne da i da sve što mora činiti, ne želi? Da li ima iskustva da netko umjesto njega sve radi?</para>
<para>Prema mojem iskustvu u radu sa roditeljima, pokazalo se da mnogi roditelji, ne željeći opteretiti prerano svoje dijete, čine mnoge stvari umjesto njega, iako bi to dijete sa razvojnog aspekta moglo. I ne samo da bi moglo, već bi i trebalo jer se tako potiče razvoj samostalnosti koja je bitna u školi pri savjesnom ispunjavanju svojih obaveza. Primjerice, mnogi roditelji obuvaju svoju djecu iako imaju već 3 godina (ili više) i itekako imaju razvijene motoričke vještine da isto sami čine. Također, mnoga djeca jedu kašice ili čak iz bočice, osobito navečer, jer im bočica služi kao utjeha. Osim ovih, vrlo česta je situacija da dijete spava sa jednim roditeljem, najčešće s majkom, premda već ima 1, 2, 3, 4 ili više godina.</para>
<para>Sve Vam ovo navodim kako bih Vam pomogla da se sjetite u kojim ste sve situacijama Vi ili neki drugi član Vaše obitelji činili stvari umjesto Vašeg sina iako je on to sam mogao. Koliko ste ga Vi ili ta druga osoba tetošili jer Vam se činio malenim i željeli ste to nešto činiti umjesto njega?</para>
<para>S obzirom na njegovu reakciju na Vašu kritiku kako ste je opisali – plakanje i vikanje (što je možda odraz ljutnje) – to ukazuje da ne može podnijeti da nije dobar u nečemu, odnosno vlastiti neuspjeh. Djeca, neposredno prije polaska u školu, bi se trebala znati nositi sa neuspjehom i kritikom. Zbog čega je to Vašem sinu toliko teško? Koliko ga se, kao malog hvalilo za svaki, pa i minimalni uspjeh, a kako mu se pomoglo da se nauči nositi sa frustrirajućim situacijama?</para>
<para>Nažalost, vrlo često se odrasli smiju kada se djeca nalaze u frustrirajućim situacijama jer im se čini da nema razloga da se dijete zbog takvih „gluposti“ ili „dječjih posla“ do te mjere frustira. Pri tome, zaboravljaju dvije vrlo važne stvari: dječje emocije su snažne i intenzivne po svojoj prirodi te, u tim frustrirajućim situacijama dijete uči što mora učiniti, kako drugi reagiraju općenito, a kako na njegove postupke. Ovisno o djetetovom iskustvu iz ranog djetinjstva očekivat će određene reakcija drugih iz svoje okoline te će se na određeni način i samo ponašati. Smijanjem što se dijete toliko uzruja, zapravo činimo golemu štetu djetetu i njegovom normalnom mentalnom ili psihičkom razvoju.</para>
<para>Vi ćete najbolje znati jesu li se ovakve situacije pojavljivale u Vašoj obitelji. Mnogi ih se nažalost ne mogu niti sjetiti upravo zato jer ih odbacuju kao nevažne. No, dobro promislite jer u tome leži odgovor za Vaše pitanje kako ćete pomoći svom sinu da se nosi sa obavezama koje sada škola, a kasnije život donosi. Ako se sjetite da su se neke od navedenih situacija pojavljivale u Vašoj obitelji, razmislite na koji način se još uvijek postupa tako prema Vašem sinu. Vrlo često samo promijenimo oblik ponašanja prema djetetu kako ono postaje sve starije, ali poruke ostaju iste.</para>
<para>Nadalje, kako Vi reagirate kada je Vaš sin ljut/tužan/uplašen/sretan? Što činite, što govorite, što Vi sami osjećate? Dobro promislite o tome jer i ti odgovori će Vam dati vrlo vrijedne informacije. Ako npr. kada je ljut, imate dojam da Vas to uopće ne dira, samo mu objasnite zašto nešto može ili ne može imati i sl., razmislite da li se Vaš sin uopće više ljuti kada ima potrebu za promjenom ili jednostavno plače jer tim putem zna da će dobiti Vašu pažnju? Ljutnja je snažna emocija koja nas tjera da kažemo što nas smeta, da pokušamo utjecati na našu okolinu. Ako nam je dozvoljeno da tu emociju iskazujemo i ako nas se uči kako ćemo se asertivno zauzeti za sebe čak i kada smo ljuti, tada ćemo se znati izboriti za sebe. Izboriti se za sebe znači reći što nam treba. Ako se bojimo da nas ona druga osoba neće čuti, da će nas ismijati, otjerati u kaznu ili nešto četvrto, tada ćemo se postepeno prestati ljutiti i paralelno s tim, nećemo se zauzimati za sebe.</para>
<para>Nadam se da Vam je moj odgovor pomogao da dođete do vlastitih odgovora na svoja pitanja. Jer, kao i uvijek, odgovori su u Vama, a mi stručnjaci Vam možemo pomoći da lakše i brže dođete do tih odgovora.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (11) se teško nosi s neuspjehom i kritikom Moj sin ima 11 godina i dosta je emotivan. Po noći se ustaje, nekad i po nekoliko puta, i priča nepovezane stvari, a ujutro se ničega ne sjeća. 
    Kad ide na pecanje, po noći ustaje i govori šta je upecao, šta je otpalo s udice, a ako je na nogometu po noći igra nogomet. Ako previše uči i ima dosta aktivan dan sve to proživi i u snu. Ja ga teško razbudim, pitam tko sam ja i kad mi točno odgovori pošaljem ga nazad u krevet. Sve to je počelo kad je krenuo u 1. razred. Izbjegava svoje dužnosti od učenja do pospremanja svoje sobe, ništa mu se neda, nema volje za ništa osim onog što njemu odgovara u tom trenutku. Ne zna se izborit za sebe, a kad razgovaramo o njegovim problemima on obično plače i viče na svaku moju kritiku ili pitanje. Molim vas što jasnije obješnjenje, šta mi je činiti. Uplašena

Draga mama,
Prema ovome što ste naveli, moje glavno pitanje je kako to da mu se ništa ne da i da sve što mora činiti, ne želi? Da li ima iskustva da netko umjesto njega sve radi?
Prema mojem iskustvu u radu sa roditeljima, pokazalo se da mnogi roditelji, ne željeći opteretiti prerano svoje dijete, čine mnoge stvari umjesto njega, iako bi to dijete sa razvojnog aspekta moglo. I ne samo da bi moglo, već bi i trebalo jer se tako potiče razvoj samostalnosti koja je bitna u školi pri savjesnom ispunjavanju svojih obaveza. Primjerice, mnogi roditelji obuvaju svoju djecu iako imaju već 3 godina (ili više) i itekako imaju razvijene motoričke vještine da isto sami čine. Također, mnoga djeca jedu kašice ili čak iz bočice, osobito navečer, jer im bočica služi kao utjeha. Osim ovih, vrlo česta je situacija da dijete spava sa jednim roditeljem, najčešće s majkom, premda već ima 1, 2, 3, 4 ili više godina.
Sve  Vam ovo navodim kako bih Vam pomogla da se sjetite u kojim ste sve situacijama Vi ili neki drugi član Vaše obitelji činili stvari umjesto Vašeg sina iako je on to sam mogao. Koliko ste ga Vi ili ta druga osoba tetošili jer Vam se činio malenim i željeli ste to nešto činiti umjesto njega?
S obzirom na njegovu reakciju na Vašu kritiku kako ste je opisali – plakanje i vikanje (što je možda odraz ljutnje) – to ukazuje da ne može podnijeti da nije dobar u nečemu, odnosno vlastiti neuspjeh. Djeca, neposredno prije polaska u školu, bi se trebala znati nositi sa neuspjehom i kritikom. Zbog čega je to Vašem sinu toliko teško? Koliko ga se, kao malog hvalilo za svaki, pa i minimalni uspjeh, a kako mu se pomoglo da se nauči nositi sa frustrirajućim situacijama?
Nažalost, vrlo često se odrasli smiju kada se djeca nalaze u frustrirajućim situacijama jer im se čini da nema razloga da se dijete zbog takvih „gluposti“ ili „dječjih posla“ do te mjere frustira. Pri tome, zaboravljaju dvije vrlo važne stvari: dječje emocije su snažne i intenzivne po svojoj prirodi te, u tim frustrirajućim situacijama dijete uči što mora učiniti, kako drugi reagiraju općenito, a kako na njegove postupke. Ovisno o djetetovom iskustvu iz ranog djetinjstva očekivat će određene reakcija drugih iz svoje okoline te će se na određeni način i samo ponašati. Smijanjem što se dijete toliko uzruja, zapravo činimo golemu štetu djetetu i njegovom normalnom mentalnom ili psihičkom razvoju.
Vi ćete najbolje znati jesu li se ovakve situacije pojavljivale u Vašoj obitelji. Mnogi ih se nažalost ne mogu niti sjetiti upravo zato jer ih odbacuju kao nevažne. No, dobro promislite jer u tome leži odgovor za Vaše pitanje kako ćete pomoći svom sinu da se nosi sa obavezama koje sada škola, a kasnije život donosi. Ako se sjetite da su se neke od navedenih situacija pojavljivale u Vašoj obitelji, razmislite na koji način se još uvijek postupa tako prema Vašem sinu. Vrlo često samo promijenimo oblik ponašanja prema djetetu kako ono postaje sve starije, ali poruke ostaju iste.
Nadalje, kako Vi reagirate kada je Vaš sin ljut/tužan/uplašen/sretan? Što činite, što govorite, što Vi sami osjećate? Dobro promislite o tome jer i ti odgovori će Vam dati vrlo vrijedne informacije. Ako npr. kada je ljut, imate dojam da Vas to uopće ne dira, samo mu objasnite zašto nešto može ili ne može imati i sl., razmislite da li se Vaš sin uopće više ljuti kada ima potrebu za promjenom ili jednostavno plače jer tim putem zna da će dobiti Vašu pažnju? Ljutnja je snažna emocija koja nas tjera da kažemo što nas smeta, da pokušamo utjecati na našu okolinu. Ako nam je dozvoljeno da tu emociju iskazujemo i ako nas se uči kako ćemo se asertivno zauzeti za sebe čak i kada smo ljuti, tada ćemo se znati izboriti za sebe. Izboriti se za sebe znači reći što nam treba. Ako se bojimo da nas ona druga osoba neće čuti, da će nas ismijati, otjerati u kaznu ili nešto četvrto, tada ćemo se postepeno prestati ljutiti i paralelno s tim, nećemo se zauzimati za sebe.
Nadam se da Vam je moj odgovor pomogao da dođete do vlastitih odgovora na svoja pitanja. Jer, kao i uvijek, odgovori su u Vama, a mi stručnjaci Vam možemo pomoći da lakše i brže dođete do tih odgovora.

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (11) se teško nosi s neuspjehom i kritikom

<para> Nije mu se razvila ta treća kost i kad sam došla doma i imala ga prilike bolje promotriti, primijetila sam da mu je cijela šaka manja od lijeve i prsti su kraći. Tak</para>
<para>
 Poštovani, 20.7.2012. sam rodila svojeg drugog anđela. Čim su mi ga stavili na prsa, primijetila sam da ima kažiprst na desnoj ruci manji. Nije mu se razvila ta treća kost i kad sam došla doma i imala ga prilike bolje promotriti, primijetila sam da mu je cijela šaka manja od lijeve i prsti su kraći. Također sam primijetila da nema desne bradavice. Da li mi vi ovako na pamet možete reći možda nešto o tome svemu i zanima me da li je moguće da se radi o nekom nasljednom poremećaju? S obzirom da sam se ja rodila sa mekanim kukovima i jedna noga mi je za 1,5 cm kraća. Moj sin ima i rupicu na srcu za koju su rekli da će se zatvoriti do 6 mjeseca. Imaju li ovi simptomi možda neki zajednički uzrok u vidu neke bolesti? Unaprijed hvala na odgovoru! Zabrinuta mama I.
</para>
<para>Ono što opisujete nazivaju se minor malformacije. Sitne individualne razlike u građi tijela mogu biti normalna pojava i često se nasljeđuju u okviru nekih obitelji (genetska transmisija), te tada nemaju patološki značaj. Pojedinačne minor malformacije javljaju se u populaciji s frekvencijom do 6%.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Međutim , minor malformacije ponekad se mogu povezivati s velikim malformacijama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Savjetujem Vam da konzultirate genetičara koji se detaljno pregledati vaše dijete i procijeniti da li ima indikacije za daljnju genetsku obradu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dr.Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, </emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">
 <emphasis>www.poliklinika-sabol.hr</emphasis>
 </ulink>
</para>

Tjelesne malformacije kao znak genetske bolesti? Čim su mi ga stavili na prsa, primijetila sam da ima kažiprst na desnoj ruci manji.  Nije mu se razvila ta treća kost i kad sam došla doma i imala ga prilike bolje promotriti, primijetila sam da mu je cijela šaka manja od lijeve i prsti su kraći. Tak

   Poštovani, 20.7.2012. sam rodila svojeg drugog anđela. Čim su mi ga stavili na prsa, primijetila sam da ima kažiprst na desnoj ruci manji. Nije mu se razvila ta treća kost i kad sam došla doma i imala ga prilike bolje promotriti, primijetila sam da mu je cijela šaka manja od lijeve i prsti su kraći. Također sam primijetila da nema desne bradavice. Da li mi vi ovako na pamet možete reći možda nešto o tome svemu i zanima me da li je moguće da se radi o nekom nasljednom poremećaju? S obzirom da sam se ja rodila sa mekanim kukovima i jedna noga mi je za 1,5 cm kraća. Moj sin ima i rupicu na srcu za koju su rekli da će se zatvoriti do 6 mjeseca. Imaju li ovi simptomi možda neki zajednički uzrok u vidu neke bolesti? Unaprijed hvala na odgovoru! Zabrinuta mama I.

Ono što opisujete nazivaju se minor malformacije. Sitne individualne razlike u građi tijela mogu biti normalna pojava i  često  se nasljeđuju u okviru nekih obitelji (genetska transmisija), te tada nemaju patološki značaj. Pojedinačne minor malformacije javljaju se u populaciji s frekvencijom do 6%.
   Međutim , minor malformacije ponekad se mogu povezivati s velikim malformacijama. Savjetujem Vam da konzultirate genetičara koji se detaljno pregledati vaše dijete i procijeniti da li ima indikacije za daljnju genetsku obradu.
   
   dr.Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, 
   
      www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Tjelesne malformacije kao znak genetske bolesti?

<para> Danas smo bili kod njenog pedijatra jer dva dana ima temperaturu 38-39 stupnjeva i rekli smo mu da odbija jesti, tekućinu uzima, sok</para>
<para>
 Dobar dan. Unuka već desetak dana odbija uzeti hranu, uzme žlićicu-dvije, a dalje pljune. Bilo šta da joj se da ona više neće. Danas smo bili kod njenog pedijatra jer dva dana ima temperaturu 38-39 stupnjeva i rekli smo mu da odbija jesti, tekućinu uzima, sok, vodu, mljeko na dudu. Ima 20 mjeseci. Izvadili su joj danas krv, a doktor kaže da nešto malo fali i da ima mokraćnu infekciju te joj je prepisao klavocin 10 dana. Ispod očiju joj je već tamnije, a sva je blijeda. Prije je u dva navrata imala E. coli bakteriju pa je i danas za kontrolu uzet uzorak. Molim vas da mi odgovorite zašto ne jede? Mislili smo da je od vrućine proteklih dana, a kad smo zvali doktora sestra je rekla da joj damo vitamine, što smo i napravili, ali stanje je isto. Molim vas odgovor. BF
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Draga gospođo, Vaša djevojčica sada je akutno bolesna i toj situaciji je kompromitiran i apetit. Kako je već ranije u dva navrata imala infekciju mokraćnih putova, ako nije napravljena obrada urotrakta treba je planirati, to uz pregled urina i urinokulturu uključuje ultrazvuk mokraćnih putova, te u dogovoru s nefrologom i širu obradu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Možda je djevojčica uz sve to i anemična, pa će se ovisno o nalazu u crvenoj krvnoj slici preporučiti neki od preparata željeza. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med., Spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Mokraćna infekcija i gubitak apetita kod 20-mjesečne curice Unuka već desetak dana odbija uzeti hranu, uzme žlićicu-dvije, a dalje pljune. Bilo šta da joj se da ona više neće.  Danas smo bili kod njenog pedijatra jer dva dana ima temperaturu 38-39 stupnjeva i rekli smo mu da odbija jesti, tekućinu uzima, sok

   Dobar dan. Unuka već desetak dana odbija uzeti hranu, uzme žlićicu-dvije, a dalje pljune. Bilo šta da joj se da ona više neće. Danas smo bili kod njenog pedijatra jer dva dana ima temperaturu 38-39 stupnjeva i rekli smo mu da odbija jesti, tekućinu uzima, sok, vodu, mljeko na dudu. Ima 20 mjeseci. Izvadili su joj danas krv, a doktor kaže da nešto malo fali i da ima mokraćnu infekciju te joj je prepisao klavocin 10 dana. Ispod očiju joj je već tamnije, a sva je blijeda. Prije je u dva navrata imala E. coli bakteriju pa je i danas za kontrolu uzet uzorak. Molim vas da mi odgovorite zašto ne jede? Mislili smo da je od vrućine proteklih dana, a kad smo zvali doktora sestra je rekla da joj damo vitamine, što smo i napravili, ali stanje je isto. Molim vas odgovor. BF
   
   
   Draga gospođo, Vaša  djevojčica sada je akutno bolesna i toj situaciji je kompromitiran i apetit. Kako je već ranije u dva navrata imala infekciju mokraćnih putova, ako nije napravljena obrada urotrakta treba je planirati, to uz pregled urina i urinokulturu uključuje ultrazvuk mokraćnih putova, te u dogovoru s nefrologom i širu obradu.
   Možda je djevojčica uz sve to i anemična, pa će se ovisno o nalazu u crvenoj krvnoj slici preporučiti neki od preparata željeza. 
   Zdravka Gjergja  dr. med., Spec. pedijatar
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Mokraćna infekcija i gubitak apetita kod 20-mjesečne curice

<para> Znojenje nije povezano s toplinom u sobi (jer kolka god bila temperatura ona se znoji), niti s pre</para>
<para>
 Poštovani, imam curicu od 17 mjeseci. Unatrag 2 mjeseca se po noći pretjerano znoji i to toliko da joj bude mokra kosa i piđamica koja se natopi od kose. Znojenje nije povezano s toplinom u sobi (jer kolka god bila temperatura ona se znoji), niti s pretoplom piđamom (jer se znoji čak i kad spava samo u peleni). Preko dana se uopće ne znoji, iako je jako fizički aktivna. Koji bi mogao biti razlog njezinom pretjeranom znojenju? Unaprijed hvala na odgovoru, P
</para>
<para>Znojenje djece tijekom noći, osobito po glavici, vratu i leđima nije neuobičajena pojava niti je znak neke bolesti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Znojimo se jer su žljezde znojnice raspoređene po cijeloj koži. Netko se više znoji pod pazuhom, stopalima, dlanovina, netko po glavi i vratu. </para>
<para>Savjetujem da dijete ne utopljavate tijekom noći, ukoliko je jako mokra, presvucite ju. Ako je dijete inače zdravo i lijepo napreduje, nemate razloga za brigu, znojenje će vremenom prestati.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Noćno znojenje kod bebe Poštovani, imam curicu od 17 mjeseci. Unatrag 2 mjeseca se po noći pretjerano znoji i to toliko da joj bude mokra kosa i piđamica koja se natopi od kose.  Znojenje nije povezano s toplinom u sobi (jer kolka god bila temperatura ona se znoji), niti s pre

   Poštovani, imam curicu od 17 mjeseci. Unatrag 2 mjeseca se po noći pretjerano znoji i to toliko da joj bude mokra kosa i piđamica koja se natopi od kose. Znojenje nije povezano s toplinom u sobi (jer kolka god bila temperatura ona se znoji), niti s pretoplom piđamom (jer se znoji čak i kad spava samo u peleni). Preko dana se uopće ne znoji, iako je jako fizički aktivna. Koji bi mogao biti razlog njezinom pretjeranom znojenju? Unaprijed hvala na odgovoru, P

Znojenje djece tijekom noći,  osobito po glavici, vratu i leđima nije neuobičajena pojava niti je znak neke bolesti. 
   Znojimo se jer su žljezde znojnice raspoređene po cijeloj koži. Netko se više znoji pod pazuhom, stopalima, dlanovina, netko po glavi i vratu.  
Savjetujem da dijete ne utopljavate tijekom noći, ukoliko je jako mokra, presvucite ju. Ako je dijete inače zdravo i lijepo  napreduje, nemate razloga za brigu, znojenje će vremenom prestati.

   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Noćno znojenje kod bebe

<para>
 U školi je odličan učenik, ali sad je dosta povučen, ne želi se družiti s djecom, u školi je većinom s djevojčicama, jer ga dječaci dosta često provociraju. Kad dobije peticu, pokušavali su u par navrata da se fizički obračunaju s njim. Kad sam htjela intervenirati zamolio me je da to ne radim jer će oni biti gori prema njemu. Sa sestrom se često prepire, čak je zna isprovocirati i tačno udari u mjesto koje zna da baš smeta. Plašim se za njega jer mi nije lako gledati ga kako se povlači u sebe. Možete li mi nekako pomoći savjetom? s poštovanjem, dudek
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Promjene ponašanja djece te dobi najnormalnija su pojava u razvoju djeteta i mlade osobe. Dijete koje je u predškolskoj dobi i razdoblju osnovne škole bilo živahno, aktivno sasvim prirodno se može pretvoriti u povučenog i introvertnog tipa koje roditelji više ne prepoznaju.</para>
<para>Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen, njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.</para>
<para>Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija.</para>
<para>Moguće psihičke značajke puberteta su:
• zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu)
• razdražljivost, nervozno reagiranje
• osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija)
• želja za izolacijom
• nezainteresiranost za rad
• nagle promjene raspoloženja
• maštanje</para>
<para>Roditeljima se nije lako nositi s time. Dijete koje je do jučer pristajalo na zaštitu i kontrolu roditelja u svijetu koji mu je uglavnom stran odjednom počinje tražiti svoje mjesto u tom svijetu i pri tome odbija i zaštitu i kontrolu. Važno je razumjeti da osoba u pubertetu sebe više ne smatra djetetom.</para>
<para>Što se tiče njegova ponašanja prema sestri moje je prijedlog da to sankcionirate. Mislim na fizičko obračunavanje. Što se tiče prepirka to je stvar njihova odnosa koji oni sami grade i tu se ne biste trebali miješati. Ostavite njima kako će razvijati svoj odnos. Prvo porazgovarajte s njime o tome zašto vas to smeta i zbog čega ćete ga kazniti. Naravno i recite mu kako ćete ga kazniti. Ako i unatoč vašem upozorenju ponovi takvo ponašanje jednostavno provedite kaznu u djelo. Kazna ne mora biti velika i nerealna. Naime često se događa da roditelji gutaju, gutaju neželjena ponašanja i onda kada se nakupi dovoljno toga lupe kaznu za koju su i sami svjesni da je teško provediva. Stoga o kazni razmislite kada ste hladne glave.</para>
<para>Što se tiče situacije u školi, meni se čini da je to problem koji ne treba zanemarivati. Po meni riječ je o mobbingu, nasilju grupe nad pojedincem.
Njegovo povlačenje u sebe može biti znak da se radi o ozbiljnom problemu za njega te da se ne radi o bezazlenoj igri i zadirkivanju.</para>
<para>Preporučujem vam da prvo razgovarate s njim i objasnite mu da je vaša obaveza i zadatak njega zaštiti. Objasnite mu da postoji niz opcija koje možete učiniti da ga zaštitite te da uvijek imate izbor. Logično je da ga je strah da se situacija ne pogorša, ali nije niti rješenje da cijelo školovanje bude u nezadovoljavajućoj situaciji koja bi mogla ostaviti neželjeni trag na njemu. Njega je strah i jer nema dovoljno iskustva kako reagirati u takvim situacijama te je odabrao strategiju povlačenja. Možda nije niti svjestan da postoji način da se taj problem riješi.</para>
<para>Postoje izbori, opcije da se cijela priča digne na višu razinu što će vjerojatno utjecati na te dječake da ga ostave na miru. Ukoliko bi se stanje pogoršalo posljednja opcija jest da promijeni školu. I u ovoj situaciji možete s njim razgovarati kao sa ravnopravnom osobom koja ima problem i uključiti ga u planiranje njegova rješavanja.</para>
<para>Preporučujem vam da o problemu prvo razgovarate s razrednicom, ravnateljem i pedagogom. Ako imate sreće, oni će sami reagirati ispravno i zaštititi vaše dijete. U razgovoru budite uvjereni u svoj ishod, a to je zaštiti svoje dijete. Ne mora biti i nisu svi takvi, ali u medijima smo se susretali sa slučajevima kada su se takve priče minimalizirale i kada je stručna služba u školi reagirala na način kako bi izbjegli bilo kakve konfrontacije i skandali govoreći da se djeca šale i td. Nemojte da vas to obeshrabri i budite ustrajni u traženju da zaštite vaše dijete.</para>
<para>Tražite od njih konkretan plan aktivnosti što će učiniti da zaštite vaše dijete.
Što će škola poduzeti da se problem riješi i kada?</para>
<para>Vrlo je vjerojatno da će sve ovo uroditi plodom. No ako se to ne dogodi, budite spremni premjestiti dijete u drugu školu, u novu sredinu gdje će, oboružan i ovim iskustvom, moći graditi nove socijalne odnose neopterećen starim odnosima.</para>
<para>U zaštiti svoja sina imate cijelu lepezu sredstava koja su moralno ispravna i zakonski dozvoljena.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
</para>
<para> </para>

Zlostavljanje od strane vršnjaka u školi Moj sin ima 13,5 godina. U uzrastu do osnovne škole bio je živahan, dosta aktivan. 
    U školi je odličan učenik, ali sad je dosta povučen, ne želi se družiti s djecom, u školi je većinom s djevojčicama, jer ga dječaci dosta često provociraju. Kad dobije peticu, pokušavali su u par navrata da se fizički obračunaju s njim. Kad sam htjela intervenirati zamolio me je da to ne radim jer će oni biti gori prema njemu. Sa sestrom se često prepire, čak je zna isprovocirati i tačno udari u mjesto koje zna da baš smeta. Plašim se za njega jer mi nije lako gledati ga kako se povlači u sebe. Možete li mi nekako pomoći savjetom? s poštovanjem, dudek

Poštovana,
Promjene ponašanja djece te dobi najnormalnija su pojava u razvoju djeteta i mlade osobe. Dijete koje je u predškolskoj dobi i razdoblju osnovne škole bilo živahno, aktivno sasvim prirodno se može pretvoriti u povučenog i introvertnog tipa koje roditelji više ne prepoznaju.
Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen, njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.
Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija.
Moguće psihičke značajke puberteta su:
• zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu)
• razdražljivost, nervozno reagiranje
• osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija)
• želja za izolacijom
• nezainteresiranost za rad
• nagle promjene raspoloženja
• maštanje
Roditeljima se nije lako nositi s time. Dijete koje je do jučer pristajalo na zaštitu i kontrolu roditelja u svijetu koji mu je uglavnom stran odjednom počinje tražiti svoje mjesto u tom svijetu i pri tome odbija i zaštitu i kontrolu. Važno je razumjeti da osoba u pubertetu sebe više ne smatra djetetom.
Što se tiče njegova ponašanja prema sestri moje je prijedlog da to sankcionirate. Mislim na fizičko obračunavanje. Što se tiče prepirka to je stvar njihova odnosa koji oni sami grade i tu se ne biste trebali miješati. Ostavite njima kako će razvijati svoj odnos. Prvo porazgovarajte s njime o tome zašto vas to smeta i zbog čega ćete ga kazniti. Naravno i recite mu kako ćete ga kazniti. Ako i unatoč vašem upozorenju ponovi takvo ponašanje jednostavno provedite kaznu u djelo. Kazna ne mora biti velika i nerealna. Naime često se događa da roditelji gutaju, gutaju neželjena ponašanja i onda kada se nakupi dovoljno toga lupe kaznu za koju su i sami svjesni da je teško provediva. Stoga o kazni razmislite kada ste hladne glave.
Što se tiče situacije u školi, meni se čini da je to problem koji ne treba zanemarivati. Po meni riječ je o mobbingu, nasilju grupe nad pojedincem.
Njegovo povlačenje u sebe može biti znak da se radi o ozbiljnom problemu za njega te da se ne radi o bezazlenoj igri i zadirkivanju.
Preporučujem vam da prvo razgovarate s njim i objasnite mu da je vaša obaveza i zadatak njega zaštiti. Objasnite mu da postoji niz opcija koje možete učiniti da ga zaštitite te da uvijek imate izbor. Logično je da ga je strah da se situacija ne pogorša, ali nije niti rješenje da cijelo školovanje bude u nezadovoljavajućoj situaciji koja bi mogla ostaviti neželjeni trag na njemu. Njega je strah i jer nema dovoljno iskustva kako reagirati u takvim situacijama te je odabrao strategiju povlačenja. Možda nije niti svjestan da postoji način da se taj problem riješi.
Postoje izbori, opcije da se cijela priča digne na višu razinu što će vjerojatno utjecati na te dječake da ga ostave na miru. Ukoliko bi se stanje pogoršalo posljednja opcija jest da promijeni školu. I u ovoj situaciji možete s njim razgovarati kao sa ravnopravnom osobom koja ima problem i uključiti ga u planiranje njegova rješavanja.
Preporučujem vam da o problemu prvo razgovarate s razrednicom, ravnateljem i pedagogom. Ako imate sreće, oni će sami reagirati ispravno i zaštititi vaše dijete. U razgovoru budite uvjereni u svoj ishod, a to je zaštiti svoje dijete. Ne mora biti i nisu svi takvi, ali u medijima smo se susretali sa slučajevima kada su se takve priče minimalizirale i kada je stručna služba u školi reagirala na način kako bi izbjegli bilo kakve konfrontacije i skandali govoreći da se djeca šale i td. Nemojte da vas to obeshrabri i budite ustrajni u traženju da zaštite vaše dijete.
Tražite od njih konkretan plan aktivnosti što će učiniti da zaštite vaše dijete.
Što će škola poduzeti da se problem riješi i kada?
Vrlo je vjerojatno da će sve ovo uroditi plodom. No ako se to ne dogodi, budite spremni premjestiti dijete u drugu školu, u novu sredinu gdje će, oboružan i ovim iskustvom, moći graditi nove socijalne odnose neopterećen starim odnosima.
U zaštiti svoja sina imate cijelu lepezu sredstava koja su moralno ispravna i zakonski dozvoljena.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus

  Klinfo.hr 

Zlostavljanje od strane vršnjaka u školi

<para> Bili smo u Klaićevoj i radili nalaze urina, mjerenja urina i sve je uredu, što dalje?</para>
<para>
 Što da napravim s djetetom koji ima 9,5 godina i još piša u krevet? Kad mu se zaprijeti ili nešto obeća sve je ok. Bili smo u Klaićevoj i radili nalaze urina, mjerenja urina i sve je uredu, što dalje? ms
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prijetnjama se ništa ne postiže. Niste napisali da li se radi o primarnoj ili sekundarnoj enurezi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Primarna enureza je stanje kada dijete nakon skidanja pelena nikad nije bilo suho, odnosno nikad nije uspostavilo kontrolu sfinktera.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sekundarna enureza nastaje nakon što je dijete kroz barem 6 mjeseci uredno kontroliralo mokrenje, a često je uzrokovana psihičkim stresom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Primarna monosimptomatska noćna enureza (PMNE) je čest poremećaj u dječjoj dobi koji se javlja kod čak 20% petogodišnjaka. Unazad petnaestak godina brojna istraživanja su pokazala da je PMNE multifaktorijalne etiologije. Uzrokovana je nesrazmjerom između noćnog stvaranja mokraće i funkcionalnog kapaciteta mokraćnog mjehura, što je obično udruženo i s čvrstim snom djeteta. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nekad se smatralo da je noćno mokrenje posljedica psihičkih čimbenika no novija istraživanja pokazuju da psihičke promjene nisu uzrok već posljedica PMNE te da djeca s enurezom imaju manje samopoštovanja od zdrave djece i djece s drugim kroničnim bolestima. Stoga se danas preporuča liječenje noćnog mokrenja nakon navršene pete godine života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Javite se ponovo nefrologu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>subspec.pedijatrijske neurologije</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Dijete od 9,5 godina još uvijek piški u krevet, a nalazi su svi u redu Što da napravim s djetetom koji ima 9,5 godina i još piša u krevet? Kad mu se zaprijeti ili nešto obeća sve je ok.  Bili smo u Klaićevoj i radili nalaze urina, mjerenja urina i sve je uredu, što dalje?

   Što da napravim s djetetom koji ima 9,5 godina i još piša u krevet? Kad mu se zaprijeti ili nešto obeća sve je ok. Bili smo u Klaićevoj i radili nalaze urina, mjerenja urina i sve je uredu, što dalje? ms
   
   Prijetnjama se ništa ne postiže. Niste napisali da li se radi o  primarnoj ili sekundarnoj enurezi.Primarna enureza je stanje kada dijete nakon skidanja pelena nikad nije bilo suho, odnosno nikad nije uspostavilo kontrolu sfinktera.Sekundarna enureza nastaje nakon što je dijete kroz barem 6 mjeseci uredno kontroliralo mokrenje, a  često je uzrokovana psihičkim stresom.
   Primarna monosimptomatska noćna enureza (PMNE) je čest poremećaj u dječjoj dobi koji se javlja kod čak 20% petogodišnjaka. Unazad petnaestak godina brojna istraživanja su pokazala da je PMNE multifaktorijalne etiologije. Uzrokovana je nesrazmjerom između noćnog stvaranja mokraće i funkcionalnog kapaciteta mokraćnog mjehura, što je obično udruženo i s čvrstim snom djeteta. 
   Nekad se smatralo da je noćno mokrenje posljedica psihičkih čimbenika no novija istraživanja pokazuju da psihičke promjene nisu uzrok već posljedica PMNE te da djeca s enurezom imaju manje samopoštovanja od zdrave djece i djece s drugim kroničnim bolestima. Stoga se danas preporuča liječenje noćnog mokrenja nakon navršene pete godine života.
   Javite se ponovo nefrologu!
   Srdačan pozdrav
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić
   
   spec.pedijatar
   
   subspec.pedijatrijske neurologije


   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Dijete od 9,5 godina još uvijek piški u krevet, a nalazi su svi u redu

<para>
 On će za nekoliko dana krenuti u jaslice i meni je muka od toga već sad, jer se bojim kako će to prihvatiti iz razloga što je stariji sin kada je krenuo u jaslice s 14 mjeseci to jao teško prihvatio. Naime, umjesto da me puste da budem s njim u sobi neko vrijeme u prvim danima privikavanja, tete su ga uzele iz mog naručja rekavši da ima još djece na privikavanju pa da zbog njih ne mogu ući. Mislim da je to bio užasan šok za njega.
</para>
<para>
 Ne mogu ni zamisliti koliki strah osjeća dijete kojeg uzima neka nepoznata žena i odnosi ga na pola sata u nepoznato. Grrrr!!! On je sljedećih godinu dana svaki dan plakao kad ga ujutro dovedem, imao je krize u toku dana, sve u svemu nije bio oduševljen. Ja sam se s njim rastajala kratko, nasmijana, opuštena koliko god sam mogla biti, govoreći da će mama doći kad ruča i kad se probudi.
</para>
<para>
 Mene zanima sljedeće: kada je dijete starije sve mu lijepo možete objasniti, ali što da kažem bebi od 15 mjeseci? Također me zanima koliki je to zaista stres za dijete i strah? Počela sam raditi kada je on imao 10 mjeseci, pa su ga čuvale bake i onda je plakao kada bih odlazila, ubrzo bi se smirio, ali to mi je nešto potpuno drugo, ipak je u svom poznatom okruženju sa osobama koje zna. Na svu sreću pomalo poznajemo jednu od njegovih njegovateljica u vrtiću, privatno, pa ću s njom pokušati dogovoriti da makar malo ona bude s njim tu u mom prisustvu. Da li bi značilo da se ja u hodniku gdje su ormarići i neke igračke malo poigram s njim, pa da onda dođe njegovateljica da bude s nama neko vrijeme, pa da ga onda uvede? Zanima me što ja mogu učiniti konkretno da mu olakšam, obzirom da je mali i da mu ne mogu objasniti sve to. Također me zanima, da li su oni svijesni dužine boravka u jaslicama, jer on će biti tamo oko 7 sati dnevno, a to mi tako dugo deluje. Puno hvala. mama M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Žao mi je da ste morali proći to što ste prolazili sa starijim sinom. U potpunosti se slažem sa Vama da treba postojati postepeno navikavanje na vrtić. S razlogom je to uvedeno i šteta što to odgajateljice Vašeg starijeg sina nisu tako odradile jer su sigurno na taj način produžile i produbile separacijsku anksioznost. Nažalost, odgajateljice u mnogim vrtićima/jaslicama tijekom cijele godine dobivaju novu djecu što im jako otežava rad sa ostatkom djece. Ako ste „upali“ sa starijim djetetom tijekom godine u grupu, moguće je da su reagirale kako su reagirale zbog svoje premorenosti zbog stalnih adaptacija. To ih ne opravdava jer u konačnici uvijek treba voditi računa o djetetu i njegovim potrebama, no to je potencijalno objašnjenje. To je poput dvosjeklog mača – treba se voditi računa o djetetu na adaptaciji, dok istovremeno sva druga djeca ne mogu dobivati adekvatnu pažnju.</para>
<para>Prava prilagodba na vrtić sastoji se od toga da Vi boravite u skupini nekoliko dana s djetetom. Ispočetka ste s njim čitavo vrijeme, oko sat –sat i pol vremena. Nakon dva-tri dana, izlazite iz skupine na 10-15minuta. Narednih nekoliko dana Vaš boravak u skupini se smanjuje, a njegov samostalno boravak u grupi se povećava. Što se tiče igre u garderobi, većina odgajatelja to ne voli, međutim ne vidim razloga zašto se ne biste igrali. Upravo tako biste pokazali djetetu interes za prostor u kojem boravi, što je nacrtao, napravio umjesto da samo izjurite iz prostora u kojem je bio 7 sati.</para>
<para>Što se tiče načina kako se djetetu od 15 mjeseci može približiti kada ćete doći po njega u vrtić, može biti nešto poput ovog: „igrat ćeš se, (pa ćeš ići van), pa ćeš papati, pa ćeš malo spavati, ponovno papati i igrati se i onda će mama/tata doći“. Na ovaj način, koristit ćete poznate riječi i njima predočiti kako će mu izgledati dan. Neće u potpunosti razumjeti, ali hoće barem donekle što mu može pomoći da se lakše smiri.</para>
<para>Nadalje, predlažem da pročitate članak „<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/strah-od-odvajanja-ili-zasto-je-nekoj-djeci-vrtic-prava-nocna-mora/17/7962/1/">Strah od odvajanja ili zašto je vrtić za neku djecu prava noćna mora</ulink>“ u kojem su predložene neke igre i postupci koji olakšavaju prilagodbu na vrtić. Ključ priče što se tiče straha od odvajanja je u sigurnoj privrženosti (o čemu možete pročitati više u našem članku „<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/emocionalna-privrzenost-izmedu-dojenceta-i-roditelja/21/8598/1/">Emocionalna privrženost</ulink>“). Ukoliko je dijete sigurno privrženo roditelju, ukoliko ga koristi kao svoju sigurnu bazu u stresnim situacijama, isto će tako imati povjerenja u odgajatelja. To znači da će prihvatiti utjehu i podršku kada se bude rastužilo od odgajatelja.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Koliko je djetetu odlazak u vrtić zaista veliki stres? Poštovani, hvala na odgovu za starijeg sina, ali sada Vas molim da mi kažete svoje mišljenje u vezi mog mlađeg sina koji ima 15 mjeseci. 
    On će za nekoliko dana krenuti u jaslice i meni je muka od toga već sad, jer se bojim kako će to prihvatiti iz razloga što je stariji sin kada je krenuo u jaslice s 14 mjeseci to jao teško prihvatio. Naime, umjesto da me puste da budem s njim u sobi neko vrijeme u prvim danima privikavanja, tete su ga uzele iz mog naručja rekavši da ima još djece na privikavanju pa da zbog njih ne mogu ući. Mislim da je to bio užasan šok za njega.


   Ne mogu ni zamisliti koliki strah osjeća dijete kojeg uzima neka nepoznata žena i odnosi ga na pola sata u nepoznato. Grrrr!!! On je sljedećih godinu dana svaki dan plakao kad ga ujutro dovedem, imao je krize u toku dana, sve u svemu nije bio oduševljen. Ja sam se s njim rastajala kratko, nasmijana, opuštena koliko god sam mogla biti, govoreći da će mama doći kad ruča i kad se probudi.


   Mene zanima sljedeće: kada je dijete starije sve mu lijepo možete objasniti, ali što da kažem bebi od 15 mjeseci? Također me zanima koliki je to zaista stres za dijete i strah? Počela sam raditi kada je on imao 10 mjeseci, pa su ga čuvale bake i onda je plakao kada bih odlazila, ubrzo bi se smirio, ali to mi je nešto potpuno drugo, ipak je u svom poznatom okruženju sa osobama koje zna. Na svu sreću pomalo poznajemo jednu od njegovih njegovateljica u vrtiću, privatno, pa ću s njom pokušati dogovoriti da makar malo ona bude s njim tu u mom prisustvu. Da li bi značilo da se ja u hodniku gdje su ormarići i neke igračke malo poigram s njim, pa da onda dođe njegovateljica da bude s nama neko vrijeme, pa da ga onda uvede? Zanima me što ja mogu učiniti konkretno da mu olakšam, obzirom da je mali i da mu ne mogu objasniti sve to. Također me zanima, da li su oni svijesni dužine boravka u jaslicama, jer on će biti tamo oko 7 sati dnevno, a to mi tako dugo deluje. Puno hvala. mama M.

Draga mama,
Žao mi je da ste morali proći to što ste prolazili sa starijim sinom. U potpunosti se slažem sa Vama da treba postojati postepeno navikavanje na vrtić. S razlogom je to uvedeno i šteta što to odgajateljice Vašeg starijeg sina nisu tako odradile jer su sigurno na taj način produžile i produbile separacijsku anksioznost. Nažalost, odgajateljice u mnogim vrtićima/jaslicama tijekom cijele godine dobivaju novu djecu što im jako otežava rad sa ostatkom djece. Ako ste „upali“ sa starijim djetetom tijekom godine u grupu, moguće je da su reagirale kako su reagirale zbog svoje premorenosti zbog stalnih adaptacija. To ih ne opravdava jer u konačnici uvijek treba voditi računa o djetetu i njegovim potrebama, no to je potencijalno objašnjenje. To je poput dvosjeklog mača – treba se voditi računa o djetetu na adaptaciji, dok istovremeno sva druga djeca ne mogu dobivati adekvatnu pažnju.
Prava prilagodba na vrtić sastoji se od toga da Vi boravite u skupini nekoliko dana s djetetom. Ispočetka ste s njim čitavo vrijeme, oko sat –sat i pol vremena. Nakon dva-tri dana, izlazite iz skupine na 10-15minuta. Narednih nekoliko dana Vaš boravak u skupini se smanjuje, a njegov samostalno boravak u grupi se povećava. Što se tiče igre u garderobi, većina odgajatelja to ne voli, međutim ne vidim razloga zašto se ne biste igrali. Upravo tako biste pokazali djetetu interes za prostor u kojem boravi, što je nacrtao, napravio umjesto da samo izjurite iz prostora u kojem je bio 7 sati.
Što se tiče načina kako se djetetu od 15 mjeseci može približiti kada ćete doći po njega u vrtić, može biti nešto poput ovog: „igrat ćeš se, (pa ćeš ići van), pa ćeš papati, pa ćeš malo spavati, ponovno papati i igrati se i onda će mama/tata doći“. Na ovaj način, koristit ćete poznate riječi i njima predočiti kako će mu izgledati dan. Neće u potpunosti razumjeti, ali hoće barem donekle što mu može pomoći da se lakše smiri.
Nadalje, predlažem da pročitate članak „Strah od odvajanja ili zašto je vrtić za neku djecu prava noćna mora“ u kojem su predložene neke igre i postupci koji olakšavaju prilagodbu na vrtić. Ključ priče što se tiče straha od odvajanja je u sigurnoj privrženosti (o čemu možete pročitati više u našem članku „Emocionalna privrženost“). Ukoliko je dijete sigurno privrženo roditelju, ukoliko ga koristi kao svoju sigurnu bazu u stresnim situacijama, isto će tako imati povjerenja u odgajatelja. To znači da će prihvatiti utjehu i podršku kada se bude rastužilo od odgajatelja.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Koliko je djetetu odlazak u vrtić zaista veliki stres?

<para>
 mjesecu imati 2 godine. Primjetila sam da mu koljena idu prema unutra. Hoće li se to samo ispraviti prema van ili se trebam obratit lječniku? dv
</para>
<para>Razlikujemo nekoliko deformacija koje se odnose na promjene u području koljenog zgloba, natkoljenične i potkoljenične kosti: O noge (genua vara, crura vara), X noge (genua valga) i sabljaste noge (genua recurvata). Uzrok im može biti od pretjerane tjelesne težine, pomanjkanja vitamina D, do nasljedne predispozicije. Savjetujem vam da konzultirate dječjeg ortopeda koji će najtočnije postaviti dijagnozu i dalje vas savjetovati.</para>
<para>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Uvijanje koljena prema unutra kod 2-godišnjaka Imam sina koji će u 10. mjesecu imati 2 godine. Primjetila sam da mu koljena idu prema unutra. Hoće li se to samo ispraviti prema van ili se trebam obratit lječniku?Imam sina koji će u 10. 
    mjesecu imati 2 godine. Primjetila sam da mu koljena idu prema unutra. Hoće li se to samo ispraviti prema van ili se trebam obratit lječniku? dv

Razlikujemo nekoliko deformacija koje se odnose na promjene u  području koljenog zgloba, natkoljenične i potkoljenične kosti: O noge (genua vara, crura vara), X noge (genua valga) i sabljaste noge (genua recurvata). Uzrok im može biti od pretjerane tjelesne težine, pomanjkanja vitamina D, do nasljedne predispozicije. Savjetujem vam da konzultirate dječjeg ortopeda koji će najtočnije postaviti dijagnozu i dalje vas savjetovati.
Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Uvijanje koljena prema unutra kod 2-godišnjaka

<para>
 Dakle, upoznali smo se prije nekoliko mjeseci i prohodali smo bez obzira što je u braku (daleko od sretnog braka) i što ima dijete od 1,5 godinu. Naša veza je postala izuzetno ozbiljna i želimo krenuti u zajednički život. Potajno se već dugo nalazimo, ja dolazim kod nje ili ona kod mene. I njezin sin me prihvatio kao prijatelja. E sad, kako ta situacija skrivanja već dugo traje, u zadnje vrijeme joj se javio strah od toga da bi razvodom mogla sinu uništiti djetinjstvo. Iskreno, dovoljno ju volim da pregrizem i maknem se ako će biti sretni bez mene, ali me zanima nekoliko stvari... 
</para>
<para>
 Moje prvo pitanje je: da li dijete od 1,5 godine može to prebroditi brže nego odraslo dijete (meni logika govori da može)? Da se razumijemo, ne bi odmah istog trena krenuli u zajednički život, nego postepeno. 
 Drugo pitanje je, da li dijete čiji se roditelji ne slažu i nisu sretni u braku može biti ispunjenije nego dijete kojemu su roditelji rastavljeni, ali živi u sretnoj okolini? 
 I treće pitanje je da li majka koja živi u braku u kojem je domaćica, radnica, u kojemu joj se ništa ne pomaže nego se od nje očekuje da je spremna 0-24 kuhat, čistit, pospremat, radit i voditi vlastitu firmu može uopće djetetu posvetiti dovoljno sebe (ne dovoljno vremena, nego dovoljno sebe)? Puno Vam hvala! 
 Ovo pitanje ne postavljam zato da bih mogao manipulirati s njom, već zato da znam što mi je činiti, da li da ne posustajem ili da spakiram stvari. Naravno, krajnja odluka mora biti njena, ali ipak bih želio znati u kojem smjeru ići. Moje je mišljenje da trebam ostati, ali me također zanima i stručno mišljenje što je zdravije za dijete? xy
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>osobno sam uvijek za razvod mjesto braka u kojem nema intime, međusobnog podržavanja, sreće, poštovanja itd. Što se tiče djece, čemu roditelji uče djecu ostajući u „nesretnom i nesređenom“ braku? Uče ih da treba ostati u nezadovoljavajućoj situaciji, da treba trpjeti, da obaveze treba pretpostaviti vlastitoj sreći. Možda će netko reći „Da treba ostati u braku, bez obzira na sve, jer su supružnici to jedno drugom obećali“ no ja smatram da svaki čovjek ima pravo predomisliti se i da svi ljudi imaju pravo misliti o vlastitoj sreći. Čovjek koji je sretan može pružiti sreću i drugoj osobi.</para>
<para>Jednoga dana takvo dijete može misliti da treba ostati na poslu gdje ga tlače, zato što se mora ostati u odnosu koji si jednom potpisao. Takvo dijete jednoga dana može biti u lošem prijateljskom odnosu u kojem ga prijatelj izrabljuje zato što nije naučio kako otići iz nezadovoljavajućeg odnosa.</para>
<para>Ljudi u nezadovoljavajućim situacijama ostaju iz raznih ograničavajućih uvjerenja.</para>
<para>Dakle, po mom mišljenju prekidajući odnos koji je evidentno nekvalitetan dajemo djetetu dozvolu, da misli na sebe, da uspije u životu i da bude sretan.</para>
<para>Često roditelji odluče ostati u takvim „polu-raspadnutim“ brakovima pokušavajući od djece sakriti sve što ne valja i glumeći sretnu obitelj. Takvo što je nemoguće. Nemoguće je od djeteta sakriti nedostatak intime i poštovanja. Komunikaciju čine: 93% neverbalna i tek 7% otpada na riječi, stoga lako je za pretpostaviti da će dijete na neverbalnoj razini dokučiti sve što je „trulo“.</para>
<para>Da, dijete od jedne i pol godine nije još svjesno na način na koji je svjestan primjerice trogodišnjak, koji je u razvojnoj fazi kada se razvija mišljenje i koji postavlja milijun i jedno pitanje. U svakom slučaju, prilikom razvoda, dužnost je roditelja staviti dijete na prvo mjesto, premda roditelji često iz egoističnih razloga dijete koriste kao sredstvo s kojim se bore protiv sada već bivšeg partnera.
Tijekom razvoda, roditeljima bih uvijek preporučila da iskoriste stručnjake kao pomoć i podršku kako da djetetu, ali i njima razvod bude što manja trauma. Dok je dijete ovako malo, nije potreban rad s njim, ali bi vjerojatno dobro došao roditeljima da minimaliziraju osjećaj grižnje savjesti zbog toga što rade djetetu ili pak da osvijeste da dijete koriste kao sredstvo i spriječe se u tome.</para>
<para>Što se tiče zadnjeg pitanja (može li osoba koja je zatrpana kućanskim i drugim obavezama dati dovoljno sebe djetetu) - to ovisi o osobi. Naravno, da osoba koja je rastrgana između svega navedenoga, vjerojatnije ima malo vremena posvetiti se i sebi, pa je teško da i poklanja sebe. No, poznajem neke žene koje su sve što ste naveli (jedna je samohrana majka) i koja poklanja sebe u velikim količinama. Smatram da je to jako individualno.</para>
<para>A vi? Možete pružiti svu svoju ljubav i podršku koju imate i prepustiti drugoj strani da donese odluku. Bez forsiranja, čista srca reći svoje mišljenje i isto tako bez forsiranja biti tu. Ako se stavite u njene cipele shvatiti ćete da je to vrlo stresna situacija, da je ona vjerojatno zbunjena i ustrašena. Ustrašeni ljudi traže sigurnost, pa možete biti taj koji će joj to pružiti.</para>
<para>Mislim da je vaš stav izuzetno pošten i srčan. Razumijem i vaša pitanja. No odluka je na njoj.</para>
<para>„Iskreno, dovoljno ju volim da pregrizem i maknem se ako će biti sretni bez mene, ali me zanima nekoliko stvari.“</para>
<para>Sigurna sam da će joj ovakav vaš stav olakšati situaciju i da će donijeti najbolju odluku za nju u ovome trenutku…</para>
<para>Srdačno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Ostati u nesretnom braku ili se razvesti radi djeteta? Situacija u kojoj se nalazimo ja i moja djevojka je izuzetno komplicirana. 
    Dakle, upoznali smo se prije nekoliko mjeseci i prohodali smo bez obzira što je u braku (daleko od sretnog braka) i što ima dijete od 1,5 godinu. Naša veza je postala izuzetno ozbiljna i želimo krenuti u zajednički život. Potajno se već dugo nalazimo, ja dolazim kod nje ili ona kod mene. I njezin sin me prihvatio kao prijatelja. E sad, kako ta situacija skrivanja već dugo traje, u zadnje vrijeme joj se javio strah od toga da bi razvodom mogla sinu uništiti djetinjstvo. Iskreno, dovoljno ju volim da pregrizem i maknem se ako će biti sretni bez mene, ali me zanima nekoliko stvari... 


   Moje prvo pitanje je: da li dijete od 1,5 godine može to prebroditi brže nego odraslo dijete (meni logika govori da može)? Da se razumijemo, ne bi odmah istog trena krenuli u zajednički život, nego postepeno. 
   Drugo pitanje je, da li dijete čiji se roditelji ne slažu i nisu sretni u braku može biti ispunjenije nego dijete kojemu su roditelji rastavljeni, ali živi u sretnoj okolini? 
   I treće pitanje je da li majka koja živi u braku u kojem je domaćica, radnica, u kojemu joj se ništa ne pomaže nego se od nje očekuje da je spremna 0-24 kuhat, čistit, pospremat, radit i voditi vlastitu firmu može uopće djetetu posvetiti dovoljno sebe (ne dovoljno vremena, nego dovoljno sebe)? Puno Vam hvala! 
   Ovo pitanje ne postavljam zato da bih mogao manipulirati s njom, već zato da znam što mi je činiti, da li da ne posustajem ili da spakiram stvari. Naravno, krajnja odluka mora biti njena, ali ipak bih želio znati u kojem smjeru ići. Moje je mišljenje da trebam ostati, ali me također zanima i stručno mišljenje što je zdravije za dijete? xy

Poštovani,
osobno sam uvijek za razvod mjesto braka u kojem nema intime, međusobnog podržavanja, sreće, poštovanja itd. Što se tiče djece, čemu roditelji uče djecu ostajući u „nesretnom i nesređenom“ braku? Uče ih da treba ostati u nezadovoljavajućoj situaciji, da treba trpjeti, da obaveze treba pretpostaviti vlastitoj sreći. Možda će netko reći „Da treba ostati u braku, bez obzira na sve, jer su supružnici to jedno drugom obećali“ no ja smatram da svaki čovjek ima pravo predomisliti se i da svi ljudi imaju pravo misliti o vlastitoj sreći. Čovjek koji je sretan može pružiti sreću i drugoj osobi.
Jednoga dana takvo dijete može misliti da treba ostati na poslu gdje ga tlače, zato što se mora ostati u odnosu koji si jednom potpisao. Takvo dijete jednoga dana može biti u lošem prijateljskom odnosu u kojem ga prijatelj izrabljuje zato što nije naučio kako otići iz nezadovoljavajućeg odnosa.
Ljudi u nezadovoljavajućim situacijama ostaju iz raznih ograničavajućih uvjerenja.
Dakle, po mom mišljenju prekidajući odnos koji je evidentno nekvalitetan dajemo djetetu dozvolu, da misli na sebe, da uspije u životu i da bude sretan.
Često roditelji odluče ostati u takvim „polu-raspadnutim“ brakovima pokušavajući od djece sakriti sve što ne valja i glumeći sretnu obitelj. Takvo što je nemoguće. Nemoguće je od djeteta sakriti nedostatak intime i poštovanja. Komunikaciju čine: 93% neverbalna i tek 7% otpada na riječi, stoga lako je za pretpostaviti da će dijete na neverbalnoj razini dokučiti sve što je „trulo“.
Da, dijete od jedne i pol godine nije još svjesno na način na koji je svjestan primjerice trogodišnjak, koji je u razvojnoj fazi kada se razvija mišljenje i koji postavlja milijun i jedno pitanje. U svakom slučaju, prilikom razvoda, dužnost je roditelja staviti dijete na prvo mjesto, premda roditelji često iz egoističnih razloga dijete koriste kao sredstvo s kojim se bore protiv sada već bivšeg partnera.
Tijekom razvoda, roditeljima bih uvijek preporučila da iskoriste stručnjake kao pomoć i podršku kako da djetetu, ali i njima razvod bude što manja trauma. Dok je dijete ovako malo, nije potreban rad s njim, ali bi vjerojatno dobro došao roditeljima da minimaliziraju osjećaj grižnje savjesti zbog toga što rade djetetu ili pak da osvijeste da dijete koriste kao sredstvo i spriječe se u tome.
Što se tiče zadnjeg pitanja (može li osoba koja je zatrpana kućanskim i drugim obavezama dati dovoljno sebe djetetu) - to ovisi o osobi. Naravno, da osoba koja je rastrgana između svega navedenoga, vjerojatnije ima malo vremena posvetiti se i sebi, pa je teško da i poklanja sebe. No, poznajem neke žene koje su sve što ste naveli (jedna je samohrana majka) i koja poklanja sebe u velikim količinama. Smatram da je to jako individualno.
A vi? Možete pružiti svu svoju ljubav i podršku koju imate i prepustiti drugoj strani da donese odluku. Bez forsiranja, čista srca reći svoje mišljenje i isto tako bez forsiranja biti tu. Ako se stavite u njene cipele shvatiti ćete da je to vrlo stresna situacija, da je ona vjerojatno zbunjena i ustrašena. Ustrašeni ljudi traže sigurnost, pa možete biti taj koji će joj to pružiti.
Mislim da je vaš stav izuzetno pošten i srčan. Razumijem i vaša pitanja. No odluka je na njoj.
„Iskreno, dovoljno ju volim da pregrizem i maknem se ako će biti sretni bez mene, ali me zanima nekoliko stvari.“
Sigurna sam da će joj ovakav vaš stav olakšati situaciju i da će donijeti najbolju odluku za nju u ovome trenutku…
Srdačno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Ostati u nesretnom braku ili se razvesti radi djeteta?

<para>
 Sve je to dovelo do toga da ga je počelo boliti, ali upravo zbog te boli izbjegavao je obavljati nuždu, izbjegavati hranu. Pokušavali smo razgovorom (nekad lijepo, nekad ružno u trenutcima očaja) riješiti taj problem ali kako je on odrastao i sad došao u ovu dob, taj problem se pretvorio u još veći tako da stolicu ne može više zadržavati pa sad često to obavi i u gaće. Ne znam što da mislim više i što da uradimo osim da stvarno potražimo pomoć psihologa, jer svi nalazi fizički su uredni. On se promijenio u tom smislu da valjda stalno sad razmišlja o toj stolici ali bezuspješno. Svima nama je potrebna pomoć jer mi kao roditelji više ne znamo što da napravimo, a on sam naravno da ne može više ovako . Molim Vas da nam odgovorite kako da mu pomognemo i unaprijed se zahvaljujemo. Froodo
</para>
<para>Draga Froodo,</para>
<para>Žao mi je čuti za problem Vašeg dječaka jer vjerujem da ga sada to zaista jako mnogo muči, budući da postupno ulazi u vrlo osjetljivo razdoblje kada bi to moglo bitno utjecati i na njegovo samopouzdanje, samopoštovanje te općenitu sliku o sebi.</para>
<para>Svakako se obratite psihologu. Kao što ste i sami naveli, problem traje već jako dugo zbog čega zahtjeva tretman savjetodavnog ili terapijskog oblika.
Ukoliko živite u Zagrebu, možete se obratiti i nama u Centar Proventus.</para>
<para>Ono što Vam savjetujem jest da pokušate vrlo nježno i toplo razgovarati s njim o njegovom odlasku psihologu. U većini ovakvih slučajeva, kada su djeca starija, srame se problema sa kojim se ne mogu nositi. Možete mu ispričati neki svoj događaj kada ste se jako teško nosili, kojeg ste se sramili i nikome niste to htjeli reći, a ipak ste to učinili.</para>
<para>Velika većina nas ima takav problem barem jednom u životu. Recite mu i da razumijete njegov sram, ukoliko to osjećate. Pričajte o sramu, ukoliko će on biti zainteresiran za to. Slušajte ga i tada ga nikako nemojte uvjeravati da se ne treba ničega sramiti ili nešto slično. Samo mu recite da ćete biti tu za njega.</para>
<para>Recite mu da ćete i Vi biti uključeni u čitav proces, da ćete biti uz njega, da ste jako zabrinuti i da mu želite pomoći. Moguće je da će odbijati to ispočetka, dok ne upozna psihologa i dok ne stekne povjerenja u njega, no važno je da budete strpljivi i ustrajni. Dogovorite sa sinom da da priliku psihologu, razgovarajte i o tome kako je teško otvoriti se nepoznatoj osobi, ukoliko smatrate da želi o tome pričati. Prisjetite se nekog prijateljstva i kako je ono izgledalo u početku i povežite stvaranje prijateljstva sa stvaranjem odnosa sa psihologom. To je bitno drugačiji odnos, ali može olakšati stvaranje povjerenja. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da ne pošaljete niti jednu otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju.</para>
<para>Vama savjetujem da u razgovoru s psihologom budete vrlo otvoreni i iskreni. Problemi sa stolicom na psihološkoj razini često imaju veze sa obiteljskom atmosferom zbog čega, da bi se Vašem dječaku pomoglo, moguće je da ćete i Vi sami morati unjeti neke promjene u svom životu i odnosima s najbližima. Za to budite otvoreni jer je riječ o psihičkom i fizičkom zdravlju Vašeg najmilijeg, Vašeg sina.</para>
<para>Želim puno uspjeha Vama i Vašem dječaku u Novoj godini,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Problemi sa stolicom na psihološkoj razini Imam dječaka od 11 godina i nadam se da mi nekako možete pomoći. Naime on ima problema sa stolicom i to tako da je dugo vremena stolicu zadržavao i izbjegavao. 
    Sve je to dovelo do toga da ga je počelo boliti, ali upravo zbog te boli izbjegavao je obavljati nuždu, izbjegavati hranu. Pokušavali smo razgovorom (nekad lijepo, nekad ružno u trenutcima očaja) riješiti taj problem ali kako je on odrastao i sad došao u ovu dob, taj problem se pretvorio u još veći tako da stolicu ne može više zadržavati pa sad često to obavi i u gaće. Ne znam što da mislim više i što da uradimo osim da stvarno potražimo pomoć psihologa, jer svi nalazi fizički su uredni. On se promijenio u tom smislu da valjda stalno sad razmišlja o toj stolici ali bezuspješno. Svima nama je potrebna pomoć jer mi kao roditelji više ne znamo što da napravimo, a on sam naravno da ne može više ovako . Molim Vas da nam odgovorite kako da mu pomognemo i unaprijed se zahvaljujemo. Froodo

Draga Froodo,
Žao mi je čuti za problem Vašeg dječaka jer vjerujem da ga sada to zaista jako mnogo muči, budući da postupno ulazi u vrlo osjetljivo razdoblje kada bi to moglo bitno utjecati i na njegovo samopouzdanje, samopoštovanje te općenitu sliku o sebi.
Svakako se obratite psihologu. Kao što ste i sami naveli, problem traje već jako dugo zbog čega zahtjeva tretman savjetodavnog ili terapijskog oblika.
Ukoliko živite u Zagrebu, možete se obratiti i nama u Centar Proventus.
Ono što Vam savjetujem jest da pokušate vrlo nježno i toplo razgovarati s njim o njegovom odlasku psihologu. U većini ovakvih slučajeva, kada su djeca starija, srame se problema sa kojim se ne mogu nositi. Možete mu ispričati neki svoj događaj kada ste se jako teško nosili, kojeg ste se sramili i nikome niste to htjeli reći, a ipak ste to učinili.
Velika većina nas ima takav problem barem jednom u životu. Recite mu i da razumijete njegov sram, ukoliko to osjećate. Pričajte o sramu, ukoliko će on biti zainteresiran za to. Slušajte ga i tada ga nikako nemojte uvjeravati da se ne treba ničega sramiti ili nešto slično. Samo mu recite da ćete biti tu za njega.
Recite mu da ćete i Vi biti uključeni u čitav proces, da ćete biti uz njega, da ste jako zabrinuti i da mu želite pomoći. Moguće je da će odbijati to ispočetka, dok ne upozna psihologa i dok ne stekne povjerenja u njega, no važno je da budete strpljivi i ustrajni. Dogovorite sa sinom da da priliku psihologu, razgovarajte i o tome kako je teško otvoriti se nepoznatoj osobi, ukoliko smatrate da želi o tome pričati. Prisjetite se nekog prijateljstva i kako je ono izgledalo u početku i povežite stvaranje prijateljstva sa stvaranjem odnosa sa psihologom. To je bitno drugačiji odnos, ali može olakšati stvaranje povjerenja. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da ne pošaljete niti jednu otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju.
Vama savjetujem da u razgovoru s psihologom budete vrlo otvoreni i iskreni. Problemi sa stolicom na psihološkoj razini često imaju veze sa obiteljskom atmosferom zbog čega, da bi se Vašem dječaku pomoglo, moguće je da ćete i Vi sami morati unjeti neke promjene u svom životu i odnosima s najbližima. Za to budite otvoreni jer je riječ o psihičkom i fizičkom zdravlju Vašeg najmilijeg, Vašeg sina.
Želim puno uspjeha Vama i Vašem dječaku u Novoj godini,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Problemi sa stolicom na psihološkoj razini

<para>
 Dobar dan, naš J ima 7 mjeseci i već tjedan dana ima prištiće po rukama. Kupam ga samo u vodi bez šampona i mažem nivea kremom, ali ne prolazi. Da li je to od vrućine? Prištići su sitni, hrapavi i crveni. Hvala. mb
</para>
<para>Iz vašeg pitanja nija razvidno o kakvim se kožnim promjena radi (infekcija, alergija, iritacija) i općenito je vrlo teško govoriti o kožnim promjenama na pamet tj. dok ih ne vidite.</para>
<para>Najbolje je i savjetujem da posjetite pedijatra ili dermatologa koji će nakon pregleda ustanoviti o čemu se radi i dati odgovarajuću terapiju.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Sitni, hrapavi, crveni prištići Dobar dan, naš J. ima 7 mjeseci i već tjedan dana ima prištiće po rukama. Kupam ga samo u vodi bez šampona i mažem nivea kremom, ali ne prolazi. Da li je to od vrućine? Dobar dan, naš J. 
   Dobar dan, naš J ima 7 mjeseci i već tjedan dana ima prištiće po rukama. Kupam ga samo u vodi bez šampona i mažem nivea kremom, ali ne prolazi. Da li je to od vrućine? Prištići su sitni, hrapavi i crveni. Hvala. mb

Iz vašeg pitanja nija razvidno o kakvim se kožnim promjena radi (infekcija,  alergija, iritacija) i općenito je vrlo teško govoriti o kožnim promjenama na pamet tj. dok ih ne vidite.
Najbolje je i savjetujem da posjetite pedijatra ili dermatologa koji će nakon pregleda ustanoviti o čemu se radi i dati odgovarajuću terapiju.

   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Sitni, hrapavi, crveni prištići

<para> Dobili smo preporuku pedijatra da krenemo s voćnim kašicama kad je napunio 4 mjeseca. Sa šest mjeseci im</para>
<para>
 Poštovani, imam pitanjce u vezi djeteta starog 6 mjeseci. Rodio se sa 3660 g. Dobivao je prva tri mjeseca po kilu na mjesec i onda je nastao STOP! Dobili smo preporuku pedijatra da krenemo s voćnim kašicama kad je napunio 4 mjeseca. Sa šest mjeseci ima 6800 g i nastavljamo dalje s povrćem. Znači, u podne dobije voće ili povrće, navečer bebimil s palentom ili rižinim pahuljicama, a ostale obroke je na prsima. Do sad je cicao svaka tri sata, a nakon kašice je jeo za 4 sata. No, od kad smo uveli povrće, on kao da nije gladan. Zna proći i po pet sati da neće jest. I to ujutro, kad je na prsima... a kad i počne cicat, gotov je za dvije minute, jako malo povuče. Samim time mislim da ne jede dovoljno mlijeka... ima li premalo kila za svoju dob? što da radim? mama M.
</para>
<para>Prilikom rođenja Vaše je dijete bilo na 50 percentili, tj. 50 % djece je prilikom rođenja bilo lakše od njega. Do 6 mjeseca je morao udvostručiti svoju težinu. Sa 6800 gr, je sada na 25 percentili, tj. 25 % djece je u dobi 6 mjeseci lakše od njega.</para>
<para>No, težinu ne možete promarati izolirano, bez uvida u visinu djeteta. Ako je i visina djeteta na 25 percentili Vaše je dijete „proporcionalno„, nije mršavo.</para>
<para>Zamolite pedijatra da Vam izradi percentilnu krivulju, odnosno upiše točno po mjesecima prirast na tjelesnoj masi i visini.</para>
<para>Utješiti Vas može i činjenica da dojenčad zna prilikom uvođenja dohrane jedno vrijeme stagnirati, odnosno „slabije“ napredovati na tjelesnoj masi, dok se ne priviknu na nove okuse.</para>
<para>Budite strpljivi!</para>
<para>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol </emphasis>
 </ulink>
 </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Uvođenje dohrane i stagnacija na težini kod beba Poštovani, imam pitanjce u vezi djeteta starog 6 mjeseci. Rodio se sa 3660 g. Dobivao je prva tri mjeseca po kilu na mjesec i onda je nastao STOP!  Dobili smo preporuku pedijatra da krenemo s voćnim kašicama kad je napunio 4 mjeseca. Sa šest mjeseci im

   Poštovani, imam pitanjce u vezi djeteta starog 6 mjeseci. Rodio se sa 3660 g. Dobivao je prva tri mjeseca po kilu na mjesec i onda je nastao STOP! Dobili smo preporuku pedijatra da krenemo s voćnim kašicama kad je napunio 4 mjeseca. Sa šest mjeseci ima 6800 g i nastavljamo dalje s povrćem. Znači, u podne dobije voće ili povrće, navečer bebimil s palentom ili rižinim pahuljicama, a ostale obroke je na prsima. Do sad je cicao svaka tri sata, a nakon kašice je jeo za 4 sata. No, od kad smo uveli povrće, on kao da nije gladan. Zna proći i po pet sati da neće jest. I to ujutro, kad je na prsima... a kad i počne cicat, gotov je za dvije minute, jako malo povuče. Samim time mislim da ne jede dovoljno mlijeka... ima li premalo kila za svoju dob? što da radim? mama M.

Prilikom rođenja Vaše je dijete bilo na 50 percentili, tj. 50 % djece je prilikom rođenja bilo lakše od njega. Do 6 mjeseca je morao udvostručiti svoju težinu. Sa 6800 gr, je sada na 25 percentili, tj. 25 % djece je u dobi 6 mjeseci lakše od njega.
No, težinu ne možete promarati izolirano, bez uvida u visinu djeteta. Ako je i visina djeteta na 25 percentili Vaše je dijete „proporcionalno„, nije mršavo.
Zamolite pedijatra da Vam izradi percentilnu krivulju, odnosno upiše točno po mjesecima prirast na tjelesnoj masi i visini.
Utješiti Vas može i činjenica da dojenčad zna prilikom uvođenja dohrane jedno vrijeme stagnirati, odnosno „slabije“ napredovati na tjelesnoj masi, dok se ne priviknu na nove okuse.
Budite strpljivi!

   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, 
         Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol 
      
   
   
   
 Klinfo.hr 

Uvođenje dohrane i stagnacija na težini kod beba

<para>Počela sam joj davati kravlje mlijeko punomasno, malo razrijeđeno s vodom ujutro kroz griz i čokolino, al sam primjetila da češće ima stolicu (kroz jutro i do četiri, pet puta) i da joj je guza crvena, što se do sad nije događalo, pa me strah nas</para>
<para>
 Poštovani, imam curicu od 11 mjeseci, još uvijek je dojim i uvela sam joj dohranu sa 6 mjeseci, dobro napreduje, vesela je i zdrava beba. Htjela bi je polako odvikavati od dojenja pa sam zbunjena koje mlijeko i koliko joj davati? Počela sam joj davati kravlje mlijeko punomasno, malo razrijeđeno s vodom ujutro kroz griz i čokolino, al sam primjetila da češće ima stolicu (kroz jutro i do četiri, pet puta) i da joj je guza crvena, što se do sad nije događalo, pa me strah nastaviti. Da li trebam prijeći na adaptirano i u kojoj mjeri? Još me muči to što se po noći često budi i ne mogu je smiriti osim na siki, neće ni bocu sa vodom ili čajem prihvatiti, zadnji obrok joj je oko 19,00 sati, pa sam mislila joj možda uvesti bocu sa mlijekom još oko 21,00 sat, samo ne znam sa kojim mlijekom. Po danu mi dobro pojede pa ne vjerujem da je gladna. Hvala na odgovoru! M.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Već nakon navršenih 6 mjeseci života možete djetetu davati punomasno, nerazrijeđeno kravlje mlijeko, međutim prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije preporuča se i nakon 6 mjeseci života nastavak dojena uz odgovarajuću dohranu što duže vrijeme (do 1. - 2. godine).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kravlje mlijeko u odnosu na majčino sadrži:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- tri puta više proteina koji se teško probavljaju u još nerazvijenom probavnom sustavu dojenčeta i opterećuju bubrege;<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- puno više minerala koji opterećuju bubrege;<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- više zasićenih masnih kiselina koje nadražuju crijevo i slabije se probavljaju od majčina mlijeka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako baš želite prestati dojiti moja preporuka je da se odlučite za adaptirani mliječni pripravak i to onaj koji ima oznaku H.A., jer hipoalergena mlijeka (industrijski pripravci obrađeni tako da smanjuju mogućnost pojave alergija) su i lakše probavljiva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Učestalo buđenje po noći koje opisujete kod Vašeg djeteta je stvar navike, a ne prehrambena potreba. Ona traži Vašu blizinu. Budite nježni, ali odlučni, po noći je poljubite, pomazite i vratite u krevetić obavezno joj dajući do znanja da nije sama i ostavljena, već da ste tu pokraj nje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatar - spec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Odvikavanje od dojenja: Koju vrstu zamjenskog mlijeka dati bebi? Počela sam joj davati kravlje mlijeko punomasno, malo razrijeđeno s vodom ujutro kroz griz i čokolino, al sam primjetila da češće ima stolicu (kroz jutro i do četiri, pet puta) i da joj je guza crvena, što se do sad nije događalo, pa me strah nasPoštovani, imam curicu od 11 mjeseci, još uvijek je dojim i uvela sam joj dohranu sa 6 mjeseci, dobro napreduje, vesela je i zdrava beba Počela sam joj davati kravlje mlijeko punomasno, malo razrijeđeno s vodom ujutro kroz griz i čokolino, al sam primjetila da češće ima stolicu (kroz jutro i do četiri, pet puta) i da joj je guza crvena, što se do sad nije događalo, pa me strah nas

   Poštovani, imam curicu od 11 mjeseci, još uvijek je dojim i uvela sam joj dohranu sa 6 mjeseci, dobro napreduje, vesela je i zdrava beba. Htjela bi je polako odvikavati od dojenja pa sam zbunjena koje mlijeko i koliko joj davati? Počela sam joj davati kravlje mlijeko punomasno, malo razrijeđeno s vodom ujutro kroz griz i čokolino, al sam primjetila da češće ima stolicu (kroz jutro i do četiri, pet puta) i da joj je guza crvena, što se do sad nije događalo, pa me strah nastaviti. Da li trebam prijeći na adaptirano i u kojoj mjeri? Još me muči to što se po noći često budi i ne mogu je smiriti osim na siki, neće ni bocu sa vodom ili čajem prihvatiti, zadnji obrok joj je oko 19,00 sati, pa sam mislila joj možda uvesti bocu sa mlijekom još oko 21,00 sat, samo ne znam sa kojim mlijekom. Po danu mi dobro pojede pa ne vjerujem da je gladna. Hvala na odgovoru! M.
   
   Već nakon navršenih 6 mjeseci života možete djetetu davati punomasno, nerazrijeđeno kravlje mlijeko, međutim prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije preporuča se i nakon 6 mjeseci života nastavak dojena uz odgovarajuću dohranu što duže vrijeme (do 1. - 2. godine).
   Kravlje mlijeko u odnosu na majčino sadrži:- tri puta više proteina koji se teško probavljaju u još nerazvijenom probavnom sustavu dojenčeta i opterećuju bubrege;- puno više minerala koji opterećuju bubrege;- više zasićenih masnih kiselina koje nadražuju crijevo i slabije se probavljaju od majčina  mlijeka.
   Ako baš želite prestati dojiti moja preporuka je da se odlučite za adaptirani mliječni pripravak i to onaj koji ima oznaku H.A., jer hipoalergena mlijeka (industrijski pripravci obrađeni tako da smanjuju mogućnost pojave alergija) su i lakše probavljiva.
   Učestalo buđenje po noći koje opisujete kod Vašeg djeteta je stvar navike, a ne prehrambena potreba. Ona traži Vašu blizinu. Budite nježni, ali odlučni, po noći je poljubite, pomazite i vratite u krevetić obavezno joj dajući do znanja da nije sama i ostavljena, već da ste tu pokraj nje.
   


   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatar - spec. dječje neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Odvikavanje od dojenja: Koju vrstu zamjenskog mlijeka dati bebi?

<para>
 To sam i pripisivala tome da je mali, ali kada je napunio tri godine pa sve do sad - ništa se nije promjenilo. Sada je, eto, već dečkić, a i dalje se ne igra sam. Ukoliko ga neko ne animira u stanju da cijeli dan blejiti, dosađivati se, razvlačiti se po stanu. Dok ga ja stimuliram i vodim kroz igru sve je u redu, ali onog trenutka kad ustanem i kažem: "mama ide spremati ručak ti se nastavi igrati" on iste sekunde prekida igru, ustaje i nastavlja se valjati, dosađivati, razvlačiti...
</para>
<para>
 Nikada se ne igra nešto smisleno, konkretno, samo ako to netko čini s njim. Samostalno njegov kontakt s igračkama (jer to ne mogu nazvati igrom) je takav da jednu igračku uzme, zadrži je u ruci par sekundi do minute, ostavlja je i prelazi na drugu i tako non stop. Kao da mu je preteško da osmisli neki tok, neku ranju igre, da to razvije dalje. Svašta započne, ali ništa ne dovrši, jer poslije par minuta to ga više ne zanima. Ništa mu nije zanimljivo, njega ne interesiraju autići, vlakovi, plastelin, kocke.... možda se malo poigra s tim ako netko njemu osmisli šta da se radi, ako neko drugi napravi događaj od toga.
 Vozit će bicikl zato što to prijatelji njegovi rade i što nema kud, jer ako im se ne priključi ostat će sam na klupi, ali dok vozi ja vidim u njegovom izrazu lica da to radi bezvoljno. Vrlo brzo odustaje, čim naiđe na neku poteškoću: "Ja neću više", to obično kaže. 
 S druge strane, ima par stvari koje voli raditi i super je u tome, kao što su igranje igrica na kompjuteru (nećete ga čuti i po sat vremena), u memo karticama je odličan i u stanju je odigrati po deset tura odjednom, društvene igre... to je u stanju igrati sam sa sobom po nekoliko krugova. Crtiće koje voli može gledati i po nekoliko za redom, a da ga ne čujete....i tome slično. Kad se vozimo autom u trajanju od 20 minuta često zapitkuje: "a kada ćemo doći, ja ne mogu više izdržati, to je tako sporo". Kad trebamo do trgovine koja je pješke udaljena od našeg stana 15 min. isto to ponavlja, a da Vam ne pričam o putovanju koje traje duže, recimo 4 sata. To je opće ludilo, ta sporost njega toliko izluđuje da najčešće počinje plakati. Inače, on je vrlo dobro i poslušno dijete, nikada odgajateljice nisu imale primjedbe na njegovo ponašanje, mada vide da se neće/ne zna igrati sam. Iako sam se trudila da mu dosta vremena posvetim, moram naglasiti da nikada nisam bila od onih majki koje svoje dijete ne ispuštaju iz skuta, naprotiv ja sam obavljala sve kućne poslove. Naš život s njim je izuzetno težak i naporan iz razloga što je on takav. Dodatno mi je postalo teško od kada imam i drugo dijete koje sada ima 14 mjeseci, jer beba traži svoje, a on bi opet stalno da se igram s njim i ja mislim da ću puknuti. 
 Dolazim u situaciju da ga kudim govoreći: pa ti ništa nećeš, ništa te ne zanima, drugi će biti bolji od tebe, odmah odustaješ, svi će te pobijediti...". Ne možete ni zamisliti kako je kada osvane subota jutro, dakle kada smo svi kod kuće i kada do navečer trebate animirati dijete ili će se dosađivati. Ne znam šta mi je gore, da ga zabavljam ili da gledam svoje dijete koje ima 4,5 godine i koje bleji. Užas! Zamislite kako nam je kada odemo recimo na more. Ja ga cijeli dan moram animirati jer čim to prestanem on će se dosađivati. Dugo sam mislila da smo ja i suprug negdje pogriješili, da smo ga mi navikli da se igramo s njim, ali sada mi se čini da je naše igranje s njim ustvari posljedica njega takvog kakav je. Ustvari to ne mogu razlučiti. Jesmo, puno smo se igrali s njim, ali i moje prijateljice su to činile, čak i više od mene, pa se njihova djeca znaju satima igrati sama. Moram napomenuti i to da u igrama i odnosima s prijateljima nikada nije lider već sljedbenik, ali daleko od toga da je neki pokunjeni šonjo. Možda ćete reći da ga trebam prepustiti da se sam igra, pa ga nagrađivati za to i tako poticati, ali to sam već čula milijun puta, i vjerujte mi, iako nisam stručnjak u ovoj oblasti niti imam bilo kakvih znanja iz bilo koje grane medicine, instinktivno kao majka znam da on ima neki problem, a i mi kao obitelj zajedno s njim. Ne znam da li se radi o nekom poremećaju pažnje ili on stalno traži nekoga tko će ga stimulirati i voditi kroz igru, jer ima ideja što i kako treba raditi u nekoj našoj igri, ali kao da to ne zna ili neće sam iznjeti do kraja. Hvala unapred. mama M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema Vašem opisu, Vaš dječak mi djeluje kao da mu je jako potrebna druga osoba da bude uz njega. Pokušajte se dogovoriti s njim unaprijed – igrat ćemo se, onda ću ja ići kuhati/spremati ili što već, ti ćeš se nastaviti igrati i pokazati mi kako si završio (što već radite). I neka to vrijeme prekida igre s njim za početak bude kratko – par minuta kako biste mu dali mogućnost da se postepeno navikava na igru na samo.</para>
<para>Naveli ste da ste se jednako igrali sa svojim djetetom kao i kolegice te da Vaše kolegice nemaju ovakvih teškoća. S obzirom na to, teško mi je razlučiti što je to „normalna igra“ za Vas. Ponekad nam se čini da smo isto postupali, a ipak to ne znači da je to bilo u skladu s onim što je dijete trebalo. Mnogi roditelji uspoređuju sebe i svoju djecu, no ono što je jako važno jest poznavati dijete i njegov temperament iz kojeg proizlaze njegove potrebe i zadovoljavati njih. Primjerice, nedavno su mi se obratili roditelji dječaka koji je izrazito motorički aktivan. Mama bi htjela da on sjedi i jede za stolom, kao što to čine sva druga djeca njegove dobi. Budući da on ne može ostati na miru, jedenje traje dugo pri čemu i mama ponekad izgubi živce. Umjesto da ga pokušava staviti u društveno poželjan kalup, mogla bi mu dozvoliti da nakon npr. 5 žlica se ustane, prošeće oko stola/po stanu i vrati se pojesti ostalo. Na taj način ona prihvaća njegov temperament, njegovu izraženu potrebu za kretanjem, a opet traži da jede i da se ne igra za stolom.</para>
<para>Ono što konkretno možete učiniti, ako već niste, je da uz pomoć mlađeg djeteta, probudite interes za igru starijeg djeteta. Neka mu starije dijete pokazuje kako se stvari odvijaju, kako može napraviti vrlo visok toranj i onda ga s užitkom srušiti i sl. No, predlažem Vam da izbjegavate rečenice poput: vidiš kako je on mali i zna se igrati, a ti si tako veliki i ne znaš se igrati sam.</para>
<para>Možda su različitog temperamenta, pa im te naslijeđene karakteristike otežavaju ili olakšavaju da se igraju sami. Primjerice, djeca koja su ekstrovertiranija, otvorenija prema drugima, obično imaju i veću potrebu za drugima. S druge strane, djeca koja su introvertiranija se mogu lakše igrati na samo, biti sami.</para>
<para>Nadalje, današnja djeca imaju jako puno igračaka, zbog čega su neka u velikoj dilemi s čim da se igraju, što da izaberu. Ili pak im igračke nemaju više nikakav značaj.</para>
<para>Ako se dijete pak igra mnogo video igrica i gleda mnogo crtića, moguće su dvije stvari:</para>
<para>a) da su mu uobičajene igračke dosadne jer nisu toliko zanimljive i dinamične kao igrice ili crtić</para>
<para>b) da je darovito dijete i da ga zanimaju više igrice koje potiču kognitivan/spoznajni razvoj.</para>
<para>Da biste potvrdili točku b poželjno je da se obratite psihologu koji će Vam isto utvrditi i dati daljnje smjernice za odgoj.</para>
<para>Nadam se da će Vam moj odgovor barem donekle olakšati.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dijete ne pokazuje interes prema samostalnoj igri i igračkama Moj sin ima 4,5 godine, zdrav je i veseo. Nije se u stanju igrati.To je prvo što sam primjetila kod njega još kad je bio baš mali. 
    To sam i pripisivala tome da je mali, ali kada je napunio tri godine pa sve do sad - ništa se nije promjenilo. Sada je, eto, već dečkić, a i dalje se ne igra sam. Ukoliko ga neko ne animira u stanju da cijeli dan blejiti, dosađivati se, razvlačiti se po stanu. Dok ga ja stimuliram i vodim kroz igru sve je u redu, ali onog trenutka kad ustanem i kažem: "mama ide spremati ručak ti se nastavi igrati" on iste sekunde prekida igru, ustaje i nastavlja se valjati, dosađivati, razvlačiti...


   Nikada se ne igra nešto smisleno, konkretno, samo ako to netko čini s njim. Samostalno njegov kontakt s igračkama (jer to ne mogu nazvati igrom) je takav da jednu igračku uzme, zadrži je u ruci par sekundi do minute, ostavlja je i prelazi na drugu i tako non stop. Kao da mu je preteško da osmisli neki tok, neku ranju igre, da to razvije dalje. Svašta započne, ali ništa ne dovrši, jer poslije par minuta to ga više ne zanima. Ništa mu nije zanimljivo, njega ne interesiraju autići, vlakovi, plastelin, kocke.... možda se malo poigra s tim ako netko njemu osmisli šta da se radi, ako neko drugi napravi događaj od toga.
   Vozit će bicikl zato što to prijatelji njegovi rade i što nema kud, jer ako im se ne priključi ostat će sam na klupi, ali dok vozi ja vidim u njegovom izrazu lica da to radi bezvoljno. Vrlo brzo odustaje, čim naiđe na neku poteškoću: "Ja neću više", to obično kaže. 
   S druge strane, ima par stvari koje voli raditi i super je u tome, kao što su igranje igrica na kompjuteru (nećete ga čuti i po sat vremena), u memo karticama je odličan i u stanju je odigrati po deset tura odjednom, društvene igre... to je u stanju igrati sam sa sobom po nekoliko krugova. Crtiće koje voli može gledati i po nekoliko za redom, a da ga ne čujete....i tome slično. Kad se vozimo autom u trajanju od 20 minuta često zapitkuje: "a kada ćemo doći, ja ne mogu više izdržati, to je tako sporo". Kad trebamo do trgovine koja je pješke udaljena od našeg stana 15 min. isto to ponavlja, a da Vam ne pričam o putovanju koje traje duže, recimo 4 sata. To je opće ludilo, ta sporost njega toliko izluđuje da najčešće počinje plakati. Inače, on je vrlo dobro i poslušno dijete, nikada odgajateljice nisu imale primjedbe na njegovo ponašanje, mada vide da se neće/ne zna igrati sam. Iako sam se trudila da mu dosta vremena posvetim, moram naglasiti da nikada nisam bila od onih majki koje svoje dijete ne ispuštaju iz skuta, naprotiv ja sam obavljala sve kućne poslove. Naš život s njim je izuzetno težak i naporan iz razloga što je on takav. Dodatno mi je postalo teško od kada imam i drugo dijete koje sada ima 14 mjeseci, jer beba traži svoje, a on bi opet stalno da se igram s njim i ja mislim da ću puknuti. 
   Dolazim u situaciju da ga kudim govoreći: pa ti ništa nećeš, ništa te ne zanima, drugi će biti bolji od tebe, odmah odustaješ, svi će te pobijediti...". Ne možete ni zamisliti kako je kada osvane subota jutro, dakle kada smo svi kod kuće i kada do navečer trebate animirati dijete ili će se dosađivati. Ne znam šta mi je gore, da ga zabavljam ili da gledam svoje dijete koje ima 4,5 godine i koje bleji. Užas! Zamislite kako nam je kada odemo recimo na more. Ja ga cijeli dan moram animirati jer čim to prestanem on će se dosađivati. Dugo sam mislila da smo ja i suprug negdje pogriješili, da smo ga mi navikli da se igramo s njim, ali sada mi se čini da je naše igranje s njim ustvari posljedica njega takvog kakav je. Ustvari to ne mogu razlučiti. Jesmo, puno smo se igrali s njim, ali i moje prijateljice su to činile, čak i više od mene, pa se njihova djeca znaju satima igrati sama. Moram napomenuti i to da u igrama i odnosima s prijateljima nikada nije lider već sljedbenik, ali daleko od toga da je neki pokunjeni šonjo. Možda ćete reći da ga trebam prepustiti da se sam igra, pa ga nagrađivati za to i tako poticati, ali to sam već čula milijun puta, i vjerujte mi, iako nisam stručnjak u ovoj oblasti niti imam bilo kakvih znanja iz bilo koje grane medicine, instinktivno kao majka znam da on ima neki problem, a i mi kao obitelj zajedno s njim. Ne znam da li se radi o nekom poremećaju pažnje ili on stalno traži nekoga tko će ga stimulirati i voditi kroz igru, jer ima ideja što i kako treba raditi u nekoj našoj igri, ali kao da to ne zna ili neće sam iznjeti do kraja. Hvala unapred. mama M.

Draga mama,
Prema Vašem opisu, Vaš dječak mi djeluje kao da mu je jako potrebna druga osoba da bude uz njega. Pokušajte se dogovoriti s njim unaprijed – igrat ćemo se, onda ću ja ići kuhati/spremati ili što već, ti ćeš se nastaviti igrati i pokazati mi kako si završio (što već radite). I neka to vrijeme prekida igre s njim za početak bude kratko – par minuta kako biste mu dali mogućnost da se postepeno navikava na igru na samo.
Naveli ste da ste se jednako igrali sa svojim djetetom kao i kolegice te da Vaše kolegice nemaju ovakvih teškoća. S obzirom na to, teško mi je razlučiti što je to „normalna igra“ za Vas. Ponekad nam se čini da smo isto postupali, a ipak to ne znači da je to bilo u skladu s onim što je dijete trebalo. Mnogi roditelji uspoređuju sebe i svoju djecu, no ono što je jako važno jest poznavati dijete i njegov temperament iz kojeg proizlaze njegove potrebe i zadovoljavati njih. Primjerice, nedavno su mi se obratili roditelji dječaka koji je izrazito motorički aktivan. Mama bi htjela da on sjedi i jede za stolom, kao što to čine sva druga djeca njegove dobi. Budući da on ne može ostati na miru, jedenje traje dugo pri čemu i mama ponekad izgubi živce. Umjesto da ga pokušava staviti u društveno poželjan kalup, mogla bi mu dozvoliti da nakon npr. 5 žlica se ustane, prošeće oko stola/po stanu i vrati se pojesti ostalo. Na taj način ona prihvaća njegov temperament, njegovu izraženu potrebu za kretanjem, a opet traži da jede i da se ne igra za stolom.
Ono što konkretno možete učiniti, ako već niste, je da uz pomoć mlađeg djeteta, probudite interes za igru starijeg djeteta. Neka mu starije dijete pokazuje kako se stvari odvijaju, kako može napraviti vrlo visok toranj i onda ga s užitkom srušiti i sl. No, predlažem Vam da izbjegavate rečenice poput: vidiš kako je on mali i zna se igrati, a ti si tako veliki i ne znaš se igrati sam.
Možda su različitog temperamenta, pa im te naslijeđene karakteristike otežavaju ili olakšavaju da se igraju sami. Primjerice, djeca koja su ekstrovertiranija, otvorenija prema drugima, obično imaju i veću potrebu za drugima. S druge strane, djeca koja su introvertiranija se mogu lakše igrati na samo, biti sami.
Nadalje, današnja djeca imaju jako puno igračaka, zbog čega su neka u velikoj dilemi s čim da se igraju, što da izaberu. Ili pak im igračke nemaju više nikakav značaj.
Ako se dijete pak igra mnogo video igrica i gleda mnogo crtića, moguće su dvije stvari:
a) da su mu uobičajene igračke dosadne jer nisu toliko zanimljive i dinamične kao igrice ili crtić
b) da je darovito dijete i da ga zanimaju više igrice koje potiču kognitivan/spoznajni razvoj.
Da biste potvrdili točku b poželjno je da se obratite psihologu koji će Vam isto utvrditi i dati daljnje smjernice za odgoj.
Nadam se da će Vam moj odgovor barem donekle olakšati.

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dijete ne pokazuje interes prema samostalnoj igri i igračkama

<para> Zanima me da li je moguće da je to povišenje zbog "</para>
<para>
 Imam curicu od 20 mjeseci, ima 11 kg, pije puno vode po danu i mlijeka po noći. Jutros sam joj mjerila "šećer" i vrijednost je bila 10,7. Napominjem da je u toku noći popila skoro litru mlijeka. Zanima me da li je moguće da je to povišenje zbog "proteina" u kravljem mlijeku. Inače ne pije sokove, samo vodu, jede najviše mliječnih proizvoda (jogurt, sir), kuhano povrće, juhe i dosta mesa. Kako da joj ukinem noćno ispijanje mlijeka? Šta mi preporučujete? Unaprijed zahvaljujem. Mama I.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pijenje tekućine noću nakon petog ili šestog mjeseca više nije potreba nego navika i kako vrijeme prolazi odvikavanje će biti sve teže.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Popijena litra mlijeka kroz noć u dobi Vaše djevojčice je dvostruko veća od dnevne potrebe, pa bi postepeno trebalo reducirati količinu mlijeka ili još bolje pokušati s vodom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako je izmjerena vrijednost šećera u krvi (GUK) koju ste naveli povišena, a uz podatak da pije puno vode i kroz dan, u dogovoru s endokrinologom bilo bi dobro provjeriti vrijednost GUK- a na tašte i nakon obroka (postprandijalno), naročito ako netko od članova uže obitelji ima poremećen metabolizam šećera. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <emphasis>Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Noćno uzimanje mlijeka i povišeni šećer Imam curicu od 20 mjeseci, ima 11 kg, pije puno vode po danu i mlijeka po noći. Jutros sam joj mjerila "šećer" i vrijednost je bila 10,7. Napominjem da je u toku noći popila skoro litru mlijeka.  Zanima me da li je moguće da je to povišenje zbog "

   Imam curicu od 20 mjeseci, ima 11 kg, pije puno vode po danu i mlijeka po noći. Jutros sam joj mjerila "šećer" i vrijednost je bila 10,7. Napominjem da je u toku noći popila skoro litru mlijeka. Zanima me da li je moguće da je to povišenje zbog "proteina" u kravljem mlijeku. Inače ne pije sokove, samo vodu, jede najviše mliječnih proizvoda (jogurt, sir), kuhano povrće, juhe i dosta mesa. Kako da joj ukinem noćno ispijanje mlijeka? Šta mi preporučujete? Unaprijed zahvaljujem. Mama I.
   Pijenje tekućine noću nakon petog ili šestog mjeseca više nije potreba nego navika i kako vrijeme prolazi odvikavanje će biti sve teže.
   Popijena litra mlijeka kroz noć u dobi Vaše djevojčice je dvostruko veća od dnevne potrebe, pa bi postepeno trebalo reducirati količinu mlijeka ili još bolje  pokušati s vodom.     
   Kako je izmjerena vrijednost šećera u krvi (GUK) koju ste naveli povišena, a uz podatak da pije puno vode i kroz dan, u dogovoru s endokrinologom bilo bi dobro  provjeriti vrijednost GUK- a na tašte i nakon obroka (postprandijalno), naročito ako netko od članova uže obitelji ima poremećen metabolizam šećera. 
   


   Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Noćno uzimanje mlijeka i povišeni šećer

<para>
 Imam sina od 4 godine, koji jako voli i mene i supruga i situacija mu je dodatno komlicirana. Trenutni dogovor je da dijete jedan dan nakon vrtića bude kod oca, a slijedeći dan kod majke i tako stalno, s tim da dolazi kod majke na spavanje. Čini mi se da je to djetetu naporno. Nisam ni sama sigurna što je bolje odlučiti, tj. nastaviti tako ili ne. Nemam ništa protiv da dijete bude sa ocem, ali se pitam što je bolje za psihičko odrastanje djeteta? Imati jedan dom ili dva. Palčica
Draga Palčica,</para>
<para>Svakako je važno voditi računa o tome kako to dijete doživljava, no ako je dijete samo poslije vrtića tj. na igri i provođenju vremena sa ocem te ako ne primjećujete nikakve promjene kod njega što bi mogli povezati s tim, tada ne vidim razlog zašto ne bi ovaj način funkcionirao.</para>
<para>Budući da uvijek spava kod Vas, onda ima ipak dom gdje obavlja te svakodneve stvari poput kupanja i spavanja.</para>
<para>Nažalost, samim razvodom, dijete već ima dva doma i to je jedan aspekt njegove rastrganosti. Kako su mu i mama i tata podjednako važni, tako su mu i mjesta gdje oni žive također jednako važni. On će jedan dom vezati za neke aktivnosti, a drugi za nešto drugačije, ali to je jednostavno njegova stvarnost s kojim će se kad-tad morati naučiti nositi.</para>
<para>Lijep pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Provođenje vremena s mamom i tatom u procesu razvoda Draga Tatjana! Nekoliko pitanja mi se mota po glavi pa vas molim za smjernice. Trenutno sam u procesu razvoda kojem se ni sama nisam nadala. Sve skupa to traje već godinu dana. 
    Imam sina od 4 godine, koji jako voli i mene i supruga i situacija mu je dodatno komlicirana. Trenutni dogovor je da dijete jedan dan nakon vrtića bude kod oca, a slijedeći dan kod majke i tako stalno, s tim da dolazi kod majke na spavanje. Čini mi se da je to djetetu naporno. Nisam ni sama sigurna što je bolje odlučiti, tj. nastaviti tako ili ne. Nemam ništa protiv da dijete bude sa ocem, ali se pitam što je bolje za psihičko odrastanje djeteta? Imati jedan dom ili dva. Palčica
Draga Palčica,
Svakako je važno voditi računa o tome kako to dijete doživljava, no ako je dijete samo poslije vrtića tj. na igri i provođenju vremena sa ocem te ako ne primjećujete nikakve promjene kod njega što bi mogli povezati s tim, tada ne vidim razlog zašto ne bi ovaj način funkcionirao.
Budući da uvijek spava kod Vas, onda ima ipak dom gdje obavlja te svakodneve stvari poput kupanja i spavanja.
Nažalost, samim razvodom, dijete već ima dva doma i to je jedan aspekt njegove rastrganosti. Kako su mu i mama i tata podjednako važni, tako su mu i mjesta gdje oni žive također jednako važni. On će jedan dom vezati za neke aktivnosti, a drugi za nešto drugačije, ali to je jednostavno njegova stvarnost s kojim će se kad-tad morati naučiti nositi.
Lijep pozdrav,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Provođenje vremena s mamom i tatom u procesu razvoda

<para>
 Kada ga ispravljam pri govoru, puno puta stječem dojam da zbilja neka slova ne može izgovoriti (npr.L,R..). Nije neko uporno dijete i nakon što pokuša ponoviti za mnom odustane. Malo priča, ne razgovara previše sa vršnjacima. Ne ide u vrtić. Prije godinu dana je dobio sestricu i tada je na dan,dva "prestao"pričati, promatrao je i nakon dva dana propričao zamuckujući. Ali i to se popravilo nakon tjedan dana. NIsmo ga previše forsirali u to "osjetljivo" vrijeme i prošlo je samo od sebe. Ali...i dalje je ostalo lagano prisutno. Osjetljiv je, rekla bih - plačko. Duda dudu. Sistematski pregledi do sada svi su u redu. Trebam li se zabrinuti ili će jednostavno propričati? Samo da nastavim ispravljati ga ili? Hvala!
</para>
<para>Draga F.,</para>
<para>Prema Vašem opisu, vidim da mnogo razmišljate što da učinite i kako da pomognete svom sinu. Evo nekoliko mojih razmišljanja što možete učiniti da mu i dalje pomažete.</para>
<para>Što se tiče samog pravilnog izgovora L i R, većina djece u dobi između 3 i 4 godine znaju ih pravilno artikulirati. Budući da se Vaš sin nalazi još u tom dobnom rasponu, ono što bih Vam predložila jest da sačekate do rujna te ako ih i tada neće znati pravilno artikulirati, da se obratite logopedu i tražite od njega mišljenje i savjet.</para>
<para>Što se tiče poticanja razvoja komunikacije, to možete činiti tako što će razgovarati sa Vama na način da mu pročitate pričicu i onda znatiželjno i zaigrano (dakle, ne tipično roditeljski već kao da nemate pojma o čemu se u priči radi i silno Vas zanima da saznate što se u njoj događa) postavljate mu pitanja „zašto, kada, kako, tko, gdje, što“ i slična tzv. otvorena pitanja (dakle ne pitanja sa odgovorima „da“ ili „ne“). Možete smišljavati i zajedno priče, komentirati sve što se nalazi oko vas, mjesta koje ste posjetili, ljude koje ste upoznali, ili razgovarati o crtićima, ako ih gleda.</para>
<para>Premda ne znam kako ga ispravljate, zlatno pravilo kod ispravljanja jest reći tj. ponoviti riječ koju je dijete reklo na ispravan način npr. reći „slonić“, nakon što je dijete reklo neispravno npr. „sonić“. Naglašavam ovo jer se vrlo često kod roditelja može čuti rečenica „ne kaže se sonić, nego slonić“. Dakle, jednostavno i ležerno ponoviti ispravno riječ koje je dijete netočno izgovorilo na ispravan način, bez opomene da se krivo izrazilo.</para>
<para>No, govor i komunikacija, kao što i sami naslućujete može biti samo posljedica nečeg drugog, što se nalazi na emocionalnoj bazi. Pretjerana plačljivost može ukazivati da nema razvijene socioemocionalne vještine očekivane za njegovu dob te da se ne zna nositi sa nekim stresnim događajima. Vezano za to, odnosno kako da mu pomognete da se nosi sa konfliktnim situacijama, kako da mu pomognete da nauči prepoznavati svoje emocije i potrebe, kako da sve to poveže sa svojim ponašanjem te kako da počne učiti kontrolirati svoje emocije, preporučila bih Vam da se posavjetujete sa psihologom.</para>
<para>Moguće je da je djelomično uzrok rođenje mlađeg djeteta, no ako i je to uzrok, u godini dana trebao se već prilagoditi na novonastalu situaciju u obitelji. Kada se djeca ne prilagode, to može isto ukazivati da nemaju vještine potrebne za to, te ih se tome treba naučiti. Ukoliko ste iz Zagreba, možete se javiti u naš Centar Proventus i mi ćemo Vam rado pomoći.</para>
<para>Pozdrav,</para>
<para>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Učenje komunikacijskih vještina kod 3-godišnjaka Pozdrav! Imam dečkića od 3,5 godine. Zna pričati i poznaje sve riječi, ali jako loše priča. Tepa, zamuckuje i loše slaže rečenice. Odgovori su mu jednostavni. 
    Kada ga ispravljam pri govoru, puno puta stječem dojam da zbilja neka slova ne može izgovoriti (npr.L,R..). Nije neko uporno dijete i nakon što pokuša ponoviti za mnom odustane. Malo priča, ne razgovara previše sa vršnjacima. Ne ide u vrtić. Prije godinu dana je dobio sestricu i tada je na dan,dva "prestao"pričati, promatrao je i nakon dva dana propričao zamuckujući. Ali i to se popravilo nakon tjedan dana. NIsmo ga previše forsirali u to "osjetljivo" vrijeme i prošlo je samo od sebe. Ali...i dalje je ostalo lagano prisutno. Osjetljiv je, rekla bih - plačko. Duda dudu. Sistematski pregledi do sada svi su u redu. Trebam li se zabrinuti ili će jednostavno propričati? Samo da nastavim ispravljati ga ili? Hvala!

Draga F.,
Prema Vašem opisu, vidim da mnogo razmišljate što da učinite i kako da pomognete svom sinu. Evo nekoliko mojih razmišljanja što možete učiniti da mu i dalje pomažete.
Što se tiče samog pravilnog izgovora L i R, većina djece u dobi između 3 i 4 godine znaju ih pravilno artikulirati. Budući da se Vaš sin nalazi još u tom dobnom rasponu, ono što bih Vam predložila jest da sačekate do rujna te ako ih i tada neće znati pravilno artikulirati, da se obratite logopedu i tražite od njega mišljenje i savjet.
Što se tiče poticanja razvoja komunikacije, to možete činiti tako što će razgovarati sa Vama na način da mu pročitate pričicu i onda znatiželjno i zaigrano (dakle, ne tipično roditeljski već kao da nemate pojma o čemu se u priči radi i silno Vas zanima da saznate što se u njoj događa) postavljate mu pitanja „zašto, kada, kako, tko, gdje, što“ i slična tzv. otvorena pitanja (dakle ne pitanja sa odgovorima „da“ ili „ne“). Možete smišljavati i zajedno priče, komentirati sve što se nalazi oko vas, mjesta koje ste posjetili, ljude koje ste upoznali, ili razgovarati o crtićima, ako ih gleda.
Premda ne znam kako ga ispravljate, zlatno pravilo kod ispravljanja jest reći tj. ponoviti riječ koju je dijete reklo na ispravan način npr. reći „slonić“, nakon što je dijete reklo neispravno npr. „sonić“. Naglašavam ovo jer se vrlo često kod roditelja može čuti rečenica „ne kaže se sonić, nego slonić“. Dakle, jednostavno i ležerno ponoviti ispravno riječ koje je dijete netočno izgovorilo na ispravan način, bez opomene da se krivo izrazilo.
No, govor i komunikacija, kao što i sami naslućujete može biti samo posljedica nečeg drugog, što se nalazi na emocionalnoj bazi. Pretjerana plačljivost može ukazivati da nema razvijene socioemocionalne vještine očekivane za njegovu dob te da se ne zna nositi sa nekim stresnim događajima. Vezano za to, odnosno kako da mu pomognete da se nosi sa konfliktnim situacijama, kako da mu pomognete da nauči prepoznavati svoje emocije i potrebe, kako da sve to poveže sa svojim ponašanjem te kako da počne učiti kontrolirati svoje emocije, preporučila bih Vam da se posavjetujete sa psihologom.
Moguće je da je djelomično uzrok rođenje mlađeg djeteta, no ako i je to uzrok, u godini dana trebao se već prilagoditi na novonastalu situaciju u obitelji. Kada se djeca ne prilagode, to može isto ukazivati da nemaju vještine potrebne za to, te ih se tome treba naučiti. Ukoliko ste iz Zagreba, možete se javiti u naš Centar Proventus i mi ćemo Vam rado pomoći.
Pozdrav,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Učenje komunikacijskih vještina kod 3-godišnjaka

<para>
 Kad ju pitam zbog čega, kaže da ne želi spavati. Ja joj na to kažem da ne mora ako ne želi samo neka legne pa će joj teta upaliti crtić ili nešto drugo, a onda kaže da ne želi u vrtić. Zaključili smo da nije spavanje problem, puno smo pokušavali pričati s njom, ali ne dobivamo odgovor zašto ne želi u vrtić. U razgovoru sa tetama nismo došli do nikakvog zaključka što joj se dešava. Kada ostane kući onda se malo zaigra, ne puno jer nekako kao da nema volje, i ispituje me kad će u vrtić da se igra s prijateljicama. Kad ju dovedem u vrtić plače, stisne se uz mene i ne želi se odvojiti iako joj govorim da nemože biti sama kod kuće da mama i tata moraju radit i da mora biti u vrtiću jer ju nema tko čuvati. Počela je odbijati hranu u vrtiću, u 2 mjeseca je smršavila jednu kilu, tete kažu da se zna smiriti nakon pola sata, ali kad treba ručati i obući se u piđamu da počne opet jako plakati i odbijati bilo kakvu utjehu, zagrljaj ili bilo što. Čak se ponekad zna tresti od plakanja. Stvarno smo se zabrinuli zbog takvog ponašanja, molim Vas što nam je činiti? Hvala. S.
</para>
<para>Draga S.</para>
<para>Teško je iz ove perspektive i na ovako opisan problem reći točno u čemu je problem i što da učinite. Zbog toga predlažem da razmislite koliko inače ima problem u odvajanju od Vas? Da li će ostati sama u igraonici bez problema ili i tamo nerado ostaje sama? Kako je Vama kada je negdje ostavite? Osjećate li tjeskobu i potrebu da biste najradije da stalno bude uz Vas? Kako je sa uspavljivanjem? Imate li problema sa odlascima na spavanje? Spava li sama ili sa Vama?</para>
<para>Ukoliko ste na ova pitanja odgovorili potvrdno, moguće je da problem leži u separacijskoj anksioznosti tj. teško se odvaja od Vas. To može značiti da je previše emocionalno vezana za Vas (i Vi za nju) te da svako samostalno ostajanje, izaziva toliku anksioznost tj. strah da se buni.</para>
<para>Emocionalna veza ili privrženost razvija se između dojenčeta i mame u prvih 8 mjeseci života (i naravno drugih odraslih, no sa mamom se obično razvija primarna privrženost jer je ona najviše u tom periodu sa djetetom). Taj odnos nam pruža osjećaj sigurnosti u stresnim situacijama i roditelj/mama se koristi kao sigurnu bazu u stresnim momentima. To znači da će malo dijete od 18 mjeseci kada mu netko želi npr. uzeti igračku u parku početi plakati pozivajući mamu u pomoć ili otići do mame ne bi li tako potražio utjehu. Što je dijete starije, to ono razvija mentalnu predodžbu roditelja što mu služi kao utjeha i podrška u stresnim trenucima kada roditelj nije prisutan (kao npr. u vrtiću).</para>
<para>Međutim, ako se nije razvila tzv. sigurna privrženost, odnosno ako dijete nije imalo iskustva da može imati povjerenja u roditelja da će ga znati utješiti i zadovoljiti potrebe u pravom trenutku na pravi način, tada ono razvija nesigurnu emocionalnu privrženost što karakterizira teškoće u odvajanju od roditelja, stalno „visenje“ na roditelju i sl. Možete također pročitati i ovaj članak - <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/emocionalna-privrzenost-izmedu-dojenceta-i-roditelja/21/8598/1/">Emocionalna privrženost između dojenčeta i roditelja</ulink>.</para>
<para>Ukoliko ustanovite da je problem u ovome, tada Vam predlažem da se obratite psihologu u vrtiću ili nama u Centru kako bismo Vas usmjerili kako da razvijete sigurnu privrženost sa svojim djetetom kako bi moglo samostalno funkcionirati i biti sretno i zadovoljno i kada Vas nema u blizini.</para>
<para>Prepopustljiv odgoj također može dovesti do toga da dijete odbija ići u vrtić, pa i odbijati jesti u vrtiću. To je način na koji dijete provjerava do kuda može ići budući da je naučilo do sada da može biti onako kako ona više želi – biti doma unatoč tome što joj se to u konačnici manje sviđa. Ako ste prepoznali da je Vaš odgojni stil prepopustljiv i prezaštitnički, tada razmislite kako možete uvesti strukturu i pravila u svoj odgoj. Članak "<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/17/6625/1/">Odgoj bez prijetnji i ucjena</ulink>" može Vam biti od koristi.</para>
<para>Također, djetetovo odbijanje odlaska u vrtić može biti i odraz nekih stresnih trenutaka u obitelji koji se sada događaju ili su se nedavno (npr. unutar godine – dvije dana) dogodili. Ponekad djeca ne reagiraju odmah, kada se sama stresna situacija u obitelji događa već naknadno, kada je glavni dio stresa završio, i kada je većina nas odraslih nastavila živjeti normalno pa se ne sjetimo povezati te događaje sa trenutnim djetetovim ponašanjem. Ako je u tome stvar, razgovarajte o s njom, poslušajte pozorno, bez savjeta, kako se osjeća, kako je ona doživjela tu situacija, što pamti iz nje, čega se boji. Jako je važno zaista čuti empatički što dijete ima za reći, što nam kao roditelju može biti teško jer ne želimo da naše dijete bude tužno ili da pati. No, više od same tuge, bitno je da ga poslušamo. Ako zaista dozvolimo djetetu da proživi osjećaj i iskustvo, tada je vjerojatnije da će prije prestati biti tužna iz jednostavnog razloga – najvažnija osoba u njezinom svijetu, njezin roditelj je doista čuo kako se ona osjeća. To je jako moćno.</para>
<para>Mnogi roditelji pokušavaju izravnim postavljanjem pitanja djetetu saznati zašto se ponaša na određeni način. Stvar je u tome da većina djece jednostavno ne može izverbalizirati o čemu je riječ, osobito ako to nije problem poput samog spavanja, jela koje se nudi, drugog djeteta tj. ako nije neki vanjski faktor. Primjerice, ako se doista boji biti sama, bez Vas (ako je riječ o problemu emocionalne privrženosti), može reći „želim biti sa tobom mama“, i premda će reći što želi, ta rečenica se može protumačiti i kao normalna i prirodna želja svakog djeteta. Razinu njezinog straha od odvajanja, pokazat će tresanjem od plača, odbijanjem od jela. Na Vama je da sami dođete do uzroka, malena ne zna uzrok. Ona samo zna da je to njezin način života, ne zna za drugačiji. Ne zna da se ne mora toliko bojati kada je bez Vas. Ali Vi znate da može biti i drugačije i zbog toga trebate pronaći odgovore umjesto nje te pitati pitanja poput „da li te je strah bez mene“, „što misliš što će ti se dogoditi“ i sl. Naravno, prije svega, ako je riječ o ovome, jako je važno da i Vi sami proradite vlastiti strah od odvajanja od svog djeteta i pronađete načine (što odlasci na savjetodavne razgovore mogu jako puno pomoći) kako da za Vas dvije odvajanje bude normalan i prirodan proces, kao što to i jest.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica odbija ići u vrtić zbog spavanja Poštovani! Molim Vašu pomoć. Imamo curicu od 4 godine, zadnjih dva mjeseca odbija ići u vrtić, ujutro čim se probudi odmah počne plakati i vikati da nebi išla u vrtić. 
    Kad ju pitam zbog čega, kaže da ne želi spavati. Ja joj na to kažem da ne mora ako ne želi samo neka legne pa će joj teta upaliti crtić ili nešto drugo, a onda kaže da ne želi u vrtić. Zaključili smo da nije spavanje problem, puno smo pokušavali pričati s njom, ali ne dobivamo odgovor zašto ne želi u vrtić. U razgovoru sa tetama nismo došli do nikakvog zaključka što joj se dešava. Kada ostane kući onda se malo zaigra, ne puno jer nekako kao da nema volje, i ispituje me kad će u vrtić da se igra s prijateljicama. Kad ju dovedem u vrtić plače, stisne se uz mene i ne želi se odvojiti iako joj govorim da nemože biti sama kod kuće da mama i tata moraju radit i da mora biti u vrtiću jer ju nema tko čuvati. Počela je odbijati hranu u vrtiću, u 2 mjeseca je smršavila jednu kilu, tete kažu da se zna smiriti nakon pola sata, ali kad treba ručati i obući se u piđamu da počne opet jako plakati i odbijati bilo kakvu utjehu, zagrljaj ili bilo što. Čak se ponekad zna tresti od plakanja. Stvarno smo se zabrinuli zbog takvog ponašanja, molim Vas što nam je činiti? Hvala. S.

Draga S.
Teško je iz ove perspektive i na ovako opisan problem reći točno u čemu je problem i što da učinite. Zbog toga predlažem da razmislite koliko inače ima problem u odvajanju od Vas? Da li će ostati sama u igraonici bez problema ili i tamo nerado ostaje sama? Kako je Vama kada je negdje ostavite? Osjećate li tjeskobu i potrebu da biste najradije da stalno bude uz Vas? Kako je sa uspavljivanjem? Imate li problema sa odlascima na spavanje? Spava li sama ili sa Vama?
Ukoliko ste na ova pitanja odgovorili potvrdno, moguće je da problem leži u separacijskoj anksioznosti tj. teško se odvaja od Vas. To može značiti da je previše  emocionalno vezana za Vas (i Vi za nju) te da svako samostalno ostajanje, izaziva toliku anksioznost tj. strah da se buni.
Emocionalna veza ili privrženost razvija se između dojenčeta i mame u prvih 8 mjeseci života (i naravno drugih odraslih, no sa mamom se obično razvija primarna privrženost jer je ona najviše u tom periodu sa djetetom). Taj odnos nam pruža osjećaj sigurnosti u stresnim situacijama i roditelj/mama se koristi kao sigurnu bazu u stresnim momentima. To znači da će malo dijete od 18 mjeseci kada mu netko želi npr. uzeti igračku u parku početi plakati pozivajući mamu u pomoć ili otići do mame ne bi li tako potražio utjehu. Što je dijete starije, to ono razvija mentalnu predodžbu roditelja što mu služi kao utjeha i podrška u stresnim trenucima kada roditelj nije prisutan (kao npr. u vrtiću).
Međutim, ako se nije razvila tzv. sigurna privrženost, odnosno ako dijete nije imalo iskustva da može imati povjerenja u roditelja da će ga znati utješiti i zadovoljiti potrebe u pravom trenutku na pravi način, tada ono razvija nesigurnu emocionalnu privrženost što karakterizira teškoće u odvajanju od roditelja, stalno „visenje“ na roditelju i sl. Možete također pročitati i ovaj članak - Emocionalna privrženost između dojenčeta i roditelja.
Ukoliko ustanovite da je problem u ovome, tada Vam predlažem da se obratite psihologu u vrtiću ili nama u Centru kako bismo Vas usmjerili kako da razvijete sigurnu privrženost sa svojim djetetom kako bi moglo samostalno funkcionirati i biti sretno i zadovoljno i kada Vas nema u blizini.
Prepopustljiv odgoj također može dovesti do toga da dijete odbija ići u vrtić, pa i odbijati jesti u vrtiću. To je način na koji dijete provjerava do kuda može ići budući da je naučilo do sada da može biti onako kako ona više želi – biti doma unatoč tome što joj se to u konačnici manje sviđa. Ako ste prepoznali da je Vaš odgojni stil prepopustljiv i prezaštitnički, tada razmislite kako možete uvesti strukturu i pravila u svoj odgoj. Članak "Odgoj bez prijetnji i ucjena" može Vam biti od koristi.
Također, djetetovo odbijanje odlaska u vrtić može biti i odraz nekih stresnih trenutaka u obitelji koji se sada događaju ili su se nedavno (npr. unutar godine – dvije dana) dogodili. Ponekad djeca ne reagiraju odmah, kada se sama stresna situacija u obitelji događa već naknadno, kada je glavni dio stresa završio, i kada je većina nas odraslih nastavila živjeti normalno pa se ne sjetimo povezati te događaje sa trenutnim djetetovim ponašanjem. Ako je u tome stvar, razgovarajte o s njom, poslušajte pozorno, bez savjeta, kako se osjeća, kako je ona doživjela tu situacija, što pamti iz nje, čega se boji. Jako je važno zaista čuti empatički što dijete ima za reći, što nam kao roditelju može biti teško jer ne želimo da naše dijete bude tužno ili da pati. No, više od same tuge, bitno je da ga poslušamo. Ako zaista dozvolimo djetetu da proživi osjećaj i iskustvo, tada je vjerojatnije da će prije prestati biti tužna iz jednostavnog razloga – najvažnija osoba u njezinom svijetu, njezin roditelj je doista čuo kako se ona osjeća. To je jako moćno.
Mnogi roditelji pokušavaju izravnim postavljanjem pitanja djetetu saznati zašto se ponaša na određeni način. Stvar je u tome da većina djece jednostavno ne može izverbalizirati o čemu je riječ, osobito ako to nije problem poput  samog spavanja, jela koje se nudi, drugog djeteta tj. ako nije neki vanjski faktor. Primjerice, ako se doista boji biti sama, bez Vas (ako je riječ o problemu emocionalne privrženosti), može reći „želim biti sa tobom mama“, i premda će reći što želi, ta rečenica se može protumačiti i kao normalna i prirodna želja svakog djeteta. Razinu njezinog straha od odvajanja, pokazat će tresanjem od plača, odbijanjem od jela. Na Vama je da sami dođete do uzroka, malena ne zna uzrok. Ona samo zna da je to njezin način života, ne zna za drugačiji. Ne zna da se ne mora toliko bojati kada je bez Vas. Ali Vi znate da može biti i drugačije i zbog toga trebate pronaći odgovore umjesto nje te pitati pitanja poput „da li te je strah bez mene“, „što misliš što će ti se dogoditi“ i sl. Naravno, prije svega, ako je riječ o ovome, jako je važno da i Vi sami proradite vlastiti strah od odvajanja od svog djeteta i pronađete načine (što odlasci na savjetodavne razgovore mogu jako puno pomoći) kako da za Vas dvije odvajanje bude normalan i prirodan proces, kao što to i jest.

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica odbija ići u vrtić zbog spavanja

<para>
 Imamo dvije djevojčice od 4,5 godine i 15 mjeseci. Kao i svaka porodica danas, nažalost, nemamo mnogo slobodnog vremena i nismo u zavidnoj financijskoj situaciji, ali onoliko koliko imamo, gledamo da posvetimo djeci tako da one ne znaju niti ne osjete da nešto možda malo i fali. Ove godine, starija djevojčica krenula je u vrtić. Nije bilo strašno privikavanje, vrlo rijetko je plakala, naravno nikada nije ni sretna zbog vrtića ali nema drame. Veliki problem je njezino nejedenje u vrtiću, što znači da je od 07:30 do 16:00 potpuno gladna.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mi smo pokušavali na sve načine. Najprije sam pokušavala lijepo, pojašnjenjem, da se mora jesti, da će se razboljeti ako ne jede i nije pošlo za rukom. Zatim smo pokušali i sa prijenjama tipa: "ukoliko ne budeš jela, nećeš dobii ni ovo ni ono", ali ni to nije pomoglo. Ponekad pokušamo smireno međutim, zna se desiti i da galamimo iako nikada nismo upotrijebili fizičku "silu". <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ono što mene više zabrinjava od samog nejedenja je što imam osjećaj da gleda kroz nas a ne u nas dok joj se obraćamo, kao da nađe prekidač i misli "galamite vi, ja se isključim". Otprilike, isti problem je i sa sudjelovanjem u nekim aktivnostima u kojima se treba istaknuti (ples, recitacija i sl nasamo). Neće ići na ples s ostalom djecom, neće na vjeronauk, hoće samo engleski jezik. Uči i pjeva pjesmice, ali neće sama recitirati niti pjevati. Ponekad ukoliko neće da se igra onoga čega se i ostala djeca igraju, nije joj preoblem igrati se sama onoga što želi. Inače, jako voli crtati (uglavnom nasmijane djevojčice, cvijeće, kuću i leptiriće), voli bojiti bojanke, voli se igrati princeza, voli pomagati u spremanju kuće, kuhati sa mnom. Jako je pametna, sama traži da je naučimo slova, brojeve, traži da zbrajamo ili diktiramo slovo po slovo da napiše pismo. Okružuje nas mnogobrojna rodbina. Do njene 3,5 godine čuvala ju je moja mama, dakle baka :) i zanima me da li je ovakvo ponašanje usljed toga, prilagodbe vrtiću, zbog rođenja sestre pa iskazivanja ljubomore ili nešto treće, ili je sasvim normalno? :( Hvala. mama S.</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema Vašem opisu, problem nejedenja Vaše djevojčice mogao bi biti zbog prilagodbe na vrtić. Djeca na prilagodbu na vrtić različito reagiraju, a neka reagiraju i nejedenjem. Ono što nisam mogla iščitati iz Vašeg opisa jest da li zaista apsolutno ništa ne jede ili će ipak pojesti barem kruh ili neki drugi ugljikohidrat?</para>
<para>Ukoliko će barem nešto pojesti, onda barem nije u potpunosti gladna. Ako zaista ništa ne jede, tada bi bilo dobro da sa tetama smislite zajedničku strategiju npr. možda da ona donese nešto u vrtić poput keksa ili nešto slično što voli. To nije zdrava hrana, ali barem bi tako mogla povezati hranu i vrtić.</para>
<para>Također, niste naveli kako ona jede inače kod kuće - da li rado i puno jede ili je jako izbirljiva? Ako je jako izbirljiva, kako Vi pristupate tome? Ako kod kuće nerado jede, ali joj se hrana ne prilagođava njezinim željama, bilo bi dobro da se posavjetujete sa pedijatrom i uklonite potencijalni fiziološki uzrok njezinom nejedenju. Ako prilagođavate kuhinju njezinim željama, bilo bi dobro da postepeno prestanete to činiti (tijekom narednih pola godine).</para>
<para>Budući da u vrtiću nema izbor i nema nikog tko će kuhati njezinu omiljenu hranu, bilo bi dobro da i doma jede ono što joj nije osobito drago kako bi mogla lakše prihvatiti takvu hranu u vrtiću.</para>
<para>Prijetnje, kazne i slični postupci u ovakvim situacijama, kao što ste i sami shvatili, neće uroditi plodom. Zašto? Zato što, ako je njezino nejedenje reakcija na odvajanje od Vas i bake, to njezin način da kaže: "mama, ja želim biti s tobom, ne u vrtiću". Većina djece plačem to poručuju, a ona, budući da je starija, to poručuje na ovaj način.</para>
<para>Dakle, što Vi možete učiniti? Kada ste sa njom, budite zaista sa njom. Koliko god malo slobodnog vremena imali, pokušajte joj se najviše posvetiti (kao i drugoj djevojčici). Umjesto vike i dreke, nježno joj recite da ste zabrinuti za nju, da ju puno volite i da želite da naraste u veliku djevojčicu. Također, uvijek pozitivno pričajte o vrtiću, o tetama i igri koja se tamo zbiva.</para>
<para>Kako voli simboličku igru, igru princeza i crtanje, pitajte ju kako je princezi bilo u vrtiću ili ju zamolite da nacrta princezu u vrtiću. Moguće je da tada princeza neće biti nasmijana već tužna, usamljena. Tada joj budite podrška, recite da ju mnogo volite, pitajte s kim bi se ta princeza mogla igrati u vrtiću i čega ćete se Vas dvije (ili svi četvero) igrati kada se vratite iz vrtića. Pokušajte na nježan i empatičan način saznati kako ona vidi vrtić, kako vidi drugu djecu, igru i sve ostalo što ju okružuje. Neka Vam hrana u tim razgovorima bude sporedna i iskoristite priliku da joj budete podrška, da ju zaista poslušate što ona ima za reći po pitanju odlaska u vrtić.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica ne želi jesti u vrtiću Poštovani, vjerojatno dobivate mnogo sličnih pitanja/problema, ali ja zaista ne znam što više da radim. Naime, mi smo četveročlana obitelj, komotno mogu reći sretna i puna ljubavi. 
    Imamo dvije djevojčice od 4,5 godine i 15 mjeseci. Kao i svaka porodica danas, nažalost, nemamo mnogo slobodnog vremena i nismo u zavidnoj financijskoj situaciji, ali onoliko koliko imamo, gledamo da posvetimo djeci tako da one ne znaju niti ne osjete da nešto možda malo i fali. Ove godine, starija djevojčica krenula je u vrtić. Nije bilo strašno privikavanje, vrlo rijetko je plakala, naravno nikada nije ni sretna zbog vrtića ali nema drame. Veliki problem je njezino nejedenje u vrtiću, što znači da je od 07:30 do 16:00 potpuno gladna.


   Mi smo pokušavali na sve načine. Najprije sam pokušavala lijepo, pojašnjenjem, da se mora jesti, da će se razboljeti ako ne jede i nije pošlo za rukom. Zatim smo pokušali i sa prijenjama tipa: "ukoliko ne budeš jela, nećeš dobii ni ovo ni ono", ali ni to nije pomoglo. Ponekad pokušamo smireno međutim, zna se desiti i da galamimo iako nikada nismo upotrijebili fizičku "silu". 
   Ono što mene više zabrinjava od samog nejedenja je što imam osjećaj da gleda kroz nas a ne u nas dok joj se obraćamo, kao da nađe prekidač i misli "galamite vi, ja se isključim". Otprilike, isti problem je i sa sudjelovanjem u nekim aktivnostima u kojima se treba istaknuti (ples, recitacija i sl nasamo). Neće ići na ples s ostalom djecom, neće na vjeronauk, hoće samo engleski jezik. Uči i pjeva pjesmice, ali neće sama recitirati niti pjevati. Ponekad ukoliko neće da se igra onoga čega se i ostala djeca igraju, nije joj preoblem igrati se sama onoga što želi. Inače, jako voli crtati (uglavnom nasmijane djevojčice, cvijeće, kuću i leptiriće), voli bojiti bojanke, voli se igrati princeza, voli pomagati u spremanju kuće, kuhati sa mnom. Jako je pametna, sama traži da je naučimo slova, brojeve, traži da zbrajamo ili diktiramo slovo po slovo da napiše pismo. Okružuje nas mnogobrojna rodbina. Do njene 3,5 godine čuvala ju je moja mama, dakle baka :) i zanima me da li je ovakvo ponašanje usljed toga, prilagodbe vrtiću, zbog rođenja sestre pa iskazivanja ljubomore ili nešto treće, ili je sasvim normalno? :( Hvala. mama S.
Draga mama,
Prema Vašem opisu, problem nejedenja Vaše djevojčice mogao bi biti zbog prilagodbe na vrtić. Djeca na prilagodbu na vrtić različito reagiraju, a neka reagiraju i nejedenjem. Ono što nisam mogla iščitati iz Vašeg opisa jest da li zaista apsolutno ništa ne jede ili će ipak pojesti barem kruh ili neki drugi ugljikohidrat?
Ukoliko će barem nešto pojesti, onda barem nije u potpunosti gladna. Ako zaista ništa ne jede, tada bi bilo dobro da sa tetama smislite zajedničku strategiju npr. možda da ona donese nešto u vrtić poput keksa ili nešto slično što voli. To nije zdrava hrana, ali barem bi tako mogla povezati hranu i vrtić.
Također, niste naveli kako ona jede inače kod kuće - da li rado i puno jede ili je jako izbirljiva? Ako je jako izbirljiva, kako Vi pristupate tome? Ako kod kuće nerado jede, ali joj se hrana ne prilagođava njezinim željama, bilo bi dobro da se posavjetujete sa pedijatrom i uklonite potencijalni fiziološki uzrok njezinom nejedenju. Ako prilagođavate kuhinju njezinim željama, bilo bi dobro da postepeno prestanete to činiti (tijekom narednih pola godine).
Budući da u vrtiću nema izbor i nema nikog tko će kuhati njezinu omiljenu hranu, bilo bi dobro da i doma jede ono što joj nije osobito drago kako bi mogla lakše prihvatiti takvu hranu u vrtiću.
Prijetnje, kazne i slični postupci u ovakvim situacijama, kao što ste i sami shvatili, neće uroditi plodom. Zašto? Zato što, ako je njezino nejedenje reakcija na odvajanje od Vas i bake, to njezin način da kaže: "mama, ja želim biti s tobom, ne u vrtiću". Većina djece plačem to poručuju, a ona, budući da je starija, to poručuje na ovaj način.
Dakle, što Vi možete učiniti? Kada ste sa njom, budite zaista sa njom. Koliko god malo slobodnog vremena imali, pokušajte joj se najviše posvetiti (kao i drugoj djevojčici). Umjesto vike i dreke, nježno joj recite da ste zabrinuti za nju, da ju puno volite i da želite da naraste u veliku djevojčicu. Također, uvijek pozitivno pričajte o vrtiću, o tetama i igri koja se tamo zbiva.
Kako voli simboličku igru, igru princeza i crtanje, pitajte ju kako je princezi bilo u vrtiću ili ju zamolite da nacrta princezu u vrtiću. Moguće je da tada princeza neće biti nasmijana već tužna, usamljena. Tada joj budite podrška, recite da ju mnogo volite, pitajte s kim bi se ta princeza mogla igrati u vrtiću i čega ćete se Vas dvije (ili svi četvero) igrati kada se vratite iz vrtića. Pokušajte na nježan i empatičan način saznati kako ona vidi vrtić, kako vidi drugu djecu, igru i sve ostalo što ju okružuje. Neka Vam hrana u tim razgovorima bude sporedna i iskoristite priliku da joj budete podrška, da ju zaista poslušate što ona ima za reći po pitanju odlaska u vrtić.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica ne želi jesti u vrtiću

<para> Ja sam pokušala, kako mi je savjetovala, dati Nan međutim beba bi pojela jedva i tako bi se grč</para>
<para>
 Moja beba je rođena u 36. tjednu sa 3040 g i 49 cm, iz bolnice smo izašli sa 3270 g. Na mojem mlijeku je bila mjesec dana ali je bila potrebna dohrana pa sam na savjet rodice uzela Hipp pre. Gabriela sada ima 3 mjeseca, a ja sam postepeno izgubila mlijeko. Prva dva mjeseca dobila je po kilogram i 7 cm. Mirna je, ne plače, nasmijana, lijepo spava po cijelu noć, jede 120-150 ali samo 5 obroka dnevno. I sad u trećem mjesecu nije debela, premda se doktorica izvikala na mene zbog tog Hippa pre, da to nije za nju i da je za djecu sa malom porođajnom masom. Ja sam pokušala, kako mi je savjetovala, dati Nan međutim beba bi pojela jedva i tako bi se grčila, plakala.. nisam znala šta da radim. Novalac si nažalost ne mogu priuštiti. Vratila sam se na Hipp pre i sve je u redu, ali da li je to za moje dijete dobro?Iako ponavljam - ona je odlična, lijepo napreduje, vesela je beba. Strah me i reći doktorici na sljedećoj kontroli da sam opet na Pre Hippu. Molim vas da mi kažete što vi mislite o tome? RL
</para>
<para>Nema razloga da ne nastavite sa Hipp pre ukoliko je Vaša beba zadovoljna (može se uzimati i do godine dana) , no kako se radi o formuli koja je prvenstveno namjenjena za nedonošćad i novorođenčad, te dojenčad male porođajne mase bilo bi dobro da postepeno pređete na Hipp 1, a od 6 mj. života na Hipp 2. Uzmite novi pripravak- Hipp 1 Combiotik koji će zbog dodanog probiotika reducirati pojavu grčeva.</para>
<para>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Trebam li mijenjati nadomjesnu formulu za bebu? I sad u trećem mjesecu nije debela, premda se doktorica izvikala na mene zbog tog Hippa pre, da to nije za nju i da je za djecu sa malom porođajnom masom.  Ja sam pokušala, kako mi je savjetovala, dati Nan međutim beba bi pojela jedva i tako bi se grč

   Moja beba je rođena u 36. tjednu sa 3040 g i 49 cm, iz bolnice smo izašli sa 3270 g. Na mojem mlijeku je bila mjesec dana ali je bila potrebna dohrana pa sam na savjet rodice uzela Hipp pre. Gabriela sada ima 3 mjeseca, a ja sam postepeno izgubila mlijeko. Prva dva mjeseca dobila je po kilogram i 7 cm. Mirna je, ne plače, nasmijana, lijepo spava po cijelu noć, jede 120-150 ali samo 5 obroka dnevno. I sad u trećem mjesecu nije debela, premda se doktorica izvikala na mene zbog tog Hippa pre, da to nije za nju i da je za djecu sa malom porođajnom masom. Ja sam pokušala, kako mi je savjetovala, dati Nan međutim beba bi pojela jedva i tako bi se grčila, plakala.. nisam znala šta da radim. Novalac si nažalost ne mogu priuštiti. Vratila sam se na Hipp pre i sve je u redu, ali da li je to za moje dijete dobro?Iako ponavljam - ona je odlična, lijepo napreduje, vesela je beba. Strah me i reći doktorici na sljedećoj kontroli da sam opet na Pre Hippu. Molim vas da mi kažete što vi mislite o tome? RL

Nema razloga da ne nastavite sa Hipp pre ukoliko je Vaša beba zadovoljna (može se uzimati i do godine dana) , no kako se radi o formuli koja je prvenstveno namjenjena za nedonošćad i novorođenčad, te dojenčad  male porođajne mase  bilo bi dobro da postepeno pređete na Hipp 1, a od 6 mj. života na Hipp 2. Uzmite novi pripravak- Hipp 1 Combiotik koji će zbog dodanog probiotika reducirati pojavu grčeva.
Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Trebam li mijenjati nadomjesnu formulu za bebu?

<para>
 Moja curica ima 2 godine i zadnjih dana joj je baš jako tvrda stolica, a jutros sam vidjela da je i zelena. Zašto je stolica zelena? Što bi to moglo biti. Pazim jako šta joj dajem jesti. Što bi najbolje pomoglo u liječenju ili da je odnesem doktoru? Hvala. M.L.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>* * *</para>
<para>
 Moja djevojčica ima 2,5 godine, ima neko vrijeme jako tvrdu stolicu, a jučer kad je vršila veliku nuždu plakala je i vidjela sam da je malo zelenkasta i malo više krvi. Molim vas odgovor, što da radim, da li da idem pedijatru ili me vi možete posavjetovati? Hvala unaprijed
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Boja i konzistencija stolice uglavnom ovise o vrsti hrane koju dijete jede. Pokušajte Vašu djevojčicu hraniti što raznovrsnije. Smanjite unos namirnica koje učvršćuju stolicu (npr. banane, čokolada, mlijeko ), a povećajte unos onih koje ubrzavaju rad crijeva (povrće, žitarice, kruške, šljive). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vrlo je bitno svakodnevno piti dovoljnu količinu vode.</para>
<para>Pomoći može i uzimanje male žličice sirupa od smokava i šljiva svaku večer, jer vrlo vjerovatno Vaša djevojčica se sada susteže, jer je boli defecirati tvrdu stolicu većeg kalibra. Možda su se stvorile i ragade anusa zbog čega morate pojačati higijenu i tu regiju dodatno, prije defekacije, namazati kremicom za njegu perianalne regije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dr. M.Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Tvrda i zelena stolica kod 2-godišnjakinje Moja curica ima 2 godine i zadnjih dana joj je baš jako tvrda stolica, a jutros sam vidjela da je i zelena. Zašto je stolica zelena? Što bi to moglo biti? 
   Moja curica ima 2 godine i zadnjih dana joj je baš jako tvrda stolica, a jutros sam vidjela da je i zelena. Zašto je stolica zelena? Što bi to moglo biti. Pazim jako šta joj dajem jesti. Što bi najbolje pomoglo u liječenju ili da je odnesem doktoru? Hvala. M.L.
   
   *   *   *

   Moja djevojčica ima 2,5 godine, ima neko vrijeme jako tvrdu stolicu, a jučer kad je vršila veliku nuždu plakala je i vidjela sam da je malo zelenkasta i malo više krvi. Molim vas odgovor, što da radim, da li da idem pedijatru ili me vi možete posavjetovati? Hvala unaprijed


   Boja i konzistencija  stolice uglavnom ovise o vrsti hrane koju dijete jede. Pokušajte Vašu djevojčicu hraniti što raznovrsnije. Smanjite unos namirnica koje učvršćuju stolicu (npr. banane, čokolada, mlijeko ), a povećajte  unos onih koje ubrzavaju rad crijeva (povrće, žitarice, kruške, šljive). 
   Vrlo je bitno svakodnevno piti dovoljnu količinu vode.
Pomoći može i uzimanje male žličice sirupa od smokava i šljiva svaku večer, jer vrlo vjerovatno Vaša djevojčica se sada susteže, jer je boli defecirati tvrdu stolicu većeg kalibra. Možda su se stvorile i ragade anusa zbog čega morate pojačati higijenu i tu regiju dodatno, prije defekacije, namazati kremicom za njegu perianalne regije. 
   
   dr. M.Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije 
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   


   
   
 Klinfo.hr 