On će za nekoliko dana krenuti u jaslice i meni je muka od toga već sad, jer se bojim kako će to prihvatiti iz razloga što je stariji sin kada je krenuo u jaslice s 14 mjeseci to jao teško prihvatio. Naime, umjesto da me puste da budem s njim u sobi neko vrijeme u prvim danima privikavanja, tete su ga uzele iz mog naručja rekavši da ima još djece na privikavanju pa da zbog njih ne mogu ući. Mislim da je to bio užasan šok za njega.
Ne mogu ni zamisliti koliki strah osjeća dijete kojeg uzima neka nepoznata žena i odnosi ga na pola sata u nepoznato. Grrrr!!! On je sljedećih godinu dana svaki dan plakao kad ga ujutro dovedem, imao je krize u toku dana, sve u svemu nije bio oduševljen. Ja sam se s njim rastajala kratko, nasmijana, opuštena koliko god sam mogla biti, govoreći da će mama doći kad ruča i kad se probudi.
Mene zanima sljedeće: kada je dijete starije sve mu lijepo možete objasniti, ali što da kažem bebi od 15 mjeseci? Također me zanima koliki je to zaista stres za dijete i strah? Počela sam raditi kada je on imao 10 mjeseci, pa su ga čuvale bake i onda je plakao kada bih odlazila, ubrzo bi se smirio, ali to mi je nešto potpuno drugo, ipak je u svom poznatom okruženju sa osobama koje zna. Na svu sreću pomalo poznajemo jednu od njegovih njegovateljica u vrtiću, privatno, pa ću s njom pokušati dogovoriti da makar malo ona bude s njim tu u mom prisustvu. Da li bi značilo da se ja u hodniku gdje su ormarići i neke igračke malo poigram s njim, pa da onda dođe njegovateljica da bude s nama neko vrijeme, pa da ga onda uvede? Zanima me što ja mogu učiniti konkretno da mu olakšam, obzirom da je mali i da mu ne mogu objasniti sve to. Također me zanima, da li su oni svijesni dužine boravka u jaslicama, jer on će biti tamo oko 7 sati dnevno, a to mi tako dugo deluje. Puno hvala. mama M.
Draga mama,
Žao mi je da ste morali proći to što ste prolazili sa starijim sinom. U potpunosti se slažem sa Vama da treba postojati postepeno navikavanje na vrtić. S razlogom je to uvedeno i šteta što to odgajateljice Vašeg starijeg sina nisu tako odradile jer su sigurno na taj način produžile i produbile separacijsku anksioznost. Nažalost, odgajateljice u mnogim vrtićima/jaslicama tijekom cijele godine dobivaju novu djecu što im jako otežava rad sa ostatkom djece. Ako ste „upali“ sa starijim djetetom tijekom godine u grupu, moguće je da su reagirale kako su reagirale zbog svoje premorenosti zbog stalnih adaptacija. To ih ne opravdava jer u konačnici uvijek treba voditi računa o djetetu i njegovim potrebama, no to je potencijalno objašnjenje. To je poput dvosjeklog mača – treba se voditi računa o djetetu na adaptaciji, dok istovremeno sva druga djeca ne mogu dobivati adekvatnu pažnju.
Prava prilagodba na vrtić sastoji se od toga da Vi boravite u skupini nekoliko dana s djetetom. Ispočetka ste s njim čitavo vrijeme, oko sat –sat i pol vremena. Nakon dva-tri dana, izlazite iz skupine na 10-15minuta. Narednih nekoliko dana Vaš boravak u skupini se smanjuje, a njegov samostalno boravak u grupi se povećava. Što se tiče igre u garderobi, većina odgajatelja to ne voli, međutim ne vidim razloga zašto se ne biste igrali. Upravo tako biste pokazali djetetu interes za prostor u kojem boravi, što je nacrtao, napravio umjesto da samo izjurite iz prostora u kojem je bio 7 sati.
Što se tiče načina kako se djetetu od 15 mjeseci može približiti kada ćete doći po njega u vrtić, može biti nešto poput ovog: „igrat ćeš se, (pa ćeš ići van), pa ćeš papati, pa ćeš malo spavati, ponovno papati i igrati se i onda će mama/tata doći“. Na ovaj način, koristit ćete poznate riječi i njima predočiti kako će mu izgledati dan. Neće u potpunosti razumjeti, ali hoće barem donekle što mu može pomoći da se lakše smiri.
Nadalje, predlažem da pročitate članak „Strah od odvajanja ili zašto je vrtić za neku djecu prava noćna mora“ u kojem su predložene neke igre i postupci koji olakšavaju prilagodbu na vrtić. Ključ priče što se tiče straha od odvajanja je u sigurnoj privrženosti (o čemu možete pročitati više u našem članku „Emocionalna privrženost“). Ukoliko je dijete sigurno privrženo roditelju, ukoliko ga koristi kao svoju sigurnu bazu u stresnim situacijama, isto će tako imati povjerenja u odgajatelja. To znači da će prihvatiti utjehu i podršku kada se bude rastužilo od odgajatelja.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom