. Šta da napravim, kako da reagiram...? Moje dijete plače i moli me da ne zovem policiju jer će joj ova mala zagorčati život, i da će sve u školi okrenuti protiv nje...??? Ostix
Dragi tata,
Sigurna sam da vam je teško. Nije nimalo laka situacija, ali isto tako nije niti nerješiva. Ovo je primjer međuvršnjačkog nasilja koje karakteriziraju slijedeći činitelji: postoji namjera da se nanese ozljeda ili šteta; intenzitet i trajanje; moć nasilnika; ranjivost žrtve; manjak podrške/izolacija žrtve; posljedice. Ono na što vi svakako možete utjecati jest manjak podrške i izolacija žrtve.
Kao što ste i sami svjesni nije rješenje da vaša djevojčica trpi nasilje kako joj mala ne bi zagorčala život i kako se svi ne bi okrenuli protiv nje. Sigurno se neće okrenuti baš svi. Vjerojatno postoji još djece nad kojima ista vrši nasilje, i sami kažete da tuče sve redom. Iz vašeg pisma nemam informaciju je li škola poduzela kakve aktivnosti po tom pitanju (da tuče sve redom, što vjerojatno ne može proći nezapaženo).
No krenimo redom:
Prvo razgovarajte sa svojim djetetom i objasnite joj da je to nasilje i da je jako bitno da se zauzme za sebe. U ovom slučaju zauzimanje za sebe znači dopustiti vama da se pobrinete i napravite određene akcije kako biste ju zaštitili. Pri tome se možete služiti pričama, metaforama, možete joj davati razne primjere kako biste joj dočarali cjelokupnu situaciju. Objasnite joj da ona nije kriva i da postoje načini kako će se problem riješiti.
Nasilnici često žrtvi prijete da će joj nešto napraviti ako nekome kaže prvenstveno iz razloga što znaju da mogu biti spriječeni.
Nadalje razgovarajte s njom, poučite joj kako da se zauzme za sebe. U situaciji kada joj druga djevojčica prijeti isto tako postoji niz asertivnih načina kako riješiti situaciju.
Samopouzdanje i samouvjereni stav djeteta temelj su obrane od napada vršnjaka. A roditelji uvelike mogu pomoći svojoj djeci u podizanju samopouzdanja. Predložite joj neke športske, glazbene ili umjetničke aktivnosti koje će razvijati njen talent i na taj način će se osjećati sigurnije među vršnjacima te će više vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. Pohvalite ju i ohrabrite i u raznim svakodnevnim situacijama.
Nadalje, razgovarajte sa stručnim timom škole (socijalni pedagog, pedagog, psiholog), s ravnateljem i razrednikom. Dapače, možete tražiti da se okupe i zajedno vas prime čime ćete značaj situacije dići na još veću razinu. Objasnite im što se događa i tražite od njih promptnu reakciju. Tražite od njih da vam izlože jasan plan aktivnosti što će učiniti kako bi zaštitili vaše dijete.
Na tome inzistirajte kako stvari ne bi ostale u zraku i ništa se ne učinilo u sprječavanju nasilja. Budite jako uvjerljivi u tome da vam je cilj zaštiti dijete i da ćete učiniti sve što je moralno ispravno i zakonski dopustivo.
Vjerojatno ćete naići na suradnju od strane škole, ali ukoliko ih iz bilo kojeg razloga razgovor s vama ne potakne na djelotvornu akciju i ako osjetite da škola zanemaruje problem, ne ustručavajte se pri prvom incidentu pozvati policiju uz istovremeno traženje krajnjeg izlaza – premještanja Vaše djevojčice u drugu školu ako to bude potrebno. Policija po službenoj dužnosti mora istražiti slučaj i procijeniti postoje li temelji za prekršajnu ili kaznenu prijavu. Već sama pojava policije u školi vjerojatno će uplašiti nasilnike, a ravnatelju i drugima odgovornima za stanje u školi pokazati da se ne šalite kada je u pitanju zaustavljanje nasilja nad Vašim djetetom.
Ono što je važno da vi ostanete hladne glave i budete spremni na razne verzije događaja. Vaše je dijete sigurno pod stresom i najmanje joj je potrebno da vidi vaše uzrujavanje. Neka vam cilj bude zaštiti dijete i tim putem mijenjajte strategiju ukoliko je to potrebno.
Može se dogoditi da će na razgovor biti pozvani roditelji te druge djevojčice. Budite spremni da će stati u obranu svog djeteta i reći primjerice da je vaša kćer stvar preuveličala. U toj situaciji imajte na umu cilj što će vam pomoći da budete staloženi. Recite im da znate da nije niti njima lako, da razumijete, da ona sigurno nema lošu namjeru, ali da je vaše dijete jako uplašeno i da ih molite da zajednički riješite tu situaciju. Zamolite ih da porazgovaraju sa svojim djetetom. Recite im da vam nije namjera nikoga optuživati i da vas ne zanima što je bilo, već samo da takvo ponašanje prestane od sada nadalje.
Vrlo je vjerojatno da će sve ovo uroditi plodom. No ako se to ne dogodi, budite spremni premjestiti dijete u drugu školu, u novu sredinu gdje će, oboružana i ovim iskustvom, moći graditi nove socijalne odnose neopterećena starim odnosima.
I, ne zaboravite, da joj u ovoj, za nju teškoj situaciji, pružite dodatnu pažnju, toplinu, toplu riječ, zagrljaj. Za građenje njenog samopouzdanja koje će joj pomoći u obrani od nasilnika možete se također savjetovati sa stručnim timom škole. Ili pak pročitajte knjigu „Bolje biti vjetar nego list“ Miljković, Rijavec.
Sretno!
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus