U vrtiću se također više igra sa djevojčicama i voli sve te stvarčice za djevojčice - kopčice, torbice, lutke i crtane filmove za djevojčice. Tata ga kritizira kada vidi njegovo ponašanje, a meni se čini da on misli da nešto pogrešno radi, pa nam često neće pričati što je radio u vrtiću i čega se voli igrati. Kao da ga je sramota što voli crvenu boju, lutkice... pa onda i ne želi to pričati. Ja ga okrećem i na drugu vrstu igre i savjetujem da se igra i sa ostalom djecom. Ovo traje već skoro godinu dana pa smo zabrinuti. Molimo za vaš savjet i srdačan pozdrav! vm Dragi mama,
Želja za igranjem dječaka s igračkama namijenjenim djevojčicama samo po sebi nije nikakav problem. Možda je senzibilniji po prirodi, pa mu više odgovaraju igre koje su možda nježnijeg karaktera – naime, moguće je da igre i igračke za dječake mu ne odgovaraju jer u njima najčešće ima više agresivnosti. Ako ima stariju seku, možda mu je lakše povezati se i ostvariti interakciju s djevojčicama, a ne s dječacima. Naravno, ima i onih više neutralnih igračaka poput lego kocaka koje mogu biti jednako privlačne i dječacima i djevojčicama. Da li ga takve igračke privlače?
Ovim prvim komentarom želim Vam skrenuti pozornost da otkrijete zbog čega ga privlače igračke namijenjene djevojčicama. Kao što možete vidjeti, razlozi mogu biti vrlo raznoliki.
Ako je riječ o tome da se teško snalazi u interakciji s dječacima, tada je važno da tome ozbiljno posvetite pažnju i pomognete mu da nauči vještine potrebne za interakciju s svojim spolom. Poželjno je da pozovete izvan vrtića nekog dječaka koji je sličan Vašem, koji je možda malo nježniji i pripremite igračke poput lego kocaka, ako takve Vaš dječak voli. Drugim riječima, igračke koje su neutralne i u kojima će se vjerojatno snaći obojica. Igračke u ovom slučaju koristite kao medij za uspostavljanje interakcije između dvojice dječaka. Dakle, cilj Vam ne smije biti da svog dječaka naučite igrati se s drugim igračkama već da mu pomognete kako da uspostavi interakciju s drugom djecom istog spola. Tako mu dajete poruku da ga prihvaćate kakav jest (primjerice ako je senzibilniji), a ujedno mu dajete poruku da ste uočili da mu je teže uspostaviti interakciju s dječacima i da ste mu spremni pomoći u tome.
Ako ne uspijete na ovaj način da Vaš dječak razvije prijateljstvo s drugim dječakom, bilo bi poželjno da se obratite dječjem psihologu za daljnje savjetovanje.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, Centar Proventus