Postroll

Preroll

<para> Treba mi vaš savjet, da li ju taj lijek štiti od ponovnih nap</para>
<para>
 Poštovani, curica ima 2,5 godine i ima dijagnozu složene febrilne konvulzije. Do sada je imala 3 napada (zadnji puta se dogodio i kod kuće i u bolnici nakon davanja klizme), prvi puta u visokoj temperaturi, drugi puta nije bila visoka, kada smo došli u bolnicu 37,5, dijagnoza: enteroviroza. U obitelji moja majka je nebrojeno puta kao mala imala konvulzij (fras) i nemam nikoga sa epy. Nalaz MRI i EEG je uredan, ali joj je ipak uvedena terapija valprobeta, da ju "štiti" kroz to krizno razdoblje do 5. godine. U 10. mjesecu puni 3 godine i željela bih ju upisati u vrtić. Treba mi vaš savjet, da li ju taj lijek štiti od ponovnih napadaja i da li ju moram čuvati i izdvajati iz kolektiva? Što je pokazala vaša praksa? Ne bih ju željela zbog svog straha stavljati pod "stakleno zvono". Zabrinuta mama
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U Vaše djevojčice radi se o familijarnoj pojavi febrilnih konvulzija (grčeva u povišenoj temperaturi) koje imaju dobroćudan tijek. Ne navodite kako je sniman EEG - da li u budnosti ili i u budnosti i u spavanju (ovo potonje bi bilo primjerenije). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U slučaju urednih nalaza EEG-a nema potrebe za kontinuiranom (svakodnevnom) medikamentoznom terapijom već se u takvim slučajevima provodi intermitentna (povremena) profilaksa s klizmama diazepama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svakako da ne morati Vaše dijete stavljati pod “stakleno zvono”. Iz Vašeg pisma zaključujem da Vaše dijete vodi neuropedijatar te preporučujem da ga zamolite da vam objasni sve daljnje dileme.</para>
<para>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Složene febrilne konvulzije i terapija tabletama Nalaz MRI i EEG je uredan, ali joj je ipak uvedena terapija valprobeta, da ju "štiti" kroz to krizno razdoblje do 5. godine. U 10. mjesecu puni 3 godine i željela bih ju upisati u vrtić.  Treba mi vaš savjet, da li ju taj lijek štiti od ponovnih nap

   Poštovani, curica ima 2,5 godine i ima dijagnozu složene febrilne konvulzije. Do sada je imala 3 napada (zadnji puta se dogodio i kod kuće i u bolnici nakon davanja klizme), prvi puta u visokoj temperaturi, drugi puta nije bila visoka, kada smo došli u bolnicu 37,5, dijagnoza: enteroviroza. U obitelji moja majka je nebrojeno puta kao mala imala konvulzij (fras) i nemam nikoga sa epy. Nalaz MRI i EEG je uredan, ali joj je ipak uvedena terapija valprobeta, da ju "štiti" kroz to krizno razdoblje do 5. godine. U 10. mjesecu puni 3 godine i željela bih ju upisati u vrtić. Treba mi vaš savjet, da li ju taj lijek štiti od ponovnih napadaja i da li ju moram čuvati i izdvajati iz kolektiva? Što je pokazala vaša praksa? Ne bih ju željela zbog svog straha stavljati pod "stakleno zvono". Zabrinuta mama
   
   U Vaše djevojčice radi se o familijarnoj pojavi febrilnih konvulzija (grčeva u povišenoj temperaturi) koje imaju dobroćudan tijek. Ne navodite kako je sniman EEG -  da li u budnosti ili i u budnosti i u spavanju (ovo potonje bi bilo primjerenije). 
   U slučaju urednih nalaza EEG-a nema potrebe za kontinuiranom (svakodnevnom) medikamentoznom terapijom već se u takvim slučajevima provodi intermitentna (povremena)  profilaksa s klizmama diazepama.  
   Svakako da ne morati Vaše dijete stavljati pod “stakleno zvono”. Iz Vašeg pisma zaključujem da Vaše dijete vodi neuropedijatar te preporučujem da ga zamolite da vam objasni sve daljnje dileme.

   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Bolja ja

Složene febrilne konvulzije i terapija tabletama

<para> Ono što mi predstavlja problem je ritam spavanja koji se mijenj</para>
<para>
 Poštovani, molim Vas za savjet po pitanju nekoliko stvari! Moje dijete je sada u 12. tjednu starosti i do sada još nismo uspjeli uspostaviti pravilan ritam kako hranjenja tako ni spavanja. Ono što mi predstavlja problem je ritam spavanja koji se mijenja iz tjedna u tjedan. Kako je dijete raslo tako je sve bolje spavalo tijekom noći i do prošlog tjedna znalo je odspavati i do 5 sati u komadu. Ipak, tijekom dana spavanje je bilo iznimno rijetko, eventualno jednom po sat vremena ili više puta ali kraće. Zadnjih tjedan dana, dnevna spavanja su postala učestalija i duža - dva, tri puta tijekom dana do dva sata. Problem se pojavio u noćnom spavanju; već nekoliko dana moje se dijete budi svakih sat vremena tijekom noći i svaki put traži dojku. Iako mi se čini da je nadutost osim potrebe za dojenjem povremeno razlog buđenja. Zanima me radi li se možda o nekoj razvojnoj fazi zbog čega bih trebala pričekati da to samo prođe ili mogu na neki način utjecati na to. Tijekom noći djetetu sam dala i jedan obrok na bočicu nadajući se da će dulje odspavati, ali probudilo se ponovno nakon sat vremena. Mislim da je važno spomenuti da dojim na zahtjev i to vrlo često tijekom dana, svaka 2 sata, a nerijetko i češće. Drugi mi problem predstavlja to što je dijete naviklo na uspavljivanje na dojci i ne znam kako ga odviknuti od toga pa me zanima Vaš savjet. Čak i nakon obroka na bočicu ono traži dojku za uspavljivanje. I treća stvar koja me zanima; je li normalno da dijete te dobi ima jednu stolicu svaki 3. dan s obzirom da su podoji dosta učestali? Treći dan je dijete već poprilično nemirno i često se grči upravo zbog toga. Do prije mjesec dana imalo je dvije stolice dnevno. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. J.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>najčešće se radi o razvojnom problemu koji spontano odrastanjem djeteta postaje sve manje i manje izražen i konačno - u većini slučajeva djeca usvoje normalan ritam spavanja (možda Vam neće biti utješno – do 3. godine, najčešće). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U prvim danima i mjesecima života dojenčeta spavanje je vezano uz osjećaj sitosti i gladi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kod rođenja normalno donesena beba provede 2/3 od 24 sata spavajući. U to doba periodi sna i budnost se izmjenjuju svaka 3-4 sata. Obično se oko 6. mjeseca najdulji period spavanja produžuje od 4 na 6 sati, a beba se noću nekoliko puta budi. Periodi budnosti danju postaju duži i prekidaju se povremenim spavanjem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Šestomjesečna beba spava oko 50% vremena od 24 sata. Većim dijelom spava tijekom noći, te obično 2 puta danju. Do prve godine života kod većine djece ostaje samo jedno dnevno spavanje tijekom popodneva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mirna i kratkotrajna buđenja tijekom noći su tipična za djecu od 18 mjeseci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S dobi frekvencija i trajanje budnosti opada. Istraživanja su pokazala da oko 70% tromjesečnih beba spava noću od ponoći do 5 sati ujutro kontinuirano bez buđenja. Oko 83% šestomjesečnih beba i 90% devetomjesečnih beba spava cijelu noć. No, bebe stare od 9 do 24 mjeseci često se bude, u prosjeku 2 puta noću. Neke bebe signaliziraju buđenje, a neke se same smire. Tijekom prvih mjeseci 95% beba plače (signalizira buđenje) i zahtijeva reakciju roditelja. U dobi od 12 mjeseci 60-70% beba može se samo smiriti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Smatra se da je noćno buđenje problem ako se beba budi i plače noću pet ili više puta, a poremećaj traje dulje od 3 mjeseca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kod Vas je odgovor vrlo jednostavan, Vaše je dijete zamjenilo dan za noć i obrnuto. Stvorilo je naviku da se uspavljuje na dojci, pa sad lijepo iza obroka danju zaspe, sito se naspava, a po noći, odmorno nakon dnevnog spavanja traži igru, pažnju i sl.Sami ste rekli da ni obrok adaptiranog mlijeka nije bio presudan, jer se dijete probudilo odmorno, tražeći Vas. Naravno da možete utjecati na to, ali morati će te prekinuti dojiti na zahtjev, već uvesti točan raspored obroka.Tako će te znati i koliko dijete pojede, kako Vam varira količina mlijeka u dojkama u toku dana,odnosno da li ga imate dovoljno, a vjerovatno će se i stolica normalizirati, mada je normalno da djeci koja su isključivo dojena stolica zna izostati i po nekoliko dana. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec.pedijatar, subspec. pedijatrijske neurologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba starosti 3 mjeseca nema uspostavljen ritam spavanja i hranjenja Poštovani, molim Vas za savjet po pitanju nekoliko stvari! Moje dijete je sada u 12. tjednu starosti i do sada još nismo uspjeli uspostaviti pravilan ritam kako hranjenja tako ni spavanja.  Ono što mi predstavlja problem je ritam spavanja koji se mijenj

   Poštovani, molim Vas za savjet po pitanju nekoliko stvari! Moje dijete je sada u 12. tjednu starosti i do sada još nismo uspjeli uspostaviti pravilan ritam kako hranjenja tako ni spavanja. Ono što mi predstavlja problem je ritam spavanja koji se mijenja iz tjedna u tjedan. Kako je dijete raslo tako je sve bolje spavalo tijekom noći i do prošlog tjedna znalo je odspavati i do 5 sati u komadu. Ipak, tijekom dana spavanje je bilo iznimno rijetko, eventualno jednom po sat vremena ili više puta ali kraće. Zadnjih tjedan dana, dnevna spavanja su postala učestalija i duža - dva, tri puta tijekom dana do dva sata. Problem se pojavio u noćnom spavanju; već nekoliko dana moje se dijete budi svakih sat vremena tijekom noći i svaki put traži dojku. Iako mi se čini da je nadutost osim potrebe za dojenjem povremeno razlog buđenja. Zanima me radi li se možda o nekoj razvojnoj fazi zbog čega bih trebala pričekati da to samo prođe ili mogu na neki način utjecati na to. Tijekom noći djetetu sam dala i jedan obrok na bočicu nadajući se da će dulje odspavati, ali probudilo se ponovno nakon sat vremena. Mislim da je važno spomenuti da dojim na zahtjev i to vrlo često tijekom dana, svaka 2 sata, a nerijetko i češće. Drugi mi problem predstavlja to što je dijete naviklo na uspavljivanje na dojci i ne znam kako ga odviknuti od toga pa me zanima Vaš savjet. Čak i nakon obroka na bočicu ono traži dojku za uspavljivanje. I treća stvar koja me zanima; je li normalno da dijete te dobi ima jednu stolicu svaki 3. dan s obzirom da su podoji dosta učestali? Treći dan je dijete već poprilično nemirno i često se grči upravo zbog toga. Do prije mjesec dana imalo je dvije stolice dnevno. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. J.
   
   Poštovana,
   najčešće se radi o razvojnom problemu koji spontano odrastanjem djeteta postaje sve manje i manje izražen i konačno - u većini slučajeva djeca usvoje normalan ritam spavanja (možda Vam neće biti utješno – do 3. godine, najčešće). 
   U prvim danima i mjesecima života dojenčeta spavanje je vezano uz osjećaj sitosti i gladi. Kod rođenja normalno donesena beba provede 2/3 od 24 sata spavajući. U to doba periodi sna i budnost se izmjenjuju svaka 3-4 sata. Obično se oko 6. mjeseca najdulji period spavanja produžuje od 4 na 6 sati, a beba se noću nekoliko puta budi. Periodi budnosti danju postaju duži i prekidaju se povremenim spavanjem.
   Šestomjesečna beba spava oko 50% vremena od 24 sata. Većim dijelom spava tijekom noći, te obično 2 puta danju. Do prve godine života kod većine djece ostaje samo jedno dnevno spavanje tijekom popodneva.
   Mirna i kratkotrajna buđenja tijekom noći su tipična za djecu od 18 mjeseci.
   S dobi frekvencija i trajanje budnosti opada. Istraživanja su pokazala da oko 70% tromjesečnih beba spava noću od ponoći do 5 sati ujutro kontinuirano bez buđenja. Oko 83% šestomjesečnih beba i 90% devetomjesečnih beba spava cijelu noć. No, bebe stare od 9 do 24 mjeseci često se bude, u prosjeku 2 puta noću. Neke bebe signaliziraju buđenje, a neke se same smire. Tijekom prvih mjeseci 95% beba plače (signalizira buđenje) i zahtijeva reakciju roditelja. U dobi od 12 mjeseci 60-70% beba može se samo smiriti. 
   Smatra se da je noćno buđenje problem ako se beba budi i plače noću pet ili više puta, a poremećaj traje dulje od 3 mjeseca.
   Kod Vas je odgovor  vrlo jednostavan, Vaše je dijete zamjenilo dan za noć i obrnuto. Stvorilo je naviku da se uspavljuje na dojci, pa sad lijepo iza obroka danju zaspe, sito se naspava, a po noći, odmorno nakon dnevnog spavanja traži igru, pažnju i sl.Sami ste rekli da ni obrok adaptiranog mlijeka nije bio presudan, jer se dijete probudilo odmorno, tražeći Vas. Naravno da možete utjecati na to, ali morati će te prekinuti dojiti na zahtjev, već uvesti točan raspored obroka.Tako će te znati i koliko dijete pojede, kako Vam varira količina mlijeka u dojkama u toku dana,odnosno da li ga imate dovoljno,  a vjerovatno će se i stolica normalizirati, mada je normalno da djeci koja su isključivo dojena stolica zna izostati i po nekoliko dana. 
   Srdačan pozdrav
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić
   
   spec.pedijatar, subspec. pedijatrijske neurologije


   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Beba starosti 3 mjeseca nema uspostavljen ritam spavanja i hranjenja

<para>
 Molim vas za pomoć, što da učinim? Mama M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Kada djeca kasnije krenu u vrtić, obično imaju poteškoća u prilagođavanju novoj socijalnoj sredini, odnosno skupini djece, koja funkcionira po svojim pravilima najčešće već nekoliko godina, u kojoj su već razvijena neka prijateljstva i koja je cjelina za sebe. Ako nije stekao prijatelja u skupini, a drugi mu oduzimaju igračke, lako moguće da ne zna što da učini i da mu je dosadno.</para>
<para>Njegove socijalne vještine, kako će se zauzeti za sebe na asertivan način, tek moraju biti razvijene.</para>
<para>Možete mu olakšati taj proces tako što ćete pozvati neke vršnjake iz vrtića na druženje kod kuće (bilo bi dobro kada bi to isto bili školarci i kada biste znali da će ići u istu školu). Također, kada Vam sin kaže da mu je dosadno i da mu se ne ide u vrtić, budite mu podrška. Podržite njegove izjave i osjećaje, ali isto tako ga uputite da nam je ponekad dosadno, te da moramo pronaći način kako da nam ne bude dosadno. Razgovarajte zajedno čega i s kim bi se mogao igrati u vrtiću.</para>
<para>Uključivanje novog člana u grupu veliku ulogu imaju odgajateljice. Stoga Vam predlažem da se njima obratite i da zajedno osmislite strategiju kako da se Vaš dječak najlakše uklopi. Važno je da Vi kao roditelj ne odustanete od njegovog odlaska u vrtić te da ga redovito odvodite jer će se ponovno suočiti sa istim izazovom - kako da se uklopi u društvo - pri polasku u školu. A kada krene u školu imat će dodatne zahtjeve (učenje i postizanje određenog uspjeha) što će biti
dodatno opterećenje, zbog čega bi bilo dobro da ovu zadnju godinu prije polaska u školu potičete razvoj njegovih socijalnih vještina.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (6) ne želi više ići u predškolski vrtić Poštovani... imam dijete staro pet godina i 11 mjeseci. Išao je u vrtić tri mjeseca, sad ne želi više ići jer mu druga djeca oduzimaju igračke i njemu je tamo dosadno. 
    Molim vas za pomoć, što da učinim? Mama M.

Draga mama,
Kada djeca kasnije krenu u vrtić, obično imaju poteškoća u prilagođavanju novoj socijalnoj sredini, odnosno skupini djece, koja funkcionira po svojim pravilima najčešće već nekoliko godina, u kojoj su već razvijena neka prijateljstva i koja je cjelina za sebe. Ako nije stekao prijatelja u skupini, a drugi mu oduzimaju igračke, lako moguće da ne zna što da učini i da mu je dosadno.
Njegove socijalne vještine, kako će se zauzeti za sebe na asertivan način, tek moraju biti razvijene.
Možete mu olakšati taj proces tako što ćete pozvati neke vršnjake iz vrtića na druženje kod kuće (bilo bi dobro kada bi to isto bili školarci i kada biste znali da će ići u istu školu).  Također, kada Vam sin kaže da mu je dosadno i da mu se ne ide u vrtić, budite mu podrška. Podržite njegove izjave i osjećaje, ali isto tako ga uputite da nam je ponekad dosadno, te da moramo pronaći način kako da nam ne bude dosadno. Razgovarajte zajedno čega i s kim bi se mogao igrati u vrtiću.
Uključivanje novog člana u grupu veliku ulogu imaju odgajateljice. Stoga Vam predlažem da se njima obratite i da zajedno osmislite strategiju kako da se Vaš dječak najlakše uklopi. Važno je da Vi kao roditelj ne odustanete od njegovog odlaska u vrtić te da ga redovito odvodite jer će se ponovno suočiti sa istim izazovom - kako da se uklopi u društvo - pri polasku u školu. A kada krene u školu imat će dodatne zahtjeve (učenje i postizanje određenog uspjeha) što će biti
dodatno opterećenje, zbog čega bi bilo dobro da ovu zadnju godinu prije polaska u školu potičete razvoj njegovih socijalnih vještina.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

TATJANA GJURKOVIĆ

Dječak (6) ne želi više ići u predškolski vrtić

<para> Kad je na trbuhu, bude tako neko vrijeme, diže se na dlanove i okrene se s leđa na trbuh bez problema.</para>
<para>
 Poštovani imam bebu od 6 mjeseci i još se ne može samostalno okrenuti s leđa na trbuh osim ako ga ja ne okrenem. Kad je na trbuhu, bude tako neko vrijeme, diže se na dlanove i okrene se s leđa na trbuh bez problema. Na zadnjem pregledu s 5 mjeseci, pedijatrica je rekla da je sve u redu. Još ne sjedi samostalno, diže glavu i noge dok leži te se u polusjedećem položaju podiže. Zanima me da li se trebam zabrinuti što se ne okreće na trbuh? Trebaju li mu vježbe ili će doći sve samo od sebe? Unaprijed hvala. M.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>u dobi 6 mjeseci bi trebalo imati siguran oslonac na dlanove i ispružene ruke, a može se hvatajući predmet sve dalje, okrenuti s leđa na trbuh. Okretanje je koordinirano i kontrolirano, bez "zabacivanja" glavice, a u njemu učestvuju i ruke i noge. Dovedeno u sjedeći stav isti može održati kraće vrijeme uz lagano povijenu glavu i zaobljena leđa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sa 7 mjeseci počinje okretanje s trbuha na leđa, također koordinirano i kontrolirano. Razvija se i bočni položaj u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu. Ako tako ne može doseći željeni predmet, odignut će se na ispruženu ruku oslanjajući se na dlan. Taj stav se naziva "stav vrtnog patuljka". U toj dobi počinje se i povlačiti po podlozi. Ruke su savijene uz oslonac na laktove, a noge su ispružne i ne sudjeluju u navednoj radnji. Ovakav oblik puzanja nije "pravo" puzanje, a nazivamo ga vojničko puzanje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaše dijete je prema opisu, usvojilo gotovo sve obrasce normalnog motoričkog razvoja. Savjetujem da sačekate još malo, potičete potrbušni položaj i rotaciju, jer uvijek moramo uvažavati i fiziološke granice...nije sve po knjigama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Beba od 6 mjeseci se ne okreće samostalno s leđa na trbuh Poštovani imam bebu od 6 mjeseci i još se ne može samostalno okrenuti s leđa na trbuh osim ako ga ja ne okrenem.  Kad je na trbuhu, bude tako neko vrijeme, diže se na dlanove i okrene se s leđa na trbuh bez problema.

   Poštovani imam bebu od 6 mjeseci i još se ne može samostalno okrenuti s leđa na trbuh osim ako ga ja ne okrenem. Kad je na trbuhu, bude tako neko vrijeme, diže se na dlanove i okrene se s leđa na trbuh bez problema. Na zadnjem pregledu s 5 mjeseci, pedijatrica je rekla da je sve u redu. Još ne sjedi samostalno, diže glavu i noge dok leži te se u polusjedećem položaju podiže. Zanima me da li se trebam zabrinuti što se ne okreće na trbuh? Trebaju li mu vježbe ili će doći sve samo od sebe? Unaprijed hvala. M.
   
   Poštovana,
   u dobi 6 mjeseci bi trebalo imati  siguran oslonac na dlanove i ispružene ruke, a može se hvatajući predmet sve dalje, okrenuti s leđa na trbuh. Okretanje je koordinirano i kontrolirano, bez "zabacivanja" glavice, a u njemu učestvuju i ruke i noge. Dovedeno u sjedeći stav isti može održati kraće vrijeme uz lagano povijenu glavu i zaobljena leđa.
   Sa 7 mjeseci počinje okretanje s trbuha na leđa, također koordinirano i kontrolirano. Razvija se i bočni položaj u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu. Ako tako ne može doseći željeni predmet, odignut će se na ispruženu ruku oslanjajući se na dlan. Taj stav se naziva "stav vrtnog patuljka". U toj dobi počinje se i povlačiti po podlozi. Ruke su savijene uz oslonac na laktove, a noge su ispružne i ne sudjeluju u navednoj radnji. Ovakav oblik puzanja nije "pravo" puzanje, a nazivamo ga  vojničko puzanje. 
   Vaše dijete je prema opisu, usvojilo gotovo sve obrasce normalnog motoričkog razvoja. Savjetujem da sačekate još malo, potičete potrbušni položaj i rotaciju, jer uvijek moramo uvažavati i fiziološke granice...nije sve po knjigama.
   Srdačan pozdrav 
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Beba od 6 mjeseci se ne okreće samostalno s leđa na trbuh

<para>
 Imam problem sa starijom djevojčicom koja je uporno glasna i pričljiva na nastavi te zbog takvih situacija često sam prozivana na roditeljskim sastancima i informacijama. Mislila sam da se to događa zbog manjka pažnje, pa sam joj se više posvećivala. Čim bih ja malo popustila, odmah bih bila pozvana na razgovor u školu. I tako se sve to odvijalo do jučer, gdje me je razrednica nazvala i pozvala na razgovor isto zbog opmena iz vjeronauka, pa iz tjelesnog, a ponajviše jer je N. s drugom djecom pratila jednog dječaka do njegove kuće. Kćerka mi je potvrdila da je bila u skupini koja je pratila dječaka do kuće, a nakon intenzivnog i zamornog ispitivanja, što se zapravao dogodilo.
</para>
<para>Situacija je nastala na tjelesnom, gdje je grupa protiv grupe počela svađu. Pozvana sam na razgovor na kojem su inzistirali roditelji tog dotičnog dječaka, gdje će biti ravnatelj, pedagog i psiholog, te razrednica nižih razreda (1-4) i sadašnja razrednica (5. razred). N. je zasad odlična učenica, koja obožava nogomet i ima "priznanje"njenih školskih kolega, kao izvrsna nogometašica. Trenirala je u klubu, ali smo je zbog pritisaka roditelja ispisali iz mješanog nogometnog kluba. Trenira košarku,itd.. Za mene je ovo alarmantna situacija, a ne znam kako dalje. Molim Vas za pomoć oko mog problema. Mama P.</para>
<para>Draga mama,
S obzirom da u vašem pismu nema informacija o tome kako se vi odnosite prema starijoj kćerki ja ću odgovoriti ponajprije hipotetički u nadi da će moj odgovor pomoći rasvjetljavanju problema.</para>
<para>Ponajprije, pitanje je - je li ona oduvijek takva u školskim klupama (glasna i pričljiva) ili je postala takva rođenjem sestrica? Često se događa da starija djeca regresiraju rođenjem mlađe djece, pa makar u toj dobi imala „već“ 8, 9 godina. Za vašu najstariju kćerku situacija je bila i ozbiljnija jer je dobila odjednom dvije sestrice. Naravno pažnja koja je bila usmjerena na nju punih 8, 9 godina sada se podijelila na tri dijela, koja vjerojatno čak nisu niti jednaka u korist mlađe djece.</para>
<para>Stoga je vaša pretpostavka da joj fali pažnje vrlo vjerojatno točna. No roditelji često u takvim situacijama odlaze u drugu krajnost, osjećajući grižnju savjesti, svjesni da jednostavno više fizički ne mogu svoj djeci posvećivati istu pažnju pa postanu preblagi, odnosno permisivni. To se sve događa naravno iz najbolje namjere da se starije dijete ne bi osjećalo zanemareno. Permisivnost naravno dovodi do rastezanja granica, a rastezanje granica dovodi do neželjenog ponašanja.</para>
<para>Mislim da bi za vašu najstariju kćerkicu bilo dobro početi primjenjivati formulu KOLIKO ODGOVORNOSTI TOLIKO SLOBODE. Odgovornost u ovom smislu značilo bi dogovor da za početak dva tjedna ili više učiteljica neće zvati roditelje na razgovor. Vaša djevojčica naravno zna kako se treba ponašati da bi se to ostvarilo.</para>
<para>Nadalje jako je bitno da razgovarate s njom i to, ne nudeći joj gotova rješenja već ju pitati na način da vam ona daje odgovore. Primjerice u vezi situacije koju ste opisali pitajte ju sve što vas zanima, sigurno ste znatiželjni, a na kraju ju pitajte što će ona učiniti da riješi problem.
S ciljem razvijanja empatije potaknite ju da se stavi u cipele tog dječaka i pitajte ju kako bi se ona u toj situaciji osjećala.</para>
<para>Možete pročitati <ulink url="http://bit.ly/uyBUFQ">ovaj članak</ulink> te vam možda pruži još neku ideju kako postupiti.</para>
<para>S poštovanjem,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (11) je postala glasna i pričljiva u školi Poštovani, molim Vas za pomoć u odgoju svog djeteta. Imam 3 djece - N. ima 11 godina, te blizankinje - 2,5 godina stare djevojčice. 
    Imam problem sa starijom djevojčicom koja je uporno glasna i pričljiva na nastavi te zbog takvih situacija često sam prozivana na roditeljskim sastancima i informacijama. Mislila sam da se to događa zbog manjka pažnje, pa sam joj se više posvećivala. Čim bih ja malo popustila, odmah bih bila pozvana na razgovor u školu. I tako se sve to odvijalo do jučer, gdje me je razrednica nazvala i pozvala na razgovor isto zbog opmena iz vjeronauka, pa iz tjelesnog, a ponajviše jer je N. s drugom djecom pratila jednog dječaka do njegove kuće. Kćerka mi je potvrdila da je bila u skupini koja je pratila dječaka do kuće, a nakon intenzivnog i zamornog ispitivanja, što se zapravao dogodilo.

Situacija je nastala na tjelesnom, gdje je grupa protiv grupe počela svađu. Pozvana sam na razgovor na kojem su inzistirali roditelji tog dotičnog dječaka, gdje će biti ravnatelj, pedagog i psiholog, te razrednica nižih razreda (1-4) i sadašnja razrednica (5. razred). N. je zasad odlična učenica, koja obožava nogomet i ima "priznanje"njenih školskih kolega, kao izvrsna nogometašica. Trenirala je u klubu, ali smo je zbog pritisaka roditelja ispisali iz mješanog nogometnog kluba. Trenira košarku,itd.. Za mene je ovo alarmantna situacija, a ne znam kako dalje. Molim Vas za pomoć oko mog problema. Mama P.
Draga mama,
S obzirom da u vašem pismu nema informacija o tome kako se vi odnosite prema starijoj kćerki ja ću odgovoriti ponajprije hipotetički u nadi da će moj odgovor pomoći rasvjetljavanju problema.
Ponajprije, pitanje je - je li ona oduvijek takva u školskim klupama (glasna i pričljiva) ili je postala takva rođenjem sestrica? Često se događa da starija djeca regresiraju rođenjem mlađe djece, pa makar u toj dobi imala „već“ 8, 9 godina. Za vašu najstariju kćerku situacija je bila i ozbiljnija jer je dobila odjednom dvije sestrice. Naravno pažnja koja je bila usmjerena na nju punih 8, 9 godina sada se podijelila na tri dijela, koja vjerojatno čak nisu niti jednaka u korist mlađe djece.
Stoga je vaša pretpostavka da joj fali pažnje vrlo vjerojatno točna. No roditelji često u takvim situacijama odlaze u drugu krajnost, osjećajući grižnju savjesti, svjesni da jednostavno više fizički ne mogu svoj djeci posvećivati istu pažnju pa postanu preblagi, odnosno permisivni. To se sve događa naravno iz najbolje namjere da se starije dijete ne bi osjećalo zanemareno. Permisivnost naravno dovodi do rastezanja granica, a rastezanje granica dovodi do neželjenog ponašanja.
Mislim da bi za vašu najstariju kćerkicu bilo dobro početi primjenjivati formulu KOLIKO ODGOVORNOSTI TOLIKO SLOBODE. Odgovornost u ovom smislu značilo bi dogovor da za početak dva tjedna ili više učiteljica neće zvati roditelje na razgovor. Vaša djevojčica naravno zna kako se treba ponašati da bi se to ostvarilo.
Nadalje jako je bitno da razgovarate s njom i to, ne nudeći joj gotova rješenja već ju pitati na način da vam ona daje odgovore. Primjerice u vezi situacije koju ste opisali pitajte ju sve što vas zanima, sigurno ste znatiželjni, a na kraju ju pitajte što će ona učiniti da riješi problem.
S ciljem razvijanja empatije potaknite ju da se stavi u cipele tog dječaka i pitajte ju kako bi se ona u toj situaciji osjećala.
Možete pročitati ovaj članak  te vam možda pruži još neku ideju kako postupiti.
S poštovanjem,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

JELENA VRSALJKO

Djevojčica (11) je postala glasna i pričljiva u školi

<para>
 Kod kuće uredno obavlja nuždu, kod bake i prijatelja isto, ali u vrtiću bi znao obaviti u hlače. Tete kažu da ne reagira na njihove upite o odlasku u wc i da negira da je popiškio hlače. Nakon 2 tjedna tete su mi rekle da im je to problem zbog velikog broja djece u skupini i počele su mu stavljati pelenu, a ja mu ih kod kuće ne stavljam jer nije potrebno. Od tada imamo problem s noćnim mokrenjem, što ranije nije bio slučaj. Nisam bila za povratak pelena, jer sam smatrala da će ga to zbuniti, ali nisam imala izbora glede vrtića, budući da tete nemaju vremena posvetiti se tome. Sad mi govore kako je velik za pelene i da potražim stručnu pomoć. Sin mi je društven, voli ići u vrtić i zaista ne znam što učiniti. mama X
</para>
<para>Draga mama X,</para>
<para>nažalost, prema Vašem opisu, odgajateljice su učinile VELIKU profesionalnu grešku. Koliko god im bilo teško i koliko god imaju puno djece, one moraju pronaći način kako da potiču zdrav djetetov razvoj te zadovoljavati njegove potrebe. To apsolutno nije uvijek lako, osobito kada se ima 25-ero ili više djece, međutim vraćanje dijeteta od 4 godine u pelene, je nedopustivo! K tome, upravo zato jer Vaš dječak ima 4 godine i motorički razvoj mu dozvoljava da bude samostalan u oblačenju i svlačenju. To znači da čak i kada se popiški u gaće, može se sam presvući. I mlađa djeca to mogu učiniti bez problema.</para>
<para>Dakle, ono što Vi možete učiniti jest razgovarati sa odgajateljima, reći da ne želite da mu stavljaju pelenu. Naglasite da se može sam presvući i da ćete mu Vi pripremiti robu ukoliko će biti potrebno. Istaknite im kako se problem dalje razvio (noćno mokrenje) i da se tome mora stati na kraj te da ste spremni surađivati s njima. Vrlo vjerojatno neće biti oduševljene (tim više što su već napravile ovakvu grešku), međutim Vi se morate izboriti za svoje dijete i omogućiti mu zdrav razvoj. Dijete koje je usvojilo u nekom trenutku određenu kontrolu nad fiziološkim potrebama, NE SMIJE NOSITI PELENE iz komocije odraslih (izuzev ozbiljnih zdravstvenih problema). Imati pelene s 4 godine, može bitno narušiti pozitivnu sliku o sebi, njegovo mišljenje o sebi, i vjerovanje u svoje normalne, prirodne i razvojne sposobnosti itd.</para>
<para>Razgovarajte o problemu i sa pedagogom i/ili psihologom Vrtića ukoliko se problem ne riješi ili ako će odgajatelji i dalje imati hrpu objašnjenja zašto će mu i dalje stavljati pelenu. Ali prvo svakako zahtjevajte razgovor s odgajateljima jer su one ipak najviše s njim i to će one sigurno cijeniti. Ukoliko će odbiti razgovarati sa Vama individualno (dakle bez prisustva djeteta) u periodu od tjedan dana, tada se obratite pedagogu ili psihologu. Ovaj problem morate brzo riješiti!</para>
<para>Moguće je da, kako ćete Vi dići buku oko toga, da će odgajateljice stvoriti negativan odnos prema Vašem dječaku. I na to budite vrlo pozorni i osjetljivi (kako ga pozdravljaju, kako se općenito odnose prema njemu, što on priča o njima i sl.). Ako primijetite da su grube prema njemu, da nešto ne štima, ponovno tražite razgovor s njima, a onda i razgovor sa stručnim timom.</para>
<para>Zahtjevajte da se adekvatno odnose prema Vašem sinu. On boravi određeno značajno vrijeme s njima i one ga i odgajaju za to vrijeme. Odgoj mora biti adekvatan na svim aspektima (poticanje fizičkog, socioemocionalnog i spoznajnog razvoja). Naravno, i Vi razmišljajte o svojim postupcima, kako Vi potičete njegov zdrav razvoj i samostalnost? Razmislite, zašto taj proces prilagodbe traje toliko dugo, da li je jako vezan za Vas, na koji način možete poticati njegovu samostalnost i da nauči živjeti bez Vas i sl. On to sve mora učiniti i što prije Vi učinite „svoj“ dio, on će moći započeti proces učenja „svog“ dijela.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Odgajateljice vratile dječaka (4) u pelene, a problemi s mokrenjem se pogoršali Poštovani, imam sina od 4 godine i imamo problem s mokrenjem. Krenuo je u vrtić s 3 godine i proces prilagodbe je potrajao. Tada je nosio pelene, ali smo ih skinuli čim su stupila toplija vremena. 
    Kod kuće uredno obavlja nuždu, kod bake i prijatelja isto, ali u vrtiću bi znao obaviti u hlače. Tete kažu da ne reagira na njihove upite o odlasku u wc i da negira da je popiškio hlače. Nakon 2 tjedna tete su mi rekle da im je to problem zbog velikog broja djece u skupini i počele su mu stavljati pelenu, a ja mu ih kod kuće ne stavljam jer nije potrebno. Od tada imamo problem s noćnim mokrenjem, što ranije nije bio slučaj. Nisam bila za povratak pelena, jer sam smatrala da će ga to zbuniti, ali nisam imala izbora glede vrtića, budući da tete nemaju vremena posvetiti se tome. Sad mi govore kako je velik za pelene i da potražim stručnu pomoć. Sin mi je društven, voli ići u vrtić i zaista ne znam što učiniti. mama X

Draga mama X,
nažalost, prema Vašem opisu, odgajateljice su učinile VELIKU profesionalnu grešku. Koliko god im bilo teško i koliko god imaju puno djece, one moraju pronaći način kako da potiču zdrav djetetov razvoj te zadovoljavati njegove potrebe. To apsolutno nije uvijek lako, osobito kada se ima 25-ero ili više djece, međutim vraćanje dijeteta od 4 godine u pelene, je nedopustivo! K tome, upravo zato jer Vaš dječak ima 4 godine i motorički razvoj mu dozvoljava da bude samostalan u oblačenju i svlačenju. To znači da čak i kada se popiški u gaće, može se sam presvući. I mlađa djeca to mogu učiniti bez problema.
Dakle, ono što Vi možete učiniti jest razgovarati sa odgajateljima, reći da ne želite da mu stavljaju pelenu. Naglasite da se može sam presvući i da ćete mu Vi pripremiti robu ukoliko će biti potrebno.  Istaknite im kako se problem dalje razvio (noćno mokrenje) i da se tome mora stati na kraj te da ste spremni surađivati s njima. Vrlo vjerojatno neće biti oduševljene (tim više što su već napravile ovakvu grešku), međutim Vi se morate izboriti za svoje dijete i omogućiti mu zdrav razvoj. Dijete koje je usvojilo u nekom trenutku određenu kontrolu nad fiziološkim potrebama, NE SMIJE NOSITI PELENE iz komocije odraslih (izuzev ozbiljnih zdravstvenih problema). Imati pelene s 4 godine, može bitno narušiti pozitivnu sliku o sebi, njegovo mišljenje o sebi, i vjerovanje u svoje normalne, prirodne i razvojne sposobnosti itd.
Razgovarajte o problemu i sa pedagogom i/ili psihologom Vrtića ukoliko se problem ne riješi ili ako će odgajatelji i dalje imati hrpu objašnjenja zašto će mu i dalje stavljati pelenu. Ali prvo svakako zahtjevajte razgovor s odgajateljima jer su one ipak najviše s njim i to će one sigurno cijeniti. Ukoliko će odbiti razgovarati sa Vama individualno (dakle bez prisustva djeteta) u periodu od tjedan dana, tada se obratite pedagogu ili psihologu. Ovaj problem morate brzo riješiti!
Moguće je da, kako ćete Vi dići buku oko toga, da će odgajateljice stvoriti negativan odnos prema Vašem dječaku. I na to budite vrlo pozorni i osjetljivi (kako ga pozdravljaju, kako se općenito odnose prema njemu, što on priča o njima i sl.). Ako primijetite da su grube prema njemu, da nešto ne štima, ponovno tražite razgovor s njima, a onda i razgovor sa stručnim timom.
Zahtjevajte da se adekvatno odnose prema Vašem sinu. On boravi određeno značajno vrijeme s njima i one ga i odgajaju za to vrijeme. Odgoj mora biti adekvatan na svim aspektima (poticanje fizičkog, socioemocionalnog i spoznajnog razvoja). Naravno, i Vi razmišljajte o svojim postupcima, kako Vi potičete njegov zdrav razvoj i samostalnost? Razmislite, zašto taj proces prilagodbe traje toliko dugo, da li je jako vezan za Vas, na koji način možete poticati njegovu samostalnost i da nauči živjeti bez Vas i sl. On to sve mora učiniti i što prije Vi učinite „svoj“ dio, on će moći započeti proces učenja „svog“ dijela.
Sretno!

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Odgajateljice vratile dječaka (4) u pelene, a problemi s mokrenjem se pogoršali

<para>
 Sretno, razigrano i relativno pričljivo djete koje je kao i svako drugo radilo pogreške koje smo zajedno bez puno muke rješavali. Kahlicu i obavljanje nužde u "velikom" WC-u smo prošli bez problema. No, odjednom kao da je negdje kod njega "puklo" i već dva mjeseca pokušavamo otkriti gdje je uzrok. Bezuspješno. Sada kao da ima tri faze ponašanja, ovisno o tome gdje se nalazi. 
</para>
<para>
 Kod kuće ne želi pričati i bježi od svake komunikacije. Čim uđemo kroz vrata stana on se presvuče i bježi u sobu iz koje više ne želi izaći. Ukoliko pokušamo započeti razgovor on plače i ne prestaje. Jedanput je puna dva sata plakao bez prestanka, dok smo mu mi pokušavali objasniti što je dobro, a što ne. Također ne želi jesti. Na samo spominjanje doručka/ručka/večere počinje plakati, makar ako ga pitamo da li je gladan kroz suze odgovori potvrdno. 
 U vrtiću je još gore. Svađa se, ljuti i tuče ne samo drugu djecu već i jednu tetu, dok je s druge dvije donekle OK (to nismo uspjeli shvatiti zašto). Sve igračke su njegove. Hranu baca po sobi. Lupa po vratima ako mu tete kažu da nešto ne smije raditi,.. itd. 
 Najbolja strana mu je kada izađemo van. Bilo na igralište, šetnju, u posjetu kod prijatelja, roditelja. Tada je uvijek nasmješen. Ako ga nečije djete u ljutnji lupi, uopće ne reagira. Djeli sve igračke. Jede bez plača i tako lijepo da ga je milina gledati. Priča sa svima i sve pozdravlja. Ukratko totalna suprotnost od svega što radi kod kuće ili u vrtiću. Kako mu objasniti da nema razlike od vrtića/kuće/igrališta? 
 Moram napomenuti da je riječ o posvojenom djetetu, koje kada je došao nije imao neke navike ponajviše oko jela. Došao je kod nas sa 2.5 godine (još uvijek sa pelenom) i sa odjećom br. "1". Sve smo uspjeli riješiti bez većih problema, sve do sada. Potičemo mu samostalnost, tako da se bez problema može sam presvući i obuči tenisice/šlape. Zabrinuti mama i tata
</para>
<para>Dragi mama i tata,</para>
<para>ukoliko je kod njega odjednom došlo do takvih promjena u ponašanju (kažete da je odjednom nešto puklo), ja bih Vam svakako savjetovala da se javite stručnjaku za pomoć. U prvom redu da porazgovarate s vrtićkim psihologom koji će Vam sigurno dati i neke smjernice.
Možete se također javiti i u naš centar kolegici Gjurković koja radi terapiju igrom s djecom od 3 do 11 godina starosti. Više o tome možete pročitati na našim stranicama www.centarproventus.hr.</para>
<para>Postoji mogućnost da je doživio nekakvu traumu zbog koje je došlo do takve promjene ponašanja. U svakom slučaju vrijedno je provjeriti.
Za to vrijeme pružite mu utjehu. U situacijama kada plače bez prestanka, nemojte mu objašnjavati što je dobro, a što ne, već ga samo zagrlite i budite tu za njega. Dijete kada plače traži utjehu i zaštitu te mu je najbolje isto pružiti svojom prisutnošću i toplinom. Na taj će se način osjetiti sigurno. Ako se opire i ne želi da ga zagrlite recite mu da ste tu za njega i kada god poželi, neka dođe k vama.</para>
<para>Za njegove igračke mu priznajte i potvrdite da su njegove, a za tuđe igračke koje svojata, smireno mu recite da to nisu njegove igračke koliko god puta to trebalo ponoviti.</para>
<para>Odvojite vrijeme za njega i to na način da uvedete nekakve zajedničke rituale koje ćete provoditi svi zajedno. Odredite ih s obzirom na njegove interese. Možda je to odlazak na neku utakmicu, ili u šetnju gradom ili u kino, kazalište, pa poslije toga na kolače. Bitno je da u tim trenucima on bude važan i da se pažnja pomakne s njegova neprihvatljiva ponašanja. Pomaknite fokus. Pričajte mu priče koje nemaju veze s njegovim trenutnim ponašanjem.</para>
<para>Očito da je ušao u svojevrsnu fazu bunta, što je samo simptom, a daljnja je preporuka da se nađe uzrok takvom ponašanju. Čini mi se da ćete do uzroka teško doći sami, stoga još jednom preporučam savjetovanje sa stručnjakom.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Uzroci iznenadne promjene u ponašanju kod 4-godišnjaka Poštovani, riječ je o četverogodišnjaku. Do prije dva mjeseca je sve bilo super. 
    Sretno, razigrano i relativno pričljivo djete koje je kao i svako drugo radilo pogreške koje smo zajedno bez puno muke rješavali. Kahlicu i obavljanje nužde u "velikom" WC-u smo prošli bez problema. No, odjednom kao da je negdje kod njega "puklo" i već dva mjeseca pokušavamo otkriti gdje je uzrok. Bezuspješno. Sada kao da ima tri faze ponašanja, ovisno o tome gdje se nalazi. 


   Kod kuće ne želi pričati i bježi od svake komunikacije. Čim uđemo kroz vrata stana on se presvuče i bježi u sobu iz koje više ne želi izaći. Ukoliko pokušamo započeti razgovor on plače i ne prestaje. Jedanput je puna dva sata plakao bez prestanka, dok smo mu mi pokušavali objasniti što je dobro, a što ne. Također ne želi jesti. Na samo spominjanje doručka/ručka/večere počinje plakati, makar ako ga pitamo da li je gladan kroz suze odgovori potvrdno. 
   U vrtiću je još gore. Svađa se, ljuti i tuče ne samo drugu djecu već i jednu tetu, dok je s druge dvije donekle OK (to nismo uspjeli shvatiti zašto). Sve igračke su njegove. Hranu baca po sobi. Lupa po vratima ako mu tete kažu da nešto ne smije raditi,.. itd. 
   Najbolja strana mu je kada izađemo van. Bilo na igralište, šetnju, u posjetu kod prijatelja, roditelja. Tada je uvijek nasmješen. Ako ga nečije djete u ljutnji lupi, uopće ne reagira. Djeli sve igračke. Jede bez plača i tako lijepo da ga je milina gledati. Priča sa svima i sve pozdravlja. Ukratko totalna suprotnost od svega što radi kod kuće ili u vrtiću. Kako mu objasniti da nema razlike od vrtića/kuće/igrališta? 
   Moram napomenuti da je riječ o posvojenom djetetu, koje kada je došao nije imao neke navike ponajviše oko jela. Došao je kod nas sa 2.5 godine (još uvijek sa pelenom) i sa odjećom br. "1". Sve smo uspjeli riješiti bez većih problema, sve do sada. Potičemo mu samostalnost, tako da se bez problema može sam presvući i obuči tenisice/šlape. Zabrinuti mama i tata

Dragi mama i tata,
ukoliko je kod njega odjednom došlo do takvih promjena u ponašanju (kažete da je odjednom nešto puklo), ja bih Vam svakako savjetovala da se javite stručnjaku za pomoć. U prvom redu da porazgovarate s vrtićkim psihologom koji će Vam sigurno dati i neke smjernice.
Možete se također javiti i u naš centar kolegici Gjurković koja radi terapiju igrom s djecom od 3 do 11 godina starosti. Više o tome možete pročitati na našim stranicama www.centarproventus.hr.
Postoji mogućnost da je doživio nekakvu traumu zbog koje je došlo do takve promjene ponašanja. U svakom slučaju vrijedno je provjeriti.
Za to vrijeme pružite mu utjehu. U situacijama kada plače bez prestanka, nemojte mu objašnjavati što je dobro, a što ne, već ga samo zagrlite i budite tu za njega. Dijete kada plače traži utjehu i zaštitu te mu je najbolje isto pružiti svojom prisutnošću i toplinom. Na taj će se način osjetiti sigurno. Ako se opire i ne želi da ga zagrlite recite mu da ste tu za njega i kada god poželi, neka dođe k vama.
Za njegove igračke mu priznajte i potvrdite da su njegove, a za tuđe igračke koje svojata, smireno mu recite da to nisu njegove igračke koliko god puta to trebalo ponoviti.
Odvojite vrijeme za njega i to na način da uvedete nekakve zajedničke rituale koje ćete provoditi svi zajedno. Odredite ih s obzirom na njegove interese. Možda je to odlazak na neku utakmicu, ili u šetnju gradom ili u kino, kazalište, pa poslije toga na kolače. Bitno je da u tim trenucima on bude važan i da se pažnja pomakne s njegova neprihvatljiva ponašanja. Pomaknite fokus. Pričajte mu priče koje nemaju veze s njegovim trenutnim ponašanjem.
Očito da je ušao u svojevrsnu fazu bunta, što je samo simptom, a daljnja je preporuka da se nađe uzrok takvom ponašanju. Čini mi se da ćete do uzroka teško doći sami, stoga još jednom preporučam savjetovanje sa stručnjakom.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Uzroci iznenadne promjene u ponašanju kod 4-godišnjaka

<para>
 Od liječnice smo dobili uputnicu za odlazak u bolnicu. U bolnici je bila tjedan dana, obavili su sve moguće pretrage od snimanja srca, glave, pluća, razgovora sa psihologom i psihijatrom. Nisu nam bile preporučene nikakve terapije niti ništa, rečeno je da je sa djetetom sve u redu. Rečeno nam je da su to tikovi. Međutim to traje već tri godine sa povremenim prekidima od par tjedana te se svaki put javi neki drukčiji tik. Zadnji tik je kao da ona razgovara sama sa sobom, nečemu se čudi, sliježe rukama i uzdiše. Zanima me da li postoje neke terapije da se pomogne djetetu jer joj to stvara probleme u društvu te se stalno skriva od nas da ne vidimo kada to radi? Mama I.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Budući da je odstranjen potencijalni fiziološki uzrok nekontroliranih motoričkih i vokalnih pokreta Vaše djevojčice, uzrok je vrlo vjerojatno psihičke prirode. Glede terapije, terapija igrom mogla bi joj pomoći jer se u tom procesu otkrivaju iskustva koje je dijete imalo te osjećaji i misli vezani za njih koja možda opterećuje Vaše dijete. Na terapiju igrom, za sada, prema mojim saznanjima možete dobiti samo kod nas u Centru Proventus u Zagrebu.</para>
<para>Ukoliko niste u Zagrebu, pokušajte razmisliti da li se je nešto dogodilo Vašoj djevojčici prije 3 godine. Tada je imala 7 godina. Da li je tada krenula u školu? Kako je prihvatila školu? Da li se suočavala sa nekim problemima? Da li je bilo neke druge stresne situacije? Da li je netko umro u obitelji ili životinjica za koje je bila vezana? Da li ste se preselili? Da li je dobila brata/seku? Jeste li se Vi sa suprugom više svađali tada (ako je netko od vas izgubio posao ili sam doživio neku stresnu situaciju)? Da li se je bilo što dogodilo što bi Vaša djevojčica mogla doživjeti kao stres čak i ako se Vama naizgled čini da to nije bilo tako strašno?</para>
<para>Vrlo često roditelji i ostale odrasle osobe smatraju da se je dijete mnogo brže adaptiralo na nove situacije (poput škole koje zapravo mogu biti veliki izvor stresa za dijete) jer im se naizgled čini da dijete dobro funkcionira tj. nije postalo agresivno (što je najčešći razlog za brigu odraslih). No to može biti daleko od istine da li se je dijete ili nije prilagodilo, prihvatilo novu situaciju/ljude, kako se je snašlo itd.?</para>
<para>Ponekad će dijete čak šutjeti i zatomljavati svoje probleme ukoliko ima dojam da bi tako moglo rastužiti ili učiniti nesretnim roditelje ili odrasle osobe koji se brinu za nju. Djeca su sposobna samima sebi potpuno nesvjesno jako mnogo lošeg što se tiče psihičkog zdravlja kako bi sačuvalo odrasle osobe. To čine zbog prirodnog nagona da sačuvaju odraslu osobu koja se brine za njih jer znaju da se nisu sposobna brinuti sama za sebe. Tako da, ako odrasla osoba nije dobro, tko će se brinuti za njih?!</para>
<para>Dobro razmislite što bi to moglo biti jer je očito da se Vaša djevojčica veću dugo vremena bori s nečim u sebi što se manifestira kroz tikove. Kada saznate uzrok, lakše ćete pronaći i rješenje za tikove.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Uzrok nekontrolirane mimike lica, gestikulacije i tikova Imam djevojčicu staru 10 godina. Unazad 3 godine počela je raditi nekontrolirano grimase licem, okretanje očima, stiskanje šaka, nalik na neke napadaje. 
    Od liječnice smo dobili uputnicu za odlazak u bolnicu. U bolnici je bila tjedan dana, obavili su sve moguće pretrage od snimanja srca, glave, pluća, razgovora sa psihologom i psihijatrom. Nisu nam bile preporučene nikakve terapije niti ništa, rečeno je da je sa djetetom sve u redu. Rečeno nam je da su to tikovi. Međutim to traje već tri godine sa povremenim prekidima od par tjedana te se svaki put javi neki drukčiji tik. Zadnji tik je kao da ona razgovara sama sa sobom, nečemu se čudi, sliježe rukama i uzdiše. Zanima me da li postoje neke terapije da se pomogne djetetu jer joj to stvara probleme u društvu te se stalno skriva od nas da ne vidimo kada to radi? Mama I.

Draga mama,
Budući da je odstranjen potencijalni fiziološki uzrok nekontroliranih motoričkih i vokalnih pokreta Vaše djevojčice, uzrok je vrlo vjerojatno psihičke prirode. Glede terapije, terapija igrom mogla bi joj pomoći jer se u tom procesu otkrivaju iskustva koje je dijete imalo te osjećaji i misli vezani za njih koja možda opterećuje Vaše dijete. Na terapiju igrom, za sada, prema mojim saznanjima možete dobiti samo kod nas u Centru Proventus u Zagrebu.
Ukoliko niste u Zagrebu, pokušajte razmisliti da li se je nešto dogodilo Vašoj djevojčici prije 3 godine. Tada je imala 7 godina. Da li je tada krenula u školu? Kako je prihvatila školu? Da li se suočavala sa nekim problemima? Da li je bilo neke druge stresne situacije? Da li je netko umro u obitelji ili životinjica za koje je bila vezana? Da li ste se  preselili? Da li je dobila brata/seku? Jeste li se Vi sa suprugom više svađali tada (ako je netko od vas izgubio posao ili sam doživio neku stresnu situaciju)? Da li se je bilo što dogodilo što bi Vaša djevojčica mogla doživjeti kao stres čak i ako se Vama naizgled čini da to nije bilo tako strašno?
Vrlo često roditelji i ostale odrasle osobe smatraju da se je dijete mnogo brže adaptiralo na nove situacije (poput škole koje zapravo mogu biti veliki izvor stresa za dijete) jer im se naizgled čini da dijete dobro funkcionira tj. nije postalo agresivno (što je najčešći razlog za brigu odraslih). No to može biti daleko od istine da li se je dijete ili nije prilagodilo, prihvatilo novu situaciju/ljude, kako se je snašlo itd.?
Ponekad će dijete čak šutjeti i zatomljavati svoje probleme ukoliko ima dojam da bi tako moglo rastužiti ili učiniti nesretnim roditelje ili odrasle osobe koji se brinu za nju. Djeca su sposobna samima sebi potpuno nesvjesno jako mnogo lošeg što se tiče psihičkog zdravlja kako bi sačuvalo odrasle osobe. To čine zbog prirodnog nagona da sačuvaju odraslu osobu koja se brine za njih jer znaju da se nisu sposobna brinuti sama za sebe. Tako da, ako odrasla osoba nije dobro, tko će se brinuti za njih?!
Dobro razmislite što bi to moglo biti jer je očito da se Vaša djevojčica veću dugo vremena bori s nečim u sebi što se manifestira kroz tikove. Kada saznate uzrok, lakše ćete pronaći i rješenje za tikove.

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Uzrok nekontrolirane mimike lica, gestikulacije i tikova

<para>
 Ja sam iz inozemstva, ali suprug i djeca su Hrvati (molim oprostite na mogućim pogreškama). Situacija je škakljiva, ne želim sinu zagorčati život u školi, ali opet smatram da je ovo nedopustivo. Osim mojeg sina, učiteljica je udarila još jednog dečka (curice ne dira). Inače ova učiteljica je u školi na glasu kao SUPER, vesela i dobra.
</para>
<para>
 Ne želim sinu još više komplicirati ovo razdobje prilagodbe. Što da radim? Mama I
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Imate pravo, ovakva je situacija nedopustiva, bez obzira na učiteljičino opravdanje zbog čega to čini.</para>
<para>S druge strane, realno je da bi direktna konfrontacija mogla Vašem sinu zagorčati život. Preporučujem Vam stoga prvo pomirljiv razgovor, bez obzira na emocije koje su u Vama vjerojatno uzburkane. Najavite se učiteljici na razgovor, ako je potrebno možete joj već pri najavi reći da Vas je Vaš sin obavijestio da ga je udarila i da želite o tome s njom porazgovarati. U tom razgovoru možete joj skrenuti pažnju na to da ste čitali dosta knjiga koje upućuju na to da je udaranje djece uvijek kontraproduktivno i besmisleno, a može biti i štetno za dječju psihu te da vas je stoga strah za Vašeg sina, pa ju molite da to više ne čini, a ako je potrebno može se uvijek obratiti Vama i reći što je Vaš sin učinio – Vi ste uvijek spremni na suradnju s profesorima u interesu Vašeg sina, pa i u odgojnom smislu.</para>
<para>Možda će ovakav pomirljivi ton uroditi plodom i možda učiteljica više neće dirati Vašeg sina. No budite spremni na to da je moguće da s Vama uopće neće željeti razgovarati ili da će na bilo koji drugi način odbijati suradnju, mijenjati temu pri razgovoru, pa i ustrajati na svom pravu da udari vaše dijete kada smatra da je ono to zaslužilo. U tom se slučaju morate postaviti asertivno, odlučno i otvoreno te učiteljici staviti do znanja da ste majka koja je u zaštiti svog djeteta spremna ići do kraja, bio kraj kod ravnatelja, pravobraniteljice za zaštitu djece ili novinara. I da udaranje svog djeteta, bez obzira na spremnost na suradnju, nikada i nikako nećete dopustiti.</para>
<para>Kao i u svakom konfliktu, uvijek morate imati viziju kamo Vas vode Vaše riječi i gdje je kraj i izlaz iz konflikta. Ako je potrebno, prije razgovora s učiteljicom informirajte se o pravima djece, školskom pravilniku koji sigurno eksplicitno brani fizičko kažnjavanje djeteta, o mogućnosti da dijete premjestite u drugu školu kao krajnju mjeru ako je to potrebno.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Učiteljica mog sina prvašića udara po glavi Imam sina prvašića. Učiteljica ga je nekoliko puta udarila po glavi, jer je bio spor na ispitu i slučajno zgužvao na likovnom čestitku. 
    Ja sam iz inozemstva, ali suprug i djeca su Hrvati (molim oprostite na mogućim pogreškama). Situacija je škakljiva, ne želim sinu zagorčati život u školi, ali opet smatram da je ovo nedopustivo. Osim mojeg sina, učiteljica je udarila još jednog dečka (curice ne dira). Inače ova učiteljica je u školi na glasu kao SUPER, vesela i dobra.


   Ne želim sinu još više komplicirati ovo razdobje prilagodbe. Što da radim? Mama I

Draga mama,
Imate pravo, ovakva je situacija nedopustiva, bez obzira na učiteljičino opravdanje zbog čega to čini.
S druge strane, realno je da bi direktna konfrontacija mogla Vašem sinu zagorčati život. Preporučujem Vam stoga prvo pomirljiv razgovor, bez obzira na emocije koje su u Vama vjerojatno uzburkane. Najavite se učiteljici na razgovor, ako je potrebno možete joj već pri najavi reći da Vas je Vaš sin obavijestio da ga je udarila i da želite o tome s njom porazgovarati. U tom razgovoru možete joj skrenuti pažnju na to da ste čitali dosta knjiga koje upućuju na to da je udaranje djece uvijek kontraproduktivno i besmisleno, a može biti i štetno za dječju psihu te da vas je stoga strah za Vašeg sina, pa ju molite da to više ne čini, a ako je potrebno može se uvijek obratiti Vama i reći što je Vaš sin učinio – Vi ste uvijek spremni na suradnju s profesorima u interesu Vašeg sina, pa i u odgojnom smislu.
Možda će ovakav pomirljivi ton uroditi plodom i možda učiteljica više neće dirati Vašeg sina. No budite spremni na to da je moguće da s Vama uopće neće željeti razgovarati ili da će na bilo koji drugi način odbijati suradnju, mijenjati temu pri razgovoru, pa i ustrajati na svom pravu da udari vaše dijete kada smatra da je ono to zaslužilo. U tom se slučaju morate postaviti asertivno, odlučno i otvoreno te učiteljici staviti do znanja da ste majka koja je u zaštiti svog djeteta spremna ići do kraja, bio kraj kod ravnatelja, pravobraniteljice za zaštitu djece ili novinara. I da udaranje svog djeteta, bez obzira na spremnost na suradnju, nikada i nikako nećete dopustiti.
Kao i u svakom konfliktu, uvijek morate imati viziju kamo Vas vode Vaše riječi i gdje je kraj i izlaz iz konflikta. Ako je potrebno, prije razgovora s učiteljicom informirajte se o pravima djece, školskom pravilniku koji sigurno eksplicitno brani fizičko kažnjavanje djeteta, o mogućnosti da dijete premjestite u drugu školu kao krajnju mjeru ako je to potrebno.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Učiteljica mog sina prvašića udara po glavi

<para>
 Poštovani, suprugu je prije mjesec dana dijagnosticirana žutica (Hepatitis A), a pošto imamo troje djece, zanima me da li bi bilo dobro da se i oni testiraju, tj. da se i ja s njima testiram? Njihova pedijatrica je rekla da nema potrebe ako nemaju simptome žutice, ali ja se svejedno plašim za njihovo zdravlje. Unapšrijed zahvalna i srdačan pozdrav! KM
</para>
<para>Hepatitis A je akutna virusna upla jetre, samoizlječiva bolest dobroćudnog tijeka koja iznimno rijetko prelazi u kronični oblik. Virus se prenosi fekalno-oralnim putem, a bolest se često javlja u manjim epidemijama, osobito u sredinama s lošom sanitacijom, te u dječjim zajednicama poput vrtića, škola, đačkih domova. Inkubacija traje 15-50 dana. Simptomi su postupni gubitak apetita, klonulost, umor, mučnina, povraćanje, bol pod desnim rebrenim lukom, a zatim žutica koja se najranije zamjećuje na bjeloočnicama. Simptomi nestaju u prosjeku nakon 10-14 dana, ali oporavak može potrajati i nekoliko tjedana.</para>
<para>Liječenje zahtjeva samo mirovanje u krevetu, skrb za dovoljan unos tekućine i elektrolita, a prehrana mora sadržavati ograničen unos masnoća. Prognoza je odlična. Prevencija hepatitisa A obuhvaća uobičajne higijenske mjere za sprječavanje fekalno-oralnog prijenosa uzročnika, a postoji i cjepivo protiv hepatitisa A.</para>
<para>Slažem se s mišljenjem Vaše pedijatrice da nije nužno testirati djecu ako nemaju neki od nevedenih simptoma,jer je bolest ionako benignog tijeka, a nema specifičnog liječenja, već je dovoljno provoditi drastične higijenske mjere. Ukoliko ipak želite to učiniti, jer se npr. „bojite da bolest nisu prehodali“, ne jurite, sačekajte da prođe vrijeme inkubacije.</para>
<para>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Testirati djecu na Hepatitis A? Poštovani, suprugu je prije mjesec dana dijagnosticirana žutica (Hepatitis A), a pošto imamo troje djece, zanima me da li bi bilo dobro da se i oni testiraju, tj. da se i ja s njima testiram? 
   Poštovani, suprugu je prije mjesec dana dijagnosticirana žutica (Hepatitis A), a pošto imamo troje djece, zanima me da li bi bilo dobro da se i oni testiraju, tj. da se i ja s njima testiram? Njihova pedijatrica je rekla da nema potrebe ako nemaju simptome žutice, ali ja se svejedno plašim za njihovo zdravlje. Unapšrijed zahvalna i srdačan pozdrav! KM

Hepatitis A je akutna virusna upla jetre, samoizlječiva bolest dobroćudnog tijeka koja iznimno rijetko prelazi u kronični oblik. Virus se prenosi fekalno-oralnim putem, a bolest se često javlja u manjim epidemijama, osobito u sredinama s lošom sanitacijom, te u dječjim zajednicama poput vrtića, škola, đačkih domova. Inkubacija traje 15-50 dana. Simptomi su postupni gubitak apetita, klonulost, umor, mučnina, povraćanje, bol pod desnim rebrenim lukom, a zatim žutica koja se najranije zamjećuje na bjeloočnicama. Simptomi nestaju u prosjeku nakon 10-14 dana, ali oporavak može potrajati i nekoliko tjedana.
Liječenje zahtjeva samo mirovanje u krevetu, skrb za dovoljan unos tekućine i elektrolita, a prehrana mora sadržavati ograničen unos masnoća. Prognoza je odlična. Prevencija hepatitisa A obuhvaća uobičajne higijenske mjere za sprječavanje fekalno-oralnog prijenosa uzročnika, a postoji i cjepivo protiv hepatitisa  A.
Slažem se s mišljenjem Vaše pedijatrice da nije nužno testirati djecu ako nemaju neki od nevedenih simptoma,jer je bolest ionako benignog tijeka, a nema specifičnog liječenja,  već je dovoljno provoditi drastične higijenske mjere. Ukoliko ipak želite to učiniti, jer se npr. „bojite da bolest nisu prehodali“, ne jurite, sačekajte da prođe vrijeme inkubacije.
Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Testirati djecu na Hepatitis A?

<para> Da li to može biti jedan od simptoma ranog puberteta ili je u pitanju nešto sasvim drugo?</para>
<para>
 Imam sina kojem je skoro 9 godina i moje je pitanje u vezi njegovoh bradavica na grudima koje su se počele širiti i crveniti. On osjeća malo peckanje i svrab. Da li to može biti jedan od simptoma ranog puberteta ili je u pitanju nešto sasvim drugo? Toba
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor: U predpubertetskom periodu povećanje dojki nije rijetkost. Obratite pozornost da li su u vašeg dječaka prisutne i druge sekundarne spolne oznake – povećanje testisa, spolovila, pubična i pazušna dlakavost. Ako da – obratite se dječjem endokrinologu za daljnje pretrage. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. neuropedijatar – subspec. dječje neurologije <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poliklinika Sabol<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Preuranjeni pubertet kod dječaka Imam sina kojem je skoro 9 godina i moje je pitanje u vezi njegovoh bradavica na grudima koje su se počele širiti i crveniti. On osjeća malo peckanje i svrab.  Da li to može biti jedan od simptoma ranog puberteta ili je u pitanju nešto sasvim drugo?

   Imam sina kojem je skoro 9 godina i moje je pitanje u vezi njegovoh bradavica na grudima koje su se počele širiti i crveniti. On osjeća malo peckanje i svrab. Da li to može biti jedan od simptoma ranog puberteta ili je u pitanju nešto sasvim drugo? Toba
   
   Odgovor: U predpubertetskom periodu povećanje dojki nije rijetkost. Obratite pozornost da li su u vašeg dječaka prisutne i druge sekundarne spolne oznake – povećanje testisa, spolovila,  pubična i  pazušna dlakavost. Ako da – obratite se dječjem endokrinologu za daljnje pretrage. 
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med.
   
   spec. neuropedijatar – subspec. dječje neurologije Poliklinika Sabol
   
 Klinfo.hr 

Preuranjeni pubertet kod dječaka

<para>
 Voli pomagati i najsretniji je kada ga se zamoli za pomoć oko neke „odrasle“ stvari. Ima nježnu i brižnu crtu u sebi što se vidi u ophođenju prema mlađemu bratu i općenito u odnosu prema mlađima od sebe. Međutim, oduvijek je s njim bio najveći problem njegovo neslušanje i apsolutno ignoriranje bilo kakvih uputa. Jednostavno ga se fizički mora odvući od neke aktivnosti. Taj problem se sada nastavlja u vrtiću, jer gotovo svaki dan slušamo primjedbe na njega: pljuje hranu, baca se i valja po podu, lovi djecu za vrat, zna se tu i tamo i potući, ali ono najglavnije: ništa ne sluša. On se naprosto ogluši na pozive i dovikivanja. Obzirom na činjenicu da stvarno puno s njim razgovaramo i primjenjujemo sustav pohvala, nagrada i kazna više jednostavno ne znamo što da radimo, jer se čini da ništa ne pali. Izmislila sam lik pomoću kojeg mu pričam priče odgojne tematike (i on ga obožava!), a kroz igru i igranje uloga učimo ga što je prihvatljivo ponašanje. I u svemu tome, kad ga se pita – on sve zna nabrojiti, što se smije i što se ne smije, ali to nažalost ne primjenjuje. Moram dodati da je izrazito povodljiv te se sad još i priklonio dječaku u vrtiću koji mu je po temperamentu veoma sličan, pa su sad njih dvojica nezaustavljivi i – najbolji prijatelji. Očajni smo. Imamo osjećaj da svi naši napori ne donose ama baš nikakve rezultate, a problemi se samo nastavljaju. Kada upitamo tete u vrtiću za savjet, one kažu budite dosljedni, puno razgovarajte i imajte strpljenja. Nama je to već postalo smiješno, jer sve navedeno od prvog dana primjenjujemo, samo nam je sada već ponestalo strpljenja. Što da radimo?
</para>
<para>Dragi roditelji,</para>
<para>lijepo je kako se bavite svojim djetetom i kako razmišljate i o svojim postupcima. Postoji jedna izreka koja kaže „Ako te ono što radiš ne dovodi do onoga što želiš, radi nešto drugo“. Dakle, ukoliko od početka radite jedne te iste svari koje ne dovode do rezultata koje želite, vrijeme je za razmišljanje što sada?</para>
<para>U prvom redu bih htjela naglasiti da je vaš dječak vjerojatno takvog temperamenta koji pospješuje njegovu aktivnost. Prema podjelama i kombinacijama temperamenta postoje „zahtjevnija“ djeca s kojom je potrebno uložiti više energije nego s nekom drugom djecom da bi došli na isto. Ako je tome tako, bitno je da i dalje budete strpljivi te da prihvatite činjenicu da je nekoj djeci jednostavno potrebno više (pažnje, aktivnosti, strukturiranog vremena, zajedničkog vremena i sl.…).</para>
<para>Što se pak tiče njegova neslušanja i ignoriranja iz vašeg pisma ne znam točno kakav je vaš sistem pohvala, nagrada i kazni i kako to točno radite.</para>
<para>Pitanja koja će Vam možda ukazati na područje promjene jesu:
- Koliko dnevno provodite u zajedničkim kreativnim i drugim aktivnostima? Stručnjaci preporučaju barem sat vremena u konstruktivnoj igri, koja podrazumijeva da smo potpuno posvećeni djetetu i igri, bez razmišljanja o obavezama koje nas čekaju.
- Jeste li precizni, konkretni i jasni u postavljanju zahtjeva? Primjerice, umjesto "budi dobar", trebali bi navesti što točno pod tim podrazumijevate (pospremi igračke, sjedni za stol i jedi, opasno je da trčiš s vilicom u rukama…).
- Stavljate li se ponekad u „njegove šlapice“? Npr. roditelj može reći „nije bio dobar“, a dijete se bavilo aktivnošću koja ga ne zanima i dosadno mu je te pokazuje znakove nestrpljivosti. Dakle, činjenica jest da je djetetu bilo dosadno, a ne da nije bio dobar.
- Povezujete li njegovo ponašanje s njegovim potrebama? Ukoliko vam se čini da se po vama neželjeno ponaša iz određenog razloga slobodno to možete verbalizirati. Primjerice "čini mi se da ti se nikako ne da na spavanje pa se trudiš ne čuti me ili čini mi se da si ljut zbog toga"…
- Jeste li iskreni prema njemu? U smislu da mu ne obećate neke stvari samo da odgodite trenutne neugodnosti. Primjerice, dijete silno želi u parkić, a roditelji su na putu za dućan pa mu obećaju da će u park ići poslije dućana. Poslije to zaborave i odlaze kući. Premda se ne čini tako, ali dijete pamti. Povjerenja ima samo ako smo iskreni prema njemu.</para>
<para>U vezi nagrađivanja i kazni preporučila bih vam da pročitate naš članak <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/17/6625/1/">U ritmu djeteta: Odgoj bez prijetnji i ucjena</ulink>.</para>
<para>Osim svega navedenog moj je savjet jako „jednostavan“: živite sa svojim djetetom i neka vaša ponašanja budu određena ciljem koji želite postići.</para>
<para>Vjerujem da vas smeta što vas ignorira kao što bi vas smetalo da vas ignorira bilo koja druga osoba (partner, prijatelj, neki drugi član obitelji, kolega na poslu). Što biste učinili u toj situaciji? Hoću reći da ponekada ne moramo razmišljati o odgoju kao procesu za kojeg smo zaduženi mi roditelji i o kojem ovisi dobrobit i budućnost naše djece. Dakle na pitanje što učiniti, protupitanje je što biste vi najradije učinili?</para>
<para>Objasniti ću na primjeru mame koju dijete ignorira: Ona ovisno o situaciji, raspoloženju itd. ne reagira uvijek isto. Ponekada se smije i juri za njim, unese mu se u lice i kaže „Ti si me mislio ignorirati, ne može“. Pri tome se smije, pa ga digne, vrti i sve to preraste u igru u kojoj mu ipak NE dopušta da ju ignorira. Ako radi nešto što zna da ne smije a ignorira upozorenja, mama može vrlo jasnim tonom glasa izraziti nezadovoljstvo i jasno, glasno, uvjerljivo kazati „Ne“. U slučaju da dijete ipak krene, fizički ga makne i to je kadra činiti dok ne odustane. Pri tome nema ljutnje, nema neželjenih emocija. Vrlo često stavi se u djetetove cipele i pojmi koliko je njemu nešto zanimljivo, novo, uzbudljivo što mi odrasli zabranjujemo. Stoga mu zabranjuje samo one stvari koje bi ugrozile nju, drugoga ili imovinu ili u određenim situacijama kada je neko ponašanje nužno kao na primjer kada su u parku i dođe vrijeme da mama ide na posao, a djetetu se naravno ne ide iz parka jer je baš sada najbolje. Tada mu kaže da ga razumije da mu je lijepo te da ne želi ići kući, ali da mama mora ići raditi i ako treba digne ga u naručje i krene. Dijete nakon nekog vremena zaista vjeruje.</para>
<para>Ukoliko ste prepoznali nešto što možete učiniti drugačije, promijenite strategiju i sretno!</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, dipl. soc. rad., <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Živahni i znatiželjni dječak (3,5) ne sluša i potpuno ignorira roditelje. Što učiniti? Naš sin ima 3,5 godine i prošle jeseni je krenuo u vrtić. Po temperamentu je izrazito živahan, veseo, radoznao i bistar dječak. 
    Voli pomagati i najsretniji je kada ga se zamoli za pomoć oko neke „odrasle“ stvari. Ima nježnu i brižnu crtu u sebi što se vidi u ophođenju prema mlađemu bratu i općenito u odnosu prema mlađima od sebe. Međutim, oduvijek je s njim bio najveći problem njegovo neslušanje i apsolutno ignoriranje bilo kakvih uputa. Jednostavno ga se fizički mora odvući od neke aktivnosti. Taj problem se sada nastavlja u vrtiću, jer gotovo svaki dan slušamo primjedbe na njega: pljuje hranu, baca se i valja po podu, lovi djecu za vrat, zna se tu i tamo i potući, ali ono najglavnije: ništa ne sluša. On se naprosto ogluši na pozive i dovikivanja. Obzirom na činjenicu da stvarno puno s njim razgovaramo i primjenjujemo sustav pohvala, nagrada i kazna više jednostavno ne znamo što da radimo, jer se čini da ništa ne pali. Izmislila sam lik pomoću kojeg mu pričam priče odgojne tematike (i on ga obožava!), a kroz igru i igranje uloga učimo ga što je prihvatljivo ponašanje. I u svemu tome, kad ga se pita – on sve zna nabrojiti, što se smije i što se ne smije, ali to nažalost ne primjenjuje. Moram dodati da je izrazito povodljiv te se sad još i priklonio dječaku u vrtiću koji mu je po temperamentu veoma sličan, pa su sad njih dvojica nezaustavljivi i – najbolji prijatelji. Očajni smo. Imamo osjećaj da svi naši napori ne donose ama baš nikakve rezultate, a problemi se samo nastavljaju. Kada upitamo tete u vrtiću za savjet, one kažu budite dosljedni, puno razgovarajte i imajte strpljenja. Nama je to već postalo smiješno, jer sve navedeno od prvog dana primjenjujemo, samo nam je sada već ponestalo strpljenja. Što da radimo?

Dragi roditelji,
lijepo je kako se bavite svojim djetetom i kako razmišljate i o svojim postupcima. Postoji jedna izreka koja kaže „Ako te ono što radiš ne dovodi do onoga što želiš, radi nešto drugo“. Dakle, ukoliko od početka radite jedne te iste svari koje ne dovode do rezultata koje želite, vrijeme je za razmišljanje što sada?
U prvom redu bih htjela naglasiti da je vaš dječak vjerojatno takvog temperamenta koji pospješuje njegovu aktivnost. Prema podjelama i kombinacijama temperamenta postoje „zahtjevnija“ djeca s kojom je potrebno uložiti više energije nego s nekom drugom djecom da bi došli na isto. Ako je tome tako, bitno je da i dalje budete strpljivi te da prihvatite činjenicu da je nekoj djeci jednostavno potrebno više (pažnje, aktivnosti, strukturiranog vremena, zajedničkog vremena i sl.…).
Što se pak tiče njegova neslušanja i ignoriranja iz vašeg pisma ne znam točno kakav je vaš sistem pohvala, nagrada i kazni i kako to točno radite.
Pitanja koja će Vam možda ukazati na područje promjene jesu:
- Koliko dnevno provodite u zajedničkim kreativnim i drugim aktivnostima? Stručnjaci preporučaju barem sat vremena u konstruktivnoj igri, koja podrazumijeva da smo potpuno posvećeni djetetu i igri, bez razmišljanja o obavezama koje nas čekaju.
- Jeste li precizni, konkretni i jasni u postavljanju zahtjeva? Primjerice, umjesto "budi dobar", trebali bi navesti što točno pod tim podrazumijevate (pospremi igračke, sjedni za stol i jedi, opasno je da trčiš s vilicom u rukama…).
- Stavljate li se ponekad u „njegove šlapice“? Npr. roditelj može reći „nije bio dobar“, a dijete se bavilo aktivnošću koja ga ne zanima i dosadno mu je te pokazuje znakove nestrpljivosti. Dakle, činjenica jest da je djetetu bilo dosadno, a ne da nije bio dobar.
- Povezujete li njegovo ponašanje s njegovim potrebama? Ukoliko vam se čini da se po vama neželjeno ponaša iz određenog razloga slobodno to možete verbalizirati. Primjerice "čini mi se da ti se nikako ne da na spavanje pa se trudiš ne čuti me ili čini mi se da si ljut zbog toga"…
- Jeste li iskreni prema njemu? U smislu da mu ne obećate neke stvari samo da odgodite trenutne neugodnosti. Primjerice, dijete silno želi u parkić, a roditelji su na putu za dućan pa mu obećaju da će u park ići poslije dućana. Poslije to zaborave i odlaze kući. Premda se ne čini tako, ali dijete pamti. Povjerenja ima samo ako smo iskreni prema njemu.
U vezi nagrađivanja i kazni preporučila bih vam da pročitate naš članak U ritmu djeteta: Odgoj bez prijetnji i ucjena.
Osim svega navedenog moj je savjet jako „jednostavan“: živite sa svojim djetetom i neka vaša ponašanja budu određena ciljem koji želite postići.
Vjerujem da vas smeta što vas ignorira kao što bi vas smetalo da vas ignorira bilo koja druga osoba (partner, prijatelj, neki drugi član obitelji, kolega na poslu). Što biste učinili u toj situaciji? Hoću reći da ponekada ne moramo razmišljati o odgoju kao procesu za kojeg smo zaduženi mi roditelji i o kojem ovisi dobrobit i budućnost naše djece. Dakle na pitanje što učiniti, protupitanje je što biste vi najradije učinili?
Objasniti ću na primjeru mame koju dijete ignorira: Ona ovisno o situaciji, raspoloženju itd. ne reagira uvijek isto. Ponekada se smije i juri za njim, unese mu se u lice i kaže „Ti si me mislio ignorirati, ne može“. Pri tome se smije, pa ga digne, vrti i sve to preraste u igru u kojoj mu ipak NE dopušta da ju ignorira. Ako radi nešto što zna da ne smije a ignorira upozorenja, mama može vrlo jasnim tonom glasa izraziti nezadovoljstvo i jasno, glasno, uvjerljivo kazati „Ne“. U slučaju da dijete ipak krene, fizički ga makne i to je kadra činiti dok ne odustane. Pri tome nema ljutnje, nema neželjenih emocija. Vrlo često stavi se u djetetove cipele i pojmi koliko je njemu nešto zanimljivo, novo, uzbudljivo što mi odrasli zabranjujemo. Stoga mu zabranjuje samo one stvari koje bi ugrozile nju, drugoga ili imovinu ili u određenim situacijama kada je neko ponašanje nužno kao na primjer kada su u parku i dođe vrijeme da mama ide na posao, a djetetu se naravno ne ide iz parka jer je baš sada najbolje. Tada mu kaže da ga razumije da mu je lijepo te da ne želi ići kući, ali da mama mora ići raditi i ako treba digne ga u naručje i krene. Dijete nakon nekog vremena zaista vjeruje.
Ukoliko ste prepoznali nešto što možete učiniti drugačije, promijenite strategiju i sretno!
Srdačan pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, dipl. soc. rad., Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Živahni i znatiželjni dječak (3,5) ne sluša i potpuno ignorira roditelje. Što učiniti?

<para>
 Inače nisam problematičan, naprotiv, primjeren sam i za taj moj problem zna nekolicina prijatelja. Inače se bavim sportom i ne zarađujem toliko mnogo koliko bi mi trebalo da kockam u ovim razmjerama. Mene zanima, je li jedini način da izbjegnem kockanje da ne odlazim na mjesta koja imaju primamljivu ponudu za kockanje? Ja se toga kanim na određeni period, ali imam osjećaj da se moram vratiti, i to i učinim, iz čista mira me đavo pozove sebi. Ja se nadam da ćete mi dati neku ideju, neki put kojim trebam krenuti, pa da se okanim te crne navike, koja me već u mojim mladim godinama košta mnogo živaca. Jednostavno ne želim izgubiti osobe koje volim bez razloga. Hvala Vam unaprijed! a.</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>Kockanje je ovisnost poput ovisnosti o alkoholu ili drogama. Svaka osoba ima vrlo individualne uzroke zbog kojih je sklon ovisnosti i individualna ponašanja. Ono što je sigurno da se i to kao i svaka druga bolest treba liječiti.</para>
<para>Kockanje može dovesti do značajnih problema, jer se osoba ne imajući dovoljno sredstava za kockanje, kako i sami kažete, zadužuje i time ulazi u probleme kako te dugove vratiti što nadalje može dovesti do krađa, razbojništva itd.</para>
<para>Ono što je poseban problem i što otežava liječenje jest što se danas čovjeku nudi okušati sreću na svakom koraku: od trgovačkih centara do televizije. Ljudi se potiču na rizično ponašanje uz poruku o tome da sreća »čeka iza ugla«.</para>
<para>Za početak bih Vam svakako savjetovala da izbjegavate mjesta koja imaju ponudu za kockanje, ali i da se javite stručnjaku koji vam može pomoći u rješavanju problema.</para>
<para>Patološko kockanje se liječi po sličnoj metodologiji kao druge bolesti ovisnosti: alkoholizam, narkomanija i pušenje. U liječenju sudjeluje cijela obitelj - programom sistematske obiteljske terapije. Ovisnik najprije prođe kroz proces preciznog dijagnosticiranja bolesti na bolničkom liječenju. Zatim se uključuje u dnevnu bolnicu. Proces liječenja se nastavlja narednih godinu dana kada pacijent sudjeluje u rehabilitacijskoj grupi nalik onima iz američkih filmova. Poslije ove faze on se uključuje u klub ovisnika od kockanja, u kojem sudjeluju ljudi koji su prošli kroz identične probleme i terapiju oporavka.</para>
<para>Osim tog načina koji se pruža u bolničkim ustanovama možete se također javiti na psihoterapiju na kojoj se individualno utvrđuje plan tretmana.
Vrijeme liječenja sebi možete pomoći izbjegavajući mjesta gdje se nudi kockanje, stvarajući pozitivne slike svog života kada ste uspješni i ostvarujete neke druge ciljeve, razmišljajući o drugim temama…</para>
<para>Ono što bi bilo korisno jest da se odmah javite na liječenje dok posljedice kockanja nisu teške i drastične.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Ovisnost o kockanju Poštovanje, imam jedan problem, čini mi se ogroman, iako nisam roditelj, ali bih mogao biti. Nadam se da ćete mi pomoći. Imam problem s kockanjem tj. kockanjem na aparatima. 
    Inače nisam problematičan, naprotiv, primjeren sam i za taj moj problem zna nekolicina prijatelja. Inače se bavim sportom i ne zarađujem toliko mnogo koliko bi mi trebalo da kockam u ovim razmjerama. Mene zanima, je li jedini način da izbjegnem kockanje da ne odlazim na mjesta koja imaju primamljivu ponudu za kockanje? Ja se toga kanim na određeni period, ali imam osjećaj da se moram vratiti, i to i učinim, iz čista mira me đavo pozove sebi. Ja se nadam da ćete mi dati neku ideju, neki put kojim trebam krenuti, pa da se okanim te crne navike, koja me već u mojim mladim godinama košta mnogo živaca. Jednostavno ne želim izgubiti osobe koje volim bez razloga. Hvala Vam unaprijed! a.
Poštovani,
Kockanje je ovisnost poput ovisnosti o alkoholu ili drogama. Svaka osoba ima vrlo individualne uzroke zbog kojih je sklon ovisnosti i individualna ponašanja. Ono što je sigurno da se i to kao i svaka druga bolest treba liječiti.
Kockanje može dovesti do značajnih problema, jer se osoba ne imajući dovoljno sredstava za kockanje, kako i sami kažete, zadužuje i time ulazi u probleme kako te dugove vratiti što nadalje može dovesti do krađa, razbojništva itd.
Ono što je poseban problem i što otežava liječenje jest što se danas  čovjeku nudi okušati sreću na svakom koraku: od trgovačkih centara do televizije. Ljudi se potiču na rizično ponašanje uz poruku o tome da sreća »čeka iza ugla«.
Za početak bih Vam svakako savjetovala da izbjegavate mjesta koja imaju ponudu za kockanje, ali i da se javite stručnjaku koji vam može pomoći u rješavanju problema.
Patološko kockanje se liječi po sličnoj metodologiji kao druge bolesti ovisnosti: alkoholizam, narkomanija i pušenje. U liječenju sudjeluje cijela obitelj - programom sistematske obiteljske terapije. Ovisnik najprije prođe kroz proces preciznog dijagnosticiranja bolesti na bolničkom liječenju. Zatim se uključuje u dnevnu bolnicu. Proces liječenja se nastavlja narednih godinu dana kada pacijent sudjeluje u rehabilitacijskoj grupi nalik onima iz američkih filmova. Poslije ove faze on se uključuje u klub ovisnika od kockanja, u kojem sudjeluju ljudi koji su prošli kroz identične probleme i terapiju oporavka.
Osim tog načina koji se pruža u bolničkim ustanovama možete se također javiti na psihoterapiju na kojoj se individualno utvrđuje plan tretmana.
Vrijeme liječenja sebi možete pomoći izbjegavajući mjesta gdje se nudi kockanje, stvarajući pozitivne slike svog života kada ste uspješni i ostvarujete neke druge ciljeve, razmišljajući o drugim temama…
Ono što bi bilo korisno jest da se odmah javite na liječenje dok posljedice kockanja nisu teške i drastične.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Ovisnost o kockanju

<para> Da li bi joj to moglo pogoršati njeno stanje i uzrokov</para>
<para>
 Dobar dan Vam želim! Imam jedan mali problem. Mala mi ima 2,5 godine i ustanovljen joj je u 1. mjesecu ove godine dermatitis atopica. Alergološko testiranje na hranu i na inhalatorne alergene bilo je negativno. Mazali smo se kremom a-derma, kupali u uljnoj kupki i izbacili iz prehrane mlijeko i mliječne proizvode, rajčicu, koncentrat rajčice, kivi, agrume, salame. Uzimamo aerius svako jutro te se pokazalo super. Unazad 4 dana pojavile su se atopiske promjene na vratu, sekundarno inficirane rane, s dijagnozom piodermija. Preporuka za liječenje je bila betrion i geokorton 2x2 dana, klavocin, uz nastavak aeriusa. Kontrola je za dva dana s tim da se javimo kod dermatologa. Geokoton nismo dobili i mažemo se samo betrionom. 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Ono što mene muči i zbog čega vam pišem je to što je dobila uz sve to još i mekšu stolicu uz sluz jer je prehlađena i ima upalu grla. Pošto je dobila antibiotik da li joj smijem dati Normiu? Da li bi joj to moglo pogoršati njeno stanje i uzrokovat još neku alergiju? Unaprijed hvala!!! Mama V.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor: Dijete je primjereno tretirano za atopijski dermatitis od svojeg pedijatra. Piodermija bi trebala proći uz primjenu antibiotske kreme (Betrion), pa se nadam da tu kortikosteriod nije niti bio neophodan (Geocorton). Mekše stolice, pomiješane sa sluzi nemaju veze s atopijskim dermatitisom već s akutnim kataralnim respiratornim infektom. Davali Vi Normiu ili ne – rezultat liječenja dermatitisa će biti jednako dobar. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr.sc. Zlatko Sabol,dr. Med<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Atopijski dermatitis i pojava mekše stolice Ono što mene muči i zbog čega vam pišem je to što je dobila uz sve to još i mekšu stolicu uz sluz jer je prehlađena i ima upalu grla. Pošto je dobila antibiotik da li joj smijem dati Normiu?  Da li bi joj to moglo pogoršati njeno stanje i uzrokov

   Dobar dan Vam želim! Imam jedan mali problem. Mala mi ima 2,5 godine i ustanovljen joj je u 1. mjesecu ove godine dermatitis atopica. Alergološko testiranje na hranu i na inhalatorne alergene bilo je negativno. Mazali smo se kremom a-derma, kupali u uljnoj kupki i izbacili iz prehrane mlijeko i mliječne proizvode, rajčicu, koncentrat rajčice, kivi, agrume, salame. Uzimamo aerius svako jutro te se pokazalo super. Unazad 4 dana pojavile su se atopiske promjene na vratu, sekundarno inficirane rane, s dijagnozom piodermija. Preporuka za liječenje je bila betrion i geokorton 2x2 dana, klavocin, uz nastavak aeriusa. Kontrola je za dva dana s tim da se javimo kod dermatologa. Geokoton nismo dobili i mažemo se samo betrionom. 
   
   Ono što mene muči i zbog čega vam pišem je to što je dobila uz sve to još i mekšu stolicu uz sluz jer je prehlađena i ima upalu grla. Pošto je dobila antibiotik da li joj smijem dati Normiu? Da li bi joj to moglo pogoršati njeno stanje i uzrokovat još neku alergiju? Unaprijed hvala!!! Mama V.
   
   Odgovor: Dijete je primjereno tretirano za atopijski dermatitis od svojeg pedijatra. Piodermija bi trebala proći uz primjenu  antibiotske kreme (Betrion), pa se nadam da tu kortikosteriod nije niti bio neophodan (Geocorton). Mekše stolice, pomiješane sa sluzi nemaju veze s atopijskim dermatitisom već s akutnim kataralnim respiratornim infektom. Davali Vi Normiu ili ne – rezultat liječenja dermatitisa će biti jednako dobar. 
   Prim dr.sc. Zlatko Sabol,dr. Medspec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije 
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Atopijski dermatitis i pojava mekše stolice

<para> Pedijatrica je rekla da se naša djevojčica samozadovoljava. Da li je to moguće?</para>
<para>
 Što mi možete reći o samozadovoljavanju kod 17 mjeseci stare djevojčice? Prošli smo razna testiranja mokraće, bakterija, glistica i sve je uredno. Pedijatrica je rekla da se naša djevojčica samozadovoljava. Da li je to moguće? Dok ona to počinje raditi izgleda bijesno, a kad završi sve je dalje u redu, a ako ne može doći do kraja ili je netko prekine podivlja - postane hiperaktivna, a i sve tuče oko sebe. Molim vas za savjet! Da li je to faza koja prolazi sama od sebe ili... To traje već 4 mjeseca. Savjetovala sam se i sa pedijatricom, ona kaže da je to normalno, da neka djeca se skrivaju a neka rade to na očigled. Već me je i pitala da li ja nemam drugog posla nego tražiti svom djetetu bolesti. Suprug i ja smo stvarno zabrinuti. A da je samo vidite kako je inteligentna i napredna za svoju dob. Unaprijed se zahvaljujemo. M.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Masturbacija (ili samozadovoljavanje) je normalni oblik ponašanja djece (i odraslih) koji se može javiti od rane dojenačke dobi kada govorimo o infantilnoj masturbaciji. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Često se napadaji samozadovoljavanja kod male djece pogrešno zamjenjuju za epilepsijske napadaje. Ostavite svoju djevojčicu da uživa u svojim aktivnostima, nemojte joj stvarati osjećaj da čini nešto ružno. Budite strpljivi, to će prestati - kada to ona odluči. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. neuropedijatar – subspec. dječje neurologije</emphasis>
</para>
<para>Poliklinika Sabol</para>

Samozadovoljavanje kod 17-mjesečne djevojčice Što mi možete reći o samozadovoljavanju kod 17 mjeseci stare djevojčice? Prošli smo razna testiranja mokraće, bakterija, glistica i sve je uredno.  Pedijatrica je rekla da se naša djevojčica samozadovoljava. Da li je to moguće?

   Što mi možete reći o samozadovoljavanju kod 17 mjeseci stare djevojčice? Prošli smo razna testiranja mokraće, bakterija, glistica i sve je uredno. Pedijatrica je rekla da se naša djevojčica samozadovoljava. Da li je to moguće? Dok ona to počinje raditi izgleda bijesno, a kad završi sve je dalje u redu, a ako ne može doći do kraja ili je netko prekine podivlja - postane hiperaktivna, a i sve tuče oko sebe. Molim vas za savjet! Da li je to faza koja prolazi sama od sebe ili... To traje već 4 mjeseca. Savjetovala sam se i sa pedijatricom, ona kaže da je to normalno, da neka djeca se skrivaju a neka rade to na očigled. Već me je i pitala da li ja nemam drugog posla nego tražiti svom djetetu bolesti. Suprug i ja smo stvarno zabrinuti. A da je samo vidite kako je inteligentna i napredna za svoju dob. Unaprijed se zahvaljujemo. M.
   
   Masturbacija (ili samozadovoljavanje) je normalni oblik ponašanja djece (i odraslih) koji se može javiti od rane dojenačke dobi kada govorimo o infantilnoj masturbaciji.  
   Često se napadaji samozadovoljavanja kod male djece pogrešno zamjenjuju za epilepsijske napadaje. Ostavite svoju djevojčicu da uživa u svojim aktivnostima, nemojte  joj stvarati osjećaj  da čini nešto ružno. Budite strpljivi, to će prestati - kada to ona odluči. 
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med.
   
   spec. neuropedijatar – subspec. dječje neurologije

Poliklinika Sabol Klinfo.hr 

Samozadovoljavanje kod 17-mjesečne djevojčice

<para>
 KL
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>guljenje voća, kao i kuhanje čini se da bi se uklonile mikorbiološka i pesticidna kontaminacija. Ukoliko imate voće kontroliranog uzgoja, to znači da znate kako se i gdje uzgajalo, za dijete dobi već oko 10-11 mjeseci nije ga potrebno guliti nego samo dobro oprati!</para>
<para>Međutim, ukoliko konzumirate kupovno voće i povrće koje se nalazi u trgovačkim lancima dobro bi bilo da ga, do oko 1,5 godine, perete, gulite, pa čak i u nekim slučajevima i obarite vrelom vodom. Uz sam uzgoj, kod ovog voća se mora uzeti u obzir i način skladištenja i rukovanje s istim.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Do koje dobi trebam djetetu guliti voće i zašto? Poštovana, zanima me do koje dobi djeteta se preporuča guliti voće za djecu i zašto? 
    KL

Poštovana,
guljenje voća, kao i kuhanje čini se da bi se uklonile mikorbiološka i pesticidna kontaminacija. Ukoliko imate voće kontroliranog uzgoja, to znači da znate kako se i gdje uzgajalo, za dijete dobi već oko 10-11 mjeseci nije ga potrebno guliti nego samo dobro oprati!
Međutim, ukoliko konzumirate kupovno voće i povrće koje se nalazi u trgovačkim lancima dobro bi bilo da ga, do oko 1,5 godine, perete, gulite, pa čak i u nekim slučajevima i obarite vrelom vodom. Uz sam uzgoj, kod ovog voća se mora uzeti u obzir i način skladištenja i rukovanje s istim.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Do koje dobi trebam djetetu guliti voće i zašto?

<para> Ukapavamo fiziološku, aspiriramo, inhaliramo, šetamo pored mora, sve po preporuci pedijatra kod kojeg smo svaki tjedan!</para>
<para>
 Poštovani, imamo bebicu staru 2 mj i 15 dana! Već mjesec dana joj je začepljen nosić! Ukapavamo fiziološku, aspiriramo, inhaliramo, šetamo pored mora, sve po preporuci pedijatra kod kojeg smo svaki tjedan! Do sad joj je pripisao efedrin kapi i nije pomoglo, pa fenistil kapi od kojih smo završili u bolnici koliko je beba bila omamljena! Krvna slika je uredna, beba vesela, lijepo jede i napreduje dobro. Zadnje je uzimala sumamed u trajanju 5 dana! Prošlo je tjedan dana od zadnje doze i nosić je i dalje začepljen i više ne znamo šta dalje?!?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne pišete da li u nosu ima sekreta, da li kašlje, diše li otežano? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko svega ovoga nema, osim toaleta nosa fiziološkom otopinom i po potrebi aspiracije, ne treba raditi ništa. Dijete je veselo, lijepo jede i napreduje, po čemu se može zaključiti da joj nos ne pravi nikakve probleme u razvoju. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Stalno začepljen nosić kod novorođenčeta Poštovani, imamo bebicu staru 2 mj i 15 dana! Već mjesec dana joj je začepljen nosić!  Ukapavamo fiziološku, aspiriramo, inhaliramo, šetamo pored mora, sve po preporuci pedijatra kod kojeg smo svaki tjedan!

   Poštovani, imamo bebicu staru 2 mj i 15 dana! Već mjesec dana joj je začepljen nosić! Ukapavamo fiziološku, aspiriramo, inhaliramo, šetamo pored mora, sve po preporuci pedijatra kod kojeg smo svaki tjedan! Do sad joj je pripisao efedrin kapi i nije pomoglo, pa fenistil kapi od kojih smo završili u bolnici koliko je beba bila omamljena! Krvna slika je uredna, beba vesela, lijepo jede i napreduje dobro. Zadnje je uzimala sumamed u trajanju 5 dana! Prošlo je tjedan dana od zadnje doze i nosić je i dalje začepljen i više ne znamo šta dalje?!?
   
   Ne pišete da li u nosu ima sekreta, da li kašlje, diše li otežano? 
   Ukoliko svega ovoga nema, osim toaleta nosa fiziološkom otopinom i po potrebi aspiracije, ne treba raditi ništa. Dijete je veselo, lijepo jede i napreduje, po čemu se može zaključiti da joj nos ne pravi nikakve probleme u razvoju. 
   
   
   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol
      www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Stalno začepljen nosić kod novorođenčeta

<para>
 Dosta nam se razlikuju pogledi na obrazovanje i odgoj djece i kad god je sin u posjeti kod tate, narednih mjesec-dva je nezadovoljan svojim životom kod mene, jer ja inzistiram na školskim obavezama, odlascima u krevet na vrijeme i tako...
</para>
<para>
 Kaže da kod oca može sve, da se igra s djecom, a ovdje ne, da ovdje ne smije ništa.
 Ovakve su izjave mog sina sve češće, što me naravno čini zabrinutom i nesretnom. Zadnje što mi je rekao kad smo razgovarali o njegovoj jedinici iz matamatike (napominjem da je odličan učenik uvijek bio), da želi ići živjeti kod oca zauvijek i počeo je plakati. Ne znam ni sama što da radim. Jako sam nesretna i zabrinuta kao i on. Molim za bilo kakvu pomoć. Hvala unaprijed. Zabrinuta majka.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Razumijem vašu zabrinutost. Ono što bih Vam savjetovala na temelju vašeg pisma jest da ozbiljno razgovarate sa sinom o tome što ga muči. To što Vi inzistirate na izvršavanju obveza, odlascima na spavanje je sasvim u redu, jer je i djeci od 11 godina potreban red i ritam koji im pružaju osjećaj sigurnosti. U Vašem pismu nemam podataka kakve su te granice, jesu li realne za njegovu dob. Možda samo da razmislite o tome, pa ukoliko postoji mogućnost i mjesta za pregovaranje možete u dogovoru sa svojim sinom te granice mrvicu pomaknuti.</para>
<para>Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.</para>
<para>Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija.
Glavni cilj tinejdžerskih godina je dostići samostalnost pa se djeca odvajaju od roditelja, posebice od onoga za kojeg su bili više vezani. To najčešće izgleda kao da imaju različito mišljenje od roditelja i ne žele biti u njihovoj blizini. Sazrijevanjem počinju apstraktnije i racionalnije razmišljati i oblikuju moralnu svijest.</para>
<para>Ako uočite buntovnost i otpor, prvo preispitajte sebe, jeste li previše tvrdi, previše kontrolirate te slušate li svoje dijete? Dopuštate li mu da misli drugačije od vas?</para>
<para>Neka djeca mijenjaju svoje ponašanje, žele se osamostaliti, neka očajnički žele pripadati i svidjeti se grupi vršnjaka, a neka iskušavaju nove imidže te shvaćaju da se razlikuju od ostalih.</para>
<para>U ovoj razvojnoj fazi dobro je s djetetom diskutirati na istoj razini, što naravno ne znači da roditelji i dalje ne postavljaju granice i da diskusija ne smije završiti s „dva dana nema kompjutora“ ili nešto slično. U tom smislu možete ga iskreno i pošteno pitati što mu je i objasniti mu da ste poprilično zbunjeni njegovom promjenom.</para>
<para>Moguće psihičke značajke puberteta su:</para>
<para>• zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu)
• razdražljivost, nervozno reagiranje
• osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija)
• želja za izolacijom
• nezainteresiranost za rad
• nagle promjene raspoloženja
• maštanje</para>
<para>Razgovarajte, pitajte, slušajte, potičite dobra ponašanja, sankcionirajte ona koja su po vašoj procjeni loša.</para>
<para>Možete s njim podijeliti svoju zabrinutost i podijeliti s njim i svoje osjećaje.</para>
<para>Samo hrabro,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Dječak (11) želi živjeti kod oca kako bi izbjegao obaveze i postavljene granice Zdravo. Imam sina 11-godišnjaka. U posljednje vrijeme ni sama ga ne prepoznajem, odrastao je sa mnom jer smo ja i njegov otac na obostrani dogovor se razveli, a kontakt s ocem postoji. 
    Dosta nam se razlikuju pogledi na obrazovanje i odgoj djece i kad god je sin u posjeti kod tate, narednih mjesec-dva je nezadovoljan svojim životom kod mene, jer ja inzistiram na školskim obavezama, odlascima u krevet na vrijeme i tako...


   Kaže da kod oca može sve, da se igra s djecom, a ovdje ne, da ovdje ne smije ništa.
   Ovakve su izjave mog sina sve češće, što me naravno čini zabrinutom i nesretnom. Zadnje što mi je rekao kad smo razgovarali o njegovoj jedinici iz matamatike (napominjem da je odličan učenik uvijek bio), da želi ići živjeti kod oca zauvijek i počeo je plakati. Ne znam ni sama što da radim. Jako sam nesretna i zabrinuta kao i on. Molim za bilo kakvu pomoć. Hvala unaprijed. Zabrinuta majka.

Draga mama,
Razumijem vašu zabrinutost. Ono što bih Vam savjetovala na temelju vašeg pisma jest da ozbiljno razgovarate sa sinom o tome što ga muči. To što Vi inzistirate na izvršavanju obveza, odlascima na spavanje je sasvim u redu, jer je i djeci od 11 godina potreban red i ritam koji im pružaju osjećaj sigurnosti. U Vašem pismu nemam podataka kakve su te granice, jesu li realne za njegovu dob. Možda samo da razmislite o tome, pa ukoliko postoji mogućnost i mjesta za pregovaranje možete u dogovoru sa svojim sinom te granice mrvicu pomaknuti.
Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.
Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija.
Glavni cilj tinejdžerskih godina je dostići samostalnost pa se djeca odvajaju od roditelja, posebice od onoga za kojeg su bili više vezani. To najčešće izgleda kao da imaju različito mišljenje od roditelja i ne žele biti u njihovoj blizini. Sazrijevanjem počinju apstraktnije i racionalnije razmišljati i oblikuju moralnu svijest.
Ako uočite buntovnost i otpor, prvo preispitajte sebe, jeste li previše tvrdi, previše kontrolirate te slušate li svoje dijete? Dopuštate li mu da misli drugačije od vas?
Neka djeca mijenjaju svoje ponašanje, žele se osamostaliti, neka očajnički žele pripadati i svidjeti se grupi vršnjaka, a neka iskušavaju nove imidže te shvaćaju da se razlikuju od ostalih.
U ovoj razvojnoj fazi dobro je s djetetom diskutirati na istoj razini, što naravno ne znači da roditelji i dalje ne postavljaju granice i da diskusija ne smije završiti s „dva dana nema kompjutora“ ili nešto slično. U tom smislu možete ga iskreno i pošteno pitati što mu je i objasniti mu da ste poprilično zbunjeni njegovom promjenom.
Moguće psihičke značajke puberteta su:
• zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu)
• razdražljivost, nervozno reagiranje
• osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija)
• želja za izolacijom
• nezainteresiranost za rad
• nagle promjene raspoloženja
• maštanje
Razgovarajte, pitajte, slušajte, potičite dobra ponašanja, sankcionirajte ona koja su po vašoj procjeni loša.
Možete s njim podijeliti svoju zabrinutost i podijeliti s njim i svoje osjećaje.
Samo hrabro,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Dječak (11) želi živjeti kod oca kako bi izbjegao obaveze i postavljene granice

<para>
 To traje otprilike godinu i pol, ali u zadnje vrijeme dosta manje, jer ja mu na neki način branim i jako se ljutim. Primjerice, uvijek će odabrati crtani za curice (npr. Jagodica Bobica), uočit će moje nove cipele, naušnice i to ga oduševljava i voli komentirati, dok ga stvari za dečke ne zanimaju. Ukratko, oponaša mamu, a ne tatu. Ima li razloga za brigu i da osobno s djetetom ili bez njega posjetimo psihologa?! Hvala. Mama T.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Razlozi za njegovo ponašanje mogu biti razni.</para>
<para>Jedan je da se djeca najčešće identificiraju s dominantnom osobom. Možda ste u vašoj obitelji to Vi? Možda oca često nema, pa vaš sin nije niti uspio razviti potrebu da ga oponaša?
Postoji mogućnost da ima u vrtiću (ako ide u vrtić) prijateljicu koja ima utjecaj na njega, pa se igraju Jagodice Bobice i tako dalje i tako dalje.</para>
<para>Mislim da se ne trebate jako ljutiti zbog njegova ponašanja. Naime ukoliko ćete mu braniti gledati crtiće za curice i ljutiti se zbog toga, možete utjecati puno dalekosežnije s negativnim posljedicama no što će mu ostaviti „ženski“ crtići.</para>
<para>On kasnije u životu može imati problema s donošenjem odluka, s izražavanjem emocija, s iskrenošću i ostvarivanjem intimnih odnosa…. Bilo bi bolje da se usmjerite na uzrok, a ne na njegovo ponašanje. Puno razgovarajte s njim, pitajte ga što mu se tu sviđa. Malo pratite svoje dijete, da biste ga mogli usmjeriti.</para>
<para>Kroz razgovore i u igri možete mu objašnjavati razlike među spolovima i kako se one manifestiraju. Možete se igrati s lutkicama (muškim i ženskim), samo i tu bih preporučila oprez da ne upadnete u zamku stereotipa. Gdje piše da se dječaci ne smiju igrati s lutkicama i ženskim kolicima?</para>
<para>Mislim da ponašanje vašeg sina nije zabrinjavajuće. Ukoliko se to ne promjeni i kada promijenite način (razgovori i igra, a ne ljutnja) možete posjetiti psihologa kako biste se vi smirili.</para>
<para>Nadam se da sam vam pomogla odgovorom.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak voli "ženske" stvari Moj sin ima 4 godine. Jako je zainteresiran za ženske stvari - cipele, na petu, ruževe, manekenke, nakit... i sve što se tiče uređivanja. 
    To traje otprilike godinu i pol, ali u zadnje vrijeme dosta manje, jer ja mu na neki način branim i jako se ljutim. Primjerice, uvijek će odabrati crtani za curice (npr. Jagodica Bobica), uočit će moje nove cipele, naušnice i to ga oduševljava i voli komentirati, dok ga stvari za dečke ne zanimaju. Ukratko, oponaša mamu, a ne tatu. Ima li razloga za brigu i da osobno s djetetom ili bez njega posjetimo psihologa?! Hvala. Mama T.

Draga mama,
Razlozi za njegovo ponašanje mogu biti razni.
Jedan je da se djeca najčešće identificiraju s dominantnom osobom. Možda ste u vašoj obitelji to Vi? Možda oca često nema, pa vaš sin nije niti uspio razviti potrebu da ga oponaša?
Postoji mogućnost da ima u vrtiću (ako ide u vrtić) prijateljicu koja ima utjecaj na njega, pa se igraju Jagodice Bobice i tako dalje i tako dalje.
Mislim da se ne trebate jako ljutiti zbog njegova ponašanja. Naime ukoliko ćete mu braniti gledati crtiće za curice i ljutiti se zbog toga, možete utjecati puno dalekosežnije s negativnim posljedicama no što će mu ostaviti „ženski“ crtići.
On kasnije u životu može imati problema s donošenjem odluka, s izražavanjem emocija, s iskrenošću i ostvarivanjem  intimnih odnosa…. Bilo bi bolje da se usmjerite na uzrok, a ne na njegovo ponašanje. Puno razgovarajte s njim, pitajte ga što mu se tu sviđa. Malo pratite svoje dijete, da biste ga mogli usmjeriti.
Kroz razgovore  i u igri možete mu objašnjavati razlike među spolovima i kako se one manifestiraju. Možete se igrati s lutkicama (muškim i ženskim), samo i tu bih preporučila oprez da ne upadnete u zamku stereotipa. Gdje piše da se dječaci ne smiju igrati s lutkicama i ženskim kolicima?
Mislim da ponašanje vašeg sina nije zabrinjavajuće. Ukoliko se to ne promjeni i kada promijenite način (razgovori i igra, a ne ljutnja) možete posjetiti psihologa kako biste se vi smirili.
Nadam se da sam vam pomogla odgovorom.
Srdačan pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak voli "ženske" stvari

<para>
 Naime, periodično mu se pojavljuju tikovi (žmirkanje, grimase ustima i nosem) koji traju dva-tri tjedna, a onda na mjesec-dva nestanu i potom opet neki novi tik. Išli smo na očni pregled i utvrdili da mu je vid u redu. Inače je jako dobro i mirno dijete, odličan učenik, trenira košarku, druži se s prijateljima i nema ništa u kući niti izvan nje što mislim da bi bilo uzrokom neke njegove tjeskobe i sl. Čitala sam da su tikovi u dječjoj dobi česti i da dođu i prođu, ali me ipak interesira da li je uzrok tih tikova nešto u obitelji, školi i sl., tj. da li možda nešto ne štima, a mi nismo toga svjesni. Unaprijed zahvaljujem! Mama
</para>
<para>Draga Mama,</para>
<para>Iz Vašeg opisa teško je reći „što ne štima“ i zašto se tikovi javljaju. Ponekad se nama odraslima dječji problem ili situacija s kojom se suočavaju ili u kojoj žive čini bezazlenim (jer se mi s tim lakše nosimo), ali oni žive u stresu (što se može manifestirati kroz tikove).</para>
<para>Budući da se tikovi javljaju periodično, predlažem Vam da detaljno bilježite u narednom periodu od najmanje 4 mjeseca što Vaš dječak svakodnevno radi, kako se osjeća, da li je ulazio s nekim u sukob, da li je upće izražavao ljutnju/tugu/strah/ljubomoru, s kim se družio, što ste vi kao obitelj radili. Pokušajte zabilježiti svaki i najmanji detalj kojeg se možete sjetiti. Obično se odgovori kriju u tim detaljima.</para>
<para>Budući da je te detalje teško otkriti sam (premda ovakvo detaljno bilježenje može biti vrlo korisno) jer smo i sami u tome pa je teško biti objektivan, pamtiti sve te detalje, biti svjestan sebe i djeteta u svakom trenutku itd., razgovor sa psihologom bi Vam mogao biti od velike koristi. Ako živite u Zagrebu, možete se obratiti nama u Centar Proventus. Ukoliko živite u Zagrebu i prvi psiholog ili neki drugi stručnjak Vam kaže da se ne trebate brinuti, da će to proći i sl., potražite drugo mišljenje. Tikovi su nekontrolirani pokreti koji mogu biti odraz djetetovog stresa. Tražite da Vas strpljivo i ozbiljno poslušaju, da Vam pomognu otkriti uzrok tikova. Ako nisu odraz stresa, onda može biti fiziološki uzrok, no u tom slučaju je neobično da se javljaju periodično. Neka Vas onda za to pošalju na preglede i odrede uzrok najtočnije što je moguće kako biste i Vi i Vaš sin znali o čemu se radi.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Periodični tikovi kod 10-godišnjaka Moj desetogodišnji sin ima cijelu top-listu tikova! 
    Naime, periodično mu se pojavljuju tikovi (žmirkanje, grimase ustima i nosem) koji traju dva-tri tjedna, a onda na mjesec-dva nestanu i potom opet neki novi tik. Išli smo na očni pregled i utvrdili da mu je vid u redu. Inače je jako dobro i mirno dijete, odličan učenik, trenira košarku, druži se s prijateljima i nema ništa u kući niti izvan nje što mislim da bi bilo uzrokom neke njegove tjeskobe i sl. Čitala sam da su tikovi u dječjoj dobi česti i da dođu i prođu, ali me ipak interesira da li je uzrok tih tikova nešto u obitelji, školi i sl., tj. da li možda nešto ne štima, a mi nismo toga svjesni. Unaprijed zahvaljujem! Mama

Draga Mama,
Iz Vašeg opisa teško je reći „što ne štima“ i zašto se tikovi javljaju. Ponekad se nama odraslima dječji problem ili situacija s kojom se suočavaju ili u kojoj žive čini bezazlenim (jer se mi s tim lakše nosimo), ali oni žive u stresu (što se može manifestirati kroz tikove).
Budući da se tikovi javljaju periodično, predlažem Vam da detaljno bilježite u narednom periodu od najmanje 4 mjeseca što Vaš dječak svakodnevno radi, kako se osjeća, da li je ulazio s nekim u sukob, da li je upće izražavao ljutnju/tugu/strah/ljubomoru, s kim se družio, što ste vi kao obitelj radili. Pokušajte zabilježiti svaki i najmanji detalj kojeg se možete sjetiti. Obično se odgovori kriju u tim detaljima.
Budući da je te detalje teško otkriti sam (premda ovakvo detaljno bilježenje može biti vrlo korisno) jer smo i sami u tome pa je teško biti objektivan, pamtiti sve te detalje, biti svjestan sebe i djeteta u svakom trenutku itd., razgovor sa psihologom bi Vam mogao biti od velike koristi. Ako živite u Zagrebu, možete se obratiti nama u Centar Proventus. Ukoliko živite u Zagrebu i prvi psiholog ili neki drugi stručnjak Vam kaže da se ne trebate brinuti, da će to proći i sl., potražite drugo mišljenje. Tikovi su nekontrolirani pokreti koji mogu biti odraz djetetovog stresa. Tražite da Vas strpljivo i ozbiljno poslušaju, da Vam pomognu otkriti uzrok tikova. Ako nisu odraz stresa, onda može biti fiziološki uzrok, no u tom slučaju je neobično da se javljaju periodično. Neka Vas onda za to pošalju na preglede i odrede uzrok najtočnije što je moguće kako biste i Vi i Vaš sin znali o čemu se radi.

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Periodični tikovi kod 10-godišnjaka

<para>
 Zanima me da li joj se u iznimnim situacijama (kada me nema u njenoj blizini par sati) može dati adaptirano mlijeko? Da li to može utjecati na ritam dojenja, probavu, odbijanje dojke, imunitet,...? Dakle radi se o iznimnim situacijama npr. dva puta tjedno jedan takav obrok. Probala sam sa izdajanjem pa da joj damo moje mlijeko iz bočice no to kao da joj nije bilo dovoljno. A mene su od izdajanja bolile bradavice dva dana.. Molim Vas odgovor. Hvala.
</para>
<para>Poštovana mama,
naravno, uvijek je bilo i uvijek će biti da je mjačino mlijeko najbolji izbor za dojenče i iskreno najradije bih Vam preproučila da sa isključivim dojenjem izdržite bar do bebinog 4. mjeseca života, onda ako to želite, možete poneki obrok zamjeniti s dojenačkom formulom.</para>
<para>Naime, sve ovo što Ste naveli kao moguću posljedicu davanja bočice i dojenačkog mliječnog pripravka (poremećen ritam dojenja, probava, imunitet, moguće odbijanje dojke) nije nužno, ali nije ni nemoguće. Budući da je beba samo dva mjeseca stara ostavite ju još neko vrijeme samo na svome mlijeku.</para>
<para>Izdajanje ne bi trebalo biti bolno, bar ne ovako kako Ste opisli, mislim da prilikom izdajanja radite grešku zbog čega Vam savjetujem da potražite pomoć medicinske sestre (patronaže) oko pravilnog izdajanja. Konačno, iako imam razumjevanja za Vas, i znam da se dva puta tjedno jedan obrok ne čini nešto značajno, u kontekstu dvomjesečne bebe savjetujem da joj još neko vrijeme priuštite najbolje!</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Bebu dojim, ali smijem li u iznimnim situacijama dati nadomjesnu formulu? Poštovani, zanima ma sljedeće - imam bebu staru nešto više od dva mjeseca, hranim je isključivo dojenjem. Ona lijepo napreduje i s dojenjem nemamo nikakvih problema. 
    Zanima me da li joj se u iznimnim situacijama (kada me nema u njenoj blizini par sati) može dati adaptirano mlijeko? Da li to može utjecati na ritam dojenja, probavu, odbijanje dojke, imunitet,...? Dakle radi se o iznimnim situacijama npr. dva puta tjedno jedan takav obrok. Probala sam sa izdajanjem pa da joj damo moje mlijeko iz bočice no to kao da joj nije bilo dovoljno. A mene su od izdajanja bolile bradavice dva dana.. Molim Vas odgovor. Hvala.

Poštovana mama,
naravno, uvijek je bilo i uvijek će biti da je mjačino mlijeko najbolji izbor za dojenče i iskreno najradije bih Vam preproučila da sa isključivim dojenjem izdržite bar do bebinog  4. mjeseca života, onda ako to želite, možete poneki obrok zamjeniti s dojenačkom formulom.
Naime, sve ovo što Ste naveli kao moguću posljedicu davanja bočice i dojenačkog mliječnog pripravka  (poremećen ritam dojenja, probava, imunitet, moguće odbijanje dojke) nije nužno, ali nije ni nemoguće. Budući da je beba samo dva mjeseca stara ostavite ju još neko vrijeme samo na svome mlijeku.
Izdajanje ne bi trebalo biti bolno, bar ne ovako kako Ste opisli, mislim da prilikom izdajanja radite grešku zbog čega Vam savjetujem da potražite pomoć medicinske sestre (patronaže) oko pravilnog izdajanja. Konačno, iako imam razumjevanja za Vas, i znam da se dva puta tjedno jedan obrok ne čini nešto značajno, u kontekstu dvomjesečne bebe  savjetujem da joj još neko vrijeme priuštite najbolje!
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Bebu dojim, ali smijem li u iznimnim situacijama dati nadomjesnu formulu?

<para> Voli jako jesti. </para>
<para>
 Imam problem sa svojom kćerkom. Ona ima 11 godina. Visoka je 1.55 cm ali ima skoro 75 kg. Zdravstveno nema nikakvih smetnji, aktivna je, bavi se odbojkom već 3 godine. Ali nikako da smršavi. Voli jako jesti. Još kao beba pokazala je veliki interes za hranu. Njen glavni, odnosno i moj problem, je taj što je ona jako lijepa curica ali mislim da je već počinje hvatati kompleks debljine. Stoga bila bi vam jako zahvalna ako mi mozete pomoći da mi date neki savjet ili još bolje neku dijetu što bi joj moglo pomoći u borbi sa kilogramima, jer ja se ne usudim uskraćivati joj hranu pošto je u razvoju i ne želim da joj to naškodi. Molim vas za podršku i unaprijed vam se zahvaljujem. M.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čini se da je osnovni problem vašeg djeteta uzimanje prevelikih količina hrane. Dijeta u dobi 11 godina ne dolazi u obzir, ali promjena načina prehrane – svakako DA. Stoga radite na tome. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Manji unos ugljikohidrata (šećera), a veći unos proteina biljnog i životinjskog porijekla, uz pojačanu tjelesnu aktivnost trebali bi kroz duži period pokazati rezultate. Budite primjer svojoj kćerki - zajedno s njom prihvatite novi način prehrane, a uključite i ostale članove obitelji, pogotovo ako ima još članova obitelji koji imaju problema s kilogramima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar, subspec. dječje neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Kako pomoći 11-godišnjakinji da smršavi? Imam problem sa svojom kćerkom. Ona ima 11 godina. Visoka je 1.55 cm ali ima skoro 75 kg. Zdravstveno nema nikakvih smetnji, aktivna je, bavi se odbojkom već 3 godine. Ali nikako da smršavi.  Voli jako jesti. 

   Imam problem sa svojom kćerkom. Ona ima 11 godina. Visoka je 1.55 cm ali ima skoro 75 kg. Zdravstveno nema nikakvih smetnji, aktivna je, bavi se odbojkom već 3 godine. Ali nikako da smršavi. Voli jako jesti. Još kao beba pokazala je veliki interes za hranu. Njen glavni, odnosno i moj problem, je taj što je ona jako lijepa curica ali mislim da je već počinje hvatati kompleks debljine. Stoga bila bi vam jako zahvalna ako mi mozete pomoći da mi date neki savjet ili još bolje neku dijetu što bi joj moglo pomoći u borbi sa kilogramima, jer ja se ne usudim uskraćivati joj hranu pošto je u razvoju i ne želim da joj to naškodi. Molim vas za podršku i unaprijed vam se zahvaljujem. M.
   
   Čini se da je osnovni problem vašeg djeteta uzimanje prevelikih količina hrane. Dijeta u dobi 11 godina ne dolazi u obzir, ali promjena načina prehrane – svakako DA. Stoga radite na tome. 
   Manji unos ugljikohidrata (šećera), a veći unos proteina biljnog i životinjskog porijekla, uz pojačanu tjelesnu aktivnost trebali bi kroz duži period pokazati rezultate. Budite primjer svojoj kćerki - zajedno s njom prihvatite novi način prehrane, a uključite i ostale članove obitelji, pogotovo ako ima još članova obitelji koji imaju problema s kilogramima.
   Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar, subspec. dječje neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Kako pomoći 11-godišnjakinji da smršavi?

<para>
 Prije par dana je primjetila da kad im se približi, one zašute i raziđu se. Vidi da pričaju o njoj, odnosno da je tračaju. Da bi joj na fejsu jedna od popularnih cura napisala da se ona gadi 90% razreda i da je krajnje vrijeme da joj to netko kaže. Razlog tome je, barem ona pretostavlja, bio taj što je udarila jednog dečka zatvatajući prozor slučajno. On se derao na nju, a ona se okrenula i otišla ne ispričavši mu se. Tako je jadna i svaki dan plače. Ne znam kako da joj pomognem? Očito je da se tu neće baš puno toga promjeniti, a treba izdržati do kraja četvrtog razdreda. Što vi predlažete da napravim? Unaprijed hvala. mama Ž.
</para>
<para>Draga mama, shvaćam vašu zabrinutost i empatiju. Na žalost stvari ne možete rješavati umjesto kćerke, ali joj možete biti podrška i savjetnik. Razgovarajte s njom. Kada plače znači da je tužna, a reakcija koju tužan čovjek traži jest utjeha. Stoga budite tu za nju. Zagrlite ju, utješite i onda razgovarajte. Ako ne želi razgovarati, možete joj reći da ste tu za nju i neka dođe do vas kada bude spremna. Neki puta je djetetu potrebno samo znati da ima nekoga uz sebe, nekoga iza svojih leđa. U takvim situacijama djetetu pomaže njegovo samopouzdanje i samopoštovanje. Samopouzdan čovjek vjeruje da je sposoban razmišljati, donositi odluke i rješavati probleme na koje nailazi u svom životu. Utjecati na njeno samopouzdanje možete na način da vjerujete da ona ima sve kapacitete da riješi svoj problem. Vi ju možete saslušati, hvaliti, pomoći joj da sama nađe rješenje, dopustiti joj da uči na svojim greškama. Možete ju pitati kako će riješiti svoj problem. Na taj način trgnuti ćete ju iz pozicije žrtve u nekoga tko razmišlja o rješenju. Sami joj možete ponuditi način na koji biste vi to riješili: primjerice, je li razmišljala o tome da se ispriča tom dečku, da pita tu djevojku kome se to točno gadi i zbog čega, da se druži s ljudima s kojima je odnos u redu, da se upiše na neku aktivnost i proaktivno nađe novo društvo u kojem će biti prihvaćena, da razgovara s nekim drugim osim te djevojke (jer na kraju krajeva to je samo njeno mišljenje, možda onih 90% učenika uopće ne razmišlja tako)….</para>
<para>Postoji jedna pretpostavka koja kaže: NE POSTOJI NEUSPJEH, POSTOJI SAMO POVRATNA INFORMACIJA. Ukoliko takve situacije promatramo kao neuspjeh, to ostaje kao zamrznuto iskustvo iz kojeg nismo ništa naučili te koje nas je samo povrijedilo i utjecalo na gubitak samopouzdanja. Naprotiv ako ga gledamo kao povratnu informaciju iz njega izvlačimo ono dobro i to itekako utječe na naš osjećaj da imamo stvari u svojim rukama, da mi upravljamo svojim životima, a ne netko drugi, a sigurna sam da biste to željeli naučiti svoju kćer. Samo hrabro i dalje budite tu za nju. Pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kćerka trpi društvenu izolaciju u razredu Poštovana, imam kćer od 17 godina koja ide u treći gimnazije. Do sada je bilo sve Ok u razredu. Imala je nekoliko cura s kojima se družila, išla vani na kave i td. 
    Prije par dana je primjetila da kad im se približi, one zašute i raziđu se. Vidi da pričaju o njoj, odnosno da je tračaju. Da bi joj na fejsu jedna od popularnih cura napisala da se ona gadi 90% razreda i da je krajnje vrijeme da joj to netko kaže. Razlog tome je, barem ona pretostavlja, bio taj što je udarila jednog dečka zatvatajući prozor slučajno. On se derao na nju, a ona se okrenula i otišla ne ispričavši mu se. Tako je jadna i svaki dan plače. Ne znam kako da joj pomognem? Očito je da se tu neće baš puno toga promjeniti, a treba izdržati do kraja četvrtog razdreda. Što vi predlažete da napravim? Unaprijed hvala. mama Ž.

Draga mama, shvaćam vašu zabrinutost i empatiju. Na žalost stvari ne možete rješavati umjesto kćerke, ali joj možete biti podrška i savjetnik. Razgovarajte s njom. Kada plače znači da je tužna, a reakcija koju tužan čovjek traži jest utjeha. Stoga budite tu za nju. Zagrlite ju, utješite i onda razgovarajte. Ako ne želi razgovarati, možete joj reći da ste tu za nju i neka dođe do vas kada bude spremna. Neki puta je djetetu potrebno samo znati da ima nekoga uz sebe, nekoga iza svojih leđa. U takvim situacijama djetetu pomaže njegovo samopouzdanje i samopoštovanje. Samopouzdan čovjek vjeruje da je sposoban razmišljati, donositi odluke i rješavati probleme na koje nailazi u svom životu. Utjecati na njeno samopouzdanje možete na način da vjerujete da ona ima sve kapacitete da riješi svoj problem. Vi ju možete saslušati, hvaliti, pomoći joj da sama nađe rješenje, dopustiti joj da uči na svojim greškama. Možete ju pitati kako će riješiti svoj problem. Na taj način trgnuti ćete ju iz pozicije žrtve u nekoga tko razmišlja o rješenju. Sami joj možete ponuditi način na koji biste vi to riješili: primjerice, je li razmišljala o tome da se ispriča tom dečku, da pita tu djevojku kome  se to točno gadi i zbog čega, da se druži s ljudima s kojima je odnos u redu, da se upiše na neku aktivnost i proaktivno nađe novo društvo u kojem će biti prihvaćena, da razgovara s nekim drugim osim te djevojke (jer na kraju krajeva to je samo njeno mišljenje, možda onih 90% učenika uopće ne razmišlja tako)….
Postoji jedna pretpostavka koja kaže: NE POSTOJI NEUSPJEH, POSTOJI SAMO POVRATNA INFORMACIJA. Ukoliko takve situacije promatramo kao neuspjeh, to ostaje kao zamrznuto iskustvo iz kojeg nismo ništa naučili te koje nas je samo povrijedilo i utjecalo na gubitak samopouzdanja. Naprotiv ako ga gledamo kao povratnu informaciju iz njega izvlačimo ono dobro i to itekako utječe na naš osjećaj da imamo stvari u svojim rukama, da mi upravljamo svojim životima, a ne netko drugi, a sigurna sam da biste to željeli naučiti svoju kćer. Samo hrabro i dalje budite tu za nju. Pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kćerka trpi društvenu izolaciju u razredu

<para>
 Naime, nedavno (prije par dana) saznala sam da je moja 12 godišnja kćer (za 1 mjesec će navršiti 13 godina) već imala spolni odnos. Ne znam kako da se postavim u ovoj situaciji. Saznala sam to nakon što sam pronašla higijenski tampon u njenoj torbi i onda sam izvršila pritisak na nju, pa je nakon upornog negiranja ipak priznala. Šta da radim? Da li da insistiram na razgovoru iako nisam sigurna da će s njene strane biti iskren?
</para>
<para>Molim vas pomozite mi,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zabrinuta mama
Draga mama,</para>
<para>Vjerujem da ste vrlo uplašeni i zabrinuti. Možda i šokirani. Sve je to razumljivo, no ono što bi bilo najmudrije od svega jest razgovarati s njom o metodama zaštite od trudnoće. Koliko god Vi to htjeli, ne možete joj zabraniti ili spriječiti da ima spolne odnose. Ta činjenica Vam, kao majci, može biti iznimno mučna i teška, ali je to jednostavno tako.</para>
<para>Dakle, ono što trebate učiniti jest podučiti je kako se zaštititi od neželjene trudnoće. Ukoliko neće željeti razgovarati o tome s Vama, što je vrlo lako moguće, tada joj ostavite letke o tom pitanju, možda i neki besplatan telefonski broj na koji se može posavjetovati te joj iskreno recite da ste zabrinuti.</para>
<para>Budete li Vi iskreni s njom o svojim osjećajima, moguće je da će s vremenom i ona biti iskrena s Vama. Istovremeno, oboružajte se sa strpljenjem i povjerenjem da će, ako će idućeg puta biti, koristiti zaštitu.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Razgovor o spolnim odnosima s djevojčicom Poštovane, ne znam kako bih počela jer sam jako uplašena i zbunjena i ne znam kako se nositi s trenutno nastalom situacijom. 
    Naime, nedavno (prije par dana) saznala sam da je moja 12 godišnja kćer (za 1 mjesec će navršiti 13 godina) već imala spolni odnos. Ne znam kako da se postavim u ovoj situaciji. Saznala sam to nakon što sam pronašla higijenski tampon u njenoj torbi i onda sam izvršila pritisak na nju, pa je nakon upornog negiranja ipak priznala. Šta da radim? Da li da insistiram na razgovoru iako nisam sigurna da će s njene strane biti iskren?

Molim vas pomozite mi,Zabrinuta mama
Draga mama,
Vjerujem da ste vrlo uplašeni i zabrinuti. Možda i šokirani. Sve je to razumljivo, no ono što bi bilo najmudrije od svega jest razgovarati s njom o metodama zaštite od trudnoće. Koliko god Vi to htjeli, ne možete joj zabraniti ili spriječiti da ima spolne odnose. Ta činjenica Vam, kao majci, može biti iznimno mučna i teška, ali je to jednostavno tako.
Dakle, ono što trebate učiniti jest podučiti je kako se zaštititi od neželjene trudnoće. Ukoliko neće željeti razgovarati o tome s Vama, što je vrlo lako moguće, tada joj ostavite letke o tom pitanju, možda i neki besplatan telefonski broj  na koji se može posavjetovati te joj iskreno recite da ste zabrinuti.
Budete li Vi iskreni s njom o svojim osjećajima, moguće je da će s vremenom i ona biti iskrena s Vama. Istovremeno, oboružajte se sa strpljenjem i povjerenjem da će, ako će idućeg puta biti, koristiti zaštitu.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Razgovor o spolnim odnosima s djevojčicom

<para> Dakle, nikada nije imao omiljene igračke, neko polje interesa, ne igra se autićima, kockama, neće crtati, neće raditi ništa od plastelina, nikada mu ne bi palo na pamet da sam vozi bicikl (eventualno ako neko od prijatelja to isto hoće). Dok drugi kopaju u pijesku njemu se ni to ne radi, na moru neće plivati, pa čak mu nije ni zanimljivo igrati se u plićaku. Zimi se neće sanjkati ili da se igra sa snijegom itd.</para>
<para>U stanju se valjati kod kuće po podu i penjati po namještaju cijeli dan jer mu je dosadno, a ništa ga ne zanima. Pokušala sam na sve načine da ga zainteresiram za nešto, ali je kratkog daha, jer u biti ga ne zanima. Važno mi je da Vam napomenem da smo se uvijek igrali s njim, u smislu da smo se uvijek trudili da pokraj svih obaveza odvojimo vrijeme koje će biti posvećeno njemu, ali daleko od toga da smo mu cijeli dan podilazili ili ga tetošili ili mu udovoljavali. I kad se nismo igrali s njim i objašnjavali da imamo neke obaveze, on ne bi nastavio sam, nego bi se ostatak vremena dosađivao.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sada je već veliki a situacija ista, i sve me to guši. Ne znam da li da se igramo s njim ili da mu kažemo da to radi sam i da ne pokleknemo? u nekoliko navrata sam tako i učinila, a on je bio u stanju cijeli se dan "razvlačiti" kao kakvo tijesto po cijelom stanu. Pomozite, šta da radimo? unaprijed hvala. mama M.</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema Vašem opisu, vidim da ste uložili mnogo truda da biste zainteresirali svojeg dječaka za igru. Neka djeca su po temperamentu vrlo društvena tj. imaju veliku potrebu biti stalno u kontaktu s drugima. To donosi da, ako se s njima nitko ne igra, sami se neće igrati, već će se ponašati kao što ste i sami opisali: razvlačiti se po kući, govoriti da mu je dosadno, a ne znati što da sam učini da to promijeni. Takvoj djeci roditelji trebaju na vrlo kreativan način potaknuti njegovu maštu i inicijativu što nije uvijek jednostavno i lako.</para>
<para>Ono što Vam ovako mogu predložiti jest da ga probate uključiti u Vaše kućanske poslove, koristeći igru i zabavu. To bi primjerice moglo značiti da idete kuhati ručak/večeru kao "Gusar" ili "Kapetan broda" koji mora kuhati za svoju posadu - svog sina i supruga. Za to vrijeme sin i suprug mogu pripremati zabavu, stol ili bilo što što bi Vam moglo pasti napamet da bi trebalo učiniti na jednom brodu. Dok kuhate, možete razgovarati sa sinom kako izgleda taj brod, što sve ima na njemu, ima li još tko od članova posade ili ste samo Vi troje i sl. A kada vidite da je dovoljno zainteresiran, potaknite ga da nacrta taj zamišljeni brod ili pak da napravi brod od stolica, stolova, deka i sl. Pronađite na internetu neki gusarski brod, smislite koje blago tražite, protiv koga se borite (moguće je da će Vaš sin imati ideje koje će povezati sa crtićima ako ih gleda), otiđite u muzej sa brodovima, gledajte različite makete brodova, smišljavajte zajedničke priče na tu temu, kupite si maske i odijela. Neka to bude cijeli projekt ali dobro pratite da ne bude previše za Vašeg sina, pratite njegov ritam i interes. Pitajte njega ima li on kakvu ideju?</para>
<para>Ako nema, a vidite da ima dalje interes za cijelu priču, predložite Vi nešto novo. Nije važno što to možda sve skupa nema veze s realnosti. Ono što je važno jest da se Vaš sin uključi u tu igru, a da istovremeno jedan
dio toga sam radi i čeka "Kapetana" da završi sa svojim dijelom.</para>
<para>Isprva to možda neće biti tako jednostavno ni lako, ni za Vas ni za Vašeg sina, ali budete li ustrajali u tome i davali mu kratke poticaje tako što ćete se zaista zamisliti i uživiti u ulogu "Kapetana/ice" (a ne da se samo odradi igra), vjerujem da ćete polučiti jako dobre rezultate razvijajući mu maštu, kreativnost, interes, inicijativu, samopouzdanje, bolju sliku o sebi, pažnju i igru.</para>
<para>Centar Proventus pokrenut će program za roditelje i djecu "Vrijeme za nas" 31.01.2012. Cilj tog programa je upravo ovo što ste i sami naveli - kako na kvalitetan način poticati dječji razvoj putem igre, ali i kako uopće potaknuti, na adekvatan način, da se dijete igra. Program je osmišljen da bude individualiziran za svako dijete i svakog roditelja zbog čega će se provodit u malim grupama do 5 roditelja i 5 djece. Program ujedno sadrži i jednomjesečno radioničko predavanje na kojem se mogu dobiti odgovori i na pitanja poput: zašto se moje dijete
ponaša kako se ponaša, koje su njegove potrebe, kako ih zadovoljiti i još mnogo toga. Ukoliko ste zainteresirani za program, više možete saznati na stranici: <ulink url="http://terapijaigrom.centarproventus.hr">http://terapijaigrom.centarproventus.hr</ulink>.</para>
<para>Pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (4,5) se ne zna i ne želi sam igrati i ništa ga ne zanima Poštovani, moj sin ima 4 godine i 3 mjeseca. Moj najveći problem s njime je što se ne zna sam igrati. Nikada to nije znao.  Dakle, nikada nije imao omiljene igračke, neko polje interesa, ne igra se autićima, kockama, neće crtati, neće raditi ništa od plastelina, nikada mu ne bi palo na pamet da sam vozi bicikl (eventualno ako neko od prijatelja to isto hoće). Dok drugi kopaju u pijesku njemu se ni to ne radi, na moru neće plivati, pa čak mu nije ni zanimljivo igrati se u plićaku. Zimi se neće sanjkati ili da se igra sa snijegom itd.
U stanju se valjati kod kuće po podu i penjati po namještaju cijeli dan jer mu je dosadno, a ništa ga ne zanima. Pokušala sam na sve načine da ga zainteresiram za nešto, ali je kratkog daha, jer u biti ga ne zanima. Važno mi je da Vam napomenem da smo se uvijek igrali s njim, u smislu da smo se uvijek trudili da pokraj svih obaveza odvojimo vrijeme koje će biti posvećeno njemu, ali daleko od toga da smo mu cijeli dan podilazili ili ga tetošili ili mu udovoljavali. I kad se nismo igrali s njim i objašnjavali da imamo neke obaveze, on ne bi nastavio sam, nego bi se ostatak vremena dosađivao.Sada je već veliki a situacija ista, i sve me to guši. Ne znam da li da se igramo s njim ili da mu kažemo da to radi sam i da ne pokleknemo? u nekoliko navrata sam tako i učinila, a on je bio u stanju cijeli se dan "razvlačiti" kao kakvo tijesto po cijelom stanu. Pomozite, šta da radimo? unaprijed hvala. mama M.
Draga mama,
Prema Vašem opisu, vidim da ste uložili mnogo truda da biste zainteresirali svojeg dječaka za igru. Neka djeca su po temperamentu vrlo društvena tj. imaju veliku potrebu biti stalno u kontaktu s drugima. To donosi da, ako se s njima nitko ne igra, sami se neće igrati, već će se ponašati kao što ste i sami opisali: razvlačiti se po kući, govoriti da mu je dosadno, a ne znati što da sam učini da to promijeni. Takvoj djeci roditelji trebaju na vrlo kreativan način potaknuti njegovu maštu i inicijativu što nije uvijek jednostavno i lako.
Ono što Vam ovako mogu  predložiti jest da ga probate uključiti u Vaše kućanske poslove, koristeći igru i zabavu. To bi primjerice moglo značiti da idete kuhati ručak/večeru kao "Gusar" ili "Kapetan broda" koji mora kuhati za svoju posadu - svog sina i supruga. Za to vrijeme sin i suprug mogu pripremati zabavu, stol ili bilo što što bi Vam moglo pasti napamet da bi trebalo učiniti na jednom brodu. Dok kuhate, možete razgovarati sa sinom kako izgleda taj brod, što sve ima na njemu, ima li još tko od članova posade ili ste samo Vi troje i sl. A kada vidite da je dovoljno zainteresiran, potaknite ga da nacrta taj zamišljeni brod ili pak da napravi brod od stolica, stolova, deka i sl. Pronađite na internetu neki gusarski brod, smislite koje blago tražite, protiv koga se borite (moguće je da će Vaš sin imati ideje koje će povezati sa crtićima ako ih gleda), otiđite u muzej sa brodovima, gledajte različite makete brodova, smišljavajte zajedničke priče na tu temu, kupite si maske i odijela. Neka to bude cijeli projekt ali dobro pratite da ne bude previše za Vašeg sina, pratite njegov ritam i interes. Pitajte njega ima li on kakvu ideju?
Ako nema, a vidite da ima dalje interes za cijelu priču,  predložite Vi nešto novo. Nije važno što to možda sve skupa nema veze s realnosti. Ono što je važno jest da se Vaš sin uključi u tu igru, a da istovremeno jedan
dio toga sam radi i čeka "Kapetana" da završi sa svojim dijelom.
Isprva to možda neće biti tako jednostavno ni lako, ni za Vas ni za Vašeg sina, ali budete li ustrajali u tome i davali mu kratke poticaje tako što ćete se zaista zamisliti i uživiti u ulogu "Kapetana/ice" (a ne da se samo odradi igra), vjerujem da ćete polučiti jako dobre rezultate razvijajući mu maštu, kreativnost, interes, inicijativu, samopouzdanje, bolju sliku o sebi, pažnju i igru.
Centar Proventus pokrenut će program za roditelje i djecu "Vrijeme za nas" 31.01.2012. Cilj tog programa je upravo ovo što ste i sami naveli - kako na kvalitetan način poticati dječji razvoj putem igre, ali i kako uopće potaknuti, na adekvatan način, da se dijete igra. Program je osmišljen da bude individualiziran za svako dijete i svakog roditelja zbog čega će se provodit u malim grupama do 5 roditelja i 5 djece. Program ujedno sadrži i jednomjesečno radioničko predavanje na kojem se mogu dobiti odgovori i na pitanja poput: zašto se moje dijete
ponaša kako se ponaša, koje su njegove potrebe, kako ih zadovoljiti i još mnogo toga. Ukoliko ste zainteresirani za program, više možete saznati na stranici: http://terapijaigrom.centarproventus.hr.
Pozdrav,

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (4,5) se ne zna i ne želi sam igrati i ništa ga ne zanima

<para> Kćerka je krupnije građe, visoka i čvrsta, izgleda kao da ima 7-8 godina, raste intenzivno.</para>
<para>
 Poštovani! Moja kćer (5 god.) u zadnje vrijeme se tuži na bolove u koljenu. Ovo se događa 1-2 puta u mjesec, traje oko 8-10 dana. Kćerka je krupnije građe, visoka i čvrsta, izgleda kao da ima 7-8 godina, raste intenzivno. Da li su bolovi posljedica naglog rasta ili ipak je potrebno napraviti pretrage? Unaprijed hvala. Mama I.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>djeca vrlo često signaliziraju bolove u nogama koja, narodski rečeno, mogu biti „bolovi rasta“. Uz pretpostavku da se vanjskim pregledom na zglobovima ništa ne može primijetiti (ne navodite crvenilo, otok) mislim da možete neko vrijeme pratiti djevojčicu. U slučaju perzistiranja bolova preporučujem pregled i mišljenje pedijatra koji će djevojčicu uputiti (prema nalazima kliničkog pregleda) ili ortopedu ili pedijatru-imunologu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Bolovi u nogama kod djece - posljedica rasta ili razlog za brigu? Moja kćer (5 god.) u zadnje vrijeme se tuži na bolove u koljenu. Ovo se događa 1-2 puta u mjesec, traje oko 8-10 dana.  Kćerka je krupnije građe, visoka i čvrsta, izgleda kao da ima 7-8 godina, raste intenzivno.

   Poštovani! Moja kćer (5 god.) u zadnje vrijeme se tuži na bolove u koljenu. Ovo se događa 1-2 puta u mjesec, traje oko 8-10 dana. Kćerka je krupnije građe, visoka i čvrsta, izgleda kao da ima 7-8 godina, raste intenzivno. Da li su bolovi posljedica naglog rasta ili ipak je potrebno napraviti pretrage? Unaprijed hvala. Mama I.
   
   Poštovana,djeca vrlo često signaliziraju bolove u nogama  koja, narodski rečeno, mogu biti „bolovi  rasta“. Uz pretpostavku  da  se  vanjskim pregledom na  zglobovima ništa ne može primijetiti  (ne navodite crvenilo, otok)  mislim da možete neko vrijeme pratiti djevojčicu. U slučaju perzistiranja bolova preporučujem  pregled i mišljenje pedijatra koji će djevojčicu uputiti (prema  nalazima  kliničkog  pregleda)  ili  ortopedu  ili   pedijatru-imunologu. 
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.spec. pedijatar
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Bolovi u nogama kod djece - posljedica rasta ili razlog za brigu?

<para>
 Palac je u akciji kad je umorna, kad joj je dosadno, kad gleda crtiće, prije spavanja... U više navrata smo joj zamotali desni palac prije spavanja, no onda je počela sisati lijevi, a kad smo zamotali oba, u usta je stavila kažiprst i tako zaspala. Nažalost ne pomažu ni uvjeravanja kako je već velika, jer tada tvrdi da je beba. Više ne znamo što učiniti te Vas ovim putem molim za pomoć. Unaprijed hvala! Srdačan pozdrav. Mama L.
</para>
<para>Draga mama,
Sisanje palca sasvim je normalna pojava kod djece, posebice ako se djetetu nije nudila duda varalica. Većina djece te se navike rješava sama od sebe između treće i šeste godine života. S obzirom da je vaša djevojčica iskrivila prednje zubiće u redu je da počnete s odvikavanjem.</para>
<para>Vaša djevojčica siše palac kada je umorna, kada joj je dosadno, kada gleda crtiće i prije spavanja. Ono što možete učiniti jest da u ovom periodu učinite njen život što ispunjenijim. Možete joj posvetiti još više pažnje, čitati joj priče, pjevati, plesati, igrati društvene igre, ići na izlete...</para>
<para>Jedna učinkovita metoda za odvikavanje je i sistem nagrađivanja. Možete joj obećati nekakvu nagradu (ne treba biti skupa i velika, već neka sitnica do koje joj je stalo) ukoliko jedan period provede bez sisanja palca. U prvo vrijeme se dogovorite s njom koliki bi taj period bio, primjerice sat vremena, poslijepodne, cijeli dan.</para>
<para>Nadalje, bilo bi dobro da joj objasnite zbog čega nije dobro da siše palac. Argument da je već velika njoj ništa ne znači, prvenstveno zato što nije velika. Možete joj reći da je to zbog toga što su joj rukice često prljave pa se može razboljeti, a kada se razboli ne može ići u šetnju i parkić. Objasnite kako to utječe na njene zube, zbog toga što joj se zubi krive prema van mogla bi nositi aparatić za zube koji joj može smetati dok jede. U ovoj dobi djeca već jako dobro logično zaključuju te trebaju smislene argumente da se u nešto uvjere.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako odviknuti dijete od sisanja palca? Poštovana! Moja djevojčica od skoro 4 godine još uvijek sisa palac. Počelo je u dobi od nekih 5 mjeseci i ta navika nikako ne popušta, tako da je do danas već jako iskrivila prednje zubiće. 
    Palac je u akciji kad je umorna, kad joj je dosadno, kad gleda crtiće, prije spavanja... U više navrata smo joj zamotali desni palac prije spavanja, no onda je počela sisati lijevi, a kad smo zamotali oba, u usta je stavila kažiprst i tako zaspala. Nažalost ne pomažu ni uvjeravanja kako je već velika, jer tada tvrdi da je beba. Više ne znamo što učiniti te Vas ovim putem molim za pomoć. Unaprijed hvala! Srdačan pozdrav. Mama L.

Draga mama,
Sisanje palca sasvim je normalna pojava kod djece, posebice ako se djetetu nije nudila duda varalica. Većina djece te se navike rješava sama od sebe između treće i šeste godine života. S obzirom da je vaša djevojčica iskrivila prednje zubiće u redu je da počnete s odvikavanjem.
Vaša djevojčica siše palac kada je umorna, kada joj je dosadno, kada gleda crtiće i prije spavanja. Ono što možete učiniti jest da u ovom periodu učinite njen život što ispunjenijim. Možete joj posvetiti još više pažnje, čitati joj priče, pjevati, plesati, igrati društvene igre, ići na izlete...
Jedna učinkovita metoda za odvikavanje je i sistem nagrađivanja. Možete joj obećati nekakvu nagradu (ne treba biti skupa i velika, već neka sitnica do koje joj je stalo) ukoliko jedan period provede bez sisanja palca. U prvo vrijeme se dogovorite s njom koliki bi taj period bio, primjerice sat vremena, poslijepodne, cijeli dan.
Nadalje, bilo bi dobro da joj objasnite zbog čega nije dobro da siše palac. Argument da je već velika njoj ništa ne znači, prvenstveno zato što nije velika. Možete joj reći da je to zbog toga što su joj rukice često prljave pa se može razboljeti, a kada se razboli ne može ići u šetnju i parkić. Objasnite kako to utječe na njene zube, zbog toga što joj se zubi krive prema van mogla bi nositi aparatić za zube koji joj može smetati dok jede. U ovoj dobi djeca već jako dobro logično zaključuju te trebaju smislene argumente da se u nešto uvjere.
Srdačan pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako odviknuti dijete od sisanja palca?

<para>
 Pokušavam ga utješiti, smiriti, ali on vrišti sve dok tata ne dođe kući. Kako da mu pomognem? Inače je jako osjetljivo i bojažljivo dijete. Mama A.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>U vašem mi pismu fali malo informacija za detaljniji odgovor. Naime, koliko je to dugo vremena (dani, mjeseci, godine), je li tata često odsutan, je li došlo u vrijeme pojave tog ponašanja do neke bitne promjene u njegovom životu itd.?</para>
<para>Ono što svakako možete učiniti jest da ga u situacijama kada je tužan (plače) zagrlite i kažete mu da ste tu za njega. Možete ga razumjeti u smislu da to verbalizirate na način: „Znam da ti je teško, vjerujem da ti tata jako fali“. Možete mu reći i da vama suprug fali.</para>
<para>Na taj način ćete malo popratiti njegovo stanje. Nakon što ga neko vrijeme pratite, predložite mu da nešto vas dvoje zajednički obavite, npr. ispecite kolač za tatu ili napravite neku drugu slasticu u kojoj ćete kada tata dođe svi zajedno uživati.</para>
<para>Možete se igrati nečega što on voli, a i vama je zabavno. Budite maštoviti u organiziranju vremena. Ako vas to što radite ne dovodi do onoga što želite (u ovom slučaju to je da se vaš dječak smiri) razmislite o tome što ćete raditi drugačije da biste došli do cilja.
U tom smislu budite fleksibilni. Neka vaše ponašanje bude usmjereno cilju.</para>
<para>Postoje razni načini kako se zabaviti s djetetom. To naravno ovisi o vašim i njegovim interesima.
Nadalje možete s njim pregovarati na način da uvedete neke sitne nagrade kada izdrži ne zvati tatu svakih deset minuta.</para>
<para>S njim razgovarajte koliko bi on mogao izdržati da ne zove tatu i prebacite u tom smislu odgovornost na njega. Za svaki ostvareni dogovor ga nagradite. Ukoliko se odlučite za to preporučam da nagrade zaista budu sitnice (dakle ne ništa krupno i skupo) kako on ne bi počeo iskorištavati sustav nagrađivanja, već simbolička pohvala zbog njegova uspjeha.</para>
<para>Naravno uz to mu objasnite zbog čega (neka razlozi budu realni i istiniti) nije u redu da stalno zivka tatu i zbog čega to tati može smetati u obavljanju posla ili bilo kojih drugih aktivnosti.
Budite uporni ali i fleksibilni.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (10) paničari i plače kad tata nije doma Imam dječaka od 10 godina. Već dugo vremena ima histerične napade ako tata nije doma. Tada plače, zove ga na mobitel, provjerava kad će doći svakih 10 minuta. 
    Pokušavam ga utješiti, smiriti, ali on vrišti sve dok tata ne dođe kući. Kako da mu pomognem? Inače je jako osjetljivo i bojažljivo dijete. Mama A.

Draga mama,
U vašem mi pismu fali malo informacija za detaljniji odgovor. Naime, koliko je to dugo vremena (dani, mjeseci, godine), je li tata često odsutan, je li došlo u vrijeme pojave tog ponašanja do neke bitne promjene u njegovom životu itd.?
Ono što svakako možete učiniti jest da ga u situacijama kada je tužan (plače) zagrlite i kažete mu da ste tu za njega. Možete ga razumjeti u smislu da to verbalizirate na način: „Znam da ti je teško, vjerujem da ti tata jako fali“. Možete mu reći i da vama suprug fali.
Na taj način ćete malo popratiti njegovo stanje. Nakon što ga neko vrijeme pratite, predložite mu da nešto vas dvoje zajednički obavite, npr. ispecite kolač za tatu ili napravite neku drugu slasticu u kojoj ćete kada tata dođe svi zajedno uživati.
Možete se igrati nečega što on voli, a i vama je zabavno. Budite maštoviti u organiziranju vremena. Ako vas to što radite ne dovodi do onoga što želite (u ovom slučaju to je da se vaš dječak smiri) razmislite o tome što ćete raditi drugačije da biste došli do cilja.
U tom smislu budite fleksibilni. Neka vaše ponašanje bude usmjereno cilju.
Postoje razni načini kako se zabaviti s djetetom. To naravno ovisi o vašim i njegovim interesima.
Nadalje možete s njim pregovarati na način da uvedete neke sitne nagrade kada izdrži ne zvati tatu svakih deset minuta.
S njim razgovarajte koliko bi on mogao izdržati da ne zove tatu i prebacite u tom smislu odgovornost na njega. Za svaki ostvareni dogovor ga nagradite. Ukoliko se odlučite za to preporučam da nagrade zaista budu sitnice (dakle ne ništa krupno i skupo) kako on ne bi počeo iskorištavati sustav nagrađivanja, već simbolička pohvala zbog njegova uspjeha.
Naravno uz to mu objasnite zbog čega (neka razlozi budu realni i istiniti) nije u redu da stalno zivka tatu i zbog čega to tati može smetati u obavljanju posla ili bilo kojih drugih aktivnosti.
Budite uporni ali i fleksibilni.
Srdačan pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (10) paničari i plače kad tata nije doma

<para>
 Vrijeme piškenja pokušavam sama prepoznati (svaka dva do tri sata, a ponekad i više), odvedem ga na školjku i popiški se. Naravno da cijelo to vrijeme otkad se skinuo iz pelene razgovaram s njim da treba reći kada mu se piški, kao i to gdje se treba popiškiti. Ima dana (vrlo rijetko) da se popiški u gaće ili da se probudi mokar (kažem to je vrlo rijetko). Gaćice mu uglavnom znaju biti po malo mokre (dvije, tri kapi) i tada znam da sigurno treba piškiti. Muči me i to što su mu gaćice ponekad mokre (malo), a u zadnje vrijeme odbija piškiti i onda ga vodim bez njegovog odobrenja na školjku i tada se i uz cendranje popiški i to dosta. Zaigran je i imam osjećaj da mu se neda gubiti vrijeme za to. Što se kakanja tiče to uredno obavijesti da mora, ali samo na travu ispred kuće. ne dolazi u obzir kahlica ili školjka, to nikako ne uspijevam, mada razgovaramo o tome i muž i ja s njim i on uredno ponovi gdje se kaka, ali u praksi je druga priča. Sad je krenuo u vrtić od početka rujna, popiškio se dva puta svega jer se tete nisu sjetile ponuditi ga da ide piškiti i odvesti ga na školjku. Trebam li biti zabrinuta, iako jesam? Mama ciklama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Vjerojatno je vrlo zahtjevno svaki puta prepoznavati treba li vaš sinčić piškiti ili ne. Osim što je to zahtjevno na taj način ga učite da odgovornost za zadovoljavanje svojih potreba, želja, interesa prebacuje na vas/druge.</para>
<para>Kasnije u životu drugi ljudi neće biti toliko usmjereni na njega što bi mogao postati problem. Takvo što se već sada pokazalo; tete u vrtiću nisu se sjetile ponuditi mu piškiti pa se popiškio u gaćice.</para>
<para>Ono što biste mogli učiniti jest kada primijetite da mu se piški (ako primijetite) podsjetite ga da je možda vrijeme za nuždu i ponovite mu gdje se to radi (kahlica ili školjka).
Možete u cijeli proces uključiti i malo igre, da ne bude sve jako ozbiljno. Možete uzeti neku igračku i igrati se da ona jede, spava, ide na wc kada se probudi. Neka odlazak na wc ne bude okosnica priče, ali je dobro uključiti. Na taj način vaš će dječak naučiti da je to nešto sasvim normalno.</para>
<para>Da je to normalno naučiti će i ako mu objasnite da i mama i tata kakaju. S obzirom da djeca puno nauče imitirajući moglo bi pomoći da ponekada vidi i vas kako sjedite na školjci.</para>
<para>Možete mu objasniti i cijeli proces kako hrana ulazi u organizam, što se tamo događa, gdje izlazi i kamo onda ide. Kada se pokaka na travi možete kakicu pokupiti i s njim zajedno odnijeti i baciti u wc školjku te mu objasniti što se dalje događa i kako ta njegova kakica završava u nekoj rijeci ili moru.</para>
<para>Mislim da nema razloga za zabrinutost. Sasvim sigurno će početi nuždu obavljati na školjci. Svojim intervencijama najvjerojatnije ćete samo ubrzati proces.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Skidanje s pelena i problemi s piškanjem u wc školjku Poštovani, moj sin ima tri godine i dva mjeseca. Ovo ljeto sam ga skinula iz pelene još u šestom mjesecu. Problem je u tome što neće još uvijek reći da mu se piški, dakle, nema najave. 
    Vrijeme piškenja pokušavam sama prepoznati (svaka dva do tri sata, a ponekad i više), odvedem ga na školjku i popiški se. Naravno da cijelo to vrijeme otkad se skinuo iz pelene razgovaram s njim da treba reći kada mu se piški, kao i to gdje se treba popiškiti. Ima dana (vrlo rijetko) da se popiški u gaće ili da se probudi mokar (kažem to je vrlo rijetko). Gaćice mu uglavnom znaju biti po malo mokre (dvije, tri kapi) i tada znam da sigurno treba piškiti. Muči me i to što su mu gaćice ponekad mokre (malo), a u zadnje vrijeme odbija piškiti i onda ga vodim bez njegovog odobrenja na školjku i tada se i uz cendranje popiški i to dosta. Zaigran je i imam osjećaj da mu se neda gubiti vrijeme za to. Što se kakanja tiče to uredno obavijesti da mora, ali samo na travu ispred kuće. ne dolazi u obzir kahlica ili školjka, to nikako ne uspijevam, mada razgovaramo o tome i muž i ja s njim i on uredno ponovi gdje se kaka, ali u praksi je druga priča. Sad je krenuo u vrtić od početka rujna, popiškio se dva puta svega jer se tete nisu sjetile ponuditi ga da ide piškiti i odvesti ga na školjku. Trebam li biti zabrinuta, iako jesam? Mama ciklama

Draga mama,
Vjerojatno je vrlo zahtjevno svaki puta prepoznavati treba li vaš sinčić piškiti ili ne. Osim što je to zahtjevno na taj način ga učite da odgovornost za zadovoljavanje svojih potreba, želja, interesa prebacuje na vas/druge.
Kasnije u životu drugi ljudi neće biti toliko usmjereni na njega što bi mogao postati problem. Takvo što se već sada pokazalo; tete u vrtiću nisu se sjetile ponuditi mu piškiti pa se popiškio u gaćice.
Ono što biste mogli učiniti jest kada primijetite da mu se piški (ako primijetite) podsjetite ga da je možda vrijeme za nuždu i ponovite mu gdje se to radi (kahlica ili školjka).
Možete u cijeli proces uključiti i malo igre, da ne bude sve jako ozbiljno. Možete uzeti neku igračku i igrati se da ona jede, spava, ide na wc kada se probudi. Neka odlazak na wc ne bude okosnica priče, ali je dobro uključiti. Na taj način vaš će dječak naučiti da je to nešto sasvim normalno.
Da je to normalno naučiti će i ako mu objasnite da i mama i tata kakaju. S obzirom da djeca puno nauče imitirajući moglo bi pomoći da ponekada vidi i vas kako sjedite na školjci.
Možete mu objasniti i cijeli proces kako hrana ulazi u organizam, što se tamo događa, gdje izlazi i kamo onda ide. Kada se pokaka na travi možete kakicu pokupiti i s njim zajedno odnijeti i baciti u wc školjku te mu objasniti što se dalje događa i kako ta njegova kakica završava u nekoj rijeci ili moru.
Mislim da nema razloga za zabrinutost. Sasvim sigurno će početi nuždu obavljati na školjci. Svojim intervencijama najvjerojatnije ćete samo ubrzati proces.
Srdačan pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Skidanje s pelena i problemi s piškanjem u wc školjku

<para> Već smo isprobali sve i svašta. </para>
<para>
 Poštovani, moja curica ima 15 mjeseci i imamo problema kod unosa tekućine, jer jednostavno ne želi piti. Dajem joj i na čašu, na žličicu i na bočicu, ali popije svega 10 ml i gotovo. Već smo isprobali sve i svašta. Inače jede sve, ima jaku mokraću, pa je kod mokrenja često svrbi. Pedijatrica nas je poslala na sve moguće pretrage pa čak i za dječje gliste, ali svi nalazi su u redu. Zaključak je da premalo pije tekućine. Kako je potaknuti da više pije? Unaprijed hvala! M.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Na slično pitanje je već <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/djevojcice-ne-zele-piti-nista-drugo-osim-soka/hr/242/">odgovorila</ulink> naša prof.psiholog gđa. T.Puljiz.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sugerirala je da djeca često hoće biti kao odrasli, uče gledajući nas.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Tu činjenicu možemo u puno situacija iskoristiti, pa tako i Vašoj. Budite primjer svojoj djevojčici. To možete uraditi da uvijek nakon jela Vi popijete čašu vode ili soka i ponudite ju istovremeno Vašoj djevojčici. Čaša iz koje Vi pijete neka bude ista kao i dječja ili joj ponudite tekućinu u čaši sa njoj zanimljivim likom. I na kraju dajte joj da pije sama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatar - spec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Djevojčica ne želi piti, odnosno unositi tekućinu Poštovani, moja curica ima 15 mjeseci i imamo problema kod unosa tekućine, jer jednostavno ne želi piti. Dajem joj i na čašu, na žličicu i na bočicu, ali popije svega 10 ml i gotovo.  Već smo isprobali sve i svašta. 

   Poštovani, moja curica ima 15 mjeseci i imamo problema kod unosa tekućine, jer jednostavno ne želi piti. Dajem joj i na čašu, na žličicu i na bočicu, ali popije svega 10 ml i gotovo. Već smo isprobali sve i svašta. Inače jede sve, ima jaku mokraću, pa je kod mokrenja često svrbi. Pedijatrica nas je poslala na sve moguće pretrage pa čak i za dječje gliste, ali svi nalazi su u redu. Zaključak je da premalo pije tekućine. Kako je potaknuti da više pije? Unaprijed hvala! M.
   
   Poštovana, 
   Na slično pitanje je već odgovorila naša prof.psiholog gđa. T.Puljiz.
   Sugerirala je da djeca često hoće biti kao odrasli, uče gledajući nas.
   Tu činjenicu možemo u puno situacija iskoristiti, pa tako i Vašoj. Budite primjer svojoj djevojčici. To možete uraditi da uvijek nakon jela Vi popijete čašu vode ili soka i ponudite ju istovremeno Vašoj djevojčici. Čaša iz koje Vi pijete neka bude ista kao i dječja ili joj ponudite tekućinu u čaši sa njoj zanimljivim likom. I na kraju dajte joj da pije sama.
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatar - spec. dječje neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica ne želi piti, odnosno unositi tekućinu

<para>
 broji do 29, brzo pamti pjesmice, slikovnicu zna napamet poslije drugog čitanja itd. Za mene je problem što ne želi crtati, bojiti, pisati. Ne znam da li je vrijeme da zna pisati bar neka slova, ali vidim da neki njegovi vršnjaci znaju pisati svoje ime barem. Moj sin ne zna ni kuću nacrtati i nije puno zainteresiran za crtanje i pisanje. Voljela bih vaše mišljenje o tome i vaš savjet. Hvala, mama L
</para>
<para>Draga mama,
Sve što ste napisali ukazuje da se vaš sin lijepo razvija. Nije nezainteresiran, naprotiv pokazuje interes za razne stvari, broji do 29, zna slikovnice napamet… Po mom osobnom mišljenju djecu treba ostaviti na miru, jer škola je zamišljena kao mjesto na kojem djeca uče pisati i čitati, ali… Ali danas djeca uče čitati i pisati i prije škole, pa bi se moglo dogoditi da u školi ima problema, jer većina djece zna pisati i čitati. Mislim na probleme s uklapanjem među vršnjacima. Stoga je bolje pripremiti ga za to. Naravno ne na silu već kroz igru i zabavu.</para>
<para>Primjerice, u procesu crtanja koristite vaša tijela. Možete kupiti posebne boje koje se koriste za crtanje s rukama. Napravite platno na kojem će svi ukućani napraviti otiske svojih ruku i nogu u različitim bojama.</para>
<para>Vrijeme maškara možete iskoristiti za crtanje po tijelu i licu. Vaš dječak jedan dan može biti spiderman, drugi tigar, treći pas… Možete mu dopustiti da vam pomogne da se i sami uredite, to će sigurno biti jako zabavno.
Možete mu kupiti ploču i kredu, igrati dječji Pictionary…</para>
<para>Što se pak pisanja tiče iskoristite svakodnevne situacije kako bi potakli njegov interes. Primjerice:
- Koristite javne znakove, oznake na vratima
- Prije odlaska u kupovinu možete ga zamoliti da vam pomogne napisati popis namirnica
- U kupovini organizirajte potragu za popisanim namirnicama
- Odaberite neko slovo pa ga tražite u nekom časopisu
- Organizirajte natjecanje u traženju slova
- Koristite računalo</para>
<para>Sve u svemu oslobodite i svoje dijete u sebi i zabavite se kroz procese pisanja i crtanja. Kroz igru dijete najlakše uči i najveća je vjerojatnost da ćete ga zainteresirati. Ukoliko i sami pri tome uživate vjerojatnost vrtoglavo raste.</para>
<para>Uživajte,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Dječak (5) ne želi pisati, crtati, bojati, učiti slova... Poštovani, imam sinčića koji je prošli mjesec napunio 5 godina. Jako je radoznao, aktivan, zna mnogo stvari npr. 
    broji do 29, brzo pamti pjesmice, slikovnicu zna napamet poslije drugog čitanja itd. Za mene je problem što ne želi crtati, bojiti, pisati. Ne znam da li je vrijeme da zna pisati bar neka slova, ali vidim da neki njegovi vršnjaci znaju pisati svoje ime barem. Moj sin ne zna ni kuću nacrtati i nije puno zainteresiran za crtanje i pisanje. Voljela bih vaše mišljenje o tome i vaš savjet. Hvala, mama L

Draga mama,
Sve što ste napisali ukazuje da se vaš sin lijepo razvija. Nije nezainteresiran, naprotiv pokazuje interes za razne stvari, broji do 29, zna slikovnice napamet… Po mom osobnom mišljenju djecu treba ostaviti na miru, jer škola je zamišljena kao mjesto na kojem djeca uče pisati i čitati, ali… Ali danas djeca uče čitati i pisati i prije škole, pa bi se moglo dogoditi da u školi ima problema, jer većina djece zna pisati i čitati. Mislim na probleme s uklapanjem među vršnjacima. Stoga je bolje pripremiti ga za to. Naravno ne na silu već kroz igru i zabavu.
Primjerice, u procesu crtanja koristite vaša tijela. Možete kupiti posebne boje koje se koriste za crtanje s rukama. Napravite platno na kojem će svi ukućani napraviti otiske svojih ruku i nogu u različitim bojama.
Vrijeme maškara možete iskoristiti za crtanje po tijelu i licu. Vaš dječak jedan dan može biti spiderman, drugi tigar, treći pas… Možete mu dopustiti da vam pomogne da se i sami uredite, to će sigurno biti jako zabavno.
Možete mu kupiti ploču i kredu, igrati dječji Pictionary…
Što se pak pisanja tiče iskoristite svakodnevne situacije kako bi potakli njegov interes. Primjerice:
- Koristite javne znakove, oznake na vratima
- Prije odlaska u kupovinu možete ga zamoliti da vam pomogne napisati popis namirnica
- U kupovini organizirajte potragu za popisanim namirnicama
- Odaberite neko slovo pa ga tražite u nekom časopisu
- Organizirajte natjecanje u traženju slova
- Koristite računalo
Sve u svemu oslobodite i svoje dijete u sebi i zabavite se kroz procese pisanja i crtanja. Kroz igru dijete najlakše uči i najveća je vjerojatnost da ćete ga zainteresirati. Ukoliko i sami pri tome uživate vjerojatnost vrtoglavo raste.
Uživajte,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Dječak (5) ne želi pisati, crtati, bojati, učiti slova...

<para> Da li postoji nekakav vremenski period koji mora proći nakon scintigr</para>
<para>
 Poštovani, moj dječak, koji će biti 6 mjeseci, mora na dinamičku scintigrafiju bubrega, a igrom slučaja mu je dan nakon te pretrage po rasporedu da primi četvrto po redu cjepivo. Da li postoji nekakav vremenski period koji mora proći nakon scintigrafije da bi primio cjepivo? unaprijed hvala. mama R.
</para>
<para>Odgovor: Sačekajte desetak dana od scintigrafije i tada cijepite svoje dijete. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol. dr. med., spec. pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Pauza između scintigrafije bubrega i cijepljenja kod bebe Poštovani, moj dječak, koji će biti 6 mjeseci, mora na dinamičku scintigrafiju bubrega, a igrom slučaja mu je dan nakon te pretrage po rasporedu da primi četvrto po redu cjepivo.  Da li postoji nekakav vremenski period koji mora proći nakon scintigr

   Poštovani, moj dječak, koji će biti 6 mjeseci, mora na dinamičku scintigrafiju bubrega, a igrom slučaja mu je dan nakon te pretrage po rasporedu da primi četvrto po redu cjepivo. Da li postoji nekakav vremenski period koji mora proći nakon scintigrafije da bi primio cjepivo? unaprijed hvala. mama R.

Odgovor:  Sačekajte desetak dana od scintigrafije i tada cijepite svoje dijete. 
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol. dr. med., spec. pedijatar, Poliklinika Sabol
   
 Klinfo.hr 

Pauza između scintigrafije bubrega i cijepljenja kod bebe

<para>
 Maleni ima 1 god Dijagnoza neuropedijatra bila je stanje nakon distonije. Dijagnoza urologa - Phimosis. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U ponedjeljak popodne je dobio temperaturu 38,5 C. Temperatura je trajala cjelu noć. Ujutro je bila 38,5 -7 C. Izvadili smo nalaz mokraće u utorak oko 11 h a nalazi su pokazali: izgled-bistar, boja žuta, ketoni:1, urobilinogen-norm., leukociti: 3-7, stanice pločastog: po koja st pl ep., bakterije: po koja bakt. 
 Doktor je radio popodne, a malenom je temperatura oko 13 h bila 38,7 C. Dobio je lupocet čepić, a doktor ga je hitno poslao na pedijatriju. Pedijatrica ga je pregledala u 17 h (grlo jače hiperem, otoskopski blaža hiperemija, na plućima nalaz uredan, abdomen mekan, bezbolan, mening znači negat. Turgor održan,ekstrimiteti b.o., koza cista. Dobrog općeg stanja). Temperatura je bila 39 C,ordinira se pola čepića voltarena od 12,5, temperatura 38,6. Sumamed sirup forte 1x3ml. Kada smo došli kući, u 18h je popio prvu dozu sirupa. Temperatura 38,5 c, pa ju skidam sa vlažnim oblozima, noć prolazi sa temperaturom 38. Srijeda temp. uvijek 38,5 c i uspješno ju smanjujem. U 18 h popije drugu dozu sirupa, temperatura 38,7 pa mu dam mu pola voltaren čepića. Temperature od tada nije bilo. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas je dobio lagani osip po trbušćiću, prsima i malo po leđima, nije alarmantno, ali je vidljivo. Što iz ovog svega možete zaključiti i da li mi možete dati daljnje upute? Nadam se vašem skorom odgovoru. Srdačan pozdrav. Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana, prema slijedu zbivanja - tri dana temperature nejasnog uzroka, te nakon toga prestanak febriliteta i osip upućuje na moguću trodnevnu groznicu s osipom kao podlogu navedenih tegoba. Radi se o virusnom oboljenju, poznatom i pod nazivima exanthema subitum, te šesta osipna bolest. Simptomi osipa nestaju bez terapije kroz 3-4 dana. Za potvrdu dijagnoze mora se dijete pregledati uz eventualno ponavljanje CRP i KKS.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav</para>
<para>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol</ulink>
</para>

Trodnevna groznica s osipom U 18 h popije drugu dozu sirupa, temperatura 38,7 pa mu dam pola voltaren čepića. Temperature od tada nije bilo. Maleni ima 1 god. i 10 mjeseci, 12 kg, još ga dojim prije spavanja. 
   Maleni ima 1 god Dijagnoza neuropedijatra bila je stanje nakon distonije. Dijagnoza urologa - Phimosis. U ponedjeljak popodne je dobio temperaturu 38,5 C. Temperatura je trajala cjelu noć. Ujutro je bila 38,5 -7 C. Izvadili smo nalaz mokraće u utorak oko 11 h a nalazi su pokazali: izgled-bistar, boja žuta, ketoni:1, urobilinogen-norm., leukociti: 3-7, stanice pločastog: po koja st pl ep., bakterije: po koja bakt. 
   Doktor je radio popodne, a malenom je temperatura oko 13 h bila 38,7 C. Dobio je lupocet čepić, a doktor ga je hitno poslao na pedijatriju. Pedijatrica ga je pregledala u 17 h (grlo jače hiperem, otoskopski blaža hiperemija, na plućima nalaz uredan, abdomen mekan, bezbolan, mening znači negat. Turgor održan,ekstrimiteti b.o., koza cista. Dobrog općeg stanja). Temperatura je bila 39 C,ordinira se pola čepića voltarena od 12,5, temperatura 38,6. Sumamed sirup forte 1x3ml. Kada smo došli kući, u 18h je popio prvu dozu sirupa. Temperatura 38,5 c, pa ju skidam sa vlažnim oblozima, noć prolazi sa temperaturom 38. Srijeda temp. uvijek 38,5 c i uspješno ju smanjujem. U 18 h popije drugu dozu sirupa, temperatura 38,7 pa mu dam mu pola voltaren čepića. Temperature od tada nije bilo. Danas je dobio lagani osip po trbušćiću, prsima i malo po leđima, nije alarmantno, ali je vidljivo. Što iz ovog svega možete zaključiti i da li mi možete dati daljnje upute? Nadam se vašem skorom odgovoru. Srdačan pozdrav. Zabrinuta mama

Poštovana, prema slijedu zbivanja - tri dana temperature nejasnog uzroka, te nakon toga prestanak febriliteta i osip upućuje na moguću trodnevnu groznicu s osipom kao podlogu navedenih tegoba. Radi se o virusnom oboljenju, poznatom i pod nazivima exanthema subitum, te šesta osipna bolest. Simptomi  osipa nestaju bez terapije kroz  3-4 dana. Za potvrdu dijagnoze mora se dijete pregledati uz eventualno ponavljanje CRP i KKS.Srdačan pozdrav
Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol
 Klinfo.hr 

Trodnevna groznica s osipom

<para>
 Promjenila je ponašanje odkad sam joj rekla da prekine s njim i da on nije dobar za nju. Odrastao je u užasnoj obitelji i trenutno je udomljeni, majka mu je alkoholičarka i bojim se da će on otići tim putem. Kćer voli svog dečka i on nju. Ali mi jednostavno smeta. Kada sam joj zabranila da ga viđa počela je plakati, derati se na mene. U zadnje vrijeme branim joj sve što se tiče njezinog dečka. Ne znam što učiniti. Želim da se makne od njega ali ona jednostavno ne želi. Stalno govori da je on njezin izbor i da ga voli. Popaj
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>Razumljivo je da se brinete za svoje dijete. Roditelji često provjeravaju izbor svog djeteta želeći mu sve najbolje. I kada bi mogli birati vjerojatno bi izabrali sjajnog mladog čovjeka, perspektivnog sa svjetlom budućnosti..</para>
<para>No u realnosti to nije tako i zapravo roditelji se ne bi smjeli petljati u izbor svog djeteta.
Vaša će kćerka za dva mjeseca biti punoljetna. Punoljetnost znači navršavanje određenih godina života, pri čemu se stječe poslovna sposobnost, biračko pravo, pravo na vjenčanje, potpuna sloboda što se tiče uživanja alkohola, pušenja, gledanja svih televizijskih materijala, kockanja, stupanja u spolni odnos itd.</para>
<para>Naravno da želite svom djetetu najbolje. Moj je savjet da razmislite činite li svojim ponašanjem i zahtjevima najbolje za nju. S obzirom da je ona tog mladića zavoljela, naravno da joj je teško podnijeti kada joj zabranjujete sve u vezi s njim. I velika je vjerojatnost (usudila bih se reći sigurno je) da će vaše zabrane biti kontraproduktivne.</para>
<para>Bojite li se da će on poći istim putem kao njegova majka alkoholičarka zbog nekih osjetilno baziranih činjenica (primjerice: u dahu mu se osjeća alkohol, neuredan je, troši novac na alkohol, kada se vidite (ako se vidite) pije alkoholna pića)? Ili je pak to samo zbog toga što mu je majka alkoholičarka? Ukoliko je to zbog drugo navedenog razloga, mislim da je vaš strah pretjeran. I djeca alkoholičara mogu izrasti u poštene, radišne i dobre ljude. Oni kao djeca mogu donijeti odluku suprotnu ponašanju njihovih roditelja i nikada ne piti alkohol.</para>
<para>Moj je topli savjet da se stavite u njene cipele. Sjetite se dečka kojeg ste voljeli i promislite kako bi vam bilo (ili možda kako vam je bilo) da su vam roditelji zabranjivali viđanje s njim.</para>
<para>Drugi je savjet; razgovarajte s njom, iskreno. Nemojte joj zabranjivati. Pitajte ju i slušajte ju što vam odgovara. Podijelite s njom svoje strahove.</para>
<para>Kao što sam već rekla zabranama nećete niti postići željeno, a možda ćete kroz razgovore s njom uočiti i neke njegove dobre osobine.
Još dva mjeseca i ona će biti i zakonski odgovorna punoljetna osoba, a samim tim i osoba odgovorna za svoje izbore u životu.</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ne želim da se moja kćerka viđa sa svojim mladićem Dobar dan. Imam važno pitanje. Moje dijete skoro pa će navršiti 18 godina, točnije za 2 mjeseca. Ima dečka s kojim je u vezi 6 mjeseci. Izlaze van, a meni je on počeo smetati. 
    Promjenila je ponašanje odkad sam joj rekla da prekine s njim i da on nije dobar za nju. Odrastao je u užasnoj obitelji i trenutno je udomljeni, majka mu je alkoholičarka i bojim se da će on otići tim putem. Kćer voli svog dečka i on nju. Ali mi jednostavno smeta. Kada sam joj zabranila da ga viđa počela je plakati, derati se na mene. U zadnje vrijeme branim joj sve što se tiče njezinog dečka. Ne znam što učiniti. Želim da se makne od njega ali ona jednostavno ne želi. Stalno govori da je on njezin izbor i da ga voli. Popaj

Poštovana mama,
Razumljivo je da se brinete za svoje dijete. Roditelji često provjeravaju izbor svog djeteta želeći mu sve najbolje. I kada bi mogli birati vjerojatno bi izabrali sjajnog mladog čovjeka, perspektivnog sa svjetlom budućnosti..
No u realnosti to nije tako i zapravo roditelji se ne bi smjeli petljati u izbor svog djeteta.
Vaša će kćerka za dva mjeseca biti punoljetna. Punoljetnost znači navršavanje određenih godina života, pri čemu se stječe poslovna sposobnost, biračko pravo, pravo na vjenčanje, potpuna sloboda što se tiče uživanja alkohola, pušenja, gledanja svih televizijskih materijala, kockanja, stupanja u spolni odnos itd.
Naravno da želite svom djetetu najbolje. Moj je savjet da razmislite činite li svojim ponašanjem i zahtjevima najbolje za nju. S obzirom da je ona tog mladića zavoljela, naravno da joj je teško podnijeti kada joj zabranjujete sve u vezi s njim. I velika je vjerojatnost (usudila bih se reći sigurno je) da će vaše zabrane biti kontraproduktivne.
Bojite li se da će on poći istim putem kao njegova majka alkoholičarka zbog nekih osjetilno baziranih činjenica (primjerice: u dahu mu se osjeća alkohol, neuredan je, troši novac na alkohol, kada se vidite (ako se vidite) pije alkoholna pića)? Ili je pak to samo zbog toga što mu je majka alkoholičarka? Ukoliko je to zbog drugo navedenog razloga, mislim da je vaš strah pretjeran. I djeca alkoholičara mogu izrasti u poštene, radišne i dobre ljude. Oni kao djeca mogu donijeti odluku suprotnu ponašanju njihovih roditelja i nikada ne piti alkohol.
Moj je topli savjet da se stavite u njene cipele. Sjetite se dečka kojeg ste voljeli i promislite kako bi vam bilo (ili možda kako vam je bilo) da su vam roditelji zabranjivali viđanje s njim.
Drugi je savjet; razgovarajte s njom, iskreno. Nemojte joj zabranjivati. Pitajte ju i slušajte ju što vam odgovara. Podijelite s njom svoje strahove.
Kao što sam već rekla zabranama nećete niti postići željeno, a možda ćete kroz razgovore s njom uočiti i neke njegove dobre osobine.
Još dva mjeseca i ona će biti i zakonski odgovorna punoljetna osoba, a samim tim i osoba odgovorna za svoje izbore u životu.

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Ne želim da se moja kćerka viđa sa svojim mladićem

<para>Da li svome djetetu od 4 godine, smijem dati piti vodu nakon povraćanja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vjerovatno ste mislili da li smijete dati djetetu piti vodu neposredno nakon što povrati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko je tako, odgovor je ne. Sačekajte kratko vrijeme da se smiri nadražaj želuca i nagon na povraćanje i tada krenite sa rehidracijom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko se radi o blagoj dehidraciji koju karakteriziraju podočnjaci, suh jezik i žeđ, a da dijete više ne povraća i prima oralno tekućinu možete započeti rehidraciju sa vodom, odnosno blago zašećerenim čajem u koji je dodana elektrolitska otopina na način da učestalo, uz kratke pauze, dajete male količine navedenog pripravka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Potrebno je nadoknaditi postojeći deficit (cca 50 ml/kg tjelesne težine), ne zaboravljajući dnevne potrebe za tekućinom (za dijete do godine dana 100-150 ml/kg tjelesne težine na dan, odnosno za predškolsko dijete između 10 i 20 kg težine oko 1000 do 1500 ml).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Smijem li djetetu dati vodu nakon povraćanja? Da li svome djetetu od 4 godine, smijem dati piti vodu nakon povraćanja? mama F.  Da li svome djetetu od 4 godine, smijem dati piti vodu nakon povraćanja? mama F. Da li svome djetetu od 4 godine, smijem dati piti vodu nakon povraćanja
   
    Poštovana,
   Vjerovatno ste mislili da li smijete dati djetetu piti vodu neposredno nakon što povrati.
   Ukoliko je tako, odgovor je ne. Sačekajte kratko vrijeme da se smiri nadražaj želuca i nagon na povraćanje i tada krenite sa rehidracijom. 
   Ukoliko se radi o blagoj dehidraciji koju karakteriziraju podočnjaci, suh jezik i žeđ, a da dijete više ne povraća i prima oralno tekućinu možete započeti rehidraciju sa vodom, odnosno blago zašećerenim čajem u koji je dodana elektrolitska otopina na način da učestalo, uz kratke pauze, dajete male količine navedenog pripravka.
   Potrebno je  nadoknaditi  postojeći deficit (cca 50 ml/kg tjelesne težine), ne zaboravljajući dnevne potrebe za tekućinom (za dijete do godine dana 100-150 ml/kg tjelesne težine na dan, odnosno za predškolsko dijete između 10 i 20 kg težine oko 1000 do 1500 ml).
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
   
 Klinfo.hr 

Smijem li djetetu dati vodu nakon povraćanja?

<para>
 Ona pleše, pjeva, puno sluša i prati, te bi ju htjela upisati na neku aktivnost ali ne znam je li prerano, da ju ne opteretim. Kad bi bilo njbolje početi s aktivnostima? U vrtić ne ide, jer je čuvamo ja i muž (radimo u kontra smjenama), a dok ne možemo onda dida i baka. Svi ulažemo puno u nju i učimo ju. Eh da, zna brojati do 15 i neke riječi na engleskom. Ponekad me svega toga i strah. Što kažete vi? Mama T.
</para>
<para>
 Hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Stvarno imate naprednu kćerkicu što je sigurno i rezultat vašeg bavljenja s njom. U toj dobi u redu je učiti dijete, poticati ga na učenje, no kada ono prestane pokazivati interes za određenu aktivnost ne treba ga forsirati.
Danas se pruža prilika voditi dijete na različite aktivnosti u toj dobi: bebe ribe, engleski u najranijoj dobi, različite radionice u kojoj se potiče razvoj mišljenja, mašta i kreativnost i tako dalje.</para>
<para>Ukoliko želite možete s njom krenuti na neku od tih aktivnosti ovisno o vašim afinitetima. U toj dobi aktivnosti su namijenjene djeci i roditeljima, tj. roditelji zajedno s djecom sudjeluju u istoj, što je i opet vaše zajedničko vrijeme. Naime u toj dobi preporučuje se što više zajedničkih aktivnosti roditelja i djece.</para>
<para>S obzirom na to, ako vam je zabavno, ako se vaše dijete zabavlja i želi biti tamo sve je u redu. U slučaju da dijete od dvije godine počinje pokazivati otpor ne bi ga se trebalo niti smjelo forsirati.
Što se pak tiče sportskih aktivnosti postoje i različiti sportski vrtići koji su prilagođeni toj dobi. Za sve pojedinačne sportove postoje preporuke kada je najbolje početi, a najčešće je to poslije četvrte ili pete godine.</para>
<para>Nadam se da ste dobili odgovor na pitanje.</para>
<para>I dalje provodite vrijeme sa svojim djetetom, bavite se s njom. U budućnosti pripazite da ne pretjerate s aktivnostima. U svezi toga možete pročitati <ulink url="http://bit.ly/reqrkW">članak koji je napisala moja kolegica Tatjana </ulink>i fokusirajte se na to da izgradite dobar i kvalitetan odnos s djetetom, a ne da postanete njegov šofer.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Trebamo li darovitu 2-godišnjakinju upisivati na aktivnosti ili je prerano? Drage psihologinje, ja sam majka Lare koja ima 2 godine. Puno toga zna, pjesmice, priče, a čak zna i reći „otorinolaringologija“ bez mucanja i zaostajanja. 
    Ona pleše, pjeva, puno sluša i prati, te bi ju htjela upisati na neku aktivnost ali ne znam je li prerano, da ju ne opteretim. Kad bi bilo njbolje početi s aktivnostima? U vrtić ne ide, jer je čuvamo ja i muž (radimo u kontra smjenama), a dok ne možemo onda dida i baka. Svi ulažemo puno u nju i učimo ju. Eh da, zna brojati do 15 i neke riječi na engleskom. Ponekad me svega toga i strah. Što kažete vi? Mama T.


   Hvala.

Draga mama,
Stvarno imate naprednu kćerkicu što je sigurno i rezultat vašeg bavljenja s njom. U toj dobi u redu je učiti dijete, poticati ga na učenje, no kada ono prestane pokazivati interes za određenu aktivnost ne treba ga forsirati.
Danas se pruža prilika voditi dijete na različite aktivnosti u toj dobi: bebe ribe, engleski u najranijoj dobi, različite radionice u kojoj se potiče razvoj mišljenja, mašta i kreativnost i tako dalje.
Ukoliko želite možete s njom krenuti na neku od tih aktivnosti ovisno o vašim afinitetima. U toj dobi aktivnosti su namijenjene djeci i roditeljima, tj. roditelji zajedno s djecom sudjeluju u istoj, što je i opet vaše zajedničko vrijeme. Naime u toj dobi preporučuje se što više zajedničkih aktivnosti roditelja i djece.
S obzirom na to, ako vam je zabavno, ako se vaše dijete zabavlja i želi biti tamo sve je u redu. U slučaju da dijete od dvije godine počinje pokazivati otpor ne bi ga se  trebalo niti smjelo forsirati.
Što se pak tiče sportskih aktivnosti postoje i različiti sportski vrtići koji su prilagođeni toj dobi. Za sve pojedinačne sportove postoje preporuke kada je najbolje početi, a najčešće je to poslije četvrte ili pete godine.
Nadam se da ste dobili odgovor na pitanje.
I dalje provodite vrijeme sa svojim djetetom, bavite se s njom. U budućnosti pripazite da ne pretjerate s aktivnostima. U svezi toga možete pročitati članak koji je napisala moja kolegica Tatjana i fokusirajte se na to da izgradite dobar i kvalitetan odnos s djetetom, a ne da postanete njegov šofer.
Srdačan pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Trebamo li darovitu 2-godišnjakinju upisivati na aktivnosti ili je prerano?

<para>
 Prepametan je, nema nikakvih problema ni smetnji, jednostavno je nezainteresiran za školu....ne znam više što napraviti, strah me je sljedeće školske godine...što da napravim?...hvala vam od srca
</para>
<para>Draga mama,
U pismu niste napisali kakvi su njegovi rezultati u školi što bi svakako imalo utjecaj na moj odgovor.
Ukoliko ima odlične rezultate, na vašem se mjestu ne bi previše brinula. Znači da je njegovo ulaganje dostatno za postizanje rezultata.</para>
<para>Ukoliko rezultati izostaju problem koji ste naveli; nezainteresiranost valja pretočiti u željeno stanje, a to je zainteresiranost.</para>
<para>Motivirati dijete može se na različite načine. Jedna od korisnih metoda je opće poznata i prihvaćena metoda mrkva/bič, tj. nagrada ili kazna. Neka djeca bolje reagiraju na nagrađivanje, neka na kažnjavanje.
Promatrajte svog sina i brzo ćete dokučiti koja je metoda za njega primjerenija.
Ukoliko je nagrađivanje ono što ga motivira, pozitivno će reagirati na nagradu koju ćete mu obećati. Nagrada može biti odlazak u kino, kazalište, nogometnu utakmicu, ovisno o njegovim afinitetima. Preporuka jest da ga ne nagrađujete novcima, puno je bolje da to bude neka zabavna aktivnost u kojoj možete zajednički uživati.</para>
<para>Ukoliko pak više „trza“ na kaznu, nagrada mu neće ništa predstavljati, ali će se jako uporno i uspješno truditi da izbjegne kaznu.
Prije kazne mu izrecite opomenu. Primjerice; „Ukoliko ne ispraviš jedinicu iz matematike ili ukoliko ne naučiš određeno gradivo do petka, ne smiješ biti na facebooku tjedan dana“.
Kod izricanja roka (do kada treba nešto naučiti ili ispraviti) bilo bi dobro da razgovarate s njim što on misli koliko mu vremena treba. U tom slučaju neće moći uzrok staviti izvan sebe odnosno reći „Nisam stigao, jer si mi dala premalo vremena“.
U slučaju da se nije pridržavao dogovora, budite dosljedni. Dosljednost je jako bitna jer ćete mu na taj način pokazati da mislite ozbiljno. Ako popustite i dopustite mu zabranjeno prije roka, on će iz te situacije naučiti (s pravom); „Ako budem dovoljno uporan, mama će popustiti, dakle ne trebam se držati dogovora, jer će sve ionako biti po mom“.</para>
<para>Nadalje, jako je važno da mu školu ne predstavljate kao teret i obavezu. O vašem stavu uvelike ovisi i njegov. Škola može biti jako zabavno mjesto na kojem se uče jako zabavne, zanimljive i korisne stvari.
Upoznajte ga još bolje i otkrijte što ga motivira.
Razgovarajte s njim. Pitajte ga što je razlog njegove nezainteresiranosti.
Pomognite mu da on nađe rješenje. Možete reći „Vidim da si nezainteresiran. To bi ti moglo predstavljati veliki problem. Što možeš učiniti da ga riješiš. Ako želiš ja ti mogu pomoći. Bilo bi mi žao da stalno budeš u kaznama, a mogao bi se igrati.“</para>
<para>Teško je u ovako kratkom formatu odgovoriti na ovako široko pitanje. Ipak, nadam se da sam vam odgovorom barem malo pomogla.
Ako ne iznađete rješenje slobodno se možete javiti u naše savjetovalište.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako zainteresirati dijete za učenje i školu? Poštovanje, imam problem sa školarcem... u kratkim crtama: završio je 4 razred, ali kroz ove 4 godine smo u strašnim problemima jer je on nezainteresiran i flegma na sve. 
    Prepametan je, nema nikakvih problema ni smetnji, jednostavno je nezainteresiran za školu....ne znam više što napraviti, strah me je sljedeće školske godine...što da napravim?...hvala vam od srca

Draga mama,
U pismu niste napisali kakvi su njegovi rezultati u školi što bi svakako imalo utjecaj na moj odgovor.
Ukoliko ima odlične rezultate, na vašem se mjestu ne bi previše brinula. Znači da je njegovo ulaganje dostatno za postizanje rezultata.
Ukoliko rezultati izostaju problem koji ste naveli; nezainteresiranost valja pretočiti u željeno stanje, a to je zainteresiranost.
Motivirati dijete može se na različite načine. Jedna od korisnih metoda je opće poznata i prihvaćena metoda mrkva/bič, tj. nagrada ili kazna. Neka djeca bolje reagiraju na nagrađivanje, neka na kažnjavanje.
Promatrajte svog sina i brzo ćete dokučiti koja je metoda za njega primjerenija.
Ukoliko je nagrađivanje ono što ga motivira, pozitivno će reagirati na nagradu koju ćete mu obećati. Nagrada može biti odlazak u kino, kazalište, nogometnu utakmicu, ovisno o njegovim afinitetima. Preporuka jest da ga ne nagrađujete novcima, puno je bolje da to bude neka zabavna aktivnost u kojoj možete zajednički uživati.
Ukoliko pak više „trza“ na kaznu, nagrada mu neće ništa predstavljati, ali će se jako uporno i uspješno truditi da izbjegne kaznu.
Prije kazne mu izrecite opomenu. Primjerice; „Ukoliko ne ispraviš jedinicu iz matematike ili ukoliko ne naučiš određeno gradivo do petka, ne smiješ biti na facebooku tjedan dana“.
Kod izricanja roka (do kada treba nešto naučiti ili ispraviti) bilo bi dobro da razgovarate s njim što on misli koliko mu vremena treba. U tom slučaju neće moći uzrok staviti izvan sebe odnosno reći „Nisam stigao, jer si mi dala premalo vremena“.
U slučaju da se nije pridržavao dogovora, budite dosljedni. Dosljednost je jako bitna jer ćete mu na taj način pokazati da mislite ozbiljno. Ako popustite i dopustite mu zabranjeno prije roka, on će iz te situacije naučiti (s pravom); „Ako budem dovoljno uporan, mama će popustiti, dakle ne trebam se držati dogovora, jer će sve ionako biti po mom“.
Nadalje, jako je važno da mu školu ne predstavljate kao teret i obavezu. O vašem stavu uvelike ovisi i njegov. Škola može biti jako zabavno mjesto  na kojem se uče jako zabavne, zanimljive i korisne stvari.
Upoznajte ga još bolje i otkrijte što ga motivira.
Razgovarajte s njim. Pitajte ga što je razlog njegove nezainteresiranosti.
Pomognite mu da on nađe rješenje. Možete reći „Vidim da si nezainteresiran. To bi ti moglo predstavljati veliki problem. Što možeš učiniti da ga riješiš. Ako želiš ja ti mogu pomoći. Bilo bi mi žao da stalno budeš u kaznama, a mogao bi se igrati.“
Teško je u ovako kratkom formatu odgovoriti na ovako široko pitanje. Ipak, nadam se da sam vam odgovorom barem malo pomogla.
Ako ne iznađete rješenje slobodno se možete javiti u naše savjetovalište.
Srdačan pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako zainteresirati dijete za učenje i školu?

<para>
 <emphasis>
 Razloga ima više. U vrtiću dobije domaću zadaću (predškolski radni listići) i nikad je nismo riješili bez bar pola sata suza, vikanja "ja to neznam, ne mogu, ne bih". Krenula je na sport koji je sama željela i mjesecima molila da je upišemo. 
 </emphasis>
 <emphasis>
 Kad god joj trener kaže da nešto nije baš bilo najbolje i da treba ponoviti, plače i otišla bi s treninga uz hrpu izmišljenih razloga (spava joj se, boli ju noga, žedna je...). Odlučili smo biti uporni i ne odustati odmah, no mislim da to više nema smisla. Ne mogu drugi raditi zbog njenog plakanja... Čini mi se da uvijek kad naiđe na neku kritiku ili problem, ne želi dalje. 
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Astmatičar je i konstantno je na terapiji koja sadrži kortikosteroide. Može li to biti uzrok njene plačljivosti? Uz sve to grize nokte na rukama, a na nogama ih trga skroz do mesa. Uz sve nastojanje da dobijem odgovor na pitanje zašto to radi uvijek je odgovor "ne znam". 
 </emphasis>
 <emphasis>
 Molili smo pedijatricu uputnicu za psihologa, no ona kaže da je to faza i da nema potrebe posjetiti ga. No ta faza traje već dugo, a ja ne znam kako joj pomoći i doprijeti do nje. Bojim se da će u školi svaki dan imati problema zbog svog ponašanja i plakanja... Molim Vas savjet! 
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nisu mi poznati takvi učinci kortikosteroida na djetetovu psihu i ono što smatram važnim je otkriti da li u pozadini leži njezina nesigurnost i nisko samopouzdanje ili je naučila da putem suza može dobiti ono što želi ukoliko je dovoljno uporna.</para>
<para>Ukoliko je ovo prvo, tada je riječ o emocionalnoj nezrelosti te preporučam odgodu od početka školovanja uz uvjet da u idućih godinu dana intenzivno radite na poboljšanju njezine slike o sebi (preporučam odlazak psihologu da Vas konkretno konzultira).</para>
<para>Ukoliko je riječ o drugom, tada imam pitanje za Vas – da li je Vama teško slušati nju kako plače, da li Vam je najgore od svega vidjeti tužno i nesretno dijete? Ukoliko ste potvrdno odgovorili, tada je važno da toga postanete svjesni u svakoj situaciji kada ona počne plakati. Naime, ona je naučila da će na taj način dobiti ono što želi. To nije svjesna manipulacija (tj. u početku sigurno nije bila svjesna manipulacija) te ona zbog toga nije „zločesto dijete“. Jednostavno je naučila iskoristiti resurse iz svoje okoline kao što to svi činimo.</para>
<para>Drugim riječima, da Vi ne „padate“ na njezine suze, ona ih ne bi mogla niti koristiti. No problem nastaje kada zaključi da je to jedini ili najbolji način da postigne što želi jer će tada takav isti obrazac ponašanja koristiti i u odrasloj dobi. I, umjesto da jasno i asertivno kaže što misli i osjeća, koristit će suze te neće ostvarivati bliske i intimne kontakte s drugim ljudima na onoj razini koliko bi to mogla. Igrat će igru umjesto da bude iskrena i otvorena.</para>
<para>Zbog toga je važno da taj obrazac uočite kod sebe i prekinete svoj obrazac s njom jer će joj isto biti mnogo teže naučiti kasnije. Naravno, u početku će biti snažnih otpora s njezine strane, ali to je i logično. Do sada je uvijek dobivala suzama što je htjela i sada se odjednom priča naglo mijenja. No, jednom kada ostvarite iskrenu i otvorenu komunikaciju u kojoj će ona moći reći što misli i osjeća i ponekad čuti odgovor koji želi, a ponekad, naravno „ne“ (jer je i to dio života), biti će i Vama i njoj lakše u svakoj novoj situaciji.</para>
<para>Nadam se da Vam je ovaj odgovor pomogao razjasniti potencijalne uzroke njezinog ponašanja i dao smjernice za dalje. Unatoč odgovoru pedijatrice, osobno ne smatram da je to faza te ukoliko se tijekom ljeta njezina nervoza (griženje nokti) i plačljivost ne prorijede, svakako Vam preporučam odlazak psihologu na jesen (možete se obratiti i nama u Centru Proventus).</para>

Dijete je previše plačljivo za 6-godišnjakinju? Poštovani, imamo djevojčicu od 6 godina. Školski je obveznik. Rođena krajem 3. mjeseca. Na svim testiranjima kažu da je izrazito spremna za školu, no mi bi ipak tražili odgodu. 
   
       Razloga ima više. U vrtiću dobije domaću zadaću (predškolski radni listići) i nikad je nismo riješili bez bar pola sata suza, vikanja "ja to neznam, ne mogu, ne bih". Krenula je na sport koji je sama željela i mjesecima molila da je upišemo. 
   
   
      Kad god joj trener kaže da nešto nije baš bilo najbolje i da treba ponoviti, plače i otišla bi s treninga uz hrpu izmišljenih razloga (spava joj se, boli ju noga, žedna je...). Odlučili smo biti uporni i ne odustati odmah, no mislim da to više nema smisla. Ne mogu drugi raditi zbog njenog plakanja... Čini mi se da uvijek kad naiđe na neku kritiku ili problem, ne želi dalje. 
   


   
      Astmatičar je i konstantno je na terapiji koja sadrži kortikosteroide. Može li to biti uzrok njene plačljivosti? Uz sve to grize nokte na rukama, a na nogama ih trga skroz do mesa. Uz sve nastojanje da dobijem odgovor na pitanje zašto to radi uvijek je odgovor "ne znam". 
   
   
      Molili smo pedijatricu uputnicu za psihologa, no ona kaže da je to faza i da nema potrebe posjetiti ga. No ta faza traje već dugo, a ja ne znam kako joj pomoći i doprijeti do nje. Bojim se da će u školi svaki dan imati problema zbog svog ponašanja i plakanja... Molim Vas savjet! 
   

Poštovana,
nisu mi poznati takvi učinci kortikosteroida na djetetovu psihu i ono što smatram važnim je otkriti da li u pozadini leži njezina nesigurnost i nisko samopouzdanje ili je naučila da putem suza može dobiti ono što želi ukoliko je dovoljno uporna.
Ukoliko je ovo prvo, tada je riječ o emocionalnoj nezrelosti te preporučam odgodu od početka školovanja uz uvjet da u idućih godinu dana intenzivno radite na poboljšanju njezine slike o sebi (preporučam odlazak psihologu da Vas konkretno konzultira).
Ukoliko je riječ o drugom, tada imam pitanje za Vas – da li je Vama teško slušati nju kako plače, da li Vam je najgore od svega vidjeti tužno i nesretno dijete? Ukoliko ste potvrdno odgovorili, tada je važno da toga postanete svjesni u svakoj situaciji kada ona počne plakati. Naime, ona je naučila da će na taj način dobiti ono što želi. To nije svjesna manipulacija (tj. u početku sigurno nije bila svjesna manipulacija) te ona zbog toga nije „zločesto dijete“. Jednostavno je naučila iskoristiti resurse iz svoje okoline kao što to svi činimo.
Drugim riječima, da Vi ne „padate“ na njezine suze, ona ih ne bi mogla niti koristiti. No problem nastaje kada zaključi da je to jedini ili najbolji način da postigne što želi jer će tada takav isti obrazac ponašanja koristiti i u odrasloj dobi. I, umjesto da jasno i asertivno kaže što misli i osjeća, koristit će suze te neće ostvarivati bliske i intimne kontakte s drugim ljudima na onoj razini koliko bi to mogla. Igrat će igru umjesto da bude iskrena i otvorena.
Zbog toga je važno da taj obrazac uočite kod sebe i prekinete svoj obrazac s njom jer će joj isto biti mnogo teže naučiti kasnije. Naravno, u početku će biti snažnih otpora s njezine strane, ali to je i logično. Do sada je uvijek dobivala suzama što je htjela i sada se odjednom priča naglo mijenja. No, jednom kada ostvarite iskrenu i otvorenu komunikaciju u kojoj će ona moći reći što misli i osjeća i ponekad čuti odgovor koji želi, a ponekad, naravno „ne“ (jer je i to dio života), biti će i Vama i njoj lakše u svakoj novoj situaciji.
Nadam se da Vam je ovaj odgovor pomogao razjasniti potencijalne uzroke njezinog ponašanja i dao smjernice za dalje. Unatoč odgovoru pedijatrice, osobno ne smatram da je to faza te ukoliko se tijekom ljeta njezina nervoza (griženje nokti) i plačljivost ne prorijede, svakako Vam preporučam odlazak psihologu na jesen (možete se obratiti i nama u Centru Proventus). Klinfo.hr 

Dijete je previše plačljivo za 6-godišnjakinju?

<para>
 Naš dječak ima 20 mjeseci i otkad se rodio imamo problema s buđenjem po noći a ponekad i cijela noć prođe da se budi svakih sat vremena, čak se skoro svaku noć dogodi da ide spavati oko 22-23h i u 1h u noći se probudi točno na minutu kao da je navijen u to vrijeme i onda opet zaspije na sat-dva i onda već pred jutro spava normalno do 9 sati. Zubići su mu većinom svi vani za tu dob. Neprospavanih noći je mnogo, naše snage sve manje, inače i dobro jede i sve, ima 16 kg i preko 95 je visok, dosta je aktivan po danu, nema mira ni sekunde. Neki kažu da je hiperaktivan. Dajte nam savjet! Hvala Vam! Sannah
</para>
<para>
 * * *
</para>
<para>
 Poštovani, imamo problem sa čestim noćnim buđenjem bebe od 8 mjeseci. To sada traje gotovo 4 mjeseca. Do 4. mjeseca se beba budila radi sisanja 2-3 x tijekom noći, nakon čega smo se vratili s mora, gdje smo bili dulje vrijeme, i promijenili okruženje, krevetić. Čitala sam na internetu da s oko 4 mjeseca postoji regresija spavanja koja traje 2-4 tjedna i onda bi trebala proći. Međutim kod nas nije prošla. Obzirom da sam potpuno iscrpljena i jedne mi je noći beba skoro ispala iz naručja, dok sam je vraćala u njen krevetić, odlučili smo spojiti njen krevetić s našim. To jest vjerojatno greška, ali je efikasna borba protiv nesanice. Moj se organizam koliko toliko prilagodio situaciji. Periodi sna traju 1-2 sata, onda u polubudnom stanju plače i umiri se jedino sisanjem. Nekad sisa par minuta a nekad samo par sekundi. Od 4. mjeseca života smo prestali s večernjim uspavljivanjem na dojci, nego smo u obvezni ritual prije spavanja uveli to da se postupno sama uspava, nakon podoja. To je vrlo brzo prihvatila i to bez plača (grozim se cry out metoda i nisam htjela ništa forsirati). Mislim da spavanje ne doživljava traumatično, vjerojatno nije gladna (možda bi sisala normalno 1-2x tijekom noći), ali je ovisna o mom umirivanju. Neki mi roditelji govore da je to često tako s bebama koje sisaju i da, kad bude imala 3 obroka dohrane, je probamo utješiti vodom, tatom i slično, a ne dojkom i da budemo spremni na protestno plakanje nekoliko noći. Imate li kakav savjet jer se sve metode treninga spavanja baziraju na tome da se dijete uopće ne može samo uspavati, što kod nas nije slučaj.
</para>
<para>
 * * *
</para>
<para>
 Poštovani, naše dijete staro 6,5 mjeseci već 3 dana ne želi spavati u krevetiću. U početku smo mislili da je zbog nosića, jer je bio začepljen, ali nije. Ona spava na nama, a mi smo neispavani. Preko dana je dosta aktivna i zna se sama igrati, pa nam nije jasno zašto odjenom ne želi svoj krevet. Zubići još nisu problem, jer smo bili jučer kod pediatra. Uspavljujemo ju ljuljanjem, ali kako drugačije uspavati bebu?! Nisam za metodu "plač", jer ne vjerujem u to. Moje mišljenje je da se tako beba osjeća odbačeno. Molim za Vaš savjet, da li se radi o nekoj fazi ili jednostavno želi više pažnje. Hvala!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>U prvim danima i mjesecima života dojenčeta spavanje je vezano uz osjećaj sitosti i gladi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kod rođenja normalno donesena beba provede 2/3 od 24 sata spavajući. U to doba periodi sna i budnost se izmjenjuju svaka 3-4 sata. Obično se oko 6. mjeseca najdulji period spavanja produžuje od 4 na 6 sati, a beba se noću nekoliko puta budi. Periodi budnosti danju postaju duži i prekidaju se povremenim spavanjem.</para>
<para>Šestomjesečna beba spava oko 50% vremena od 24 sata. Većim dijelom spava tijekom noći, te obično 2 puta danju. Do prve godine života kod većine djece ostaje samo jedno dnevno spavanje tijekom popodneva.</para>
<para>Problemi noćnog buđenja su najčešće razvojni i prolaze spontano.</para>
<para>Mirna i kratkotrajna buđenja tijekom noći su tipična za djecu od 18 mjeseci. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S dobi frekvencija i trajanje budnosti opada. Istraživanja su pokazala da oko 70% tromjesečnih beba spava noću od ponoći do 5 sati ujutro kontinuirano bez buđenja. Oko 83% šestomjesečnih beba i 90% devetomjesečnih beba spava cijelu noć. No, bebe stare od 9 do 24 mjeseci često se bude, u prosjeku 2 puta noću. Neke bebe signaliziraju buđenje, a neke se same smire. Tijekom prvih mjeseci 95% beba plače (signalizira buđenje) i zahtijeva reakciju roditelja. U dobi od 12 mjeseci 60-70% beba može se samo smiriti.</para>
<para>Smatra se da je noćno buđenje problem ako se beba budi i plače noću pet ili više puta, a poremećaj traje dulje od 3 mjeseca.</para>
<para>Moramo znati da odlazak u krevet i usnivanje predstavljaju separaciju od roditelja, što kod djeteta može izazvati tjeskobu. Zbog toga obično savjetujemo prije nego se krene sa isključivanjem organskih poremećaja, tj. disfunkcija CNS-a ili nekih drugih oboljenja i provođenja različitih medicinskih pretraga kod djeteta da se roditelji pridržavaju određenih pravila: da uvijek stave dijete u krevet u isto vrijeme, nakon kupanja i večernjeg obroka, uz priču, poljubac, ostaju u blizini, ne razgovaraju s njim dok ne zaspi. Ako se dijete protivi spavanju može mu se dozvoliti da se neko vrijem igra u krevetu ili mu se u krevet donese najmilija igračka. Postepeno, u narednim danima, nakon što su dijete stavili u krevet, roditelji se udaljavaju od kreveta, napuštaju sobu, ostavljaju otvorena vrata tako da dijete samo zaspi.</para>
<para>Često su problem ponovnog usnivanja tijekom noći iste prirode kao i problemi usnivanja prilikom odlaska u krevet navečer; dijete je tjeskobno, boji se mraka, boji se biti samo u krevetu ili bi se igralo kao da je već jutro. Manja djeca traže iste rituale kao i kod odlaska na spavanje: nošenje, pjevanje i sl. Starija djeca odlaze roditeljima u krevet, traže gledanje televizije ili čitanje priče. Preporuča se da način vraćanja djeteta u san bude isti kao i kod usnivanja navečer.</para>
<para>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol </ulink>
</para>

Poremećaji spavanja kod djece do 2 godine Naš dječak ima 20 mjeseci i otkad se rodio imamo problema s buđenjem po noći a ponekad i cijela noć prođe da se budi svakih sat vremena.Lijep Vam pozdrav! 
    Naš dječak ima 20 mjeseci i otkad se rodio imamo problema s buđenjem po noći a ponekad i cijela noć prođe da se budi svakih sat vremena, čak se skoro svaku noć dogodi da ide spavati oko 22-23h i u 1h u noći se probudi točno na minutu kao da je navijen u to vrijeme i onda opet zaspije na sat-dva i onda već pred jutro spava normalno do 9 sati. Zubići su mu većinom svi vani za tu dob. Neprospavanih noći je mnogo, naše snage sve manje, inače i dobro jede i sve, ima 16 kg i preko 95 je visok, dosta je aktivan po danu, nema mira ni sekunde. Neki kažu da je hiperaktivan. Dajte nam savjet! Hvala Vam! Sannah


   *   *   *


   Poštovani, imamo problem sa čestim noćnim buđenjem bebe od 8 mjeseci. To sada traje gotovo 4 mjeseca. Do 4. mjeseca se beba budila radi sisanja 2-3 x tijekom noći, nakon čega smo se vratili s mora, gdje smo bili dulje vrijeme, i promijenili okruženje, krevetić. Čitala sam na internetu da s oko 4 mjeseca postoji regresija spavanja koja traje 2-4 tjedna i onda bi trebala proći. Međutim kod nas nije prošla. Obzirom da sam potpuno iscrpljena i jedne mi je noći beba skoro ispala iz naručja, dok sam je vraćala u njen krevetić, odlučili smo spojiti njen krevetić s našim. To jest vjerojatno greška, ali je efikasna borba protiv nesanice. Moj se organizam koliko toliko prilagodio situaciji. Periodi sna traju 1-2 sata, onda u polubudnom stanju plače i umiri se jedino sisanjem. Nekad sisa par minuta a nekad samo par sekundi. Od 4. mjeseca života smo prestali s večernjim uspavljivanjem na dojci, nego smo u obvezni ritual prije spavanja uveli to da se postupno sama uspava, nakon podoja. To je vrlo brzo prihvatila i to bez plača (grozim se cry out metoda i nisam htjela ništa forsirati). Mislim da spavanje ne doživljava traumatično, vjerojatno nije gladna (možda bi sisala normalno 1-2x tijekom noći), ali je ovisna o mom umirivanju. Neki mi roditelji govore da je to često tako s bebama koje sisaju i da, kad bude imala 3 obroka dohrane, je probamo utješiti vodom, tatom i slično, a ne dojkom i da budemo spremni na protestno plakanje nekoliko noći. Imate li kakav savjet jer se sve metode treninga spavanja baziraju na tome da se dijete uopće ne može samo uspavati, što kod nas nije slučaj.


   *  *  *


   Poštovani, naše dijete staro 6,5 mjeseci već 3 dana ne želi spavati u krevetiću. U početku smo mislili da je zbog nosića, jer je bio začepljen, ali nije. Ona spava na nama, a mi smo neispavani. Preko dana je dosta aktivna i zna se sama igrati, pa nam nije jasno zašto odjenom ne želi svoj krevet. Zubići još nisu problem, jer smo bili jučer kod pediatra. Uspavljujemo ju ljuljanjem, ali kako drugačije uspavati bebu?! Nisam za metodu "plač", jer ne vjerujem u to. Moje mišljenje je da se tako beba osjeća odbačeno. Molim za Vaš savjet, da li se radi o nekoj fazi ili jednostavno želi više pažnje. Hvala!
      
   

U prvim danima i mjesecima života dojenčeta spavanje je vezano uz osjećaj sitosti i gladi.Kod rođenja normalno donesena beba provede 2/3 od 24 sata spavajući. U to doba periodi sna i budnost se izmjenjuju svaka 3-4 sata. Obično se oko 6. mjeseca najdulji period spavanja produžuje od 4 na 6 sati, a beba se noću nekoliko puta budi. Periodi budnosti danju postaju duži i prekidaju se povremenim spavanjem.
Šestomjesečna beba spava oko 50% vremena od 24 sata. Većim dijelom spava tijekom noći, te obično 2 puta danju. Do prve godine života kod većine djece ostaje samo jedno dnevno spavanje tijekom popodneva.
Problemi noćnog buđenja su najčešće razvojni i prolaze spontano.
Mirna i kratkotrajna buđenja tijekom noći su tipična za djecu od 18 mjeseci. S dobi frekvencija i trajanje budnosti opada. Istraživanja su pokazala da oko 70% tromjesečnih beba spava noću od ponoći do 5 sati ujutro kontinuirano bez buđenja. Oko 83% šestomjesečnih beba i 90% devetomjesečnih beba spava cijelu noć. No, bebe stare od 9 do 24 mjeseci često se bude, u prosjeku 2 puta noću. Neke bebe signaliziraju buđenje, a neke se same smire. Tijekom prvih mjeseci 95% beba plače (signalizira buđenje) i zahtijeva reakciju roditelja. U dobi od 12 mjeseci 60-70% beba može se samo smiriti.
Smatra se da je noćno buđenje problem ako se beba budi i plače noću pet ili više puta, a poremećaj traje dulje od 3 mjeseca.
Moramo znati da odlazak u krevet i usnivanje predstavljaju separaciju od roditelja, što kod djeteta može izazvati tjeskobu. Zbog toga obično savjetujemo prije nego se krene sa isključivanjem organskih poremećaja, tj. disfunkcija CNS-a ili nekih drugih oboljenja i provođenja različitih medicinskih pretraga kod djeteta da se roditelji pridržavaju određenih pravila: da uvijek stave dijete u krevet u isto vrijeme, nakon kupanja i večernjeg obroka, uz priču, poljubac, ostaju u blizini, ne razgovaraju s njim dok ne zaspi. Ako se dijete protivi spavanju može mu se dozvoliti da se neko vrijem igra u krevetu ili mu se u krevet donese najmilija igračka. Postepeno, u narednim danima, nakon što su dijete stavili u krevet, roditelji se udaljavaju od kreveta, napuštaju sobu, ostavljaju otvorena vrata tako da dijete samo zaspi.
Često su problem ponovnog usnivanja tijekom noći iste prirode kao i problemi usnivanja prilikom odlaska u krevet navečer; dijete je tjeskobno, boji se mraka, boji se biti samo u krevetu ili bi se igralo kao da je već jutro. Manja djeca traže iste rituale kao i kod odlaska na spavanje: nošenje, pjevanje i sl. Starija djeca odlaze roditeljima u krevet, traže gledanje televizije ili čitanje priče. Preporuča se da način vraćanja djeteta u san bude isti kao i kod usnivanja navečer.
Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol 
 Klinfo.hr 

Poremećaji spavanja kod djece do 2 godine

<para>
 I onda se ugnijezdi kraj mene i ne vadi dudu iz usta. Kad mu kažem da ćemo bacit dudu, on kaže da jos nije "vrijeme". bobgraditelj
</para>
<para>Glavno pitanje za Vas je: zbog čega mu želite maknuti dudu? Roditelji žele maknuti dudu iz različitih razloga: „jer je vrijeme“, „zbog zubića“, „nije više mala beba“ itd. Zbog čega mu Vi želite maknuti dudu, baš sada? Naime, važno je da iza te odluke stoji razlog koji je valjan za Vas i zbog kojeg ćete ostati odlučni u tome čak i kada on zaplače radi dude, protestira ili smišljava različite argumente kao što ste jedan i naveli („još uvijek nije vrijeme“). Vaš dječak je pametno dijete koje zna iskoristiti rečenicu, koju je čuo i koju ne može razumjeti u potpunosti, u pravom trenutku (djeca predškolske dobi nemaju razvijen osjećaj za vrijeme).</para>
<para>Kada donesete odluku s razlogom koji je valjan za Vas (napominjem za Vas jer nekom drugom neki drugi razlog može biti bitniji zbog kojeg će ustrajati), tada se možete dogovoriti sa Vašim sinom – npr. možete mu reći nešto poput: „Odlučila sam da ćeš imati dudu još ... ako mu se bliži rođendan, super je da to spojite sa tim datumom govoreći da će napuniti 3 godine, da će tada biti veliki dječak kojem duda više neće biti potrebna (dobro je da mu na kalendaru pokažete koliko je to još dana kako bi imao nekakav vremenski okvir).</para>
<para>Zajedno možemo staviti dudu u neku kutiju (ili nešto drugo što mislite da bi mu se svidjelo) i pospremiti je (ili baciti ako to prosuđujete da je bolja opcija). "Kada ćeš imati 3 godine, mazit ću te bez dude" - važno je da ga navedete da i on sudjeluje u tome, da to bude vaša zajednička akcija i da dobije nešto pozitivno iz toga – poput poruke da ćete ga i dalje maziti i da će ritual poslije vrtića ostati isti.</para>
<para>Lijep pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">www.centarproventus.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako dudi reći pa-pa? Poštovani! Imam dečkića, skoro će 3 godine. Željela bi mu maknuti dudu. Problem je u tome što on cjeli dan bude bez dude (u vrtići, kad sam ja na poslu), ali čim mene vidi pita dudu??? 
    I onda se ugnijezdi kraj mene i ne vadi dudu iz usta. Kad mu kažem da ćemo bacit dudu, on kaže da jos nije "vrijeme". bobgraditelj

Glavno pitanje za Vas je: zbog čega mu želite maknuti dudu? Roditelji žele maknuti dudu iz različitih razloga: „jer je vrijeme“, „zbog zubića“, „nije više mala beba“ itd. Zbog čega mu Vi želite maknuti dudu, baš sada? Naime, važno je da iza te odluke stoji razlog koji je valjan za Vas i zbog kojeg ćete ostati odlučni u tome čak i kada on zaplače radi dude, protestira ili smišljava različite argumente kao što ste jedan i naveli („još uvijek nije vrijeme“). Vaš dječak je pametno dijete koje zna iskoristiti rečenicu, koju je čuo i koju ne može razumjeti u potpunosti, u pravom trenutku (djeca predškolske dobi nemaju razvijen osjećaj za vrijeme).
Kada donesete odluku s razlogom koji je valjan za Vas (napominjem za Vas jer nekom drugom neki drugi razlog može biti bitniji zbog kojeg će ustrajati), tada se možete dogovoriti sa Vašim sinom – npr. možete mu reći nešto poput: „Odlučila sam da ćeš imati dudu još ... ako mu se bliži rođendan, super je da to spojite sa tim datumom govoreći da će napuniti 3 godine, da će tada biti veliki dječak kojem duda više neće biti potrebna (dobro je da mu na kalendaru pokažete koliko je to još dana kako bi imao nekakav vremenski okvir).
Zajedno možemo staviti dudu u neku kutiju (ili nešto drugo što mislite da bi mu se svidjelo) i pospremiti je (ili baciti ako to prosuđujete da je bolja opcija). "Kada ćeš imati 3 godine, mazit ću te bez dude" - važno je da ga navedete da i on sudjeluje u tome, da to bude vaša zajednička akcija i da dobije nešto pozitivno iz toga – poput poruke da ćete ga i dalje maziti i da će ritual poslije vrtića ostati isti.
Lijep pozdrav,

   Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, www.centarproventus.hr
   
 Klinfo.hr 

Kako dudi reći pa-pa?

<para> Je li to premalo mlijeka za ovu dob? Da li treba svaki dan jesti meso?</para>
<para>Imam curicu od 6 i pol mjeseca (težina 8 600 g). Zanima me koliko dnevno treba imati obroka i koliko mlijeka? Jede voće, povrće i meso (3 obroka + 2 puta mlijeko po 200 ml). Je li to premalo mlijeka za ovu dob? Da li treba svaki dan jesti meso? kate12<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dojenče od 6,5 mjeseci trebalo bi od 500-700 ml mlijeka u 24 h (čisto ili kao dodatak drugom obroku). Prosjećan broj obroka je od 4-5, a volumen obroka kreće se od 190-220 ml po obroku. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nema razloga da Vaše dijete ne jede meso svaki dan, pogotovo u ovoj intenzivnoj fazi rasta i razvoja. Meso kombinirajte se povrćem, a kasnije zamjenite sa žumanjkom, odnosno ribom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Koliko beba dnevno treba obroka i koliko mlijeka? Imam curicu od 6 i pol mjeseca (težina 8 600 g). Zanima me koliko dnevno treba imati obroka i koliko mlijeka? Jede voće, povrće i meso (3 obroka + 2 puta mlijeko po 200 ml).  Je li to premalo mlijeka za ovu dob? Da li treba svaki dan jesti meso?
Imam curicu od 6 i pol mjeseca (težina 8 600 g). Zanima me koliko dnevno treba imati obroka i koliko mlijeka? Jede voće, povrće i meso (3 obroka + 2 puta mlijeko po 200 ml). Je li to premalo mlijeka za ovu dob? Da li treba svaki dan jesti meso? kate12
   Dojenče od 6,5 mjeseci trebalo bi od 500-700 ml mlijeka u 24 h (čisto ili kao dodatak drugom obroku). Prosjećan broj obroka je od 4-5, a volumen obroka kreće se od 190-220 ml po obroku. 
   Nema razloga da Vaše dijete ne jede meso svaki dan, pogotovo u ovoj intenzivnoj fazi rasta i razvoja. Meso kombinirajte se povrćem, a kasnije zamjenite sa žumanjkom, odnosno ribom. 
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
   
 Klinfo.hr 

Koliko beba dnevno treba obroka i koliko mlijeka?

<para>
 Imam sina starog 6 i pol godina koji ima 19 kg i jako slabo jede tako da svaki obrok ispada borba pošto ne želi jesti ništa. Toliko slabo jede da bi mu jedna mala hrenovka i pola šnite kruha bile dosta za cijeli dan, pa molim vašu pomoć što da radim. Hvala. I.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Držite se sljedećih uputa koliko god više možete: <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>1. Regulirajte prehranu svoga djeteta na način da ima 4 do 5 obroka na dan<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>2. Vremenski razmak između obroka neka bude 3,5 do 4 sata<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>3. Djetetu između obroka dajte da pije isključivo vodu, ne sokove i čajeve i ostale zaslađene napitke<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>4. Grickalice i slatkiše dijete smije konzumirati, no neposredno nakon jela, u ograničenim kličinama i na način da ne interferira nadolazećem obroku<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>5. Dogovorite se što dijete želi jesti, i držite se dogovora i Vi i on <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Budite uporni i svaki puta neka dječak kada je vrijeme obroka sjedne za stol i pojede koliko može. Ne treba ga se tjerati da jede, za obrok se ne trebaju vezivati emocije stresa, no bitno je da svaki puta kada je obrok sjedne za stol i pojede onoliko koliko može. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sretno!</para>
<para>Tena Niseteo<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Definicija hrane d.o.o.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (6,5) ne želi gotovo ništa jesti. Svaki obrok je borba Imam sina starog 6 i pol godina koji ima 19 kg i jako slabo jede tako da svaki obrok ispada borba pošto ne želi jesti ništa. 
   Imam sina starog 6 i pol godina koji ima 19 kg i jako slabo jede tako da svaki obrok ispada borba pošto ne želi jesti ništa. Toliko slabo jede da bi mu jedna mala hrenovka i pola šnite kruha bile dosta za cijeli dan, pa molim vašu pomoć što da radim. Hvala. I.
   
   Poštovana, 
   Držite se sljedećih uputa koliko god više možete: 1. Regulirajte prehranu svoga djeteta na način da ima 4 do 5 obroka na dan2. Vremenski razmak između obroka neka bude 3,5 do 4 sata3. Djetetu između obroka dajte da pije isključivo vodu, ne sokove i čajeve i ostale zaslađene napitke4. Grickalice i slatkiše dijete smije konzumirati, no neposredno nakon jela, u ograničenim kličinama i na način da ne interferira nadolazećem obroku5. Dogovorite se što dijete želi jesti, i držite se dogovora i Vi i on 
   Budite uporni i svaki puta neka dječak kada je vrijeme obroka sjedne za stol i pojede koliko može. Ne treba ga se tjerati da jede, za obrok se ne trebaju vezivati emocije stresa, no bitno je da svaki puta kada je obrok sjedne za stol i pojede onoliko koliko može. 
   Sretno!
Tena Niseteo
   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Dječak (6,5) ne želi gotovo ništa jesti. Svaki obrok je borba

<para> Da li je to ok ili malo ipak pretjerano? Mislim, nisu vježbe problem, ali me zanima da li </para>
<para>
 Imamo curicu od 4,5 mjeseca i još se ne okreće na trbuh sama, niti kad ju okrenemo, neće sama pomicati ruke nego se samo drži ručicama na mjestu, a s nogama počne raditi i naravno odguravati se, ali kako ne miče ruke pada nosom na podlogu, pa opet podigne glavu počne pedalirati nogicama i opet dole glavom i tako u krug...nikako da shvati da mora ruke pomaknuti da bi nekamo krenula...
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Doktorica nam je na redovnom sistematskom sa 4 mjeseca rekla da ako ne počne micati sama ruke, dođemo krajem ovog mjeseca opet k njoj da nas pošalje na vježbe. Da li je to ok ili malo ipak pretjerano? Mislim, nisu vježbe problem, ali me zanima da li stvarno dijete kasni s razvojem ili je sve to ok? Inače sve drugo ide super, nogice rade ko šašave, hvata igračke kad joj se drže ispred nje, reagira na sve oko sebe, smije se, vježbamo Unicefove vježbice, ali me sad to brine i samo razmišljam o tom vježbanju. Ispast će na kraju da ne radimo s njom, a stvarno radimo...Hvala na mišljenju i pomoći! Mama M.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Rani neuromotorni razvoj djeteta treba promatrati u okvirima optimalnosti koje uključuje fiziološki minimum i fiziološki maksimum. Ne možemo očekivati da se sva djeca iste dobi jednako neuromotorno ponašaju. Danas se olako djeci pripisuju svakakve dijagnoze koje definiraju odstupanja u neuromotorici a u stvari se radi o fiziološkom razvoju.</para>
<para>Teško je bez pregleda, a na temelju opisa koji ste dali, točno procijeniti sve nijanse u neurootornom funkcioniranju, ali je najvjerojatnije vaše dijete u granicama optimalnog neuromotornog razvoja. Ako ste stvarno zabrinuti, zatražite mišljenje neuropedijatra. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar, subspec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Odstupanje u neuromotornom razvoju bebe Doktorica nam je na redovnom sistematskom sa 4 mjeseca rekla da ako ne počne micati sama ruke, dođemo krajem ovog mjeseca opet k njoj da nas pošalje na vježbe.  Da li je to ok ili malo ipak pretjerano? Mislim, nisu vježbe problem, ali me zanima da li 

   Imamo curicu od 4,5 mjeseca i još se ne okreće na trbuh sama, niti kad ju okrenemo, neće sama pomicati ruke nego se samo drži ručicama na mjestu, a s nogama počne raditi i naravno odguravati se, ali kako ne miče ruke pada nosom na podlogu, pa opet podigne glavu počne pedalirati nogicama i opet dole glavom i tako u krug...nikako da shvati da mora ruke pomaknuti da bi nekamo krenula...
   
   Doktorica nam je na redovnom sistematskom sa 4 mjeseca rekla da ako ne počne micati sama ruke, dođemo krajem ovog mjeseca opet k njoj da nas pošalje na vježbe. Da li je to ok ili malo ipak pretjerano? Mislim, nisu vježbe problem, ali me zanima da li stvarno dijete kasni s razvojem ili je sve to ok? Inače sve drugo ide super, nogice rade ko šašave, hvata igračke kad joj se drže ispred nje, reagira na sve oko sebe, smije se, vježbamo Unicefove vježbice, ali me sad to brine i samo razmišljam o tom vježbanju. Ispast će na kraju da ne radimo s njom, a stvarno radimo...Hvala na mišljenju i pomoći! Mama M.
   Rani neuromotorni razvoj djeteta treba promatrati u okvirima optimalnosti koje uključuje fiziološki minimum i fiziološki maksimum. Ne možemo očekivati da se sva djeca iste dobi jednako neuromotorno ponašaju. Danas se olako djeci pripisuju svakakve dijagnoze koje definiraju odstupanja u neuromotorici a u stvari se radi  o  fiziološkom razvoju.
Teško je bez pregleda, a na temelju opisa koji ste dali, točno procijeniti sve nijanse  u neurootornom funkcioniranju, ali je najvjerojatnije vaše dijete u granicama optimalnog neuromotornog razvoja. Ako ste stvarno zabrinuti, zatražite mišljenje neuropedijatra.   
   
   Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar, subspec. dječje neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Odstupanje u neuromotornom razvoju bebe

<para>
 . Inače, beba je već dugo na adaptiranom mlijeku, od drugog mjeseca, najduži period izostanka stolice bio je dva dana. Sada već četvrti dan nema stolicu, očito ju to muči, napreže se i uspije istisnuti jedva neki suhi komadić. Prije tjedan dana smo počeli uvoditi i kašice u prehranu, i to voćne, zasad krušku i jabuku. Očekivala sam da će zbog toga konačno biti redovitije stolice, ali dogodilo se suprotno. Kašicom smo zamijenili jedan mliječni obrok, tako da sad jede 4 puta dnevno ml. formulu + kašica. Čime bismo mogli pokušati regulirati probavu, ima li smisla mijenjati formulu? Koje voće bi se osim krušaka i jabuka, s obzirom na dob, moglo još uzimati? Ili povrće? Unaprijed hvala. VJG
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>imate pravo vezano uz mjenjanje formule, nije ju potrebno mjenjati. Budući da ste započeli s dohranom predlažem da nastavite, a od voća slobodno uvedite šljivu, smokvu i marelicu te se ne treba bojati uvoditi i povrće poput tikvice, blitve, špinata i sl. (pogledajte <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/bebe/21/kalendar-dohrane-i-vazne-smjernice-o-prehrani-beba-koje-nam-otkriva/8763/1/">kalendar dohrane</ulink>) koje će biti dodatan izvor vlakana topivih u vodi i time pomoći u omekšavanju stolice Vašeg djeteta.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba ima neredovitu stolicu. Trebamo li mijenjati mliječnu formulu? Poštovani, 5-mjesečna beba ima problema sa stolicom, koja je do sada uglavnom bila neredovita, svaki drugi dan, ali ne i tvrda, tako da smo s obzirom na ukupni napredak bebe prihvatili takvo stanje, odnosno nismo mijenjali mliječnu formulu (Nan 1) 
   . Inače, beba je već dugo na adaptiranom mlijeku, od drugog mjeseca, najduži period izostanka stolice bio je dva dana. Sada već četvrti dan nema stolicu, očito ju to muči, napreže se i uspije istisnuti jedva neki suhi komadić. Prije tjedan dana smo počeli uvoditi i kašice u prehranu, i to voćne, zasad krušku i jabuku. Očekivala sam da će zbog toga konačno biti redovitije stolice, ali dogodilo se suprotno. Kašicom smo zamijenili jedan mliječni obrok, tako da sad jede 4 puta dnevno ml. formulu + kašica. Čime bismo mogli pokušati regulirati probavu, ima li smisla mijenjati formulu? Koje voće bi se osim krušaka i jabuka, s obzirom na dob, moglo još uzimati? Ili povrće? Unaprijed hvala. VJG

Poštovana,
imate pravo vezano uz mjenjanje formule, nije ju potrebno mjenjati. Budući da ste započeli s dohranom predlažem da nastavite, a od voća slobodno uvedite šljivu, smokvu i marelicu te se ne treba bojati uvoditi i povrće poput tikvice, blitve, špinata i sl. (pogledajte kalendar dohrane) koje će biti dodatan izvor vlakana topivih u vodi i time pomoći u omekšavanju stolice Vašeg djeteta.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Beba ima neredovitu stolicu. Trebamo li mijenjati mliječnu formulu?

<para>
 net/products/), te ih daju svakodnevno. Molim odgovor da li smatrate da je to potrebno, te da li je kvaliteta ovih vitamina dobra. Unaprijed hvala na odgovoru! R
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Suplementiranje zdravog, dobro uhranjenog i raznoliko i uravnoteženo hranjenog djeteta u načelu nije potrebna stoga ne savjetujem preventivno davanje suplemenata.</para>
<para>No, ako se radi o akutnim bolestima i infekcijama ili nekim drugim stanjima kao što su slabija uhranjenost, pothranjenost, nutritivne alergije i posljedično eliminacije namirnica iz prehrane i time moguće postojanje deficita određenih mikronutrijenata savjetuje se terapijsko uzimanje suplemenata, kako vitaminskih i tako i fitoterapeutskih (ehinacea, glukani, biljni čajevi, propolis i dr.).</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Trebam li djetetu od 2 godine davati suplemente? Poštovana, zamalo bi me da li je djetetu od 2 godine potrebno davati neke suplemente? Često nailazim na majke koje hvale Vitamin C ili Ehinaceju od proizvođača Childlife (http://childlife. 
   net/products/), te ih daju svakodnevno. Molim odgovor da li smatrate da je to potrebno, te da li je kvaliteta ovih vitamina dobra. Unaprijed hvala na odgovoru! R

Poštovana,
Suplementiranje zdravog, dobro uhranjenog i raznoliko i uravnoteženo hranjenog djeteta u načelu nije potrebna stoga ne savjetujem preventivno davanje suplemenata.
No, ako se radi o akutnim bolestima i infekcijama ili nekim drugim stanjima kao što su slabija uhranjenost, pothranjenost, nutritivne alergije i posljedično eliminacije namirnica iz prehrane i time moguće postojanje deficita određenih mikronutrijenata savjetuje se terapijsko uzimanje suplemenata, kako vitaminskih i tako i fitoterapeutskih (ehinacea, glukani, biljni čajevi, propolis i dr.).
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   

  Klinfo.hr 

Trebam li djetetu od 2 godine davati suplemente?

<para>
 Dobar dan, nije pitanje u vezi bolesti ali me zanima smije li beba od 1,5 godinu jesti šparoge, iz prirode, divlje. Hvala. Tata Toni
</para>
<para>Već od osmog mjeseca života djetetu se u prehranu mogu uvesti šparoge. Kao i ostalo povrće šparoge treba očistiti i odstraniti tvrdi dio, te dobro oprati.</para>
<para>Zdravka Gjergja dr. med., <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za djecu dr. Sabol<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </ulink>
</para>

Smiju li bebe jesti divlje šparoge? Već od osmog mjeseca života djetetu  se  u prehranu mogu  uvesti šparoge. Kao  i  ostalo povrće šparoge treba  očistiti  i odstraniti  tvrdi dio, te dobro oprati . 
   Dobar dan, nije pitanje u vezi bolesti ali me zanima smije li beba od 1,5 godinu jesti šparoge, iz prirode, divlje. Hvala. Tata Toni

Već od osmog mjeseca života djetetu  se  u prehranu mogu  uvesti šparoge. Kao  i  ostalo povrće šparoge treba  očistiti  i odstraniti  tvrdi dio, te dobro oprati.
Zdravka  Gjergja  dr. med., Poliklinika za djecu dr. Sabol
   
 Klinfo.hr 

Smiju li bebe jesti divlje šparoge?

<para>
 Moj sin je star 2 godine i 9 mjeseci i trebao bi primiti MO-PA-RU cjepivo, ali se dvoumim zbog mogućih nuspojava (meningitis, autizam i sl.). Je li ovdje riječ o problematičnoj kombinaciji cjepiva i jesu li brige oko nuspojava opravdane? Postoji li varijanta zasebnih cjepiva za svaku od bolesti - ospice, zaušnjake i rubeolu? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kada treba dijete cijepiti protiv krpelja?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Imam još jedno pitanje...ukoliko ne cijepim sina MO-PA-RU cjepivom, postoje li neke zakonski propisane kazne, obzirom da je i cijepljenje obavezno propisano?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Hvala vam puuuno na odgovoru!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Vlatka
</para>
<para>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vi već ozbiljno kasnite sa cijepljenjem protiv ospica, zaušnjaka i rubeole. Vrijeme kada se primjenjuje to cjepivo je između 12 i 15 mj. života. Ukoliko je razlog što se niste cijepili samo Vaš strah, a ne neka teža bolest djeteta (progresivna neurološka bolest, HIV, TBC, leukemija...), nema razloga da ne cjepite dijete. Veće su šanse da dobijete meningitis ako dijete ne cjepite i ono oboli od ospica, nego obrnuto.</para>
<para>U BiH su imali više slučajeva ozbiljne neurološke bolesti – subsklerozirajućeg panencefalitisa, koji se javlja nakon infekcije virusom morbila (ospica), a zbog niske razine procjepljenosti. Doduše, svako cjepivo ima nuspojava, ali to ne znači da moramo dozvoliti da spustimo razinu procjepljenosti i dopustimo da se ponovo jave neke bolesti za koje smo mislili da su gotovo iskorjenjene.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prema zakonu RH cjepljenje je obavezno, a prema Ustavu Vi ste dužni brinuti o zdravlju svog djeteta. Svojim stavom i ponašanjem ugrožavate ne samo zdravlje svog djeteta, već i druge djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U sklopu obaveznog kalendara cijepljenja dijete se sa navršenih 12 mj. života cjepi sa cjepivom Priorix (proizvođač GSK) , za koje je dokazano puno manje nuspojava nego za cjepivo koje je prije bilo na listi obaveznih cjepiva, a koje je proizvodio naš Imunološki zavod. To cjepivo je, mada izvrsno, povezivano sa pojavom ospica, zaušnjaka ili seroznog meningitisa kao nuspojavom cjepljena i kao takvo je zamjenjeno Priorixom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, </emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

MO-PA-RU cjepivo - koje su nuspojave i može li se bez cijepljenja? Moj sin je star 2 godine i 9 mjeseci i trebao bi primiti MO-PA-RU cjepivo, ali  se dvoumim zbog mogućih nuspojava (meningitis, autizam i sl.).Imam pitanje vezano za cijepljenje. 
    Moj sin je star 2 godine i 9 mjeseci i trebao bi primiti MO-PA-RU cjepivo, ali  se dvoumim zbog mogućih nuspojava (meningitis, autizam i sl.). Je li ovdje riječ o problematičnoj kombinaciji cjepiva i jesu li brige oko nuspojava opravdane? Postoji li varijanta zasebnih cjepiva za svaku od bolesti - ospice, zaušnjake i rubeolu? Kada treba dijete cijepiti protiv krpelja?Imam još jedno pitanje...ukoliko ne cijepim sina MO-PA-RU cjepivom, postoje li neke zakonski propisane kazne, obzirom da je i cijepljenje obavezno propisano?Hvala vam puuuno na odgovoru!Mama Vlatka

Poštovana,Vi već  ozbiljno kasnite sa cijepljenjem protiv ospica, zaušnjaka i rubeole.  Vrijeme kada se primjenjuje to cjepivo je između 12 i 15 mj. života. Ukoliko je razlog što se niste cijepili samo Vaš strah, a ne neka teža bolest djeteta (progresivna neurološka bolest, HIV, TBC, leukemija...), nema razloga da ne cjepite dijete. Veće su šanse da dobijete meningitis ako dijete ne cjepite i ono oboli od ospica, nego obrnuto.
U BiH su imali više slučajeva ozbiljne neurološke bolesti – subsklerozirajućeg panencefalitisa, koji se javlja nakon infekcije virusom morbila (ospica), a  zbog niske razine procjepljenosti. Doduše, svako cjepivo ima nuspojava, ali to ne znači da moramo dozvoliti da spustimo razinu procjepljenosti i dopustimo da se ponovo jave neke bolesti za koje smo mislili da su gotovo iskorjenjene.
   Prema zakonu RH cjepljenje je obavezno, a prema Ustavu Vi ste dužni brinuti o zdravlju svog djeteta. Svojim stavom i ponašanjem ugrožavate ne samo zdravlje svog djeteta, već  i druge djece.
   U sklopu obaveznog kalendara cijepljenja dijete se sa navršenih 12 mj. života cjepi sa cjepivom Priorix (proizvođač GSK) , za koje je dokazano puno manje nuspojava nego za cjepivo koje je prije bilo na listi obaveznih cjepiva, a koje je proizvodio naš Imunološki zavod. To cjepivo je, mada izvrsno, povezivano sa pojavom ospica, zaušnjaka ili seroznog meningitisa kao nuspojavom cjepljena i kao takvo je zamjenjeno Priorixom. 
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, 
   
      Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol
   
 Klinfo.hr 

MO-PA-RU cjepivo - koje su nuspojave i može li se bez cijepljenja?

<para>
 Poštovani, Imam curicu staru 5 mjeseci. S 15 dana starosti završile smo u zaraznoj bolnici zbog neonatalne sepse s pneumonijom i bronhiolitisa (RSV). Tamo je primala antibiotik 10 dana. Od tada ona stalno hrglja. Prije otprilike mjesec dana primila je sumamed 3 dana jer je kašljala i kihala. Vađenjem krvi ustanovilo se da se radi o virusu. U urinu su bili malo povišeni leukociti a urinokultura je bila uredna.Pedijatrica kaže da će to potrajati još neko vrijeme jer joj je vjerojatno sluznica oštećena od čestog aspiriranja u bolnici. Često joj kroz dan kapam nos sa fiziološkom, a ponekad joj sa nosnim aspiratorom što se priključi na usisavač, vadim sekret. Ali trenutno nema sekreta več samo fiziološku izvučem. Trenutno ona malo kiše, i tu i tamo zakašljuca ali mislim da je to više od sline, jer intezivno slini i gura stvari u usta. Naime već mjesec dana ima malu temperaturu koju mjerim u guzi-čas je 37.7, pa 37.5 pa 38.00, i tako varira. Pedijatrica kaže da to i nije neka temperatura, da male bebe imaju malo višu temperaturu. Ne znam trebam li se brinuti? Inače sam paničar. Malena jako dobro napreduje na kilaži, ima oko 7,5 kg a rođena je sa 3 kg. Vesela je, smije se, guče i igra. Jedino zadnjih par dana malo slabije jede. Pojede oko 750-790 ml. Uz jedan voćni obrok. Dobro spava po noći, budi se jedanput, nahranim je i dalje spava. Molim Vas da mi kažete trebam li se brinuti zbog hrgljana u nosu i te temperatute? Mama M.
</para>
<para>Puno ste već prošli sa svojom bebom! Sekret u nosu maloj djeci predstavlja veliki problem. On se stvara i kada je dijete zdravo, a osobito tijekom prehlade. Nos treba redovito čistiti fiziološkom otopinom, što već radite.</para>
<para>Ponekad ovako mala djeca čujno dišu i zbog nezrelosti hrskavice, što će se izgubiti tijekom vremena. Ako nema učestalog kašlja i otežanog disanja, ne trebate se brinuti.</para>
<para>Što se tiče temperature... Općenito je prihvaćeno da je normalna temperatura oko 37 C mjerena pod jezikom. Maloj djeci temperaturu je najbolje mjeriti rektalno (u guzi), a povišenom temperaturom se smatra ona preko 38.5 C i nju treba skidati. Visina teperature ovisi i o vremenu mjerenja. Temperatura ima svoje normalne dnevne oscilacije (tzv.diurnalni ritam), s maksimumom između 17 i 20 sati i minimumom između 3 i 5 sati. Mislim da možete biti mirni, obzirom da lijepo napreduje na težini i da je vesela i zadovoljna beba.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, </emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>www.poliklinika-sabol.hr</emphasis>
 </ulink>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Čujno disanje, sekret u nosu i povišena temperatura kod bebe Ponekad ovako mala djeca čujno dišu i zbog nezrelosti hrskavice, što će se izgubiti tijekom vremena.  Ako nema učestalog kašlja i otežanog disanja, ne trebate se brinuti. 
   Poštovani, Imam curicu staru 5 mjeseci. S 15 dana starosti završile smo u zaraznoj bolnici zbog neonatalne sepse s pneumonijom i bronhiolitisa (RSV). Tamo je primala antibiotik 10 dana. Od tada ona stalno hrglja. Prije otprilike mjesec dana primila je sumamed 3 dana jer je kašljala i kihala. Vađenjem krvi ustanovilo se da se radi o virusu. U urinu su bili malo povišeni leukociti a urinokultura je bila uredna.Pedijatrica kaže da će to potrajati još neko vrijeme jer joj je vjerojatno sluznica oštećena od čestog aspiriranja u bolnici. Često joj kroz dan kapam nos sa fiziološkom, a ponekad joj sa nosnim aspiratorom što se priključi na usisavač, vadim sekret. Ali trenutno nema sekreta več samo fiziološku izvučem. Trenutno ona malo kiše, i tu i tamo zakašljuca ali mislim da je to više od sline, jer intezivno slini i gura stvari u usta. Naime već mjesec dana ima malu temperaturu koju mjerim u guzi-čas je 37.7, pa 37.5 pa 38.00, i tako varira. Pedijatrica kaže da to i nije neka temperatura, da male bebe imaju malo višu temperaturu. Ne znam trebam li se brinuti? Inače sam paničar. Malena jako dobro napreduje na kilaži, ima oko 7,5 kg a rođena je sa 3 kg. Vesela je, smije se, guče i igra. Jedino zadnjih par dana malo slabije jede. Pojede oko 750-790 ml. Uz jedan voćni obrok. Dobro spava po noći, budi se jedanput, nahranim je i dalje spava. Molim Vas da mi kažete trebam li se brinuti zbog hrgljana u nosu i te temperatute? Mama M.

Puno ste već prošli sa svojom bebom! Sekret u nosu maloj djeci predstavlja veliki problem. On se stvara i kada je dijete zdravo, a osobito tijekom prehlade. Nos treba redovito čistiti fiziološkom otopinom, što već radite.
Ponekad ovako mala djeca čujno dišu i zbog nezrelosti hrskavice, što će se izgubiti tijekom vremena.  Ako nema učestalog kašlja i otežanog disanja, ne trebate se brinuti.
Što se tiče temperature... Općenito je prihvaćeno da je normalna temperatura oko 37 C mjerena pod jezikom. Maloj djeci temperaturu je najbolje mjeriti rektalno (u guzi), a povišenom temperaturom se smatra ona preko 38.5 C i nju treba skidati. Visina teperature ovisi i o vremenu mjerenja. Temperatura ima svoje normalne dnevne oscilacije (tzv.diurnalni ritam),  s maksimumom između 17 i 20 sati i minimumom između 3 i 5 sati. Mislim da možete biti mirni, obzirom da lijepo napreduje na težini i da je vesela i zadovoljna beba.

   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, 
   
      www.poliklinika-sabol.hr
   
   
      
   
 Klinfo.hr 

Čujno disanje, sekret u nosu i povišena temperatura kod bebe

<para>
 Međutim, u našoj široj obitelji imamo dječaka od 3,5 godina s kojim se družimo u prosjeku dva vikenda mjesečno s obzirom na to da ne živimo u istom gradu. Problem je u tome što taj dječak našem sinu stalno iz ruke uzima sve igračke, bilo da se radi o njegovim ili ne. Mi naše dijete odgajamo u miroljubivom duhu, ono je naučeno dijeliti svoje igračke s drugima i u interakciji s drugom djecom nema nikakvih problema. Čak ga i to otimanje od strane nećaka do prije 2-3 mjeseca nije previše uzbuđivalo, uglavnom bi se okrenuo na drugu stranu i uzeo neku drugu igračku. Međutim, sada kad je naše dijete svjesnije što želi, jednostavno ne dopušta
 uvijek da mu nećak oduzima stvari. Naravno, u tim trenucima dolazi do napete situacije, plača s obje strane. Mi to jednostavno ne želimo, a s obzirom na to da smo u rodu neminovno je da ćemo određeno vrijeme provoditi zajedno. Ta usredotočenost nećaka na stvari koje u nekom trenutku ima naše dijete, nakon čega slijedi uzimanje i stalno naglašavanje "to je moje", "ali ja to hoću", "daj meni"... je zabrinjavajuća. 
 Takav odnos nećak ima i s drugom djecom, ne samo s našim djetetom. Mislimo da je problem u nedostatku pažnje od strane njegovih roditelja, kao i genetski/karakterni (naime, nećakov otac je veliki materijalist i dane provodi uglavnom misleći na posao i stjecanje materijalnih dobara, dok djetetu posveti svega po nekoliko minuta u kontinuitetu). Dijete je "zatrpano" s količinom svojih igračaka, ali mu to nije dosta. Uvijek želi tuđe, iako jako dobro zna koje su njegove, a koje nisu. On jako puno vremena provodi igrajući se sam ili gledajući crtane filmove te se jednostavno ne zna igrati s drugom djecom. Takva "psihoza" kod koje naše dijete mora "biti na oprezu" da mu ovaj ne otme igračku, knjigu ili nešto drugo je opterećenje za njega, a i za nas roditelje. Ne želimo našem djetetu to priuštiti, a ne znamo kako riješiti taj problem. Sav trud u svladavanju tog problema od strane nećakovih roditelja (uglavnom mame) svodi se na riječi "pusti mu to", "nemoj mu uzimati", "ti ćeš se s time igrati kasnije", iza čega ne stoje djela. Mi moramo intervenirati kako bi se situacija s djecom primirila. Svjesni smo da nećakove roditelje ne možemo promijeniti i da rješavanje ovog problema ostaje na nama. Ali nažalost, ne znamo koje konkretne korake možemo poduzeti kako bi se odnos nećaka prema našem djetetu promijenio. Molimo za Vaš savjet. 
</para>
<para>Dragi roditelji,</para>
<para>u potpunosti razumijem vašu frustraciju. S jedne strane tu je vaš sin kojeg želite zaštititi od, zašto ne reći tako, nasilnog ponašanja njegovog rođaka. S druge strane tu su rodbinski odnosi koje želite očuvati i ne ulaziti u nepotrebne sukobe ili prekid kontakta s vlastitom sestrom i njenom obitelji. Bilo bi idealno kada bi roditelji vašeg nećaka reagirali onako kako vi očekujete, ali tome nije slučaj. I sad je pitanje – kako dalje i što je važnije? Osjećaji vašeg sina ili rizik sukoba s najbližom rodbinom?</para>
<para>Po mom mišljenju, tu dileme ne bi trebalo biti. S jedne strane, vi nemate pravo niti možete odgajati nikoga osim vlastito dijete. S druge strane, imate pravo i obvezu zaštititi svoje dijete, vodeći pri tome, naravno, računa da ne pretjerate u zaštiti i ostavite svom sinu prostor da vježba socijalne vještine samozaštite i asertivnog ponašanja prema drugima.</para>
<para>I tu je sad težina roditeljstva – do određene razine, koju nitko ne može egzaktno odrediti, dijete treba pustiti da se samo izbori s vršnjacima za svoje interese, jer vas neće uvijek biti pored njega da ga štitite. No nakon određene razine, ako dijete to nije u stanju, na vama je da intervenirate i pružite mu pomoć i podršku.</para>
<para>Drugim riječima, uopće nije loše intervenirati, ma što roditelji vašeg nećaka mislili o vašoj intervenciji – to prepustite njima. No, intervencije u dječje rasprave i svađe, ako se ne radi o fizičkom napadu, treba raditi sa zadrškom, kako biste svom sinu pružili priliku da se sam izbori za sebe. Jedino fizički obračun treba odmah prekinuti, kako bi se i jednom i drugom djetetu stavilo do znanja da je to apsolutno neprihvatljivo ponašanje.</para>
<para>Osim toga, ne treba zanemariti i iskreni razgovor s vašim rođacima. Ipak se radi o široj obitelji i otvoreni razgovor, uz jasno stavljanje do znanja što vas smeta i da to utječe i na vaš međusobni odnos, mogao bi rezultirati drukčijom reakcijom nećakovih roditelja na ovakve situacije.</para>

Treba li intervenirati u dječje svađe da se zaštiti vlastito dijete i kada? Poštovani! Roditelji smo dvogodišnjeg dječaka koji rado ide u vrtić i druži se s drugom djecom te nema nikakvih problema sa socijalizacijom. 
    Međutim, u našoj široj obitelji imamo dječaka od 3,5 godina s kojim se družimo u prosjeku dva vikenda mjesečno s obzirom na to da ne živimo u istom gradu. Problem je u tome što taj dječak našem sinu stalno iz ruke uzima sve igračke, bilo da se radi o njegovim ili ne. Mi naše dijete odgajamo u miroljubivom duhu, ono je naučeno dijeliti svoje igračke s drugima i u interakciji s drugom djecom nema nikakvih problema. Čak ga i to otimanje od strane nećaka do prije 2-3 mjeseca nije previše uzbuđivalo, uglavnom bi se okrenuo na drugu stranu i uzeo neku drugu igračku. Međutim, sada kad je naše dijete svjesnije što želi, jednostavno ne dopušta
    uvijek da mu nećak oduzima stvari. Naravno, u tim trenucima dolazi do napete situacije, plača s obje strane. Mi to jednostavno ne želimo, a s obzirom na to da smo u rodu neminovno je da ćemo određeno vrijeme provoditi zajedno. Ta usredotočenost nećaka na stvari koje u nekom trenutku ima naše dijete, nakon čega slijedi uzimanje i stalno naglašavanje "to je moje", "ali ja to hoću", "daj meni"... je zabrinjavajuća. 
   Takav odnos nećak ima i s drugom djecom, ne samo s našim djetetom. Mislimo da je problem u nedostatku pažnje od strane njegovih roditelja, kao i genetski/karakterni (naime, nećakov otac je veliki materijalist i dane provodi uglavnom misleći na posao i stjecanje materijalnih dobara, dok djetetu posveti svega po nekoliko minuta u kontinuitetu). Dijete je "zatrpano" s količinom svojih igračaka, ali mu to nije dosta. Uvijek želi tuđe, iako jako dobro zna koje su njegove, a koje nisu. On jako puno vremena provodi igrajući se sam ili gledajući crtane filmove te se jednostavno ne zna igrati s drugom djecom. Takva "psihoza" kod koje naše dijete mora "biti na oprezu" da mu ovaj ne otme igračku, knjigu ili nešto drugo je opterećenje za njega, a i za nas roditelje. Ne želimo našem djetetu to priuštiti, a ne znamo kako riješiti taj problem. Sav trud u svladavanju tog problema od strane nećakovih roditelja (uglavnom mame) svodi se na riječi "pusti mu to", "nemoj mu uzimati", "ti ćeš se s time igrati kasnije", iza čega ne stoje djela. Mi moramo intervenirati kako bi se situacija s djecom primirila. Svjesni smo da nećakove roditelje ne možemo promijeniti i da rješavanje ovog problema ostaje na nama. Ali nažalost, ne znamo koje konkretne korake možemo poduzeti kako bi se odnos nećaka prema našem djetetu promijenio. Molimo za Vaš savjet. 

Dragi roditelji,
u potpunosti razumijem vašu frustraciju. S jedne strane tu je vaš sin kojeg želite zaštititi od, zašto ne reći tako, nasilnog ponašanja njegovog rođaka. S druge strane tu su rodbinski odnosi koje želite očuvati i ne ulaziti u nepotrebne sukobe ili prekid kontakta s vlastitom sestrom i njenom obitelji. Bilo bi idealno kada bi roditelji vašeg nećaka reagirali onako kako vi očekujete, ali tome nije slučaj. I sad je pitanje – kako dalje i što je važnije? Osjećaji vašeg sina ili rizik sukoba s najbližom rodbinom?
Po mom mišljenju, tu dileme ne bi trebalo biti. S jedne strane, vi nemate pravo niti možete odgajati nikoga osim vlastito dijete. S druge strane, imate pravo i obvezu zaštititi svoje dijete, vodeći pri tome, naravno, računa da ne pretjerate u zaštiti i ostavite svom sinu prostor da vježba socijalne vještine samozaštite i asertivnog ponašanja prema drugima.
I tu je sad težina roditeljstva – do određene razine, koju nitko ne može egzaktno odrediti, dijete treba pustiti da se samo izbori s vršnjacima za svoje interese, jer vas neće uvijek biti pored njega da ga štitite. No nakon određene razine, ako dijete to nije u stanju, na vama je da intervenirate i pružite mu pomoć i podršku.
Drugim riječima, uopće nije loše intervenirati, ma što roditelji vašeg nećaka mislili o vašoj intervenciji – to prepustite njima. No, intervencije u dječje rasprave i svađe, ako se ne radi o fizičkom napadu, treba raditi sa zadrškom, kako biste svom sinu pružili priliku da se sam izbori za sebe. Jedino fizički obračun treba odmah prekinuti, kako bi se i jednom i drugom djetetu stavilo do znanja da je to apsolutno neprihvatljivo ponašanje.
Osim toga, ne treba zanemariti i iskreni razgovor s vašim rođacima. Ipak se radi o široj obitelji i otvoreni razgovor, uz jasno stavljanje do znanja što vas smeta i da to utječe i na vaš međusobni odnos, mogao bi rezultirati drukčijom reakcijom nećakovih roditelja na ovakve situacije. Klinfo.hr 

Treba li intervenirati u dječje svađe da se zaštiti vlastito dijete i kada?

<para>
 Imam neurorizičnog petogodišnjaka, osjetljivog zdravlja ali bez teških bolesti ili oštećenja zdravlja. Čitala sam da vodene kozice mogu imati komplikacije, i to teške. pa me zanima da li bi bilo dobro dijete cijepiti protiv njih. Koliko je cjepivo učinkovito i koliko je sigurno (mislim na eventualne reakcije), te kako se zove i po kojoj shemi bi se dijete cijepilo? Hvala unaprijed na odgovoru. mama G.
</para>
<para>Vodene kozice su česta i u pravilu blaga virusna bolest u djece, no mogu uzrokovati teške infekcije kože s posljedičnim ožiljcima i upalu pluća. Cijepljenje sprečava pojavljivanje bolesti. Većina cijepljene djece neće se zaraziti vodenim kozicama, a ukoliko se i zaraze bolest će imati blagi tijek, a oporavak će biti brži.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Cijepe se djeca starija od 12 mjeseci s dvije doze cjepiva u razmaku od najmanje 3 mjeseca (što je slučaj s vašim sinom). Na našem je tržištu cjepivo Varilrix tvrtke GSK. Rizik da će ovo cjepivo prouzročiti teške reakcije je izrazito mala, a od blažih reakcija nakon cijepljenja može se javiti crvenilo, otok i bol na mjestu uboda, povišene temperatura ili blagi osip.Većina cijepljenih protiv vodenih kozica nema neželjenih reakcija. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne smiju se cijepiti djeca s oslabljenim imunološkim sustavom te alergijom na želatinu i antibiotik neomicin.</para>
<para>
 <emphasis>dr.Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </ulink>
 </emphasis>
</para>

Neurorizična djeca i cijepljenje protiv vodenih kozica Čitala sam da vodene kozice mogu imati komplikacije, i to teške. pa me zanima da li bi bilo dobro dijete cijepiti protiv njih.Poštovani! 
    Imam neurorizičnog petogodišnjaka, osjetljivog zdravlja ali bez teških bolesti ili oštećenja zdravlja. Čitala sam da vodene kozice mogu imati komplikacije, i to teške. pa me zanima da li bi bilo dobro dijete cijepiti protiv njih. Koliko je cjepivo učinkovito i koliko je sigurno (mislim na eventualne reakcije), te kako se zove i po kojoj shemi bi se dijete cijepilo? Hvala unaprijed na odgovoru. mama G.

Vodene kozice su česta i u pravilu blaga virusna bolest u djece, no mogu uzrokovati teške infekcije kože s posljedičnim ožiljcima i upalu pluća. Cijepljenje sprečava pojavljivanje bolesti. Većina cijepljene djece neće se zaraziti vodenim kozicama, a ukoliko se i zaraze bolest će imati blagi tijek, a oporavak će biti brži.
   Cijepe se djeca starija od 12 mjeseci s dvije doze cjepiva u razmaku od najmanje 3 mjeseca (što je slučaj s vašim sinom). Na našem je tržištu cjepivo Varilrix tvrtke GSK. Rizik da će ovo cjepivo prouzročiti teške reakcije je izrazito mala, a od blažih reakcija nakon cijepljenja može se javiti crvenilo, otok i bol na mjestu uboda, povišene temperatura ili blagi osip.Većina cijepljenih protiv vodenih kozica nema neželjenih reakcija. 
   Ne smiju se cijepiti djeca s oslabljenim imunološkim sustavom te alergijom na želatinu i antibiotik neomicin.

   dr.Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol
      
   
 Klinfo.hr 