U školi je odličan učenik, ali sad je dosta povučen, ne želi se družiti s djecom, u školi je većinom s djevojčicama, jer ga dječaci dosta često provociraju. Kad dobije peticu, pokušavali su u par navrata da se fizički obračunaju s njim. Kad sam htjela intervenirati zamolio me je da to ne radim jer će oni biti gori prema njemu. Sa sestrom se često prepire, čak je zna isprovocirati i tačno udari u mjesto koje zna da baš smeta. Plašim se za njega jer mi nije lako gledati ga kako se povlači u sebe. Možete li mi nekako pomoći savjetom? s poštovanjem, dudek
Poštovana,
Promjene ponašanja djece te dobi najnormalnija su pojava u razvoju djeteta i mlade osobe. Dijete koje je u predškolskoj dobi i razdoblju osnovne škole bilo živahno, aktivno sasvim prirodno se može pretvoriti u povučenog i introvertnog tipa koje roditelji više ne prepoznaju.
Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen, njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.
Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija.
Moguće psihičke značajke puberteta su: • zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu) • razdražljivost, nervozno reagiranje • osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija) • želja za izolacijom • nezainteresiranost za rad • nagle promjene raspoloženja • maštanje
Roditeljima se nije lako nositi s time. Dijete koje je do jučer pristajalo na zaštitu i kontrolu roditelja u svijetu koji mu je uglavnom stran odjednom počinje tražiti svoje mjesto u tom svijetu i pri tome odbija i zaštitu i kontrolu. Važno je razumjeti da osoba u pubertetu sebe više ne smatra djetetom.
Što se tiče njegova ponašanja prema sestri moje je prijedlog da to sankcionirate. Mislim na fizičko obračunavanje. Što se tiče prepirka to je stvar njihova odnosa koji oni sami grade i tu se ne biste trebali miješati. Ostavite njima kako će razvijati svoj odnos. Prvo porazgovarajte s njime o tome zašto vas to smeta i zbog čega ćete ga kazniti. Naravno i recite mu kako ćete ga kazniti. Ako i unatoč vašem upozorenju ponovi takvo ponašanje jednostavno provedite kaznu u djelo. Kazna ne mora biti velika i nerealna. Naime često se događa da roditelji gutaju, gutaju neželjena ponašanja i onda kada se nakupi dovoljno toga lupe kaznu za koju su i sami svjesni da je teško provediva. Stoga o kazni razmislite kada ste hladne glave.
Što se tiče situacije u školi, meni se čini da je to problem koji ne treba zanemarivati. Po meni riječ je o mobbingu, nasilju grupe nad pojedincem. Njegovo povlačenje u sebe može biti znak da se radi o ozbiljnom problemu za njega te da se ne radi o bezazlenoj igri i zadirkivanju.
Preporučujem vam da prvo razgovarate s njim i objasnite mu da je vaša obaveza i zadatak njega zaštiti. Objasnite mu da postoji niz opcija koje možete učiniti da ga zaštitite te da uvijek imate izbor. Logično je da ga je strah da se situacija ne pogorša, ali nije niti rješenje da cijelo školovanje bude u nezadovoljavajućoj situaciji koja bi mogla ostaviti neželjeni trag na njemu. Njega je strah i jer nema dovoljno iskustva kako reagirati u takvim situacijama te je odabrao strategiju povlačenja. Možda nije niti svjestan da postoji način da se taj problem riješi.
Postoje izbori, opcije da se cijela priča digne na višu razinu što će vjerojatno utjecati na te dječake da ga ostave na miru. Ukoliko bi se stanje pogoršalo posljednja opcija jest da promijeni školu. I u ovoj situaciji možete s njim razgovarati kao sa ravnopravnom osobom koja ima problem i uključiti ga u planiranje njegova rješavanja.
Preporučujem vam da o problemu prvo razgovarate s razrednicom, ravnateljem i pedagogom. Ako imate sreće, oni će sami reagirati ispravno i zaštititi vaše dijete. U razgovoru budite uvjereni u svoj ishod, a to je zaštiti svoje dijete. Ne mora biti i nisu svi takvi, ali u medijima smo se susretali sa slučajevima kada su se takve priče minimalizirale i kada je stručna služba u školi reagirala na način kako bi izbjegli bilo kakve konfrontacije i skandali govoreći da se djeca šale i td. Nemojte da vas to obeshrabri i budite ustrajni u traženju da zaštite vaše dijete.
Tražite od njih konkretan plan aktivnosti što će učiniti da zaštite vaše dijete. Što će škola poduzeti da se problem riješi i kada?
Vrlo je vjerojatno da će sve ovo uroditi plodom. No ako se to ne dogodi, budite spremni premjestiti dijete u drugu školu, u novu sredinu gdje će, oboružan i ovim iskustvom, moći graditi nove socijalne odnose neopterećen starim odnosima.
U zaštiti svoja sina imate cijelu lepezu sredstava koja su moralno ispravna i zakonski dozvoljena.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus