Postroll

Preroll

<para>
 Imam curicu staru godinu i četri mjeseca i još je dojim Po danu 4 puta, noću se stalno budi, bar 4 puta. Ja sam iscrpljena. Jer tako spava otkad se rodila. Kako da je odbijem (odviknem od dojenja). Unaprijed hvala. Bube
</para>
<para>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>vaše dijete je ono što popularno zovemo "ovisnik o dojenju". Njoj, obzirom na dob, podoj nije prehrambena potreba, već navika i maženje, traženje Vaše blizine. Budite nježni, ali odlučni, ponudite joj tijekom dana drugi obrok, a ako mislite da nije gladna - vodu, čaj ili sok, a po noći je poljubite, pomazite i vratite u krevetić obavezno joj dajući do znanja da nije sama i ostavljena, već da ste tu pokraj nje.</para>
<para>O poremećaju spavanja vidite što sam napisala za gđu. Sannah - <ulink url="https://zena.rtl.hr/index.php?option=chit_chat&amp;page=pedijatar&amp;id=148">OVDJE</ulink>.</para>
<para>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Odvikavanje od dojenja Imam curicu staru godinu i četri mjeseca i još je dojim. Po danu 4 puta, noću se stalno budi, bar 4 puta. Ja sam iscrpljena. Imam curicu staru godinu i četri mjeseca i još je dojim. 
   Imam curicu staru godinu i četri mjeseca i još je dojim Po danu 4 puta, noću se stalno budi, bar 4 puta. Ja sam iscrpljena. Jer tako spava otkad se rodila. Kako da je odbijem (odviknem od dojenja). Unaprijed hvala. Bube

Poštovana,vaše dijete je ono što popularno zovemo "ovisnik o dojenju". Njoj, obzirom na dob, podoj nije prehrambena potreba, već navika i maženje, traženje Vaše blizine. Budite nježni, ali odlučni, ponudite joj tijekom dana drugi obrok, a ako mislite da nije gladna - vodu, čaj ili sok, a po noći je poljubite, pomazite i vratite u krevetić obavezno joj dajući do znanja da nije sama i ostavljena, već da ste tu pokraj nje.
O poremećaju spavanja vidite što sam napisala za gđu. Sannah - OVDJE.

   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Bolja ja

Odvikavanje od dojenja

<para>
 Ali, naišli smo na psihološku barijeru u trenutku odvikavanja od pelena. Ništa neobično ali mene je kao roditelja strah da ne pogriješim pa da ne nastane dugotrajniji problem. Naime, postupak odvikavanja od pelena je krenuo s navršenih tri godine, gotovo na njegovu inicijativu... i mokrenje ide bez ikakvog problema. Ali, pražnjenje crijeva je postalo problem. Traži pelenu, odbija pomoć, odbija tutu, wc školjku, odbija čučnuti kad mu dođe. Odbijanje je intezivno obzirom da mi kao roditelji kod njega ništa ne forsiramo nego s vremena na vrijeme ponudimo pomoć da ćemo mu pokazati i olakšati. Dječja slikovnica "Hoću moju tutu" je nakon prvog čitanja šutnuta u kut i ne želi je vidjet. Vidim da je svijestan i znam da ga treba pustiti da sam odluči kada će i kako će ali ovakvo njegovo uporno odbijanje dovelo ga je do opstipacije, portalaka, krvave stolice...vrijeme je da potražim vašu pomoć! Hvala na vašem vremenu i na odgovoru kojeg željno iščekujem! Mama V.
</para>
<para>Današnje pelene upijaju jako dobro, pa tako dijete ne osjeti miris kada obavi veliku nuždu sve dok ne nastupi faza odvikavanja od pelena. Zbog toga, miris može jako odbijati dijete i ono će biti u velikom otporu da sjedne na tutu kada za to vrijeme dođe. Možete olakšati djetetu, ako to učinite zabavnim.</para>
<para>Započnite igru tako što ćete uzeti plišanu životinju ili neku sličnu igračku s kojom ćete odglumiti cijeli dan – ustajanje, doručak, odlazak u vrtić (ako ide u vrtić), igranje, ručak, igranje, spavanje. Činite to spontano. Vrlo vjerojatno će se vaš dječak uključiti u tu igru na neki način. Kada osjetite da bi mogao biti pravi trenutak (već za vrijeme prve igre ili možda neki drugi dan), ubacite u igru da ta igračka ide na wc kad se probudi, pa iza ručka (nemojte da odlaženje na wc bude glavnina priča, već samo spontani dio dana kao što to i je u stvarnom životu).</para>
<para>Nakon što se tako par puta odigrate, onda odigrajte istu priču, ali ovog puta ubacite da igračka ide na pravu tutu, a da istovremeno sve ostalo ostaje isto. Na taj postepeni način dijete će vidjeti da je za tu igračku normalno da se ide na wc, a s obzirom da se djeca identificiraju s igračkama u igri, moguće je da će to olakšati njegovo prihvaćanje tute.</para>
<para>Kada u njegovoj igri uočite da sam uzima igračku koju odvodi na wc ili ako sa zanimanjem i prihvaćanjem gleda u Vašu igračku koja ide na tutu, tada ga zaigrano i spontano pitajte – „što misliš kako je toj igrački na tuti? Želiš li sam sjesti na tutu?“. Važno je da sve skupa bude spontano i kroz igru, te da dijete ne osjeća pritisak da samo mora na tutu ako ta igračka ide.
S vremenom, kada osjetite da je dijete spremno ići na tutu, tada ga obavezno stavljajte na tutu u otprilike isto vrijeme svakog dana. Obavljanje nužde treba mu postati navika, a to će mu olakšati ukoliko ga se svaki dan stvalja na tutu u isto vrijeme bez obzira da li on nešto obavio ili ne. S vremenom će vrlo vjerojatno početi obavljati nuždu redovito.
Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Privikavanje na tutu Ja sam majka jednog veselog, inteligentnog troipogodišnjaka koji je do sada sve svoje razvojne faze (psihičke i fizičke) uspješno svladao. 
    Ali, naišli smo na psihološku barijeru u trenutku odvikavanja od pelena. Ništa neobično ali mene je kao roditelja strah da ne pogriješim pa da ne nastane dugotrajniji problem. Naime, postupak odvikavanja od pelena je krenuo s navršenih tri godine, gotovo na njegovu inicijativu... i mokrenje ide bez ikakvog problema. Ali, pražnjenje crijeva je postalo problem. Traži pelenu, odbija pomoć, odbija tutu, wc školjku, odbija čučnuti kad mu dođe. Odbijanje je intezivno obzirom da mi kao roditelji kod njega ništa ne forsiramo nego s vremena na vrijeme ponudimo pomoć da ćemo mu pokazati i olakšati. Dječja slikovnica "Hoću moju tutu" je nakon prvog čitanja šutnuta u kut i ne želi je vidjet. Vidim da je svijestan i znam da ga treba pustiti da sam odluči kada će i kako će ali ovakvo njegovo uporno odbijanje dovelo ga je do opstipacije, portalaka, krvave stolice...vrijeme je da potražim vašu pomoć! Hvala na vašem vremenu i na odgovoru kojeg željno iščekujem! Mama V.

Današnje pelene upijaju jako dobro, pa tako dijete ne osjeti miris kada obavi veliku nuždu sve dok ne nastupi faza odvikavanja od pelena. Zbog toga, miris može jako odbijati dijete i ono će biti u velikom otporu da sjedne na tutu kada za to vrijeme dođe. Možete olakšati djetetu, ako to učinite zabavnim.
Započnite igru tako što ćete uzeti plišanu životinju ili neku sličnu igračku s kojom ćete odglumiti cijeli dan – ustajanje, doručak, odlazak u vrtić (ako ide u vrtić), igranje, ručak, igranje, spavanje. Činite to spontano. Vrlo vjerojatno će se vaš dječak uključiti u tu igru na neki način. Kada osjetite da bi mogao biti pravi trenutak (već za vrijeme prve igre ili možda neki drugi dan), ubacite u igru da ta igračka ide na wc kad se probudi, pa iza ručka (nemojte da odlaženje na wc bude glavnina priča, već samo spontani dio dana kao što to i je u stvarnom životu).
Nakon što se tako par puta odigrate, onda odigrajte istu priču, ali ovog puta ubacite da igračka ide na pravu tutu, a da istovremeno sve ostalo ostaje isto. Na taj postepeni način dijete će vidjeti da je za tu igračku normalno da se ide na wc, a s obzirom da se djeca identificiraju s igračkama u igri, moguće je da će to olakšati njegovo prihvaćanje tute.
Kada u njegovoj igri uočite da sam uzima igračku koju odvodi na wc ili ako sa zanimanjem i prihvaćanjem gleda u Vašu igračku koja ide na tutu, tada ga zaigrano i spontano pitajte – „što misliš kako je toj igrački na tuti? Želiš li sam sjesti na tutu?“. Važno je da sve skupa bude spontano i kroz igru, te da dijete ne osjeća pritisak da samo mora na tutu ako ta igračka ide.
S vremenom, kada osjetite da je dijete spremno ići na tutu, tada ga obavezno stavljajte na tutu u otprilike isto vrijeme svakog dana. Obavljanje nužde treba mu postati navika, a to će mu olakšati ukoliko ga se svaki dan stvalja na tutu u isto vrijeme bez obzira da li on nešto obavio ili ne. S vremenom će vrlo vjerojatno početi obavljati nuždu redovito.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

TATJANA GJURKOVIĆ

Privikavanje na tutu

<para>
 Uvijek sam naglašavala da je to važnije.. Jer je ona pametna i ocjene nisu toliko važne. U prvom razredu je bilo malih problema, nije "sazrila" i ponašala se kao da je u vrtiću. Na informacijama učiteljica uvijek kaže da je sve bolje i pred kraj školske godine, na zadnjim informacijam, moje dijete je super, ne smeta, sve petice... 
</para>
<para>
 ALI, dijete je zadnji dan došlo sa knjižicom u kojoj je 4 iz matematike. Bilo mi je to užasno čudno, jer njoj matematika ide (nisam subjektivna, imam troje djece, znam kad nekome ide, a nekome ne ide) i ja joj na to kažem: "Nemoj se nervirati, ako ti je stalo, sljedeće godine ćeš popraviti i više se truditi". A malena će na to meni "zašto bih se trudila, kad prijateljica cijelu godinu prepisuje od mene i moli me pomoć iz matematike i ima 5, a ja 4?". Znam da sam duga i opširna, ali mislim da sam morala. Moje pitanje je: Trebam li reagirati na jesen i pitati učiteljicu o čemu se radi ili pustiti da bude kako bude. Ono čega je mene strah je da je na ovaj način mom djetetu ubijena volja za trudom. Još sam više zbunjena s obzirom na činjenicu da su ocjene bile za 5. Možda ovo moje pitanje nije toliko bitno, kakvih sve ljudi imaju problema, ali mi se čini da učitelji nisu svjesni svoje odgovornosti. MOlim vas pomozite mi da prestanem o tome razmišljati. Manjara
Svako pitanje je u redu i dobro ga je postaviti. Činjenica je da postoje različiti problemi, ali isto tako je činjenica da ako postavljamo pitanja možemo stjecati sve više i više znanja i razvijati se u svakom pogledu. A sad odgovor na Vaše glavno pitanje.</para>
<para>Mislim da svakako trebate razgovarati s učiteljicom o tome i iznjeti joj svoje stajalište koje ste ovdje napisali. Tek kada čujete njezine argumente, možete vidjeti na koji način ćete usmjeravati svoju djevojčicu iduće školske godine i, u konačnici ćete znati zašto Vaša djevojčica ima 4 ako su joj ocjene bile za 5.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Razgovor s učiteljicom o ocjenama - da ili ne? Naša djevojčica je nemirno, živahno dijete koje sve zanima. Završila je II. razred O.Š. često sam išla na informacije, ne toliko zbog ocjena (koje su sve uglavnom ok), nego zbog ponašanja. 
    Uvijek sam naglašavala da je to važnije.. Jer je ona pametna i ocjene nisu toliko važne. U prvom razredu je bilo malih problema, nije "sazrila" i ponašala se kao da je u vrtiću. Na informacijama učiteljica uvijek kaže da je sve bolje i pred kraj školske godine, na zadnjim informacijam, moje dijete je super, ne smeta, sve petice... 


   ALI, dijete je zadnji dan došlo sa knjižicom u kojoj je 4 iz matematike. Bilo mi je to užasno čudno, jer njoj matematika ide (nisam subjektivna, imam troje djece, znam kad nekome ide, a nekome ne ide) i ja joj na to kažem: "Nemoj se nervirati, ako ti je stalo, sljedeće godine ćeš popraviti i više se truditi". A malena će na to meni "zašto bih se trudila, kad prijateljica cijelu godinu prepisuje od mene i moli me pomoć iz matematike i ima 5, a ja 4?". Znam da sam duga i opširna, ali mislim da sam morala. Moje pitanje je: Trebam li reagirati na jesen i pitati učiteljicu o čemu se radi ili pustiti da bude kako bude. Ono čega je mene strah je da je na ovaj način mom djetetu ubijena volja za trudom. Još sam više zbunjena s obzirom na činjenicu da su ocjene bile za 5. Možda ovo moje pitanje nije toliko bitno, kakvih sve ljudi imaju problema, ali mi se čini da učitelji nisu svjesni svoje odgovornosti. MOlim vas pomozite mi da prestanem o tome razmišljati. Manjara
Svako pitanje je u redu i dobro ga je postaviti. Činjenica je da postoje različiti problemi, ali isto tako je činjenica da ako postavljamo pitanja možemo stjecati sve više i više znanja i razvijati se u svakom pogledu. A sad odgovor na Vaše glavno pitanje.
Mislim da svakako trebate razgovarati s učiteljicom o tome i iznjeti joj svoje stajalište koje ste ovdje napisali. Tek kada čujete njezine argumente, možete vidjeti na koji način ćete usmjeravati svoju djevojčicu iduće školske godine i, u konačnici ćete znati zašto Vaša djevojčica ima 4 ako su joj ocjene bile za 5.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Razgovor s učiteljicom o ocjenama - da ili ne?

<para/>
<para>Imam 12-godišnjaka, jedinca sve smo rješavali u hodu... Znam da smo suprug i ja dobri roditelji, ali valjda dođe takav trenutak da ne znaš kako da se postaviš.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dobar je učenik (vrlo dobar) iako bi da se malo potrudi (smatra učiteljica i mi) mogao biti puno puno bolji. Prije dva mjeseca nakon informacija u školi ( na kojima sam saznala za dvije jedinice iz engleskog radi nepristojnog ponašanja, a inače je imao sve petice) održala sam mu bukvicu u stilu "kako bi se stvarno mogao potruditi rješavati svoje obaveze kako treba, da i ja i suprug radimo dosta ali svo slobodno vrijeme je tu za njega, njegove treninge potrebe". Tada sam mu rekla da ako misli da smo mu loši roditelji neka pronađe nove i ako misli da će mu onda biti bolje. Poslije mi je bilo žao.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Od tada on već dva puta spominje tj. sinoć nam je ostavio poruku na stolu "želim otići iz ove glupe obitelji". Ja znam da je to napisao u ljutnji (nakon utakmice vaterpola gdje se zafrkavao i dirkao drugu djecu koja su slušala što trener govori, a ja sam mu rekla da se to više ne smije dogoditi, da mora na sljedeću utakmicu biti kod trenera kao i ostali i slušati a ne igrati se okolo te da mora reći treneru kako to nije mislio).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Isto tako, znam da sam ja stroži dio roditelja, onaj koji traži, nadgleda i kažnjava, ali eto sad mi je malo teško naći granicu s obzirom na pubertet. Bojim se da ne budem prestroga. Fizičko kažnjavanje zaista izbjegavam i u njegovih 12 godina ne znam da li sam tri put digla ruku na guzu. To rješavam na drugi način, uskratim playstation, kompjutor ili tako nešto.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>On nije od izlazaka vani na igru. To je ova kompjutorska generacija, koji opet ja još uvijek nadgledam (ne zna da imam pasword od facebooka). Inače, jako puno razgovaram s njim o svemu što ga god muči, prije spavanja obavezno dobiva poljubac bez obzira da li smo se taj dan posvađali ili ne. Pokušavam ga naučiti da svađanje i ljubav nema veze jedno s drugim, da je on moje dijete i da ga ja volim bez obzira napravi li što loše, posvađamo li se i tako to... u biti da smo uvijek tu za njega.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ponekad zna spomenuti kako bi volio da ima brata ili sestru (a imao je sestricu koja je umrla ubrzo nakon poroda prije 4 godine). Tada sam s njim išla kod psihologa dva-tri puta, nedostajala je svima nama. Mi smo sad pred 40-tima, ali razmišljali smo o tome i bez njegovih riječi, ali ne znam kako bi se to odrazilo na njega u pubertetu jer bi tada veliki dio pažnje išao na drugu stranu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Hvala vam na bilo čemu što bi mi moglo pomoći :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>P.</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Da, dobro ste osjetili poseban trenutak. Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.</para>
<para>Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija.
Bukvicu ste mu održali u najboljoj namjeri, sa željom da promijeni neželjeno ponašanje, no u ovoj je fazi puno učinkovitije pitati ga o čemu se radi, kako to da su mu se zalomile dvije jedinice i kako to da se sada odjednom nepristojno ponaša. Nabrajanje što sve činite za njega može izazvati osjećaj grižnje savjesti, ali često ne navodi na promjenu.
U ovoj razvojnoj fazi dobro je s djetetom diskutirati na istoj razini, što naravno ne znači da roditelji i dalje ne postavljaju granice i da diskusija ne smije završiti s „dva dana nema kompjutora“ ili nešto slično.
Moguće psihičke značajke puberteta su:
</para>
<para>• zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu)
• razdražljivost, nervozno reagiranje
• osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija)
• želja za izolacijom
• nezainteresiranost za rad
• nagle promjene raspoloženja
• maštanje</para>
<para>
Roditeljima se nije lako nositi s time. Dijete koje je do jučer pristajalo na zaštitu i kontrolu roditelja u svijetu koji mu je uglavnom stran odjednom počinje tražiti svoje mjesto u tom svijetu i pri tome odbija i zaštitu i kontrolu. Važno je razumjeti da osoba u pubertetu sebe više ne smatra djetetom. Njemu osobno biti će sve manje bitni poljupci za laku noć, a za samopouzdanje i samopoštovanje biti će sve važnija roditeljska dosljednost, ali i povjerenje. Kada kažem „dosljednost“ ne mislim samo na dosljednost u kažnjavanju, nego dosljednost u svim verbalnim i neverbalnim porukama koje dajete djetetu te slaganje vašeg načina života s porukama koje mu dajete.</para>
<para>Na primjer, uzalud je inzistirati da dijete ne puši jer je pušenje loše za zdravlje, ako ste i sami pušač.
U razdoblju koje slijedi izuzetno je važno da dijete ne izgubi povjerenje u Vas. Iskren i pošten odnos prema djetetu uz izražavanje svojih potreba puno će pomoći. Ono što neće pomoći jesu poruke poput „ako ti nismo dobri, pronađi druge roditelje“. Takve poruke su u stvari emocionalne ucjene. Dijete zna da realno ne može naći druge roditelje, pa porukom postižete suprotan efekt od željenog – dijete se osieća primorano ostati s vama, umjesto da želi biti s vama. Time mu dajete i poruku koja je suprotna onom što mu inače nastojite usaditi – da ste za njega uvijek tu i da ga volite bez obzira na to kako će se ponašati. Vjerojatno sve to što sam napisala i sami intuitivno osjećate, jer bilo vam je žao. Bilo bi super kada biste to i rekli svom djetetu. To je bitna poruka, kojom pokazujete da i vi možete pogriješiti, ali da ste pogrešku nakon toga spremni i priznati i ispričati se. To će bitno olakšati Vašem sinu da se prema Vama odnosi na isti način.
Pogriješio je zbog nepristojnog ponašanja, ali može mu biti žao i može se ispričati.</para>
<para>Roditelj naravno ima zadatak da traži, nadgleda i kažnjava, ali nemojte prakticirati samo to. Ne morate biti „onaj tko kažnjava“, sami sebe na taj način trpate u okvire. Kažnjavajte, nagrađujte, imajte razumijevanja za dijete u pubertetu. Njegove želje i potrebe mogu se razlikovati od vaših. Često mislimo da poznajemo svoje dijete gotovo kao sebe, a onda u pojedinim trenucima shvatimo da neke njegove postupke, stavove ili osjećaje ni u ludilu nismo mogli predvidjeti. U takvoj situaciji možemo reagirati na dva načina – silom pokušati dijete ugurati u kalup za koji mi mislimo da bi mu trebao odgovarati ili to shvatiti kao izazov da dijete i njegove potrebe dublje upoznamo. Ja uvijek preferiram ovu drugu soluciju i razmišljanje o djetetu kao posebnoj osobi, bez ograničenja normi, vlastitih uvjerenja i predrasuda. Da ponovim; razumijevanje postupka ne isključuje kaznu, ako je ona potrebna – dijete treba učiti da nisu bitne samo njegove želje i potrebe, koliko god ih mi razumjeli. No dugoročno će naše iskreno nastojanje da ponovno upoznamo naše dijete, koje to prestaje biti, rezultirati dobrim odnosom, povjerenjem i uzajamnim poštovanjem koje će pubertetske probleme svesti na najmanju moguću mjeru.</para>
<para>Vjerujte i dalje da ste dobri roditelji, jer to i jeste i zbog toga što se preispitujete.</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin je na pragu puberteta i ne znam kako da se postavim Poštovani, evo čitavo jutro pregledavam internet u potrazi za odgovorom pa sam naišla na vašu stranicu...

Imam 12-godišnjaka, jedinca. Do prije par mjeseci nije bilo nekih problema tj. 
Imam 12-godišnjaka, jedinca sve smo rješavali u hodu... Znam da smo suprug i ja dobri roditelji, ali valjda dođe takav trenutak da ne znaš kako da se postaviš.Dobar je učenik (vrlo dobar) iako bi da se malo potrudi (smatra učiteljica i mi) mogao biti puno puno bolji. Prije dva mjeseca nakon informacija u školi ( na kojima sam saznala za dvije jedinice iz engleskog radi nepristojnog ponašanja, a inače je imao sve petice) održala sam mu bukvicu u stilu "kako bi se stvarno mogao potruditi rješavati svoje obaveze kako treba, da i ja i suprug radimo dosta ali svo slobodno vrijeme je tu za njega, njegove treninge potrebe". Tada sam mu rekla da ako misli da smo mu loši roditelji neka pronađe nove i ako misli da će mu onda biti bolje. Poslije mi je bilo žao.Od tada on već dva puta spominje tj. sinoć nam je ostavio poruku na stolu "želim otići iz ove glupe obitelji". Ja znam da je to napisao u ljutnji (nakon utakmice vaterpola gdje se zafrkavao i dirkao drugu djecu koja su slušala što trener govori, a ja sam mu rekla da se to više ne smije dogoditi, da mora na sljedeću utakmicu biti kod trenera kao i ostali i slušati a ne igrati se okolo te da mora reći treneru kako to nije mislio).Isto tako, znam da sam ja stroži dio roditelja, onaj koji traži, nadgleda i kažnjava, ali eto sad mi je malo teško naći granicu s obzirom na pubertet. Bojim se da ne budem prestroga. Fizičko kažnjavanje zaista izbjegavam i u njegovih 12 godina ne znam da li sam tri put digla ruku na guzu. To rješavam na drugi način, uskratim playstation, kompjutor ili tako nešto.On nije od izlazaka vani na igru. To je ova kompjutorska generacija, koji opet ja još uvijek nadgledam (ne zna da imam pasword od facebooka). Inače, jako puno razgovaram s njim o svemu što ga god muči, prije spavanja obavezno dobiva poljubac bez obzira da li smo se taj dan posvađali ili ne. Pokušavam ga naučiti da svađanje i ljubav nema veze jedno s drugim, da je on moje dijete i da ga ja volim bez obzira napravi li što loše, posvađamo li se i tako to... u biti da smo uvijek tu za njega.Ponekad zna spomenuti kako bi volio da ima brata ili sestru (a imao je sestricu koja je umrla ubrzo nakon poroda prije 4 godine). Tada sam s njim išla kod psihologa dva-tri puta, nedostajala je svima nama. Mi smo sad pred 40-tima, ali razmišljali smo o tome i bez njegovih riječi, ali ne znam kako bi se to odrazilo na njega u pubertetu jer bi tada veliki dio pažnje išao na drugu stranu.Hvala vam na bilo čemu što bi mi moglo pomoći :)P.
Poštovana,
Da, dobro ste osjetili poseban trenutak. Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.
Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija.
Bukvicu ste mu održali u najboljoj namjeri, sa željom da promijeni neželjeno ponašanje, no u ovoj je fazi puno učinkovitije pitati ga o čemu se radi, kako to da su mu se zalomile dvije jedinice i kako to da se sada odjednom nepristojno ponaša. Nabrajanje što sve činite za njega može izazvati osjećaj grižnje savjesti, ali često ne navodi na promjenu.
U ovoj razvojnoj fazi dobro je s djetetom diskutirati na istoj razini, što naravno ne znači da roditelji i dalje ne postavljaju granice i da diskusija ne smije završiti s „dva dana nema kompjutora“ ili nešto slično.
Moguće psihičke značajke puberteta su:

•    zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu)
•    razdražljivost, nervozno reagiranje
•    osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija)
•    želja za izolacijom
•    nezainteresiranost za rad
•    nagle promjene raspoloženja
•    maštanje

Roditeljima se nije lako nositi s time. Dijete koje je do jučer pristajalo na zaštitu i kontrolu roditelja u svijetu koji mu je uglavnom stran odjednom počinje tražiti svoje mjesto u tom svijetu i pri tome odbija i zaštitu i kontrolu. Važno je razumjeti da osoba u pubertetu sebe više ne smatra djetetom. Njemu osobno biti će sve manje bitni poljupci za laku noć, a za samopouzdanje i samopoštovanje biti će sve važnija roditeljska dosljednost, ali i povjerenje. Kada kažem „dosljednost“ ne mislim samo na dosljednost u kažnjavanju, nego dosljednost u svim verbalnim i neverbalnim porukama koje dajete djetetu te slaganje vašeg načina života s porukama koje mu dajete.
Na primjer, uzalud je inzistirati da dijete ne puši jer je pušenje loše za zdravlje, ako ste i sami pušač.
U razdoblju koje slijedi izuzetno je važno da dijete ne izgubi povjerenje u Vas. Iskren i pošten odnos prema djetetu uz izražavanje svojih potreba puno će pomoći. Ono što neće pomoći jesu poruke poput „ako ti nismo dobri, pronađi druge roditelje“. Takve poruke su u stvari emocionalne ucjene. Dijete zna da realno ne može naći druge roditelje, pa porukom postižete suprotan efekt od željenog – dijete se osieća primorano ostati s vama, umjesto da želi biti s vama. Time mu dajete i poruku koja je suprotna onom što mu inače nastojite usaditi – da ste za njega uvijek tu i da ga volite bez obzira na to kako će se ponašati. Vjerojatno sve to što sam napisala i sami intuitivno osjećate, jer bilo vam je žao. Bilo bi super kada biste to i rekli svom djetetu. To je bitna poruka, kojom pokazujete da i vi možete pogriješiti, ali da ste pogrešku nakon toga spremni i priznati i ispričati se. To će bitno olakšati Vašem sinu da se prema Vama odnosi na isti način.
Pogriješio je zbog nepristojnog ponašanja, ali može mu biti žao i može se ispričati.
Roditelj naravno ima zadatak da traži, nadgleda i kažnjava, ali nemojte prakticirati samo to. Ne morate biti „onaj tko kažnjava“, sami sebe na taj način trpate u okvire. Kažnjavajte, nagrađujte, imajte razumijevanja za dijete u pubertetu. Njegove želje i potrebe mogu se razlikovati od vaših. Često mislimo da poznajemo svoje dijete gotovo kao sebe, a onda u pojedinim trenucima shvatimo da neke njegove postupke, stavove ili osjećaje ni u ludilu nismo mogli predvidjeti. U takvoj situaciji možemo reagirati na dva načina – silom pokušati dijete ugurati u kalup za koji mi mislimo da bi mu trebao odgovarati ili to shvatiti kao izazov da dijete i njegove potrebe dublje upoznamo. Ja uvijek preferiram ovu drugu soluciju i razmišljanje o djetetu kao posebnoj osobi, bez ograničenja normi, vlastitih uvjerenja i predrasuda. Da ponovim; razumijevanje postupka ne isključuje kaznu, ako je ona potrebna – dijete treba učiti da nisu bitne samo njegove želje i potrebe, koliko god ih mi razumjeli. No dugoročno će naše iskreno nastojanje da ponovno upoznamo naše dijete, koje to prestaje biti, rezultirati dobrim odnosom, povjerenjem i uzajamnim poštovanjem koje će pubertetske probleme svesti na najmanju moguću mjeru.
Vjerujte i dalje da ste dobri roditelji, jer to i jeste i zbog toga što se preispitujete.

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

JELENA VRSALJKO

Moj sin je na pragu puberteta i ne znam kako da se postavim

<para> On plače i gladan je, ali ne želi ništa na žličicu, v</para>
<para>Draga doktorice, što da radim... moj dječak ima 19 mjeseci i neće jesti ništa osim bočice tj. kravljeg mlijeka i Lino proizvoda. Pokušavala sam svašta, preskakati bočice, kuhati i servirati slane obroke, ali nisam uspjela. On plače i gladan je, ali ne želi ništa na žličicu, već samo bočicu sa slatkim. Inače, dobro napreduje, raste, ali se svejedno brinem. Jede 4 boce na dan po 300 ml. Molim vas pomoć... kako da ga naviknem na žličicu i druge okuse?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Maliadej<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Hranjenje žličicom treba započeti već s početkom dohrane, tj. u dobi od 6-7 mjeseci. Tada kašice jede žlicom, vodu pije iz čaše. Dijete se postupno upoznaje s novim okusima, neki mu odgovaraju, drugi ne. Potrebno je puno vremena i domišljatosti mame da dijete prihvati nove okuse. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U dobi od 19 mjeseci dijete već ima svoju volju i teže ga je naviknuti na nešto novo. Pokušajte sa zajedničkim obrocima, kada je obitelj na okupu, dajte mu jesti prstima, dopustite da se "igra" s hranom. Stavite mu žlicu u ruku, neka sam miješa po tanjuru, pa možda nešto stavi i u usta. Nema čarobne formule kako dijete naučiti jesti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Potrebno je puno vremena, upornosti i strpljenja. Kao što i sami znate, nema odraslih ljudi koji jedu samo mlijeko na flašicu. Sretno!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. spec. ped. Svjetlana Bela Klancir, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika dr. Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Kako naviknuti dijete na žličicu i nove okuse? Moj dječak ima 19 mjeseci i neće jesti ništa osim bočice tj. kravljeg mlijeka i Lino proizvoda. Pokušavala sam svašta, preskakati bočice, kuhati i servirati slane obroke, ali nisam uspjela.  On plače i gladan je, ali ne želi ništa na žličicu, v
Draga doktorice, što da radim... moj dječak ima 19 mjeseci i neće jesti ništa osim bočice tj. kravljeg mlijeka i Lino proizvoda. Pokušavala sam svašta, preskakati bočice, kuhati i servirati slane obroke, ali nisam uspjela. On plače i gladan je, ali ne želi ništa na žličicu, već samo bočicu sa slatkim. Inače, dobro napreduje, raste, ali se svejedno brinem. Jede 4 boce na dan po 300 ml. Molim vas pomoć... kako da ga naviknem na žličicu i druge okuse?Maliadej
   Hranjenje žličicom treba započeti već s početkom dohrane, tj. u dobi od 6-7 mjeseci. Tada kašice jede žlicom, vodu pije iz čaše. Dijete se postupno upoznaje s novim okusima, neki mu odgovaraju, drugi ne. Potrebno je puno vremena i domišljatosti mame da dijete prihvati nove okuse. 
   U dobi od 19 mjeseci dijete već ima svoju volju i teže ga je naviknuti na nešto novo. Pokušajte sa zajedničkim obrocima, kada je obitelj na okupu, dajte mu jesti prstima, dopustite da se "igra" s hranom. Stavite mu žlicu u ruku, neka sam miješa po tanjuru, pa možda nešto stavi i u usta. Nema čarobne formule kako dijete naučiti jesti. 
   Potrebno je puno vremena, upornosti i strpljenja. Kao što i sami znate, nema odraslih ljudi koji jedu samo mlijeko na flašicu. Sretno!
   Dr. spec. ped. Svjetlana Bela Klancir, Poliklinika dr. Sabol
   
   
   
 Klinfo.hr 

Kako naviknuti dijete na žličicu i nove okuse?

<para> Međutim nekoliko puta sam posumnjala da ima temperaturu jer joj je čelo bilo vruće, ali kad god bih mjerila temperaturu, nje nije bilo, tj. bila je ispod 37 stupnjeva.</para>
<para>
 Poštovani, moja djevojčica ima 15 mjeseci i do sada nije uopće bila bolesna. Međutim nekoliko puta sam posumnjala da ima temperaturu jer joj je čelo bilo vruće, ali kad god bih mjerila temperaturu, nje nije bilo, tj. bila je ispod 37 stupnjeva. Je li moguće da je čelo vruće, a temperature nema? Puno hvala! A.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Naše tijelo je "stroj" koji se zagrijava dok radi i "hladi" dok miruje. Tako i naša tjelesna temperatura varira tijekom 24 h zavisno o tomu što radimo, da li spavamo ili trčimo, sjedimo, jedemo. Za dijete od 15 mjeseci se očekuje da je stalno u pokretu tijekom dana, pa je sasvim moguće da Vam se učinilo da ima "vruće čelo " npr. nakon igre, a da mu je tjelesna temperatura normalna.</para>
<para>dr.Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
</para>

Bebino čelo je vruće, a nema temperature Poštovani, moja djevojčica ima 15 mjeseci i do sada nije uopće bila bolesna.  Međutim nekoliko puta sam posumnjala da ima temperaturu jer joj je čelo bilo vruće, ali kad god bih mjerila temperaturu, nje nije bilo, tj. bila je ispod 37 stupnjeva.

   Poštovani, moja djevojčica ima 15 mjeseci i do sada nije uopće bila bolesna. Međutim nekoliko puta sam posumnjala da ima temperaturu jer joj je čelo bilo vruće, ali kad god bih mjerila temperaturu, nje nije bilo, tj. bila je ispod 37 stupnjeva. Je li moguće da je čelo vruće, a temperature nema? Puno hvala! A.
   
   Naše tijelo je "stroj" koji se zagrijava dok radi i "hladi" dok miruje. Tako i naša tjelesna temperatura varira tijekom 24 h zavisno o tomu što radimo, da li spavamo ili trčimo, sjedimo, jedemo. Za dijete od 15 mjeseci se očekuje da je stalno u pokretu tijekom dana, pa je sasvim  moguće da Vam se učinilo da ima "vruće čelo " npr. nakon igre, a da mu je tjelesna temperatura normalna.
dr.Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, www.poliklinika-sabol.hr
 Klinfo.hr 

Bebino čelo je vruće, a nema temperature

<para>
 Prvo je pokušavao slagati na pitanje otkuda mu mobitel - našao ga je na cesti - bio je odgovor, ali baš mu i nismo povjerovali. Nakon kratkog razgovora priznao je krađu. Na pitanje zašto - odgovor je bio "ne znam". Zbog toga što je priznao krađu odredili smo mu relativno blagu kaznu. Brine me ne samo krađa, već i izmišljavanje, kao i pravo ozbiljno laganje. Izmišljavanje se pojavilo u predškolskoj dobi, uglavnom oko nevažnih stvari ili događaja, pa to nismo previše ozbiljno doživjeli. Unatrag par tjedana, počelo je ozbiljnije laganje - uglavnom glumljenje bolesti - da bi ili izbjegao odlazak u školu radi straha od loše ocjene ili ako je već dobio lošu ocjenu, pretpostavljam zato da izbjegne kaznu jer je bolestan. U školi je uglavnom sve u redu, osim matematike, naime, on umjesto da izračuna, pogađa odgovore. Učiteljica kaže da je odsutan na nastavi ili gleda kroz prozor ili se zabavlja s ostalima. Budući da je ranije rođen, odmah smo s njim otišli kod logopeda, radi mogućeg poremećaja pažnje i/ili disleksije/kalkulije - zaključak sve OK. Pratili su ga na Goljaku, kao neurorizčno dijete sa sumnjom na ADHD - zaključak sve OK. Razgovarali smo s učiteljicom - ona misli da s njim premalo radimo i da smo preblagi. Mislila sam se dodano obratiti i školskom psihologu. Pitam se gdje smo pogriješili i kako to ispraviti. Molila bih Vaš savjet i/ili ako je moguće dogovoriti termin za razgovor u živo. Mama V.
</para>
<para>Jako je bitno znati razlog njegova ponašanja, što s obzirom da u vašem pismu nema dovoljno podataka mogu samo pretpostaviti.</para>
<para>Djeca u njegovoj dobi mogu krasti zbog potrebe za pažnjom (pa makar ona bila i negativna), za uspostavljanjem kontrole, zbog toga što im želje nisu udovoljene, zbog pritiska vršnjaka, zbog traumatične novonastale situacije itd.</para>
<para>Jako je bitno razgovarati s djetetom i jasno mu staviti do znanja da je to neprihvatljivo ponašanje, koje vas je razočaralo, ali isto tako je bitno naglasiti da niste izgubili vjeru u njega bespovratno.</para>
<para>Ono što mi je privuklo pažnju u Vašem pismu jest da ste mu odredili blagu kaznu zato što je priznao. Krađa mobitela je ozbiljna stvar i zahtjeva ozbiljne konzekvence bez obzira je li priznao krađu ili ne. Naime ukoliko će za takvo što dobivati blage kazne neće naučiti da je to apsolutno neprihvatljivo ponašanje.</para>
<para>Bilo bi dobro da u ovakvoj situaciji koristite svog njegujućeg i kritičkog roditelja. Da pojasnim: Kada postupamo iz njegujućeg roditelja onda drugu osobu, u ovom slučaju dijete, štitimo, podržavamo, hrabrimo, potičemo s pozitivnom namjerom. Dakle, kada razgovarate s njim o razlozima njegove krađe možete ga nježno potaknuti da razmisli o tome zašto i kako se to dogodilo. Primjerice: „Zanima me zbog čega si to ukrao?; Kako se to dogodilo?; Kako ti ja mogu pomoći da riješiš taj problem?; Sigurna sam da ti to možeš.; Nedostaje li ti nešto?“.</para>
<para>Sve ostalo treba činiti iz kritičkog roditelja koji postavlja granice, kritizira s ciljem promjene ponašanja i ono što je bitno kritizira isključivo ponašanje druge osobe, a ne drugu osobu kao takvu. Dakle, kada govorite iz kritičkog roditelja reći ćete „Tvoje ponašanje nije u redu.“, a ne „Ti nisi u redu“.</para>
<para>Po tome što ste mu odredili blagu kaznu i po tome što je rekla učiteljica pretpostavljam da kod vas nedostaje funkcioniranje iz kritičkog roditelja. U ovom slučaju postupanje bi se svelo na kritiku njegova ponašanja i određivanje kazne koja odgovara počinjenom djelu, a sukladno je njegovim godinama. Dobro je da kazna bude uskraćivanje nečega što dijete voli i što mu je ugodno, a da to nije zadovoljavanje njegovih osnovnih potreba. To može biti uskraćivanje crtića, igrica, kompjutora, a u toj dobi dužina kazne može biti i po nekoliko dana.</para>
<para>Kritički roditelj je itekako potreban i dobrodošao. On postavlja granice, a granice su bitne jer pružaju djetetu osjećaj sigurnosti. Djeca kojoj roditelji ne postavljaju granice često se osjećaju izgubljeno i nezaštićeno.</para>
<para>Ono što je jako dobro u takvoj situaciji jest djetetu naložiti da vrati ukradeni predmet i ispriča se. Za njega će to sigurno biti neugodno iskustvo što je u sasvim u redu. Dobro je da prođe kroz neugodno iskustvo do kojeg ga je dovelo njegovo ponašanje. Na taj način će naučiti da njegovo ponašanje dovodi do neugodnih posljedica.
Nadam se da sam Vam pomogla ovim odgovorom.</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Zašto djeca kradu? Upravo smo otkrili da naš osmogodišnji sin krade. Bili smo u posjeti kod bliskih prijatelja, a dan nakon posjeta primjetili smo da dijete ima "novi" mobitel. 
    Prvo je pokušavao slagati na pitanje otkuda mu mobitel - našao ga je na cesti - bio je odgovor, ali baš mu i nismo povjerovali. Nakon kratkog razgovora priznao je krađu. Na pitanje zašto - odgovor je bio "ne znam". Zbog toga što je priznao krađu odredili smo mu relativno blagu kaznu. Brine me ne samo krađa, već i izmišljavanje, kao i pravo ozbiljno laganje. Izmišljavanje se pojavilo u predškolskoj dobi, uglavnom oko nevažnih stvari ili događaja, pa to nismo previše ozbiljno doživjeli. Unatrag par tjedana, počelo je ozbiljnije laganje - uglavnom glumljenje bolesti - da bi ili izbjegao odlazak u školu radi straha od loše ocjene ili ako je već dobio lošu ocjenu, pretpostavljam zato da izbjegne kaznu jer je bolestan. U školi je uglavnom sve u redu, osim matematike, naime, on umjesto da izračuna, pogađa odgovore. Učiteljica kaže da je odsutan na nastavi ili gleda kroz prozor ili se zabavlja s ostalima. Budući da je ranije rođen, odmah smo s njim otišli kod logopeda, radi mogućeg poremećaja pažnje i/ili disleksije/kalkulije - zaključak sve OK. Pratili su ga na Goljaku, kao neurorizčno dijete sa sumnjom na ADHD - zaključak sve OK. Razgovarali smo s učiteljicom - ona misli da s njim premalo radimo i da smo preblagi. Mislila sam se dodano obratiti i školskom psihologu. Pitam se gdje smo pogriješili i kako to ispraviti. Molila bih Vaš savjet i/ili ako je moguće dogovoriti termin za razgovor u živo. Mama V.

Jako je bitno znati razlog njegova ponašanja, što s obzirom da u vašem pismu nema dovoljno podataka mogu samo pretpostaviti.
Djeca u njegovoj dobi mogu krasti zbog potrebe za pažnjom (pa makar ona bila i negativna), za uspostavljanjem kontrole, zbog toga što im želje nisu udovoljene, zbog pritiska vršnjaka, zbog traumatične novonastale situacije itd.
Jako je bitno razgovarati s djetetom i jasno mu staviti do znanja da je to neprihvatljivo ponašanje, koje vas je razočaralo, ali isto tako je bitno naglasiti da niste izgubili vjeru u njega bespovratno.
Ono što mi je privuklo pažnju u Vašem pismu jest da ste mu odredili blagu kaznu zato što je priznao. Krađa mobitela je ozbiljna stvar i zahtjeva ozbiljne konzekvence bez obzira je li priznao krađu ili ne. Naime ukoliko će za takvo što dobivati blage kazne neće naučiti da je to apsolutno neprihvatljivo ponašanje.
Bilo bi dobro da u ovakvoj situaciji koristite svog njegujućeg i kritičkog roditelja. Da pojasnim: Kada postupamo iz njegujućeg roditelja onda drugu osobu, u ovom slučaju dijete, štitimo, podržavamo, hrabrimo, potičemo s pozitivnom namjerom. Dakle, kada razgovarate s njim o razlozima njegove krađe možete ga nježno potaknuti da razmisli o tome zašto i kako se to dogodilo. Primjerice: „Zanima me zbog čega si to ukrao?; Kako se to dogodilo?; Kako ti ja mogu pomoći da riješiš taj problem?; Sigurna sam da ti to možeš.; Nedostaje li ti nešto?“.
Sve ostalo treba činiti iz kritičkog roditelja koji postavlja granice, kritizira s ciljem promjene ponašanja i ono što je bitno kritizira isključivo ponašanje druge osobe, a ne drugu osobu kao takvu. Dakle, kada govorite iz kritičkog roditelja reći ćete „Tvoje ponašanje nije u redu.“, a ne „Ti nisi u redu“.
Po tome što ste mu odredili blagu kaznu i po tome što je rekla učiteljica pretpostavljam da kod vas nedostaje funkcioniranje iz kritičkog roditelja. U ovom slučaju postupanje bi se svelo na kritiku njegova ponašanja i određivanje kazne koja odgovara počinjenom djelu, a sukladno je njegovim godinama. Dobro je da kazna bude uskraćivanje nečega što dijete voli i što mu je ugodno, a da to nije zadovoljavanje njegovih osnovnih potreba. To može biti uskraćivanje crtića, igrica, kompjutora, a u toj dobi dužina kazne može biti i po nekoliko dana.
Kritički roditelj je itekako potreban i dobrodošao. On postavlja granice, a granice su bitne jer pružaju djetetu osjećaj sigurnosti. Djeca kojoj roditelji ne postavljaju granice često se osjećaju izgubljeno i nezaštićeno.
Ono što je jako dobro u takvoj situaciji jest djetetu naložiti da vrati ukradeni predmet i ispriča se. Za njega će to sigurno biti neugodno iskustvo što je u sasvim u redu. Dobro je da prođe kroz neugodno iskustvo do kojeg ga je dovelo njegovo ponašanje. Na taj način će naučiti da njegovo ponašanje dovodi do neugodnih posljedica.
Nadam se da sam Vam pomogla ovim odgovorom.

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Zašto djeca kradu?

<para> Još nismo bili na obradi kod nefrologa i čekamo termin. Do pregleda, ja sam ku</para>
<para>Mojoj curici koja ima 3,5 godina dijagnosticirana je e. coli u mokraći. Pijemo antibiotik Cefixim 1x7 ml. Nisam primjetila nikakve druge simptome osim učestalijeg mokrenja. Još nismo bili na obradi kod nefrologa i čekamo termin. Do pregleda, ja sam kupila Cranactin kapi i dajem joj 1 ml dnevno. Muči me doziranje tih kapi jer nigdje nisam baš pronašla konkretan način upotrebe? Da li i dalje uzimati 1 ml ili 2 ml jer sam negdje na internet stranicama pročitala preporuku baš te doze. Ne znam da li to ovisi o dobi djeteta. Isto tako bih zamolila da li mi možete preporučiti koji bi probiotik trebala uzimati. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. miki<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svakako ću prije svega preporučiti da tijekom deset dana pijete Cefixim sirup, antibiotik koji vam je pedijatar prepisao najvjerojatnije prema antibiogramu. A za dijetetski pripravak koncentrata brusnice koji navodite, u proskripciji preparata piše da se može dati i do 4x1 ml.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uzmite i bilo koji probiotik koji je primjeren dobi vaše djevojčice. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S poštovanjem,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim. dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar- subspec. dječje neurologije <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Echerichia Coli u mokraći i koncentrirane kapi brusnice Mojoj curici koja ima 3,5 godina dijagnosticirana je e. coli u mokraći. Pijemo antibiotik Cefixim 1x7 ml. Nisam primjetila nikakve druge simptome osim učestalijeg mokrenja.  Još nismo bili na obradi kod nefrologa i čekamo termin. Do pregleda, ja sam ku
Mojoj curici koja ima 3,5 godina dijagnosticirana je e. coli u mokraći. Pijemo antibiotik Cefixim 1x7 ml. Nisam primjetila nikakve druge simptome osim učestalijeg mokrenja. Još nismo bili na obradi kod nefrologa i čekamo termin. Do pregleda, ja sam kupila Cranactin kapi i dajem joj 1 ml dnevno. Muči me doziranje tih kapi jer nigdje nisam baš pronašla konkretan način upotrebe? Da li i dalje uzimati 1 ml ili 2 ml jer sam negdje na internet stranicama pročitala preporuku baš te doze. Ne znam da li to ovisi o dobi djeteta. Isto tako bih zamolila da li mi možete preporučiti koji bi probiotik trebala uzimati. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. miki
   
   Poštovana,
   Svakako ću prije svega preporučiti  da  tijekom deset dana pijete Cefixim  sirup, antibiotik koji vam je pedijatar prepisao  najvjerojatnije prema antibiogramu. A za dijetetski  pripravak koncentrata  brusnice  koji navodite,  u  proskripciji preparata piše da se može dati i  do  4x1 ml.
   Uzmite i bilo koji probiotik koji je primjeren dobi vaše djevojčice. 
   
   S poštovanjem,
   Prim. dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med, spec. pedijatar- subspec. dječje neurologije 
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Echerichia Coli u mokraći i koncentrirane kapi brusnice

<para>
 Imam bebu koja je navršila 5 mjeseci i počeli smo uvoditi voćne kašice, ali prva stolica nakon pojedene kašice bude sluzava i rijeđa nego inače! Zanima me koji je razlog tomu i da li bi trebali prestati davati kašice? pupica
</para>
<para>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>nikako ne prekidajte uvođenje dohrane. Namirnice uvodite redosljedom koji Vam je savjetovao nadležni pedijatar, ali ne brže od jedne namirnice tjedno. Dajte ih najprije pojedinačno kroz nekoliko dana, a zatim kombinirajte i pustite organizmu, odnosno crijevima da se «adaptiraju» na novu hranu.</para>
<para>Odgovorila dr.M.Kovač Šižgorić, spec. pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
</para>

Uvođenje kašica u prehranu i stolica kod bebe Imam bebu koja je navršila 5 mjeseci i počeli smo uvoditi voćne kašice, ali prva stolica nakon pojedene kašice bude sluzava i rijeđa nego inače.Poštovani! 
    Imam bebu koja je navršila 5 mjeseci i počeli smo uvoditi voćne kašice, ali prva stolica nakon pojedene kašice bude sluzava i rijeđa nego inače! Zanima me koji je razlog tomu i da li bi trebali prestati davati kašice? pupica

Poštovana, nikako ne prekidajte uvođenje dohrane. Namirnice uvodite redosljedom koji Vam je savjetovao nadležni pedijatar, ali ne brže od jedne namirnice tjedno. Dajte ih najprije pojedinačno kroz nekoliko dana, a zatim  kombinirajte i pustite organizmu, odnosno crijevima da se «adaptiraju» na novu hranu.
Odgovorila dr.M.Kovač Šižgorić, spec. pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije, www.poliklinika-sabol.hr
 Klinfo.hr 

Uvođenje kašica u prehranu i stolica kod bebe

<para>
 Čitala sam Vaše odgovore i u svakom sam pronašla dijelić odgovora. Ali ne u cjelosti. Prije svega mali uvod.
</para>
<para>
 Iz Osijeka sam, po struci učiteljica ali radim u gradskoj upravi kao viši stručni suradnik. Samohrana majka dječaka Evana starog 2 godine i 5 mjeseci. Koristila sam porodiljni dopust od 6 mjeseci i nakon toga počela sam raditi. Dojila sam ga do 13 mjeseci, čvrstu hranu uvela sa 6 mjeseci. Dok sam na poslu, za sada ga čuva moja majka. Imam u planu upisati ga u vrtić na na jesen 2013. kada će navršiti 3 godine. Pelene smo ostavili bez problema prije dvije navršene godine, vokabular mu je bogat i vrlo brzo „kopča“ situaciju. Ima vrlo čvrstu volju i ne odstupa od svojeg stava. Potrebno je puno mašte kako bi ga „nadmudrili“. 
 Međutim, imam problem s hranom. Vrlo je nepovjerljiv prema novim namirnicama. Mislila sam da ima problem sa žvakanjem, ali hranu u minimalnim količinama: kifle, perece, hrenovke, slanine, kruha u jajetu i tosta sa sirom lijepo žvače. Jednom se prihvatio faširanog mesa. I to bi bilo sve od namirnica koje pristaje jesti odnosno žvakati. Ostala hrana svodi se na guste juhe (od svega i svačega) i rijetkih variva. Ovdje govorimo o špinatu, blitvi, grah i leća. Ostala variva su čista lutrija. Mlijeko voli i čisto, kao kakao i čokoladno mlijeko. Ne pije sokove, samo vodu. Jaja voli samo vidjeti. A voće je zabranjena riječ. Niti u kašici, niti u prirodnom obliku. Potražila sam savjet od njegove doktorice, odgovor je bio: Učite ga! 
 Vjerojatno, kada stavim na papir njegov jelovnik ne izgleda oskudno. Međutim, za uvođenje novoga okusa, nema šanse. Niti estetskim, niti šaljivim, niti primjerom druge djece ne uspjevamo ga privoliti da nešto kuša. Hranu niti slučajno ne želi dirati rukama. A kada vidi neko jelo koje mu se ne sviđa, pribjegava voljnom povraćanju. Tako izgubimo i prijašnji obrok. Ne zanima ga hrana. Pokušala sam i ostaviti ga malo gladnog, ali to rezultira nervozom, plačem i tada isključivo traži kakao napitak.
 Svjesna sam da se dio problema nalazi i u frustriranoj baki, koja ne prihvaća činjenicu da nije „gurman“, te ga na sve načine pokušava privoliti na jelo. Mene krivi za nemar što dijete neće jesti i sa strahom čeka novi dan i nove probleme s jelom. Ovaj problem, na žalost, mora riješiti baka sama sa sobom. Međutim, može li to biti izvor problema?
 Kada smo doma, pokušavam ga maksimalno uključiti u pripremu jela. Od mazanja kruha, lupanja jaja, miješanja. Ali to jelo uglavnom mora pojesti mama. Ne želi niti probati. Je li suviše nadati se da će u vrtiću promijeniti svoj stav prema jelu? Možda pak iskrsnu neki drugi problemi pa se situacija pogorša? Željela bih nekako riješiti problem stava prema jelu prije vrtića. Je li to moguće postići, ako je kako? S.G.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>opis situacije koju imate vrlo je česta pojava u djece dobi od 1 do 3 godine, a djeca se opisuju kao izbirljivi jelci, odn. eng. „fussy eaters“. Ovaj problem postepeno će postjati sve manji, a često nestane kada dijete postane dio kolektiva, tj. vrtića. Za panikom nema potrebe dok god dijete rastom i razvojem dobro napreduje.</para>
<para>Nutricionistički gledano, s obzirom na problem, jelovnik Vašeg djeteta nije izrazito loš. Vidim da ste većinu savjeta iskoristili: uključivanje u izradu jela i izrada jela zanimljivih oblika, no postoji još par načina koji bi Vam mogli pomoći u postizanju širenja jelovnika i uvođenja novih namirnica u djetetovu prehranu.</para>
<para>Prvo, čini se da Vaš sin voli sam odlučivati što će jesti, zato mu ponudite dvije verzije (A i B) jela koje može izabrati (npr. A) kruh i sirni namaz ili B) kruh i pureću salamu ili AB) oboje. Sve verzije trebaju biti takve da se mogu kombinirati tako da dijete može izabrati verziju: OBOJE, ovako postižete da on ima osjećaj kontrole, a zapravo ste Vi ti koji servirate što će jesti, odnosno Vi dajete ponudu. Drugo, postoje tanjuri koji se mogu nabaviti putem interneta. Ovi tanjuri namjenjeni su upravo za ovakve probleme, a na sebi imaju nacrtano lice čovjeka kojem se onda od raznih namirnica slaže slika, mnogoj djeci je ovo zanimiljivo zbog čega se lakše zbliže s hranom (pretražiti: funny face plate).</para>
<para>Dobro je da imate na umu da je djetetu u ovoj dobi sve zanimljivije od hrane i jedenja, zbog čega nije čudno da odbija jesti ili da pojede relativno malo, a ako se cijeli dan svede na grickanje i nutkanje hrane problem može samo biti dugotrajniji. Uvijek je dobro da se dijetetovi obroci strukturiraju te da se držite što je moguće više, istog ritma obroka, da dijete ne jeducka cijeli dan, da ne hodate za njim sa žlicom i da ga ne „gnjavite“ s hranom. Neka postoji vrijeme kad su obroci, neka postoji ritual koji će se poštivati: pranje rukica, sjedenje za stolom, imenovanje namirnica i samostalno jedenje.</para>
<para>Između obroka dijete neka pije samo vodu i neka ga se ne nutka koječime, a kao nadoknadu vitamina koje ne uspijeva dobiti u dovoljnoj količini budući da uopće ne jede voće, može mu se jednom dnevno dati multivitaminski sirup adekvatan dobi. Voće će s vremenom početi jesti..., a neka ga djeca često prihvate u obliku smoothiea različitih boja: crveni od jagode ili nekog drugog bobičastog voća, zeleni od kiwija, žuti do banane i ananasa, narančasti od naranče i breskve,....ulijte ih u jednu čašu tako da se boje poredaju jedna iznad druge, neka ih pije sa slamkom i gleda kako se boje mješaju. Voće se također može zakamuflirati u obliku kolača!</para>
<para>Nadam se da ste malo smireniji i da sam Vam uspjela dati koju ideju.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Dječak (2,5 godine) odbija nove okuse i namirnice. Što roditelji mogu učiniti? Nakon beskrajnog lutanja po forumima, savjetima na hrvatskim i inozemnim web stranicama, odlučila sam Vam se obratiti za savjet, uputu, utjehu. 
    Čitala sam Vaše odgovore i u svakom sam pronašla dijelić odgovora. Ali ne u cjelosti. Prije svega mali uvod.


   Iz Osijeka sam, po struci učiteljica ali radim u gradskoj upravi kao viši stručni suradnik. Samohrana majka dječaka Evana starog 2 godine i 5 mjeseci. Koristila sam porodiljni dopust od 6 mjeseci i nakon toga počela sam raditi. Dojila sam ga do 13 mjeseci, čvrstu hranu uvela sa 6 mjeseci. Dok sam na poslu, za sada ga čuva moja majka. Imam u planu upisati ga u vrtić na na jesen 2013. kada će navršiti 3 godine. Pelene smo ostavili bez problema prije dvije navršene godine, vokabular mu je bogat i vrlo brzo „kopča“ situaciju. Ima vrlo čvrstu volju i ne odstupa od svojeg stava. Potrebno je puno mašte kako bi ga „nadmudrili“. 
   Međutim, imam problem s hranom. Vrlo je nepovjerljiv prema novim namirnicama. Mislila sam da ima problem sa žvakanjem, ali hranu u minimalnim količinama:  kifle, perece, hrenovke, slanine, kruha u jajetu i tosta sa sirom lijepo žvače. Jednom se prihvatio faširanog mesa. I to bi bilo sve od namirnica koje pristaje jesti odnosno žvakati. Ostala hrana svodi se na guste juhe (od svega i svačega) i rijetkih variva. Ovdje govorimo o špinatu, blitvi, grah i leća. Ostala variva su čista lutrija. Mlijeko voli i čisto, kao kakao i čokoladno mlijeko. Ne pije sokove, samo vodu. Jaja voli samo vidjeti. A voće je zabranjena riječ. Niti u kašici, niti u prirodnom obliku. Potražila sam savjet od  njegove doktorice, odgovor je bio: Učite ga! 
   Vjerojatno, kada stavim na papir njegov jelovnik ne izgleda oskudno. Međutim, za uvođenje novoga okusa, nema šanse. Niti estetskim, niti šaljivim, niti primjerom druge djece ne uspjevamo ga privoliti da nešto kuša. Hranu niti slučajno ne želi dirati rukama. A kada vidi neko jelo koje mu se ne sviđa, pribjegava voljnom povraćanju. Tako izgubimo i prijašnji obrok. Ne zanima ga hrana. Pokušala sam i ostaviti ga malo gladnog, ali  to rezultira nervozom, plačem i tada isključivo traži kakao napitak.
   Svjesna sam da se dio problema nalazi  i u frustriranoj baki, koja ne prihvaća činjenicu da nije „gurman“, te ga na sve načine pokušava privoliti na jelo. Mene krivi za nemar što dijete neće jesti i sa strahom čeka novi dan i nove probleme s jelom. Ovaj problem, na žalost, mora riješiti baka sama sa sobom. Međutim, može li to biti izvor problema?
   Kada smo doma, pokušavam ga maksimalno uključiti u pripremu jela. Od mazanja kruha, lupanja jaja, miješanja. Ali to jelo uglavnom mora pojesti mama. Ne želi niti probati. Je li suviše nadati se da će u vrtiću promijeniti svoj stav prema jelu? Možda pak iskrsnu neki drugi problemi pa se situacija pogorša? Željela bih nekako riješiti problem stava prema jelu prije vrtića. Je li to moguće postići, ako je kako? S.G.

Poštovana,
opis situacije koju imate vrlo je česta pojava u djece dobi od 1 do 3 godine, a djeca se opisuju kao izbirljivi jelci, odn. eng. „fussy eaters“. Ovaj problem postepeno će postjati sve manji, a često nestane kada dijete postane dio kolektiva, tj. vrtića. Za panikom nema potrebe dok god dijete rastom i razvojem dobro napreduje.
Nutricionistički gledano, s obzirom na problem, jelovnik Vašeg djeteta nije izrazito loš. Vidim da ste većinu savjeta iskoristili: uključivanje u izradu jela i izrada jela zanimljivih oblika, no postoji još par načina koji bi Vam mogli pomoći u postizanju širenja jelovnika i uvođenja novih namirnica u djetetovu prehranu.
Prvo, čini se da Vaš sin voli sam odlučivati što će jesti, zato mu ponudite dvije verzije (A i B) jela koje može izabrati (npr. A) kruh i sirni namaz ili B) kruh i pureću salamu ili AB) oboje. Sve verzije trebaju biti takve da se mogu kombinirati tako da dijete može izabrati verziju: OBOJE, ovako postižete da on ima osjećaj kontrole, a zapravo ste Vi ti koji servirate što će jesti, odnosno Vi dajete ponudu. Drugo, postoje tanjuri koji se mogu nabaviti putem interneta. Ovi tanjuri namjenjeni su upravo za ovakve probleme, a na sebi imaju nacrtano lice čovjeka kojem se onda od raznih namirnica slaže slika, mnogoj djeci je ovo zanimiljivo zbog čega se lakše zbliže s hranom (pretražiti: funny face plate).
Dobro je da imate na umu da je djetetu u ovoj dobi sve zanimljivije od hrane i jedenja, zbog čega nije čudno da odbija jesti ili da pojede relativno malo, a ako se cijeli dan svede na grickanje i nutkanje hrane problem može samo biti dugotrajniji. Uvijek je dobro da se dijetetovi obroci strukturiraju te da se držite što je moguće više, istog ritma obroka, da dijete ne jeducka cijeli dan, da ne hodate za njim sa žlicom i da ga ne „gnjavite“ s hranom. Neka postoji vrijeme kad su obroci, neka postoji ritual koji će se poštivati: pranje rukica, sjedenje za stolom, imenovanje namirnica i samostalno jedenje.
Između obroka dijete neka pije samo vodu i neka ga se ne nutka koječime, a kao nadoknadu vitamina koje ne uspijeva dobiti u dovoljnoj količini budući da uopće ne jede voće, može mu se jednom dnevno dati multivitaminski sirup adekvatan dobi. Voće će s vremenom početi jesti..., a neka ga djeca često prihvate u obliku smoothiea različitih boja: crveni od jagode ili nekog drugog bobičastog voća, zeleni od kiwija, žuti do banane i ananasa, narančasti od naranče i breskve,....ulijte ih u jednu čašu tako da se boje poredaju jedna iznad druge, neka ih pije sa slamkom i gleda kako se boje mješaju. Voće se također može zakamuflirati u obliku kolača!
Nadam se da ste malo smireniji i da sam Vam uspjela dati koju ideju.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Dječak (2,5 godine) odbija nove okuse i namirnice. Što roditelji mogu učiniti?

<para>
 Dnevno ima 6 obroka, od toga 2x kašica (1x povrtna i 1x voćna) oko 200 ml po obroku i 4x adaptirano mlijeko također po 200 ml. Do prije koji dan je imao 5 obroka (3 mlijeko, 2 kašica) i jedno noćno hranjenje, da bi unatrag tjedan dana imao 2 noćna buđenja pa se samim time povećala i količina mlijeka jer ne želi zaspati ako ga ne nahranim. Da li je to prevelika količina hrane unutar 24 sata (posebno me zanima za adaptirano mlijeko) i da li mu treba probati ukinuti jedan obrok mlijeka? Ne znam da li je potrebno spomenuti i da li ima ikakve veze - njegov otac ima 200 cm i 110 kg, a ja 170 cm i 60 kg. M.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>Zapravo mi je puno pomoglo to što Ste napisali svoju i suprugovu visinu. Naime, to objašnjava i veličinu Vašeg djeteta. Budući da se Ste djetetu u prehranu uveli dohranu te da je na adaptiranom kravljem mlijeku, možete slobodno nastaviti sa dohranom u kontekstu ugušćivanja mliječnih obroka u mliječno –žitne kašice. To što je počeo povećavati broj obroka najvjerojatnije znači da mu 5 obroka od kojih je 2 „kašice“ i 3 „mlijeka“, energetski nisu dovoljno guste zbog čega je sam od sebe zatražio još jedan obrok.</para>
<para>Savjetujem da se:
(1) postupno vratite na 5 do 6 obroka,
(2) da sve obroke počnete davati na žličicu: mliječno-žitne+/-voće, povrtno-žitne, voćno-žitne, postupno možete početi u dohranu uvoditi i meso.</para>
<para>Sa oko 8 mjeseci dijete bi trebalo imati 5 obroka na dan, 2 do 3 mliječna obogaćena žitaricama i voćem ili povrćem te 2 do 3 nemliječna, neslatka (povrće+ meso, povrće+žitarice+meso; npr. krumpir/blitva/piletina ili žganci/brokula/teletina). Konačno, znači, 5 do 6 obroka, svaka 3,5 do 4 sata, svi obroci su kašasti na žličicu: mliječno-žitne, mliječno-žitno-voćne, povrtne, voćno – žitne kombinacije...</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Beba od 6 mjeseci ima 8300 g. Trebam li mu ukinuti jedan obrok? Poštovani! Majka sam dječaka starog 5,5 mjeseci. Rođen je sa 3260 g, na otpustu je imao 3190 g. Sadašnja težina je oko 8300 g (prema našoj vagi). 
    Dnevno ima 6 obroka, od toga 2x kašica (1x povrtna i 1x voćna) oko 200 ml po obroku i 4x adaptirano mlijeko također po 200 ml. Do prije koji dan je imao 5 obroka (3 mlijeko, 2 kašica) i jedno noćno hranjenje, da bi unatrag tjedan dana imao 2 noćna buđenja pa se samim time povećala i količina mlijeka jer ne želi zaspati ako ga ne nahranim. Da li je to prevelika količina hrane unutar 24 sata (posebno me zanima za adaptirano mlijeko) i da li mu treba probati ukinuti jedan obrok mlijeka? Ne znam da li je potrebno spomenuti i da li ima ikakve veze - njegov otac ima 200 cm i 110 kg, a ja 170 cm i 60 kg. M.

Poštovana mama,
Zapravo mi je puno pomoglo to što Ste napisali svoju i suprugovu visinu. Naime, to objašnjava i veličinu Vašeg djeteta. Budući da se Ste djetetu u prehranu uveli dohranu te da je na adaptiranom kravljem mlijeku, možete slobodno nastaviti sa dohranom u kontekstu ugušćivanja mliječnih obroka u mliječno –žitne kašice. To što je počeo povećavati broj obroka najvjerojatnije znači da mu 5 obroka od kojih je 2 „kašice“ i 3 „mlijeka“, energetski nisu dovoljno guste zbog čega je sam od sebe zatražio još jedan obrok.
Savjetujem da se:
(1) postupno vratite na 5 do 6 obroka,
(2) da sve obroke počnete davati na žličicu: mliječno-žitne+/-voće, povrtno-žitne, voćno-žitne, postupno možete početi u dohranu uvoditi i meso.
Sa oko 8 mjeseci dijete bi trebalo imati 5 obroka na dan, 2 do 3 mliječna obogaćena žitaricama i voćem ili povrćem te 2 do 3 nemliječna, neslatka (povrće+ meso, povrće+žitarice+meso; npr. krumpir/blitva/piletina ili žganci/brokula/teletina). Konačno, znači, 5 do 6 obroka, svaka 3,5 do 4 sata, svi obroci su kašasti na žličicu: mliječno-žitne, mliječno-žitno-voćne, povrtne, voćno – žitne kombinacije...
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Beba od 6 mjeseci ima 8300 g. Trebam li mu ukinuti jedan obrok?

<para>Dva slična problema poslale su Kristina i Iva
KRISTINA:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Imam veliki problem sa svojom šestogodišnjom djevojčicom - problem nejedenja Od kad zna za sebe ne jede ništa zdravo, točnije jede tri vrste (ne)hrane, te mislim da je na životu drži jedino mlijeko kojeg pije u velikim količinama! Do sad smo davali kazne pa odustajali, pa molili ovako, onako, popuštali, kupovali razne stvari za jedan griz nečeg, a sad smo shvatili da to više tako ne ide. Dijete je svaki mjesec na antibiotiku, organizam joj je oslabio, pokupi sve viruse, bolesti, gripe i jednostavno ne možemo više psihički to trpjeti, a ne pomaže ništa jer njoj ko knedla da dođe u grlo kad stavi nešto u usta. Ne može progutati bez vode, a o okusima da i ne govorim. Boji se kušati novi okus. U životu nije kušala crveno meso, nikakvo povrće ni voće, ništa. Od hrane jede čokolino, kruh, tjesteninu i povremeno malo bijelog mesa i naravno neizostavni dio prehrane FAMOZNI SLATKIŠI koje joj dam iz razloga da pojede bar nešto pa makar i nezdravo da se ne sruši. Uz nikakva obećanja i nikakav nagovor ne želi kušati variva, saftiće, ništa. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Išla je u vrtić ali smo je morali ispisati zbog svakotjednih viroza. Nikad nije ni tamo jela, nijedan obrok, jedino petkom užinu kad je bio eurokrem. Kad su je stavili u stariju grupu doslovno su je prisilili da kuša zalogaj da osjeti okus, ali je onda dobila seku koja je sa mjesec dana starosti oboljela od njezinih virusa koje je nosila kući i stanje se skompliciralo pa smo je ispisali za dobrobit obiju. Kako joj pomoći? Možda nekakav savjet da je negdje vodimo? Možda kakav lijek, vitamini nešto, bilo što? Molim pomognite jer vidim da smo pogriješili u odgoju i sa stavovima, a sad je više nemoguće gledati je kako pobolijeva čim je pustimo iz izolacije, a na jesen ide u školu pa se bojimo kakva će joj biti koncentracija i kako će ona sve to. Molim savjet...Inače dijete je tvrdoglavo do bola, kao da živi u svojoj teoriji i to je to...veli svjesna je svega i zna da mora jesti, i zna da joj škodi, ali neće, čak se i odrekne većine stvari samo da ne jede.... MOLIM BILO KAKVU POMOĆ, unaprijed zahvalna mama Kristina.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>IVA:
Poštovanje! Imam pitanje u vezi hrane i odbijanja jela. Znam da mnogi roditelji čupaju kosu kad je u pitanju ručak i povrće i meso... Moj sinko ima 21 mjesec, a do prije nekih mjesec dana jeo je sve osim mesa. Živio je na juhicama i povrću i to je za ručak znao smazati podosta. Meso je prestao jesti kad se sam počeo hraniti i nisam ga ni prisiljavala na tako nešto jer je povrća jeo u izobilju. E al' izgleda da je tome došao kraj. Sad neće jesti ni juhe ni povrće. Neće ručak, pojede kruh, kiflice, keksi su mu naravno omiljeni. Pokušala sam i s tim da mu ne dam ništa za jesti pa kao bit će gladan i pojest će ručak. Ni to nije upalilo. Ima dva mliječna obroka i to flašicu mlijeka ujutro i navečer. Čokolino i ostale takve pripravke izbacio je sa nekih 7 mjeseci kad to više nikako nije prolazilo. Nismo se brinuli previše jer jeo je ostalo sve... od ribica, tikvica, mesa, mahuna doslovce svega, svaki dan friško kuhano i zbilja na tome nismo ni štedili ni vremena ni truda. Kad je sam naučio držti žlicu jeo je sve što se sa žlicom moglo jesti. Kada je otkrio vilicu onda samo ono što se dalo nabosti na vilicu, e sad je i tome došao kraj. Upomoć... pa ne može živjeti samo na kruhu. Što da radim??? Čak smo pokušali (po savjetu kako su djeca vizualni tipovi, slagati povrće u neke kockice, krugove, zečeke... to je shvatio kao igru i sad bi se i on igrao s hranom... al' u usta ne ide) Ima li kakav savjet? Da li je to faza ili? ufff...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
* * *</para>
<para>Draga mama Kristina,</para>
<para>Prema svemu što ste napisali veliki problem predstavljaju „famozni slatkiši“ kao i mlijeko koje pije kako kažete u velikim količinama. Naime, dijete nema potrebu jesti zdravu hranu, ukoliko zna da će ako bude dovoljno uporno dobiti nešto slatko, a tekućina koju popije, bilo to mlijeko, sok ili neko drugo piće daje lažan osjećaj sitosti.
Vaša kćerkica je na nesvjesnoj razini zaključila da će ukoliko bude dovoljno uporna dobiti ono što želi i to se pokazalo kao točna pretpostavka. Na taj, za vas, neželjeni način ona traži vašu pažnju.</para>
<para>Zato bi bilo dobro da polako počnete mijenjati njene prehrambene navike i pri tome budete dosljedni. Metode koje ste primjenjivali – kupovanje sitnica, kažnjavanje... - nisu se pokazale učinkovitima. Najučinkovitije je biti dosljedan i pridržavati se odluka koje donesete.</para>
<para>Nemojte joj nuditi slatkiše kao zamjenu za zdravi obrok, ali isto tako niti kao nagradu zato što je nešto pojela. Ukoliko ne želi pojesti ručak, možete reći da je to u redu ukoliko nije gladna. Ukoliko nakon toga traži da pojede nešto slatko, nježno, ali odlučno odbijte i ponovo joj ponudite ručak. To se može ponoviti jako puno puta, jer djeca su vrlo uporna mala bića, ali odgovornost je na vama pa vi budite uporniji. Sami kažete da je tvrdoglava, ja bih bila slobodna reći da je uporna i da je to osobina koja će joj jednog dana u životu biti jako korisna u ostvarivanju ciljeva.</para>
<para>Uvođenje zdravih prehrambenih navika najbolje je provoditi s puno humora (dakle na šaljiv način) i kroz igru.
Za takvo što potrebno je da se vi opustite i da čvrsto odlučite biti dosljedni. Ukoliko vam je potrebna dodatna sigurnost kako bi se opustili i ne „ludjeli“ od brige što će se dogoditi ako taj dan ništa ne pojede savjetujem vam da posjetite pedijatra da vas ohrabri u provođenju plana. Naime ništa se neće dogoditi ako vaša djevojčica jedan dan ništa ne pojede, neće se dogoditi ništa niti ako se obrazac ponovi i slijedeći dan. Vjerujem da će vam pedijatar svojim medicinskim savjetima uliti sigurnost.
Kao što sam već rekla, ali ponovo ću naglasiti, za takvo što potrebno je da se vi opustite. Slobodno vrijeme koje provodite s njom neka bude u igri, maknite fokus s prehrane.</para>
<para>Vjerojatno i njoj dodatni pritisak stvara vaša briga koliko će i čega pojesti.
Obroci mogu postati zabavni rituali kada je cijela obitelj na okupu. Ukoliko to nije moguće neka barem jedna osoba jede i pri tom se zabavlja s djetetom. Nadalje, bilo bi super kada biste ju uključili u proces kupovanja i pripremanja zdrave prehrane. Neka na tržnici sama odabere povrće koje ćete kupiti.</para>
<para>Ukoliko imate mogućnosti, pa makar na balkonu, u teglici uzgojite neko vlastito povrće, koje svaki dan možete promatrati kako napreduje pa onda kada bude zrelo od toga zajedno napravite slasnu juhicu. Dajte joj da rezucka, gnječi, da osjeti pripremu hrane.
Želim samo još naglasiti da će to biti dugotrajan proces, odnosno da se neće dogoditi preko noći. Zato je dobro da se oboružate strpljenjem, postavite cilj i idete prema njemu bez odstupanja. Kada Vam bude teško, nađite neku samo svoju aktivnost (pa makar da traje i pola sata) kako biste napunili baterije.</para>
<para>* * *</para>
<para>Draga mama Iva,</para>
<para>Samo budite strpljivi i nastavite s pripremanjem zdrave hrane.
Slaganje hrane u različite oblike može biti jako zanimljivo stoga nije čudno da se Vaš sinčić igra s hranom. Po mom mišljenju sasvim je u redu da ga pustite da se igra. Dobro je također da mu pružite dosta vremena da pojede obrok. Koliko god se nama to činilo dugo, djeci treba više vremena.
Bilo bi dobro da mu nudite samo povrće, meso, juhe itd, ali bez kruha kako se ne bi zasitio. Osim toga nemojte mu davati kekse između obroka, ako za obrok nije ništa pojeo.
Ukoliko budete uporni i dosljedni Vaš će sinčić ponovo početi jesti kao i prije, samo ostanite na tračnicama na kojima ste bili do sada.</para>
<para>* * *</para>
<para>S obzirom da se radi o sličnim problemima evo nekoliko zajedničkih prijedloga za mamu Ivu i mamu Kristinu:</para>
<para>- Dobro je maknuti fokus s hrane, nemojte cijelo vrijeme razmišljati je li dijete pojelo, koliko je pojelo, hvaliti ga zato što je nešto pojelo. Prehrana je nešto prirodno.
- Roditelji su najbolji primjer svojoj djeci. Evolucija je davno u dječji mozak ugradila oponašanje roditelja u jedenju - žene su još u doba lovaca i sakupljača (pa i prije, dok naši preci još nisu bili ljudi) tražile bobice koje su jestive i na taj način su djeca znala što se jede, a što ne. Drugim riječima, ne možemo dijete naučiti da jede voće i povrće, ako roditelji ne jedu isto. Posebno pomaže ako dijete vidi roditelja koji uživa u takvoj vrsti hrane.</para>
<para>Dakle, da rezimiramo:
- Treba dopustiti djetetu da se igra za vrijeme objeda. Objed ne mora biti najozbiljnija stvar na svijetu. Kroz igru se najbolje uči.
- Kada je god moguće okupite cijelu obitelj, da svi zajedno jedu i da to vrijeme bude rezervirano za ugodno čavrljanje.
- Uključite dijete u proces kupovanja i pripremanja hrane. Na taj način oni jako dobivaju na važnosti. Ponosni su što sudjeluju u „odraslim“ poslovima.
- Ukoliko imate mogućnosti, pa makar na balkonu, u teglici uzgojite neko vlastito povrće, koje svaki dan možete promatrati kako napreduje pa onda kada bude zrelo od toga zajedno napravite slasnu juhicu.
- Za desert ponudite voće. I sebi i djetetu.
- Većoj djeci dopustite da sami stavljaju hranu u tanjur.
- Ukoliko dijete odbija jesti ponuđeno jelo, nemojte mu odmah pripremiti i ponuditi nešto drugo. Na taj način ga učite da može zapovijedati što će i kada će jesti. Od jednog preskočenog obroka sigurno mu ništa neće biti.</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener, soc. radnik</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Problem nejedenja i odbijanja hrane Dva slična problema poslale su Kristina i Iva
KRISTINA: Imam veliki problem sa svojom šestogodišnjom djevojčicom - problem nejedenja! Dva slična problema poslale su Kristina i Iva
KRISTINA:Imam veliki problem sa svojom šestogodišnjom djevojčicom - problem nejedenja Od kad zna za sebe ne jede ništa zdravo, točnije jede tri vrste (ne)hrane, te mislim da je na životu drži jedino mlijeko kojeg pije u velikim količinama! Do sad smo davali kazne pa odustajali, pa molili ovako, onako, popuštali, kupovali razne stvari za jedan griz nečeg, a sad smo shvatili da to više tako ne ide. Dijete je svaki mjesec na antibiotiku, organizam joj je oslabio, pokupi sve viruse, bolesti, gripe i jednostavno ne možemo više psihički to trpjeti, a ne pomaže ništa jer njoj ko knedla da dođe u grlo kad stavi nešto u usta. Ne može progutati bez vode, a o okusima da i ne govorim. Boji se kušati novi okus. U životu nije kušala crveno meso, nikakvo povrće ni voće, ništa. Od hrane jede čokolino, kruh, tjesteninu i povremeno malo bijelog mesa i naravno neizostavni dio prehrane FAMOZNI SLATKIŠI koje joj dam iz razloga da pojede bar nešto pa makar i nezdravo da se ne sruši. Uz nikakva obećanja i nikakav nagovor ne želi kušati variva, saftiće, ništa. Išla je u vrtić ali smo je morali ispisati zbog svakotjednih viroza. Nikad nije ni tamo jela, nijedan obrok, jedino petkom užinu kad je bio eurokrem. Kad su je stavili u stariju grupu doslovno su je prisilili da kuša zalogaj da osjeti okus, ali je onda dobila seku koja je sa mjesec dana starosti oboljela od njezinih virusa koje je nosila kući i stanje se skompliciralo pa smo je ispisali za dobrobit obiju. Kako joj pomoći? Možda nekakav savjet da je negdje vodimo? Možda kakav lijek, vitamini nešto, bilo što? Molim pomognite jer vidim da smo pogriješili u odgoju i sa stavovima, a sad je više nemoguće gledati je kako pobolijeva čim je pustimo iz izolacije, a na jesen ide u školu pa se bojimo kakva će joj biti koncentracija i kako će ona sve to. Molim savjet...Inače dijete je tvrdoglavo do bola, kao da živi u svojoj teoriji i to je to...veli svjesna je svega i zna da mora jesti, i zna da joj škodi, ali neće, čak se i  odrekne većine stvari samo da ne jede.... MOLIM BILO KAKVU POMOĆ, unaprijed zahvalna mama Kristina.IVA:
Poštovanje! Imam pitanje u vezi hrane i odbijanja jela. Znam da mnogi roditelji čupaju kosu kad je u pitanju ručak i povrće i meso... Moj sinko ima 21 mjesec, a do prije nekih mjesec dana jeo je sve osim mesa. Živio je na juhicama i povrću i to je za ručak znao smazati podosta. Meso je prestao jesti kad se sam počeo hraniti i nisam ga ni prisiljavala na tako nešto jer je povrća jeo u izobilju. E al' izgleda da je tome došao kraj. Sad neće jesti ni juhe ni povrće. Neće ručak, pojede kruh, kiflice, keksi su mu naravno omiljeni. Pokušala sam i s tim da mu ne dam ništa za jesti pa kao bit će gladan i pojest će ručak. Ni to nije upalilo. Ima dva mliječna obroka i to flašicu mlijeka ujutro i navečer. Čokolino i ostale takve pripravke izbacio je sa nekih 7 mjeseci kad to više nikako nije prolazilo. Nismo se brinuli previše jer jeo je ostalo sve... od ribica, tikvica, mesa, mahuna doslovce svega, svaki dan friško kuhano i zbilja na tome nismo ni štedili ni vremena ni truda. Kad je sam naučio držti žlicu jeo je sve što se sa žlicom moglo jesti. Kada je otkrio vilicu onda samo ono što se dalo nabosti na vilicu, e sad je i tome došao kraj. Upomoć... pa ne može živjeti samo na kruhu. Što da radim??? Čak smo pokušali (po savjetu kako su djeca vizualni tipovi, slagati povrće u neke kockice, krugove, zečeke... to je shvatio kao igru i sad bi se i on igrao s hranom... al' u usta ne ide) Ima li kakav savjet? Da li je to faza ili? ufff...
* * *
Draga mama Kristina,
Prema svemu što ste napisali veliki problem predstavljaju „famozni slatkiši“ kao i mlijeko koje pije kako kažete u velikim količinama. Naime, dijete nema potrebu jesti zdravu hranu, ukoliko zna da će ako bude dovoljno uporno dobiti nešto slatko, a tekućina koju popije, bilo to mlijeko, sok ili neko drugo piće daje lažan osjećaj sitosti.
Vaša kćerkica je na nesvjesnoj razini zaključila da će ukoliko bude dovoljno uporna dobiti ono što želi i to se pokazalo kao točna pretpostavka. Na taj, za vas, neželjeni način ona traži vašu pažnju.
Zato bi bilo dobro da polako počnete mijenjati njene prehrambene navike i pri tome budete dosljedni. Metode koje ste primjenjivali – kupovanje sitnica, kažnjavanje... - nisu se pokazale učinkovitima. Najučinkovitije je biti dosljedan i pridržavati se odluka koje donesete.
Nemojte joj nuditi slatkiše kao zamjenu za zdravi obrok, ali isto tako niti kao nagradu zato što je nešto pojela. Ukoliko ne želi pojesti ručak, možete reći da je to u redu ukoliko nije gladna. Ukoliko nakon toga traži da pojede nešto slatko, nježno, ali odlučno odbijte i ponovo joj ponudite ručak. To se može ponoviti jako puno puta, jer djeca su vrlo uporna mala bića, ali odgovornost je na vama pa vi budite uporniji. Sami kažete da je tvrdoglava, ja bih bila slobodna reći da je uporna i da je to osobina koja će joj jednog dana u životu biti jako korisna u ostvarivanju ciljeva.
Uvođenje zdravih prehrambenih navika najbolje je provoditi s puno humora (dakle na šaljiv način) i kroz igru.
Za takvo što potrebno je da se vi opustite i da čvrsto odlučite biti dosljedni. Ukoliko vam je potrebna dodatna sigurnost kako bi se opustili i ne „ludjeli“ od brige što će se dogoditi ako taj dan ništa ne pojede savjetujem vam da posjetite pedijatra da vas ohrabri u provođenju plana. Naime ništa se neće dogoditi ako vaša djevojčica jedan dan ništa ne pojede, neće se dogoditi ništa niti ako se obrazac ponovi i slijedeći dan. Vjerujem da će vam pedijatar svojim medicinskim savjetima uliti sigurnost.
Kao što sam već rekla, ali ponovo ću naglasiti, za takvo što potrebno je da se vi opustite. Slobodno vrijeme koje provodite s njom neka bude u igri, maknite fokus s prehrane.
Vjerojatno i njoj dodatni pritisak stvara vaša briga koliko će i čega pojesti.
Obroci mogu postati zabavni rituali kada je cijela obitelj na okupu. Ukoliko to nije moguće neka barem jedna osoba jede i pri tom se zabavlja s djetetom. Nadalje, bilo bi super kada biste ju uključili u proces kupovanja i pripremanja zdrave prehrane. Neka na tržnici sama odabere povrće koje ćete kupiti.
Ukoliko imate mogućnosti, pa makar na balkonu, u teglici uzgojite neko vlastito povrće, koje svaki dan možete promatrati kako napreduje pa onda kada bude zrelo od toga zajedno napravite slasnu juhicu. Dajte joj da rezucka, gnječi, da osjeti pripremu hrane.
Želim samo još naglasiti da će to biti dugotrajan proces, odnosno  da se neće dogoditi preko noći. Zato je dobro da se oboružate strpljenjem, postavite cilj i idete prema njemu bez odstupanja. Kada Vam bude teško, nađite neku samo svoju aktivnost (pa makar da traje i pola sata) kako biste napunili baterije.
*  *  *
Draga mama Iva,
Samo budite strpljivi i nastavite s pripremanjem zdrave hrane.
Slaganje hrane u različite oblike može biti jako zanimljivo stoga nije čudno da se Vaš sinčić igra s hranom. Po mom mišljenju sasvim je u redu da ga pustite da se igra. Dobro je također da mu pružite dosta vremena da pojede obrok. Koliko god se nama to činilo dugo, djeci treba više vremena.
Bilo bi dobro da mu nudite samo povrće, meso, juhe itd, ali bez kruha kako se ne bi zasitio. Osim toga nemojte mu davati kekse između obroka, ako za obrok nije ništa pojeo.
Ukoliko budete uporni i dosljedni Vaš će sinčić ponovo početi jesti kao i prije, samo ostanite na tračnicama na kojima ste bili do sada.
*  *  *
S obzirom da se radi o sličnim problemima evo nekoliko zajedničkih prijedloga za mamu Ivu i mamu Kristinu:
- Dobro je maknuti fokus s hrane, nemojte cijelo vrijeme razmišljati je li dijete pojelo, koliko je pojelo, hvaliti ga zato što je nešto pojelo. Prehrana je nešto prirodno.
- Roditelji su najbolji primjer svojoj djeci. Evolucija je davno u dječji mozak ugradila oponašanje roditelja u jedenju - žene su još u doba lovaca i sakupljača (pa i prije, dok naši preci još nisu bili ljudi) tražile bobice koje su jestive i na taj način su djeca znala što se jede, a što ne. Drugim riječima, ne možemo dijete naučiti da jede voće i povrće, ako roditelji ne jedu isto. Posebno pomaže ako dijete vidi roditelja koji uživa u takvoj vrsti hrane.
Dakle, da rezimiramo:
- Treba dopustiti djetetu da se igra za vrijeme objeda. Objed ne mora biti najozbiljnija stvar na svijetu. Kroz igru se najbolje uči.
- Kada je god moguće okupite cijelu obitelj, da svi zajedno jedu i da to vrijeme bude rezervirano za ugodno čavrljanje.
- Uključite dijete u proces kupovanja i pripremanja hrane. Na taj način oni jako dobivaju na važnosti. Ponosni su što sudjeluju u „odraslim“ poslovima.
- Ukoliko imate mogućnosti, pa makar na balkonu, u teglici uzgojite neko vlastito povrće, koje svaki dan možete promatrati kako napreduje pa onda kada bude zrelo od toga zajedno napravite slasnu juhicu.
- Za desert ponudite voće. I sebi i djetetu.
- Većoj djeci dopustite da sami stavljaju hranu u tanjur.
- Ukoliko dijete odbija jesti ponuđeno jelo, nemojte mu odmah pripremiti i ponuditi nešto drugo. Na taj način ga učite da može zapovijedati što će i kada će jesti. Od jednog preskočenog obroka sigurno mu ništa neće biti.

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener, soc. radnik


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Problem nejedenja i odbijanja hrane

<para>
 Ima 20 godina, visoka je 162 cm a ima isto kilograma kao i ja koja imam 13 godina. Ima 46 kilograma. Pokušali smo i tablete za pojačanje apetita, čajeve, ma SVE. Ništa nije uspjelo. Prehlade i zaraze prikuplja ko magnet. Želimo joj na prirodan način pomoći oko debljanja. Bila je 7-10 puta pala od vrtoglavice i slabosti. Prije trudnoće imala je 58-60 kilograma. Poslje poroda izmršavila je 5 kilograma i sada je skroz opala. Postoji li neki način da joj pomognemo, neki čaj, hrana, tablete....bilo što..samo pomozite...molim vas!? M.
</para>
<para>Draga M.,</para>
<para>Tablete i čajevi neće pomoći ništa, jednini način da se Vaša sestra oporavi jest da jede hranu!</para>
<para>Treba imati dobra 4 obroka na dan, ne jeduckati po malo kroz dan, već jesti organizirani doručak, ručak, užinu i večeru. Svi obroci trebaju biti konkretni, ne samo voće ili jogurt, već za doručak kruh, maslac, med ili šunka i sir, jogurt ili punomasno mlijeko, dobar kuhani obrok koji se može ponoviti ili djelomični izmjeniti i servirati za večeru, a kao užinu pojesti kolač, palačinku, manji sendvić,...</para>
<para>Bilo bi dobro da djevojci njezina doktorica na recept kao dodatak prehrani, dok se ne oporavi, prepiše hiperkalorijski napitak (Rosource 2.0. ili Ensure fibre).</para>
<para>Osim toga, savjetujem da uz doručak pije kvalitetan multivitamin i mineral.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Mlada mama nakon poroda smršavila 12 kilograma i pati od opće slabosti i vrtoglavice Moja sestra ima 20 godina i ima 5-mjesečnu bebu. Beba odlično napreduje (curica je). Problem je u mami tj. mojoj sestri. 
    Ima 20 godina, visoka je 162 cm a ima isto kilograma kao i ja koja imam 13 godina. Ima 46 kilograma. Pokušali smo i tablete za pojačanje apetita, čajeve, ma SVE. Ništa nije uspjelo. Prehlade i zaraze prikuplja ko magnet. Želimo joj na prirodan način pomoći oko debljanja. Bila je 7-10 puta pala od vrtoglavice i slabosti. Prije trudnoće imala je 58-60 kilograma. Poslje poroda izmršavila je 5 kilograma i sada je skroz opala. Postoji li neki način da joj pomognemo, neki čaj, hrana, tablete....bilo što..samo pomozite...molim vas!? M.

Draga M.,
Tablete i čajevi neće pomoći ništa, jednini način da se Vaša sestra oporavi jest da jede hranu!
Treba imati dobra 4 obroka na dan, ne jeduckati po malo kroz dan, već jesti organizirani doručak, ručak, užinu i večeru. Svi obroci trebaju biti konkretni, ne samo voće ili jogurt, već za doručak kruh, maslac, med ili šunka i sir, jogurt ili punomasno mlijeko, dobar kuhani obrok koji se može ponoviti ili djelomični izmjeniti i servirati za večeru, a kao užinu pojesti kolač, palačinku, manji sendvić,...
Bilo bi dobro da djevojci njezina doktorica na recept kao dodatak prehrani, dok se ne oporavi, prepiše hiperkalorijski napitak (Rosource 2.0. ili Ensure fibre).
Osim toga, savjetujem da uz doručak pije kvalitetan multivitamin i mineral.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Mlada mama nakon poroda smršavila 12 kilograma i pati od opće slabosti i vrtoglavice

<para>
 Lp, R
</para>
<para>Nakon pojave prve riječi kod djeteta, u dobi od 18-24. mjeseca života dolazi do uporabe dvočlanih iskaza, a samim tim i uporabe nekih gramatičkih pravila, prvenstveno onih koji su istaknutiji u svakodnevnom govoru. Nakon druge godine života raste duljina dječjeg iskaza i rečenica postaje gramatički sve sličnija govoru odraslih. Između 3. i 4. godine života može se reći da je dijete usvojilo dio osnova gramatike materinjeg jezika, ali jezični razvoj još uvijek nije završio.</para>
<para>Stoga, nema razloga za brigu. Većina veznika javit će se u spontanom govoru u razdoblju od druge do četvrte godine.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kada djeca počinju upotrebljavati veznike u govoru? Poštovani, molim Vas odgovor na pitanje kada djeca počinju izgovarati veznike? Moja curica od 2 godine slaže duge rečenice bez itijednog veznika! 
    Lp, R

Nakon pojave prve riječi kod djeteta, u dobi od 18-24. mjeseca života dolazi do uporabe dvočlanih iskaza, a samim tim i uporabe nekih gramatičkih pravila, prvenstveno onih koji su istaknutiji u svakodnevnom govoru. Nakon druge godine života raste duljina dječjeg iskaza i rečenica postaje gramatički sve sličnija govoru odraslih. Između 3. i 4. godine života može se reći da je dijete usvojilo dio osnova gramatike materinjeg jezika, ali jezični razvoj još uvijek nije završio.
Stoga, nema razloga za brigu. Većina veznika javit će se u spontanom govoru u razdoblju od druge do četvrte godine.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Kada djeca počinju upotrebljavati veznike u govoru?

<para>
 Povučen je, dok je doma sasvim drugi dečko. Otvoreniji je i igra se sa dosta svojih vršnjaka. Išli smo na pregled kod logopeda i psihologa i sve je ok. Razgovaram s tetama, ali njih je 25 u grupi i teško se individualno posvetiti djetetu, ali on je u grču. Molim Vas za savjet kako da se postavim prema ovome problemu. Hvala. Mama I.
Draga mama,</para>
<para>Ono što Vi, kao roditelj možete učiniti jest poticati ga na igru među nepoznatom djecom npr. u parku ili na rođendanima. U takvim situacijama budite mu Vi podrška i oslonac od koje će kretati u igru s nepoznatim vršnjacima. Ukoliko ćete ga ohrabrivati na adekvatan način (što bi značilo da mu pokažete kako može pristupiti vršnjaku, reći mu da ćete Vi biti tu uz njega, da kada god zaželi se može vratiti Vama, možda ispočetka ćete i Vi morati pristupiti tom drugom djetetu zajedno sa svojim dječakom da pronađete neku zajedničku poveznicu između njih kako bi se lakše započeli igrati), tada je moguće da će, s vremenom kako će se sve više osjećati sigurnijim u sebe, na isti način ponašati u vrtiću.</para>
<para>Osim toga, možete pronaći slikovnicu sa sličnom tematikom tj. dijete koje je povučeno i stidljivo i pročitati mu kako se taj stidljivi dječak snašao u nepoznatoj situaciji. Možete isto provući i kroz zajedničku igru s njim s figuricama s kojima se inače igra - možete glumiti kao da ste Vi taj stidljiv dječak ili, ako on uzme tu ulogu, glumite nepoznatog vršnjaka.</para>
<para>Ono što je važno je da budete što realniji tj. da ga ne prihvatite odmah u igru, da ne postanete prijatelji na prvu loptu, jer to neće biti od velike koristi Vašem dječaku. Njemu treba više vremena. Tako da bi bilo dobro da kroz neko određeno vrijeme postanu prijatelji. Ispitujte jedan drugog, ispočetka se možete igrati jedan pored drugog, tj. ne zajedno. Uočite sličnosti između ta dva lika i povežite se preko toga. Tako će i on moći lakše pronaći u vrtiću nekoga tko mu je sličan tj. tko voli slične stvari na sličan način i pronaći način kako da se s njim sprijatelji. No, nemojte nametati ovu tematiku u igru, budite strpljivi i vrlo osjetljivi. Budete li nametali kada on nije spreman da to proigrava (ili proigrava s Vama), možete samo postići da još duže neće biti spreman na to.</para>
<para>Također, predlažem da, ako ima psihologa u vrtiću da mu se obratite kako bi on/a razgovarao sa odgajateljicama Vašeg sina. Naime, očito je Vaš sin po temperamentu zatvoreniji i treba mu više poticaja i podrške da bi se snašao među vršnjacima i u grupi. Bilo bi jako važno da odgajateljice isto prepoznaju i da pronađu način kako da ga pozivaju da se uključi u zajedničke aktivnosti te kada uhvate priliku, razgovaraju sa nekim dječakom da ga pozove u igru.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Trogodišnjak se drugačije ponaša u vrtiću nego doma Poštovana, imam dečka od 3 godine i imam problem vezan uz različito ponašanje u vrtiću i doma. U vrtiću malo priča, često se igra sam ili samo s jednim dečkom. 
    Povučen je, dok je doma sasvim drugi dečko. Otvoreniji je i igra se sa dosta svojih vršnjaka. Išli smo na pregled kod logopeda i psihologa i sve je ok. Razgovaram s tetama, ali njih je 25 u grupi i teško se individualno posvetiti djetetu, ali on je u grču. Molim Vas za savjet kako da se postavim prema ovome problemu. Hvala. Mama I.
Draga mama,
Ono što Vi, kao roditelj možete učiniti jest poticati ga na igru među nepoznatom djecom npr. u parku ili na rođendanima. U takvim situacijama budite mu Vi podrška i oslonac od koje će kretati u igru s nepoznatim vršnjacima. Ukoliko ćete ga ohrabrivati na adekvatan način (što bi značilo da mu pokažete kako može pristupiti vršnjaku, reći mu da ćete Vi biti tu uz njega, da kada god zaželi se može vratiti Vama, možda ispočetka ćete i Vi morati pristupiti tom drugom djetetu zajedno sa svojim dječakom da pronađete neku zajedničku poveznicu između njih kako bi se lakše započeli igrati), tada je moguće da će, s vremenom kako će se sve više osjećati sigurnijim u sebe, na isti način ponašati u vrtiću.
Osim toga, možete pronaći slikovnicu sa sličnom tematikom tj. dijete koje je povučeno i stidljivo i pročitati mu kako se taj stidljivi dječak snašao u nepoznatoj situaciji. Možete isto provući i kroz zajedničku igru s njim s figuricama s kojima se inače igra - možete glumiti kao da ste Vi taj stidljiv dječak ili, ako on uzme tu ulogu, glumite nepoznatog vršnjaka.
Ono što je važno je da budete što realniji tj. da ga ne prihvatite odmah u igru, da ne postanete prijatelji na prvu loptu, jer to neće biti od velike koristi Vašem dječaku. Njemu treba više vremena. Tako da bi bilo dobro da kroz neko određeno vrijeme postanu prijatelji. Ispitujte jedan drugog, ispočetka se možete igrati jedan pored drugog, tj. ne zajedno. Uočite sličnosti između ta dva lika i povežite se preko toga. Tako će i on moći lakše pronaći u vrtiću nekoga tko mu je sličan tj. tko voli slične stvari na sličan način i pronaći način kako da se s njim sprijatelji. No, nemojte nametati ovu tematiku u igru, budite strpljivi i vrlo osjetljivi. Budete li nametali kada on nije spreman da to proigrava (ili proigrava s Vama), možete samo postići da još duže neće biti spreman na to.
Također, predlažem da, ako ima psihologa u vrtiću da mu se obratite kako bi on/a razgovarao sa odgajateljicama Vašeg sina. Naime, očito je Vaš sin po temperamentu zatvoreniji i treba mu više poticaja i podrške da bi se snašao među vršnjacima i u grupi. Bilo bi jako važno da odgajateljice isto prepoznaju i da pronađu način kako da ga pozivaju da se uključi u zajedničke aktivnosti te kada uhvate priliku, razgovaraju sa nekim dječakom da ga pozove u igru.
Sretno!

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Trogodišnjak se drugačije ponaša u vrtiću nego doma

<para>
 Moja curica ima godinu i četri mjeseca i htjela bih je naučiti na tutu. Zanima me je li to još prerano i od koliko mjeseci bi je trebala početi učiti. Hvala. dija
</para>
<para>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>kontrola mišića sfinktera za ispuštanje mokraće i stolice počinje fiziološki spontano sazrijevati oko druge godine života. Trening pražnjenja mokraćnog mjehura i crijeva, dakle mokrenja i „kakanja“ na tutu može se postići i ranije. U našoj kulturi nije uobičajeno „učiti“ dijete piškiti i kakiti na tutu prije godinu dana, dakle u dojenačkom periodu, iako nije nemoguće da se ta funkcija uspostavi i u tom periodu.</para>
<para>Stavljenje dijete na tutu trebalo bi biti u skladu s njegovim motoričkim sposobnostima sjedenja, dakle najranije od 6-8 mjeseci.</para>
<para>Prim. dr. Zlatko Sabol, spec. dječje neurolgije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
</para>

U kojoj dobi se preporuča početi učiti dijete na tutu? Moja curica ima godinu i četri mjeseca i htjela bih je naučiti na tutu. Zanima me je li to još prerano i od koliko mjeseci bi je trebala početi učiti. 
   Moja curica ima godinu i četri mjeseca i htjela bih je naučiti na tutu. Zanima me je li to još prerano i od koliko mjeseci bi je trebala početi učiti. Hvala. dija

Poštovana,kontrola mišića sfinktera za ispuštanje mokraće i stolice počinje fiziološki spontano sazrijevati oko druge godine života. Trening pražnjenja mokraćnog mjehura i crijeva, dakle mokrenja i  „kakanja“ na tutu može se postići i  ranije. U našoj kulturi nije uobičajeno „učiti“ dijete piškiti i kakiti na tutu prije godinu dana, dakle u dojenačkom periodu, iako  nije nemoguće da se ta funkcija uspostavi i u tom periodu.
Stavljenje dijete na tutu trebalo bi biti u skladu s  njegovim motoričkim sposobnostima sjedenja, dakle najranije od 6-8 mjeseci.
Prim. dr. Zlatko Sabol, spec. dječje neurolgije, www.poliklinika-sabol.hr
 Klinfo.hr 

U kojoj dobi se preporuča početi učiti dijete na tutu?

<para>
 Svo povrće može jesti, ali kako nadomjestiti mlijeko-kalcij? Pa me zanima nekakav jelovnik. Ili moramo se posavjetovat sa nutricionistom? Imate li informaciju gdje nabavljati hranu? Jako je mršava i ovako ne želi ništa jesti, pa sad imamo još veći problem. Jako voli kruh, a sad smije samo jesti heljdu. Živimo na otoku Rabu. S poštovanjem, B.B.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>osobno nikako ne podržavam testove intolerancije na hranu. Ovi testovi još uvijek nisu znanstveno utemeljeni i predstavljaju opasnost ukoliko se na temelju njihovih rezultata bazira prehrana djeteta, osobito ovako maloga kao što je Vaše.</para>
<para>Iskreno, preporučujem vam da se ne držite nikakvih dijeta, već ako imate sumnje na alergije da onda odete svom pedijatru koji Vam može dati uputnice za alergološke testove koji se rade u bolnicama i klinikama (npr. u Klaićevoj bolnici u Zagrebu).</para>
<para>Ukoliko se na ovaj način konkretna alergija pokaže i dokaže, dobiti ćete detaljne upute od liječnika na koji način hraniti dijete te kako mu nadomjestiti moguće deficite koje ne dobiva hranom.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Testovi intolerancije na hranu nisu isto što i alergološki testovi Radili smo test intolerancija na hranu, djevojčici od 3,5 godine. Ne smije jesti jaje, sve u čemu ima mlijeka, niti jedno mlijeko pa čak niti soju, pšenicu, žitarice. 
    Svo povrće može jesti, ali kako nadomjestiti mlijeko-kalcij? Pa me zanima nekakav jelovnik. Ili moramo se posavjetovat sa nutricionistom? Imate li informaciju gdje nabavljati hranu? Jako je mršava i ovako ne želi ništa jesti, pa sad imamo još veći problem. Jako voli kruh, a sad smije samo jesti heljdu. Živimo na otoku Rabu. S poštovanjem, B.B.

Poštovana,
osobno nikako ne podržavam testove intolerancije na hranu. Ovi testovi još uvijek nisu znanstveno utemeljeni i predstavljaju opasnost ukoliko se na temelju njihovih rezultata bazira prehrana djeteta, osobito ovako maloga kao što je Vaše.
Iskreno, preporučujem vam da se ne držite nikakvih dijeta, već ako imate sumnje na alergije da onda odete svom pedijatru koji Vam može dati uputnice za alergološke testove koji se rade u bolnicama i klinikama (npr. u Klaićevoj bolnici u Zagrebu).
Ukoliko se na ovaj način konkretna alergija pokaže i dokaže, dobiti ćete detaljne upute od liječnika na koji način hraniti dijete te kako mu nadomjestiti moguće deficite koje ne dobiva hranom.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Testovi intolerancije na hranu nisu isto što i alergološki testovi

<para>
 Moj sin ima 6 godina. Na logopedske vježbe ide od 3. godine. Tek prije 8 mjeseci je počeo slagati rečenice, a sada priča, ali tepa. Ne zna boje (razlikuje ih, ali ne zna koja je koja), ne zna nabrojati no do 5. Kad se oblači i obuva, potrebna mu je moja pomoć. Sfinktere još ne kontrolira u potpunosti. Procjena psihologa je blago zaostajanje u psihomotoričkom razvoju, a grafomotorika mu je na razini trogodišnjaka. Mene sad zanima da li ja imam kakva prava, osim uvećanog dječjeg doplatka? Čula sam da roditelji djece s tim poteškoćama imaju pravo na invalidninu, a meni je doktor rekao da nemamo pravo. Hvala! m.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, prema Zakonu o socijalnoj skrbi NN 33/12., osobna invalidnina je novčana potpora na koju ima pravo osoba s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi. Korisnik koji ostvaruje pravo na osobnu invalidninu ne može istodobno ostvarivati pravo na doplatak za pomoć i njegu, koji ostvaruje po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vrstu i težinu invaliditeta i vrstu i težinu promjene u zdravstvenom stanju, pravilnikom propisuje Ministar.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovdje govorimo o težim tjelesnim oštećenjima ili mentalnim oštećenjem dok blago zaostajanje u psihomotoričkom razvoju ne spada u naprijed navedene kategorije. Po svim podacima koje ste naveli, nemate pravo na ivalidninu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sanja Buljan, dipl. iur.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>stručni suradnik Kabineta Korneo</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
</para>

Koja su prava roditelja djeteta sa zaostajanjem u psihomotornom razvoju? Procjena psihologa je blago zaostajanje u psihomotoričkom razvoju, a grafomotorika mu je na razini trogodišnjaka. Mene sad zanima da li ja imam kakva prava, osim uvećanog dječjeg doplatka? 
   Moj sin ima 6 godina. Na logopedske vježbe ide od 3. godine. Tek prije 8 mjeseci je počeo slagati rečenice, a sada priča, ali tepa. Ne zna boje (razlikuje ih, ali ne zna koja je koja), ne zna nabrojati no do 5. Kad se oblači i obuva, potrebna mu je moja pomoć. Sfinktere još ne kontrolira u potpunosti. Procjena psihologa je blago zaostajanje u psihomotoričkom razvoju, a grafomotorika mu je na razini trogodišnjaka. Mene sad zanima da li ja imam kakva prava, osim uvećanog dječjeg doplatka? Čula sam da roditelji djece s tim poteškoćama imaju pravo na invalidninu, a meni je doktor rekao da nemamo pravo. Hvala! m.
   
   Poštovana, prema Zakonu o socijalnoj skrbi NN 33/12., osobna invalidnina je novčana potpora na koju ima pravo osoba s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi. Korisnik koji ostvaruje pravo na osobnu invalidninu ne može istodobno ostvarivati pravo na doplatak za pomoć i njegu, koji ostvaruje po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa. Vrstu i težinu invaliditeta i vrstu i težinu promjene u zdravstvenom stanju, pravilnikom propisuje Ministar.
   Ovdje govorimo o težim tjelesnim oštećenjima ili mentalnim oštećenjem dok blago zaostajanje u psihomotoričkom razvoju ne spada u naprijed navedene kategorije. Po svim podacima koje ste naveli, nemate pravo na ivalidninu.
   Sanja Buljan, dipl. iur.stručni suradnik Kabineta Korneo

   Kabinet Korneo
 Klinfo.hr 

Koja su prava roditelja djeteta sa zaostajanjem u psihomotornom razvoju?

<para> Problem je što prema nekim mišljenjima dijete ima skraćen mišić vrata te naginje glavicu u desnu stranu, međutim, koliko promatram dijete, ono drži glavu u svim položajima.</para>
<para>Poštovani, molim Vas za pomoć u tumačenju nalaza. Naime, dijete je staro 3,5 mjeseca. Problem je što prema nekim mišljenjima dijete ima skraćen mišić vrata te naginje glavicu u desnu stranu, međutim, koliko promatram dijete, ono drži glavu u svim položajima. Naš pedijatar prilikom pregleda djeteta ne nalazi ništa sporno, međutim liječnik koji je sročio nalaz smatra drugačije. U nalazu stoji: Spontana motorika srednje prezentirana. U supinaciji šakice povremeno stisnute, adukcija palca lijevo. U pronaciji oslobađa proksimalne dišne puteve. U pronaciji opistotonus, U vertikalnoj suspenziji oslonac na prednji dio stopala. D: sy. dystonicum <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S obzirom da je dijete neposredno prije pregleda spavalo, da li i to ima kakvog utjecaja na uspostavljenu dijagnozu? Unaprijed Vam zahvaljujem na pomoći, lijep pozdrav. izbezumljena mama. Tigerin<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Naginjanje glavice na jednu stranu u malog dojenčeta može biti uzročno povezano s malpozicijskim položajem - zadržavanje položaja koje je dijete imalo dulje vremena u majčinoj maternici ili skraćenjem mišića vrata zbog krvarenja u isti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Procjenjujem iz vašeg pisma da se radi o prvoj, fiziološkoj pojavi koja će u narednim mjesecima spontano nestati. Što se tiče dijagnoze distonog sindroma, isti upućuje da se u vašeg djeteta radi o promijenjenom tonusu (napetosti) mišića koji bi mogao imati utjecaja na kašnjenje u usvajanju motoričkih aktivnosti. U tim slučajevima se provodi habilitacija razvojnom medicinskom gimnastikom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S poštovanjem,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim. dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar- subspec. dječje neurologije <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Naginjanje glavice i skraćen mišić vrata kod bebe Dijete je staro 3,5 mjeseca.  Problem je što prema nekim mišljenjima dijete ima skraćen mišić vrata te naginje glavicu u desnu stranu, međutim, koliko promatram dijete, ono drži glavu u svim položajima.
Poštovani, molim Vas za pomoć u tumačenju nalaza. Naime, dijete je staro 3,5 mjeseca. Problem je što prema nekim mišljenjima dijete ima skraćen mišić vrata te naginje glavicu u desnu stranu, međutim, koliko promatram dijete, ono drži glavu u svim položajima. Naš pedijatar prilikom pregleda djeteta ne nalazi ništa sporno, međutim liječnik koji je sročio nalaz smatra drugačije. U nalazu stoji: Spontana motorika srednje prezentirana. U supinaciji šakice povremeno stisnute, adukcija palca lijevo. U pronaciji oslobađa proksimalne dišne puteve. U pronaciji opistotonus, U vertikalnoj suspenziji oslonac na prednji dio stopala. D: sy. dystonicum S obzirom da je dijete neposredno prije pregleda spavalo, da li i to ima kakvog utjecaja na uspostavljenu dijagnozu? Unaprijed Vam zahvaljujem na pomoći, lijep pozdrav. izbezumljena mama. Tigerin
   
   Poštovana,
   Naginjanje glavice na jednu stranu u malog dojenčeta može biti uzročno  povezano s malpozicijskim  položajem  - zadržavanje položaja  koje je dijete imalo  dulje  vremena u majčinoj maternici ili  skraćenjem  mišića  vrata  zbog krvarenja u isti.  
   Procjenjujem iz vašeg pisma  da se radi o prvoj, fiziološkoj pojavi koja će  u narednim mjesecima spontano nestati. Što se tiče dijagnoze distonog sindroma, isti upućuje da se u  vašeg djeteta radi o promijenjenom tonusu (napetosti) mišića koji bi mogao imati utjecaja na kašnjenje u usvajanju motoričkih aktivnosti. U tim slučajevima se provodi habilitacija razvojnom medicinskom gimnastikom.
   
   S poštovanjem,
   Prim. dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med, spec. pedijatar- subspec. dječje neurologije 
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
   
 Klinfo.hr 

Naginjanje glavice i skraćen mišić vrata kod bebe

<para>
 Moja kćerkica i njezin otac nisu imali baš neki odnos dok smo bili u braku, a nakon razvoda, viđali su se redovno 2-3 puta tjedno. Kako je moj bivši suprug osoba sa kojom se ne može ništa dogovoriti i nervira ga komunikacija sa mnom (koja je inače direktno vezana isključivo uz našu kćer) dolazilo je do svakavih svađa i nesuglasica.
</para>
<para>
 Zadnja svađa je kulminirala upravo prošlog petka (imala sam smrtni slučaj u obitelji) i dogovor je bio da tata taj dan uzme kćer iz vrtića, budući da je sprovod bio u 16,30. On po nju nije došao, nego u 17,00 sati nazvao i vikao i vrijeđao na telefon da nisam išla po dijete. Odmah sam nazvala vrtić i zamolila da me malo pričekaju da sam za 10 minuta u vrtiću po dijete. 
</para>
<para>
 Imali smo svakavih šokova sa njim. pred kojih godinu dana je rekao da je više ne želi vidjeti, ali sam ja onda uporno molila da to ne radi, radi djeteta, i nekako ga uspjela nagovoriti. Sada je opet takav slučaj, ne želi sa malenom imati kontakt, razlog tome sam ja (tako on kaže). 
</para>
<para>
 Ja više nemam snage njega ništa moliti, ali sada nekako mislim da niti naša kćerka ne zaslužuje da je se otac svako malo hoće odreći i onda da ga molimo da to ne radi. Ona jako voli svoga oca, i ja stvarno ne znam što više učiniti. 
</para>
<para>
 On govori da je voli i iz toga kako ona njega voli, ja mislim da je on dobar otac, a sa druge strane gledam njihov odnos i čudno mi je.. npr. još uvijek joj dozvoljava dudu, ne stavlja je spavati u svoju sobu, nego sa njim u spavaćoj sobi spava.. sve ono što ja ne dozvoljavam, i ona uporno radi tih stvari želi stalno biti sa njim. 
</para>
<para>
 Ja nikada nisam spriječavala njihov odnos. Uvijek kada ju je želio vidjeti, dva dana, tri, 5, 7 ja sam normalno dozvoljavala jer vidim da mi to kćerki odgovara... 
</para>
<para>
 U periodu kada smo se razvodili (godinu dana) nije plaćao nikakvu alimentaciju, nikada ju nije okupao, oprao kosu, odrezao nokte... nikada nije vodio računa o njoj u smislu higijene, živi tamo u neurednoj kući kada je sa njim... nakon ove situacije sada ja ne znam što da radim. 
</para>
<para>
 Kćerkica me pita, zašto ne viđa tatu? Što da joj kažem? Da ju tata ne želi vidjeti? Nisam više pametna, i molim vas da mi pomognete... što da joj govorim.. vidim iz jednog vašeg pisma čitatelju, koji je objavljen na web stranici da predlažete djetetu govoriti istinu? Molim vas savjet.. Lijep pozdrav, Mama D.
Poštovana,</para>
<para>Sjećam se tog odgovora. I dalje stojim iza toga.</para>
<para>Čitajući vaše pitanje prvo što mi se nameće kao dio odgovora jest sljedeće: vi sa svojom kćerkicom razvijate svoj odnos, a s obzirom da ona ima tek šest godina za njega ste odgovorni vi. Dužni ste joj osigurati sigurnost i zaštitu. Odgovorni ste omogućiti joj da raste i razvija se (u skladu s vašim materijalnim i drugim mogućnostima). Nadalje odgovorni ste pružiti joj emotivnu toplinu, stimulaciju, vođenje i granice, stabilnost, ali ni u kojem slučaju niste odgovorni za stvaranje, održavanje i sam odnos između nje i njenog oca.
(Odgovorni biste bili jedino u smislu da joj zabranjujete viđenje s njim suprotno sudskoj odluci, što kod vas nije slučaj).</para>
<para>Po meni nije potrebno moliti ga da viđa svoje dijete. Što time to isto dijete dobiva? Ponekada je bolje pustiti i adaptirati se na novu situaciju, nego vječito inzistirati na nekim stvarima, koje su, koliko sam shvatila pune stresa, boli, panike, osjećaja krivnje….</para>
<para>Moleći ga da viđa svoje dijete, ispravljajući nerazumijevanje u komunikaciji, trošite dragocjenu energiju koju bi bilo puno bolje iskoristiti za vrijeme provedeno s kćerkom u zabavi, razgovorima, zajedničkim aktivnostima.</para>
<para>Malo me zbunila vaša izjava da mislite da je on dobar otac. Možda je, ali iz vašeg pisma ne iščitavam ništa slično. Nije plaćao alimentaciju, nije ju okupao, odrezao nokte, ne želi ju vidjeti, da ne nabrajam dalje.</para>
<para>„Kćerka me pita, zašto ne viđa tatu? što da joj kažem? da ju tata ne želi vidjeti?“</para>
<para>Upravo tako, umjesto da ga molite i vraćate sebe i dijete u stalno ponavljanje odlazaka i povrataka, što je za malu sigurno stresno, recite joj istinu: „Otac te ne želi vidjeti“. To je njegova odgovornost, a ne vaša. Nemojte izmišljati razloge zašto je tome tako, jer ih vi ne znate, što joj također možete reći.</para>
<para>Umjesto koncentracije na njihov odnos, jednostavno se usmjerite na svoj odnos s njom. Vjerojatno će biti tužna kada joj to kažete i kada on neće dolaziti. To je normalno. Utješite ju, pitajte ju možete li joj vi nekako pomoći i pustite ju da se adaptira na novonastalu situaciju. Trebat će joj vremena.
Svojim sigurnim stavom, koji isključuje preispitivanje gdje je on i zašto ne dolazi da ju vidi, uvelike ćete joj pomoći.</para>
<para>Možete joj predložiti da uvedete neki zajednički ritual, koji će biti samo vaš, primjerice odlazak u kazalište ili u kino ili u kupovinu ili….</para>
<para>Usmjerite se na to da joj osigurate: osnovnu njegu, emotivnu toplinu, stimulaciju (učenja i intelektualnog razvoja), vođenje i granice, stabilnost.</para>
<para>Sigurna sam da ste uspješni u tome.
Nadam se da sam vam pomogla svojim odgovorom,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bivši suprug ne želi viđati našu kćerkicu. Što da joj kažem? Poštovane, imam kćerkicu koja će sada u 8. mjesecu napuniti 6 godina. Razvedena sam, od kćerkine 4. godine. 
    Moja kćerkica i njezin otac nisu imali baš neki odnos dok smo bili u braku, a nakon razvoda, viđali su se redovno 2-3 puta tjedno. Kako je moj bivši suprug osoba sa kojom se ne može ništa dogovoriti i nervira ga komunikacija sa mnom (koja je inače direktno vezana isključivo uz našu kćer) dolazilo je do svakavih svađa i nesuglasica.


   Zadnja svađa je kulminirala upravo prošlog petka (imala sam smrtni slučaj u obitelji) i dogovor je bio da tata taj dan uzme kćer iz vrtića, budući da je sprovod bio u 16,30. On po nju nije došao, nego u 17,00 sati nazvao i vikao i vrijeđao na telefon da nisam išla po dijete. Odmah sam nazvala vrtić i zamolila da me malo pričekaju da sam za 10 minuta u vrtiću po dijete. 


   Imali smo svakavih šokova sa njim. pred kojih godinu dana je rekao da je više ne želi vidjeti, ali sam ja onda uporno molila da to ne radi, radi djeteta, i nekako ga uspjela nagovoriti. Sada je opet takav slučaj, ne želi sa malenom imati kontakt, razlog tome sam ja (tako on kaže). 


   Ja više nemam snage njega ništa moliti, ali sada nekako mislim da niti naša kćerka ne zaslužuje da je se otac svako malo hoće odreći i onda da ga molimo da to ne radi. Ona jako voli svoga oca, i ja stvarno ne znam što više učiniti. 


   On govori da je voli i iz toga kako ona njega voli, ja mislim da je on dobar otac, a sa druge strane gledam njihov odnos i čudno mi je.. npr. još uvijek joj dozvoljava dudu, ne stavlja je spavati u svoju sobu, nego sa njim u spavaćoj sobi spava.. sve ono što ja ne dozvoljavam, i ona uporno radi tih stvari želi stalno biti sa njim. 


   Ja nikada nisam spriječavala njihov odnos. Uvijek kada ju je želio vidjeti, dva dana, tri, 5, 7 ja sam normalno dozvoljavala jer vidim da mi to kćerki odgovara... 


   U periodu kada smo se razvodili (godinu dana) nije plaćao nikakvu alimentaciju, nikada ju nije okupao, oprao kosu, odrezao nokte... nikada nije vodio računa o njoj u smislu higijene, živi tamo u neurednoj kući kada je sa njim... nakon ove situacije sada ja ne znam što da radim. 


   Kćerkica me pita, zašto ne viđa tatu? Što da joj kažem? Da ju tata ne želi vidjeti? Nisam više pametna, i molim vas da mi pomognete... što da joj govorim.. vidim iz jednog vašeg pisma čitatelju, koji je objavljen na web stranici da predlažete djetetu govoriti istinu? Molim vas savjet.. Lijep pozdrav, Mama D.
Poštovana,
Sjećam se tog odgovora. I dalje stojim iza toga.
Čitajući vaše pitanje prvo što mi se nameće kao dio odgovora jest sljedeće: vi sa svojom kćerkicom razvijate svoj odnos, a s obzirom da ona ima tek šest godina za njega ste odgovorni vi. Dužni ste joj osigurati sigurnost i zaštitu. Odgovorni ste omogućiti joj da raste i razvija se (u skladu s vašim materijalnim i drugim mogućnostima). Nadalje odgovorni ste pružiti joj emotivnu toplinu, stimulaciju, vođenje i granice, stabilnost, ali ni u kojem slučaju niste odgovorni za stvaranje, održavanje i sam odnos između nje i njenog oca.
(Odgovorni biste bili jedino u smislu da joj zabranjujete viđenje s njim suprotno sudskoj odluci, što kod vas nije slučaj).
Po meni nije potrebno moliti ga da viđa svoje dijete. Što time to isto dijete dobiva? Ponekada je bolje pustiti i adaptirati se na novu situaciju, nego vječito inzistirati na nekim stvarima, koje su, koliko sam shvatila pune stresa, boli, panike, osjećaja krivnje….
Moleći ga da viđa svoje dijete, ispravljajući nerazumijevanje u komunikaciji, trošite dragocjenu energiju koju bi bilo puno bolje iskoristiti za vrijeme provedeno s kćerkom u zabavi, razgovorima, zajedničkim aktivnostima.
Malo me zbunila vaša izjava da mislite da je on dobar otac. Možda je, ali iz vašeg pisma ne iščitavam ništa slično. Nije plaćao alimentaciju, nije ju okupao, odrezao nokte, ne želi ju vidjeti, da ne nabrajam dalje.
„Kćerka me pita, zašto ne viđa tatu? što da joj kažem? da ju tata ne želi vidjeti?“
Upravo tako, umjesto da ga molite i vraćate sebe i dijete u stalno ponavljanje odlazaka i povrataka, što je za malu sigurno stresno, recite joj istinu: „Otac te ne želi vidjeti“. To je njegova odgovornost, a ne vaša. Nemojte izmišljati razloge zašto je tome tako, jer ih vi ne znate, što joj također možete reći.
Umjesto koncentracije na njihov odnos, jednostavno se usmjerite na svoj odnos s njom. Vjerojatno će biti tužna kada joj to kažete i kada on neće dolaziti. To je normalno. Utješite ju, pitajte ju možete li joj vi nekako pomoći i pustite ju da se adaptira na novonastalu situaciju. Trebat će joj vremena.
Svojim sigurnim stavom, koji isključuje preispitivanje gdje je on i zašto ne dolazi da ju vidi, uvelike ćete joj pomoći.
Možete joj predložiti da uvedete neki zajednički ritual, koji će biti samo vaš, primjerice odlazak u kazalište ili u kino ili u kupovinu ili….
Usmjerite se na to da joj osigurate: osnovnu njegu, emotivnu toplinu, stimulaciju (učenja i intelektualnog razvoja), vođenje i granice, stabilnost.
Sigurna sam da ste uspješni u tome.
Nadam se da sam vam pomogla svojim odgovorom,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Bivši suprug ne želi viđati našu kćerkicu. Što da joj kažem?

<para>
 Doduše, držao nas je po jedan dan i gotovo, ali mojoj bebi i dalje se nije sredila stolica. Srećom nije ni povraćao niti imao temperaturu, živahan je i veseo svo vrijeme, jedino ga je mučio proljev. Odmah sam mu uključila probiotik linex baby, stolica mu je bolje, ali je 2-3 dnevno uvijek jedna i dalje proljevasta, a ostale normalne, tvrđe. Vidim da je i zbog zubića malo nervozniji pa odbija žitarice, keks i mlijeko, jedino mi ručak bolje jede i samo traži mlijeko, što gledam da izbjegnem zbog proljeva ali ne mogu. Dajem i sokić sa keksom ali on odmah poslije voćnog soka kaki. Imate li savjet što mu još mogu dati od hrane, jer prehrana se svela maltene na ručak i na mlijeko. Nastavit ću i dalje sa probiotikom ali ne znam što bi još mogao jesti, strah me da nije gladan. Ima skoro 12 kg, ali sam zabrinuta jer slabije jede i ne znam kad bi mu se stolica trebala konačno srediti. Hvala unaprijed! m
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je da se još neko vrijeme kod Vaše bebe nastavi poneka proljkevasta stolica što bi kroz neko vrijeme spontano trebalo prestati.</para>
<para>Što se tiče prehrane dobro Vam je da znate da voćni sokovi i drugi slatki napitci kao što su čajevi, zbog sadržaja šećera, pospješuju pražnjenje crijeva zbog čega ih se, u ovom slučaju ne preporuča davati. Za žeđ djetetu dajte vodu ili čaj od šipka bez šećera ili nekih drugih sladila!</para>
<para>Osim toga, savjetuje se da djetetovu prehranu držite pod nekim uobičajenim ritmom, iako nema apetita Vi svejedno nudite strukturirane obroke: doručak/ručak/večeru + dvije užine, a sve obroke napravite na način da imaju konkretnu podlogu, neku škrobnu namirnicu, bez obzira radi li se o voćnim ili, možda, mliječnim obrocima. Ako djetetu više paše kuhani obrok neslatkog okusa - ručak, onda mu takav obrok ponudite i za večeru, a sličan sastav može i za doručak.</para>
<para>Znači, izbjegavajte slatke napitke i puno slatkih obroka (voćnih) i dajte djetetu ono što mu paše, organizirajte obroke na način da ne budu prečesto, svaka 3 do 4 sata, a za žeđ mu dajte vodu!</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Prehrana nakon kratkotrajne želučane viroze s proljevom Poštovani, prije tjedan dana smo svi u obitelji imali želučani virus u trajanju od 3 dana, i suprug i ja i beba (10 mjeseci). 
    Doduše, držao nas je po jedan dan i gotovo, ali mojoj bebi i dalje se nije sredila stolica. Srećom nije ni povraćao niti imao temperaturu, živahan je i veseo svo vrijeme, jedino ga je mučio proljev. Odmah sam mu uključila probiotik linex baby, stolica mu je bolje, ali je 2-3 dnevno uvijek jedna i dalje proljevasta, a ostale normalne, tvrđe. Vidim da je i zbog zubića malo nervozniji pa odbija žitarice, keks i mlijeko, jedino mi ručak bolje jede i samo traži mlijeko, što gledam da izbjegnem zbog proljeva ali ne mogu. Dajem i sokić sa keksom ali on odmah poslije voćnog soka kaki. Imate li savjet što mu još mogu dati od hrane, jer prehrana se svela maltene na ručak i na mlijeko. Nastavit ću i dalje sa probiotikom ali ne znam što bi još mogao jesti, strah me da nije gladan. Ima skoro 12 kg, ali sam zabrinuta jer slabije jede i ne znam kad bi mu se stolica trebala konačno srediti. Hvala unaprijed! m

Poštovana,
moguće je da se još neko vrijeme kod Vaše bebe nastavi poneka proljkevasta stolica što bi kroz neko vrijeme spontano trebalo prestati.
Što se tiče prehrane dobro Vam je da znate da voćni sokovi i drugi slatki napitci kao što su čajevi, zbog sadržaja šećera, pospješuju pražnjenje crijeva zbog čega ih se, u ovom slučaju ne preporuča davati. Za žeđ djetetu dajte vodu ili čaj od šipka bez šećera ili nekih drugih sladila!
Osim toga, savjetuje se da djetetovu prehranu držite pod nekim uobičajenim ritmom, iako nema apetita Vi svejedno nudite strukturirane obroke: doručak/ručak/večeru + dvije užine, a sve obroke napravite na način da imaju konkretnu podlogu, neku škrobnu namirnicu, bez obzira radi li se o voćnim ili, možda, mliječnim obrocima. Ako djetetu više paše kuhani obrok neslatkog okusa - ručak, onda mu takav obrok ponudite i za večeru, a sličan sastav može i za doručak.
Znači, izbjegavajte slatke napitke i puno slatkih obroka (voćnih) i dajte djetetu ono što mu paše, organizirajte obroke na način da ne budu prečesto, svaka 3 do 4 sata, a za žeđ mu dajte vodu!
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Prehrana nakon kratkotrajne želučane viroze s proljevom

<para>
 Bila je jako vezana za tatu, sve do kraja je bio aktivno prisutan u svim njenim aktivnostima, vodio ju je u vrtić, dolazio po nju, iznimno su bili vezani od prvog dana njenog rođenja. Kroz razdoblje bolesti i mučne faze kemoterapija bila je svjedokom da tata više nije onaj stari, da se ne može s tolikom snagom igrati sa njom, da ga povremeno nema jer je bio hospitaliziran, do posljednjih trenutaka kada je fizički i psihički iznemogao izazivao u njoj čak strah.
</para>
<para>
 Preminuo je 06.01. ove godine, u 33 godini. Zaštitili smo je od svega u smislu da je nsimo vodili na sahranu, da nije bila svjedokom trenutka umiranja, da je jedan period mislila da je tata u bolnici i da će se vratiti. Poslije tjedan dana od smrti rekla sam joj da je tata umro, da je sada na nebu i da nas čuva...u početku je to dobro prihvatila, nastavila je normalno sa svojim aktivnostima, odlaskom u vrtić, polako se vratila u rutinu...Nije željela pričati o tati, prvih mjeseci je govorila kad se spomene " doći će tata brzo", kad bi vidjela moje suze rekla bi "mama nemoj biti tužna, ja ću ti praviti društvo", onda je uslijedio period kad ga uopće nije htjela spominjati, na neko moje pitanje ili spomen tate počela bi mrmljati ili ispuštati neke neartikulirane zvukove...
</para>
<para>
 Stanje se postupno mijenjalo i sad je u jednoj neposlušnoj fazi u kojoj bunt iskazuje potpunom nesamostalnošću jer odbija obuvati cipele, obući se, rastanak od pelena i odlazakj na tutu još nije savladala, želi spavati sa mnom u "velikom" krevetu, na tatinom mjestu, oko svega je prepirka i prkos....ne znam koliko je to ponašanje tipično za trogodišnjake a koliko izraz možda njenog tugovanja. 
</para>
<para>
 Posebno sam primjetila promijenu u ponašanju posljednjih dana jer je imala proslavu 3. rođendana, inače je druželjubiva, ide svakome, nema straha od odraslih i nepoznatih...nije htjela nikome, ni pozdraviti ni približiti se, uglavnom se povukla u svoju sobu i sjedila u kutu...Ta slika me i ponukala na ovo javljanje, slika tužne i bespomoćne curice u kutu sobe... Napominjem da živimo nas dvije same, bake i dede su nažalost daleko tako da uz svoju tugu i gubitak imam i jednu tešku zadaću biti samohrani roditelj bez neke velike podrške. Moje pitanje je da li su navedeni simptomiu ponašanja zabrinjavajući, da li je potrebno da skupa potražimo st5ručnu pomoć ili će vrijeme staviti stvari na svoje mjesto...Molim za savjet koliko joj pokazivati slike, koliko pričati o tati, da li skrivati suze ili nekada pokazati pred njom svoju tugu...Molim vas za savjet i na istom od srca zahvaljujem... mama M.
</para>
<para>Draga M.,
Iskreno me pogodio Vaš veliki gubitak. Reakcije Vaše djevojčice su očekivane za takav gubitak jer je to način na koji djeca tuguju (želja da budu mlađi pa da se netko o njima brine tako što im obuvaju cipele, želja za spavanjem s roditeljem, ali i bunt protiv svakog zahtjeva). Ono što je važno je da budete nježni prema njoj, a istovremeno da i dalje potičete razvoj njezine samostalnosti.</para>
<para>Kako bi to onda izgledalo? Kada ima potrebu da ju Vi oblačite, pogledajte je i pokušajte otkriti koliko joj je to važno da to sada Vi učinite. Ako procijenite da joj je važno, naglasite joj nježno „znam da se sama znaš obući, ali čini mi se da si tužna i da želiš biti opet beba koju ću ja oblačiti. Kada smo tužni, treba nam netko tko će se brinuti za nas, a ja sam ovdje da se brinem za tebe.“ Kada tugujemo, važno je da nas netko njeguje, da bude pažljiv prema nama jer to je podrška koja omogućava da lakše prebrodimo početni težak period. S druge strane, time što ste izgovorili da znate da ona to može sama, na neposredan način ju potičete na samostalnost i dajete joj na znanje da se sama zna obući. Prirodan poriv svakog djeteta, uz adekvatne roditeljske poticaje, je da se osamostali. Ukoliko ćete primjećivati finese kod svog djeteta, potičući je da se osamostali, a istovremeno joj biti nježna majka koja vidi svoje tugujuće dijete, onda bi ona s vremenom trebala to moći prebroditi i nastaviti svoj prirodni razvoj.</para>
<para>U redu je da joj pokazujete da ste tužni (važno je da niste depresivni) jer je to normalno. Kada biste skrivali suze, tada biste joj davali neverbalnu poruku da, kada izgubimo blisku osobu, nije OK da tugujemo, što nije normalno. S druge strane, kada biste stalno plakali i razvili depresiju, davali bi joj poruku da je u redu da se prema sebi loše odnosimo, kada izgubimo blisku osobu.</para>
<para>U redu je da joj pokazujete slike tate (ili se prisjećate zajedničkih trenutaka) kada ona za to pokaže interes ili, ako ona to izbjegava, a Vi imate potrebu za tim, sami uzmite njegove slike i pogledajte ih kada je ona u blizini (pri tome je važno da ju ne tjerate da ih gleda, već samo da joj opet na indirektan način pokažete da je normalno i u redu da se gledaju slike voljene osobe koju smo izgubili).</para>
<para>Što se tiče pelena, budući da je došlo ljeto, pretpostavljam da će i Vama i njoj lakše da se toga rješite.</para>
<para>Glede njezinog rođendana, očito je njoj bilo prerano da slavi. I to je u redu isto. Ako ćete uskoro biti pozvani na neki rođendan ili neko drugo slavlje, razgovarajte o tome s njom prije odlaska. Važno je da ona bude svjesna da ju Vi čujete i vidite, ali i da se život dalje nastavlja. Tako se možete dogovoriti s njom da ne mora razgovarati sa drugima, čak se ne mora niti igrati s drugima ako neće, ali je važno da otiđete tamo zajedno. Opet na ovaj način, dajete joj dozvolu da bude tužna i ne tjerate da bude vesela i otvorena kada još nije odtugovala tatu, a s druge strane joj pokazujete da čak i kada se dogodi takav strašan događaj, da se život dalje nastavlja.</para>
<para>Dogovarajte se i glede odlaska u park ili u šetnje. Naglašavajte joj da ćete Vi biti uz nju, da se ne mora odmah igrati s drugom djecom ako ne želi, ali da je važno da se idete prošetati. Najveći strah djeteta je gubitak roditelja. Kada izgubi jednog roditelja, često postoji intenzivan strah da će izgubiti i drugog. To je razlog zbog čega želi i spavati s Vama, zbog čega Vas ona želi tješiti. Zbog toga joj naglašavajte da ste Vi tu za nju i da ćete se Vi brinuti za nju.</para>
<para>Ovaj period će sigurno biti intenzivan i za Vas i za Vašu djevojčicu, no proći će uz adekvatne poticaje i reakcije. Život se jednostavno nastavlja i, budete li Vi bili na taj način usmjereni, kao i na adekvatan način odtugovali gubitak muža, ona će vrlo vjerojatno isto naučiti. Ukoliko se povučenost i nezainteresiranost Vaše djevojčice nastavi kroz naredni period od 6 mjeseci, tada svakako potražite stručnu pomoć.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Tugovanje za tatom Moja trogodišnja djevojčica ostala je bez tate prije 5 mjeseci, umro je od raka, 7 mjeseci nakon dijagnoze. 
    Bila je jako vezana za tatu, sve do kraja je bio aktivno prisutan u svim njenim aktivnostima, vodio ju je u vrtić, dolazio po nju, iznimno su bili vezani od prvog dana njenog rođenja. Kroz razdoblje bolesti i mučne faze kemoterapija bila je svjedokom da tata više nije onaj stari, da se ne može s tolikom snagom igrati sa njom, da ga povremeno nema jer je bio hospitaliziran, do posljednjih trenutaka kada je fizički i psihički iznemogao izazivao u njoj čak strah.


   Preminuo je 06.01. ove godine, u 33 godini. Zaštitili smo je od svega u smislu da je nsimo vodili na sahranu, da nije bila svjedokom trenutka umiranja, da je jedan period mislila da je tata u bolnici i da će se vratiti. Poslije tjedan dana od smrti rekla sam joj da je tata umro, da je sada na nebu i da nas čuva...u početku je to dobro prihvatila, nastavila je normalno sa svojim aktivnostima, odlaskom u vrtić, polako se vratila u rutinu...Nije željela pričati o tati, prvih mjeseci je govorila kad se spomene " doći će tata brzo", kad bi vidjela moje suze rekla bi "mama nemoj biti tužna, ja ću ti praviti društvo", onda je uslijedio period kad ga uopće nije htjela spominjati, na neko moje pitanje ili spomen tate počela bi mrmljati ili ispuštati neke neartikulirane zvukove...


   Stanje se postupno mijenjalo i sad je u jednoj neposlušnoj fazi u kojoj bunt iskazuje potpunom nesamostalnošću jer odbija obuvati cipele, obući se, rastanak od pelena i odlazakj na tutu još nije savladala, želi spavati sa mnom u "velikom" krevetu, na tatinom mjestu, oko svega je prepirka i prkos....ne znam koliko je to ponašanje tipično za trogodišnjake a koliko izraz možda njenog tugovanja. 


   Posebno sam primjetila promijenu u ponašanju posljednjih dana jer je imala proslavu 3. rođendana, inače je druželjubiva, ide svakome, nema straha od odraslih i nepoznatih...nije htjela nikome, ni pozdraviti ni približiti se, uglavnom se povukla u svoju sobu i sjedila u kutu...Ta slika me i ponukala na ovo javljanje, slika tužne i bespomoćne curice u kutu sobe... Napominjem da živimo nas dvije same, bake i dede su nažalost daleko tako da uz svoju tugu i gubitak imam i jednu tešku zadaću biti samohrani roditelj bez neke velike podrške. Moje pitanje je da li su navedeni simptomiu ponašanja zabrinjavajući, da li je potrebno da skupa potražimo st5ručnu pomoć ili će vrijeme staviti stvari na svoje mjesto...Molim za savjet koliko joj pokazivati slike, koliko pričati o tati, da li skrivati suze ili nekada pokazati pred njom svoju tugu...Molim vas za savjet i na istom od srca zahvaljujem... mama M.

Draga M.,
Iskreno me pogodio Vaš veliki gubitak. Reakcije Vaše djevojčice su očekivane za takav gubitak jer je to način na koji djeca tuguju (želja da budu mlađi pa da se netko o njima brine tako što im obuvaju cipele, želja za spavanjem s roditeljem, ali i bunt protiv svakog zahtjeva). Ono što je važno je da budete nježni prema njoj, a istovremeno da i dalje potičete razvoj njezine samostalnosti.
Kako bi to onda izgledalo? Kada ima potrebu da ju Vi oblačite, pogledajte je i pokušajte otkriti koliko joj je to važno da to sada Vi učinite. Ako procijenite da joj je važno, naglasite joj nježno „znam da se sama znaš obući, ali čini mi se da si tužna i da želiš biti opet beba koju ću ja oblačiti. Kada smo tužni, treba nam netko tko će se brinuti za nas, a ja sam ovdje da se brinem za tebe.“ Kada tugujemo, važno je da nas netko njeguje, da bude pažljiv prema nama jer to je podrška koja omogućava da lakše prebrodimo početni težak period. S druge strane, time što ste izgovorili da znate da ona to može sama, na neposredan način ju potičete na samostalnost i dajete joj na znanje da se sama zna obući. Prirodan poriv svakog djeteta, uz adekvatne roditeljske poticaje, je da se osamostali. Ukoliko ćete primjećivati finese kod svog djeteta, potičući je da se osamostali, a istovremeno joj biti nježna majka koja vidi svoje tugujuće dijete, onda bi ona s vremenom trebala to moći prebroditi i nastaviti svoj prirodni razvoj.
U redu je da joj pokazujete da ste tužni (važno je da niste depresivni) jer je to normalno. Kada biste skrivali suze, tada biste joj davali neverbalnu poruku da, kada izgubimo blisku osobu, nije OK da tugujemo, što nije normalno. S druge strane, kada biste stalno plakali i razvili depresiju, davali bi joj poruku da je u redu da se prema sebi loše odnosimo, kada izgubimo blisku osobu.
U redu je da joj pokazujete slike tate (ili se prisjećate zajedničkih trenutaka) kada ona za to pokaže interes ili, ako ona to izbjegava, a Vi imate potrebu za tim, sami uzmite njegove slike i pogledajte ih kada je ona u blizini (pri tome je važno da ju ne tjerate da ih gleda, već samo da joj opet na indirektan način pokažete da je normalno i u redu da se gledaju slike voljene osobe koju smo izgubili).
Što se tiče pelena, budući da je došlo ljeto, pretpostavljam da će i Vama i njoj lakše da se toga rješite.
Glede njezinog rođendana, očito je njoj bilo prerano da slavi. I to je u redu isto. Ako ćete uskoro biti pozvani na neki rođendan ili neko drugo slavlje, razgovarajte o tome s njom prije odlaska. Važno je da ona bude svjesna da ju Vi čujete i vidite, ali i da se život dalje nastavlja. Tako se možete dogovoriti s njom da ne mora razgovarati sa drugima, čak se ne mora niti igrati s drugima ako neće, ali je važno da otiđete tamo zajedno. Opet na ovaj način, dajete joj dozvolu da bude tužna i ne tjerate da bude vesela i otvorena kada još nije odtugovala tatu, a s druge strane joj pokazujete da čak i kada se dogodi takav strašan događaj, da se život dalje nastavlja.
Dogovarajte se i glede odlaska u park ili u šetnje. Naglašavajte joj da ćete Vi biti uz nju, da se ne mora odmah igrati s drugom djecom ako ne želi, ali da je važno da se idete prošetati. Najveći strah djeteta je gubitak roditelja. Kada izgubi jednog roditelja, često postoji intenzivan strah da će izgubiti i drugog. To je razlog zbog čega želi i spavati s Vama, zbog čega Vas ona želi tješiti. Zbog toga joj naglašavajte da ste Vi tu za nju i da ćete se Vi brinuti za nju.
Ovaj period će sigurno biti intenzivan i za Vas i za Vašu djevojčicu, no proći će uz adekvatne poticaje i reakcije. Život se jednostavno nastavlja i, budete li Vi bili na taj način usmjereni, kao i na adekvatan način odtugovali gubitak muža, ona će vrlo vjerojatno isto naučiti. Ukoliko se povučenost i nezainteresiranost Vaše djevojčice nastavi kroz naredni period od 6 mjeseci, tada svakako potražite stručnu pomoć.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Tugovanje za tatom

<para>
 Poštovani, moja kćerka, stara 7 godina, već dva mjeseca suho kašlje, po noći najviše, po danu dva-tri puta, bez temperature, bez šmrcanja. Prošli mjesec doktor joj je propisao Klavax sirup, a kada ga je popila kašalj se malo smirio dva-tri dana i opet počeo. Ista stvar je i kod sina, koji će 19.05. imati 2 godine. Kod njega kašalj traje mjesec dana. Da li bi taj kašalj mogao biti alergija i da li bi trebala napraviti alergo test kod oboje djece? Zahvaljujem
</para>
<para>Kašalj koji traje dulje od mjesec dana svakako zahtijeva obradu. Iz pitanja ne razabirem da li djeca imaju i druge simptome poput kihanja, svbreža nosa i očiju. Bilo bi dobro otići na pregled kod pedijatra koji se odlučiti o potrebi uzimanja briseva grla i nosa, krvnih pretraga ili alergološkog testiranja. Ovakav bi kašalj mogao biti i zbog alergije.</para>
<para>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol </ulink>
</para>

Suhi kašalj koji traje duže od mjesec dana Poštovani, moja kćerka, stara 7 godina, već dva mjeseca suho kašlje, po noći najviše, po danu dva-tri puta, bez temperature, bez šmrcanja. 
   Poštovani, moja kćerka, stara 7 godina, već dva mjeseca suho kašlje, po noći najviše, po danu dva-tri puta, bez temperature, bez šmrcanja. Prošli mjesec doktor joj je propisao Klavax sirup, a kada ga je popila kašalj se malo smirio dva-tri dana i opet počeo. Ista stvar je i kod sina, koji će 19.05. imati 2 godine. Kod njega kašalj traje mjesec dana. Da li bi taj kašalj mogao biti alergija i da li bi trebala napraviti alergo test kod oboje djece? Zahvaljujem

Kašalj koji traje dulje od mjesec dana svakako zahtijeva obradu. Iz pitanja ne  razabirem da li djeca imaju  i druge simptome poput kihanja, svbreža nosa i očiju. Bilo bi dobro otići na pregled kod pedijatra koji se odlučiti o potrebi uzimanja briseva grla i nosa, krvnih pretraga ili alergološkog testiranja. Ovakav bi kašalj mogao biti i zbog alergije.
dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol 
 Klinfo.hr 

Suhi kašalj koji traje duže od mjesec dana

<para>
 S jedne strane to je meni i njegovom tati drago, s druge strane svakodnevno se suočavamo s pitanjem: Da li mu treba dozvoliti da baš sve što poželi dobije u ruke da vidi, od sušila za kosu i bušilica pa do maminih lonaca? Da li je u redu djetetu dati da se igra npr. s loncima? Kasnije se javlja problem kada se lonac koristi na štednjaku i mama ne dozvoljava da ga se dira – dijete počinje plakati i izbezumljeno je jer ga ne može taj tren dobiti. Inače, kada mu se nešto da u ruke, vrlo studiozno i mirno proučava predmet, vrti ga u ručicama i istražuje, ima dodatnih pitanja i nema potrebu taj predmet uništiti. Više djeluje kao da uči i proučava, ali ako ga ne dobije odmah, uznemiren je, plače...Pokušavamo mu objasniti da postoji vrijeme za igru, vrijeme za proučavanje, vrijeme za spavanje i slično, ali ne funkcionira. Kako da dijete u toj dobi pridobijem na suradnju? Molim pomoć i hvala! Vlatka
</para>
<para>Poštovana Vlatka,</para>
<para>Vaše dijete zvuči vrlo znatiželjno i to je jako dobro. Tu volju za istraživanjem treba njegovati, ali ga treba naučiti i granicama. Može dobiti sve u ruke ukoliko to nije opasno. Ali ako je riječ o loncu na štednjaku, pa čak možda i bušilici, tada treba jasno i glasno podvući granicu i reći da se time ne može igrati. Možete mu dati zamjensku zanimaciju npr.da Vama pomaže raditi nešto u kuhinji što nije za njega opasno ili kupiti dječju bušilicu.
Dakle, s jedne strane važno je da podržavate njegovu veliku prirodnu znatiželju, da podržavate njegovu potrebu za znanjem, ali sve dok sebe ne izlaže opasnosti. On je premali da razumije što znači vatra osim ako se ne opeče jer djeca uče iz iskustva. Zbog toga neće prihvatiti objašnjenje zašto se ne može igrati s primjerice vatrom. Vi ste ti koji znate što mu se može dogoditi zbog čega morate podvući jasnu granicu. Kao što ste i sami naveli, kada mu nešto ne date tada je frustrirano. Premda Vam je zasigurno teško u tim trenucima, Vaš sin mora imati situacije u kojima će biti frustrirano. To je zdravo, prirodno i normalno. Štoviše, to je prilika da nauči kako se nositi s frustracijom – hoće li biti ljut, pa će vikati par minuta ili udarati u jastuk, hoće li sjediti i plakati zbog toga ili će pronaći neku novu zanimaciju. Koji god odabir da bude, neka izrazi do kraja svoj osjećaj (a da pri tome ne ozljeđuje sebe, druge ili namjerno uništava igračke) i kada se takve situacije ponove nekoliko puta, Vaš sin će naučiti da se sa loncima na štednjaku ne igra, ali će imati i iskustvo što učiniti u situacijama frustracije da je OK za njega i njegovu okolinu.</para>
<para>Nadam se da sam Vam pomogla ovim odgovorom.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako znatiželjnog i nestrpljivog 3-godišnjaka pridobiti na suradnju? Imam sina starog 2,7 godina koje je kao i sva djeca te dobi iznimno znatiželjan, pa možda čak i malo znatiželjniji od vršnjaka. 
    S jedne strane to je meni i njegovom tati drago, s druge strane svakodnevno se suočavamo s pitanjem: Da li mu treba dozvoliti da baš sve što poželi dobije u ruke da vidi, od sušila za kosu i bušilica pa do maminih lonaca? Da li je u redu djetetu dati da se igra npr. s loncima? Kasnije se javlja problem kada se lonac koristi na štednjaku i mama ne dozvoljava da ga se dira – dijete počinje plakati i izbezumljeno je jer ga ne može taj tren dobiti. Inače, kada mu se nešto da u ruke, vrlo studiozno i mirno proučava predmet, vrti ga u ručicama i istražuje, ima dodatnih pitanja i nema potrebu taj predmet uništiti. Više djeluje kao da uči i proučava, ali ako ga ne dobije odmah, uznemiren je, plače...Pokušavamo mu objasniti da postoji vrijeme za igru, vrijeme za proučavanje, vrijeme za spavanje i slično, ali ne funkcionira. Kako da dijete u toj dobi pridobijem na suradnju?  Molim pomoć i hvala!  Vlatka

Poštovana Vlatka,
Vaše dijete zvuči vrlo znatiželjno i to je jako dobro. Tu volju za istraživanjem treba njegovati, ali ga treba naučiti i granicama. Može dobiti sve u ruke ukoliko to nije opasno. Ali ako je riječ o loncu na štednjaku, pa čak možda i bušilici, tada treba jasno i glasno podvući granicu i reći da se time ne može igrati. Možete mu dati zamjensku zanimaciju npr.da Vama pomaže raditi nešto u kuhinji što nije za njega opasno ili kupiti dječju bušilicu.
Dakle, s jedne strane važno je da podržavate njegovu veliku prirodnu znatiželju, da podržavate njegovu potrebu za znanjem, ali sve dok sebe ne izlaže opasnosti. On je premali da razumije što znači vatra osim ako se ne opeče jer djeca uče iz iskustva. Zbog toga neće prihvatiti objašnjenje zašto se ne može igrati s primjerice vatrom. Vi ste ti koji znate što mu se može dogoditi zbog čega morate podvući jasnu granicu. Kao što ste i sami naveli, kada mu nešto ne date tada je frustrirano. Premda Vam je zasigurno teško u tim trenucima, Vaš sin mora imati situacije u kojima će biti frustrirano. To je zdravo, prirodno i normalno. Štoviše, to je prilika da nauči kako se nositi s frustracijom – hoće li biti ljut, pa će vikati par minuta ili udarati u jastuk, hoće li sjediti i plakati zbog toga ili će pronaći neku novu zanimaciju. Koji god odabir da bude, neka izrazi do kraja svoj osjećaj (a da pri tome ne ozljeđuje sebe, druge ili namjerno uništava igračke) i kada se takve situacije ponove nekoliko puta, Vaš sin će naučiti da se sa loncima na štednjaku ne igra, ali će imati i iskustvo što učiniti u situacijama frustracije da je OK za njega i njegovu okolinu.
Nadam se da sam Vam pomogla ovim odgovorom.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako znatiželjnog i nestrpljivog 3-godišnjaka pridobiti na suradnju?

<para/>
<para>Nepravilan izgovor glasova tolerira se u obliku supstitucija (zamjena glasa nekim drugim glasom) i distorzija (iskrivljen izgovor određenih glasova) glasova do pete godine. U petoj godini glasovi se izgovaraju čisto i ispravno. Dakle, dijete staro 5,5 godina mora posve ispravno izgovarati sve glasove.</para>
<para>Zbog toga je iznimno važno najmanje godinu dana pred polazak u školu obratiti pozornost na djetetov izgovor glasova i, u slučaju da postoje teškoće, uputiti se logopedu. Svako odstupanje u govornom i jezičnom razvoju također može biti i znak da bi dijete moglo imati teškoće u usvajanju čitanja i pisanja.</para>
<para>Budući Vaš dječak ima 6 i pol godina najbolji savjet koji Vam možemo dati je da potražite pomoć logopeda koji će korigirati izgovor glasova Vašeg mališana.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak od skoro 7 godine ne izgovara č,ć,š,đ,ž i r Molila bih Vas za pomoć. Imam sina 6 i pol godina starog koji ne izgovara č,ć,š,đ,ž i r. Zabrinuta sam i ne znam kako mu pomoći, zato molim vaš savjeti i vašu stručnu pomoć. Hvala! I. 
Nepravilan izgovor glasova tolerira se u obliku supstitucija (zamjena glasa nekim drugim glasom) i distorzija (iskrivljen izgovor određenih glasova) glasova do pete godine. U petoj godini glasovi se izgovaraju čisto i ispravno. Dakle, dijete staro 5,5 godina mora posve ispravno izgovarati sve glasove.
Zbog toga je iznimno važno najmanje godinu dana pred polazak u školu obratiti pozornost na djetetov izgovor glasova i, u slučaju da postoje teškoće, uputiti se logopedu. Svako odstupanje u govornom i jezičnom razvoju također može biti i znak da bi dijete moglo imati teškoće u usvajanju čitanja i pisanja.
Budući Vaš dječak ima 6 i pol godina najbolji savjet koji Vam možemo dati je da potražite pomoć logopeda koji će korigirati izgovor glasova Vašeg mališana.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Dječak od skoro 7 godine ne izgovara č,ć,š,đ,ž i r

<para>
 U par navrata tijekom trudnoće inicirala sam razgovore o djetetu, bez svađa i optuživanja, jer želim da moje dijete ima oca. Na djetetu smo radili godinu dana, no kada sam ja napokon ostala trudna on se predomislio. Ponio se jako ružno tijekom prekida i čitave moje trudnoće, na kraju smo morali i na dna testiranje. Priznao je dijete. Progutala sam sav svoj ponos zbog moje curice, omogućujem mu da je vidi kada god poželi, bez ikakve smetnje drugih ukućana, ne dopuštam da se ružno priča o njemu u mojoj kući. Postao je malo normalniji, kada trebamo ići doktoru ili na kontrole on nas vozi. U prva dva mjeseca je 4 puta proveo po sat vremena sa njom. Izrazila sam želju da dolazi barem jednom tjedno, on se složio sa tim, no nakon toga tri mjeseca nije proveo vrijeme s njom, osim što nas je vozio doktoru i odmah otišao. Želim mu nekako objasniti važnost redovitog dolaženja, naša curica njega ni ne prepoznaje, on je stranac za nju, ne znam na koji način da mu to objasnim a da on to shvati. On je tip osobe koja sve obeća a ništa ne ispuni, mislim da on još ne shvaća što to znači imati djete, on nju vidi kao bebu kojoj je svejedno što se dešava oko nje. Želim mu objasniti što za naše djete znači imati oca i što naše djete gubi time što on ne sudjeluje u njenom životu. Želim ga malo trgnuti, da shvati, a ne znam kako?
</para>
<para>
 ponosna mama

Vaš naum je vrlo plemenit s aspekta Vašeg djeteta, ali nažalost ono što biste Vi željeli jest promijeniti svog bivšeg partnera, a to ne možete učiniti ni Vi, ni ja, ni bilo tko drugi ako on to sam ne odluči. Jednostavno, to je tako. Ono što Vi možete učiniti jest biti najbolja mama svojoj kćerki, zadovoljavati njezine potrebe sada kada Vas najviše treba na adekvatan način, učiniti sve da budete svjesni svojih osjećaja i ponašanja prema njoj. Kakav odnos će imati s ocem najviše ovisi o samom ocu i koliko god je dobro da dijete ima dva roditelja, to mora svaki roditelj za sebe uočiti, shvatiti, prihvatiti i raditi na tome.</para>
<para>Tako da, nažalost, nemam savjeta glede toga, osim da ga, kada dođe vidjeti svoju kćer, podržite u tome i nastojte zaboraviti u tom trenutku sve dane i tjedne koje je propustio. Tada mu nemojte objašnjavati važnost tog odnosa, kao što sam navela, to će ili sam shvatiti ili neće shvatiti, ali mu Vi ne možete pomoći osim ako Vas sam direktno to ne zatraži.</para>
<para>Mnogim samohranim majkama upravo je ovaj segment teško gledati – kako otac ne provodi mnogo vremena sa svojom djecom i pomiriti se s tim u konačnici. Želite najbolje za svoje dijete, znate što je dobro za njega i silno želite nešto što je zapravo izvan Vaše moći. Pronađite način kako da se pomirite da će otac imati takav odnos s kćeri kakav će on graditi i da na to ne možete izravno utjecati. Pronađite nešto dobro u svemu tome i biti će Vam lakše. Koliko god Vam se, u ovom trenutku, može činiti da je to loše za dijete, upravo to da se Vi pomirite sa tom situacijom, je dugoročno najbolje za dijete.</para>
<para>Uzmimo za primjer da se nećete pomiriti. Ono što će se najvjerojatnije događati je slijedeće: biti ćete često ljuti na bivšeg partnera zbog čega se u tim situacijama nećete moći adekvatno posvetiti djetetu; ako mu tumačite važnost tog odnosa s djetetom kada dođe kod vas, tada ono vrijeme koje može biti s njom, provest će u raspravi (a možebitno i svađi s Vama) tako da ne samo da to malo vremena dijete neće provesti s ocem, već će to vrijeme gledati kako mu se roditelji svađaju itd.</para>
<para>Dakle, da se vratim na početak. Neke stvari u životu ne možemo kontrolirati i ne možemo ih mijenjati. Koliko god je važno da dijete ima dva roditelja, još je važnije da su roditelji OK tj. da nisu stalno frustrirani, napeti ili ljuti. Uživajte u prvim mjesecima s kćerkicom, budite uz nju, gledajte ju kako raste i trudite se učiniti sve što možete da uočavate njezine i svoje potrebe, osjećaje, ponašanja. To je ono na što možete utjecati i to je ujedno najbolje što Vi možete učiniti za nju.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl. psih., <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Otac ne želi provoditi vrijeme s djetetom Poštovani! Moja kćer je stara 5 mjeseci, rođena je izvan braka. Njezin otac me napustio u drugom mjesecu trudnoće. 
    U par navrata tijekom trudnoće inicirala sam razgovore o djetetu, bez svađa i optuživanja, jer želim da moje dijete ima oca. Na djetetu smo radili godinu dana, no kada sam ja napokon ostala trudna on se predomislio. Ponio se jako ružno tijekom prekida i čitave moje trudnoće, na kraju smo morali i na dna testiranje. Priznao je dijete. Progutala sam sav svoj ponos zbog moje curice, omogućujem mu da je vidi kada god poželi, bez ikakve smetnje drugih ukućana, ne dopuštam da se ružno priča o njemu u mojoj kući. Postao je malo normalniji, kada trebamo ići doktoru ili na kontrole on nas vozi. U prva dva mjeseca je 4 puta proveo po sat vremena sa njom. Izrazila sam želju da dolazi barem jednom tjedno, on se složio sa tim, no nakon toga tri mjeseca nije proveo vrijeme s njom, osim što nas je vozio doktoru i odmah otišao. Želim mu nekako objasniti važnost redovitog dolaženja, naša curica njega ni ne prepoznaje, on je stranac za nju, ne znam na koji način da mu to objasnim a da on to shvati. On je tip osobe koja sve obeća a ništa ne ispuni, mislim da on još ne shvaća što to znači imati djete, on nju vidi kao bebu kojoj je svejedno što se dešava oko nje. Želim mu objasniti što za naše djete znači imati oca i što naše djete gubi time što on ne sudjeluje u njenom životu. Želim ga malo trgnuti, da shvati, a ne znam kako?


   ponosna mama

Vaš naum je vrlo plemenit s aspekta Vašeg djeteta, ali nažalost ono što biste Vi željeli jest promijeniti svog bivšeg partnera, a to ne možete učiniti ni Vi, ni ja, ni bilo tko drugi ako on to sam ne odluči. Jednostavno, to je tako. Ono što Vi možete učiniti jest biti najbolja mama svojoj kćerki, zadovoljavati njezine potrebe sada kada Vas najviše treba na adekvatan način, učiniti sve da budete svjesni svojih osjećaja i ponašanja prema njoj. Kakav odnos će imati s ocem najviše ovisi o samom ocu i koliko god je dobro da dijete ima dva roditelja, to mora svaki roditelj za sebe uočiti, shvatiti, prihvatiti i raditi na tome.
Tako da, nažalost, nemam savjeta glede toga, osim da ga, kada dođe vidjeti svoju kćer, podržite u tome i nastojte zaboraviti u tom trenutku sve dane i tjedne koje je propustio. Tada mu nemojte objašnjavati važnost tog odnosa, kao što sam navela, to će ili sam shvatiti ili neće shvatiti, ali mu Vi ne možete pomoći osim ako Vas sam direktno to ne zatraži.
Mnogim samohranim majkama upravo je ovaj segment teško gledati – kako otac ne provodi mnogo vremena sa svojom djecom i pomiriti se s tim u konačnici. Želite najbolje za svoje dijete, znate što je dobro za njega i silno želite nešto što je zapravo izvan Vaše moći. Pronađite način kako da se pomirite da će otac imati takav odnos s kćeri kakav će on graditi i da na to ne možete izravno utjecati. Pronađite nešto dobro u svemu tome i biti će Vam lakše. Koliko god Vam se, u ovom trenutku, može činiti da je to loše za dijete, upravo to da se Vi pomirite sa tom situacijom, je dugoročno najbolje za dijete.
Uzmimo za primjer da se nećete pomiriti. Ono što će se najvjerojatnije događati je slijedeće: biti ćete često ljuti na bivšeg partnera zbog čega se u tim situacijama nećete moći adekvatno posvetiti djetetu; ako mu tumačite važnost tog odnosa s djetetom kada dođe kod vas, tada ono vrijeme koje može biti s njom, provest će u raspravi (a možebitno i svađi s Vama) tako da ne samo da to malo vremena dijete neće provesti s ocem, već će to vrijeme gledati kako mu se roditelji svađaju itd.
Dakle, da se vratim na početak. Neke stvari u životu ne možemo kontrolirati i ne možemo ih mijenjati. Koliko god je važno da dijete ima dva roditelja, još je važnije da su roditelji OK tj. da nisu stalno frustrirani, napeti ili ljuti. Uživajte u prvim mjesecima s kćerkicom, budite uz nju, gledajte ju kako raste i trudite se učiniti sve što možete da uočavate njezine i svoje potrebe, osjećaje, ponašanja. To je ono na što možete utjecati i to je ujedno najbolje što Vi možete učiniti za nju.

   Tatjana Gjurković, dipl. psih., Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Otac ne želi provoditi vrijeme s djetetom

<para>
 Ako i poželi nešto pojesti onda je to vrlo rijetko i uz maksimalno aktiviranje svih zabavnih programa (tv, video, kompjutor, grimase, glumatanje). Dječak je rođen s hidronefrozom jednog bubrega i ima dijagnozu neutropenije, pa se od samog rođenja s njime postupa kao s porculanskom lutkicom. Ima 12 kg. Normalno je razvijen, naravno vrlo gracilne građe, ali potpuno urednog motornog i intelektualnog razvoja. Molim Vas za savjet.
</para>
<para>Poštovana mama,
Na žalost ovim putem je vrlo teško dati dobar savjet, bilo bi idealno da se odlučite posjetiti cijeli tim (gastroenterolog, nutricionist, psiholog) koji se bave poremećajima hranjenja/jedenja jer je prema onome što ste naveli, djetetu potrebno napraviti procjenu nutritivnog statusa i odrediti potrebnu nutritivnu terapiju koja uključuje cijeli tim!</para>
<para>Budući da navodite da je dijete potpuno urednog intelektualnog i motoričkog razvoja, pretpostavljam da zna žvakati i gutati, zbog čega ga se svakodnevno i za svaki obrok treba poticati na jedenje sa žličicom!</para>
<para>Ovaj problem je kompleksan zbog čega Vam još jednom napominjem i čvrsto savjetujem da se javite kod nas u Klinku za dječje bolesti Zagreb (Klaićeva).</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Dječak (2) odbija jesti, roditelji ga hrane špricom Poštovana! Moj brat ima sina od 2,3 godine kojeg hrani na špricu, jer on odbija hranu. 
    Ako i poželi nešto pojesti onda je to vrlo rijetko i uz maksimalno aktiviranje svih zabavnih programa (tv, video, kompjutor, grimase, glumatanje). Dječak je rođen s hidronefrozom jednog bubrega i ima dijagnozu neutropenije, pa se od samog rođenja s njime postupa kao s porculanskom lutkicom. Ima 12 kg. Normalno je razvijen, naravno vrlo gracilne građe, ali potpuno urednog motornog i intelektualnog razvoja. Molim Vas za savjet.

Poštovana mama,
Na žalost ovim putem je vrlo teško dati dobar savjet, bilo bi idealno da se odlučite posjetiti cijeli tim (gastroenterolog, nutricionist, psiholog) koji se bave poremećajima hranjenja/jedenja jer je prema onome što ste naveli, djetetu potrebno napraviti procjenu nutritivnog statusa i odrediti potrebnu nutritivnu terapiju koja uključuje cijeli tim!
Budući da navodite da je dijete potpuno urednog intelektualnog i motoričkog razvoja, pretpostavljam da zna žvakati i gutati, zbog čega ga se svakodnevno i za svaki obrok treba poticati na jedenje sa žličicom!
Ovaj problem je kompleksan zbog čega Vam još jednom napominjem i čvrsto savjetujem da se javite kod nas u Klinku za dječje bolesti Zagreb (Klaićeva).
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Dječak (2) odbija jesti, roditelji ga hrane špricom

<para>
 ima povremena krvarenja iz nosa. Krvarenje je počelo u ožujku ove godine i do sada se pojavilo 5 puta, s tim da su se razmaci između pojedinih krvarenja smanjili na 3 tjedna (prva dva puta razmak je bio 1.5 mj). Dva zadnja puta bilo je iz iste nosnice, otprije se ne sjećam. Krvarenje počne obično da on na neki način dira ili puše nosić, traje 5-10 min, a prestaje odmah nakon što mu iscuri poprilično veliki "sluzni čep". Nikad se ne žali na glavobolju niti bilo što drugo, osim što je tog dana primjetno razdražljiv i nervozan dok to sve ne prođe. Nema nikakvih zdravstvenih tegoba. Dosta često (skoro pa svakodnevno) ujutro nosić čistimo Sterimarom, međutim nakon zadnjeg krvarenja (prije 3 dana) prestali smo ga upotrebljavati. Lijepo Vas molim Vaše mišljenje i savjet što poduzeti. Hvala unaprijed na odgovoru. mama Ž.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vjerovatno se radi o mehaničkoj iritaciji krvožilnog spleta unutar nosnica. Terapija nije potrebna, ali je potrebno izbjegavati provocirajuće situacije. Ukoliko se simptomi budu ponavljali konzultirajte specijalista otorinolaringologa, odnosno napravite krvnu sliku i osnovne koagulacijske pretrage. </para>
<para>Srdačan pozdrav Dr.Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatar, subspecijalist pedijatrijske neurologije</para>

Krvarenje iz nosića Krvarenje počne obično da on na neki način dira ili puše nosić, traje 5-10 min, a prestaje odmah nakon što mu iscuri poprilično veliki "sluzni čep".Poštovani, Moj sin od 6 god. i 4 mj. 
    ima povremena krvarenja iz nosa. Krvarenje je počelo u ožujku ove godine i do sada se pojavilo 5 puta, s tim da su se razmaci između pojedinih krvarenja smanjili na 3 tjedna (prva dva puta razmak je bio 1.5 mj). Dva zadnja puta bilo je iz iste nosnice, otprije se ne sjećam. Krvarenje počne obično da on na neki način dira ili puše nosić, traje 5-10 min, a prestaje odmah nakon što mu iscuri poprilično veliki "sluzni čep". Nikad se ne žali na glavobolju niti bilo što drugo, osim što je tog dana primjetno razdražljiv i nervozan dok to sve ne prođe. Nema nikakvih zdravstvenih tegoba. Dosta često (skoro pa svakodnevno) ujutro nosić čistimo Sterimarom, međutim nakon zadnjeg krvarenja (prije 3 dana) prestali smo ga upotrebljavati. Lijepo Vas molim Vaše mišljenje i savjet što poduzeti. Hvala unaprijed na odgovoru. mama Ž.


   Vjerovatno se radi o mehaničkoj iritaciji krvožilnog spleta unutar nosnica. Terapija nije potrebna, ali je potrebno izbjegavati provocirajuće situacije. Ukoliko se simptomi budu ponavljali konzultirajte specijalista otorinolaringologa, odnosno napravite krvnu sliku i osnovne koagulacijske pretrage. 
Srdačan pozdrav Dr.Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatar, subspecijalist pedijatrijske neurologije Klinfo.hr 

Krvarenje iz nosića

<para> Prošle godine je često bila odsutna iz škole pa je ležala i u bolnici 3 dana </para>
<para>
 Imam kćerku kojoj je 12 godina. Često je boli glava, no u toku raspusta ju je samo jednom zaboljela. Kako je škola počela, ponovo se vratila ta glavobolja i nesvjestica. Prošle godine je često bila odsutna iz škole pa je ležala i u bolnici 3 dana na ispitivanju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Krvna slika je u redu, kao i nalazi pluća, mada je tada imala bolove u stomaku pa su liječnici mislili da je možda problem u slijepom crijevu. Leukociti su bili malo povećani i poslije 5 infuzija se stanje smirilo. Inače ima dioptriju i nosi naočale, ali je strašno mršava i jako je probirljiva u hrani. Pada li vam na pamet što bi sve moglo biti uzrok glavobolja kod djevojčica od 12 godina? Unaprijed zahvalana na odgovoru i pozdrav. mama S.
</para>
<para>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne dajete mi dovoljno podataka što je od pretraga napravila Vaša djevojčica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najčešće u toj dobi su benigne dječje glavobolje ili tenzijske glavobolje povezane sa stresom u školi ili svakodnevnim situacijama čemu u prilog govori i činjenica da Vaša djevojčica nije imala glavobolja tijekom ljeta. Osim toga glavobolje mogu biti uzrokovane i hormonalnim disbalansom (ne znam da li je dobila prvu menstruaciju), problemima vida (rekli ste da nosi naočale), kroničnom upalom sinusa (ukoliko je bila učestalo respiratorno bolesna), alergijom, nedostatkom željeza, neurološkim odstupanjima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bilo bi dobro da konzultirate neuropedijatra, učinite EEG zapis u budnosti i spavanju, a na pregled donesete nalaze kompletne laboratorijske obrade (uključivo i hormonalne), uz nalaze oftalmologa i otorinolaringologa.</para>
<para>Srdačan pozdrav</para>
<para>Dr. M. Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>subspecijalist pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
</para>

Glavobolja kod djevojčice predtinejdžerske dobi (12 god.) Imam kćerku kojoj je 12 godina. Često je boli glava, no u toku raspusta ju je samo jednom zaboljela. Kako je škola počela, ponovo se vratila ta glavobolja i nesvjestica.  Prošle godine je često bila odsutna iz škole pa je ležala i u bolnici 3 dana 

   Imam kćerku kojoj je 12 godina. Često je boli glava, no u toku raspusta ju je samo jednom zaboljela. Kako je škola počela, ponovo se vratila ta glavobolja i nesvjestica. Prošle godine je često bila odsutna iz škole pa je ležala i u bolnici 3 dana na ispitivanju.Krvna slika je u redu, kao i nalazi pluća, mada je tada imala bolove u stomaku pa su liječnici mislili da je možda problem u slijepom crijevu. Leukociti su bili malo povećani i poslije 5 infuzija se stanje smirilo. Inače ima dioptriju i nosi naočale, ali je strašno mršava i jako je probirljiva u hrani. Pada li vam na pamet što bi sve moglo biti uzrok glavobolja kod djevojčica od 12 godina? Unaprijed zahvalana na odgovoru i pozdrav. mama S.

Poštovana,Ne dajete mi dovoljno podataka što je od pretraga napravila Vaša djevojčica.Najčešće u toj dobi su benigne dječje glavobolje ili tenzijske glavobolje povezane sa stresom u školi ili svakodnevnim situacijama čemu u prilog govori i činjenica da Vaša djevojčica nije imala glavobolja tijekom ljeta. Osim toga glavobolje mogu biti uzrokovane i hormonalnim disbalansom (ne znam da li je dobila prvu menstruaciju), problemima vida (rekli ste da nosi naočale), kroničnom upalom sinusa (ukoliko je bila učestalo respiratorno bolesna), alergijom, nedostatkom željeza, neurološkim odstupanjima.Bilo bi dobro da konzultirate neuropedijatra, učinite EEG zapis u budnosti i spavanju, a na pregled donesete nalaze kompletne laboratorijske obrade (uključivo i hormonalne), uz nalaze oftalmologa i otorinolaringologa.
Srdačan pozdrav
Dr. M. Kovač Šižgorićspec. pedijatarsubspecijalist pedijatrijske neurologije
   www.poliklinika-sabol.hr
 Klinfo.hr 

Glavobolja kod djevojčice predtinejdžerske dobi (12 god.)

<para> Da li je to u redu jer djete ima 14 godina?</para>
<para>
 Imam pitanje vezano za sina. Ima povišen krvni pritisak. Ležao je u bolnici na pretragama al' nisu ništa ustanovili. Nalazi su se pokazali uredni i jednostavno su ga stavili da pije Lopril tablete od 5 miligrama. Da li je to u redu jer djete ima 14 godina? Vjerujte da mi je to neshvatljivo da stave djete na Lopril. Ako možete, dajte mi savjet što i kako dalje da radim? Semi
</para>
<para>Poštovana – tijekom boravka u bolnici kod vašeg sina pretragama se pokušalo dokazati ili isključiti uzrok povišenog arterijskog krvnog tlaka. Organski uzroci mogu biti brojni: od strane srca i krvnih žila (kardiovaskularni), bubrega (renalni), endokrinološki, neurogeni, u sklopu sistemaske bolesti vezivnog tkiva ili uzrokovani lijekovima.</para>
<para>Ako se dokaže uzrok hipertenzije riječ je o sekundarnoj arterijskoj hipertenziji, a iz vašeg pitanja može se zaključiti da nije dokazan organski uzrok te je u tom slučaju riječ o primarnoj ili esencijalnoj arterijskoj hipertenziji. Vjerojatno su tijekom hospitalizacije izmjerene vrijednosti tlaka bile iznad gornje granice dozvoljene za njegovu dob za što je potrebna medikamentozna terapija. </para>
<para>U antihipertenzive, lijekove za regulaciju arterijskog krvnog tlaka, ubraja se nekoliko skupina. Lopril spada u grupu ACE inhibitora - ihibitori konvertaze angiotentina - što je dobar izbor za liječenje esencijalne hipertenzije. Uz medikamentoznu terapiju važno je pridržavati se i dijetetskih mjera - ograničiti unos soli, te zasićenih masnoća, a povećati obroke voća povrća i ribe. Također treba smanjiti tjelesnu težini ukoliko je riječ o pretilom djetetu, te povećati tjelesne aktivnosti. </para>
<para>Za <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Polikliniku Dr. Sabol</ulink>, dr. Zdravka Gjergja</para>
<para>––––––––––––</para>

Tinejdžeri i povišeni krvni pritisak Ima povišen krvni pritisak. Ležao je u bolnici na pretragama al' nisu ništa ustanovili. Nalazi su se pokazali uredni i jednostavno su ga stavili da pije Lopril tablete od 5 miligrama.  Da li je to u redu jer djete ima 14 godina?

   Imam pitanje vezano za sina. Ima povišen krvni pritisak. Ležao je u bolnici na pretragama al' nisu ništa ustanovili. Nalazi su se pokazali uredni i jednostavno su ga stavili da pije Lopril tablete od 5 miligrama. Da li je to u redu jer djete ima 14 godina? Vjerujte da mi je to neshvatljivo da stave djete na Lopril. Ako možete, dajte mi savjet što i kako dalje da radim? Semi

Poštovana – tijekom boravka u bolnici kod vašeg sina pretragama se pokušalo dokazati ili isključiti uzrok povišenog arterijskog krvnog tlaka. Organski uzroci mogu biti brojni: od   strane srca i krvnih žila (kardiovaskularni), bubrega (renalni), endokrinološki, neurogeni, u sklopu sistemaske bolesti vezivnog tkiva ili uzrokovani lijekovima.
Ako se dokaže uzrok hipertenzije riječ je o sekundarnoj arterijskoj hipertenziji, a iz vašeg pitanja može se zaključiti da nije dokazan organski uzrok te je u tom slučaju riječ o primarnoj  ili esencijalnoj arterijskoj hipertenziji. Vjerojatno su tijekom hospitalizacije izmjerene vrijednosti tlaka bile iznad gornje granice dozvoljene za njegovu dob za što je potrebna medikamentozna terapija.    
U antihipertenzive, lijekove za regulaciju arterijskog krvnog tlaka, ubraja  se nekoliko skupina. Lopril spada u  grupu ACE inhibitora - ihibitori konvertaze angiotentina - što je dobar izbor za liječenje esencijalne hipertenzije. Uz medikamentoznu terapiju važno je pridržavati se i dijetetskih mjera - ograničiti unos soli, te zasićenih masnoća, a povećati obroke voća povrća i ribe. Također treba smanjiti tjelesnu težini ukoliko je riječ o pretilom djetetu, te povećati tjelesne aktivnosti.  
Za Polikliniku Dr. Sabol, dr. Zdravka Gjergja
–––––––––––– Klinfo.hr 

Tinejdžeri i povišeni krvni pritisak

<para>
 . Ne voli ni odrasle, ali barem odnedavno ne plače u njihovom prisustvu. Također, voli sve sam učiti, ne voli da ga se tjera na nešto, primjerice sam želi učiti brojeve ako ih čuje na televiziji (i na engleskom i našem jeziku), ili pak slova. Ako ga ja pitam odmah se rasplače, a tako je i sa svim ostalim stvarima - crtanjem, recitiranjem, ponavljanjem nečega. Sve će potajno probati sam, ali ako ga ja pitam da to uradi, odmah je nervozan ili se rasplače. Ne voli čak ni da ga se nagovara da proba neku novu hranu (svaki dan jede šest različitih i raznovrsnih obroka koji se iz dana u dan ponavljaju). Inače je jako vezan za roditelje, posebno za mene kao majku, jedinac je. Unaprijed se zahvaljujem. s.
</para>
<para>Iz svega što ste napisali teško je donijeti neki zaključak o tome što uzrokuje ponašanja Vašeg djeteta. Možemo samo pokušati pogoditi... Napisali ste kako je dijete jako vezano za roditelje, a posebno za Vas kao majku. S druge strane, rasplače se kada ga nešto pitate ili pokušate naučiti. Postavit ćemo Vama nekoliko pitanja a Vi ćete se prepoznati ukoliko nešto od toga vrijedi za Vaš odnos s djetetom.</para>
<para>Jeste li prezaštitinički postavljeni prema njemu?
Radite li i inače stvari umjesto njega (a koje bi on već mogao i sam napraviti)? Iskustvo u radu s roditeljima pokazalo je da mnogi roditelji, u želji da ne opterećuju svoje dijete, čine mnoge stvari umjesto njega.
Kakva je inače njegova reakcija na frustraciju, neuspjeh?
Jeste li ga do sada pretjerano štitili od frustrirajućih situacija?
Ima li osjećaj da imate prevelika očekivanja od njega?
Na koji način reagirate ukoliko nešto napravi „krivo“?</para>
<para>A vezano za njegovo bježanje od druge djece...
Ide li u vrtić?
Vodite li ga na mjesta gdje ima puno djece?
Ima li dovoljno iskustava u interakciji s djecom?
Dolaze li njemu djeca na igranje?
Jeste li ga previše vezali uz sebe?</para>
<para>S druge strane, neka djeca su otvorenija za druženja dok druga nisu. Kao što vidite, puno je pitanja na koja bi morali dobiti odgovor kako bismo stekli bolji uvid u Vaš problem.</para>
<para>U svakom slučaju, pružite sinčiću što više mogućnosti za druženje s drugom djecom. Ako ne ide u vrtić uključite ga čim prije. Ne izbjegavajte situacije koje su mu frustrirajuće jer dijete mora doživjeti frustraciju i naučiti se nositi s njom.</para>
<para>Jasno je da je sva Vaša pažnja usmjerena na njega. No, za njegov razvoj važno je da mu date prostora i ne nadzirete svaki njegov korak u život.
Nadamo se da smo Vam pomogli da sami pokušate doći do odgovora na Vaša pitanja.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak bježi od druge djece i sve želi učiti sam Poštovani, moj sin ima 3 godine i 2 mjeseca, izuzetno je razigran, aktivan i veseo dječak, međutim od druge djece doslovno bježi, ne želi da se ikome približi niti da se igra s njima, samo se skameni pored druge djece ili se sklanja iza mene 
   . Ne voli ni odrasle, ali barem odnedavno ne plače u njihovom prisustvu. Također, voli sve sam učiti, ne voli da ga se tjera na nešto, primjerice sam želi učiti brojeve ako ih čuje na televiziji (i na engleskom i našem jeziku), ili pak slova. Ako ga ja pitam odmah se rasplače, a tako je i sa svim ostalim stvarima - crtanjem, recitiranjem, ponavljanjem nečega. Sve će potajno probati sam, ali ako ga ja pitam da to uradi, odmah je nervozan ili se rasplače. Ne voli čak ni da ga se nagovara da proba neku novu hranu (svaki dan jede šest različitih i raznovrsnih obroka koji se iz dana u dan ponavljaju). Inače je jako vezan za roditelje, posebno za mene kao majku, jedinac je. Unaprijed se zahvaljujem. s.

Iz svega što ste napisali teško je donijeti neki zaključak o tome što uzrokuje ponašanja Vašeg djeteta. Možemo samo pokušati pogoditi... Napisali ste kako je dijete jako vezano za roditelje, a posebno za Vas kao majku. S druge strane, rasplače se kada ga nešto pitate ili pokušate naučiti. Postavit ćemo Vama nekoliko pitanja a Vi ćete se prepoznati ukoliko nešto od toga vrijedi za Vaš odnos s djetetom.
Jeste li prezaštitinički postavljeni prema njemu?
Radite li i inače stvari umjesto njega (a koje bi on već mogao i sam napraviti)? Iskustvo u radu s roditeljima pokazalo je da mnogi roditelji, u želji da ne opterećuju svoje dijete, čine mnoge stvari umjesto njega.
Kakva je inače njegova reakcija na frustraciju, neuspjeh?
Jeste li ga do sada pretjerano štitili od frustrirajućih situacija?
Ima li osjećaj da imate prevelika očekivanja od njega?
Na koji način reagirate ukoliko nešto napravi „krivo“?
A vezano za njegovo bježanje od druge djece...
Ide li u vrtić?
Vodite li ga na mjesta gdje ima puno djece?
Ima li dovoljno iskustava u interakciji s djecom?
Dolaze li njemu djeca na igranje?
Jeste li ga previše vezali uz sebe?
S druge strane, neka djeca su otvorenija za druženja dok druga nisu. Kao što vidite, puno je pitanja na koja bi morali dobiti odgovor kako bismo stekli bolji uvid u Vaš problem.
U svakom slučaju, pružite sinčiću što više mogućnosti za druženje s drugom djecom. Ako ne ide u vrtić uključite ga čim prije. Ne izbjegavajte situacije koje su mu frustrirajuće jer dijete mora doživjeti frustraciju i naučiti se nositi s njom.
Jasno je da je sva Vaša pažnja usmjerena na njega. No, za njegov razvoj važno je da mu date prostora i ne nadzirete svaki njegov korak u život.
Nadamo se da smo Vam pomogli da sami pokušate doći do odgovora na Vaša pitanja.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Dječak bježi od druge djece i sve želi učiti sam

<para>
 Moje mlađe dijete ne voli jogurte i te mliječne prerađevine gdje ih inače ima pa me zanima mogu li se one nabaviti u nekom drugom obliku? Hvala i lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>Vašem djetetu imunitet se izgrađio već u maternici kad su Vaši imunoglobulini (imunološka protutijela) krvotokom postali sastavni dio organizma Vašeg djeteta. Istina, dokazano je da na imunološki sustav velik utjecaj imaju probiotici, “dobri” mikroorganizmi koji žive u crijevu i štite dijete od raznih bolesti.</para>
<para>Jedna od glavnih uloga crijevne flore jest da štiti crijevo od kolonizacije patogena i potiče crijevnu imunofunkciju, čime pridonosi sazrijevanju imunološkog sustava.</para>
<para>Prirodni izvori probiotika su upravo i najbolji izvori stoga se snažno preporuča da djetetu kroz neka jela zakamuflirate fermentirane mliječne proizvode: jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko i razne sireve u obliku frapea, namaza ili voćno sirnih deserata.</para>
<para>No, ukoliko nikako ni to ne uspijete onda se mogu upotrijebiti probiotici koji se mogu dodati u jelo ili dati djetetu kao dodatak prehrani, ovakvih probiotika na našem tržištu imau obliku kapi i praha te ih je moguće davati same i kroz jelo.</para>

Mogu li se probiotici nabaviti u nekom obliku koji nije mliječni proizvod? Poštovana, čula sam da su probiotičke bakterije LGG jako dobre za stvaranje imuniteta, pa me zanima mogu li se one nekako davati djetetu preventivno? 
    Moje mlađe dijete ne voli jogurte i te mliječne prerađevine gdje ih inače ima pa me zanima mogu li se one nabaviti u nekom drugom obliku? Hvala i lijep pozdrav.

Poštovana mama,
Vašem djetetu imunitet se izgrađio već u maternici kad su Vaši imunoglobulini (imunološka protutijela) krvotokom postali sastavni dio organizma Vašeg djeteta. Istina, dokazano je da na imunološki sustav velik utjecaj imaju probiotici, “dobri” mikroorganizmi koji žive u crijevu i štite dijete od raznih bolesti.
Jedna od glavnih uloga crijevne flore jest da štiti crijevo od kolonizacije patogena i potiče crijevnu imunofunkciju, čime pridonosi sazrijevanju imunološkog sustava.
Prirodni izvori probiotika su upravo i najbolji izvori stoga se snažno preporuča da djetetu kroz neka jela zakamuflirate fermentirane mliječne proizvode: jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko i razne sireve u obliku frapea, namaza ili voćno sirnih deserata.
No, ukoliko nikako ni to ne uspijete onda se mogu upotrijebiti probiotici koji se mogu dodati u jelo ili dati djetetu kao dodatak prehrani, ovakvih probiotika na našem tržištu imau obliku kapi i praha te ih je moguće davati same i kroz jelo. Klinfo.hr 

Mogu li se probiotici nabaviti u nekom obliku koji nije mliječni proizvod?

<para>
 . Liječila sam sam se u Klaićevoj do prošle godine i od tada sam bila na mnogo terapija (Nexium 40, Colospa retard, Controloc 40) ali ništa se nije pokazalo djelotvornim. Za sada su dijagnoze Hashimotov t. za koji uzimam Letrox 25, GERB i iritabilni kolon. Imam i nizak feritin i jako bolne i iscrpljujuće menstruacije. Imam 48 kg i mjesečno znam izgubiti i po dva i pol kg ako sam u lošijoj fazi. Uzimala sam Pediasure, Ensure, Alitraq, Nutren, Peptamen, ali su sam od svih osim Pediasura povraćala. Odradila sam sve invazivne pretrage i biopsijom tankog crijeva i želuca nađen je jedino povećan broj eozinofila. Bol, mučnine, grčevi, jak kašalj i gušenje, sekrecija i začepljenost nosa te povećana tj. temperatura (37.5) javljaju se ISKLJUČIVO iza jela. Kombinacijom nekih namirnica znala sam imati i teže napadaje boli i proljeve te završiti na hitnoj (jednom u dva mjeseca). Svi testovi na alergije koje sam radila bili su negativni, ali test intolerancije na histamin odnosno test za aktivnost DAO ispao je granično pozitivan nakon čega su mi preporučili Daosin koji nije djelovao. Sada čekam pregled kod gastroenterologa za dalje akcije, ali do tada bih vas molila kakav savjet, nutricionistički ili eventualno preporuku za nekakvo testiranje koje bi moglo biti korisno. Imam velik apetit, ali nažalost ne mogu puno pojesti i teško mi je složiti jelovnik kad od svega imam tegobe. Hvala! Sunči
</para>
<para>Draga Sunči,</para>
<para>Budući da ti nije postavljena nikakva konkretna dijagnoza koja bi distinktivno uključivala smetnju na određenu namirnicu (negativni alergološki testovi) vrlo je teško odrediti specifičnu prehranu koja bi baš tebi pomogla. Dijagnoze poput GERB-a i iritabilnog kolona mogu ukazivati na osjetljivost probavnog sustava, a i to da ti se bolovi javljaju upravo i ISKLJUČIVO nakon jela.</para>
<para>No, postoji način koji bi mogao polučiti rješenje, ali nikako ga se ne preporuča provoditi bez nadzora liječnika i nutricionista. Naime radi se o eliminaciji 8 najjačih alergena iz prehrane kroz određeno vrijeme i ponovno uvođenje jedne po jedne namirnice u cilju otkrivanja upravo one koja bi eventualno mogla biti uzrok tvojih smetnji, ako upoće ona postoji i ako ona uopće jest jedna od tih namirnica! Budući da je ovaj način prehrane vrlo teško provoditi (na ispravan način) /s točnošću te da je uz isti potrebna dodatna nutritivna potpora u obliku suplemenata, ne preporuča se da ju provodiš sama, jer bi si na taj način mogla učiniti više štete nego koristi!!!</para>
<para>Nadalje, za početak možeš probati svakodnevno uzimati probiotik. Ovakvi pripravci dokazano u velikog broja ljudi mogu djelomično ukloniti probavne smetnje. Naime, učinjen je velik broj studija koje su mjerile upravo učinak probiotika na simptome iritabilnog crijeva, i pokazale su da isti vrlo često i na velikom broju bolesnika, imaju poželjan učinak.</para>
<para>Nadam se da sam ti bar malo pomogla!</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Gastrointestinalne smetnje nepoznatog uzroka Poštovana Tena, imam 20 godina i već 7 godina se neuspješno liječim zbog gastrointestinalnih smetnji (mučnine, grčevi, nagon na povraćanje, bol koja se javlja isključivo nakon jela i to svakog) 
   . Liječila sam sam se u Klaićevoj do prošle godine i od tada sam bila na mnogo terapija (Nexium 40, Colospa retard, Controloc 40) ali ništa se nije pokazalo djelotvornim. Za sada su dijagnoze Hashimotov t. za koji uzimam Letrox 25, GERB i iritabilni kolon. Imam i nizak feritin i jako bolne i iscrpljujuće menstruacije. Imam 48 kg i mjesečno znam izgubiti i po dva i pol kg ako sam u lošijoj fazi. Uzimala sam Pediasure, Ensure, Alitraq, Nutren, Peptamen, ali su sam od svih osim Pediasura povraćala. Odradila sam sve invazivne pretrage i biopsijom tankog crijeva i želuca nađen je jedino povećan broj eozinofila. Bol, mučnine, grčevi, jak kašalj i gušenje, sekrecija i začepljenost nosa te povećana tj. temperatura (37.5) javljaju se ISKLJUČIVO iza jela. Kombinacijom nekih namirnica znala sam imati i teže napadaje boli i proljeve te završiti na hitnoj (jednom u dva mjeseca). Svi testovi na alergije koje sam radila bili su negativni, ali test intolerancije na histamin odnosno test za aktivnost DAO ispao je granično pozitivan nakon čega su mi preporučili Daosin koji nije djelovao. Sada čekam pregled kod gastroenterologa za dalje akcije, ali do tada bih vas molila kakav savjet, nutricionistički ili eventualno preporuku za nekakvo testiranje koje bi moglo biti korisno. Imam velik apetit, ali nažalost ne mogu puno pojesti i teško mi je složiti jelovnik kad od svega imam tegobe. Hvala! Sunči

Draga Sunči,
Budući da ti nije postavljena nikakva konkretna dijagnoza koja bi distinktivno uključivala smetnju na određenu namirnicu (negativni alergološki testovi) vrlo je teško odrediti specifičnu prehranu koja bi baš tebi pomogla. Dijagnoze poput GERB-a i iritabilnog kolona mogu ukazivati na osjetljivost probavnog sustava, a i to da ti se bolovi javljaju upravo i ISKLJUČIVO nakon jela.
No, postoji način koji bi mogao polučiti rješenje, ali nikako ga se ne preporuča provoditi bez nadzora liječnika i nutricionista. Naime radi se o eliminaciji 8 najjačih alergena iz prehrane kroz određeno vrijeme i ponovno uvođenje jedne po jedne namirnice u cilju otkrivanja upravo one koja bi eventualno mogla biti uzrok tvojih smetnji, ako upoće ona postoji i ako ona uopće jest jedna od tih namirnica! Budući da je ovaj način prehrane vrlo teško provoditi (na ispravan način) /s točnošću te da je uz isti potrebna dodatna nutritivna potpora u obliku suplemenata, ne preporuča se da ju provodiš sama, jer bi si na taj način mogla učiniti više štete nego koristi!!!
Nadalje, za početak možeš probati svakodnevno uzimati probiotik. Ovakvi pripravci dokazano u velikog broja ljudi mogu djelomično ukloniti probavne smetnje. Naime, učinjen je velik broj studija koje su mjerile upravo učinak probiotika na simptome iritabilnog crijeva, i pokazale su da isti vrlo često i na velikom broju bolesnika, imaju poželjan učinak.
Nadam se da sam ti bar malo pomogla!
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Gastrointestinalne smetnje nepoznatog uzroka

<para>
 Nije znao dobro sisati, a kada smo postepeno prelazili na kruću hranu nije ju prihvaćao i svaki zalogaj je bio uz dosta nagovaranja i puno igre. Glavna hrana koju je jeo bila je flašica sa čokolinom. Tako je i danas. Ono što pojede je tanjur miksane hrane za ručak i večeru (povrće, meso, jetrica...) uz nagovaranje i prisilu. Hranu miksamo jer u drugačijem obliku je ne želi niti probati. Uz to jelo jede kruh (i koricu). Ponekada zna jesti prepečeni kruh, smoki, kokice. Slatkiše ne jede. Pokazuje odbojnost prema svemu što mu se ponudi. Nedavno smo mu na prevaru utisnuli malo soka od rajčice i to mu je izazvalo gađenje i povraćanje. Ukoliko hrana nije dobro smiksana provocira napinjanje kao da će povratiti. Flašica mu je i dalje omiljena hrana. Dnevno popije 1,5 l mlijeka (2 za doručak, i po dvije nakon ručka i večere). Od ukućana nitko nije izbirljiv. Na razne načine pokušavamo potaknuti njegov interes za raznovrsnu hranu (sudjeluje u uzgoju i ubiranju povrća i voća, u pripremi obroka). Rado sudjeluje, ali ne želi probati. Usprkos svemu dobro napreduje (ima 18 kg i 120 cm). Ima slabi imunitet te je često bolestan uz povišenu temperaturu. Zabrinuti smo te molimo za savijet, jer ne znamo što učiniti. Unaprijed hvala na odgovoru! S.
</para>
<para>Poštovani, ukoliko se koncentriramo isključivo na nutritivnu i energetsku vrijednost jelovnika Vašeg sina, iz danih podataka može se zaključiti da dječak ima vrlo jednoličnu i ograničenu prehranu. Iz ovog razloga vjerujem da je moguće da je u deficitu s određenim mikronutijenatima zbog čega ima oslabljeni imunološki sustav.</para>
<para>Nadalje, dijete, za svoju dob pije previše mlijeka, zbog čega može doći do pojave anemije, tvrdih stolica i slabijeg napredovanja. Preporuke za djecu dobi iznad dvije godine su 400 do najviše 500 ml mlijeka i mliječnih proizvoda na dan, prilikom čega se naglasak stavlja na fermentirane mliječne proizvode (jogurti, acidofili, probiotički napici, kefir). Preporučila bih da se djetetu u prehranu uvede neki multivitamin adekvatan za dob te da se unos mlijeka i mliječnih prerađevina smanji na 500 ml. Što se tiče samog načina ponašanja i odnosa djeteta prema hrani savjetovala bih da se konzultirate sa psihologom.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
</para>

Dječak (4) odbija većinu hrane i ima oslabljeni imunitet Lijepi pozdrav! Roditelji smo četverogodišnjeg dječaka koji ima problem sa prehranom. Od samog rođenja bio je "slab" u jelu. 
    Nije znao dobro sisati, a kada smo postepeno prelazili na kruću hranu nije ju prihvaćao i svaki zalogaj je bio uz dosta nagovaranja i puno igre. Glavna hrana koju je jeo bila je flašica sa čokolinom. Tako je i danas. Ono što pojede je tanjur miksane hrane za ručak i večeru (povrće, meso, jetrica...) uz nagovaranje i prisilu. Hranu miksamo jer u drugačijem obliku je ne želi niti probati. Uz to jelo jede kruh (i koricu). Ponekada zna jesti prepečeni kruh, smoki, kokice. Slatkiše ne jede. Pokazuje odbojnost prema svemu što mu se ponudi. Nedavno smo mu na prevaru utisnuli malo soka od rajčice i to mu je izazvalo gađenje i povraćanje. Ukoliko hrana nije dobro smiksana provocira napinjanje kao da će povratiti. Flašica mu je i dalje omiljena hrana. Dnevno popije 1,5 l mlijeka (2 za doručak, i po dvije nakon ručka i večere). Od ukućana nitko nije izbirljiv. Na razne načine pokušavamo potaknuti njegov interes za raznovrsnu hranu (sudjeluje u uzgoju i ubiranju povrća i voća, u pripremi obroka). Rado sudjeluje, ali ne želi probati. Usprkos svemu dobro napreduje (ima 18 kg i 120 cm). Ima slabi imunitet te je često bolestan uz povišenu temperaturu. Zabrinuti smo te molimo za savijet, jer ne znamo što učiniti. Unaprijed hvala na odgovoru! S.

Poštovani, ukoliko se koncentriramo isključivo na nutritivnu i energetsku vrijednost jelovnika Vašeg sina, iz danih podataka može se zaključiti da dječak ima vrlo jednoličnu i ograničenu prehranu. Iz ovog razloga vjerujem da je moguće da je u deficitu s određenim mikronutijenatima zbog čega ima oslabljeni imunološki sustav.
Nadalje, dijete, za svoju dob pije previše mlijeka, zbog čega može doći do pojave anemije, tvrdih stolica i slabijeg napredovanja. Preporuke za djecu dobi iznad dvije godine su 400 do najviše 500 ml mlijeka i mliječnih proizvoda na dan, prilikom čega se naglasak stavlja na fermentirane mliječne proizvode (jogurti, acidofili, probiotički napici, kefir). Preporučila bih da se djetetu u prehranu uvede neki multivitamin adekvatan za dob te da se unos mlijeka i mliječnih prerađevina smanji na 500 ml. Što se tiče samog načina ponašanja i odnosa djeteta prema hrani savjetovala bih da se konzultirate sa psihologom.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   Definicija hrane d.o.o.
 Klinfo.hr 

Dječak (4) odbija većinu hrane i ima oslabljeni imunitet

<para>
 Prije bismo ga odnjeli na spavanje, svaku večer u približno slično vrijeme i on bi zaspao. Nekada bi se malo igrao u krevetiću a nekada bi odmah zaspao... 
</para>
<para>E sad je to druga priča. Nosimo ga po nekoliko puta. Prvo legne i sve je dobro i čim siđemo, on počne vikati, pa histerično plakati, bacati igračke po sobi, siliti se. I čim dođem po njega on se u sekundi smiri. Iscrpljujuće je to jer kada on legne tek se tada možemo malo opustiti pred tv-om. Sad ide spavati kada idemo i mi. I još nešto, počeo se isto ponašati i kada treba obaviti podnevno spavanje. Ne znam šta da radim sa njime. Postao je jako neposlušan. Molila bih Vas da me savjetujete. Hvala. mama J.</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema teoriji razvojne psihologije dijete s otprilike 18 mjeseci ulazi u fazu negativizma. „Neću“ mu postaje omiljena riječ. Što naravno ne znači da će od sada sve biti po njegovom nego da roditeljima treba „malo“ više strpljenja. I sama trenutno prolazim kroz to iskustvo, pitala sam se kada će se pojaviti, te moja djevojčica s posebnim žarom viče „nećuuuu“.</para>
<para>Zapravo dijete u to vrijeme spoznaje da je jedinka sa svojom voljom i počinje eksperimentirati. Što naravno nije čudno, zamislite da vi odjednom shvatite da imate neki utjecaj kojeg do tada niste bili svjesni. Vjerujem da biste u najmanju ruku bili znatiželjni.
Imajući na umu da dijete nije zločesto, već da isprobava vaše granice možda će vam biti lakše uči u stanje strpljivosti i nastaviti provoditi svoju volju s malo više napora no do sada.</para>
<para>Predlažem da ne inzistirate na stvarima koje vam nisu jako bitne. S druge strane, koliko sam shvatila odlazak na spavanje u određeno vrijeme vam je bitno zbog raznih razloga te na tome INZISTIRAJTE.</para>
<para>Ne dopustite da ide spavati kada i vi. Takvo što imati će posljedice koje će utjecati na vaš međusobni odnos i harmoniju života. Biti ćete umorni, možda i nervozni pa sutradan nećete imati strpljenja za bezbrižnu igru.
Stoga kada vaš sin počne plakati pa histerično plakati dođite ponovo u njegovu sobu, smirite ga, pa izađite. To činite toliko puta koliko je potrebno da odustane. Bitno je da ga smirite, da dođete kada plače, ali pri tom mu možete reći „Ljubavi, možeš plakati koliko hoćeš, ali sada je vrijeme za spavanje i ostati ćeš u sobi, koliko god ja puta dolazila.“ I nemojte ga, nikako povesti sa sobom u dnevni boravak ili već gdje provodite večer. Možda će vam se činiti da to nikada neće proći, ali ja vam garantiram da hoće. Koliko će trajati ovisi o tome koliko je uporno vaše dijete. Pripremite se na tjedan dana, a trajati će nešto kraće.</para>
<para>Vi ste veći, stariji, imate više iskustva, znanja nego vaš sin i za očekivati je da budete uporniji. On je mali dječačić koji isprobava vaše granice.
Ne popustivši mu postaviti ćete mu granice i pružiti osjećaj sigurnosti. Znati će da s ovom mamom nema šale, a takva mama će ga sigurno zaštiti u situacijama kada bude potrebno.</para>
<para>Želim vam puno strpljenja. Kao što sam rekla i moja djevojčica prolazi kroz tu fazu i jako mi je zanimljivo kako od jedne poslušne djevojčice postaje mali bundžija koji pokušava istjerati svoju volju. U nekim situacijama, koje nisu bitni meni, niti za njen razvoj, po mojoj procjeni, joj popustim kako bi stekla i to iskustvo, a u onim drugim ustrajem ma koliko god trebala vremena, energije i strpljenja.</para>
<para>Pozdrav,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>
<para> </para>

Dječak 2-godišnjak ne želi ići spavati Lijepi pozdrav! Htjela bih Vas upitati za savjet. Imam sina od dvije godine. Do neko večer nismo imali problema sa spavanjem a sad se borimo svim silama. 
    Prije bismo ga odnjeli na spavanje, svaku večer u približno slično vrijeme i on bi zaspao. Nekada bi se malo igrao u krevetiću a nekada bi odmah zaspao... 

E sad je to druga priča. Nosimo ga po nekoliko puta. Prvo legne i sve je dobro i čim siđemo, on počne vikati, pa histerično plakati, bacati igračke po sobi, siliti se. I čim dođem po njega on se u sekundi smiri. Iscrpljujuće je to jer kada on legne tek se tada možemo malo opustiti pred tv-om. Sad ide spavati kada idemo i mi. I još nešto, počeo se isto ponašati i kada treba obaviti podnevno spavanje. Ne znam šta da radim sa njime. Postao je jako neposlušan. Molila bih Vas da me savjetujete. Hvala. mama J.
Draga mama,
prema teoriji razvojne psihologije dijete s otprilike 18 mjeseci ulazi u fazu negativizma. „Neću“ mu postaje omiljena riječ. Što naravno ne znači da će od sada sve biti po njegovom nego da roditeljima treba „malo“ više strpljenja. I sama trenutno prolazim kroz to iskustvo, pitala sam se kada će se pojaviti, te moja djevojčica s posebnim žarom viče „nećuuuu“.
Zapravo dijete u to vrijeme spoznaje da je jedinka sa svojom voljom i počinje eksperimentirati. Što naravno nije čudno, zamislite da vi odjednom shvatite da imate neki utjecaj kojeg do tada niste bili svjesni. Vjerujem da biste u najmanju ruku bili znatiželjni.
Imajući na umu da dijete nije zločesto, već da isprobava vaše granice možda će vam biti lakše uči u stanje strpljivosti i nastaviti provoditi svoju volju s malo više napora no do sada.
Predlažem da ne inzistirate na stvarima koje vam nisu jako bitne. S druge strane, koliko sam shvatila odlazak na spavanje u određeno vrijeme vam je bitno zbog raznih razloga te na tome INZISTIRAJTE.
Ne dopustite da ide spavati kada i vi. Takvo što imati će posljedice koje će utjecati na vaš međusobni odnos i harmoniju života. Biti ćete umorni, možda i nervozni pa sutradan nećete imati strpljenja za bezbrižnu igru.
Stoga kada vaš sin počne plakati pa histerično plakati dođite ponovo u njegovu sobu, smirite ga, pa izađite. To činite toliko puta koliko je potrebno da odustane. Bitno je da ga smirite, da dođete kada plače, ali pri tom mu možete reći „Ljubavi, možeš plakati koliko hoćeš, ali sada je vrijeme za spavanje i ostati ćeš u sobi, koliko god ja puta dolazila.“ I nemojte ga, nikako povesti sa sobom u dnevni boravak ili već gdje provodite večer. Možda će vam se činiti da to nikada neće proći, ali ja vam garantiram da hoće. Koliko će trajati ovisi o tome koliko je uporno vaše dijete. Pripremite se na tjedan dana, a trajati će nešto kraće.
Vi ste veći, stariji, imate više iskustva, znanja nego vaš sin i za očekivati je da budete uporniji. On je mali dječačić koji isprobava vaše granice.
Ne popustivši mu postaviti ćete mu granice i pružiti osjećaj sigurnosti. Znati će da s ovom mamom nema šale, a takva mama će ga sigurno zaštiti u situacijama kada bude potrebno.
Želim vam puno strpljenja.  Kao što sam rekla i moja djevojčica prolazi kroz tu fazu i jako mi je zanimljivo kako od jedne poslušne djevojčice postaje mali bundžija koji pokušava istjerati svoju volju. U nekim situacijama, koje nisu bitni meni, niti za njen razvoj, po mojoj procjeni, joj popustim kako bi stekla i to iskustvo, a u onim drugim ustrajem ma koliko god trebala vremena, energije i strpljenja.
Pozdrav,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus

  Klinfo.hr 

Dječak 2-godišnjak ne želi ići spavati

<para>
 Od trećeg mjeseca idemo na vježbice zbog hipertonusa i lijepo napreduje, samo što još nije prohodao. Hvala! 
</para>
<para>Prije svega moramo naglasiti kako je razvoj djeteta vrlo individualan i ne odvija se ravnomjerno na svim područjima. Dok jedno dijete u dobi od godinu dana već prohodava, drugo neuhvatljivo juri po stanu puzajući.</para>
<para>Tabele kažu kako dijete u dobi od 6 do 9 mjeseci počinje učiti geste (kao npr. „pa-pa“) i reagira na vlastito ime. Ukoliko je Vaše dijete rođeno prije termina tada se i njegova dob korigira za onoliko tjedana koliko je ranije rođeno (ovo je samo pretpostavka budući ste naveli kako dijete ima hipertonus).</para>
<para>Ukoliko se djetetov razvoj na ostalim područjima odvija u skladu s očekivanjima za dob tada nema razloga za brigu.</para>
<para>Dakle, dijete bi u dobi od 14 mjeseci moralo promatrati ispravnu sliku na upit, imitirati i neke druge geste (osim „pa-pa“), promatrati slikovnice, odmahivati glavom za „ne“, govoriti „mama“ i „tata“ sa značenjem. Znak da trebate potražiti stručnu pomoć defektologa je ako ne govori niti jednu riječ, ne koristi nikakve geste, ne pokazuje prstićem, ne traži skrivene predmete.</para>

Dječak od 14 mjeseci još se ne odaziva na svoje ime Imam sinčića od skoro 14 mjeseci i još uvijek se ne odaziva na ime. Ne maše "pa-pa", a inače je veselo i društveno dijete. Trebam li se zabrinuti? 
    Od trećeg mjeseca idemo na vježbice zbog hipertonusa i lijepo napreduje, samo što još nije prohodao. Hvala! 

Prije svega moramo naglasiti kako je razvoj djeteta vrlo individualan i ne odvija se ravnomjerno na svim područjima. Dok jedno dijete u dobi od godinu dana već prohodava, drugo neuhvatljivo juri po stanu puzajući.
Tabele kažu kako dijete u dobi od 6 do 9 mjeseci počinje učiti geste (kao npr. „pa-pa“) i reagira na vlastito ime. Ukoliko je Vaše dijete rođeno prije termina tada se i njegova dob korigira za onoliko tjedana koliko je ranije rođeno (ovo je samo pretpostavka budući ste naveli kako dijete ima hipertonus).
Ukoliko se djetetov razvoj na ostalim područjima odvija u skladu s očekivanjima za dob tada nema razloga za brigu.
Dakle, dijete bi u dobi od 14 mjeseci moralo promatrati ispravnu sliku na upit, imitirati i neke druge geste (osim „pa-pa“), promatrati slikovnice, odmahivati glavom za „ne“, govoriti „mama“ i „tata“ sa značenjem. Znak da trebate potražiti stručnu pomoć defektologa je ako ne govori niti jednu riječ, ne koristi nikakve geste, ne pokazuje prstićem, ne traži skrivene predmete. Klinfo.hr 

Dječak od 14 mjeseci još se ne odaziva na svoje ime

<para>
 U 2 tjedna dobio je samo 150 grama. Na ultrazvuku je utvrđeno da ima hipertrofičnu stenozu pilorusa te je 06.09. operiran. Tada je kirurg odredio hranjenje svaka 3 sata počevši sa 10 ml hrane (na adaptiranom mlijeku je), sljedeći obrok 15 ml, itd.. Prije operacije nije tražio noćni obrok, spavao je od 23 h - do 06 h Nakon operacije počeo je jesti u sljedeće vrijeme: 03-06-09-12-15-18-21-00, prema uputama kirurga. Ne znam da li radimo dobro ili ne, ali "računica" nam je 100 ml + mjeseci života. Trenutno popije 130 ml po obroku, 7x dnevno, rijetko i 8x. (Hranjenje je svaka 3 sata sa odstupanjima do pola sata.) Na zadnjoj kontroli kod pedijatra imao je 5700 grama i od rođenja je narastao 10 cm. Rečeno nam je da ukinemo noćni obrok, tj da od ponoći do 6 ujutro bude bez obroka jer nema potreba da ga se hrani tokom noći pa naši obroci otprilike izgledaju ovako: 07-10-13-16-19-22, ali se hranjenje nastavlja i tokom noći oko 2 ili 3 h pa opet u 5 ili 6 h. Budući da se već 10-ak dana budi tako, neznam da li je to zbog navike ili je dijete stvarno gladno budući da popije svih 130 ml. Probala sam sa povećanjem ml obroka i veći razmak između hranjenja u nadi da će spavati dulje kroz noć, što je rezultiralo jednom stolicom unutar 30 h (na "starom" sistemu je imao jednu unutar 24 h, skoro pa u isto vrijeme), malo zelenkastom. Iako je obrok povećan, on i dalje traži hranjenje opet u isto doba noći. Da li je sve samo stvar navike, a ako jest, kako mu ukinuti noćni obrok, i da li ukidati oba obroka ili samo jedan? Hvala! (I oprostite na podužem opisivanju). M
</para>
<para>Poštovana M,</para>
<para>Vaše dijete sada ima 3 mjeseca. I kako vidim 5,700 kg. S obzirom na porođajnu masu dijete napreduje dobro. I da, čini se da se dijete budi noću jer je gladno.</para>
<para>Naime, s ovoliko kila i u ovoj dobi Vašem djetetu treba oko 600 do 650 kcal na dan (otprilike 100-110 kcal/kg TM/dan) što je oko 900 do 1000 ml formule, kroz oko 6 do 7 broka na dan, znači 150-160 ml/obrok.</para>
<para>U redu je da dijete u ovoj dobi ima mirno prospavanu noć, računajući noć od 23-00 h do 06 h, te obroke primjerice: 6.30 - 10.00 - 13.30 -17.00 - 20.30 - 24.00 i na ovaj način Vaša se beba ne bi trebala buditi po noći.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Budi li se bebica po noći jer je gladna? Poštovani! Moje dijete rođeno je 19.07.2012., dužine 49 cm, težine 3260 gr. Nakon prvog mjeseca počeo je jako bljuckati, a nakon nekog vremena i povraćati u mlazu. 
    U 2 tjedna dobio je samo 150 grama. Na ultrazvuku je utvrđeno da ima hipertrofičnu stenozu pilorusa te je 06.09. operiran. Tada je kirurg odredio hranjenje svaka 3 sata počevši sa 10 ml hrane (na adaptiranom mlijeku je), sljedeći obrok 15 ml, itd.. Prije operacije nije tražio noćni obrok, spavao je od 23 h - do 06 h Nakon operacije počeo je jesti u sljedeće vrijeme: 03-06-09-12-15-18-21-00, prema uputama kirurga. Ne znam da li radimo dobro ili ne, ali "računica" nam je 100 ml + mjeseci života. Trenutno popije 130 ml po obroku, 7x dnevno, rijetko i 8x. (Hranjenje je svaka 3 sata sa odstupanjima do pola sata.) Na zadnjoj kontroli kod pedijatra imao je 5700 grama i od rođenja je narastao 10 cm. Rečeno nam je da ukinemo noćni obrok, tj da od ponoći do 6 ujutro bude bez obroka jer nema potreba da ga se hrani tokom noći pa naši obroci otprilike izgledaju ovako: 07-10-13-16-19-22, ali se hranjenje nastavlja i tokom noći oko 2 ili 3 h pa opet u 5 ili 6 h. Budući da se već 10-ak dana budi tako, neznam da li je to zbog navike ili je dijete stvarno gladno budući da popije svih 130 ml. Probala sam sa povećanjem ml obroka i veći razmak između hranjenja u nadi da će spavati dulje kroz noć, što je rezultiralo jednom stolicom unutar 30 h (na "starom" sistemu je imao jednu unutar 24 h, skoro pa u isto vrijeme), malo zelenkastom. Iako je obrok povećan, on i dalje traži hranjenje opet u isto doba noći. Da li je sve samo stvar navike, a ako jest, kako mu ukinuti noćni obrok, i da li ukidati oba obroka ili samo jedan? Hvala! (I oprostite na podužem opisivanju). M

Poštovana M,
Vaše dijete sada ima 3 mjeseca. I kako vidim 5,700 kg. S obzirom na porođajnu masu dijete napreduje dobro. I da, čini se da se dijete budi noću jer je gladno.
Naime, s ovoliko kila i u ovoj dobi Vašem djetetu treba oko 600 do 650 kcal na dan (otprilike 100-110 kcal/kg TM/dan) što je oko 900 do 1000 ml formule, kroz oko 6 do 7 broka na dan, znači 150-160 ml/obrok.
U redu je da dijete u ovoj dobi ima mirno prospavanu noć, računajući noć od 23-00 h do 06 h, te obroke primjerice: 6.30 - 10.00 - 13.30 -17.00 - 20.30 - 24.00 i na ovaj način Vaša se beba ne bi trebala buditi po noći.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Budi li se bebica po noći jer je gladna?

<para>
 zabrinuta mama
</para>
<para>Draga zabrinuta mama,
Dijeca dobi iznad godine dana trebala bi imati raznoliku prehranu, no med kao namirnica je uvijek upitan.</para>
<para>Ukoliko dijete nema nutritivnih i peludnih alergija, normalno mu se med, po navršenoj prvoj godini, postupno može uvesti u prehranu, no ukoliko se radi o postojanju bilo koje alergije onda je bitno savjetovanje s alergologom i nutricionistom te uvođenje i davanje istog mora biti s njima u dogovoru i pod njihovom kontrolom.</para>
<para>Med je, kao i svaka druga namirnica kontroloranog porijeka i proizvodnje dozvoljen i noramlan sastavni dio prehane djece starije od 1 godine, ali, naglašavam da je po pitanju prehrane dojenčadi i vrlo male djece (1 do 3 godine) bitan dogovor roditelja i odgojitelja.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Smiju li djeca jasličke dobi jesti med? Poštovana, je li je uobičajeno, odnosno je li u skladu s pravilima o prehrani dojenačke djece u vrtiću, da im se daje med namazan na kruh? Zahvaljujem na odgovoru. 
    zabrinuta mama

Draga zabrinuta mama,
Dijeca dobi iznad godine dana trebala bi imati raznoliku prehranu, no med kao namirnica je uvijek upitan.
Ukoliko dijete nema nutritivnih i peludnih alergija, normalno mu se med, po navršenoj prvoj godini, postupno može uvesti u prehranu, no ukoliko se radi o postojanju bilo koje alergije onda je bitno savjetovanje s alergologom i nutricionistom te uvođenje i davanje istog mora biti s njima u dogovoru i pod njihovom kontrolom.
Med je, kao i svaka druga namirnica kontroloranog porijeka i proizvodnje dozvoljen i noramlan sastavni dio prehane djece starije od 1 godine, ali, naglašavam da je po pitanju prehrane dojenčadi i vrlo male djece (1 do 3 godine) bitan dogovor roditelja i odgojitelja.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Smiju li djeca jasličke dobi jesti med?

<para>
 Moj sin ima 15 mjeseci i tek je sad prohodao samostalno Kada hoda jednu nogicu lagano izvrće prema van. Razgovarala sam s patronažnom sestrom i pedijatricom da li trebam posjetiti ortopeda zbog toga, i obje su mi odgovorile da tek s 18 mjeseci. Zanima me i vaše mišljenje, da li da odmah obavim taj pregled ili kada maleni bude ima 18 mj. Trebam li neke vježbe za to raditi? Ja mu svako malo (kada sjedi ili leži) nogicu usmjerim prema unutra.
</para>
<para>
 Isto tako maleni nikako ne želi stati bosom nogicom na pod niti s bosom nogicom u sandalu. Kada ima čarapice, sve je ok, ali ne želi hodati bos. Da li pokušavati i dalje ili ga pustiti da bude u čarapama i tenisicama? tanjuska
</para>
<para>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>bez pregleda (ortopeda ili neuropedijatra) ne može se procijeniti o čemu se radi kod Vašeg djeteta. Moguće je samo malpozicija stopala prema van (ortopedski problem) ili slabost nožice (neurološki problem). Odlučite se za posjetu liječniku specijalistu i ranije od 18 mjeseci.
</para>
<para>Prim. dr. Zlatko Sabol, spec. dječje neurolgije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
</para>

Izvrtanje nogice prema van kod djeteta starog 15 mjeseci Moj sin ima 15 mjeseci i tek je sad prohodao samostalno. Kada hoda jednu nogicu lagano izvrće prema van. Moj sin ima 15 mjeseci i tek je sad prohodao samostalno. 
   Moj sin ima 15 mjeseci i tek je sad prohodao samostalno Kada hoda jednu nogicu lagano izvrće prema van. Razgovarala sam s patronažnom sestrom i pedijatricom da li trebam posjetiti ortopeda zbog toga, i obje su mi odgovorile da tek s 18 mjeseci. Zanima me i vaše mišljenje, da li da odmah obavim taj pregled ili kada maleni bude ima 18 mj. Trebam li neke vježbe za to raditi? Ja mu svako malo (kada sjedi ili leži) nogicu usmjerim prema unutra.


   Isto tako maleni nikako ne želi stati bosom nogicom na pod niti s bosom nogicom u sandalu. Kada ima čarapice, sve je ok, ali ne želi hodati bos. Da li pokušavati i dalje ili ga pustiti da bude u čarapama i tenisicama? tanjuska

Poštovana,bez pregleda (ortopeda ili neuropedijatra) ne može se procijeniti o čemu se radi kod Vašeg  djeteta. Moguće je samo malpozicija stopala prema van (ortopedski problem) ili slabost nožice  (neurološki problem). Odlučite se za posjetu liječniku specijalistu i ranije od 18 mjeseci.

Prim. dr. Zlatko Sabol, spec. dječje neurolgije, www.poliklinika-sabol.hr
 Klinfo.hr 

Izvrtanje nogice prema van kod djeteta starog 15 mjeseci

<para> Kuhala sam razne čajeve, davala mu meda sa kojekakvim travama, probali smo sirupe, tablete ali nika</para>
<para>Molim vas da mi pomognete nekim savjetom, jer ja više ne znam ni šta da radim niti imam više snage. Moj sin ima 11 godina i svaka mu se kost oslikala na koži, jer sasvim malo jede. Po sat vremena zna jesti kriškicu kruha. Ništa nije po njegovom ukusu. Kuhala sam razne čajeve, davala mu meda sa kojekakvim travama, probali smo sirupe, tablete ali nikakvog pomaka nema. Ako imate neki savjet, molim vas pomognite mi. Hvala. mama E.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Stanje uhranjenosti ocijenjuje se na temelju pokazatelja visina-za-dob, tjelesna masa-za-visinu i indeksa tjelesne mase prema dobi i spolu, u usporedbi s međunarodnim NCHS/SZO referentnim vrijednostima i kriterijima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poremećaji hranjenja su progresivna bolest, nalik na ovisnost, a neke komplikacije koje su rezultat bolesti mogu duže razdoblje ostati nezamijećene. Poznato je da i uz zadovoljavajuću opskrbu energijom, čak i manji deficiti zaštitnih prehrambenih tvari koji nisu popraćeni kliničkim simptomima, osobito ako potraju dulje vrijeme, mogu negativno utjecati na zdravstveno i funkcionalno stanje organizma. To se u prvom redu odnosi na funkcioniranje imunološkog sustava, kao i na mentalne funkcije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svakoj osobi se kod liječenja pristupa individualno, a zbog kompleksnih biopsihosocijalnih aspekata bolesti važno je uključiti interdisciplinarni tim sastavljen od liječnika, nutricionista, dijetetičara i psihologa, koji će preporučiti tretmane i nadzirati liječenje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Energetski unos povisuje se postupno , pri tome proteini trebaju osiguravati 15-20% ukupnog dnevnog energetskog unosa, ugljikohidrati 50-55%, a masti 25-30 %.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U prehranu treba uklučiti hranu bogatu prehrambenim vlaknima i dovoljne količine tekućine, a ponekad se propisuju i dodaci probiotika i vlakana. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U oboljelih javlja se i anemija koja se liječi dodavanjem pripravaka željeza.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kao kod svih bolesti i za poremećaje hranjenja vrijedi, što prije potražiti pomoć, jer brže će doći do oporavka i manje komplikacija će nastati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Savjetujem Vam da se što prije javite dječjem gastroenterologu i psihologu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Odbijanje hrane i poremećaji hranjenja u predtinejdžerskoj dobi Moj sin ima 11 godina i svaka mu se kost oslikala na koži, jer sasvim malo jede. Po sat vremena zna jesti kriškicu kruha. Ništa nije po njegovom ukusu.  Kuhala sam razne čajeve, davala mu meda sa kojekakvim travama, probali smo sirupe, tablete ali nika
Molim vas da mi pomognete nekim savjetom, jer ja više ne znam ni šta da radim niti imam više snage. Moj sin ima 11 godina i svaka mu se kost oslikala na koži, jer sasvim malo jede. Po sat vremena zna jesti kriškicu kruha. Ništa nije po njegovom ukusu. Kuhala sam razne čajeve, davala mu meda sa kojekakvim travama, probali smo sirupe, tablete ali nikakvog pomaka nema. Ako imate neki savjet, molim vas pomognite mi. Hvala. mama E.
   Stanje uhranjenosti ocijenjuje se  na temelju pokazatelja visina-za-dob, tjelesna masa-za-visinu i indeksa tjelesne mase prema dobi i spolu, u usporedbi s međunarodnim NCHS/SZO referentnim vrijednostima i kriterijima.
   Poremećaji hranjenja su progresivna bolest, nalik na ovisnost, a neke komplikacije koje su rezultat bolesti mogu duže razdoblje ostati nezamijećene. Poznato je da i uz zadovoljavajuću opskrbu energijom, čak i manji deficiti zaštitnih prehrambenih tvari koji nisu popraćeni kliničkim simptomima, osobito ako potraju dulje vrijeme, mogu negativno utjecati na zdravstveno i funkcionalno stanje organizma. To se u prvom redu odnosi na funkcioniranje imunološkog sustava, kao i na mentalne funkcije. 
   Svakoj osobi se kod liječenja pristupa  individualno, a zbog kompleksnih biopsihosocijalnih aspekata bolesti važno je uključiti interdisciplinarni tim sastavljen od liječnika, nutricionista, dijetetičara i psihologa, koji će preporučiti tretmane i nadzirati liječenje.
   Energetski unos povisuje se postupno , pri tome proteini trebaju osiguravati 15-20% ukupnog dnevnog energetskog unosa, ugljikohidrati 50-55%, a masti 25-30 %.
   U prehranu treba uklučiti hranu bogatu prehrambenim vlaknima i dovoljne količine tekućine, a ponekad se propisuju i dodaci probiotika i vlakana. U oboljelih javlja se i anemija koja se liječi dodavanjem pripravaka željeza.
   Kao kod svih bolesti i za poremećaje hranjenja vrijedi, što prije potražiti pomoć, jer brže će doći do oporavka i manje komplikacija će nastati. 
   Savjetujem Vam da se što prije javite dječjem gastroenterologu i psihologu.
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
   
 Klinfo.hr 

Odbijanje hrane i poremećaji hranjenja u predtinejdžerskoj dobi

<para>
 kraljica
Djeca ponekad grizu nokte zbog unutarnje nervoze. Pokušajte se sjetiti da li mu se dogodilo nešto zbog čega bi mogao biti nervozan? Da li je imao kakvih neugodnih situacija u školi, kako se prilagodio na ritam i strukturu škole? Slobodno ga otvoreno pitajte ima li nešto zbog čega se brine, što ga muči, nešto što mu se dogodilo, a nije podijelo s Vama. Pokažite mu iskren interes i brigu za njega, bez isticanja da je to Vama ružna navika, i vrlo vjerojatno će Vam se otvoriti.</para>
<para>Također, razmislite da li netko u njegovoj blizini grize nokte (prijatelj, član obitelji). Ukoliko postoji takva osoba, kada ta osoba grize nokte? Da li u situacijama kada je napet, nervozan ili u nekim drugim?</para>
<para>Ukoliko je riječ o čistoj navici, razgovarajte o tome. Zbog čega je odabrao upravo griženje nokti? Da li ga to smeta ili to smeta samo Vas? Što on misli o tome?</para>
<para>Pokušajte ga to sve pitati spontano, bez „ozbiljnog“ razgovora jer će tako njemu biti lakše. Budete li bili spontani i otvoreni te prihvatili sve njegove razloge i odgovore bez obzira što Vi mislili o njima, i njemu će biti lakše razgovarati i biti potpuno iskren. Ukoliko primijetite da ne želi razgovarati o tome taj dan, recite mu da isto primijećujete, da onda danas više nećete pričati o tome, ali se dogovorite s njim kada ćete pričati o tome. Baš kao i odrasli, niti djeca ne vole uvijek o svemu razgovarati. Stoga, dajte mu prostor da razmisli o tome te da se „pripremi“ na taj razgovor ako je to ono što mu je potrebno.</para>
<para>Putem ovakvih pitanja i razgovora doći ćete do odgovora zbog čega grize nokte, smeta li mu i što on misli o tome. Kada ćete znati zbog čega grize nokte, tada ćete moći poduzimati korake kako mu pomoći.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zašto djeca grizu nokte? Moj sedmogodišnji sin grize nokte i nikako da ga odviknemo od te ružne navike. Mazali smo ih lakom protiv griženja ali to je jako kratko trajalo. Kako da mu pomognem? M. 
   kraljica
Djeca ponekad grizu nokte zbog unutarnje nervoze. Pokušajte se sjetiti da li mu se dogodilo nešto zbog čega bi mogao biti nervozan? Da li je imao kakvih neugodnih situacija u školi, kako se prilagodio na ritam i strukturu škole? Slobodno ga otvoreno pitajte ima li nešto zbog čega se brine, što ga muči, nešto što mu se dogodilo, a nije podijelo s Vama. Pokažite mu iskren interes i brigu za njega, bez isticanja da je to Vama ružna navika, i vrlo vjerojatno će Vam se otvoriti.
Također, razmislite da li netko u njegovoj blizini grize nokte (prijatelj, član obitelji). Ukoliko postoji takva osoba, kada ta osoba grize nokte? Da li u situacijama kada je napet, nervozan ili u nekim drugim?
Ukoliko je riječ o čistoj navici, razgovarajte o tome. Zbog čega je odabrao upravo griženje nokti? Da li ga to smeta ili to smeta samo Vas? Što on misli o tome?
Pokušajte ga to sve pitati spontano, bez „ozbiljnog“ razgovora jer će tako njemu biti lakše. Budete li  bili spontani i otvoreni te prihvatili sve njegove razloge i odgovore bez obzira što Vi mislili o njima, i njemu će biti lakše razgovarati i biti potpuno iskren. Ukoliko primijetite da ne želi razgovarati o tome taj dan, recite mu da isto primijećujete, da onda danas više nećete pričati o tome, ali se dogovorite s njim kada ćete pričati o tome. Baš kao i odrasli, niti djeca ne vole uvijek o svemu razgovarati. Stoga, dajte mu prostor da razmisli o tome te da se „pripremi“ na taj razgovor ako je to ono što mu je potrebno.
Putem ovakvih pitanja i razgovora doći ćete do odgovora zbog čega grize nokte, smeta li mu i što on misli o tome. Kada ćete znati zbog čega grize nokte, tada ćete moći poduzimati korake kako mu pomoći.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Zašto djeca grizu nokte?

<para> 24 sata stolicu, a iza toga ima tamno-zelenu stolicu. </para>
<para>Dobar dan! Moja bebica sad ima tri i pol mjeseca. Hranim ju Nan-om 1. Imala je uredne stolice sve do unazad dva tjedna kad su počeli problemi. Zna se desiti da nema npr. 24 sata stolicu, a iza toga ima tamno-zelenu stolicu. Dajem joj da pije dosta čaja od kamilice i komorača pa onda ima normalnu stolicu, odnosno normalne boje, ali teško postižem da popije čaj jer ga ne voli. Da li je zelena boja zbog zastoja u crijevima pa oksidira ili se radi o nečemu drugome? Sad me već to brine. Ne volim ju bespotrebno vući po čekaonici kod liječnika pogotovo sad kad su krenule viroze, pa bih vas molio objašnjenje. Hvala. Tata M.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon prvih mekonijskih stolica dojeno dojenče ima zlatnožute stolice, a u dojenčeta na umjetnoj prehrani stolice su tamnije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Boju stolici daju žučne boje: bilirubin na zraku oksidira u biliverdin pa stolice postaje zelene. Kasnije kada se uvodi dohrana boja stolice je različita i uglavnom ovisi o boji povrća koje dijete ima na jelovniku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Važno je napomenuti da izgled i boja stolice nisu važni ako dijete dobro napreduje na tjelesnoj težini i nema popratnih simptoma koji bi ukazivali na bolesno stanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon svakog obroka adaptiranim mlijekom djetetu treba ponuditi vodu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Zdravka Gjergja, spec. za dječje bolesti<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr"> Polikliniku Dr. Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Zelena stolica kod bebice Moja bebica sad ima tri i pol mjeseca. Hranim ju Nan-om 1. Imala je uredne stolice sve do unazad dva tjedna kad su počeli problemi. Zna se desiti da nema npr.  24 sata stolicu, a iza toga ima tamno-zelenu stolicu. 
Dobar dan! Moja bebica sad ima tri i pol mjeseca. Hranim ju Nan-om 1. Imala je uredne stolice sve do unazad dva tjedna kad su počeli problemi. Zna se desiti da nema npr. 24 sata stolicu, a iza toga ima tamno-zelenu stolicu. Dajem joj da pije dosta čaja od kamilice i komorača pa onda ima normalnu stolicu, odnosno normalne boje, ali teško postižem da popije čaj jer ga ne voli. Da li je zelena boja zbog zastoja u crijevima pa oksidira ili se radi o nečemu drugome? Sad me već to brine. Ne volim ju bespotrebno vući po čekaonici kod liječnika pogotovo sad kad su krenule viroze, pa bih vas molio objašnjenje. Hvala. Tata M.
   
   Nakon  prvih mekonijskih stolica dojeno dojenče ima zlatnožute stolice, a u dojenčeta na umjetnoj prehrani stolice su tamnije.
   Boju stolici daju žučne boje: bilirubin na zraku oksidira u biliverdin pa stolice postaje zelene. Kasnije kada se uvodi dohrana boja stolice je različita i uglavnom ovisi o boji povrća koje dijete ima na jelovniku.
   Važno je napomenuti da izgled i boja stolice nisu važni ako dijete dobro napreduje na tjelesnoj težini i nema popratnih simptoma koji bi ukazivali na bolesno stanje.
   Nakon svakog obroka adaptiranim mlijekom djetetu treba ponuditi vodu.     
   Dr. Zdravka Gjergja, spec. za dječje bolestiZa  Polikliniku Dr. Sabol
   
   
   
 Klinfo.hr 

Zelena stolica kod bebice

<para>
 Ono što me zabrinjava tj. što bih htjela da prestane, je to što za vijeme hranjenja traži da ga čuvam u naručju kao malu bebu, a svoju ručicu zavlači ispod moje odjeće, točnije pazduha i kasnije tu ručicu stavlja pod nos. Mislim da je možda prevelik za takvo ponašanje. Inače, dosta je vezan uz mene i voli se maziti...Trebam li se zabrinuti, postoji li tumačenje za takvo ponašanje i hoće li s vremenom prestati? Sandra
</para>
<para>Poštovana Sandra,
Prvih 6 mjeseci svog života dijete je u tzv.simbiozi s majkom, odnosno potpuno je ovisno o njoj. Štoviše, doživljava majku i sebe kao jedno biće. Po navršenih 6 mjeseci, dijete se polako osamostaljuje. Izlaze mu prvi zubići pa postepeno može jesti širu paletu hranu. Prohodavanjem i progovaranjem, dijete je sposobno više istraživati svijet oko sebe te njegova ovisnost o majci se postepeno smanjuje. Majka, i otac, su i dalje ključne figure u djetetovom životu i služe mu još dugi niz godina kao tzv.sigurna baza ukoliko je odnos između djeteta i roditelja kvalitetan. To znači da će dijete u situacijama koje predstavljaju prijetnju za njega (poput gladi, buke, nepoznata situacija), potražiti zaštitu i skrb kod roditelja. Ovo je važno razumjeti jer su to postepeni, ali nužni prirodni koraci osamostaljivanja djeteta. Povežimo to sada sa Vašim konkretnim pitanjem.
Kada se doji duže od godinu dana te ako mu se daje bočica iako nema potrebe za tim sa zdravstvene strane, dijete može razviti sliku o sebi da je mlađe nego što jest, da je ona beba. Iako je svjesno da male bebe piju iz bočice (i nose pelene), ono može uživati u trenucima s majkom dok ga ona ispočetka još doji, a kasnije hrani na bočicu. Djetetu svakako paše da ga mama njeguje, možda mu uz to pjevušite ili nježno pričate, no s druge strane tako ga se ne potiče da bude samostalan, da bude na razvojnom nivou kao što je to očekivano za njegovu dob.</para>
<para>Ono što Vi možete već sada učiniti jest postepeno ukidati bočicu. Razmislite kako bi to bilo najbezbolnije za njega, ali neka to ne traje dugo. Djeca jako vole biti veliki i to je odličan argument da se prekine piti na bočicu. Isto možete učiniti za majicu i nunanje kao da je dojenče. Recite mu da se Vi jako volite maziti s njim, ali da je sada prevelik da Vam gura rukicu pod majicu i da ga držite kao malu bebu. Dijete neće doći samo do toga, Vi mu morate pokazati put, a da pri tome vodite brigu o njegovim osjećajima i potrebama. Budući da ova navika već dugo traje, Vaš sin je se neće htjeti tako lako odreći. Zbog toga je postepeno ukidajte kao što sam već napomenula. Neka to isprva bude svaki drugi dan, a onda treći ili nešto sl. Možda bi se mogli dogovoriti do nekog datuma da se još na taj način igrate ako mislite da će mu tako biti lakše (ukoliko se za datum dogovorite, nemojte da bude predalek, možda nekih mjesec dana, te mu pokažite na kalendaru kada će taj datum doći kako bi imao vizualnu predodžbu). On ima potrebu da se sa Vama mazi, ali ono ima naviku i želju da pije na bočicu i sjedi kao dojenče. Budete li zadovoljavali potrebu u skladu s njegovom razvojnom dobi, poticat ćete ga na samostalnost i odrast će u samostalnu odraslu osobu.</para>
<para>Nadam se da sam Vam pomogla ovim odgovorom.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Neobična navika prilikom hranjenja Moj sin ima 4 godine i jednu neobičnu naviku za koju ne znam kako da je protumačim. Dojila sam ga 2 godine, a danas još uvijek tijekom jutra, a ponekad i tijekom dana pije na bočicu. 
    Ono što me zabrinjava tj. što bih htjela da prestane, je to što za vijeme hranjenja traži da ga čuvam u naručju kao malu bebu,  a svoju ručicu zavlači ispod moje odjeće, točnije pazduha i kasnije tu ručicu stavlja pod nos. Mislim da je možda prevelik za takvo ponašanje. Inače, dosta je vezan uz mene i voli se maziti...Trebam li se zabrinuti, postoji li tumačenje za takvo ponašanje i hoće li s vremenom prestati? Sandra

Poštovana Sandra,
Prvih 6 mjeseci svog života dijete je u tzv.simbiozi s majkom, odnosno potpuno je ovisno o njoj. Štoviše, doživljava majku i sebe kao jedno biće. Po navršenih 6 mjeseci, dijete se polako osamostaljuje. Izlaze mu prvi zubići pa postepeno može jesti širu paletu hranu. Prohodavanjem i progovaranjem, dijete je sposobno više istraživati svijet oko sebe te njegova ovisnost o majci se postepeno smanjuje. Majka, i otac, su i dalje ključne figure u djetetovom životu i služe mu još dugi niz godina kao tzv.sigurna baza ukoliko je odnos između djeteta i roditelja kvalitetan. To znači da će dijete u situacijama koje predstavljaju prijetnju za njega (poput gladi, buke, nepoznata situacija), potražiti zaštitu i skrb kod roditelja. Ovo je važno razumjeti jer su to postepeni, ali nužni prirodni koraci osamostaljivanja djeteta. Povežimo to sada sa Vašim konkretnim pitanjem.
Kada se doji duže od godinu dana te ako mu se daje bočica iako nema potrebe za tim sa zdravstvene strane, dijete može razviti sliku o sebi da je mlađe nego što jest, da je ona beba. Iako je svjesno da male bebe piju iz bočice (i nose pelene), ono može uživati u trenucima s majkom dok ga ona ispočetka još doji, a kasnije hrani na bočicu. Djetetu svakako paše da ga mama njeguje, možda mu uz to pjevušite ili nježno pričate, no s druge strane tako ga se ne potiče da bude samostalan, da bude na razvojnom nivou kao što je to očekivano za njegovu dob.
Ono što Vi možete već sada učiniti jest postepeno ukidati bočicu. Razmislite kako bi to bilo najbezbolnije za njega, ali neka to ne traje dugo. Djeca jako vole biti veliki i to je odličan argument da se prekine piti na bočicu. Isto možete učiniti za majicu i nunanje kao da je dojenče. Recite mu da se Vi jako volite maziti s njim, ali da je sada prevelik da Vam gura rukicu pod majicu i da ga držite kao malu bebu. Dijete neće doći samo do toga, Vi mu morate pokazati put, a da pri tome vodite brigu o njegovim osjećajima i potrebama. Budući da ova navika već dugo traje, Vaš sin je se neće htjeti tako lako odreći. Zbog toga je postepeno ukidajte kao što sam već napomenula. Neka to isprva bude svaki drugi dan, a onda treći ili nešto sl. Možda bi se mogli dogovoriti do nekog datuma da se još na taj način igrate ako mislite da će mu tako biti lakše (ukoliko se za datum dogovorite, nemojte da bude predalek, možda nekih mjesec dana, te mu pokažite na kalendaru kada će taj datum doći kako bi imao vizualnu predodžbu). On ima potrebu da se sa Vama mazi, ali ono ima naviku i želju da pije na bočicu i sjedi kao dojenče. Budete li zadovoljavali potrebu u skladu s njegovom razvojnom dobi, poticat ćete ga na samostalnost i odrast će u samostalnu odraslu osobu.
Nadam se da sam Vam pomogla ovim odgovorom.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Neobična navika prilikom hranjenja

<para>
 Ja stvarno više ne znam kako bi postupila s njim, histerizira kada nije po njegovom, tuče se, plače... Ima malađu seku i nju isto lupi, ne želi pričati sve mu je "ne znam". Ništa me ne sluša, sve po svojem radi. Kada negdje idemo drugačiji je, ne želi niskim razgovarati, teško da progovori s nekim koga ne poznaje, ali tu se ponekad i belji i čudne face radi. S djecom se ne igra ako odemo nekuda, dok god se ne opusti, a onda počne jako biti zločest. Sama sam s njima, a suprug kao da nije zainteresiran da mi pomogne. Što da radim, kako da se postavim prema njemu? Jezero
</para>
<para>Mucanje kod djece između 2. i 5. godine vrlo je česta pojava. Vezana je uz intenzivan razvoj mišljenja koji je u neskladu s razvojem govornog aparata i bogatstvom rječnika. Naime, kod male djece dolazi do fiziološkog zapinjanja u govoru upravo zbog bujice misli koje dijete nije u stanju pretočiti u riječi i tečan govor. S razvojem, postepeno se ovaj oblik mucanja gubi.</para>
<para>Ponašanje Vašeg djeteta možda je reakcija na probleme s govorom s kojim se Vaše dijete nosi u posljednje vrijeme. Međutim, osim razvojnog mucanja, mucanje kao zastoj u govoru vrlo je često povezano sa psihom te je samo manifestacija nestabilnog i ranjivog živčanog sustava. Mucanje se češće javlja kod psihički osjetljive djece.</para>
<para>Ukoliko je logoped procjenio da se radi o fiziološkom mucanju i uputio Vas na pregled kod dječjeg psihologa mogao bi to biti pravi put ka rješavanju problema.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak zamuckuje, ali nas šalju dječjem psihologu Imam sina koji je navršio 4 godine, bili smo kod logopeda jer mi malo zamuckuje, a logoped nam je predložio da pođemo s njim kod dječjeg psihologa, radi mišljenja. 
    Ja stvarno više ne znam kako bi postupila s njim, histerizira kada nije po njegovom, tuče se, plače... Ima malađu seku i nju isto lupi, ne želi pričati sve mu je "ne znam". Ništa me ne sluša, sve po svojem radi. Kada negdje idemo drugačiji je, ne želi niskim razgovarati, teško da progovori s nekim koga ne poznaje, ali tu se ponekad i belji i čudne face radi. S djecom se ne igra ako odemo nekuda, dok god se ne opusti, a onda počne jako biti zločest. Sama sam s njima, a suprug kao da nije zainteresiran da mi pomogne. Što da radim, kako da se postavim prema njemu? Jezero

Mucanje kod djece između 2. i 5. godine vrlo je česta pojava. Vezana je uz intenzivan razvoj mišljenja koji je u neskladu s razvojem govornog aparata i bogatstvom rječnika. Naime, kod male djece dolazi do fiziološkog zapinjanja u govoru upravo zbog bujice misli koje dijete nije u stanju pretočiti u riječi i tečan govor. S razvojem, postepeno se ovaj oblik mucanja gubi.
Ponašanje Vašeg djeteta možda je reakcija na probleme s govorom s kojim se Vaše dijete nosi u posljednje vrijeme. Međutim, osim razvojnog mucanja, mucanje kao zastoj u govoru vrlo je često  povezano sa psihom te je samo manifestacija nestabilnog i ranjivog živčanog sustava. Mucanje se češće javlja kod psihički osjetljive djece.
Ukoliko je logoped procjenio da se radi o fiziološkom mucanju i uputio Vas na pregled kod dječjeg psihologa mogao bi to biti pravi put ka rješavanju problema.

   Stella Rožman, prof. logoped
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Dječak zamuckuje, ali nas šalju dječjem psihologu

<para>
 Probali smo razgovarati, i napokon je priznao da je u strahu jer ga djeca u školi maltretiraju, tuku... a on je po sebi vrlo emotivno i miroljubivo djete. Počeo je predlagati da ga prebacim u drugi razred ili drugu školu jer ne želi viđati sadašnje prijatelje iz razreda zbog njihovog ružnog ponašanja. Kako rješiti problem, kako njemu pomoći da prevlada sve to?
</para>
<para>
 Probala sam razgovarati s učiteljicom o djetetu koji je najveći agresivac...a ona mi nije mogla pomoći, jer razgovara svaki tjedan s njegovim roditeljima i oni su svjesni njegove agresije ali ne znaju što da rade. Kako ne mogu utjecati na izvor strahova mog djeteta, zanima me kako da mu pomognem da ima malo više samopouzdanja i da nije u strahu od određene djeca. Hvala. Zabrinuta mama 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Jako mi je žao čuti što se događa Vašem dječaku. Bilo bi jako dobro da potaknete svog dječaka da izbaci tu frustraciju i napetost iz sebe. S obzirom da ima problema s velikom nuždom, moglo bi mu pomoći modeliranje s glinom. Ukoliko sam nema ideje što bi mogao raditi, započnite zajedno s njim jednostavno valjati, mijesiti, trgati, bacati, udarati ili raditi bilo što slično s glinom.</para>
<para>Kako će se on opuštati, tako ga Vi možete puštati da sam istražuje glinu na način koji njemu najviše odgovara. Bilo bi izvrsno kada biste osigurali neki komad zida ili nešto slično tome što bi on mogao gađati. Potaknite ga da gađa glinom o zid i da pri tome verbalizira ono što ga muči – što misli o djeci koja ga maltretiraju.</para>
<para>Budući da je to siguran i zaštićen prostor, neka izgovori što god mu padne na pamet, a Vi mu služite kao podrška i dajte mu dozvolu da se uvijek može poslužiti glinom i tim prostorom kada osjeti potrebu za izbacivanjem frustracije. Bez obzira koje riječi će reći ili koje asocijacije će mu pasti na pamet, svakako izbjegavajte upućivati ga da to „nije pristojno govoriti ili činiti“.</para>
<para>Premda je važno da to ne čini u društvu, jednako je važno i da se opusti i da dozvoli sebi da bude ljut na tu djecu te da svoju frustraciju izbaci na OK način, a upravo je ova vježba takva. Tek kada uspije to izbaciti na neki način iz sebe, imat će manje problema sa obavljanjem nužde te će biti otvoreniji i spremniji da ga naučite kako da se obrani od novih maltretiranja. Dok ne proradi svoje misli i osjećaje koji ga vežu za dosadašnja iskustva, vrlo teško može naučiti kako da se prema vršnjacima postavi na OK način.</para>
<para>Nakon ovoga, mogu uslijediti razgovori koji neka budu usmjereni na to što on misli zašto se to događa tj. zašto njega maltretiraju, što on misli o tome, što misli o sebi, drugima, svijetu zbog svega toga. Potaknite ga da pronađe prijatelja u školi ili izvan škole (ako ga dosada nema) koji mu to isto neće činiti.</para>
<para>Ukoliko pronađe prijatelja, njegovo samopouzdanje će biti nešto bolje jer će imati iskustvo da s nekim može ostvariti adekvatan socijalan odnos. I naposljetku, ukoliko u toj školi zaista rješenja nema, dobro je razmisliti o prebacivanju u drugu školu iduće pedagoške godine. Također, ako primijetite da se njegova raspoloženja počinju ozbiljno mijenjati zbog takvih iskustava sa drugom djecom (postaje depresivniji, slabije jede, spava, počne se sve manje truditi u školi, nastave se problemi zadržavanja stolice i sl.), svakako potražite pomoć kod dječjeg psihologa.</para>
<para>Nadam se da će ovaj odgovor pomoći Vašem dječaku i Vama da prebrodite ovo teško razdoblje.
<emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Maltretiranje od strane vršnjaka - kako pomoći djetetu? Moj sin pohađa 3. razred osnovne škole. Zadnjih mjesec dana ima problema s velikom nuždom, odnosno to obavlja u gaćicama. 
    Probali smo razgovarati, i napokon je priznao da je u strahu jer ga djeca u školi maltretiraju, tuku... a on je po sebi vrlo emotivno i miroljubivo djete. Počeo je predlagati da ga prebacim u drugi razred ili drugu školu jer ne želi viđati sadašnje prijatelje iz razreda zbog njihovog ružnog ponašanja. Kako rješiti problem, kako njemu pomoći da prevlada sve to?


   Probala sam razgovarati s učiteljicom o djetetu koji je najveći agresivac...a ona mi nije mogla pomoći, jer razgovara svaki tjedan s njegovim roditeljima i oni su svjesni njegove agresije ali ne znaju što da rade. Kako ne mogu utjecati na izvor strahova mog djeteta, zanima me kako da mu pomognem da ima malo više samopouzdanja i da nije u strahu od određene djeca. Hvala. Zabrinuta mama 

Poštovana,
Jako mi je žao čuti što se događa Vašem dječaku. Bilo bi jako dobro da potaknete svog dječaka da izbaci tu frustraciju i napetost iz sebe. S obzirom da ima problema s velikom nuždom, moglo bi mu pomoći modeliranje s glinom. Ukoliko sam nema ideje što bi mogao raditi, započnite zajedno s njim jednostavno valjati, mijesiti, trgati, bacati, udarati ili raditi bilo što slično s glinom.
Kako će se on opuštati, tako ga Vi možete puštati da sam istražuje glinu na način koji njemu najviše odgovara. Bilo bi izvrsno kada biste osigurali neki komad zida ili nešto slično tome što bi on mogao gađati. Potaknite ga da gađa glinom o zid i da pri tome verbalizira ono što ga muči – što misli o djeci koja ga maltretiraju.
Budući da je to siguran i zaštićen prostor, neka izgovori što god mu padne na pamet, a Vi mu služite kao podrška i dajte mu dozvolu da se uvijek može poslužiti glinom i tim prostorom kada osjeti potrebu za izbacivanjem frustracije. Bez obzira koje riječi će reći ili koje asocijacije će mu pasti na pamet, svakako izbjegavajte upućivati ga da to „nije pristojno govoriti ili činiti“.
Premda je važno da to ne čini u društvu, jednako je važno i da se opusti i da dozvoli sebi da bude ljut na tu djecu te da svoju frustraciju izbaci na OK način, a upravo je ova vježba takva. Tek kada uspije to izbaciti na neki način iz sebe, imat će manje problema sa obavljanjem nužde te će biti otvoreniji i spremniji da ga naučite kako da se obrani od novih maltretiranja. Dok ne proradi svoje misli i osjećaje koji ga vežu za dosadašnja iskustva, vrlo teško može naučiti kako da se prema vršnjacima postavi na OK način.
Nakon ovoga, mogu uslijediti razgovori koji neka budu usmjereni na to što on misli zašto se to događa tj. zašto njega maltretiraju, što on misli o tome, što misli o sebi, drugima, svijetu zbog svega toga. Potaknite ga da pronađe prijatelja u školi ili izvan škole (ako ga dosada nema) koji mu to isto neće činiti.
Ukoliko pronađe prijatelja, njegovo samopouzdanje će biti nešto bolje jer će imati iskustvo da s nekim može ostvariti adekvatan socijalan odnos. I naposljetku, ukoliko u toj školi zaista rješenja nema, dobro je razmisliti o prebacivanju u drugu školu iduće pedagoške godine. Također, ako primijetite da se njegova raspoloženja počinju ozbiljno mijenjati zbog takvih iskustava sa drugom djecom (postaje depresivniji, slabije jede, spava, počne se sve manje truditi u školi, nastave se problemi zadržavanja stolice i sl.), svakako potražite pomoć kod dječjeg psihologa.
Nadam se da će ovaj odgovor pomoći Vašem dječaku i Vama da prebrodite ovo teško razdoblje.
Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Maltretiranje od strane vršnjaka - kako pomoći djetetu?

<para>
 U predškolskom razredu su tvrdili da zaostaje za drugom djecom, da ne zna slušati, da ne zna da se smiri. Testirali su ga. Ispostavilo se da je inteligencijom pred svojim vršnjacima, ali tada mu je falilo znanje njemačkog jezika. U drugom razredu u novoj školi, sve je krenulo ponovno od početka – odličan je učenik, jedini čak u razredu koji nema ni jednu četvorku, znanje mu je na nivou većem nego drugoj djeci u razredu, ali ima probleme s ponašanjem. I žele ga odvojiti u novi razred, gdje idu djeca s poremećajima u ponašanju. Ne može zapamtiti imena drugoj djeci, stalno zvižduka, pjeva na satu, raspravlja se s učiteljicom kao da mu je vršnjakinja. Ono što mu padne na pamet to kaže, i on neprestano priča s time da ima problema da se izrazi, pa zamuckuje ako ga se požuruje, prekida, upada u rečenice, u društva... Inače teško stječe prijatelje, druži se samo s nemirnom djecom u razredu i spreman je na svaki nestašluk... Nemoguće je s njim jedan dan od jutra do mraka provesti bez da mu se milijun puta ponovi redoslijed nekih ustaljenih radnji tipa - obuci se u skladu s vremenom, operi ruke prije ručka, ponašaj se za samim ručkom. Iako je strogo zabranjeno, svako malo ustaje, zaboravlja sve živo i nije mi jasno kako, ako mu dam tri zadatka jedan do pola zapamti. Vjerujte mi nije mi jasno da je najbolji u razredu po učenju. Kad priča, započne po tri teme, a ni jednu mi ne objasni kako treba, ne sasluša me ako mu nešto kažem da donese, ali već trči i u pokretu je. On sve ruši, prevrće, ništa on ne vidi oko sebe tj. ne obraća pažnju... Ako stoji ispred njega žuti upaljač i ja mu kažem "ispred tebe je žuti upaljač, daj mi ga molim te", on ga od neke navale energije ne vidi, on se okreće oko sebe, prevrće i poruši sve živo. Tad ga moram smirit tako što glasno moram reći "stop" i naredit mu da me sluša i u oči gleda i ponovim hladnim, tihim i jednoličnim tonom i tada funkcionira. Sada po nalogu škole posjećuje ergo terapije za ponašanje, ali ja mislim da je to pogrešno, ne znam zbog čega, voljela bi da mu pomogne, ali skeptična sam. Ne znam što mu je, niti on zna kad ga pitam. Pitam ga zašto radiš ono što je zabranjeno (npr. novac u školu nositi ), je li znaš da ćes dobiti kaznu? On zna sve, ali ne zna zašto tako uradi, njemu to tako paše, on tako želi i uradi. Nekad ima svoje dane, rijetki su i obično su isplanirani jer želi nešto i dobar je za neprepoznat. Ako nije onako kako on želi imam osjećaj da me kažnjava namjerno. Npr. u srijedu nakon škole mu nisam kupila sendvič, jer kod kuće obično svi skupa ručamo, i idući dan je bio ekstra nemiran na satu i nastavi pa mi je učiteljica čak i poruku poslala.To je jedan mali primjer, mogla bi vam takvih bar 50 još napisati. Prvo sam mislila da sam luda jer tako mislim, kako to da dijete smišlja što da mi napravi ako ja nisam nešto napravila, ili reagirala kako je on želio, ali previše je sličnosti između njegovih ispada i mojih zabrana. Ne znam kako da si pomognem, nemam snage niti ideja kako da ga "obuzdam". Ne znam gdje da se obratim, on nije lud, više bi rekla da je drzak i ne priznaje autoritete, jednostavno on je najpametniji i tako se ponaša. Da li mi možete pomoći nekim savjetom, jer stvarno borim se s njim, čini mi se, od momenta kad je prohodao (10 mjeseci) a sad je pred nekim pubertetom i vjerujte mi strah me da će svojim ponašanjem otići na "pogrešnu stranu" jer je strašno povodljiv. Unaprijed zahvalna. GW
</para>
<para>Poštovana, po svemu što ste naveli i kako ste opisali ponašenje Vašeg sina skloni smo zaključiti da se radi o nadarenom djetetu čija nadarenost do sada nije bila prepoznata na adekvatan način pa ni samim time hranjena što je dovelo do ponašajnih problema. To je inače čest slučaj kada potencijali nadarenog djeteta ne budu prepoznati i zadovoljeni.</para>
<para>Vaše dijete najvjerojatnije, osim visokih intelektualnih sposobnosti ima i ADHD tj. poremaćaj pažnje praćen hiperaktivnošću. Testovi inteligencije su potvrdili potencijal vašeg djeteta, što pokazuju i dobre ocjene koje su vezane uz akademska znanja koje vaše dijete svladava bez teškoća. Za dijagnostiku ADHD sindroma potrebno je sustavno promatranje djeteta u periodu od 6 mjeseci u kojem se opetovano moraju ponavljati određene karakteristike ponašanja.</para>
<para>Ukoliko se pokaže točnim naša sumnja da je vaš dječak hiperaktivno nadareno dijete tada je u njegov život potrebno uvesti strukturu i red a ne ergo terapiju. Ciljane vježbe koncentracije i pažnje kroz adekvatne zadatke za nadareno dijete koje će zainteresirati i zadovoljiti njegove mentalne sposobnosti, dovele bi do poboljšanja koncentracije. Red i struktura u njegovom život, dobra suradnja sa školom, a po potrebi i medikamentozna terapija mogle bi pomoći vašem dječaku.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Škola ne prepoznaje da je dječak (8) nadaren i hiperaktivan Poštovani imam ogroman problem sa sinom. Osam godina je star i od kad je krenuo u školu za mene je počeo pakao. 
    U predškolskom razredu su tvrdili da zaostaje za drugom djecom, da ne zna slušati, da ne zna da se smiri. Testirali su ga. Ispostavilo se da je inteligencijom pred svojim vršnjacima, ali tada mu je falilo znanje njemačkog jezika. U drugom razredu u novoj školi, sve je krenulo ponovno od početka – odličan je učenik, jedini čak u razredu koji nema ni jednu četvorku, znanje mu je na nivou većem nego drugoj djeci u razredu, ali ima probleme s ponašanjem. I žele ga odvojiti u novi razred, gdje idu djeca s poremećajima u ponašanju. Ne može zapamtiti imena drugoj djeci, stalno zvižduka, pjeva na satu, raspravlja se s učiteljicom kao da mu je vršnjakinja. Ono što mu padne na pamet to kaže, i on neprestano priča s time da ima problema da se izrazi, pa zamuckuje ako ga se požuruje, prekida, upada u rečenice, u društva... Inače teško stječe prijatelje, druži se samo s nemirnom djecom u razredu i spreman je na svaki nestašluk... Nemoguće je s njim jedan dan od jutra do mraka provesti bez da mu se milijun puta ponovi redoslijed nekih ustaljenih radnji tipa - obuci se u skladu s vremenom, operi ruke prije ručka, ponašaj se za samim ručkom. Iako je strogo zabranjeno, svako malo ustaje, zaboravlja sve živo i nije mi jasno kako, ako mu dam tri zadatka jedan do pola zapamti. Vjerujte mi nije mi jasno da je najbolji u razredu po učenju. Kad priča, započne po tri teme, a ni jednu mi ne objasni kako treba, ne sasluša me ako mu nešto kažem da donese, ali već trči i u pokretu je. On sve ruši, prevrće, ništa on ne vidi oko sebe tj. ne obraća pažnju... Ako stoji ispred njega žuti upaljač i ja mu kažem "ispred tebe je žuti upaljač, daj mi ga molim te", on ga od neke navale energije ne vidi, on se okreće oko sebe, prevrće i poruši sve živo. Tad ga moram smirit tako što glasno moram reći "stop" i naredit mu da me sluša i u oči gleda i ponovim hladnim, tihim i jednoličnim tonom i tada funkcionira. Sada po nalogu škole posjećuje ergo terapije za ponašanje, ali ja mislim da je to pogrešno, ne znam zbog čega, voljela bi da mu pomogne, ali skeptična sam. Ne znam što mu je, niti on zna kad ga pitam. Pitam ga zašto radiš ono što je zabranjeno (npr. novac u školu nositi ), je li znaš da ćes dobiti kaznu? On zna sve, ali ne zna zašto tako uradi, njemu to tako paše, on tako želi i uradi. Nekad ima svoje dane, rijetki su i obično su isplanirani jer želi nešto i dobar je za neprepoznat. Ako nije onako kako on želi imam osjećaj da me kažnjava namjerno. Npr. u srijedu nakon škole mu nisam kupila sendvič, jer kod kuće obično svi skupa ručamo, i idući dan je bio ekstra nemiran na satu i nastavi pa mi je učiteljica čak i poruku poslala.To je jedan mali primjer, mogla bi vam takvih bar 50 još napisati. Prvo sam mislila da sam luda jer tako mislim, kako to da dijete smišlja što da mi napravi ako ja nisam nešto napravila, ili reagirala kako je on želio, ali previše je sličnosti između njegovih ispada i mojih zabrana. Ne znam kako da si pomognem, nemam snage niti ideja kako da ga "obuzdam". Ne znam gdje da se obratim, on nije lud, više bi rekla da je drzak i ne priznaje autoritete, jednostavno on je najpametniji i tako se ponaša. Da li mi možete pomoći nekim savjetom, jer stvarno borim se s njim, čini mi se, od momenta kad je prohodao (10 mjeseci) a sad je pred nekim pubertetom i vjerujte mi strah me da će svojim ponašanjem otići na "pogrešnu stranu" jer je strašno povodljiv. Unaprijed zahvalna. GW

Poštovana, po svemu što ste naveli i kako ste opisali ponašenje Vašeg sina skloni smo zaključiti da se radi o nadarenom djetetu čija nadarenost do sada nije bila prepoznata na adekvatan način pa ni samim time hranjena što je dovelo do ponašajnih problema. To je inače čest slučaj kada potencijali nadarenog djeteta ne budu prepoznati i zadovoljeni.
Vaše dijete najvjerojatnije, osim visokih intelektualnih sposobnosti ima i ADHD tj. poremaćaj pažnje praćen hiperaktivnošću. Testovi inteligencije su potvrdili potencijal vašeg djeteta, što pokazuju i dobre ocjene koje su vezane uz akademska znanja koje vaše dijete svladava bez teškoća. Za dijagnostiku ADHD sindroma potrebno je sustavno promatranje djeteta u periodu od 6 mjeseci u kojem se opetovano moraju ponavljati određene karakteristike ponašanja.
Ukoliko se pokaže točnim naša sumnja da je vaš dječak hiperaktivno nadareno dijete tada je u njegov život potrebno uvesti strukturu i red a ne ergo terapiju. Ciljane vježbe koncentracije i pažnje kroz adekvatne zadatke za nadareno dijete koje će zainteresirati i zadovoljiti njegove mentalne sposobnosti, dovele bi do poboljšanja koncentracije. Red i struktura u njegovom život, dobra suradnja sa školom, a po potrebi i medikamentozna terapija mogle bi pomoći vašem dječaku.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Škola ne prepoznaje da je dječak (8) nadaren i hiperaktivan

<para> On sada zastaje na prvim i srednjim slogovima riječi i pritom svoju ruku drži na čelu i pomalo se grči kao da mu nedostaje zraka.</para>
<para>
 Moj sin ima dvije godine i tri mjeseca. Jako rano počeo je pričati, sklapati jednostavne rečenice. Tete iz jaslica su komentirale kako super priča za svoju dob. Nakon navršene dvije godine preselili smo se u drugi grad. Ja sam tri tjedna morala raditi na starom radnom mjestu, tako da sam samo vikendima bila uz njega. Nakon mog povratka primjetila sam zamuckivanje na prvim slogovima riječi. Međutim, stanje se pogoršalo. On sada zastaje na prvim i srednjim slogovima riječi i pritom svoju ruku drži na čelu i pomalo se grči kao da mu nedostaje zraka. Zanima me da li je još mali za posjet logopeda, može li se to odstraniti terapijama ili je to samo prolazna faza? Zabrinuta mama!
</para>
<para>Prema Vašem opisu i s obzirom na dob Vašeg djeteta predmnijevam da se radi o tranzitornom (prolaznom) zamuckivanju u djeteta rane dječje dobi, ne tako rijetkoj pojavi u razvoju govora. Zamuckivanje odnosno zastajkivanje u govoru moglo je biti inducirano i psihološkim faktorima (nova sredina i nove okolnosti življenja).</para>
<para>Važan je Vaš pristup u takvim poremećajima govora - ne upozoravati dijete da "loše" govori, ne požurivati ga da izrekne ono što želi, ne pokazati nestrpljiviost i nervozu. Biti miran, pomoći i ohrabriti dijete da izgovori ono što želi. Osobno bih narednih mjesec-dva pratio dijete i u slučaju perzistiranja smetnji zatražite savjetovanje kod logopeda. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. Zlatko Sabol, pedijatar - spec. dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
</para>

Dječak (2 god.) zamuckuje kad priča Nakon mog povratka primjetila sam zamuckivanje na prvim slogovima riječi. Međutim, stanje se pogoršalo.  On sada zastaje na prvim i srednjim slogovima riječi i pritom svoju ruku drži na čelu i pomalo se grči kao da mu nedostaje zraka.

   Moj sin ima dvije godine i tri mjeseca. Jako rano počeo je pričati, sklapati jednostavne rečenice. Tete iz jaslica su komentirale kako super priča za svoju dob. Nakon navršene dvije godine preselili smo se u drugi grad. Ja sam tri tjedna morala raditi na starom radnom mjestu, tako da sam samo vikendima bila uz njega. Nakon mog povratka primjetila sam zamuckivanje na prvim slogovima riječi. Međutim, stanje se pogoršalo. On sada zastaje na prvim i srednjim slogovima riječi i pritom svoju ruku drži na čelu i pomalo se grči kao da mu nedostaje zraka. Zanima me da li je još mali za posjet logopeda, može li se to odstraniti terapijama ili je to samo prolazna faza? Zabrinuta mama!

Prema  Vašem opisu i  s  obzirom na dob  Vašeg  djeteta predmnijevam da se radi o  tranzitornom (prolaznom) zamuckivanju u  djeteta  rane dječje dobi,  ne tako rijetkoj  pojavi u  razvoju  govora. Zamuckivanje  odnosno zastajkivanje u govoru  moglo je  biti  inducirano i  psihološkim  faktorima (nova sredina i  nove okolnosti  življenja).
Važan je Vaš pristup  u  takvim  poremećajima govora -  ne upozoravati  dijete da  "loše"  govori,  ne požurivati ga  da izrekne ono što želi, ne pokazati  nestrpljiviost i nervozu. Biti miran, pomoći i ohrabriti  dijete  da  izgovori ono što  želi.  Osobno  bih   narednih  mjesec-dva  pratio dijete i u  slučaju perzistiranja smetnji  zatražite  savjetovanje kod  logopeda. 
   Prim dr. Zlatko Sabol, pedijatar - spec. dječje neurologije, www.poliklinika-sabol.hr
 Klinfo.hr 

Dječak (2 god.) zamuckuje kad priča

<para>
 Poštovani, sin ima 1 godinu i 11 mjeseci. Prije mjesec i po dana imao je trodnevnu groznicu, nakon toga tvrdu stolicu, za Uskrs dobio proljev koji je započeo povraćanjem, proljev je trajao do jučer. Sadašnja stolica je kašasta i žuta, s tim da u ovih tjedan i par dana odbija hranu (prije je jeo sve), trenutno kašlje, kašalj bih opisala da je hrapav, vlažan, temperaturu nema, ne curi mu nos. Dg. stanje nakon distoni sindroma, fimoza. Da li će se apetit vratiti? Da li bih mu trebala davati nešto za jačanje imuniteta a što se kašlja tiče da li bih trebala pričekati do davanja kakvog sirupa (kašlje 3 dana) ili mu mogu dati biljni sirup? Hvala puno. Mama A.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Koliko sam uspjela razabrati iz podataka, vaš sin je bio u virusnom infektu (proljev, povraćanje, kašalj). Normalno je da je dijete nakon toga iscrpljeno, slabijeg apetita i nezadovoljno. Apetit će se sigurno vratiti, no do tada mora uzimati dovoljno tekućine. Ako se proljev smirio dajte mu da jede što želi. Ne treba mu sirup za podizanje imuniteta. Što se tiče kašlja, možete mu dati neki biljni sirup uz čišćenje nosa, no ako ne vidite poboljšanje, potreban je pregled pedijatra.</para>
<para>pozdrav,</para>
<para>Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </ulink>
</para>

Virusni infekt i gubitak apetita Koliko sam uspjela razabrati iz šume podataka, vaš sin je bio u virusnom infektu (proljev, povraćanje, kašalj). Normalno je da je dijete nakon toga iscrpljeno, slabijeg apetita i nezadovoljno. 
   Poštovani, sin ima 1 godinu i 11 mjeseci. Prije mjesec i po dana imao je trodnevnu groznicu, nakon toga tvrdu stolicu, za Uskrs dobio proljev koji je započeo povraćanjem, proljev je trajao do jučer. Sadašnja stolica je kašasta i žuta, s tim da u ovih tjedan i par dana odbija hranu (prije je jeo sve), trenutno kašlje, kašalj bih opisala da je hrapav, vlažan, temperaturu nema, ne curi mu nos. Dg. stanje nakon distoni sindroma, fimoza. Da li će se apetit vratiti? Da li bih mu trebala davati nešto za jačanje imuniteta a što se kašlja tiče da li bih trebala pričekati do davanja kakvog sirupa (kašlje 3 dana) ili mu mogu dati biljni sirup? Hvala puno. Mama A.
   
   Koliko sam uspjela razabrati iz podataka, vaš sin je bio u virusnom infektu (proljev, povraćanje, kašalj). Normalno je da je dijete nakon toga iscrpljeno, slabijeg apetita i nezadovoljno. Apetit će se sigurno vratiti, no do tada mora uzimati dovoljno tekućine. Ako se proljev smirio dajte mu da jede što želi. Ne treba mu sirup za podizanje imuniteta. Što se tiče kašlja, možete mu dati neki biljni sirup uz čišćenje nosa, no ako ne vidite poboljšanje, potreban je pregled pedijatra.
pozdrav,
Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol
   
 Klinfo.hr 

Virusni infekt i gubitak apetita

<para>
 Moje poštovanje Srdačan pozdrav vama. Molim vas ako možete mi odgovoriti na ovo pitanje odmah. Imam bebu od 6 mjeseci i dijagnosticirana joj je bakterija escherichia coli u urinu. Na nalazu piše 100 000. Smijem li joj dati čaj od brusnice a dobila je sirup esbesul? Da li ima još nešto što bi joj mogla dati za uspješno istjerivanje bakterije. Unaprijed hvala mnogo. mama M.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaše dijete je dobilo antibiotsku terapiju koju će, pretpostavljam, uzimati 10 dana. Čaj od brusnice neće škoditi, ali kod nas je uobičajno da se daju kapi brusnice (koncentriraniji pripravak). Savjetujem nakon provedene antibiotske terapije učiniti kontrolu urinikulture, UZV abdomena, te ukoliko se ponovo registrira prisustvo bakterija u urinu i pregled dječjeg nefrologa. </para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr.Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
</para>

Echerichia Coli i čaj od brusnice Imam bebu od 6 mjeseci i dijagnosticirana joj je bakterija escherichia coli u urinu. Na nalazu piše 100 000. Smijem li joj dati čaj od brusnice a dobila je sirup esbesul? Moje poštovanje. 
   Moje poštovanje Srdačan pozdrav vama. Molim vas ako možete mi odgovoriti na ovo pitanje odmah. Imam bebu od 6 mjeseci i dijagnosticirana joj je bakterija escherichia coli u urinu. Na nalazu piše 100 000. Smijem li joj dati čaj od brusnice a dobila je sirup esbesul? Da li ima još nešto što bi joj mogla dati za uspješno istjerivanje bakterije. Unaprijed hvala mnogo. mama M.
   
   Vaše dijete je dobilo antibiotsku terapiju koju će, pretpostavljam, uzimati 10 dana. Čaj od brusnice neće škoditi, ali kod nas je uobičajno da se daju kapi brusnice (koncentriraniji pripravak). Savjetujem nakon provedene antibiotske terapije učiniti kontrolu urinikulture, UZV abdomena, te ukoliko se ponovo registrira prisustvo bakterija u urinu i pregled dječjeg nefrologa. 

   dr.Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, www.poliklinika-sabol.hr
 Klinfo.hr 

Echerichia Coli i čaj od brusnice

<para>
 Moj sin ima 14 godina i unazad 3-4 mjeseca počeo se žaliti na otežano gutanje. Sve je počelo samo s prvim zalogajem, a sad više nema pravila. Hrana mu zapne nekad u grlu, nekad u prsima. Unazad 20-tak dana radili smo - hormone štitnjače, pregled ORL, pasažu jednjaka-Rengen, gastroskopiju. Sve je uredu, osim blage hiperemije želuca zbog koje, kako liječnik kaže, nebi trebao imati tolike tegobe, ali mu je prepisao Lanzul i ako ne pomogne da se javimo psihologu. Ja ne mogu vjerovati da se radi o psihičkom problemu pa vas molim za savjet. Jer je on dovoljno odrastao da s menom otvoreno razgovara o tome i uvjerava me da je to neki mehanički problem zbog kojeg on ne može gutati!!! Inače da napomenem, već 8 godina se nosi i sa migrenom. Lijep pozdrav. T.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Do sada ste napravili sve što se radi u algoritmu pretraga, te na taj način isključili niz prvenstveno gastroenteroloških oboljenja koji mogu rezultirati navedenim simptomima. Uredna pasaža jednjaka govori u prilog uredne inervacije akta gutanja, a uredan ORL nalaz isključuje npr. strano tijelo kao podlogu.</para>
<para>Savjetujem Vam da obavite i pregled kliničkog psihologa, te ukoliko ste i dalje nezadovoljni, a uz preporučenu terapiju ne bude poboljšanja, potražite još jedno gastroenterološko mišljenje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol</para>

Otežano gutanje kod 14-godišnjaka Moj sin ima 14 godina i unazad 3-4 mjeseca počeo se žaliti na otežano gutanje. Sve je počelo samo s prvim zalogajem, a sad više nema pravila. Hrana mu zapne nekad u grlu, nekad u prsima. 
   Moj sin ima 14 godina i unazad 3-4 mjeseca počeo se žaliti na otežano gutanje. Sve je počelo samo s prvim zalogajem, a sad više nema pravila. Hrana mu zapne nekad u grlu, nekad u prsima. Unazad 20-tak dana radili smo - hormone štitnjače, pregled ORL, pasažu jednjaka-Rengen, gastroskopiju. Sve je uredu, osim blage hiperemije želuca zbog koje, kako liječnik kaže, nebi trebao imati tolike tegobe, ali mu je prepisao Lanzul i ako ne pomogne da se javimo psihologu. Ja ne mogu vjerovati da se radi o psihičkom problemu pa vas molim za savjet. Jer je on dovoljno odrastao da s menom otvoreno razgovara o tome i uvjerava me da je to neki mehanički problem zbog kojeg on ne može gutati!!! Inače da napomenem, već 8 godina se nosi i sa migrenom. Lijep pozdrav. T.


   Do sada ste napravili sve što se radi u algoritmu pretraga, te na taj način isključili niz prvenstveno gastroenteroloških oboljenja koji mogu rezultirati navedenim simptomima. Uredna pasaža jednjaka govori u prilog uredne inervacije akta gutanja, a uredan ORL nalaz isključuje npr. strano tijelo kao podlogu.
Savjetujem Vam da obavite i pregled kliničkog psihologa, te ukoliko ste i dalje nezadovoljni, a uz preporučenu terapiju ne bude poboljšanja, potražite još jedno gastroenterološko mišljenje.
   Srdačan pozdrav
   dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol Klinfo.hr 