Na primjer, kad sam na nečijem sprovodu, i svi tuguju i plaču meni dođe da se smijem, kada netko govori o nekome tko je bolestan ili nešto, ja se opet smijem i tako ima mnogo situacija. Znam da to nije smiješno, i ja se ne želim tome smijat...al' jednostavno u tom trenutku mi dođe da se smijem, trudim se to sakriti. Pomozite mi, recite mi zašto se tako ponašam i mogu li se nekako toga riješiti? S.
Draga S.,
Vrlo često ljudi zamjenjuju svoje prave osjećaje zamjenskim osjećajima. Kada i kako će se to događati ovisi o brojnim čimbenicima i svaka je situacija vrlo jedinstvena i individualna. Najčešće ovisi o najranijim utjecajima u obitelji i iskustvima, primjerice rani gubitak nekog dragog. Koje su osjećaje roditelji posebno odobravali? Koje osjećaje nisu baš podržavali? Ili, koje osjećaje roditelji nisu baš pokazivali?
Takvo što može biti „naučeno ponašanje“ u smislu da dijete nije vidjelo roditelje da su tužni, već bi i one najteže i najbolnije situacije prebrodili sa smiješkom. Određena emocija u nekom kontekstu može biti neadekvatna, dakle kada ne odgovara situaciji.
Smijeh u situacijama koje ste naveli može ukazivati na nelagodu. Naučiti se nositi s pojedinim emocijama ipak se ne može kroz ovako kratak i pisani format. U trenucima kada vam dođe da se smijete prekinite svoj obrazac ponašanja s pitanjem „Što je tu smiješno?“ ili „Zašto se smijem u situaciji koja je tužna?“.
Ukoliko će vam to predstavljati ozbiljnije probleme ili ako želite to riješiti u životu preporučila bih da se javite stručnjaku (psihoterapeutu, psihologu) koji će vam pomoći iznaći uzrok vašeg ponašanja, a samim tim utjecati i na samo ponašanje.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus