) Prošle je godine krenula u školu. Nažalost, rezultati koje postiže u školi nisu zadovoljavajući obzirom na njen potencijal. Nisu toliko bitne ocjene koliko njeno ponašanje. Sve joj je teško, dekoncentrirana je, bez samopouzdanja i emocionalno nestabilna. Iako se moja bivša supruga i ja istinski trudimo da joj pružimo što je više moguće da što manje osjeti nedostatak jednog roditelja, očito je da su ovi problemi uzrokovani razvodom i mojim iseljenjem iz zajedničkog stana. Molim vas za savjet. Što učiniti i kako postupiti da pomognemo dijetetu? Unaprijed zahvaljujem! Lijep pozdrav, tata D.
Dragi tata,
Kao što sami znate, vrlo je važno pronaći uzročnike u promjeni u ponašanju jer da bismo uopće mogli nešto mijenjati, moramo znati što to trebamo promijeniti. Vi pretpostavljate da je uzročnik Vaš razvod unatoč tome što se svojski trudite da ona to ne osjeti. I lako je moguće da je razvod barem djelomičan uzročnik. No s obzirom na to da ste naveli da je najmlađa u obitelji te da je razlika između prvog djeteta i nje čak 15 godina, da li je moguće da ste svi bili prema njoj (najmlađoj) popustljiviji, više zaštitnički nastrojeni? Da li ste češće radili stvari umjesto nje, poticali stariju djecu da joj pomognu čak i u situacijama kada bi ona to razvojno mogla sama učiniti? To se vrlo često događa, pa zato pitam.
Također, kakva je bila dok je išla u vrtić? Da li se je radije igrala ili je radije rješavala zadatke za školu? Koliko dugo je voljela rješavati zadatke? U kolikoj mjeri je samostalna u dnevnom funkcioniranju – da li se potpuno sama oblači, rješava sama svoje zadatke i obaveze ili to netko često čini umjesto nje?
Ovakvim putem mogu pretpostaviti dva potencijalna uzroka njezinog ponašanja:
1. uzročnik je brakorazvod – je li joj omogućeno da odtuguje Vaš odlazak iz kuće i veliku promjenu u njezinom životu? Može se dogoditi da kad se roditelji trude da dijete najmanje osjeti promjenu zbog razvoda, ujedno zaborave da unatoč tome što se ne svađaju, da dijete i dalje može biti tužno jer je to zapravo svojevrstan gubitak. Poslušajte njezine fantazije (da ponovno živite zajedno), njezinu tugu što više niste zajedno i nemojte je odmah demantirati koliko god to Vama osobno može biti teško slušati te joj odgovorite na sva pitanja koja ima. Djetetu je potrebno odgovoriti na ista ili slična pitanja više puta da bi ono to i prihvatilo.
2. uzročnik je zaštitnički i popustljiv odgoj – pronađite načine kako ćete poticati njezinu samostalnost, kako da preuzme odgovornost za svoje obaveze (što bi u najjednostavnijoj varijanti značilo da se više ne radi umjesto nje). Naravno, to ne znači da će se takve stvari dogoditi preko noći već postepeno te je jako važno imati na umu da je naviknuta tako živjeti cijeli svoj život i da će se buniti protiv tog novog načina koji joj je nametnut. No, budite uporni u tome jer njezina nesamostalnost se može odražavati na njezinu emocionalnu nezrelost. Naime, kada radimo umjesto djeteta, mi isto tako reguliramo njegove emocije te iskustva s drugima i svijetom umjesto njega. I onda, najčešće s početkom školovanja, događa se to da se dijete ne zna nositi sa situacijama s kojima se suočava – a kako bi i znalo kada je netko drugi do tada to odrađivalo umjesto njega?
Naravno, mogući su i drugi uzročnici te kombinacija navedenih.
Savjetujem vam i čitanje članka o prezaštitničkom stilu roditeljstva koji je napisala moja kolegica Jelena Vrsaljko.
Pozdrav,
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom