Stalno se svađa, izigrava frajera, a ja vidim da je u kaosu. Često je jako nervozan, teško prihvaća pomoć. U školi je nakupio nekoliko jedinica, ne piše na satu, ne piše domaće zadaće. Kaže da će sve riješiti, a riješio je vrlo malo. Mislim čak da se i zaljubio. Ponekad je i verbalno agresivan, na mene je alergičan jer ga kontroliram u školskim obavezama. Mislim da ga puno toga muči, a nikako da se otvori. Kao majka bojim se za njega jer pokazuje prema van da je sve u redu, a zapravo nije. Što učiniti, kome se obratiti? Zabrinuta majka
Draga mama,
pubertet i polazak u srednju školu za mlade, ali i njihove roditelje zna biti turbulentno razdoblje tijekom kojeg je potrebno vrijeme da se sve smiri i da se sve strane naviknu na promjene.
Moguće psihičke značajke puberteta su: • zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu) • razdražljivost, nervozno reagiranje • osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija) • želja za izolacijom • nezainteresiranost za rad • nagle promjene raspoloženja • maštanje
Stoga, mislim da je vaš sin samo u razvojnoj fazi u kojoj traži svoje mjesto u odraslom svijetu. Njegovo ponašanje mijenjat će se iz dana u dan i vjerujem da će Vama kao roditelju takvo što biti zbunjujuće i ponekada naporno. Posebno što, kako kažete, pokazuje alergiju baš prema vama, što je vrlo često u pubertetu. Jedna od karakteristika jest upravo da se adolescent udaljuje od roditelja s kojim je prije imao bliski odnos (najčešće s majkom).
Ja bih vam toplo preporučila da se držite formule KOLIKO ODGOVORNOSTI TOLIKO SLOBODE i na taj način odgovornost prebacite na njega. 1. Ako ne želi s vama razgovarati nemojte ga forsirati. U redu, to je njegovo pravo. Možete mu reći da vas zabrinjava njegovo ponašanje, da ste tu ako vas treba i pustiti ga neko vrijeme na miru (što se razgovora tiče, nikako ne što se tiče postavljanja granica) 2. Slušajte ga - što manje govorite i što više slušajte (iznenaditi ćete se koliko toga možete saznati, ako za trenutak ugasite svoje unutrašnje tokove misli) 3. Poruku koju želite recite mu jednom, nije potrebno da mu ponavljate na više različitih načina. Postići ćete kontraefekt. Primjerice: Imaš tri nove jedinice. Što namjeravaš učiniti s tim? 4. Nastavno na prethodnu točku, nemojte mu vi nuditi rješenja, smišljati plan ispravke ocjena. Odgovornost treba biti njegova. Pitajte ga što namjerava poduzeti? 5. Vi mu možete figurativno prikazati što se može dogoditi ako ne ispravi ocjene i opet mu ostaviti izbor. 6. Situaciju možete postaviti na način: „s obzirom da si nakupio dosta jedinica, ja ću ti uskratiti ili bar ograničiti (izlaske, kompjutor, stripove… nešto što mu je značajno i na što gubi dosta vremena). Čim popraviš ocjene, ja ću to vrlo rado vratiti sve što sam ti uskratila. Dakle, ovisi o tebi: Koliko odgovornosti pokažeš, toliko ću ti slobode dati. Ako pokažeš nula odgovornosti zašto očekuješ da ćeš imati slobode? 7. Na ovaj način ćete mu pokazati da je odgovornost na njemu i da za sve zahtjeve koje postavlja ima jako lošu pregovaračku poziciju. 8. Ukoliko se njegova frustracija ili ljutnja tijekom razgovora pojačala, prekinite razgovor i recite mu da ćete nastaviti drugi puta. Otiđite radije pogledati nešto na televiziji nego trošiti vrijeme i energiju na razgovor u kojem vas ne čuje. 9. Ne pomažite mu oko školskih obveza, osim ako vas to izričito nije zamolio. Ne preuzimajte njegovu odgovornost. 10. Pustite ga da ima svoj kutak intime u koji nećete ulaziti. 11. Ponekada maknite fokus s „problema“. Pokažite interes za njegove interese.
Razgovarajte, pitajte, slušajte, potičite dobra ponašanja, sankcionirajte ona koja su po vašoj procjeni loša. I ne zaboravite formulu ODGOVORNOST= SLOBODA. Možete ju podijeliti s njim. Tako da i sam bude svjestan toga da o njemu ovisi koliko će slobode imati.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus