Postroll

Preroll

<para>Na prvi zvuk budilice u rano jutro, za mnoge roditelje tako kreće i prava borba. Kucanje na vrata sobe, vikanje, pa čak i micanje pokrivača s mališana samo su neke od metoda. No, sve to ponekad nije dovoljno kako bi se vaš školarac ustao i počeo pripremati za novi dan.</para>
<para>Nakon bezbroj pokušaja uspjeli ste izvući mališana iz kreveta i spremiti ga za školu, no jedan pogled na sat dovoljan je da shvatite kako već kasnite. Bez brige, s ovom su situacijom upoznati mnogi roditelji. Iako se čini da ste ista priča konstantno ponavlja, postoji nekoliko trikova pomoću kojih će vaši mališani iz kreveta ustajat uz nešto manje muke.
</para>
<heading4>Jutarnje buđenje „iz pakla“</heading4>
<para>
Realno gledajući, jutarnje ustajanje iz toplog kreveta na prodoran zvuk budilice malo kome je najdraži dio dana. Pogotovo mališanima koji još uvijek nemaju jednak osjećaj za obveze kao i odrasli. Upravo se njima često može činiti kako ih roditelji namjerno izvlače iz udobnosti kreveta bez pretjerano dobrog razloga. Što se zaista može dogoditi ako malo i zakasne u školu, a roditelji na posao?</para>
<para>Jedna od strategija koju koriste mnogi roditelji jest ranije navijanje sata. Mnogi se ustaju i do sat vremena ranije kako bi na vrijeme „izvukli“ mališana iz kreveta. U tom je procesu često prisutna ljutnja, vikanje, a ponekad i suze, te može biti prava noćna mora za svakog roditelja. Iako sistem ranijeg buđenja može osigurati spremanje i polazak iz kuće na vrijeme, dugoročno gledano on nije rješenje. Jednog će dana mališan sam trebati voditi računa o polasku u školu, te se neće moći osloniti na roditelje.
</para>
<heading4>Nova pravila</heading4>
<para>
Osamostaljivanje vašeg mališana i shvaćanje važnosti pravilnog raspoređivanja vremena može početi samo postavljanjem novih pravila. Najvažnije je da dijete shvati kako je buđenje i spremanje za školu obveza koju treba poštivati. Kroz razgovor pokušajte objasniti važnost jutarnjeg ustajanja bez pogovora i suza. Pokušajte to učiniti primjerom - kako bi bilo da se on nalazi u vašoj situaciji i da svakog jutra mora buditi mamu i tatu za posao? Također recite da o vašem poslu ovisi i sve ono na što je naviknuo – od igračaka, i ostalih povlastica u kojima svakodnevno uživa. Tako da je od iznimne važnosti da roditelji ne zakasne na posao zbog toga što se on ne želi ustati iz kreveta.</para>
<para>Za roditelje je važno da shvate kako će svakodnevno voditi borbu s ustajanjem svog mališana – dokle god oni preuzimaju stvar u svoje ruke. Drugim riječima, kada isto prestanete raditi, dijete će s vremenom shvatiti kako se mora osloniti na sebe. Stoga probajte jednom prestati štititi svoje dijete od posljedica. U slučaju da ostane u krevetu duže od planiranog, recite mu da morate na posao te da se sam pripremi za školu i napravi doručak. Da, može zvučati okrutno, no već nakon nekoliko puta mališan će shvatiti da ranije ustajanje bez pogovora zapravo ima mnoge prednosti.</para>
<para>Mališanu možete pomoći savjetima da večer prije pripremi odjeću koju će obući, knjige spremi u torbu, te razmisli što želi za doručak. Već ove sitnice mogu uvelike olakšati svaku jutarnju „strku“.
</para>
<heading4>Spavanje je prioritet</heading4>
<para>
U slučaju da ste zaista odlučili kako jutarnjim „natezanjima“ treba stati na kraj, prije uvođenja novih pravila vezanih za ustajanje, važno je osigurati mališanu dovoljno sna. Upravo bi zato uvođenje pravila trebalo krenuti od večeri prije. Bez dugog gledanja televizije, igranja igrica i općenito tehnologije koja može utjecati na djetetov san. Imajte na umu kako je školarcima potrebno više sna nego odraslima, barem devet sati.</para>
<para>U slučaju da i uz dovoljno sna mališan negoduje zbog jutarnjeg ustajanja, potrebna je malo drastičnija metoda, navedena ranije. Što se prije mališan nađe u situaciji oslanjanja na samog sebe, to će prije uvidjeti kako su jutarnje drame – nepotrebne.</para>

Buđenje mališana za školu ne mora biti vječna "borba" Iako je od početka školske godine prošlo već skoro dva mjeseca, nekim mališanima jutarnje buđenje nije ništa lakše. Na prvi zvuk budilice u rano jutro, za mnoge roditelje tako kreće i prava borba. Kucanje na vrata sobe, vikanje, pa čak i micanje pokrivača s mališana samo su neke od metoda. No, sve to ponekad nije dovoljno kako bi se vaš školarac ustao i počeo pripremati za novi dan.
Nakon bezbroj pokušaja uspjeli ste izvući mališana iz kreveta i spremiti ga za školu, no jedan pogled na sat dovoljan je da shvatite kako već kasnite. Bez brige, s ovom su situacijom upoznati mnogi roditelji. Iako se čini da ste ista priča konstantno ponavlja, postoji nekoliko trikova pomoću kojih će vaši mališani iz kreveta ustajat uz nešto manje muke.

Jutarnje buđenje „iz pakla“

Realno gledajući, jutarnje ustajanje iz toplog kreveta na prodoran zvuk budilice malo kome je najdraži dio dana. Pogotovo mališanima koji još uvijek nemaju jednak osjećaj za obveze kao i odrasli. Upravo se njima često može činiti kako ih roditelji namjerno izvlače iz udobnosti kreveta bez pretjerano dobrog razloga. Što se zaista može dogoditi ako malo i zakasne u školu, a roditelji na posao?
Jedna od strategija koju koriste mnogi roditelji jest ranije navijanje sata. Mnogi se ustaju i do sat vremena ranije kako bi na vrijeme „izvukli“ mališana iz kreveta. U tom je procesu često prisutna ljutnja, vikanje, a ponekad i suze, te može biti prava noćna mora za svakog roditelja. Iako sistem ranijeg buđenja može osigurati spremanje i polazak iz kuće na vrijeme, dugoročno gledano on nije rješenje. Jednog će dana mališan sam trebati voditi računa o polasku u školu, te se neće moći osloniti na roditelje.

Nova pravila

Osamostaljivanje vašeg mališana i shvaćanje važnosti pravilnog raspoređivanja vremena može početi samo postavljanjem novih pravila. Najvažnije je da dijete shvati kako je buđenje i spremanje za školu obveza koju treba poštivati. Kroz razgovor pokušajte objasniti važnost jutarnjeg ustajanja bez pogovora i suza. Pokušajte to učiniti primjerom - kako bi bilo da se on nalazi u vašoj situaciji i da svakog jutra mora buditi mamu i tatu za posao? Također recite da o vašem poslu ovisi i sve ono na što je naviknuo – od igračaka, i ostalih povlastica u kojima svakodnevno uživa. Tako da je od iznimne važnosti da roditelji ne zakasne na posao zbog toga što se on ne želi ustati iz kreveta.
Za roditelje je važno da shvate kako će svakodnevno voditi borbu s ustajanjem svog mališana – dokle god oni preuzimaju stvar u svoje ruke. Drugim riječima, kada isto prestanete raditi, dijete će s vremenom shvatiti kako se mora osloniti na sebe. Stoga probajte jednom prestati štititi svoje dijete od posljedica. U slučaju da ostane u krevetu duže od planiranog, recite mu da morate na posao te da se sam pripremi za školu i napravi doručak. Da, može zvučati okrutno, no već nakon nekoliko puta mališan će shvatiti da ranije ustajanje bez pogovora zapravo ima mnoge prednosti.
Mališanu možete pomoći savjetima da večer prije pripremi odjeću koju će obući, knjige spremi u torbu, te razmisli što želi za doručak. Već ove sitnice mogu uvelike olakšati svaku jutarnju „strku“.

Spavanje je prioritet

U slučaju da ste zaista odlučili kako jutarnjim „natezanjima“ treba stati na kraj, prije uvođenja novih pravila vezanih za ustajanje, važno je osigurati mališanu dovoljno sna. Upravo bi zato uvođenje pravila trebalo krenuti od večeri prije. Bez dugog gledanja televizije, igranja igrica i općenito tehnologije koja može utjecati na djetetov san. Imajte na umu kako je školarcima potrebno više sna nego odraslima, barem devet sati.
U slučaju da i uz dovoljno sna mališan negoduje zbog jutarnjeg ustajanja, potrebna je malo drastičnija metoda, navedena ranije. Što se prije mališan nađe u situaciji oslanjanja na samog sebe, to će prije uvidjeti kako su jutarnje drame  – nepotrebne. Nataša Vuk 

budenje_pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Buđenje mališana za školu ne mora biti vječna "borba"

<para>
 Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje Često se koristi i izraz “koncentracija” jer koncentriranje naše svijesti jest srž pažnje. Ona je vrlo važna sposobnost s kojom se rađamo i koja se razvija tijekom života. Kako dijete raste, tako se poboljšava kontrola pažnje. No međutim, razvoj pažnje ne ide uvijek glatko. Ne može se, primjerice, od predškolca očekivati da sve vrijeme bude koncentriran, nikad rastresen ili podložan impulzivnim radnjama.</para>
<para>Kad su djeca bolesna ili umorna, njihova se koncentracija i pažnja mogu smanjiti. Ako ih nešto muči kod kuće ili u školi, također će se teško koncentrirati. Općenito govoreći, dječaci se malo teže koncentriraju i lakše ih je zbuniti nego djevojčice. No, tako dugo dok dijete pokazuje napredak u razvoju pažnje, nema potrebe za pretjeranom brigom. Sve što se razvija, pa tako i pažnja o čijem opsegu znatno ovisi buduća sposobnost učenja i pamćenja možemo poticati i trenirati.
</para>
<heading2>Kako povećati djetetov raspon pažnje?</heading2>
<para>
 Većina male djece nema pojam o vremenu i ne zna koliko je to pet ili deset minuta. Ako je to slučaj kod vas, uzmite kuhinjski sat i namjestite tajmer da vam da signal za kraj rada. Tajmer će olakšati djetetu da se koncentrira na rad, a ne na vrijeme koje prolazi.</para>
<para>
 Nastojte se pridržavati zadanog vremena i potičite dijete da ga se pridržava. Primjerice, pretpostavimo da ste odredili da će rad s djetetom trajati pet minuta, a dijete želi prekinuti nakon tri minute. Ako već iz iskustva znate da je sposobno raditi pet minuta, pokušajte ne dozvoliti da prekine rad. Pokušajte ga potaknuti da sjedi s vama za stolom svih pet minuta, čak i ako odbija raditi. Na početku je za neku djecu uspjeh već kad sjede, čak i ako ne rade vježbu koju bi trebali. Ako je vašem djetetu pet minuta previše, odredite razdoblje od samo dvije minute. Dijete mora osjetiti uspjeh, pa će imati volju za daljnji rad.</para>
<para>
 Idealno bi bilo da završite s radom kad je dijete još uvijek zainteresirano i spremno za suradnju, a ne kad mu već dosadi, kad je nervozno ili kad ga uhvati bijes. Prije nego što počnete davati upute, uvjerite se da dijete gleda u vas. Ako nešto demonstrirate, neka dijete gleda i ono što radite, a ne samo vas. Dodirnite djetetovu ruku ako je potrebno, ako vam to pomaže da privučete djetetovu pažnju. Morate pratiti djetetovu fiziološku razinu, ne smijete ga preopteretiti.</para>
<para>
 Nemojte zaboraviti da aktivnosti koje ste pripremili za dijete moraju biti zanimljive i zabavne te ne smiju biti preteške. Svakako počnite s laganim vježbicama, a zatim ih polako činite sve zahtjevnijima, u skladu s poboljšanjem djetetova raspona pažnje.</para>
<para>
 Sve vrijeme djetetu govorite kako lijepo napreduje i radi sve što ste predvidjeli. Pohvalite ga: "Bravo", " Odlično učinjeno", "Ovo si napravio jako lijepo." Izbjegavajte uporno tražiti da se "koncentrira" ili "više potruditi" ili upućivati djetetu kritičke primjedbe poput: "Ne slušaš" ili "Ovo nije dobro."</para>
<para>Iako je pažnja izuzetno bitna komponenta učenja, većina roditelja ne bi trebala biti pretjerano zabrinuta zbog djece koja se teško koncentriraju i slabo obraćaju pažnju na određene aktivnosti. Za neku djecu, ovaj dio razvoja, naprosto traje malo dulje. Čak i ako dijete ima poremećaj pomanjkanja pažnje, znajte da se djeca mogu riješiti tih poteškoća te da postoje načini kako da im se pomogne.</para>

Nekoliko jednostavnih načina za povećanje pažnje kod djeteta “Budi pažljiv, usredotoči se!” – magična je fraza koja nas prati još od djetinjstva. Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje. 
   Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje Često se koristi i izraz “koncentracija” jer koncentriranje naše svijesti jest srž pažnje. Ona je vrlo važna sposobnost s kojom se rađamo i koja se razvija tijekom života. Kako dijete raste, tako se poboljšava kontrola pažnje. No međutim, razvoj pažnje ne ide uvijek glatko. Ne može se, primjerice, od predškolca očekivati da sve vrijeme bude koncentriran, nikad rastresen ili podložan impulzivnim radnjama.
Kad su djeca bolesna ili umorna, njihova se koncentracija i pažnja mogu smanjiti. Ako ih nešto muči kod kuće ili u školi, također će se teško koncentrirati. Općenito govoreći, dječaci se malo teže koncentriraju i lakše ih je zbuniti nego djevojčice. No, tako dugo dok dijete pokazuje napredak u razvoju pažnje, nema potrebe za pretjeranom brigom. Sve što se razvija, pa tako i pažnja o čijem opsegu znatno ovisi buduća sposobnost učenja i pamćenja možemo poticati i trenirati.

Kako povećati djetetov raspon pažnje?

   Većina male djece nema pojam o vremenu i ne zna koliko je to pet ili deset minuta. Ako je to slučaj kod vas, uzmite kuhinjski sat i namjestite tajmer da vam da signal za kraj rada. Tajmer će olakšati djetetu da se koncentrira na rad, a ne na vrijeme koje prolazi.

   Nastojte se pridržavati zadanog vremena i potičite dijete da ga se pridržava. Primjerice, pretpostavimo da ste odredili da će rad s djetetom trajati pet minuta, a dijete želi prekinuti nakon tri minute. Ako već iz iskustva znate da je sposobno raditi pet minuta, pokušajte ne dozvoliti da prekine rad. Pokušajte ga potaknuti da sjedi s vama za stolom svih pet minuta, čak i ako odbija raditi. Na početku je za neku djecu uspjeh već kad sjede, čak i ako ne rade vježbu koju bi trebali. Ako je vašem djetetu pet minuta previše, odredite razdoblje od samo dvije minute. Dijete mora osjetiti uspjeh, pa će imati volju za daljnji rad.

   Idealno bi bilo da završite s radom kad je dijete još uvijek zainteresirano i spremno za suradnju, a ne kad mu već dosadi, kad je nervozno ili kad ga uhvati bijes. Prije nego što počnete davati upute, uvjerite se da dijete gleda u vas. Ako nešto demonstrirate, neka dijete gleda i ono što radite, a ne samo vas. Dodirnite djetetovu ruku ako je potrebno, ako vam to pomaže da privučete djetetovu pažnju. Morate pratiti djetetovu fiziološku razinu, ne smijete ga preopteretiti.

   Nemojte zaboraviti da aktivnosti koje ste pripremili za dijete moraju biti zanimljive i zabavne te ne smiju biti preteške. Svakako počnite s laganim vježbicama, a zatim ih polako činite sve zahtjevnijima, u skladu s poboljšanjem djetetova raspona pažnje.

   Sve vrijeme djetetu govorite kako lijepo napreduje i radi sve što ste predvidjeli. Pohvalite ga: "Bravo", " Odlično učinjeno", "Ovo si napravio jako lijepo." Izbjegavajte uporno tražiti da se "koncentrira" ili "više potruditi" ili upućivati djetetu kritičke primjedbe poput: "Ne slušaš" ili "Ovo nije dobro."
Iako je pažnja izuzetno bitna komponenta učenja, većina roditelja ne bi trebala biti pretjerano zabrinuta zbog djece koja se teško koncentriraju i slabo obraćaju pažnju na određene aktivnosti. Za neku djecu, ovaj dio razvoja, naprosto traje malo dulje. Čak i ako dijete ima poremećaj pomanjkanja pažnje, znajte da se djeca mogu riješiti tih poteškoća te da postoje načini kako da im se pomogne. Petra Majetić 

dijete_paznja_pixabay

Nekoliko jednostavnih načina za povećanje pažnje kod djeteta

<para> Jedna od njih su zasigurno <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/mozemo-li-dobiti-rat-protiv-strija/">strije</ulink>. Rijetke su trudnice koje se s njima nikad ne susretnu, gotovo prave sretnice. Na jedne od njih vjerojatno je utjecala priroda i ne sklonost nastanku strija, dok su druge vjerojatno koristile različite preparate i kreme. Dakako, velika većina trudnica koja je nažalost izgubila rat protiv strija također ga je na različite načine pokušavala i dobiti. Teško je reći da li su "krivac" kreme ili bi ih trudnica dobila svakako, jer genetika u ovom slučaju igra veliku ulogu.</para>
<para>Za kreme protiv trudničkih strija potrebno je izdvojiti i ponešto novaca, a iako se izjašnjavaju kao sigurne za bebu i trudnicu, ponekad želja za prirodnim proizvodima prevlada, pa se trudnice odlučuju na prirodne - domaće pripravke.</para>
<heading4>Osnovni sastojci domaće kreme protiv strija su:</heading4>
<para>1. Shea maslac (ili karite maslac) biljni je maslac boje slonovače koji se dobiva iz oraha američkog shea drveta. Ovaj maslac poznat je i kao "superkrema" za duboku hidratizaciju kože, izlječenje i regeneraciju.</para>
<para>2. Kakao maslac nastaje hladnim prešanjem zrna kakaa. Ima miris i okus čokolade. Odlično hidratizira suhu kožu.</para>
<para>3. 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zeleno-roditeljstvo/pozitivni-ucinci-koristenja-kokosova-ulja/">Kokosovo ulje</ulink>
 pomaže u zacjeljivanju i oporavku kože.</para>
<para>4. Ulje koje sadrži
 vitamin E izrazito je važno kod zacjeljivanja kože.</para>
<para>5. Esencijalna ulja lavande za koje se vjeruje da imaju protuupalna djelovanja, a osim toga utječu na opuštanje i dobro mirišu.</para>
<heading4>Postupak izrade domaće kreme protiv strija:</heading4>
<para>Izmiješati po dvije čajne žličice shea maslaca, kakao maslaca i kokosova ulja.</para>
<para>Dodati 10 kapi ulja vitamina E.</para>
<para>Mješavinu preliti u lonac i miješati dok se sastojci ne otope.</para>
<para>Kada je mješavina otopljena, promiješati je i maknuti sa štednjaka.</para>
<para>Dodati 5 kapi lavandina ulja i miješati dok se svi sastojci ne stope.</para>
<para>Mješavinu pospremite u malene staklenke.</para>
<para>Redovito mješavinom masirajte područja na kojima želite izbjeći strije (najčešće je riječ o trbuhu, bokovima, grudima i bedrima).</para>
<para>Iz recepta bi trebala ispasti dovoljna količina kreme, no ako nemate vremena učestalo kuhati novu, možete odmah pri kuhanju uduplati sastojke kako bi dobili veću količinu kreme.</para>
<para>Iako su svi sastojci iz ove kreme na prirodnoj bazi, ako sumnjate u njihovu moguću štetnost prema bebi, svakako se prije upotrebe konzultirajte s vašim liječnikom.</para>

Izradite kremu protiv strija u trudnoći od potpuno prirodnih sastojaka Uz trudnoću i iščekivanje bebice vežu se brojne divne i uzbudljive stvari i pojave, ali i one manje lijepe koje bi sve trudnice najradije preskočile i nikad ne doživjele.  Jedna od njih su zasigurno strije. Rijetke su trudnice koje se s njima nikad ne susretnu, gotovo prave sretnice. Na jedne od njih vjerojatno je utjecala priroda i ne sklonost nastanku strija, dok su druge vjerojatno koristile različite preparate i kreme. Dakako, velika većina trudnica koja je nažalost izgubila rat protiv strija također ga je na različite načine pokušavala i dobiti. Teško je reći da li su "krivac" kreme ili bi ih trudnica dobila svakako, jer genetika u ovom slučaju igra veliku ulogu.
Za kreme protiv trudničkih strija potrebno je izdvojiti i ponešto novaca, a iako se izjašnjavaju kao sigurne za bebu i trudnicu, ponekad želja za prirodnim proizvodima prevlada, pa se trudnice odlučuju na prirodne - domaće pripravke.
Osnovni sastojci domaće kreme protiv strija su:
1. Shea maslac (ili karite maslac) biljni je maslac boje slonovače koji se dobiva iz oraha američkog shea drveta. Ovaj maslac poznat je i kao "superkrema" za duboku hidratizaciju kože, izlječenje i regeneraciju.
2. Kakao maslac nastaje hladnim prešanjem zrna kakaa. Ima miris i okus čokolade. Odlično hidratizira suhu kožu.
3. 
      Kokosovo ulje
    pomaže u zacjeljivanju i oporavku kože.
4. Ulje koje sadrži
   vitamin E izrazito je važno kod zacjeljivanja kože.
5. Esencijalna ulja lavande za koje se vjeruje da imaju protuupalna djelovanja, a osim toga utječu na opuštanje i dobro mirišu.
Postupak izrade domaće kreme protiv strija:
Izmiješati po dvije čajne žličice shea maslaca, kakao maslaca i kokosova ulja.
Dodati 10 kapi ulja vitamina E.
Mješavinu preliti u lonac i miješati dok se sastojci ne otope.
Kada je mješavina otopljena, promiješati je i maknuti sa štednjaka.
Dodati 5 kapi lavandina ulja i miješati dok se svi sastojci ne stope.
Mješavinu pospremite u malene staklenke.
Redovito mješavinom masirajte područja na kojima želite izbjeći strije (najčešće je riječ o trbuhu, bokovima, grudima i bedrima).
Iz recepta bi trebala ispasti dovoljna količina kreme, no ako nemate vremena učestalo kuhati novu, možete odmah pri kuhanju uduplati sastojke kako bi dobili veću količinu kreme.
Iako su svi sastojci iz ove kreme na prirodnoj bazi, ako sumnjate u njihovu moguću štetnost prema bebi, svakako se prije upotrebe konzultirajte s vašim liječnikom. Adrijana Bakoš 

domaca-krema_pixabay

Izradite kremu protiv strija u trudnoći od potpuno prirodnih sastojaka

<para>Prva menstruacija nakon poroda ovisi o nekoliko faktora i veoma je individualno vrijeme njezina pojavljivanja.</para>
<para>Mnogi liječnici ističu kako i njen povratak uvelike ovisi i o tome doji li žena ili ne. Uz to, mnoge se žene njenom pojavom iznenade, uvidjevši kako nije riječ o menstruaciji na kakvu su navikle prije trudnoće.
</para>
<heading4>Prva menstruacija i kada ju očekivati?</heading4>
<para>
Nakon poroda, prva se menstruacija obično pojavljuje nakon šest do osam tjedana, u slučaju da žena ne doji. Kod dojenja je, međutim, ponešto drugačija situacija. Gotovo je nemoguće procijeniti kada će se ona u tom slučaju pojaviti. Neke žene menstruaciju neće dobiti tijekom cijelog perioda dojenja, dok će se drugima ista vratiti nakon svega nekoliko mjeseci. Ovdje je pravilo da pravila – nema, ističu liječnici.
</para>
<heading4>Drugačije iskustvo</heading4>
<para>
Prva menstruacija nakon poroda za svaku će ženu biti sasvim novo iskustvo. Ona će se razlikovati od svega na što je žena naviknula prije trudnoće. Njeno tijelo se sada još jednom mora priviknuti na novo stanje – vraćanje na ono kako je bilo prije same trudnoće. Upravo zato će mnoge nove majke iskusiti pojave poput neuobičajeno jakih ili slabijih grčeva nego inače, pojačanog krvarenja, pojave manjih krvnih ugrušaka ili pak neujednačenog krvarenja. S vremenom će i ove pojave lagano nestajati, a menstrualni ciklus vratiti u stanje kakvo je bilo prije trudnoće.</para>
<para>Liječnici upozoravaju kako se ponekad <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/krvarenje-nakon-poroda/">krvarenje</ulink> koje može biti povezano i s komplikacijama nakon poroda lako može zamijeniti za pojavu menstruacije. Liječnički savjet biste trebali potražiti u slučaju da je krvarenje popraćeno povišenom temperaturom, ako traje dulje od sedam dana bez prestanka, kada koristite više od jednog tampona ili uloška u jednom satu, ili kada osjećate probadajuću bol koja je drugačija od uobičajenih menstrualnih grčeva.
</para>
<heading4>Dojenje i menstruacija</heading4>
<para>
Na pojavu prve menstruacije nakon poroda najviše utječe upravo dojenje. Dojenje može „odgoditi“ pojavu menstruacije na šest ili više mjeseci. To se događa zbog hormona koji služe za stvaranje mlijeka. Ti hormoni potiskuju reproduktivne, te zaustavljaju menstruaciju. Međutim, što manje dojite, šanse za skori povratak su veće. U slučaju da dijete prespava cijelu noć bez dojenja, ili ste pak uveli neki oblik dohrane, velike su šanse da će vam ulošci i tamponi zatrebati imanje od pola godine nakon poroda.</para>
<para>Budući da dojenje odgađa menstruaciju, logično je da će majke koje ne doje njen povratak iskusiti nešto ranije. To se obično događa između prvog i trećeg mjeseca nakon poroda. U slučaju da ne dojite, a menstruacija se nije pojavila više od tri mjeseca nakon poroda, poželjno je obratiti se liječniku.</para>
<para>Iako su brojni liječnici i ginekolozi naveli ove vremenske okvire za povratak menstruacije, jasnih pravila ipak nema. Jedino o čemu njen povratak ovisi jest upravo ženino tijelo koje se individualno prilagođava novom stanju.
</para>
<heading4>Ovulacija</heading4>
<para>
Iako se prva menstruacija još nije pojavila, to ne znači da ne možete ponovno ostati trudnu u veoma kratkom periodu nakon poroda. Jajnik će prvo zrelo jajašce osloboditi prije pojave prve menstruacije. Ovime će započeti proces ovulacije tijekom kojeg žena može ostati trudna i prije povratka menstruacije. Menstrualni ciklus također će biti neredovit prvih mjeseci, te će proces ovulacije često biti teško pratiti.</para>

Prva menstruacija nakon poroda i što očekivati Nakon poroda mnoge žene iščekuju da vide kako će se nadalje odvijati njihov menstrualni ciklus. Prva menstruacija nakon poroda ovisi o nekoliko faktora i veoma je individualno vrijeme njezina pojavljivanja.
Mnogi liječnici ističu kako i njen povratak uvelike ovisi i o tome doji li žena ili ne. Uz to, mnoge se žene njenom pojavom iznenade, uvidjevši kako nije riječ o menstruaciji na kakvu su navikle prije trudnoće.

Prva menstruacija i kada ju očekivati?

Nakon poroda, prva se menstruacija obično pojavljuje nakon šest do osam tjedana, u slučaju da žena ne doji. Kod dojenja je, međutim, ponešto drugačija situacija. Gotovo je nemoguće procijeniti kada će se ona u tom slučaju pojaviti. Neke žene menstruaciju neće dobiti tijekom cijelog perioda dojenja, dok će se drugima ista vratiti nakon svega nekoliko mjeseci. Ovdje je pravilo da pravila – nema, ističu liječnici.

Drugačije iskustvo

Prva menstruacija nakon poroda za svaku će ženu biti sasvim novo iskustvo. Ona će se razlikovati od svega na što je žena naviknula prije trudnoće. Njeno tijelo se sada još jednom mora priviknuti na novo stanje – vraćanje na ono kako je bilo prije same trudnoće. Upravo zato će mnoge nove majke iskusiti pojave poput neuobičajeno jakih ili slabijih grčeva nego inače, pojačanog krvarenja, pojave manjih krvnih ugrušaka ili pak neujednačenog krvarenja. S vremenom će i ove pojave lagano nestajati, a menstrualni ciklus vratiti u stanje kakvo je bilo prije trudnoće.
Liječnici upozoravaju kako se ponekad krvarenje koje može biti povezano i s komplikacijama nakon poroda lako može zamijeniti za pojavu menstruacije. Liječnički savjet biste trebali potražiti u slučaju da je krvarenje popraćeno povišenom temperaturom, ako traje dulje od sedam dana bez prestanka, kada koristite više od jednog tampona ili uloška u jednom satu, ili kada osjećate probadajuću bol koja je drugačija od uobičajenih menstrualnih grčeva.

Dojenje i menstruacija

Na pojavu prve menstruacije nakon poroda najviše utječe upravo dojenje. Dojenje može „odgoditi“ pojavu menstruacije na šest ili više mjeseci. To se događa zbog hormona koji služe za stvaranje mlijeka. Ti hormoni potiskuju reproduktivne, te zaustavljaju menstruaciju. Međutim, što manje dojite, šanse za skori povratak su veće. U slučaju da dijete prespava cijelu noć bez dojenja, ili ste pak uveli neki oblik dohrane, velike su šanse da će vam ulošci i tamponi zatrebati imanje od pola godine nakon poroda.
Budući da dojenje odgađa menstruaciju, logično je da će majke koje ne doje njen povratak iskusiti nešto ranije. To se obično događa između prvog i trećeg mjeseca nakon poroda. U slučaju da ne dojite, a menstruacija se nije pojavila više od tri mjeseca nakon poroda, poželjno je obratiti se liječniku.
Iako su brojni liječnici i ginekolozi naveli ove vremenske okvire za povratak menstruacije, jasnih pravila ipak nema. Jedino o čemu njen povratak ovisi jest upravo ženino tijelo koje se individualno prilagođava novom stanju.

Ovulacija

Iako se prva menstruacija još nije pojavila, to ne znači da ne možete ponovno ostati trudnu u veoma kratkom periodu nakon poroda. Jajnik će prvo zrelo jajašce osloboditi prije pojave prve menstruacije. Ovime će započeti proces ovulacije tijekom kojeg žena može ostati trudna i prije povratka menstruacije. Menstrualni ciklus također će biti neredovit prvih mjeseci, te će proces ovulacije često biti teško pratiti. Nataša Vuk 

menstruacija_pixabay

Prva menstruacija nakon poroda i što očekivati

<para>
 <emphasis>Tita</emphasis> (žlica), <emphasis>mema</emphasis> (nema), <emphasis>dada</emphasis> (čokolada), riječi su koje još nikad dosad niste čuli, ali zbog toga se ne morate brinuti. Većina djece u određenoj dobi zbog nedovoljne razvijenosti artikulatora, često nepravilno izgovara veliku količinu glasova pa nam se čini da ima svoj vlastiti jezik. To je tzv. faza žargona u kojoj dijete intonacijski imitira govor okoline bez da sadržajno i smisleno nešto kaže. Dijete počinje shvaćati kako okolina izmjenjuje poruke putem govora te želi na taj način ravnopravno sudjelovati u komunikacijskim izmjenama.
</para>
<blockquote>
 <para>“Ova faza razvoja jezika i govora počinje s oko 10 mjeseci i predstavlja pripremu za intencijsku komunikaciju putem riječi”, ističe Diana Ribić, mag.logoped iz <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabineta Korneo</ulink> te dodaje da se žargonski govor nakon prvog rođendana postepeno gubi te se dijete počinje smisleno izražavati.</para>
</blockquote>
<para>
Ukoliko govor u žargonu egzistira duže od 18 mjeseci, jedna od mogućnosti jest da dijete površno slušno percipira govor okoline, objašnjava mag.logoped Ribić. Posljedično tome, stvaraju se nepravilne slike riječi koje dijete tako producira, a nerijetko djeca koja površno slušaju govor okoline razvijaju i artikulacijske poteškoće koje se manifestiraju u pogrešnom izgovoru šireg raspona glasova.</para>
<para>Osim problema slušne pažnje, jedan od mogućih uzročnika jest i loša kontrola motorike jezika, tzv. oralna dispraksija. Dijete zna što želi izgovoriti, ali ga "jezik ne sluša" pa su riječi iskrivljene i nerazumljive okolini.</para>
<para>Kada roditelj počne primjećivati da govor djeteta odstupa od govora njegovih vršnjaka, onda je i vrijeme da se obrati logopedu za stručnu pomoć, upozorava mag.logoped Ribić. Nikada nije prerano za logopedsku procjenu djeteta, pogotovo kada je obiteljska anamneza pozitivna na jezično-govornu patologiju jer se mnoge poteškoće mogu prevenirati s ranom terapijom kroz igru.
</para>
<blockquote>
 <para>"Roditelj dobiva smjernice za rad s djetetom koje se temelje na igrama čija je svrha razvoj slušne pažnje, govornog ritma, oralne motorike i fonološke radne memorije", ističe stručnjakinja iz Kabineta Korneo.</para>
</blockquote>
<para>
Dijete bi u pravilu najkasnije s napunjenih 5,5 godina trebalo imati pravilan izgovor svih glasova govora. Preporučuje se da se s izgovorom glasa <emphasis>R</emphasis> ne čeka duže od 4,5 godina, a s 5,5 godina tolerira se još samo blaga nepravilnost u izgovoru glasova<emphasis> Č, Ž</emphasis> i <emphasis>Š</emphasis>.
</para>
<blockquote>
 <para>"Kako bi dijete adekvatno razvijalo jezik i govor, roditelj treba u ranom razvoju što prije eliminirati pomagala kao što su dude varalice i flašice da bi se motorika jezika uredno razvijala, čitati primjerene slikovnice u mirnom okruženju, pjevati pjesmice uz pokrete u prostoru", ističe mag.logoped Ribić te nadodaje da bi dijete trebalo što manje izlagati crtićima i televiziji, igrati s njime igre riječima (<emphasis>kaladont, kobasica</emphasis> riječi i sl.) te igre za razvoj slušne pažnje <emphasis>(Simon kaže, Dan-noć, Leti-leti</emphasis> i sl.).</para>
</blockquote>

Što učiniti ako dijete počne govoriti nekim "svojim" jezikom? Čini li vam se ponekad da ne razumijete što vam govori vlastito dijete? Imate osjećaj da priča nekim “svojim”, vama nepoznatim jezikom. 
   Tita (žlica), mema (nema), dada (čokolada), riječi su koje još nikad dosad niste čuli, ali zbog toga se ne morate brinuti. Većina djece u određenoj dobi zbog nedovoljne razvijenosti artikulatora, često nepravilno izgovara veliku količinu glasova pa nam se čini da ima svoj vlastiti jezik. To je tzv. faza žargona u kojoj dijete intonacijski imitira govor okoline bez da sadržajno i smisleno nešto kaže. Dijete počinje shvaćati kako okolina izmjenjuje poruke putem govora te želi na taj način ravnopravno sudjelovati u komunikacijskim izmjenama.


   “Ova faza razvoja jezika i govora počinje s oko 10 mjeseci i predstavlja pripremu za intencijsku komunikaciju putem riječi”, ističe Diana Ribić, mag.logoped iz Kabineta Korneo te dodaje da se žargonski govor nakon prvog rođendana postepeno gubi te se dijete počinje smisleno izražavati.


Ukoliko govor u žargonu egzistira duže od 18 mjeseci, jedna od mogućnosti jest da dijete površno slušno percipira govor okoline, objašnjava mag.logoped Ribić. Posljedično tome, stvaraju se nepravilne slike riječi koje dijete tako producira, a nerijetko djeca koja površno slušaju govor okoline razvijaju i artikulacijske poteškoće koje se manifestiraju u pogrešnom izgovoru šireg raspona glasova.
Osim problema slušne pažnje, jedan od mogućih uzročnika jest i loša kontrola motorike jezika, tzv. oralna dispraksija. Dijete zna što želi izgovoriti, ali ga "jezik ne sluša" pa su riječi iskrivljene i nerazumljive okolini.
Kada roditelj počne primjećivati da govor djeteta odstupa od govora njegovih vršnjaka, onda je i vrijeme da se obrati logopedu za stručnu pomoć, upozorava mag.logoped Ribić. Nikada nije prerano za logopedsku procjenu djeteta, pogotovo kada je obiteljska anamneza pozitivna na jezično-govornu patologiju jer se mnoge poteškoće mogu prevenirati s ranom terapijom kroz igru.


   "Roditelj dobiva smjernice za rad s djetetom koje se temelje na igrama čija je svrha razvoj slušne pažnje, govornog ritma, oralne motorike i fonološke radne memorije", ističe stručnjakinja iz Kabineta Korneo.


Dijete bi u pravilu najkasnije s napunjenih 5,5 godina trebalo imati pravilan izgovor svih glasova govora. Preporučuje se da se s izgovorom glasa R ne čeka duže od 4,5 godina, a s 5,5 godina tolerira se još samo blaga nepravilnost u izgovoru glasova Č, Ž i Š.


   "Kako bi dijete adekvatno razvijalo jezik i govor, roditelj treba u ranom razvoju što prije eliminirati pomagala kao što su dude varalice i flašice da bi se motorika jezika uredno razvijala, čitati primjerene slikovnice u mirnom okruženju, pjevati pjesmice uz pokrete u prostoru", ističe mag.logoped Ribić te nadodaje da bi dijete trebalo što manje izlagati crtićima i televiziji, igrati s njime igre riječima (kaladont, kobasica riječi i sl.) te igre za razvoj slušne pažnje (Simon kaže, Dan-noć, Leti-leti i sl.).
 Petra Majetić 

dijete_pixabay

Što učiniti ako dijete počne govoriti nekim "svojim" jezikom?

<para>Moramo se pomiriti s činjenicom da su i bebe ponekad bolesne, mogu dobiti temperaturu, imati proljev ili začepljen nos. Ako vi kao roditelj procijenite da nije riječ o ozbiljnijim dječjim tegobama i da nije potreban odlazak liječniku, ne libite se posegnuti za jednostavnim rješenjima iz vaše <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/male-tajne-prirodnih-kucnih-pripravaka/">kućne ljekarne </ulink>koja najmlađima mogu pomoći da se othrvaju bolestima. Slijedi nekoliko praktičnih savjeta o liječenju dječjih boljki s kojima će te se prije ili kasnije sigurno susresti.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Konjuktivitis
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Očna infekcija je vrlo česta u novorođenčadi. Očistite oči komadićem vate namočenim u destiliranu vodu, a zatim ako možete, ukapajte u svako oko nekoliko kapi mlijeka iz grudiju, jer ono sadrži najbolja antitijela koja možete naći.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Uši u kosi
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Stavite 5 do 6 kapi ulja čajevca u bebin šampon, pa nakon pranja pročešljajte glavicu gustim češljem. Umjesto toga možete bebinu glavicu premazati maslinovim uljem i pročešljati.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Groznica
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Rashladite bebu, skinite s nje odjeću, okupajte u mlakoj vodi i dajte puno tekućine. Pokušajte navući čarapice namočene u vinski ocat.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Vrućica
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Jedan od najučinkovitijih recepata u borbi protiv vrućice dobit ćete ako pola žličice šafrana ili kurkume stavite u 30 ml kipuće vode. Kad se malo ohladi, dajte djetetu po jednu žličicu svakih sat dok temperatura ne padne. Također, dva puta na dan dajte djetetu čašu vruće vode u koju ste prethodno dodali prstohvat kurkume i nekoliko samljevenih zrnaca papra. Nakon toga dajte mu po pola žličice praha od đumbira, papra i klinčića koji se mogu pomiješati s medom i lizati ili dodati u čaj.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Mučnina i povraćanje
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Da biste zaustavili djetetovu mučninu i povraćanje, prije obroka dajte mu da sažvače malo svježeg đumbira, neka ga popije pripravljenog kao čaj ili neka pojede domaći keks od đumbira.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Zatvor
 </emphasis>
</heading2>
<para>
U slučaju zatvora, avokado i dobro sazrela papaja pročišćuju crijeva od nataloženih otpadnih tvari, a ako dođe do grčeva zbog loše probave, dajte djetetu svježi sok ili čaj od mente s po jednom žličicom limunovog soka i meda, tri puta na dan.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Problemi s kožom
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Preporuča se na kožu nanijeti svježi sok od marelica, a osjetljivu kožu prati mješavinom vode u kojoj je bila skuhana repa ili cikla, i bijelog octa (omjer 3:1). U slučaju rana i opeklina, namažite to mjesto medom ili nanesite topao oblog od sezama ili sezamova ulja i limunova soka.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Upale dišnih puteva
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Kao pomoć u iskašljavanju sluzi, borbi protiv upala dišnih puteva te za jačanje imuniteta, redovito mu dajte vruću vodu ili čaj od crnog ribiza ili bazge s limunovim sokom i medom te domaći, svježe pripremljeni sok od amaranta, ananasa, grejpa, naranče ili šipka s prstohvatom soli i malo meda.Također stoljećima poznat u narodnoj medicini kao lijek protiv prehlade, kašlja, bronhitisa i gripe je luk, koji razrjeđuje slinu dišnog trakta i sprječava njezino daljnje (prekomjerno) nastajanje. Nasjeckajte sirov luk te ga prelijte jednakom količinom meda. Pustite neka odstoji preko noći. Sutradan dajte djetetu svaka dva sata po dvije žličice.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Modrice i udarci
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Mjesto udarca namažite kremom ili uljem od arnike. Ipak, pažljivo pregledajte svaki jači udarac u glavu, pogotovo ako dijete povraća ili mu se očne zjenice promijene. U tom slučaju ne dopustite da dijete zaspi prije nego što ga pregleda liječnik.</para>

Domaći ljekoviti pripravci koji otklanjaju većinu dječjih tegoba i bolesti Bolesna beba ponekad i najsabranijeg roditelja može pretvoriti u velikog paničara. Moramo se pomiriti s činjenicom da su i bebe ponekad bolesne, mogu dobiti temperaturu, imati proljev ili začepljen nos. Ako vi kao roditelj procijenite da nije riječ o ozbiljnijim dječjim tegobama i da nije potreban odlazak liječniku, ne libite se posegnuti za jednostavnim rješenjima iz vaše kućne ljekarne koja najmlađima mogu pomoći da se othrvaju bolestima. Slijedi nekoliko praktičnih savjeta o liječenju dječjih boljki s kojima će te se prije ili kasnije sigurno susresti.


   
      Konjuktivitis
   


Očna infekcija je vrlo česta u novorođenčadi. Očistite oči komadićem vate namočenim u destiliranu vodu, a zatim ako možete, ukapajte u svako oko nekoliko kapi mlijeka iz grudiju, jer ono sadrži najbolja antitijela koja možete naći.


   
      Uši u kosi
   


Stavite 5 do 6 kapi ulja čajevca u bebin šampon, pa nakon pranja pročešljajte glavicu gustim češljem. Umjesto toga možete bebinu glavicu premazati maslinovim uljem i pročešljati.


   
      Groznica
   


Rashladite bebu, skinite s nje odjeću, okupajte u mlakoj vodi i dajte puno tekućine. Pokušajte navući čarapice namočene u vinski ocat.


   
      Vrućica
   


Jedan od najučinkovitijih recepata u borbi protiv vrućice dobit ćete ako pola žličice šafrana ili kurkume stavite u 30 ml kipuće vode. Kad se malo ohladi, dajte djetetu po jednu žličicu svakih sat dok temperatura ne padne. Također, dva puta na dan dajte djetetu čašu vruće vode u koju ste prethodno dodali prstohvat kurkume i nekoliko samljevenih zrnaca papra. Nakon toga dajte mu po pola žličice praha od đumbira, papra i klinčića koji se mogu pomiješati s medom i lizati ili dodati u čaj.


   
      Mučnina i povraćanje
   


Da biste zaustavili djetetovu mučninu i povraćanje, prije obroka dajte mu da sažvače malo svježeg đumbira, neka ga popije pripravljenog kao čaj ili neka pojede domaći keks od đumbira.


   
      Zatvor
   


U slučaju zatvora, avokado i dobro sazrela papaja pročišćuju crijeva od nataloženih otpadnih tvari, a ako dođe do grčeva zbog loše probave, dajte djetetu svježi sok ili čaj od mente s po jednom žličicom limunovog soka i meda, tri puta na dan.


   
      Problemi s kožom
   


Preporuča se na kožu nanijeti svježi sok od marelica, a osjetljivu kožu prati mješavinom vode u kojoj je bila skuhana repa ili cikla, i bijelog octa (omjer 3:1). U slučaju rana i opeklina, namažite to mjesto medom ili nanesite topao oblog od sezama ili sezamova ulja i limunova soka.


   
      Upale dišnih puteva
   


Kao pomoć u iskašljavanju sluzi, borbi protiv upala dišnih puteva te za jačanje imuniteta, redovito mu dajte vruću vodu ili čaj od crnog ribiza ili bazge s limunovim sokom i medom te domaći, svježe pripremljeni sok od amaranta, ananasa, grejpa, naranče ili šipka s prstohvatom soli i malo meda.Također stoljećima poznat u narodnoj medicini kao lijek protiv prehlade, kašlja, bronhitisa i gripe je luk, koji razrjeđuje slinu dišnog trakta i sprječava njezino daljnje (prekomjerno) nastajanje. Nasjeckajte sirov luk te ga prelijte jednakom količinom meda. Pustite neka odstoji preko noći. Sutradan dajte djetetu svaka dva sata po dvije žličice.


   
      Modrice i udarci
   


Mjesto udarca namažite kremom ili uljem od arnike. Ipak, pažljivo pregledajte svaki jači udarac u glavu, pogotovo ako dijete povraća ili mu se očne zjenice promijene. U tom slučaju ne dopustite da dijete zaspi prije nego što ga pregleda liječnik. Petra Majetić 

med_pixabay

Domaći ljekoviti pripravci koji otklanjaju većinu dječjih tegoba i bolesti

<para> Osim što utječe na popravljanje raspoloženja, redovito, dnevno konzumiranje čokolade ima pozitivan utjecaj na rast fetusa, posteljice i općeniti razvoj bebe, a sve kao posljedica poboljšana krvotoka u tijelu trudnice zbog konzumacije čokolade.</para>
<para>Poželjno je da čokolada bude tamna odnosno da sadrži veći broj flavonoida tj. spojeva koji se mogu pronaći u prirodi, a u ovom slučaju njima je bogat kakaovac - sastojak čokolade. Oni utječu na smanjenje rizika od nastanka opasne <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/preeklampsija-ozbiljni-trudnicki-poremecaj-na-koji-treba-odmah-reagirati/">preeklamsije</ulink> (stanja koje nastaje kod trudnica u kasnijoj trudnoći, a povezuje se s visokim krvnim tlakom). Osim rizika od smanjenja preeklampsije ima pozitivan utjecaj i na održavanje krvnog tlaka stabilnim te poboljšanjem mentalnih funkcija.</para>
<heading4>Provođenje istraživanja</heading4>
<para>U istraživanju je sudjelovalo 129 trudnica koje su bile između 11. i 14. tjedna trudnoće, u periodu duljem od 12 tjedana. Tijekom istraživanja bile su podijeljene u dvije grupe; jedna grupa dnevno je konzumirala 30 grama čokolade koja je sadržavala manju količinu flavonoida dok je druga konzumirala čokoladu izrazito bogatu flavonoidima.</para>
<para>Fokus istraživanja bio je na pojavi/sprječavanju preeklampsije, gestacijskom dijabetesu, težini posteljice i porođajnoj težini bebe, no pravo izdvajanje unutar istraživanja te zanimljiv podatak imalo je saznanje na pozitivan utjecaj na krvotok prije i nakon poroda.</para>
<blockquote>
 <para>"Istraživanje je potvrdilo nagađanja kako čokolada ima pozitivan utjecaj na razvoj posteljice i rast fetusa te na općenito na razvoj. Sve pozitivne strane ne povezuju se direktno i samo s čokoladom s povećanom količinom flavonoida, već općenito", zaključuje znanstvenik Emmanuel Bujold.</para>
</blockquote>
<para>Dakako, kao i kod druge hrane i malih užitaka, potrebna je umjerenost, te se ne preporučuje, kao ni ostalim kategorijama stanovništva (ne samo trudnicama) unositi pretjerane količine čokolade u organizam, jer ipak sadrži i određene količine šećera i kalorija. Dnevna preporučena količina je oko 30 grama tamne čokolade, dakle one s većim udjelom kakaovca.</para>

Potvrdilo istraživanje! Trudnice trebaju jesti čokoladu baš svaki dan! Trudnice ne očajavajte, nego jedite čokoladu! Otprilike tako zvuči zaključak provedena istraživanja znanstvenika o dobrobitima čokolade na nerođenu bebu, ali i trudnicu.  Osim što utječe na popravljanje raspoloženja, redovito, dnevno konzumiranje čokolade ima pozitivan utjecaj na rast fetusa, posteljice i općeniti razvoj bebe, a sve kao posljedica poboljšana krvotoka u tijelu trudnice zbog konzumacije čokolade.
Poželjno je da čokolada bude tamna odnosno da sadrži veći broj flavonoida tj. spojeva koji se mogu pronaći u prirodi, a u ovom slučaju njima je bogat kakaovac - sastojak čokolade. Oni utječu na smanjenje rizika od nastanka opasne preeklamsije (stanja koje nastaje kod trudnica u kasnijoj trudnoći, a povezuje se s visokim krvnim tlakom). Osim rizika od smanjenja preeklampsije ima pozitivan utjecaj i na održavanje krvnog tlaka stabilnim te poboljšanjem mentalnih funkcija.
Provođenje istraživanja
U istraživanju je sudjelovalo 129 trudnica koje su bile između 11. i 14. tjedna trudnoće, u periodu duljem od 12 tjedana. Tijekom istraživanja bile su podijeljene u dvije grupe; jedna grupa dnevno je konzumirala 30 grama čokolade koja je sadržavala manju količinu flavonoida dok je druga konzumirala čokoladu izrazito bogatu flavonoidima.
Fokus istraživanja bio je na pojavi/sprječavanju preeklampsije, gestacijskom dijabetesu, težini posteljice i porođajnoj težini bebe, no pravo izdvajanje unutar istraživanja te zanimljiv podatak imalo je saznanje na pozitivan utjecaj na krvotok prije i nakon poroda.

   "Istraživanje je potvrdilo nagađanja kako čokolada ima pozitivan utjecaj na razvoj posteljice i rast fetusa te na općenito na razvoj. Sve pozitivne strane ne povezuju se direktno i samo s čokoladom s povećanom količinom flavonoida, već općenito", zaključuje znanstvenik Emmanuel Bujold.

Dakako, kao i kod druge hrane i malih užitaka, potrebna je umjerenost, te se ne preporučuje, kao ni ostalim kategorijama stanovništva (ne samo trudnicama) unositi pretjerane količine čokolade u organizam, jer ipak sadrži i određene količine šećera i kalorija. Dnevna preporučena količina je oko 30 grama tamne čokolade, dakle one s većim udjelom kakaovca. Adrijana Bakoš 

zena-jede-cokoladu_pixabay

Potvrdilo istraživanje! Trudnice trebaju jesti čokoladu baš svaki dan!

<para>Doista, nema ništa ljepše nakon napornog dana iz hladnoće otvorenog prostora doći na toplo. Međutim, radijatori koji zagrijavaju naš životni prostor često mogu isušiti zrak do te mjere da je korištenje električnog ovlaživača zraka itekako preporučljivo..
</para>
<heading4>Neuravnoteženost zraka kao neprijatelj kože</heading4>
<para>
Glavni problem zimi predstavlja velika temperaturna razlika između zraka u stanu ili kući, te vanjske temperature. Već sami ulazak u prostoriju s temperaturom iznad 24 stupnja, može predstavljati svojevrstan šok za organizam. Stoga liječnici svake godine upozoravaju kako termostate ne bi trebalo podesiti na više od 20 stupnjeva. Zapamtite kako uvijek možete obući na sebe deblju vestu i nema potrebe za mogućnosti boravka u kratkim rukavima u domu.</para>
<para>Učestalim grijanjem, iz zraka postepeno isparava sva vlaga, te će zrak ubrzo postati iznimno suh. Jasno je kako vlaga u zraku često može uzrokovati kronične respiratorne probleme, no presuhi zrak bez imalo vlage, može također imati nepovoljan učinak na organizam.</para>
<para>Koža je organ koji će definitivno prvi reagirati na suhi zrak u prostorijama. Ispucale usne, suha koža lica te nokti koji lako pucaju samo su neki od znakova da je zrak u domu postao previše suh. Nasreću, suh zrak se relativno lako i brzo može vratiti u optimalnu ravnotežu. Na tržištu je moguće pronaći više verzija ovlaživača zraka, a većina je pogodna i za veoma malu djecu.
</para>
<heading4>Učinak električnih ovlaživača</heading4>
<para>
Ovlaživači zraka mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine – one koji ispuštaju topli zrak, te one koji rade na principu hladnog zraka.
</para>
<para>Kada je riječ o ovlaživaču koji se nalazi u dječjoj sobi, pedijatri će gotovo uvijek preporučiti one koji rade na principu toplog zraka. Oni, ispuštajući toplu „izmaglicu“, također mogu eliminirati brojne bakterije i viruse u zraku. Oni su dobro rješenje i kod beba koje se bore sa sezonskim prehladama i virozama. Vlažan i topli zrak pomoći će pri lakšem otvaranju blokiranih dišnih puteva.</para>
<para>S druge strane, ovlaživači koji koriste hladan zrak, točnije „izmaglicu“ koju ispuštaju, nemaju ugrađenu grijalicu. Rezultat je zrak koji nije topliji od sobne temperature. Iako s jednakom učinkovitosti rješava problem suhog zraka, nije u mogućnosti djelovati antibakterijski. Njegova prednost je u tome što je sigurniji za korištenje, odnosno ne postoji mogućnost opeklina prilikom rukovanja, pogotovo kad je o maloj djeci koja ga mogu dosegnuti riječ.
</para>
<heading4>Dječja soba i ovlaživači</heading4>
<para>
Iako će većina ljudi ovlaživač zraka često koristiti u najvećoj prostoriji poput dnevnog boravka, ne postoji razlog za njegovo izbjegavanje u ostalim prostorijama. Jedna od njih je dječja soba. Jasno je kako uvijek postoji bojazan da mališan neće dobro reagirati na njega, te da mu može stvoriti respiratorne poteškoće. Međutim, mnogi pedijatri potiču njegovu uporabu u dječjoj sobi, pogotovo u zimskim mjesecima.</para>
<para>Suhi zrak može biti uzročnih čestih prehlada i grlobolja kod male djece. Također nisu imuna niti na spomenute poteškoće sa suhom kožom i iritacijama. Korištenjem ovlaživača i vraćanja zraka u ravnotežu, koža već nakon nekoliko dana postaje glatka, a udisanje savršeno uravnoteženog zraka pomoći će mu i da se othrva prehladama i virozama.</para>
<para>Uz to, električni ovlaživači proizvode ujednačen zvuk koji je sličan šumu, te brojni pedijatri ističu kako nema opasnosti od buđenja bebice tijekom noći. Štoviše, ovaj umirujući zvuk često će mališanima pomoći da brže utonu u san.</para>

Ovlaživači zraka - spas od prehlada u sezoni grijanja Hladniji dani koji su posljednjih mjesec dana normalna pojava, zahtijevaju i sve učestaliju upotrebu grijanja u našim domovima. Doista, nema ništa ljepše nakon napornog dana iz hladnoće otvorenog prostora doći na toplo. Međutim, radijatori koji zagrijavaju naš životni prostor često mogu isušiti zrak do te mjere da je korištenje električnog ovlaživača zraka itekako preporučljivo..

Neuravnoteženost zraka kao neprijatelj kože

Glavni problem zimi predstavlja velika temperaturna razlika između zraka u stanu ili kući, te vanjske temperature. Već sami ulazak u prostoriju s temperaturom iznad 24 stupnja, može predstavljati svojevrstan šok za organizam. Stoga liječnici svake godine upozoravaju kako termostate ne bi trebalo podesiti na više od 20 stupnjeva. Zapamtite kako uvijek možete obući na sebe deblju vestu i nema potrebe za mogućnosti boravka u kratkim rukavima u domu.
Učestalim grijanjem, iz zraka postepeno isparava sva vlaga, te će zrak ubrzo postati iznimno suh. Jasno je kako vlaga u zraku često može uzrokovati kronične respiratorne probleme, no presuhi zrak bez imalo vlage, može također imati nepovoljan učinak na organizam.
Koža je organ koji će definitivno prvi reagirati na suhi zrak u prostorijama. Ispucale usne, suha koža lica te nokti koji lako pucaju samo su neki od znakova da je zrak u domu postao previše suh. Nasreću, suh zrak se relativno lako i brzo može vratiti u optimalnu ravnotežu. Na tržištu je moguće pronaći više verzija ovlaživača zraka, a većina je pogodna i za veoma malu djecu.

Učinak električnih ovlaživača

Ovlaživači zraka mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine – one koji ispuštaju topli zrak, te one koji rade na principu hladnog zraka.

Kada je riječ o ovlaživaču koji se nalazi u dječjoj sobi, pedijatri će gotovo uvijek preporučiti one koji rade na principu toplog zraka. Oni, ispuštajući toplu „izmaglicu“, također mogu eliminirati brojne bakterije i viruse u zraku. Oni su dobro rješenje i kod beba koje se bore sa sezonskim prehladama i virozama. Vlažan i topli zrak pomoći će pri lakšem otvaranju blokiranih dišnih puteva.
S druge strane, ovlaživači koji koriste hladan zrak, točnije „izmaglicu“ koju ispuštaju, nemaju ugrađenu grijalicu. Rezultat je zrak koji nije topliji od sobne temperature. Iako s jednakom učinkovitosti rješava problem suhog zraka, nije u mogućnosti djelovati antibakterijski. Njegova prednost je u tome što je sigurniji za korištenje, odnosno ne postoji mogućnost opeklina prilikom rukovanja, pogotovo kad je o maloj djeci koja ga mogu dosegnuti riječ.

Dječja soba i ovlaživači

Iako će većina ljudi ovlaživač zraka često koristiti u najvećoj prostoriji poput dnevnog boravka, ne postoji razlog za njegovo izbjegavanje u ostalim prostorijama. Jedna od njih je dječja soba. Jasno je kako uvijek postoji bojazan da mališan neće dobro reagirati na njega, te da mu može stvoriti respiratorne poteškoće. Međutim, mnogi pedijatri potiču njegovu uporabu u dječjoj sobi, pogotovo u zimskim mjesecima.
Suhi zrak može biti uzročnih čestih prehlada i grlobolja kod male djece. Također nisu imuna niti na spomenute poteškoće sa suhom kožom i iritacijama. Korištenjem ovlaživača i vraćanja zraka u ravnotežu, koža već nakon nekoliko dana postaje glatka, a udisanje savršeno uravnoteženog zraka pomoći će mu i da se othrva prehladama i virozama.
Uz to, električni ovlaživači proizvode ujednačen zvuk koji je sličan šumu, te brojni pedijatri ističu kako nema opasnosti od buđenja bebice tijekom noći. Štoviše, ovaj umirujući zvuk često će mališanima pomoći da brže utonu u san. Nataša Vuk 

dijete-spavanje_pixabay

Ovlaživači zraka - spas od prehlada u sezoni grijanja

<para>Žutica će često javlja kod tek rođenih beba, a nešto češće se pojavljuje kod dojene djece, ali i duže traje nego kod djece hranjene adaptiranom formulom. Visoka razina bilirubina kod beba dovodi do pojave žutice, jer se beba rađa s viškom crvenih krvnih zrnaca koja se po rođenju razgrađuju. Bilirubin stvara jetra prilikom razgradnje, jer sama nije dovoljno razvijena. Tako se pojavljuje žuti pigment kod beba, a kod beba se vidi po žutim bjeloočnicama i koži koja poprima žutu boju. Blagi oblik žutice pojavi se kod gotovo svih beba u prvim tjednima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Točan uzrok žutice se ne zna, ali naslućuje se da bi mogao biti zbog sastojaka majčinog mlijeka koji potiče crijevnu apsorpciju bilirubina koji se pak vraća u krvotok. Kod dojenih beba stoga žutica može potrajati nešto duže.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Većina djece koja imaju žuticu podvrgavaju se fototerapiji i tada je djetetu onemogućeno dojenje s obzirom na terapiju koja se provodi u nekoliko intervala, zavisno o trajanju žutice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako je razina bilirubina u krvi niža od 20 mg/dl obično se dijete ne podvrgava terapiji, nego se nadzire pod opaskom liječnika sve dok se jetra sama ne razvije i ne pobjedi žuticu. Kod težih slučajeva se majkama savjetuje da uz dojenje daju djetetu vodu sa šećerom ili da čak prestanu dojiti ne kratak period te djetetu daju adaptirano mlijeko. Postoje i najteži slučajevi koji su vrlo rijetki, a tada fototerapija ne djeluje pa se mijenja djetetova krv.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bebe sa žuticom obično su mnogo mirnije, jako uspavane, pa ih je stoga potrebno redovito buditi za dojenje kako dijete ne bi izgubilo na težini i postalo još slabije. Ako vam se dijete jako teško budi to znači da je trenutno u fazi najdubljeg zna pa pokušajte ponovno kasnije kada će nastupiti faza laganijeg sna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pratite svoje dijete, prepoznajte simptome i nikako ne smijete dopustiti da vam dijete dehidrira. Posavjetujte se za sve sumnjive simptome s liječnikom i imajte dijete pod strogim nadzorom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto sa: <ulink url="http://www.savjetnica.com/zutica-kod-beba/">Savjetnica.com</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: © Evgenia Tiplyashina - fotolia</para>

Žutica kod beba Nakon rođenja, pratite svoje dijete, prepoznajte simptome Žutica će često javlja kod tek rođenih beba, a nešto češće se pojavljuje kod dojene djece, ali i duže traje nego kod djece hranjene adaptiranom formulom. Visoka razina bilirubina kod beba dovodi do pojave žutice, jer se beba rađa s viškom crvenih krvnih zrnaca koja se po rođenju razgrađuju. Bilirubin stvara jetra prilikom razgradnje, jer sama nije dovoljno razvijena. Tako se pojavljuje žuti pigment kod beba, a kod beba se vidi po žutim bjeloočnicama i koži koja poprima žutu boju. Blagi oblik žutice pojavi se kod gotovo svih beba u prvim tjednima.
   
Točan uzrok žutice se ne zna, ali naslućuje se da bi mogao biti zbog sastojaka majčinog mlijeka koji potiče crijevnu apsorpciju bilirubina koji se pak vraća u krvotok. Kod dojenih beba stoga žutica može potrajati nešto duže.
   
Većina djece koja imaju žuticu podvrgavaju se fototerapiji i tada je djetetu onemogućeno dojenje s obzirom na terapiju koja se provodi u nekoliko intervala, zavisno o trajanju žutice.
   
Ako je razina bilirubina u krvi niža od 20 mg/dl obično se dijete ne podvrgava terapiji, nego se nadzire pod opaskom liječnika sve dok se jetra sama ne razvije i ne pobjedi žuticu. Kod težih slučajeva se majkama savjetuje da uz dojenje daju djetetu vodu sa šećerom ili da čak prestanu dojiti ne kratak period te djetetu daju adaptirano mlijeko. Postoje i najteži slučajevi koji su vrlo rijetki, a tada fototerapija ne djeluje pa se mijenja djetetova krv.
   
Bebe sa žuticom obično su mnogo mirnije, jako uspavane, pa ih je stoga potrebno redovito buditi za dojenje kako dijete ne bi izgubilo na težini i postalo još slabije. Ako vam se dijete jako teško budi to znači da je trenutno u fazi najdubljeg zna pa pokušajte ponovno kasnije kada će nastupiti faza laganijeg sna.
   
Pratite svoje dijete, prepoznajte simptome i nikako ne smijete dopustiti da vam dijete dehidrira. Posavjetujte se za sve sumnjive simptome s liječnikom i imajte dijete pod strogim nadzorom.
 

Preuzeto sa: Savjetnica.com
   
Foto: © Evgenia Tiplyashina - fotolia Žena.hr 

Žutica kod beba

<para>To najbolje zna 16-godišnja Natalia Hampton iz kalifornijskog Sherman Oaksa koju su vršnjaci sustavno maltretirali pune dvije godine Naime, sedmi i osmi razred, Natalie je provela u suzama jer joj njezine školske kolege nisu dopuštali da s njima jede u školskoj kantini pod velikim odmorom. Nazivanje pogrdnim imenima, izrugivanje, pa čak i fizičko zlostavljanje, bilo je, između ostalog dio njezine školske svakodnevnice. Iako je, Natalie, krenuvši u srednju školu stekla nove prijatelje te su sva njezina bolna iskustva bila iza nje, nije se htjela pomiriti sa činjenicom da mnoga djeca svakodnevno trpe <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/cyberbullying-medu-djecom-prisutniji-ga-prepoznati-sprijeciti/">cyberbullying</ulink> te da većina njih o tome šuti.</para>
<para>Upravo zato je osmislila
 <emphasis> Sit With Us</emphasis>
 – aplikaciju koja omogućuje djeci da pronađu sigurna mjesta na kojima mogu u miru jesti, sjediti i stjecati nove, iskrene prijatelje. Korisnici koji imaju ulogu "ambasadora" stvaruje otvorene pozive za ručak na aplikaciji, a oni signaliziraju ostalim korisnicima koji traže prijatelje. Dogovaranja preko aplikacije se vrše preko privatnih razgovora, a ne javno, stoga tinjedžeri ne moraju brinuti da će se eventualno osramotiti tražeći društvo za stolom u školskoj kantini.</para>
<para>Aplikacija <emphasis>
 Sit With Us
 </emphasis> pokrenuta je s ciljem kako bi se pobrinula za djecu koja su izolirana od strane svojih vršnjaka te kako ne bi morala prolazila kroz kalvarije koje je Natalie prolazila.</para>
<para/>
<para>Foto: Sit With Us/Facebook</para>
<para>
Njezinu<ulink url="http://sitwithus.io/#!/Home"> web stranicu</ulink> svaki dan posjećuje sve više i više zainteresiranih tinejdžera, a Natalie za svoj hvalelevrijedan pothvat svakodnevno dobiva poruke zahvale djece iz cijeloga svijeta, što joj, kako ističe daje dodatni vjetar u leđa.</para>

16-godišnjakinja osmislila aplikaciju koja pomaže zlostavljanoj djeci Djeca, svjesno ili nesvjesno ponekad znaju biti jako okrutna. To najbolje zna 16-godišnja Natalia Hampton iz kalifornijskog Sherman Oaksa koju su vršnjaci sustavno maltretirali pune dvije godine. To najbolje zna 16-godišnja Natalia Hampton iz kalifornijskog Sherman Oaksa koju su vršnjaci sustavno maltretirali pune dvije godine Naime, sedmi i osmi razred, Natalie je provela u suzama jer joj njezine školske kolege nisu dopuštali da s njima jede u školskoj kantini pod velikim odmorom. Nazivanje pogrdnim imenima, izrugivanje, pa čak i fizičko zlostavljanje, bilo je, između ostalog dio njezine školske svakodnevnice. Iako je, Natalie, krenuvši u srednju školu stekla nove prijatelje te su sva njezina bolna iskustva bila iza nje, nije se htjela pomiriti sa činjenicom da mnoga djeca svakodnevno trpe cyberbullying te da većina njih o tome šuti.
Upravo zato je osmislila
       Sit With Us
    – aplikaciju koja omogućuje djeci da pronađu sigurna mjesta na kojima mogu u miru jesti, sjediti i stjecati nove, iskrene prijatelje. Korisnici koji imaju ulogu "ambasadora" stvaruje otvorene pozive za ručak na aplikaciji, a oni signaliziraju ostalim korisnicima koji traže prijatelje. Dogovaranja preko aplikacije se vrše preko privatnih razgovora, a ne javno, stoga tinjedžeri ne moraju brinuti da će se eventualno osramotiti tražeći društvo za stolom u školskoj kantini.
Aplikacija 
      Sit With Us
    pokrenuta je s ciljem kako bi se pobrinula za djecu koja su izolirana od strane svojih vršnjaka te kako ne bi morala prolazila kroz kalvarije koje je Natalie prolazila.

Foto: Sit With Us/Facebook

Njezinu web stranicu svaki dan posjećuje sve više i više zainteresiranih tinejdžera, a Natalie za svoj hvalelevrijedan pothvat svakodnevno dobiva poruke zahvale djece iz cijeloga svijeta, što joj, kako ističe daje dodatni vjetar u leđa. Petra Majetić 

natalie

16-godišnjakinja osmislila aplikaciju koja pomaže zlostavljanoj djeci

<para>Kod pojedinih beba u prvim mjesecima života ili godini, razviju se bolesti genitalnog područja koje je potrebno na vrijeme liječiti. Riječ je o bolestima čije stanje je uglavnom privremeno, no svakako zahtijevaju tretman ili liječenje, dok kod nekih bolesti liječenje je dugotrajnije i nadilazi "pelenski period" života.
</para>
<heading2>Najčešće bolesti genitalnog područja kod dječaka:</heading2>
<para>
 1.) Nespušteni testisi
</para>
<para>Testisi se kod dječaka spuštaju iz trbušne šupljine netom prije rođenja u mošnje ili skrotum. Ponekad se jedan, ili oba testisa pravilno ne spuste prije rođenja, a to stanje naziva se kriptorhizma odnosno nespušteni testisi.</para>
<para>Otprilike 5% dječaka rađa se s ovom dijagnozom koja se vrlo lako utvrđuje na prvom pregledu odmah po rođenju.</para>
<para>Ponekad se događa da se beba rodi s pravilno spuštenim testisima, no u određenom vremenskom periodu (u prvim 10 godina života), testisi se "premjeste" u trbušnu šupljinu. To se ponekad događa kad je dječacima hladno i ne predstavlja preveliki problem dokle se sami od sebe vraćaju na mjesto.</para>
<para>Koja je procedura pri liječenju?</para>
<para>U većini slučajeva, nije potreban liječnički tretman i testisi se spuštaju tijekom prvih šest mjeseci života. No, ponekad potrebna je operacija, koja se najčešće izvodi između šest mjeseci i dvije godine života djeteta kako bi se izbjegli problemi s plodnošću u kasnijim godinama.</para>
<para>
 2. Hipospadija
</para>
<para>Hipospadija je prirođeni poremećaj razvoja muškog spolno-mokraćnog sustava kod koje se vanjski otvor mokraćne cijevi ne nalazi na vrhu penisa, već na donjoj strani penisa, a penis može biti i savijen.</para>
<para>Ovaj poremećaj dijagnosticira se odmah po rođenju. Uzrok nastanka najčešće nije poznat, no smatra se nasljednim stanjem koje obično preskače po nekoliko generacija.</para>
<para>Kako se liječi?</para>
<para>Obično se liječi operacijom u prve dvije godine života dječaka te ne predviđa nikakve kasnije probleme kod seksualne funkcije.</para>
<para>
 3. Preponska kila (hernija)
</para>
<para>Javlja se kao kvržica u području prepona, a javlja se kada tkivo, najčešće dio crijeva ili trbušne šupljine viri kroz slabe točke trbušnih mišića. Moguća je i kod djevojčica, ali znatno češća kod dječaka.</para>
<para>Kako se liječi?</para>
<para>Ovisno o stanju, liječnici ostavljaju preponsku kilu kako bi se samoizlječila ili je ručno pokušavaju vratiti u trbušnu šupljinu. No, u nekim slučajevima to se ne dogodi i potreban je operacijski zahvat.</para>
<para>
 4. Hidrokela
</para>
<para>Hidrokela je nakupina tekućine oko jednog ili oba testisa. Ako nastane kod novorođenčeta znači da se vrećica koja okružuje testise nije ispravno zatvorila nakon rođenja te "propušta" tekućinu. Kod hidrokele, područje mošnji je obično natečeno ili crveno te može biti i bolno na dodir. Ponekad se povezuje i pojavljuje kada i preponska kila.</para>
<para>Kako se liječi?</para>
<para>Najčešće nestaje samostalno u prvoj godini života bebe jer tijelo postepeno apsorbira tekućinu. Ako se to ne dogodi, ili postane još veća, tada je potreban operativan zahvat.</para>
<para>
 5. Balanitis
</para>
<para>Odnosi se na upalu vrha glavića penisa. Simptomi uključuju crvenilo, oteklinu, neobičan miris i bol. Može se pojaviti i kod obrezanih i ne obrezanih dječaka, a najčešće nastaje kao posljedica jakog pelenskog osipa, ali i kao posljedica previše ili premalo higijene u području.</para>
<para>Kako se liječi?</para>
<para>Liječi se uglavnom kupanjem i ispiranjem glavića penisa u toploj vodi te korištenjem anti-upalne kreme koju propisuje liječnik. Najčešće nakon korištenja krema te ispiranja, upala nestaje kroz tjedan dana. Ako se upala nastavi, uglavnom se preporučuje obrezivanje (ako dječak već nije obrezan).
</para>
<heading2>Najčešće bolesti genitalnog područja kod djevojčica:</heading2>
<para>
 1. Labijalna fuzija
</para>
<para>Ponekad labija (unutarnja usne vagine) postane "zalijepljena" tankom membranom. Nije učestalo da se beba rodi s ovim stanjem, već se najčešće događa u prve dvije godine života. Liječnici nisu najsigurniji što dovodi do ovog stanja, no vjerojatno je riječ o prethodnoj infekciji.</para>
<para>Kako se liječi?</para>
<para>Liječenje najčešće nije potrebno, jer se stanje uglavnom ispravi s vremenom, samo od sebe, prije puberteta.</para>
<para>
 2. Povećani himen
</para>
<para>Himen kod beba djevojčica često natekne zbog povećane količine hormona estrogena u tijelu koji su za vrijeme trudnoće crpile od majke. Ponekad mali djelić himena može i proviriti iz vagine. Ovaj poremećaj događa se kod oko 10% beba i smatra se normalnim i neopasnim.</para>
<para>Kako se liječi?</para>
<para>Uglavnom sam od sebe, u periodu kroz dva do četiri tjedna. Ponekad je potrebno i duže, no roditelji se savjetuju da budu strpljivi. Nikakav liječnički tretman nije potreban.
</para>
<heading2>Najčešće bolesti genitalnog područja učestale i kod djevojčica i dječaka:</heading2>
<para>
 1. Natečeni genitaliji neposredno nakon rođenja
</para>
<para>Učestalo je i normalno da se novorođenčad, uključujući i dječake i djevojčice rađa s natečenim i crvenim genitalijama. To može biti posljedica više faktora, a uključujući duge i traumatične porode u kojima velika količina hormona prelazi s majke na bebu. Novorođenčad u sebi nosi veliku količinu dodatne tekućine zbog koje izgledaju pomalo napuhnuto i natečeno, posebno u predjelu lica i genitalija. Malene djevojčice mogu imati i vaginalni iscjedak ili neku vrstu vaginalnog krvarenja nekoliko dana nakon poroda.</para>
<para>Kako se liječi?</para>
<para>Ne liječi se, odnosno liječenje nije potrebno. Sve bebe nakon poroda prolaze kroz opsežan pedijatrijski pregled, pa tako i njihovi spolni organi za koje u ovom slučaju liječnici uglavnom odlučuju da se ništa ne poduzima po pitanju liječenja.</para>
<para>
 2. Infekcija urinarnog trakta
</para>
<para>Infekcija urinarnog trakta uključuje mjehur, bubrege ili uretreu. Česta je kod beba i djece u pelenama. Do infekcije dolazi kada se bakterija koja se inače nalazi u crijevima nađe u urinarnom traktu i uzrokuje infekciju. Ona utječe na bolan prolazak urina i učestalo je popraćena povišenom tjelesnom temperaturom. No, može se pojaviti i bez izraženih simptoma.
Kako se liječi?</para>
<para>Infekcija se dokazuje uzorkom urina, a tretira se antibioticima. Ako su upale ponavljajuće, liječnici će vjerojatno napraviti opsežnije pretrage.</para>

Najčešće bolesti genitalnog područja kod beba i djece Kod beba posebno je važna svakodnevna higijena pelenskog područja. Kod pojedinih beba u prvim mjesecima života ili godini, razviju se bolesti genitalnog područja koje je potrebno na vrijeme liječiti. Riječ je o bolestima čije stanje je uglavnom privremeno, no svakako zahtijevaju tretman ili liječenje, dok kod nekih bolesti liječenje je dugotrajnije i nadilazi "pelenski period" života.

Najčešće bolesti genitalnog područja kod dječaka:

   1.) Nespušteni testisi

Testisi se kod dječaka spuštaju iz trbušne šupljine netom prije rođenja u mošnje ili skrotum. Ponekad se jedan, ili oba testisa pravilno ne spuste prije rođenja, a to stanje naziva se kriptorhizma odnosno nespušteni testisi.
Otprilike 5% dječaka rađa se s ovom dijagnozom koja se vrlo lako utvrđuje na prvom pregledu odmah po rođenju.
Ponekad se događa da se beba rodi s pravilno spuštenim testisima, no u određenom vremenskom periodu (u prvim 10 godina života), testisi se "premjeste" u trbušnu šupljinu. To se ponekad događa kad je dječacima hladno i ne predstavlja preveliki problem dokle se sami od sebe vraćaju na mjesto.
Koja je procedura pri liječenju?
U većini slučajeva, nije potreban liječnički tretman i testisi se spuštaju tijekom prvih šest mjeseci života. No, ponekad potrebna je operacija, koja se najčešće izvodi između šest mjeseci i dvije godine života djeteta kako bi se izbjegli problemi s plodnošću u kasnijim godinama.

   2. Hipospadija

Hipospadija je prirođeni poremećaj razvoja muškog spolno-mokraćnog sustava kod koje se vanjski otvor mokraćne cijevi ne nalazi na vrhu penisa, već na donjoj strani penisa, a penis može biti i savijen.
Ovaj poremećaj dijagnosticira se odmah po rođenju. Uzrok nastanka najčešće nije poznat, no smatra se nasljednim stanjem koje obično preskače po nekoliko generacija.
Kako se liječi?
Obično se liječi operacijom u prve dvije godine života dječaka te ne predviđa nikakve kasnije probleme kod seksualne funkcije.

   3. Preponska kila (hernija)

Javlja se kao kvržica u području prepona, a javlja se kada tkivo, najčešće dio crijeva ili trbušne šupljine viri kroz slabe točke trbušnih mišića. Moguća je i kod djevojčica, ali znatno češća kod dječaka.
Kako se liječi?
Ovisno o stanju, liječnici ostavljaju preponsku kilu kako bi se samoizlječila ili je ručno pokušavaju vratiti u trbušnu šupljinu. No, u nekim slučajevima to se ne dogodi i potreban je operacijski zahvat.

   4. Hidrokela

Hidrokela je nakupina tekućine oko jednog ili oba testisa. Ako nastane kod novorođenčeta znači da se vrećica koja okružuje testise nije ispravno zatvorila nakon rođenja te "propušta" tekućinu. Kod hidrokele, područje mošnji je obično natečeno ili crveno te može biti i bolno na dodir. Ponekad se povezuje i pojavljuje kada i preponska kila.
Kako se liječi?
Najčešće nestaje samostalno u prvoj godini života bebe jer tijelo postepeno apsorbira tekućinu. Ako se to ne dogodi, ili postane još veća, tada je potreban operativan zahvat.

   5. Balanitis

Odnosi se na upalu vrha glavića penisa. Simptomi uključuju crvenilo, oteklinu, neobičan miris i bol. Može se pojaviti i kod obrezanih i ne obrezanih dječaka, a najčešće nastaje kao posljedica jakog pelenskog osipa, ali i kao posljedica previše ili premalo higijene u području.
Kako se liječi?
Liječi se uglavnom kupanjem i ispiranjem glavića penisa u toploj vodi te korištenjem anti-upalne kreme koju propisuje liječnik. Najčešće nakon korištenja krema te ispiranja, upala nestaje kroz tjedan dana. Ako se upala nastavi, uglavnom se preporučuje obrezivanje (ako dječak već nije obrezan).

Najčešće bolesti genitalnog područja kod djevojčica:

   1. Labijalna fuzija

Ponekad labija (unutarnja usne vagine) postane "zalijepljena" tankom membranom. Nije učestalo da se beba rodi s ovim stanjem, već se najčešće događa u prve dvije godine života. Liječnici nisu najsigurniji što dovodi do ovog stanja, no vjerojatno je riječ o prethodnoj infekciji.
Kako se liječi?
Liječenje najčešće nije potrebno, jer se stanje uglavnom ispravi s vremenom, samo od sebe, prije puberteta.

   2. Povećani himen

Himen kod beba djevojčica često natekne zbog povećane količine hormona estrogena u tijelu koji su za vrijeme trudnoće crpile od majke. Ponekad mali djelić himena može i proviriti iz vagine. Ovaj poremećaj događa se kod oko 10% beba i smatra se normalnim i neopasnim.
Kako se liječi?
Uglavnom sam od sebe, u periodu kroz dva do četiri tjedna. Ponekad je potrebno i duže, no roditelji se savjetuju da budu strpljivi. Nikakav liječnički tretman nije potreban.

Najčešće bolesti genitalnog područja učestale i kod djevojčica i dječaka:

   1. Natečeni genitaliji neposredno nakon rođenja

Učestalo je i normalno da se novorođenčad, uključujući i dječake i djevojčice rađa s natečenim i crvenim genitalijama. To može biti posljedica više faktora, a uključujući duge i traumatične porode u kojima velika količina hormona prelazi s majke na bebu. Novorođenčad u sebi nosi veliku količinu dodatne tekućine zbog koje izgledaju pomalo napuhnuto i natečeno, posebno u predjelu lica i genitalija. Malene djevojčice mogu imati i vaginalni iscjedak ili neku vrstu vaginalnog krvarenja nekoliko dana nakon poroda.
Kako se liječi?
Ne liječi se, odnosno liječenje nije potrebno. Sve bebe nakon poroda prolaze kroz opsežan pedijatrijski pregled, pa tako i njihovi spolni organi za koje u ovom slučaju liječnici uglavnom odlučuju da se ništa ne poduzima po pitanju liječenja.

   2. Infekcija urinarnog trakta

Infekcija urinarnog trakta uključuje mjehur, bubrege ili uretreu. Česta je kod beba i djece u pelenama. Do infekcije dolazi kada se bakterija koja se inače nalazi u crijevima nađe u urinarnom traktu i uzrokuje infekciju. Ona utječe na bolan prolazak urina i učestalo je popraćena povišenom tjelesnom temperaturom. No, može se pojaviti i bez izraženih simptoma.
Kako se liječi?
Infekcija se dokazuje uzorkom urina, a tretira se antibioticima. Ako su upale ponavljajuće, liječnici će vjerojatno napraviti opsežnije pretrage. Adrijana Bakoš 

beba u pelenama_fotolia

Najčešće bolesti genitalnog područja kod beba i djece

<para>Za njihovog dječačića starog tek pet godina, često bezazlena salmonela bila je kobna. Pretpostavlja se da je bolest prenesena s jaja kupljenih u jednom trgovačkom lancu.</para>
<para>I doista, predstavlja li salmonela još uvijek „tihu prijetnju“, koja može imati tragične posljedice? Koje je postupke potrebno obaviti tijekom pripreme hrane kako bismo rizik od zaraze sveli na minimum?</para>
<para>Salmonela se može javiti u više oblika, te njeni simptomi variraju od blago povišene temperature, pa sve do većih želučanih problema koji u veoma kratkom roku mogu iznimno oslabiti cjelokupan organizam. Postoji više oblika ovih virusnih infekcija, koje se zajednički nazivaju salmoneloze.</para>
<para>O samoj bolesti, njenom dijagnosticiranju kao i preventivnim mjerama više smo doznali od doktorice opće prakse Valentine Nakić.
</para>
<heading4>Salmonela i važnost pravilne dijagnoze</heading4>
<para>
Salmonela je jedna od zaraza koje počinju simptomima koji mogu ukazivati na bilo koju drugu, često bezazlenu crijevnu bolest. Takve vrste crijevnih virusnih bolesti često se javljaju sezonski i spontano prolaze za nekoliko dana. Dr. Nakić ističe kako su početni simptomi salmonele tako upravo visoka temperatura, bolovi u području trbuha, mučnina, proljevi povraćanje.</para>
<para>„Kod ljudi, do infekcije dolazi direktnim i indirektnim kontaktom s brojnim vrstama <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/kornjaca-kucni-ljubimac-ali-i-potencijalni-prijenosnik-salmonele/">zaraženih životinja</ulink>, prehrambenim proizvodima dobivenim od zaraženih životinja i njihovim izlučevinama. Najčešći izvoz zaraze za čovjeka su zaraženo meso peradi, sirovo mlijeko, jaja i proizvodi od jaja“, kaže dr. Nakić.</para>
<para>Dijagnozu je moguće postaviti na temelju izolacije uzročnika u stolici, a ponekad i krvi. „Vrlo je često nalaz koprokulture - bakterija u stolici - negativan, što ne isključuje salmonelozu. Potrebna ja laboratorijska obrada krvi uz dokaz postojanja parametara upale, kao što su povišeni leukociti, CRP, disbalans elektrolita itd.“, ističe Valentina Nakić.
</para>
<heading4>Inkubacija i liječenje</heading4>
<para>
Tragičan slučaj djeteta koje je preminulo od posljedica salmonele pokazao je kako je riječ o bolesti koja izrazito brzo napreduje. „Bolest obično počinje nakon inkubacije od 12-24 sata nakon unosa zaražene hrane i to mučninom, grčevima u trbuhu uz pojavu proljeva, nakon čega slijedi pojava vrućice i rjeđe povraćanje. Stolica je obično vodenasta, no može biti i polukonzistentna. Rijetko se može javiti i krv i sluz u stolici, što obično sugerira i teži oblik bolesti u slučaju da potraje ili je obilnije“ ,pojašnjava dr. Nakić.</para>
<para>Blaži oblik salmonele spontano će proći za 1- 4 dana. Na nedavni smrtni slučaj ipak je utjecalo više faktora. Kao i kod svake bolesti, rizičnu skupinu čine upravo mala djeca, te starije osobe s oslabljenim imunitetom. Ove su skupine bolesnika sklonije bržem razvoju dehidracije, pa i stanju ulaska bakterije u krv, što rezultira sepsom.</para>
<para>Ipak, bolest rijetko kad poprima ovako težak oblik kao što je to bio slučaj navedene obitelji. Roditelji i dvoje djece u bolnici primaju terapiju koja se sastoji od rehidracije infuzijom. Ponekad postoji i potreba za antibioticima, uglavnom kotrimoksazola ili ciprofloksacina.
</para>
<heading4>Prevencija</heading4>
<para>
Najbolja prevencija uvijek su adekvatne higijenske navike, kao i termička obrada hrane koja spada u potencijalne nositelje virusa salmonele.</para>
<para>Dr. Nakić navodi kako se ne preporuča konzumirati kreme i kolače (npr. kremšnite), koji su na bazi termički neobrađenih jaja. Pileće meso je također jedan od čestih izvora zaraze, te je poželjno pripaziti da je dovoljno termički obrađeno prilikom pripreme. Pranje ruku prije jela i u tijeku obrade namirnica također je jedno od osnovnih pravila. Hranu treba držati u hladnjaku do korištenja i pratiti njen rok valjanosti.</para>
<para>Liječnici još sa sigurnošću ne mogu reći što je dovelo do tragičnog raspleta priče obitelji zaražene teškim oblikom salmonele. Moguće je da je djetetov organizam već prije bio iscrpljen nekom bolešću, te je infekcija salmonelom bila previše za njegov imunološki sustav. Međutim, smrtni slučajevi i dalje su veoma rijetki, i najčešće je riječ o bezopasnoj zaraznoj bolesti koja pravodobnim liječenjem ne bi trebala ostaviti posljedice po pacijenta, ističe dr. Nakić.</para>

Salmonela je opasna zaraza, ali u rijetkim slučajevima ima smrtonosne posljedice U zagrebačkoj bolnici Fran Mihaljević, već više od tjedan dana na liječenju se nalazi četveročlana obitelj. Za njihovog dječačića starog tek pet godina, često bezazlena salmonela bila je kobna. Pretpostavlja se da je bolest prenesena s jaja kupljenih u jednom trgovačkom lancu.
I doista, predstavlja li salmonela još uvijek „tihu prijetnju“, koja može imati tragične posljedice? Koje je postupke potrebno obaviti tijekom pripreme hrane kako bismo rizik od zaraze sveli na minimum?
Salmonela se može javiti u više oblika, te njeni simptomi variraju od blago povišene temperature, pa sve do većih želučanih problema koji u veoma kratkom roku mogu iznimno oslabiti cjelokupan organizam. Postoji više oblika ovih virusnih infekcija, koje se zajednički nazivaju salmoneloze.
O samoj bolesti, njenom dijagnosticiranju kao i preventivnim mjerama više smo doznali od doktorice opće prakse Valentine Nakić.

Salmonela i važnost pravilne dijagnoze

Salmonela je jedna od zaraza koje počinju simptomima koji mogu ukazivati na bilo koju drugu, često bezazlenu crijevnu bolest. Takve vrste crijevnih virusnih bolesti često se javljaju sezonski i spontano prolaze za nekoliko dana. Dr. Nakić ističe kako su početni simptomi salmonele tako upravo visoka temperatura, bolovi u području trbuha, mučnina, proljevi povraćanje.
„Kod ljudi, do infekcije dolazi direktnim i indirektnim kontaktom s brojnim vrstama zaraženih životinja, prehrambenim proizvodima dobivenim od zaraženih životinja i njihovim izlučevinama. Najčešći izvoz zaraze za čovjeka su zaraženo meso peradi, sirovo mlijeko, jaja i proizvodi od jaja“, kaže dr. Nakić.
Dijagnozu je moguće postaviti na temelju izolacije uzročnika u stolici, a ponekad i krvi. „Vrlo je često nalaz koprokulture - bakterija u stolici -  negativan, što ne isključuje salmonelozu. Potrebna ja laboratorijska obrada krvi uz dokaz postojanja parametara upale, kao što su povišeni leukociti, CRP, disbalans elektrolita itd.“, ističe Valentina Nakić.

Inkubacija i liječenje

Tragičan slučaj djeteta koje je preminulo od posljedica salmonele pokazao je kako je riječ o bolesti koja izrazito brzo napreduje. „Bolest obično počinje nakon inkubacije od 12-24 sata nakon unosa zaražene hrane i to mučninom, grčevima u trbuhu uz pojavu proljeva, nakon čega slijedi pojava vrućice i rjeđe povraćanje. Stolica je obično vodenasta, no može biti i polukonzistentna. Rijetko se može javiti i krv i sluz u stolici, što obično sugerira i teži oblik bolesti u slučaju da potraje ili je obilnije“ ,pojašnjava dr. Nakić.
Blaži oblik salmonele spontano će proći za 1- 4 dana. Na nedavni smrtni slučaj ipak je utjecalo više faktora. Kao i kod svake bolesti, rizičnu skupinu čine upravo mala djeca, te starije osobe s oslabljenim imunitetom. Ove su skupine bolesnika sklonije bržem razvoju dehidracije, pa i stanju ulaska bakterije u krv, što rezultira sepsom.
Ipak, bolest rijetko kad poprima ovako težak oblik kao što je to bio slučaj navedene obitelji. Roditelji i dvoje djece u bolnici primaju terapiju koja se sastoji od rehidracije infuzijom. Ponekad postoji i potreba za antibioticima, uglavnom kotrimoksazola ili ciprofloksacina.

Prevencija

Najbolja prevencija uvijek su adekvatne higijenske navike, kao i termička obrada hrane koja spada u potencijalne nositelje virusa salmonele.
Dr. Nakić navodi kako se ne preporuča konzumirati kreme i kolače (npr. kremšnite), koji su na bazi termički neobrađenih jaja. Pileće meso je također jedan od čestih izvora zaraze, te je poželjno pripaziti da je dovoljno termički obrađeno prilikom pripreme. Pranje ruku prije jela i u tijeku obrade namirnica također je jedno od osnovnih pravila. Hranu treba držati u hladnjaku do korištenja i pratiti njen rok valjanosti.
Liječnici još sa sigurnošću ne mogu reći što je dovelo do tragičnog raspleta priče obitelji zaražene teškim oblikom salmonele. Moguće je da je djetetov organizam već prije bio iscrpljen nekom bolešću, te je infekcija salmonelom bila previše za njegov imunološki sustav. Međutim, smrtni slučajevi i dalje su veoma rijetki, i najčešće je riječ o bezopasnoj zaraznoj bolesti koja pravodobnim liječenjem ne bi trebala ostaviti posljedice po pacijenta, ističe dr. Nakić. Nataša Vuk 

jaja-salmonela_pixabay

Salmonela je opasna zaraza, ali u rijetkim slučajevima ima smrtonosne posljedice

<para>Pretpostavljamo da svaki dan, najmanje pola sata provedete u kuhinji, pripremajući obrok za ukućane. Zašto u ovu, ponekad i dosadnu svakodnevnu obvezu ne biste uključili i svoje mališane. Kako su djeca znatiželjna po prirodi, upoznajte ih sa “čarima” kuhinje i naučite ih da i oni sami sudjeluju u jednostavnijoj pripremi hrane.</para>
<para>Postoji nekoliko prednosti zbog kojih bi dijete češće trebalo biti u kuhinji. Na prvom mjestu je zajedničko vrijeme. U moru dnevnih obaveza tijekom dana ostane malo vremena za druženje, pa zašto ne biste, kuhanje iskoristili za zajedničke trenutke. Samopouzdanje se isto tako gradi u kuhinji. Ako djeci pustimo da sami modificiraju recepte, time nedvojbeno pomažemo njihovom samopouzdanju. Kreativnost je također nezaobilazna, pa je eksperimentiranje s hranom faktor koji uvelike pomaže razvijanju moždanih vijuga. Neovisnost će im zasigurno zatrebati kad odrastu. A kuhinja i umijeće u istoj je nezaobilazan dio te neovisnosti. Zdravlje dolazi iz kuhinje. Stara poslovica kaže: <emphasis>Ono si što jedeš.</emphasis> Pričati djetetu o luku i dati mu luk da ga guli ili stavlja u gulaš – nije isto. Puno će bolje shvatiti pojam hrane ako sudjeluje u samom procesu serviranja.</para>
<para>Djeca uče dodirivanjem, mirisanjem, kušanjem, slušanjem i osjećanjem. Uključivanje djeteta u pripremu obroka pridonijet će upoznavanju hrane, ali i razvijanju novih vještina. Stoga, dajte im zadatke u kuhinji koje mogu izvršiti s obzirom na svoju dob. Pritom imajte na umu zahtjevnost obavljanja pojedinih zadataka i sigurnost djece koja uvijek mora biti na prvom mjestu.</para>
<para>U nastavku vam donosimo prijedloge aktivnosti, prilagođene dobi djeteta, koje će, sigurni smo, vaše dijete zabaviti, pritom nečemu i naučiti, a vama će barem malo skratiti vrijeme pripreme obroka za najmilije.</para>
<para>
 <emphasis>
 3 do 5 godina starosti
 </emphasis>
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>ispiranje plastičnog posuđa s vodom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>korištenje četkice za premazivanje tijesta ili mesa s uljem</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>korištenje rezača za kolačiće različitih oblika</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>korištenje plastičnog noža za rezanje mekanog voća ili povrća</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>serviranje narezanog voća i povrća na tanjur u različitim oblicima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brisanje stola prije i nakon jela</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <emphasis>
 6 do 7 godina starosti
 </emphasis>
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>korištenje noža za guljenje povrća</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>čišćenje sjemenki iz rajčice i paprike</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>korištenje tupih škara za rezanje povrća</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>čišćenje i priprema zelene salate</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razbijanje jaja u posudi</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <emphasis>
 8 do 9 godina starosti
 </emphasis>
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>umućivanje jaja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>mjerenje i miješanje suhih sastojaka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>korištenje otvarača za limenke</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>cijeđenje voćnih sokova</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>korištenje termometra za hranu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pranje i guljenje povrća</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>obrada mesa na dasci za rezanje sa čekićem za meso</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <emphasis>
 9 do 12 godina starosti
 </emphasis>
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>pripremanje jela prema jednostavnom receptu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pečenje i podgrijavanje hrane</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kuhanje povrća i tjestenine</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>sjeckanje povrća</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
(Izvor: <ulink url="http://www.eatright.org">www.eatright.org</ulink>)</para>

Djeca u kuhinji: Zabava i razvijanje novih vještina je zagarantirano! Svaka prostorija u vašem domu, uz malo mašte i volje može postati zanimljiv dječji kutak za igru. Pretpostavljamo da svaki dan, najmanje pola sata provedete u kuhinji, pripremajući obrok za ukućane. Zašto u ovu, ponekad i dosadnu svakodnevnu obvezu ne biste uključili i svoje mališane. Kako su djeca znatiželjna po prirodi, upoznajte ih sa “čarima” kuhinje i naučite ih da i oni sami sudjeluju u jednostavnijoj pripremi hrane.
Postoji nekoliko prednosti zbog kojih bi dijete češće trebalo biti u kuhinji. Na prvom mjestu je zajedničko vrijeme. U moru dnevnih obaveza tijekom dana ostane malo vremena za druženje, pa zašto ne biste, kuhanje iskoristili za zajedničke trenutke. Samopouzdanje se isto tako gradi u kuhinji. Ako djeci pustimo da sami modificiraju recepte, time nedvojbeno pomažemo njihovom samopouzdanju. Kreativnost je također nezaobilazna, pa je eksperimentiranje s hranom faktor koji uvelike pomaže razvijanju moždanih vijuga. Neovisnost će im zasigurno zatrebati kad odrastu. A kuhinja i umijeće u istoj je nezaobilazan dio te neovisnosti. Zdravlje dolazi iz kuhinje. Stara poslovica kaže: Ono si što jedeš. Pričati djetetu o luku i dati mu luk da ga guli ili stavlja u gulaš – nije isto. Puno će bolje shvatiti pojam hrane ako sudjeluje u samom procesu serviranja.
Djeca uče dodirivanjem, mirisanjem, kušanjem, slušanjem i osjećanjem. Uključivanje djeteta u pripremu obroka pridonijet će upoznavanju hrane, ali i razvijanju novih vještina. Stoga, dajte im zadatke u kuhinji koje mogu izvršiti s obzirom na svoju dob. Pritom imajte na umu zahtjevnost obavljanja pojedinih zadataka i sigurnost djece koja uvijek mora biti na prvom mjestu.
U nastavku vam donosimo prijedloge aktivnosti, prilagođene dobi djeteta, koje će, sigurni smo, vaše dijete zabaviti, pritom nečemu i naučiti, a vama će barem malo skratiti vrijeme pripreme obroka za najmilije.

   
      3 do 5 godina starosti
   


   
      ispiranje plastičnog posuđa s vodom
   
   
      korištenje četkice za premazivanje tijesta ili mesa s uljem
   
   
      korištenje rezača za kolačiće različitih oblika
   
   
      korištenje plastičnog noža za rezanje mekanog voća ili povrća
   
   
      serviranje narezanog voća i povrća na tanjur u različitim oblicima
   
   
      brisanje stola prije i nakon jela
   


   
      6 do 7 godina starosti
   


   
      korištenje noža za guljenje povrća
   
   
      čišćenje sjemenki iz rajčice i paprike
   
   
      korištenje tupih škara za rezanje povrća
   
   
      čišćenje i priprema zelene salate
   
   
      razbijanje jaja u posudi
   


   
      8 do 9 godina starosti
   


   
      umućivanje jaja
   
   
      mjerenje i miješanje suhih sastojaka
   
   
      korištenje otvarača za limenke
   
   
      cijeđenje voćnih sokova
   
   
      korištenje termometra za hranu
   
   
      pranje i guljenje povrća
   
   
      obrada mesa na dasci za rezanje sa čekićem za meso
   


   
      9 do 12 godina starosti
   


   
      pripremanje jela prema jednostavnom receptu
   
   
      pečenje i podgrijavanje hrane
   
   
      kuhanje povrća i tjestenine
   
   
      sjeckanje povrća
   


(Izvor: www.eatright.org) Petra Majetić 

djeca_kuhinja_pixabay

Djeca u kuhinji: Zabava i razvijanje novih vještina je zagarantirano!

<para>Knjiga prema kojoj je nastala predstava EKO EKO podsjeća na mnoge vrijednosti, a ponajviše poziva na čuvanje okoliša i odgovorno ponašanje prema prirodi. Danas je, možda i snažnije nego u vremenu kada je nastao ovaj roman, potrebno djeci i mladima osvještavati važnost problema. Zato  se GK Trešnja uključila u poznatu kampanju "Plastičnim čepovima do skupih lijekova" koju organizira Udruga oboljelih od leukemije i limfoma Hrvatske.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Cilj projekta je educirati građane o vrijednostima reciklaže dok se recikliranjem čepova prikupljaju sredstva za kupnju lijekova. Dosada su se u kampanju uključile brojne tvrtke, škole i vrtići, nacionalni parkovi i pojednci.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="141f8bd2-35d3-11eb-a28d-0242ac130033" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Gradsko kazalište Trešnja uključit će se kako najbolje zna - dobrom predstavom! Stoga pozivamo našu dragu publiku da vrijedno skuplja čepove. 40 skupljenih čepova zamijenit ćemo za 1 ulaznicu za predstavu EKO EKO (ulaznica vrijedi 40 kuna) za izvedbu 22.10. u 17 sati (subota). Broj ulaznica koje možete zamijeniti za čepove je ograničen.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="3ecec99c-35d3-11eb-893a-0242ac130033" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 O predstavi EKO EKO
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Predstava nastala prema legendarnom romanu Hrvoja Hitreca EKO EKO koji je odgojio generacije djece i usadio im ljubav prema ekologiji u svojoj izvornoj adaptaciji koju potpisuje Hrvoje Hitrec vraća se nakon više od 15 godina na scenu GK Trešnja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Priča je to o simpatičnom svemircu Eku koji uz pomoć hrabre zemaljske djece uspije spasiti svoju sestru Eku i jedan planet od zaraze i smrada. Danas je ova priča jednako suvremena te su nam lekcije o hrabrosti, ekologiji i prijateljstvu još potrebne. Cijela je predstava rađena kao svojevrsni hommage osamdesetima kada je prvi put igrana na sceni GK Trešnja i doživjela oko 400 izvedbi. Tako da će se i današnja djeca moći upoznati s analognom tehnologijom i duhom osamdesetih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="65bf745c-35d3-11eb-b301-0242ac130033" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Radovanu Ruždjaku ovo je treća režija, a nakon predstava "JA BUKA" i "Neispričana bajka" prvi puta surađuje s ansamblom od dvadestak glumaca te velikim autorskim timom respektabilnih umjetnika - Barbara Bourek (kostimografkinja), Igor Pauška (scenograf), Vesna Kolarec (oblikovanje svjetla), Damir Klemenić (suradnik za pokret), Dejan Gotić (digitalne projekcije). Rezultat suradnje je tehnički zahtjevna, obogaćena projekcijama i neočekivanim rješenjima te vizualno i glumački snažna predstava. Autorsku glazbu koja se uživo izvodi na svakoj predstavi potpisuje ansambl predstave i Hrvoje Petek.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Igraju:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Eko: Matija Čigir<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vesna:Tena Jeić Gajski<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Toki: Sanja Hrenar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Voki: Aleksandra Naumov<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Krcko: Krunoslav Klabučar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Smeć: Hrvoje Barišić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tar: Tvrtko Jurić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mol: Jure Radnić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Eka: Karla Brbić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Picko: Tvrtko Jurić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zmazi: Ana Včak, Vanda Vujanić Šušnjar, Toni Šestan, Daria Knez Rukavina, Marijana Mikulić, Dragana Marković Roić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vazi: Karla Brbić, Ivana Bakarić, Luka Bulović, Dubravka Lelas, Nera Stipčević<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Agenti: Jure Radnić, Luka Bulović
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="8dc653b2-35d3-11eb-b17d-0242ac130033" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Autor teksta i dramatizacija: Hrvoje Hitrec  | Redatelj: Radovan Ruždjak  | Kostimografkinja: Barbara Bourek  | Scenograf: Igor Pauška  | Oblikovanje svjetla: Vesna Kolarec  | Suradnik za pokret: Damir Klemenić  | Digitalne projekcije: Dejan Gotić  | Glazba: Ansambl i Hrvoje Petek  | Autor plakata: Rudi Labaš  | Posebni efekti: Zdenko Trandler Izrada rekvizite: Zoran Branković  | Asistentica redatelja: Mirna Rustemović  | Asistent kostimografkinje i izrada kostimografskih dodataka: Tin Vlainić  | Majstorice šminke: Irena Königsknecht i Tatjana Bjeliš  | Autor fotografija: Damil Kalogjera  | Grafička priprema: Sand d.o.o.  | Inspicijentica: Aline Arlavi Šarkezi<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Trešnja poziva: uživajte u predstavi EKO EKO, reciklirajte i čuvajte prirodu GK Trešnja uključila se u poznatu kampanju "Plastičnim čepovima do skupih lijekova" Knjiga prema kojoj je nastala predstava EKO EKO podsjeća na mnoge vrijednosti, a ponajviše poziva na čuvanje okoliša i odgovorno ponašanje prema prirodi. Danas je, možda i snažnije nego u vremenu kada je nastao ovaj roman, potrebno djeci i mladima osvještavati važnost problema. Zato  se GK Trešnja uključila u poznatu kampanju "Plastičnim čepovima do skupih lijekova" koju organizira Udruga oboljelih od leukemije i limfoma Hrvatske.
   
Cilj projekta je educirati građane o vrijednostima reciklaže dok se recikliranjem čepova prikupljaju sredstva za kupnju lijekova. Dosada su se u kampanju uključile brojne tvrtke, škole i vrtići, nacionalni parkovi i pojednci.


   
   


   
Gradsko kazalište Trešnja uključit će se kako najbolje zna - dobrom predstavom! Stoga pozivamo našu dragu publiku da vrijedno skuplja čepove. 40 skupljenih čepova zamijenit ćemo za 1 ulaznicu za predstavu EKO EKO (ulaznica vrijedi 40 kuna) za izvedbu 22.10. u 17 sati (subota). Broj ulaznica koje možete zamijeniti za čepove je ograničen.

   
   


   
   O predstavi EKO EKO
   
   
Predstava nastala prema legendarnom romanu Hrvoja Hitreca EKO EKO koji je odgojio generacije djece i usadio im ljubav prema ekologiji u svojoj izvornoj adaptaciji koju potpisuje Hrvoje Hitrec vraća se nakon više od 15 godina na scenu GK Trešnja.
   
Priča je to o simpatičnom svemircu Eku koji uz pomoć hrabre zemaljske djece uspije spasiti svoju sestru Eku i jedan planet od zaraze i smrada. Danas je ova priča jednako suvremena te su nam lekcije o hrabrosti, ekologiji i prijateljstvu još potrebne. Cijela je predstava rađena kao svojevrsni hommage osamdesetima kada je prvi put igrana na sceni GK Trešnja i doživjela oko 400 izvedbi. Tako da će se i današnja djeca moći upoznati s analognom tehnologijom i duhom osamdesetih.
 


   


   
Radovanu Ruždjaku ovo je treća režija, a nakon predstava "JA BUKA" i "Neispričana bajka" prvi puta surađuje s ansamblom od dvadestak glumaca te velikim autorskim timom respektabilnih umjetnika - Barbara Bourek (kostimografkinja), Igor Pauška (scenograf), Vesna Kolarec (oblikovanje svjetla), Damir Klemenić (suradnik za pokret), Dejan Gotić (digitalne projekcije). Rezultat suradnje je tehnički zahtjevna, obogaćena projekcijama i neočekivanim rješenjima te vizualno i glumački snažna predstava. Autorsku glazbu koja se uživo izvodi na svakoj predstavi potpisuje ansambl predstave i Hrvoje Petek.
   
   
Igraju:
   
Eko: Matija Čigir
Vesna:Tena Jeić Gajski
Toki: Sanja Hrenar
Voki: Aleksandra Naumov
Krcko: Krunoslav Klabučar
Smeć: Hrvoje Barišić
Tar: Tvrtko Jurić
Mol: Jure Radnić
Eka: Karla Brbić
Picko: Tvrtko Jurić
Zmazi: Ana Včak, Vanda Vujanić Šušnjar, Toni Šestan, Daria Knez Rukavina, Marijana Mikulić, Dragana Marković Roić
Vazi: Karla Brbić, Ivana Bakarić, Luka Bulović, Dubravka Lelas, Nera Stipčević
Agenti: Jure Radnić, Luka Bulović


   
   


   
Autor teksta i dramatizacija: Hrvoje Hitrec  | Redatelj: Radovan Ruždjak  | Kostimografkinja: Barbara Bourek  | Scenograf: Igor Pauška  | Oblikovanje svjetla: Vesna Kolarec  | Suradnik za pokret: Damir Klemenić  | Digitalne projekcije: Dejan Gotić  | Glazba: Ansambl i Hrvoje Petek  | Autor plakata: Rudi Labaš  | Posebni efekti: Zdenko Trandler Izrada rekvizite: Zoran Branković  | Asistentica redatelja: Mirna Rustemović  | Asistent kostimografkinje i izrada kostimografskih dodataka: Tin Vlainić  | Majstorice šminke: Irena Königsknecht i Tatjana Bjeliš  | Autor fotografija: Damil Kalogjera  | Grafička priprema: Sand d.o.o.  | Inspicijentica: Aline Arlavi Šarkezi
   
  Žena.hr 

Trešnja poziva: uživajte u predstavi EKO EKO, reciklirajte i čuvajte prirodu

<para>
 <ulink url="https://klinfortl.hr/djeca-2/trudnoca/pobacaj-u-prvom-tromjesecju-trudnoce/">Spontani pobačaj</ulink> najčešći je razlog nenamjernog prekida trudnoće u prvom tromjesečju, odnosno u prvih 13 tjedana trudnoće. Nakon tog, za većinu trudnica teškog događaja, većina se mora suočiti i s kiretažom odnosno tzv. "čišćenjem maternice".</para>
<para>Kiretaža se provodi kako bi se nakon pobačaja maternica "očistila" od tkiva te spriječilo jako krvarenje ili infekcija. Ako je trudnoća bila mala, odnosno tek nekoliko tjedana, kiretaža ponekad nije potrebna jer maternica se pročisti sama kroz krvarenje, no što je trudnoća veća, time je i veća vjerojatnost za potrebu kiretaže.</para>
<heading2>Što je i kako se provodi postupak kiretaže?</heading2>
<para>
 Kiretaža se provodi u slučaju:
</para>
<para>- spontanog pobačaja kako bi se odstranilo tkivo ostalo u maternici</para>
<para>- tzv. zadržanog pobačaja (missed Ab) odnosno odstranjenja propale trudnoće u slučaju poremećenog razvoja fetusa</para>
<para>- kod žena s obilnim menstruacijama i kod krvarenja iz rodnice za vrijeme ili nakon menopauze</para>
<para>Sam postupak kiretaže provodi se u bolničkoj ambulanti najčešće pod lokalnom anestezijom. Potpuna anestezija koristi se u slučajevima kada se pacijentica izrazito boji postupka. Postupak traje oko 15 - tak minuta, no nakon toga žena najčešće ostaje ležati na oporavku nekoliko sati. Nakon zahvata očekuje se krvarenje pa i ono obilno još nekoliko dana, te odmaranje uz pridržavanje savjeta liječnika.</para>
<para>Postupak izvođenja kiretaže započinje diletacijom kojom se širi grlić maternice kako bi se moglo doprijeti do unutrašnjosti tj. sluznice maternice u kojoj se nalazi tkivo koje se odstranjuje. Kroz grlić maternice se provlači kireta kojom se "sastruže" sluznica maternice. Ponekad se u postupku koristi i sisaljka.</para>
<heading2>Pažnju nakon zahvata treba obratiti na:</heading2>
<para>- postupno i polako vraćanje svakodnevnim aktivnostima. Potrebno je tijelu dati vremena za oporavak, posebice onaj psihički ako je kiretaži prethodio spontani pobačaj</para>
<para>- grčeve u maternici koji bi mogli biti izrazio bolni, no ne bi trebali potrajati dulje od 24 sata (savjetujete se s liječnikom oko lijekova protiv bolova)</para>
<para>- lagani grčevi i krvarenje moglo bi potrajati od nekoliko dana do dva tjedna nakon zahvata</para>
<para>- korištenje tampona je zabranjeno kao i seksualni odnosi, o svemu je potrebno razgovarati s ginekologom</para>
<para>- najčešće nije poznato kada će nastupiti iduća ovulacija, stoga jednom kada ponovno započnete s odnosima potrebno je koristiti zaštitu od trudnoće, tako dugo dok ne dobijete zeleno svjetlo za novu trudnoću od liječnika</para>
<para>- ne preskačite prvi pregled kod ginekologa nakon zahvata kako bi utvrdio da li je sve u redu</para>
<heading2>Kada je potrebno potražiti liječničku pomoć?</heading2>
<para>Ponekad žene imaju komplikacije popraćene zahvatom te je važno biti upoznat sa simptomima koji na njih upućuju. Najčešće je riječ o:</para>
<para>- slabosti i/ili vrtoglavici</para>
<para>- produljenom krvarenju (dužem od 2 tjedna)</para>
<para>- produženom grčenju maternice (duže od 2 tjedna)</para>
<para>- jakom i obilnom krvarenju, posebice ako se uložak puni svakih sat vremena</para>
<para>- izrazito jakoj boli</para>
<para>- povišenoj tjelesnpj temperaturi</para>
<para>- groznici</para>
<para>- iscjetku neugodna mirisa</para>
<para>Iako je i ovaj zahvat kao i ostali "medicinski" napredovao pa se čini sve kako bi bio što lakši za podnijeti, on osim fizičkih, uvijek nosi sa sobom i psihičke posljedice koje su ponekad mnogo teže za podnijeti, posebice kod žena koje su izgubile bebu. Njima je uz fizičku bol vjerojatnije znatno veća ona psihička čije posljedice osjećaju i cijelog života.</para>
<para>
 </para>

Kiretaža: nužan zahvat nakon spontanog pobačaja Spontani pobačaj najčešći je razlog nenamjernog prekida trudnoće u prvom tromjesečju, odnosno u prvih 13 tjedana trudnoće. 
   Spontani pobačaj najčešći je razlog nenamjernog prekida trudnoće u prvom tromjesečju, odnosno u prvih 13 tjedana trudnoće. Nakon tog, za većinu trudnica teškog događaja, većina se mora suočiti i s kiretažom odnosno tzv. "čišćenjem maternice".
Kiretaža se provodi kako bi se nakon pobačaja maternica "očistila" od tkiva te spriječilo jako krvarenje ili infekcija. Ako je trudnoća bila mala, odnosno tek nekoliko tjedana, kiretaža ponekad nije potrebna jer maternica se pročisti sama kroz krvarenje, no što je trudnoća veća, time je i veća vjerojatnost za potrebu kiretaže.
Što je i kako se provodi postupak kiretaže?

   Kiretaža se provodi u slučaju:

- spontanog pobačaja kako bi se odstranilo tkivo ostalo u maternici
- tzv. zadržanog pobačaja (missed Ab) odnosno odstranjenja propale trudnoće u slučaju poremećenog razvoja fetusa
- kod žena s obilnim menstruacijama i kod krvarenja iz rodnice za vrijeme ili nakon menopauze
Sam postupak kiretaže provodi se u bolničkoj ambulanti najčešće pod lokalnom anestezijom. Potpuna anestezija koristi se u slučajevima kada se pacijentica izrazito boji postupka. Postupak traje oko 15 - tak minuta, no nakon toga žena najčešće ostaje ležati na oporavku nekoliko sati. Nakon zahvata očekuje se krvarenje pa i ono obilno još nekoliko dana, te odmaranje uz pridržavanje savjeta liječnika.
Postupak izvođenja kiretaže započinje diletacijom kojom se širi grlić maternice kako bi se moglo doprijeti do unutrašnjosti tj. sluznice maternice u kojoj se nalazi tkivo koje se odstranjuje. Kroz grlić maternice se provlači kireta kojom se "sastruže" sluznica maternice. Ponekad se u postupku koristi i sisaljka.
Pažnju nakon zahvata treba obratiti na:
- postupno i polako vraćanje svakodnevnim aktivnostima. Potrebno je tijelu dati vremena za oporavak, posebice onaj psihički ako je kiretaži prethodio spontani pobačaj
- grčeve u maternici koji bi mogli biti izrazio bolni, no ne bi trebali potrajati dulje od 24 sata (savjetujete se s liječnikom oko lijekova protiv bolova)
- lagani grčevi i krvarenje moglo bi potrajati od nekoliko dana do dva tjedna nakon zahvata
- korištenje tampona je zabranjeno kao i seksualni odnosi, o svemu je potrebno razgovarati s ginekologom
- najčešće nije poznato kada će nastupiti iduća ovulacija, stoga jednom kada ponovno započnete s odnosima potrebno je koristiti zaštitu od trudnoće, tako dugo dok ne dobijete zeleno svjetlo za novu trudnoću od liječnika
- ne preskačite prvi pregled kod ginekologa nakon zahvata kako bi utvrdio da li je sve u redu
Kada je potrebno potražiti liječničku pomoć?
Ponekad žene imaju komplikacije popraćene zahvatom te je važno biti upoznat sa simptomima koji na njih upućuju. Najčešće je riječ o:
- slabosti i/ili vrtoglavici
- produljenom krvarenju (dužem od 2 tjedna)
- produženom grčenju maternice (duže od 2 tjedna)
- jakom i obilnom krvarenju, posebice ako se uložak puni svakih sat vremena
- izrazito jakoj boli
- povišenoj tjelesnpj temperaturi
- groznici
- iscjetku neugodna mirisa
Iako je i ovaj zahvat kao i ostali "medicinski" napredovao pa se čini sve kako bi bio što lakši za podnijeti, on osim fizičkih, uvijek nosi sa sobom i psihičke posljedice koje su ponekad mnogo teže za podnijeti, posebice kod žena koje su izgubile bebu. Njima je uz fizičku bol vjerojatnije znatno veća ona psihička čije posljedice osjećaju i cijelog života.

  Adrijana Bakoš 

tuzna-zena_pixabay

Kiretaža: nužan zahvat nakon spontanog pobačaja

<para>Međutim, činjenica je da su vaši mališani više nego ikada svjesni svega što se oko njih događa. Najzaslužniji za to su upravo mediji. I koliko god se roditelji trudili da njihovi maleni što duže ostanu djeca i ne opterećuju se stvarima koje se događaju oko njih, ponekad to i nije tako jednostavno.</para>
<para>Brojna su istraživanja i ankete pokazale kako mališani već oko sedme godine života, polaskom u školu, postaju itekako svjesni nekih stvari koje se oko njih događaju. Vijesti kojima su svakodnevno izloženi putem medija mogu djelovati veoma zbunjujuće za svako dijete.</para>
<para>Stoga, ako ste mislili da je vaš mališan zainteresiran samo za igru i „dječje teme“, možda i niste sasvim u pravu.
</para>
<heading4>Politika i „teške“ teme</heading4>
<para>
Činjenica je kako djetinjstvo danas više nije rezervirano tek za igranje na otvorenom ili pak igru koja uključuje tek igračke poput raznih lutaka. Tehnologija se danas „uvukla“ u svaki aspekt društva, pa ju tako niti najmlađi ne mogu jednostavno zaobići. Televizori, računala, mobiteli, tableti – sve su to postali oblici zabave koji sve više diktiraju slobodno vrijeme svakog djeteta. Povratkom kući iz škole, mnoga će djeca prvo posegnuti za nekim oblikom tehnologije – bile to igrice na računalu ili pak pretraživanje televizijskog programa. Roditelji su često toliko zaposleni da ni ne mogu imati utjecaja na to što u svakom trenutku radi njihov mališan.</para>
<para>Upravo televizijski i internetski sadržaji često mogu zbuniti mališana u čijoj se glavici javlja mnogo pitanja. Neprestane poruke i vijesti o prilikama u zemlji često su negativne, te nije neobično da takav ton s vremenom počne zabrinjavati mališana. U <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/koristenje-djece-u-predizborne-svrhe/">predizborno vrijeme</ulink> kojem je Hrvatska javnost nedavno svjedočila, izloženost politici još je i veća, te će dijete nerijetko svjedočiti međusobnim sukobima političkih kandidata. Iako mališani često neće roditeljima otvoreno izraziti svoju zabrinutost, to ne znači kako se prilikom susreta s takvim vijestima u njihovim glavicama ne odigravaju različiti scenariji.
</para>
<heading4>Nepoželjni kadrovi</heading4>
<para>
Osim političkih razmirica i negativnih vijesti, mnogi su roditelji zabrinuti i za slike koje se na televiziji pojavljuju u gotovo svim terminima. Riječ je o prizorima ratova i razaranja od kojih je također nemoguće u potpunosti zaštititi mališane. Koliko god se trudili zaštititi ih od takvih prizora, neupitno je da će oni jednom pronaći put do vašeg mališana.</para>
<para>Ono što ih u tim trenucima može zabrinjavati jest konkretna opasnost, odnosno dojam da se nemile scene odvijaju u njegovoj blizini. Čak i prije nego što vam mališan izrazi svoje strahove, poželjno je u razgovoru načeti ovu temu, te objasniti djetetu kada zaista postoji opasnost, a kada je riječ tek o manipulaciji koju mediji često upotrebljavaju.
</para>
<heading4>Razgovor o strahovima</heading4>
<para>
Sigurno ste barem jednom gledali večernje vijesti u blizini svog mališana. Jasno je kako u takvim trenucima mališana ne želite ispitivati o njegovom mišljenju ako on ne pokazuje prevelik interes za ono što se „vrti“ na televizijskom ekranu.</para>
<para>Brojni psiholozi se slažu kako ignoriranje i pretpostavka kako mališana ne zanima ono čemu svakodnevno svjedoči jednostavno – nisu poželjni. Okretanje glave od ovog problema za posljedicu može imati to da će dijete svijet oko sebe početi doživljavati na izrazito pesimističan način. Mediji imaju tendenciju koncentrirati se na ono negativno i prenoseći sukobe koji će im osigurati više publike. U tom svijetu negativnosti, važno je da mališan ima određenu „protutežu“. To bi trebao biti upravo roditelj koji će mu kroz razgovor pokazati i svijetlu stranu svake priče kojoj svjedoči.</para>
<para>Kada se odlučite na pokretanje razgovora o ovoj temi, najvažnije pravilo trebalo bi biti – slušanje. Nije dovoljno tek odmahnuti rukom na strahove koji su usađeni djetetu, te reći kako se uzalud zabrinjava oko pojedinih stvari. Iako u tom trenutku mališan može odustati od daljnjeg ispitivanja, to nikako ne znači da su njegovi strahovi i nedoumice nestali. Pažljivim slušanjem svega to je mališanu „na duši“, moći ćete i primjereno reagirati, odnosno isticanjem pozitivnih strana ponuditi mu ponešto drugačiji pogled na svijet.</para>

Politika, vijesti i važnost razgovora s mališanom Djeca i politika su pojmovi koji na prvi pogled baš i ne izgledaju kao nešto što je lako spojivo. Međutim, činjenica je da su vaši mališani više nego ikada svjesni svega što se oko njih događa. Najzaslužniji za to su upravo mediji. I koliko god se roditelji trudili da njihovi maleni što duže ostanu djeca i ne opterećuju se stvarima koje se događaju oko njih, ponekad to i nije tako jednostavno.
Brojna su istraživanja i ankete pokazale kako mališani već oko sedme godine života, polaskom u školu, postaju itekako svjesni nekih stvari koje se oko njih događaju. Vijesti kojima su svakodnevno izloženi putem medija mogu djelovati veoma zbunjujuće za svako dijete.
Stoga, ako ste mislili da je vaš mališan zainteresiran samo za igru i „dječje teme“, možda i niste sasvim u pravu.

Politika i „teške“ teme

Činjenica je kako djetinjstvo danas više nije rezervirano tek za igranje na otvorenom ili pak igru koja uključuje tek igračke poput raznih lutaka. Tehnologija se danas „uvukla“ u svaki aspekt društva, pa ju tako niti najmlađi ne mogu jednostavno zaobići. Televizori, računala, mobiteli, tableti – sve su to postali oblici zabave koji sve više diktiraju slobodno vrijeme svakog djeteta. Povratkom kući iz škole, mnoga će djeca prvo posegnuti za nekim oblikom tehnologije – bile to igrice na računalu ili pak pretraživanje televizijskog programa. Roditelji su često toliko zaposleni da ni ne mogu imati utjecaja na to što u svakom trenutku radi njihov mališan.
Upravo televizijski i internetski sadržaji često mogu zbuniti mališana u čijoj se glavici javlja mnogo pitanja. Neprestane poruke i vijesti o prilikama u zemlji često su negativne, te nije neobično da takav ton s vremenom počne zabrinjavati mališana. U predizborno vrijeme kojem je Hrvatska javnost nedavno svjedočila, izloženost politici još je i veća, te će dijete nerijetko svjedočiti međusobnim sukobima političkih kandidata. Iako mališani često neće roditeljima otvoreno izraziti svoju zabrinutost, to ne znači kako se prilikom susreta s takvim vijestima u njihovim glavicama ne odigravaju različiti scenariji.

Nepoželjni kadrovi

Osim  političkih razmirica i negativnih vijesti, mnogi su roditelji zabrinuti i za slike koje se na televiziji pojavljuju u gotovo svim terminima. Riječ je o prizorima ratova i razaranja od kojih je također nemoguće u potpunosti zaštititi mališane. Koliko god se trudili zaštititi ih od takvih prizora, neupitno je da će oni jednom pronaći put do vašeg mališana.
Ono što ih u tim trenucima može zabrinjavati jest konkretna opasnost, odnosno dojam da se nemile scene odvijaju u njegovoj blizini. Čak i prije nego što vam mališan izrazi svoje strahove, poželjno je u razgovoru načeti ovu temu, te objasniti djetetu kada zaista postoji opasnost, a kada je riječ tek o manipulaciji koju mediji često upotrebljavaju.

Razgovor o strahovima

Sigurno ste barem jednom gledali večernje vijesti u blizini svog mališana. Jasno je kako u takvim trenucima mališana ne želite ispitivati o njegovom mišljenju ako on ne pokazuje prevelik interes za ono što se „vrti“ na televizijskom ekranu.
Brojni psiholozi se slažu kako ignoriranje i pretpostavka kako mališana ne zanima ono čemu svakodnevno svjedoči jednostavno – nisu poželjni. Okretanje glave od ovog problema za posljedicu može imati to da će dijete svijet oko sebe početi doživljavati na izrazito pesimističan način. Mediji imaju tendenciju koncentrirati se na ono negativno i prenoseći sukobe koji će im osigurati više publike. U tom svijetu negativnosti, važno je da mališan ima određenu „protutežu“. To bi trebao biti upravo roditelj koji će mu kroz razgovor pokazati i svijetlu stranu svake priče kojoj svjedoči.
Kada se odlučite na pokretanje razgovora o ovoj temi, najvažnije pravilo trebalo bi biti – slušanje. Nije dovoljno tek odmahnuti rukom na strahove koji su usađeni djetetu, te reći kako se uzalud zabrinjava oko pojedinih stvari. Iako u tom trenutku mališan može odustati od daljnjeg ispitivanja, to nikako ne znači da su njegovi strahovi i nedoumice nestali. Pažljivim slušanjem svega to je mališanu „na duši“, moći ćete i primjereno reagirati, odnosno isticanjem pozitivnih strana ponuditi mu ponešto drugačiji pogled na svijet. Nataša Vuk 

politikatv_pixabay

Politika, vijesti i važnost razgovora s mališanom

<para>U većini slučajeva, ističu <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/prepoznajte-problem-kod-djeteta-i-na-vrijeme-potrazite-strucnu-pomoc/">stručnjaci</ulink> djeca su ta koja samoinicijativno traže profesionalni savjet, ali uvijek postoje i iznimke, a to su kad djeca ne žele priznati da imaju problem i otići na razgovor kod profesionalca. Većina njih ne voli čak ni redovne preglede kod zubara ili liječnika, a kamoli odlaske psihologu ili psihijatru.</para>
<para>Postoji nekoliko razloga zbog kojih vaše dijete može biti zabrinuto te odbijati pomoć stručnjaka. Većina djece nije svjesna vlastitih emocionalnih problema i problema u ponašanju. Ako je dijete sklono razdražljivosti, vrijeđanju drugih, prkosu, može kriviti sve ostale zbog vlastitog ponašanja. Ako pak pati od tjeskobe ili depresije, možda misli da se sva djeca tako osjećaju i ne smatra da zavređuje posebnu pomoć. Neka djeca smatraju da im nema pomoći, a neke je stid te ne žele da netko drugi zna za njihove probleme.</para>
<para>Bez obzira na sva spomenuta djetetova razmišljanja i ponašanja, najvjerojatnije će te vi (roditelj) biti osoba koja će odlučiti hoće li vaše dijete posjetiti stručnjaka za mentalno zdravlje. Ako odlučite otići sami, da se informirate ili da možda unaprijedite sebe kao roditelja, učinite to diskretno, ne spominjući to djetetu. No, ako odlučite odvesti dijete, razmislite kako mu to najbezbolnije priopćiti. Nastojte izbjeći izravno sukobljavanje, a bezuvjetno inzistiranje pokušajte ostaviti za kraj.
</para>
<heading2>Kako izbjeći sukob oko odlaska stručnjaku?</heading2>
<para>
Ako dijete nije oduševljeno idejom o odlasku stručnjaku, nema potrebe za pretjeranom zabrinutosti jer se psiholozi i psihijatri znaju nositi s djecom koja pružaju otpor. Uostalom, i vi kao roditelj možete utjecati na djetetovu konačnu odluku. Ideje o odlasku profesionalcu predstavite kao nešto što je “fora” , a ne negativno. Recite: “Mi smo pametna obitelj, i kad želimo nešto poboljšati, obratimo se stručnjaku.”</para>
<para>Ako se dijete složi da potražite pomoć stručnjaka, onda i vi kao roditelj ponudite nagradu, skuhajte mu omiljeno jelo ili napravite nešto što će ga dodatno motivirati. Kad pružite djetetu mali poticaj ili mu date neku nagradu zato što je otišlo stručnjaku i surađivalo, tada koristite djelotvornu bihevioralnu terapiju. Pokušajte dati alternativu psihološkom savjetovanju te jasno identificirajte problem u ponašanju. Dajte djetetu mogućnost da promijeni ponašanje u određenom vremenskom razdoblju. Ako je pokušaj bio uspješan, nema potrebe za terapijom. Vjerojatnije je da do promjena neće doći tako lako, ali tada ćete moći inzistirati na razgovoru sa stručnjakom.</para>
<para>Dopustite djetetu da samo odabere terapeuta ili terapiju. Primjerice, pitajte ga: "Bi li željelo da terapeut bude muškarac ili žena? Koliko bi se puta htjelo naći s terapeutom?" Dajući djetetu mogućnost izbora, razvit će te kod njega osjećaj kontrole - osjećat će se bolje i neće imati osjećaj prisile.</para>
<para>Ako neke od ovih strategija ne uspiju onda morate upotrijebiti snagu roditeljskog autoriteta. Zapamtite, iskustva roditelja pokazala su da su djeca koja su se najviše opirala odlasku stručnjaku, godinama kasnije, zahvalna roditeljima što su inzistirali na poduzimanju koraka kako bi se problem riješio.</para>
<para>Odluka o traženju stručne pomoći nije lagana. Možda niste sigurni u ispravnost odluke, ali kad odlučite, znate da je to za dobrobit vašeg djeteta. Važno je i povjerenje koje imate u dijete. Ponekad djeca misle da ih roditelji vode stručnjaku jer su sami digli ruke od njih. Razuvjerite ih i uvjerite u suprotno, naime da je odlazak terapeutu dobar izbor temeljen na pozitivnim očekivanjima. Uvjerite ga da traženje stručne pomoći ni u kojem slučaju nije očajnički čin i vid kazne, nego čin koji daje nadu u poboljšanje. Smisao mudrog roditeljstva i mudrog načina života je u tome da se potraži pomoć u pravo vrijeme i na pravom mjestu kako bi se postigao željeni cilj.</para>

Dijete treba stručnu pomoć? Kako ga uvjeriti da ode na razgovor kod profesionalca? Svaki dan sve je više i više djece, kojoj je potrebna stručna pomoć. U većini slučajeva, ističu stručnjaci djeca su ta koja samoinicijativno traže profesionalni savjet, ali uvijek postoje i iznimke, a to su kad djeca ne žele priznati da imaju problem i otići na razgovor kod profesionalca. Većina njih ne voli čak ni redovne preglede kod zubara ili liječnika, a kamoli odlaske psihologu ili psihijatru.
Postoji nekoliko razloga zbog kojih vaše dijete može biti zabrinuto te odbijati pomoć stručnjaka. Većina djece nije svjesna vlastitih emocionalnih problema i problema u ponašanju. Ako je dijete sklono razdražljivosti, vrijeđanju drugih, prkosu, može kriviti sve ostale zbog vlastitog ponašanja. Ako pak pati od tjeskobe ili depresije, možda misli da se sva djeca tako osjećaju i ne smatra da zavređuje posebnu pomoć. Neka djeca smatraju da im nema pomoći, a neke je stid te ne žele da netko drugi zna za njihove probleme.
Bez obzira na sva spomenuta djetetova razmišljanja i ponašanja, najvjerojatnije će te vi (roditelj) biti osoba koja će odlučiti hoće li vaše dijete posjetiti stručnjaka za mentalno zdravlje. Ako odlučite otići sami, da se informirate ili da možda unaprijedite sebe kao roditelja, učinite to diskretno, ne spominjući to djetetu. No, ako odlučite odvesti dijete, razmislite kako mu to najbezbolnije priopćiti. Nastojte izbjeći izravno sukobljavanje, a bezuvjetno inzistiranje pokušajte ostaviti za kraj.

Kako izbjeći sukob oko odlaska stručnjaku?

Ako dijete nije oduševljeno idejom o odlasku stručnjaku, nema potrebe za pretjeranom zabrinutosti jer se psiholozi i psihijatri znaju nositi s djecom koja pružaju otpor. Uostalom, i vi kao roditelj možete utjecati na djetetovu konačnu odluku. Ideje o odlasku profesionalcu predstavite kao nešto što je “fora” , a ne negativno. Recite: “Mi smo pametna obitelj, i kad želimo nešto poboljšati, obratimo se stručnjaku.”
Ako se dijete složi da potražite pomoć stručnjaka, onda i vi kao roditelj ponudite nagradu, skuhajte mu omiljeno jelo ili napravite nešto što će ga dodatno motivirati. Kad pružite djetetu mali poticaj ili mu date neku nagradu zato što je otišlo stručnjaku i surađivalo, tada koristite djelotvornu bihevioralnu terapiju. Pokušajte dati alternativu psihološkom savjetovanju te jasno identificirajte problem u ponašanju. Dajte djetetu mogućnost da promijeni ponašanje u određenom vremenskom razdoblju. Ako je pokušaj bio uspješan, nema potrebe za terapijom. Vjerojatnije je da do promjena neće doći tako lako, ali tada ćete moći inzistirati na razgovoru sa stručnjakom.
Dopustite djetetu da samo odabere terapeuta ili terapiju. Primjerice, pitajte ga: "Bi li željelo da terapeut bude muškarac ili žena? Koliko bi se puta htjelo naći s terapeutom?" Dajući djetetu mogućnost izbora, razvit će te kod njega osjećaj kontrole - osjećat će se bolje i neće imati osjećaj prisile.
Ako neke od ovih strategija ne uspiju onda morate upotrijebiti snagu roditeljskog autoriteta. Zapamtite, iskustva roditelja pokazala su da su djeca koja su se najviše opirala odlasku stručnjaku, godinama kasnije, zahvalna roditeljima što su inzistirali na poduzimanju koraka kako bi se problem riješio.
Odluka o traženju stručne pomoći nije lagana. Možda niste sigurni u ispravnost odluke, ali kad odlučite, znate da je to za dobrobit vašeg djeteta. Važno je i povjerenje koje imate u dijete. Ponekad djeca misle da ih roditelji vode stručnjaku jer su sami digli ruke od njih. Razuvjerite ih i uvjerite u suprotno, naime da je odlazak terapeutu dobar izbor temeljen na pozitivnim očekivanjima. Uvjerite ga da traženje stručne pomoći ni u kojem slučaju nije očajnički čin i vid kazne, nego čin koji daje nadu u poboljšanje. Smisao mudrog roditeljstva i mudrog načina života je u tome da se potraži pomoć u pravo vrijeme i na pravom mjestu kako bi se postigao željeni cilj. Petra Majetić 

strucna_pomoc_pixabay

Dijete treba stručnu pomoć? Kako ga uvjeriti da ode na razgovor kod profesionalca?

<para>Odgovor na pitanje iz naslova očekujemo na forumu od naših čitateljica. Naime, iskustvo svakog roditelja je posebno i drugačije kad su dude varalice u pitanju. Neka djeca bezbolno prođu odvikavanje od dude, jednostavno ju bace ili prihvate ono što im kažu roditelji zašto duda više nije dobra. Druga djeca ne mogu bez dude ni u trećoj godini života, obično ju u toj dobi trebaju  samo pred spavanje a tijekom dana nemaju za njom potrebu, dude se ni ne sjete. No, ako ju ne dobiju kada zatraže, tada nije lako ni djetetu ni mami ili tati, jer to odvikavanje ipak ne prođe bez suza. Ima i djece koja se od dude jednostavno ne odvajaju, to dakako roditelje baca u očaj, pogotovo kada se radi o djetetu koje je starije od dvije godine i koje ne želi napustiti svoju „najbolju prijateljicu“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovisnost o dudi zna zaista prerasti u problem, neke mame znaju reći da im dijete niti priča niti jede, nego samo ima dudu u ustima. Nije dakako baš tako, ali nije ni daleko od istine. Nemojmo zaboraviti ni da neka djeca nikad dudu nisu imala niti htjela, bez obzira što su im je roditelji znali ponuditi kao utjehu ako je dijete bilo bolesno, ili su ga mučili dojenački grčevi, a što obično i jesu najčešće situacije kada roditelji posegnu za dudom varalicom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
    <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 U kojoj dobi odviknuti dijete od dude?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na rastanak s dudom ne bi trebalo baš čekati da dijete navrši tri godine, krene u jaslice ili vrtić, jer to podrazumijeva ipak duži period korištenja dude i navikavanje na nju. Često se odvajanje od dude zna protegnuti na mjesece, čak i na godinu, a svaki pokušaj popraćen je dječjim plačem, moljakanjem i vrištanjem na što roditelji na kraju popuste. Što više vremena prolazi, dude se sve teže riješiti. Pokušajte dijete odviknuti od dude između četvrtog i šestog mjeseca, kada i prestaju kolike, a nagon za sisanjem slabi, jer polako dolazi vrijeme za upoznavanje kašica. Pokušajte ograničiti vrijeme korištenja dude, primjerice, samo za spavanje ili utjehu.Razdoblje kada ćete dijete odviknuti od dude birate isključivo sami i u tome morate biti odlučni i ustrajni. Prije svega tijekom perioda odvikavanja od dude druge promjene u djetetovom životu mogu vam otežati situaciju (odvikavanje od drugih stvari, privikavanje na vrtić, preseljenje i sl.).U ovakvoj situaciji djetetu ne smijete lagati ni obećavati nešto što ne možete ispuniti. Odvikavanje mora biti u dogovoru s drugim roditeljem koji će također biti ustrajan i podržavati  odluku o napuštanju dude.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Do prvog rođendana bez dude
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dijete koje prihvati dudu teško se od nje odvoji. Sisanje zadovoljava najprije potrebu za hranom, ali je također i način kojim dijete ublaži osjećaj samoće i straha.Duda smiruje dijete u onim trenucima kad mama nije kraj njega. Pomaže mu i kada niču zubi i probijaju otečene i crvene desni, što djetetu nije ugodno. Kad god odvikavanje od dude bilo, u prvoj ili drugoj ili trećoj godini djetetova života, osnovno je pravilo da se ne služite silom ili kaznom kako bi dijete napustilo dudu. Također, jako je važno da bez obzira na suze i ljutnju, budete uporni. Koju god metodu izabrali vaše će dijete vjerojatno par dana plakati za dudom i moliti vas da mu je vratite, no, na kraju će se prilagoditi. Budite strpljivi, jer će se na kraju trud isplatiti tako što će dijete baciti dudu zauvijek. Za zbogom dudi nudimo nekoliko savjeta, različita su iskustva i vjerujemo da jedna od metoda mora „upaliti“ .Najpouzdanija je ona najradikalnija: a to je odluka da od sutra dude više nema. I gotovo. No, ako popustite i  već prekosutra vratite dudu u igru, onda morate pokušati s nekim drugim načinom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Ograničite vrijeme s dudom
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odvikavanje možete započeti na način da dijete može dobiti dudu samo u nekim trenucima dana kada mu treba utjeha. Dakle, ne kad je zauzeto igrom, već eventualno za vrijeme dnevnog spavanja ili večernjeg uspavljivanja.Kad dijete ne koristi dudu, neka mu ne bude pred očima, a osobito nek ne visi spremna na lančiću za dudu. Dozvolite djetetu da koristi dudu samo na kratko i kad smatrate da mu zaista treba.Postepeno smanjite učestalost i vrijeme korištenja dude. Odredite koje će vrijeme u danu vaše dijete moći provesti s dudom te ga pokušajte ograničiti samo na vrijeme spavanja i samog uspavljivanja. Kada se dijete jednom prilagodi tom novom režimu, krenite na uspavljivanje bez dude.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
  Uključite dijete u odvikavanje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Recite starijem djetetu da se treba odreći dude da ju poklonite mlađem, iako ou vjerojatno nećete učiniti, ali poanta je da se samo odrekne dude. Mijenjajte dudu za novu igračku, ali kada je zamjena jednom obavljena, dijete treba shvatiti da nema povratka. Potaknite dijete da ju samo baci u smeće i tako shvati da je duda otišla zauvijek.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Knjige i priče o odlasku dude
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako je dijete malo starije, možete zajedno čitati prigodnu literaturu pomoću koje ćete ga psihički pripremiti na rastanak od dude. Postoje i crtići i slikovnice namijenjeni upravo tom problemu, primjerice, kako je medo bacio dudu i slično.  Čitajte djetetu te priče. Kroz priče i razgovore potičite ga da odluči ostaviti dudu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nagrada
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kažite djetetu da ako se odrekne dude na određeno vrijeme, ali mora biti u pitanju barem jedan dan ili više, dobit će nagradu. I potrudite se da nagrada bude vrijedna te žrtve. Ili odvedite dijete zajedno s dudom u dućan s igračkama i dozvolite mu da si samo izabere novu igračku ili plišanu životinju koja će služiti kao zamjena za dudu. Na blagajni "platite" igračku dudom. Mnogi prodavači u dućanima s igračkama već imaju iskustva s ovakvom metodom i voljni su se pretvarati zajedno s vama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Connor Evans - fotolia</para>

Kako reći zbogom dudi? U kojoj dobi odviknuti dijete od dude? Odgovor na pitanje iz naslova očekujemo na forumu od naših čitateljica. Naime, iskustvo svakog roditelja je posebno i drugačije kad su dude varalice u pitanju. Neka djeca bezbolno prođu odvikavanje od dude, jednostavno ju bace ili prihvate ono što im kažu roditelji zašto duda više nije dobra. Druga djeca ne mogu bez dude ni u trećoj godini života, obično ju u toj dobi trebaju  samo pred spavanje a tijekom dana nemaju za njom potrebu, dude se ni ne sjete. No, ako ju ne dobiju kada zatraže, tada nije lako ni djetetu ni mami ili tati, jer to odvikavanje ipak ne prođe bez suza. Ima i djece koja se od dude jednostavno ne odvajaju, to dakako roditelje baca u očaj, pogotovo kada se radi o djetetu koje je starije od dvije godine i koje ne želi napustiti svoju „najbolju prijateljicu“.
   
Ovisnost o dudi zna zaista prerasti u problem, neke mame znaju reći da im dijete niti priča niti jede, nego samo ima dudu u ustima. Nije dakako baš tako, ali nije ni daleko od istine. Nemojmo zaboraviti ni da neka djeca nikad dudu nisu imala niti htjela, bez obzira što su im je roditelji znali ponuditi kao utjehu ako je dijete bilo bolesno, ili su ga mučili dojenački grčevi, a što obično i jesu najčešće situacije kada roditelji posegnu za dudom varalicom.
    
   U kojoj dobi odviknuti dijete od dude?
   
   
Na rastanak s dudom ne bi trebalo baš čekati da dijete navrši tri godine, krene u jaslice ili vrtić, jer to podrazumijeva ipak duži period korištenja dude i navikavanje na nju. Često se odvajanje od dude zna protegnuti na mjesece, čak i na godinu, a svaki pokušaj popraćen je dječjim plačem, moljakanjem i vrištanjem na što roditelji na kraju popuste. Što više vremena prolazi, dude se sve teže riješiti. Pokušajte dijete odviknuti od dude između četvrtog i šestog mjeseca, kada i prestaju kolike, a nagon za sisanjem slabi, jer polako dolazi vrijeme za upoznavanje kašica. Pokušajte ograničiti vrijeme korištenja dude, primjerice, samo za spavanje ili utjehu.Razdoblje kada ćete dijete odviknuti od dude birate isključivo sami i u tome morate biti odlučni i ustrajni. Prije svega tijekom perioda odvikavanja od dude druge promjene u djetetovom životu mogu vam otežati situaciju (odvikavanje od drugih stvari, privikavanje na vrtić, preseljenje i sl.).U ovakvoj situaciji djetetu ne smijete lagati ni obećavati nešto što ne možete ispuniti. Odvikavanje mora biti u dogovoru s drugim roditeljem koji će također biti ustrajan i podržavati  odluku o napuštanju dude.
   
   Do prvog rođendana bez dude
   
   
Dijete koje prihvati dudu teško se od nje odvoji. Sisanje zadovoljava najprije potrebu za hranom, ali je također i način kojim dijete ublaži osjećaj samoće i straha.Duda smiruje dijete u onim trenucima kad mama nije kraj njega. Pomaže mu i kada niču zubi i probijaju otečene i crvene desni, što djetetu nije ugodno. Kad god odvikavanje od dude bilo, u prvoj ili drugoj ili trećoj godini djetetova života, osnovno je pravilo da se ne služite silom ili kaznom kako bi dijete napustilo dudu. Također, jako je važno da bez obzira na suze i ljutnju, budete uporni. Koju god metodu izabrali vaše će dijete vjerojatno par dana plakati za dudom i moliti vas da mu je vratite, no, na kraju će se prilagoditi. Budite strpljivi, jer će se na kraju trud isplatiti tako što će dijete baciti dudu zauvijek. Za zbogom dudi nudimo nekoliko savjeta, različita su iskustva i vjerujemo da jedna od metoda mora „upaliti“ .Najpouzdanija je ona najradikalnija: a to je odluka da od sutra dude više nema. I gotovo. No, ako popustite i  već prekosutra vratite dudu u igru, onda morate pokušati s nekim drugim načinom.
   
   Ograničite vrijeme s dudom
   
   
Odvikavanje možete započeti na način da dijete može dobiti dudu samo u nekim trenucima dana kada mu treba utjeha. Dakle, ne kad je zauzeto igrom, već eventualno za vrijeme dnevnog spavanja ili večernjeg uspavljivanja.Kad dijete ne koristi dudu, neka mu ne bude pred očima, a osobito nek ne visi spremna na lančiću za dudu. Dozvolite djetetu da koristi dudu samo na kratko i kad smatrate da mu zaista treba.Postepeno smanjite učestalost i vrijeme korištenja dude. Odredite koje će vrijeme u danu vaše dijete moći provesti s dudom te ga pokušajte ograničiti samo na vrijeme spavanja i samog uspavljivanja. Kada se dijete jednom prilagodi tom novom režimu, krenite na uspavljivanje bez dude.
   
    Uključite dijete u odvikavanje
   
   
Recite starijem djetetu da se treba odreći dude da ju poklonite mlađem, iako ou vjerojatno nećete učiniti, ali poanta je da se samo odrekne dude. Mijenjajte dudu za novu igračku, ali kada je zamjena jednom obavljena, dijete treba shvatiti da nema povratka. Potaknite dijete da ju samo baci u smeće i tako shvati da je duda otišla zauvijek.
   
   Knjige i priče o odlasku dude
   
   
Ako je dijete malo starije, možete zajedno čitati prigodnu literaturu pomoću koje ćete ga psihički pripremiti na rastanak od dude. Postoje i crtići i slikovnice namijenjeni upravo tom problemu, primjerice, kako je medo bacio dudu i slično.  Čitajte djetetu te priče. Kroz priče i razgovore potičite ga da odluči ostaviti dudu.
   
   Nagrada
   
   
Kažite djetetu da ako se odrekne dude na određeno vrijeme, ali mora biti u pitanju barem jedan dan ili više, dobit će nagradu. I potrudite se da nagrada bude vrijedna te žrtve. Ili odvedite dijete zajedno s dudom u dućan s igračkama i dozvolite mu da si samo izabere novu igračku ili plišanu životinju koja će služiti kao zamjena za dudu. Na blagajni "platite" igračku dudom. Mnogi prodavači u dućanima s igračkama već imaju iskustva s ovakvom metodom i voljni su se pretvarati zajedno s vama.
 

Foto: © Connor Evans - fotolia M.G. 

Kako reći zbogom dudi?

<para>Jedna od tri nedavno izabrane najučiteljice Hrvatske je i Martina Bedeniković koja je poštovana i cijenjena i od kolega učitelja, a posebno od svojih učenika bivših, ali i sadašnjih Varaždinka s 27-godišnjim učiteljskim stažem, učiteljica je razredne nastave i svakodnevno podučava nove generacije u I. Osnovnoj školi Varaždin.</para>
<para>Izbor za najučiteljicu Hrvatske provodio se u sklopu natječaja u HRT-ovoj emisiji Hrvatska uživo, a nominirali su je učenici 7.b razreda.</para>
<para>"<emphasis>Ona ima odgovor na sva naša pitanja i svu djecu jednako voli, a od razreda čini ekipu. Ona se posveti svakom djetetu posebno i uspijeva riješiti sve brige, tuge, razmirice, svađe... Ona znanje prenosi djeci na poseban način i ne piše testove tako dugo dok nije sigurna da su sva djeca shvatila gradivo. Ona veže vezice na tenisicama, pažljivo bira riječi kojima se svakom djetetu obraća, </emphasis>
 <emphasis>potiče ih i daje im samopouzdanje</emphasis>" napisali su učenici 7.b razreda u emocijama nabijenom pismu - nominaciji za svoju najdražu učiteljicu.</para>
<para>
 Što za Vas znači nagrada najučiteljice? Posebno zato jer su vas nominirali, ali i izabrali Vaši bivši i sadašnji učenici? Zasigurno osjećate ponos i zadovoljstvo.
</para>
<para>Da sam najučiteljica, prema mišljenju mojih bivših i sadašnjih učenika i njihovih roditelja, najveća je nagrada koju za svoj rad može dobiti jedan učitelj. Svojom su me nominacijom i stotinama pohvala nagradili nagradom i priznanjem koji su san svakog učitelja- biti najučitelj svojim učenicima i njihovim roditeljima. To je nešto neprocjenjivo, nagrada koja se ne može mjeriti ni s jednom drugom nagradom. Nakon prvobitnog zaprepaštenja kada sam saznala o nominaciji za najučiteljicu i njihovom glasanju, osjećaji sreće, ponosa i odgovornosti smjenjuju se neprekidno.</para>
<para>
 Smatrate li se i osobno "najučiteljicom"?
</para>
<para>Vjerujem da svatko od nas radi posao koji voli. Ja uživam u svom jer volim djecu. Ja sam samo učiteljica svakom svom djetetu i to je ono što me ispunjava kao čovjeka. Takva sam kakva jesam upravo zbog moje djece i njihovih roditelja.</para>
<para>
 Osjećate li da imate "poseban" odnos s Vašim učenicima?
</para>
<para>U radu s djecom pokušavam dati najbolje od sebe, ali isto tako volim i čuti što djeca misle. Kako razmišljam o svojoj vlastitoj djeci, tako razmišljam i o svojoj djeci u školi. Svi su oni moja djeca kojom se izrazito ponosim. Sretna sam kada su oni sretni, žalosna kada je njima teško. Zajednička nam je mana bila i jeste da puno pričamo. Puno vremena smo proveli i provodimo razgovarajući o onim bitnim, ali i manje bitnim stvarima koje ih vesele ili brinu. Zato služe prijatelji, a meni je čast što me oni smatraju svojom dobrom prijateljicom i vjeruju mi. Tome me, još dok sam ja bila dijete, poučavala moja majka - učiteljica razredne nastave koja je prije puno godina u svoju zasluženu mirovinu otišla ispraćena najljepšim riječima svojih učenika, roditelja i kolega.</para>
<para>
 Koliko dugo radite u školstvu i što se od početaka Vašeg rada do danas najviše promijenilo? Koliko generacija ste dosad podučavali?
</para>
<para>Učiteljica sam 27 godina. Prve četiri godine, kao mlada učiteljica, provela sam po zamjenama. Radila sam u OŠ Konjščina, OŠ Zlatar Bistrica, OŠ „Vladimir Nazor“ Budinščina te V. OŠ Varaždin. Nije bilo lako zbog puta i svakodnevnog dugotrajnog izbivanja, no isplatilo se. Svaki savjet mojih mnogobrojnih starijih i iskusnijih kolega upijala sam kao spužva. Od početka šk. god. 1993./1994. radim u I. osnovnoj školi Varaždin. Učitelj sam mentor i sada sam razredna učiteljica šestoj generaciji mojih učenika u školi. Što se najviše promijenilo od početaka rada do danas? To su ljudi i njihovi stavovi prema životu i životnim vrijednostima.</para>
<para>
 Jesu li su se djeca/učenici u tom periodu zaista toliko promijenili ili samo okolnosti i svijet oko nas?
</para>
<para>Djeca su se promijenila u tolikoj mjeri koliko su se promijenile prilike u kojima danas žive. Njihovi roditelji u neprekidnoj su utrci s vremenom, opterećeni mnoštvom problema i briga, najčešće egzistencijalne prirode i sve manje vremena imaju za njih. Pomoć traže u školi i učiteljima jer zbog svoje prezaposlenosti često „traže“ tko će odrastati s njihovom djecom.</para>
<para>
 U pismu koje su učenici napisali prilikom Vaše nominacije piše kako "pažljivo bira riječi kojima se svakom djetetu obraća, potiče ih i daje im samopouzdanje". Da li je samopouzdanje ključ uspjeha u školi i kasnije tijekom života? Smatrate li da bi učitelji/škola prije svega djecu trebali poticati da steknu samopouzdanje?
</para>
<para>Uz roditelje, škola čini važnu kariku u odrastanju djece, potiče njihovu kreativnost, želju za stjecanjem novih znanja, odgovornost, samopouzdanje, komunikativnost, uz sve ostale osobine koje su potrebne u kasnijem radu i životu. Bez svih ovih osobina nema uspješnog mladog čovjeka.</para>
<para>
 Što bi poručili mladim učiteljima koji tek kreću s radom u školstvu?
</para>
<para>Djeca su naša budućnost. Bezbrižnost djetinjstva kroz školske aktivnosti i obaveze prerasta u istinske vrednote obrazovanih i uspješnih naraštaja. Nije sve uvijek idealno jer to nikada ne može biti, ali upravo je to ono što nam daje poticaj da budemo još bolji. I to nam se uvijek višestruko vraća kroz uspjehe koje postižu naši učenici. To nam je najveća nagrada. I zato, moji mladi kolege, volite li ovaj posao, nemojte nikada odustati od njega. Biti učitelj - najljepše je zanimanje na svijetu!</para>
<para>
 Zašto je zanimanje učitelja zadnjih godina na neki način degradirano? Odnosno, često se čuje kako se djeca prema učiteljima odnose s nepoštovanjem, da su učitelji izgubili autoritet. Da li je to zaista tako? Što na to ima najveći utjecaj? Tko su krivici i treba li ih uopće tražiti? Sustav, roditelji, učitelji ili odgovornost snose svi?
</para>
<para>Ne bih se složila s tvrdnjom da se djeca prema učiteljima odnose s nepoštovanjem kao ni da su učitelji u potpunosti izgubili autoritet. Koliko vas učenici i roditelji cijene i poštuju te koliki autoritet imate, ovisi isključivo o vama samima. U svom radu sam uvijek imala i imam neizmjernu podršku i pomoć roditelja svojih učenika. Uvijek sam znala da mogu računati na njih. Smatram da veliku ulogu u tome ima činjenica da smo uvijek razgovarali otvoreno jer imamo zajednički cilj - sreću, zadovoljstvo i uspjeh naše djece. Istina, i djeca i roditelji danas često ističu i traže svoja prava, zaboravljajući pritom na onu drugu stranu - svoje obaveze. U kolektivu I. OŠ Varaždin, a sigurna sam da je tako u svim odgojno-obrazovnim institucijama, pristupamo djeci i njihovim roditeljima s puno pažnje. Često puta i mi učitelji mnogo toga naučimo od svojih učenika i njihovih roditelja. Ne kaže se bez razloga da učitelj mora ostati učenik i onda kada postane učitelj.</para>
<para>Najučitelji Martini čestitamo na osvojenoj nagradi i želimo još puno prekrasnih godina u poslu, koji, kao i svoje učenike - obožava te im prilazi s iznimnim žarom i strpljenjem!</para>

Najučiteljica Martina: Takva sam upravo zbog moje djece i učenika Jedna od tri nedavno izabrane najučiteljice Hrvatske je i Martina Bedeniković koja je poštovana i cijenjena i od kolega učitelja, a posebno od svojih učenika bivših, ali i sadašnjih. Jedna od tri nedavno izabrane najučiteljice Hrvatske je i Martina Bedeniković koja je poštovana i cijenjena i od kolega učitelja, a posebno od svojih učenika bivših, ali i sadašnjih Varaždinka s 27-godišnjim učiteljskim stažem, učiteljica je razredne nastave i svakodnevno podučava nove generacije u I. Osnovnoj školi Varaždin.
Izbor za najučiteljicu Hrvatske provodio se u sklopu natječaja u HRT-ovoj emisiji Hrvatska uživo, a nominirali su je učenici 7.b razreda.
"Ona ima odgovor na sva naša pitanja i svu djecu jednako voli, a od razreda čini ekipu. Ona se posveti svakom djetetu posebno i uspijeva riješiti sve brige, tuge, razmirice, svađe... Ona znanje prenosi djeci na poseban način i ne piše testove tako dugo dok nije sigurna da su sva djeca shvatila gradivo. Ona veže vezice na tenisicama, pažljivo bira riječi kojima se svakom djetetu obraća, 
   potiče ih i daje im samopouzdanje" napisali su učenici 7.b razreda u emocijama nabijenom pismu - nominaciji za svoju najdražu učiteljicu.

   Što za Vas znači nagrada najučiteljice? Posebno zato jer su vas nominirali, ali i izabrali Vaši bivši i sadašnji učenici? Zasigurno osjećate ponos i zadovoljstvo.

Da sam najučiteljica, prema mišljenju mojih bivših i sadašnjih učenika i njihovih roditelja, najveća je nagrada koju za svoj rad može dobiti jedan učitelj. Svojom su me nominacijom i stotinama pohvala nagradili nagradom i priznanjem koji su san svakog učitelja- biti najučitelj svojim učenicima i njihovim roditeljima. To je nešto neprocjenjivo, nagrada koja se ne može mjeriti ni s jednom drugom nagradom. Nakon prvobitnog zaprepaštenja kada sam saznala o nominaciji za najučiteljicu i njihovom glasanju, osjećaji sreće, ponosa i odgovornosti smjenjuju se neprekidno.

   Smatrate li se i osobno "najučiteljicom"?

Vjerujem da svatko od nas radi posao koji voli. Ja uživam u svom jer volim djecu. Ja sam samo učiteljica svakom svom djetetu i to je ono što me ispunjava kao čovjeka. Takva sam kakva jesam upravo zbog moje djece i njihovih roditelja.

   Osjećate li da imate "poseban" odnos s Vašim učenicima?

U radu s djecom pokušavam dati najbolje od sebe, ali isto tako volim i čuti što djeca misle. Kako razmišljam o svojoj vlastitoj djeci, tako razmišljam i o svojoj djeci u školi. Svi su oni moja djeca kojom se izrazito ponosim. Sretna sam kada su oni sretni, žalosna kada je njima teško. Zajednička nam je mana bila i jeste da puno pričamo. Puno vremena smo proveli i provodimo razgovarajući o onim bitnim, ali i manje bitnim stvarima koje ih vesele ili brinu. Zato služe prijatelji, a meni je čast što me oni smatraju svojom dobrom prijateljicom i vjeruju mi. Tome me, još dok sam ja bila dijete, poučavala moja majka - učiteljica razredne nastave koja je prije puno godina u svoju zasluženu mirovinu otišla ispraćena najljepšim riječima svojih učenika, roditelja i kolega.

   Koliko dugo radite u školstvu i što se od početaka Vašeg rada do danas najviše promijenilo? Koliko generacija ste dosad podučavali?

Učiteljica sam 27 godina. Prve četiri godine, kao mlada učiteljica, provela sam po zamjenama. Radila sam u OŠ Konjščina, OŠ Zlatar Bistrica, OŠ „Vladimir Nazor“ Budinščina te V. OŠ Varaždin. Nije bilo lako zbog puta i svakodnevnog dugotrajnog izbivanja, no isplatilo se. Svaki savjet mojih mnogobrojnih starijih i iskusnijih kolega upijala sam kao spužva. Od početka šk. god. 1993./1994. radim u I. osnovnoj školi Varaždin. Učitelj sam mentor i sada sam razredna učiteljica šestoj generaciji mojih učenika u školi. Što se najviše promijenilo od početaka rada do danas? To su ljudi i njihovi stavovi prema životu i životnim vrijednostima.

   Jesu li su se djeca/učenici u tom periodu zaista toliko promijenili ili samo okolnosti i svijet oko nas?

Djeca su se promijenila u tolikoj mjeri koliko su se promijenile prilike u kojima danas žive. Njihovi roditelji u neprekidnoj su utrci s vremenom, opterećeni mnoštvom problema i briga, najčešće egzistencijalne prirode i sve manje vremena imaju za njih. Pomoć traže u školi i učiteljima jer zbog svoje prezaposlenosti često „traže“ tko će odrastati s njihovom djecom.

   U pismu koje su učenici napisali prilikom Vaše nominacije piše kako "pažljivo bira riječi kojima se svakom djetetu obraća, potiče ih i daje im samopouzdanje". Da li je samopouzdanje ključ uspjeha u školi i kasnije tijekom života? Smatrate li da bi učitelji/škola prije svega djecu trebali poticati da steknu samopouzdanje?

Uz roditelje, škola čini važnu kariku u odrastanju djece, potiče njihovu kreativnost, želju za stjecanjem novih znanja, odgovornost, samopouzdanje, komunikativnost, uz sve ostale osobine koje su potrebne u kasnijem radu i životu. Bez svih ovih osobina nema uspješnog mladog čovjeka.

   Što bi poručili mladim učiteljima koji tek kreću s radom u školstvu?

Djeca su naša budućnost. Bezbrižnost djetinjstva kroz školske aktivnosti i obaveze prerasta u istinske vrednote obrazovanih i uspješnih naraštaja. Nije sve uvijek idealno jer to nikada ne može biti, ali upravo je to ono što nam daje poticaj da budemo još bolji. I to nam se uvijek višestruko vraća kroz uspjehe koje postižu naši učenici. To nam je najveća nagrada. I zato, moji mladi kolege, volite li ovaj posao, nemojte nikada odustati od njega. Biti učitelj - najljepše je zanimanje na svijetu!

   Zašto je zanimanje učitelja zadnjih godina na neki način degradirano? Odnosno, često se čuje kako se djeca prema učiteljima odnose s nepoštovanjem, da su učitelji izgubili autoritet. Da li je to zaista tako? Što na to ima najveći utjecaj? Tko su krivici i treba li ih uopće tražiti? Sustav, roditelji, učitelji ili odgovornost snose svi?

Ne bih se složila s tvrdnjom da se djeca prema učiteljima odnose s nepoštovanjem kao ni da su učitelji u potpunosti izgubili autoritet. Koliko vas učenici i roditelji cijene i poštuju te koliki autoritet imate, ovisi isključivo o vama samima. U svom radu sam uvijek imala i imam neizmjernu podršku i pomoć roditelja svojih učenika. Uvijek sam znala da mogu računati na njih. Smatram da veliku ulogu u tome ima činjenica da smo uvijek razgovarali otvoreno jer imamo zajednički cilj - sreću, zadovoljstvo i uspjeh naše djece. Istina, i djeca i roditelji danas često ističu i traže svoja prava, zaboravljajući pritom na onu drugu stranu - svoje obaveze. U kolektivu I. OŠ Varaždin, a sigurna sam da je tako u svim odgojno-obrazovnim institucijama, pristupamo djeci i njihovim roditeljima s puno pažnje. Često puta i mi učitelji mnogo toga naučimo od svojih učenika i njihovih roditelja. Ne kaže se bez razloga da učitelj mora ostati učenik i onda kada postane učitelj.
Najučitelji Martini čestitamo na osvojenoj nagradi i želimo još puno prekrasnih godina u poslu, koji, kao i svoje učenike - obožava te im prilazi s iznimnim žarom i strpljenjem! Adrijana Bakoš 

moj-3-b_martina-bedenikovic

moj-7-b_martina-bedenikovic

Najučiteljica Martina: Takva sam upravo zbog moje djece i učenika

<para>Sajam „Dani beba, djece i trudnica“ se od ove godine održava u novom trgovačkom centru Mall of Split. U  prekrasnom prostoru centra na hodnicima prizemlja, posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode za trudnice,  bebe i  djecu. Uz generalnog pokrovitelja sajma Lina iz Podravke i počasnog sponzora Grada Splita, posjetitelje će dočekati i ostali sponzori sajma: Jane,  Mali anđeo, Magic Baby, mali split, Nestle, Peg-Perego, Töpfer, Violeta i Zvečevo. Uz ova poznata imena, na sajmu će izlagati i mnogobrojni izlagači s raznolikim proizvodima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovaj specijalizirani sajam pruža roditeljima mogućnost da se upoznaju s novitetima i brendovima, novim proizvodima, te dobiju korisne savjete o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Posjetitelje će obradovati i specijalne sajamske ponude, a upravo ovaj sajam je poznat po najvećoj ponudi proizvoda za bebe i djecu na jednom mjestu kao i po atraktivnim i primamljivim popustima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju i mnogobrojne nagradne igre.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Popis svih izlagača i partnera bit će objavljen nekoliko dana prije održavanja sajma na službenim web stranicama sajma 
 <ulink url="http://www.danibeba.com/">www.danibeba.com</ulink>
 .<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
O svim aktivnostima tijekom održavanja sajma organizator će non-stop obavještavati putem  facebook stranice 
 <ulink url="http://www.facebook.com/Dani.beba">Dani.beba</ulink>
 .<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Dani beba, djece i trudnica“ nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, djecu i trudnice.</para>

26.  Dani beba, djece i trudnica Splitsko izdanje najvećeg specijaliziranog sajma za bebe, djecu, trudnice i roditelje u regiji Sajam „Dani beba, djece i trudnica“ se od ove godine održava u novom trgovačkom centru Mall of Split. U  prekrasnom prostoru centra na hodnicima prizemlja, posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode za trudnice,  bebe i  djecu. Uz generalnog pokrovitelja sajma Lina iz Podravke i počasnog sponzora Grada Splita, posjetitelje će dočekati i ostali sponzori sajma: Jane,  Mali anđeo, Magic Baby, mali split, Nestle, Peg-Perego, Töpfer, Violeta i Zvečevo. Uz ova poznata imena, na sajmu će izlagati i mnogobrojni izlagači s raznolikim proizvodima.
   
Ovaj specijalizirani sajam pruža roditeljima mogućnost da se upoznaju s novitetima i brendovima, novim proizvodima, te dobiju korisne savjete o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba.
   
Posjetitelje će obradovati i specijalne sajamske ponude, a upravo ovaj sajam je poznat po najvećoj ponudi proizvoda za bebe i djecu na jednom mjestu kao i po atraktivnim i primamljivim popustima.
   
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju i mnogobrojne nagradne igre.
   
Popis svih izlagača i partnera bit će objavljen nekoliko dana prije održavanja sajma na službenim web stranicama sajma 
      www.danibeba.com
   .
   
O svim aktivnostima tijekom održavanja sajma organizator će non-stop obavještavati putem  facebook stranice 
      Dani.beba
   .
   
„Dani beba, djece i trudnica“ nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, djecu i trudnice. žena.hr 

26.  Dani beba, djece i trudnica

<para> Razna upozorenja, podsjećanja ili ponekad roditelji i sami "uskoče" i naprave nešto umjesto djeteta jer predviđaju da bi dijete moglo pogriješiti - nešto proliti, pasti i ozlijediti se ili jednostavno - donijeti pogrešnu odluku. Takav roditeljski stav, unatoč svima brigama koje dječja samostalnost donosi, je uglavnom pogrešan i nepotreban. Djeca uče na vlastitim greškama i važno je tu i tamo pogriješiti. Nenamjerne greške važne su za zdrav i pravilan dječji psihički razvoj kao i razvoj samopouzdanja.
</para>
<para>Ovisno kako djecu učimo da se nose s učinjenim pogreškama ovisi i kako će ih djeca shvatiti. Kao izazov i priliku da nauče nešto novo ili kao prijetnju koju pod svaku cijenu u budućnosti treba izbjegavati.</para>
<heading4>Roditelji koji stalno interveniraju</heading4>
<para>Pojedini roditelji prečesto priskaču u pomoć, pa kada i ona nije neophodna, ili već dijete prije nego je moglo učiniti pogrešku sprječavaju od nastanka iste ili sudjeluju s djetetom u određenom problemu i sprječavaju njegov nastanak. I jedno i drugo je pogrešno. Zbog djetetova razvoja i samopoštovanja te snalaženja u novim situacijama koje će mu u odrasloj dobi biti neophodno, bilo bi poželjno da roditelji što prije prestanu s nepotrebnim "intervencijama". Dakako, roditeljima je ponekad jednostavnije "uskočiti" u djetetove cipele i napraviti zadatak umjesto njega, jer smatraju kako će sve ispasti dobro i neće imati prilike "zabrljati", nego popravljati situaciju kada ispade loša, no to nikako nije rješenje - odnosno to je loše rješenje. Osim toga, ako im ugađaju, roditelji smatraju da tako kupuju djecu i njihovo poštovanje.</para>
<heading4>Roditelji koji "<emphasis>peru ruke od svega</emphasis>"</heading4>
<para>Jednako je loše i okrenuti se od problema i spašavanja djeteta iz problema te "<emphasis>oprati ruke od svega</emphasis>". Ovakav način djetetu šalje poruku kako je nesposobno nešto napraviti samostalno te da roditelji nisu tu kako bi ih spašavali iz njihovih grešaka. Pogrešno! Djeca se ponekad nađu u problemima koji su veći od njih samih, iako su zapravo maleni, za djecu su veliki i zbog svojih godina nisu se sposobni samostalno s njima nositi. U tom slučaju roditelji trebaju pomoći koliko su već u mogućnosti te dati djetetu priliku da nešto nauči iz situacije.</para>
<heading4>Važnost zajedničkog fokusiranja na pronalazak rješenja</heading4>
<para>
 Uloga roditelja je da budu podrška djetetu koliko god pogreška bila velika. Pogreške ili loše odluke treba djetetu objasniti kao još jednu priliku za kritičko razmišljanje i buduće rješavanje problema te podizanje samopoštovanja. Ono što bi roditelji i dijete trebali je zajedničko fokusiranje na pronalazak rješenja, a nikako ne roditeljsko spašavanje situacije ili potpuno okretanje glave od problema.</para>
<para>Kad je problem već nastao i greška je učinjena, važno se zapitati: Što ćemo učiniti da to popravimo? Kako ćeš/ćemo to napraviti? Što smo iz toga naučili?</para>
<para>Rješavanje i nadilaženje problema ponekad je veliki zalogaj za djecu i nisu uvijek oduševljeni samim postupkom, no osjećaj zadovoljstva nakon uspješno obavljena zadatka nadmašit će sam problem te će ga djeca doživjeti kao veliku nagradu. Djeca probleme doživljavaju kao izazove koje treba savladati, ne kao prijetnje koje je poželjeno izbjegavati.
</para>
<para>Upravo učenje praktičnih vještina iz svakodnevna života omogućuje djeci da i griješe. Iako je gledano s roditeljske strane ponekad pravi izazov dozvoliti djetetu da pogriješi, važno je ipak dozvoliti greške. Kada dijete pogriješi važno je izbjeći prodike, nabijanje osjećaja krivnje ili srama. Djeca najlakše i najjednostavnije shvate i riješe problem kada im se omogući sudjelovanje u njegovu popravljanju i ispravljanju. Tako će djeca stvarati prijeko potrebno samopouzdanje koje će ih uspješno voditi kroz sve životne izazove.</para>

Dopustite djeci da pogriješe. Razvit će samopouzdanje i lakše donositi odluke Roditelji, uglavnom, djecu pokušavaju spriječiti u griješenju.  Razna upozorenja, podsjećanja ili ponekad roditelji i sami "uskoče" i naprave nešto umjesto djeteta jer predviđaju da bi dijete moglo pogriješiti - nešto proliti, pasti i ozlijediti se ili jednostavno - donijeti pogrešnu odluku. Takav roditeljski stav, unatoč svima brigama koje dječja samostalnost donosi, je uglavnom pogrešan i nepotreban. Djeca uče na vlastitim greškama i važno je tu i tamo pogriješiti. Nenamjerne greške važne su za zdrav i pravilan dječji psihički razvoj kao i razvoj samopouzdanja.

Ovisno kako djecu učimo da se nose s učinjenim pogreškama ovisi i kako će ih djeca shvatiti. Kao izazov i priliku da nauče nešto novo ili kao prijetnju koju pod svaku cijenu u budućnosti treba izbjegavati.
Roditelji koji stalno interveniraju
Pojedini roditelji prečesto priskaču u pomoć, pa kada i ona nije neophodna, ili već dijete prije nego je moglo učiniti pogrešku sprječavaju od nastanka iste ili sudjeluju s djetetom u određenom problemu i sprječavaju njegov nastanak. I jedno i drugo je pogrešno. Zbog djetetova razvoja i samopoštovanja te snalaženja u novim situacijama koje će mu u odrasloj dobi biti neophodno, bilo bi poželjno da roditelji što prije prestanu s nepotrebnim "intervencijama". Dakako, roditeljima je ponekad jednostavnije "uskočiti" u djetetove cipele i napraviti zadatak umjesto njega, jer smatraju kako će sve ispasti dobro i neće imati prilike "zabrljati", nego popravljati situaciju kada ispade loša, no to nikako nije rješenje - odnosno to je loše rješenje. Osim toga, ako im ugađaju, roditelji smatraju da tako kupuju djecu i njihovo poštovanje.
Roditelji koji "peru ruke od svega"
Jednako je loše i okrenuti se od problema i spašavanja djeteta iz problema te "oprati ruke od svega". Ovakav način djetetu šalje poruku kako je nesposobno nešto napraviti samostalno te da roditelji nisu tu kako bi ih spašavali iz njihovih grešaka. Pogrešno! Djeca se ponekad nađu u problemima koji su veći od njih samih, iako su zapravo maleni, za djecu su veliki i zbog svojih godina nisu se sposobni samostalno s njima nositi. U tom slučaju roditelji trebaju pomoći koliko su već u mogućnosti te dati djetetu priliku da nešto nauči iz situacije.
Važnost zajedničkog fokusiranja na pronalazak rješenja

   Uloga roditelja je da budu podrška djetetu koliko god pogreška bila velika. Pogreške ili loše odluke treba djetetu objasniti kao još jednu priliku za kritičko razmišljanje i buduće rješavanje problema te podizanje samopoštovanja. Ono što bi roditelji i dijete trebali je zajedničko fokusiranje na pronalazak rješenja, a nikako ne roditeljsko spašavanje situacije ili potpuno okretanje glave od problema.
Kad je problem već nastao i greška je učinjena, važno se zapitati: Što ćemo učiniti da to popravimo? Kako ćeš/ćemo to napraviti? Što smo iz toga naučili?
Rješavanje i nadilaženje problema ponekad je veliki zalogaj za djecu i nisu uvijek oduševljeni samim postupkom, no osjećaj zadovoljstva nakon uspješno obavljena zadatka nadmašit će sam problem te će ga djeca doživjeti kao veliku nagradu. Djeca probleme doživljavaju kao izazove koje treba savladati, ne kao prijetnje koje je poželjeno izbjegavati.

Upravo učenje praktičnih vještina iz svakodnevna života omogućuje djeci da i griješe. Iako je gledano s roditeljske strane ponekad pravi izazov dozvoliti djetetu da pogriješi, važno je ipak dozvoliti greške. Kada dijete pogriješi važno je izbjeći prodike, nabijanje osjećaja krivnje ili srama. Djeca najlakše i najjednostavnije shvate i riješe problem kada im se omogući sudjelovanje u njegovu popravljanju i ispravljanju. Tako će djeca stvarati prijeko potrebno samopouzdanje koje će ih uspješno voditi kroz sve životne izazove. Adrijana Bakoš 

djeca_pixabay

Dopustite djeci da pogriješe. Razvit će samopouzdanje i lakše donositi odluke

<para>Veliku ulogu u održavanju organizma u ravnoteži ima i pravilna prehrana, odnosno pravilan unos vitamina i minerala. Iako se upravo ovi nutrijenti vežu za zdrav život, tu su i tzv. „dobre bakterije", koje također imaju veliku ulogu u održavanju zdravlja.</para>
<para>Kada netko spomene bakterije, prva asocijacija gotovo svakoj osobi biti će negativna, odnosno povezivati će ih s razvojem neke bolesti. Međutim, nisu sve bakterije automatski „loše“. Naš probavni sustav normalno funkcionira upravo uz pomoć dobrih bakterija, koje pomažu u jačanju i otpornosti cijelog organizma.</para>
<para>Upravo te bakterije predmet su brojnih istraživanja. Jedno od njih uspjelo je povezati i njihovu prisutnost u majčinom probavnom sustavu sa učinkom na zdravlje nerođenog djeteta.
</para>
<heading4>Dobre bakterije i formiranje imunološkog sustava</heading4>
<para>
Nekada se smatralo kako bebin probavni sustav tijekom trudnoće jednostavno ne sadrži navedene dobre bakterije. Općeprihvaćena teorija je bila ta da prve bakterije put do djetetovog organizma pronalaze tek tijekom samog poroda, prolaskom kroz porođajni kanal.</para>
<para>Tijekom godina ova se teorija ipak pokazala – krivom. Nastanjivanje bakterija u probavnom sustavu djeteta počinje još u maternici, a te su vrste bakterija prisutne i u plodnoj vodi i posteljici, a mogu se pronaći i krvi unutar pupčane vrpce.</para>
<para>Nakon što su dokazali njihovu prisutnost u organizmu djeteta i prije samog rođenja, liječnici su uspjeli utvrditi i njihovu konkretnu ulogu u malom organizmu. Dobre bakterije djeluju kao stimulans koji potiče razvoj imuniteta kod djeteta. Stoga te skupine bakterija koje se tijekom trudnoće prenesu iz majčinog organizma, zapravo jačaju i na neki način „treniraju“ otpornost koju će bebica imati dolaskom na svijet.
</para>
<heading4>Majčin imunološki sustav kao osnova razvoja</heading4>
<para>
Iako se bakterije probavnog sustava prenose s majke na dijete tijekom trudnoće, njihov se sastav ipak ponešto razlikuje. Smatra se kako se konačan sastav bakterija prisutnih u probavnom sustavu, kod djeteta oblikuje oko druge godine života. Počevši od tada, one mogu utjecati na cjelokupni imunološki sustav tijekom života. O njemu, odnosno njegovom formiranju, ovisi hoće li se u budućnosti osoba lakše ili teže „othrvati“ raznim bolestima.</para>
<para>Bakterije u majčinom probavnom sustavu tijekom trudnoće zapravo predstavljaju temelje na kojima će djetetov organizam izgraditi vlastitu floru bakterija u organizmu. Nakon samog rođenja, one se na mališana nastavljaju prenositi tijekom procesa dojenja, te se proces formiranja imuniteta odvija i dalje.
</para>
<heading4>Probiotici tijekom trudnoće</heading4>
<para>
Kako bi se osigurala dovoljna količina dobrih bakterija koja se može prenijeti s majke na dijete, važno je voditi računa o uravnoteženoj prehrani tijekom trudnoće i dojenja. Stručnjaci naglasak stavljaju na unos <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/vaznost-probiotika-u-dojenackoj-dobi/">probiotika</ulink> u organizam. Probiotici se definiraju upravo kao skupine mikroorganizama koji, u adekvatnoj količini, imaju povoljan učinak na organizam „domaćina“. Oni pomažu u uspostavljanju ravnoteže između „dobrih i loših“ bakterija u probavnom sustavu. Crijevna mikroflora veoma se lako nađe izvan ravoteže prilikom prehlada, stresa i sličnih situacija.</para>
<para>Hrana bogata probioticima stoga bi se trebala naći na meniju svake buduće ili nove majke. Najlakše ih je pronaći u mliječnim proizvodima poput jogurta, kefira, sira, ali i namirnicama poput kiselog kupusa. Danas na tržištu možete pronaći i velik broj mliječnih proizvoda dodatno obogaćenih probioticima, koji će osigurati njihov dovoljan unos u organizam.</para>

"Dobre bakterije" i njihova uloga u zdravlju nerođenog djeteta Tijekom trudnoće i dojenja, svakoj je majci zdravlje prioritet. Jer upravo zdrava majka će svom mališanu osigurati sve nutrijente potrebne za normalan rasti razvoj. Veliku ulogu u održavanju organizma u ravnoteži ima i pravilna prehrana, odnosno pravilan unos vitamina i minerala. Iako se upravo ovi nutrijenti vežu za zdrav život, tu su i tzv. „dobre bakterije", koje također imaju veliku ulogu u održavanju zdravlja.
Kada netko spomene bakterije, prva asocijacija gotovo svakoj osobi biti će negativna, odnosno povezivati će ih s razvojem neke bolesti. Međutim, nisu sve bakterije automatski „loše“. Naš probavni sustav normalno funkcionira upravo uz pomoć dobrih bakterija, koje pomažu u jačanju i otpornosti cijelog organizma.
Upravo te bakterije predmet su brojnih istraživanja. Jedno od njih uspjelo je povezati i njihovu prisutnost u majčinom probavnom sustavu sa učinkom na zdravlje nerođenog djeteta.

Dobre bakterije i formiranje imunološkog sustava

Nekada se smatralo kako bebin probavni sustav tijekom trudnoće jednostavno ne sadrži navedene dobre bakterije. Općeprihvaćena teorija je bila ta da prve bakterije put do djetetovog organizma pronalaze tek tijekom samog poroda, prolaskom kroz porođajni kanal.
Tijekom godina ova se teorija ipak pokazala – krivom. Nastanjivanje bakterija u probavnom sustavu djeteta počinje još u maternici, a te su vrste bakterija prisutne i u plodnoj vodi i posteljici, a mogu se pronaći i krvi unutar pupčane vrpce.
Nakon što su dokazali njihovu prisutnost u organizmu djeteta i prije samog rođenja, liječnici su uspjeli utvrditi i njihovu konkretnu ulogu u malom organizmu. Dobre bakterije djeluju kao stimulans koji potiče razvoj imuniteta kod djeteta. Stoga te skupine bakterija koje se tijekom trudnoće prenesu iz majčinog organizma, zapravo jačaju i na neki način „treniraju“ otpornost koju će bebica imati dolaskom na svijet.

Majčin imunološki sustav kao osnova razvoja

Iako se bakterije probavnog sustava prenose s majke na dijete tijekom trudnoće, njihov se sastav ipak ponešto razlikuje. Smatra se kako se konačan sastav bakterija prisutnih u probavnom sustavu, kod djeteta oblikuje oko druge godine života. Počevši od tada, one mogu utjecati na cjelokupni imunološki sustav tijekom života. O njemu, odnosno njegovom formiranju, ovisi hoće li se u budućnosti osoba lakše ili teže „othrvati“ raznim bolestima.
Bakterije u majčinom probavnom sustavu tijekom trudnoće zapravo predstavljaju temelje na kojima će djetetov organizam izgraditi vlastitu floru bakterija u organizmu. Nakon samog rođenja, one se na mališana nastavljaju prenositi tijekom procesa dojenja, te se proces formiranja imuniteta odvija i dalje.

Probiotici tijekom trudnoće

Kako bi se osigurala dovoljna količina dobrih bakterija koja se može prenijeti s majke na dijete, važno je voditi računa o uravnoteženoj prehrani tijekom trudnoće i dojenja. Stručnjaci naglasak stavljaju na unos probiotika u organizam. Probiotici se definiraju upravo kao skupine mikroorganizama koji, u adekvatnoj količini, imaju povoljan učinak na organizam „domaćina“. Oni pomažu u uspostavljanju ravnoteže između „dobrih i loših“ bakterija u probavnom sustavu. Crijevna mikroflora veoma se lako nađe izvan ravoteže prilikom prehlada, stresa i sličnih situacija.
Hrana bogata probioticima stoga bi se trebala naći na meniju svake buduće ili nove majke. Najlakše ih je pronaći u mliječnim proizvodima poput jogurta, kefira, sira, ali i namirnicama poput kiselog kupusa. Danas na tržištu možete pronaći i velik broj mliječnih proizvoda dodatno obogaćenih probioticima, koji će osigurati njihov dovoljan unos u organizam. Nataša Vuk 

trudnica_pixabay

"Dobre bakterije" i njihova uloga u zdravlju nerođenog djeteta

<para> Mala djeca barataju samo s “ovdje” i “sada”, a tek kad krenu u školu počinju razumijevati pojmove prošlosti i budućnosti. U dobi od tri godine dijete će biti sposobno govoriti o prošlom, sadašnjem i budućem vremenu i znat će koliko ima godina. U petoj će biti svjesno dana u tjednu, u šestoj će znati godišnja doba, a u sedmoj godini života bit će sposobno reći koliko je sati.</para>
<para>Djeca postaju svjesna slijeda redovitih događaja kad iskuse rutinu. Dijete razumije da ustaje, doručkuje, ide u vrtić, vraća se kući na ručak itd., do kraja dana dok ne ode na spavanje. Dnevnu rutinu možete iskoristiti za uvođenje vokabulara za vrijeme koristeći riječi poput jutro, poslijepodne, vrijeme za spavanje, prije, poslije, tada, sada.
</para>
<para>Predškolci povezuju vrijeme s određenim dnevnim događajima, primjerice, “vrijeme je za pranje zubiju” ili “vrijeme je za spavanje”, a ne uz vrijeme koje pokazuje sat, primjerice, 11 sati ili 5 sati. Preporuča se da na tom stupnju dijete počne povezivati određene događaje s vremenom koje pokazuje sat. Primjerice, "sada je devet sati, vrijeme je da kreneš na spavanje" i "iz vrtića dolaziš u pet sati." Djecu se može upoznati i s kontrolnim satom koji nas upozorava da je nešto dovršeno, primjerice kuhinjski sat zazvoni kad je kolač gotov i treba ga izvaditi iz pećnice.</para>
<para>Kad dijete shvati da se svakodnevne životne aktivnosti odvijaju u određenim vremenskim razmacima, možete s njim početi razgovarati o prošlim događajima – što je radilo tog jutra u vrtiću, kamo ste ga vodili prošli vikend, što ste mu kupili jučer u trgovini. Ponekad je dobro uzeti slike (ili filmove) ili nacrtati sliku (koja prikazuje rođendansku zabavu od prošlog tjedna) čime se ti prošli događaji djetetu bolje približe.</para>
<para>Dijete može početi govoriti i o budućim događajima ili ih predviđati, primjerice približavanje četvrtog rođendana, izleta ili blagdana. Opišite djetetu što će se događati na rođendanskoj proslavi – tko će doći, kakvu ćete hranu pripremiti, koje igre će se igrati, to će vam naime pomoći da postupno uvedete vokabular koji se odnosi na opis budućih događaja. Upotrijebite riječi kao što su sutra, uskoro, sljedeći tjedan, sljedeći mjesec. Ponekad je korisno odbrojavati dane do posebnog događaja; uzmite jednostavni kalendar i na njemu označite koliko je dana preostalo do željenog događaja.</para>

Za malu djecu vrijeme je relativan pojam! Kako razviti djetetov osjećaj za vrijeme? Kad kažete malom djetetu, "doći ću po tebe u vrtić u četiri popodne", vjerojatno mu to neće puno značiti, jer primjerice, vrijeme za jednog trogodišnjaka vrlo je relativan pojam.  Mala djeca barataju samo s “ovdje” i “sada”, a tek kad krenu u školu počinju razumijevati pojmove prošlosti i budućnosti. U dobi od tri godine dijete će biti sposobno govoriti o prošlom, sadašnjem i budućem vremenu i znat će koliko ima godina. U petoj će biti svjesno dana u tjednu, u šestoj će znati godišnja doba, a u sedmoj godini života bit će sposobno reći koliko je sati.
Djeca postaju svjesna slijeda redovitih događaja kad iskuse rutinu. Dijete razumije da ustaje, doručkuje, ide u vrtić, vraća se kući na ručak itd., do kraja dana dok ne ode na spavanje. Dnevnu rutinu možete iskoristiti za uvođenje vokabulara za vrijeme koristeći riječi poput jutro, poslijepodne, vrijeme za spavanje, prije, poslije, tada, sada.

Predškolci povezuju vrijeme s određenim dnevnim događajima, primjerice, “vrijeme je za pranje zubiju” ili “vrijeme je za spavanje”, a ne uz vrijeme koje pokazuje sat, primjerice, 11 sati ili 5 sati. Preporuča se da na tom stupnju dijete počne povezivati određene događaje s vremenom koje pokazuje sat. Primjerice, "sada je devet sati, vrijeme je da kreneš na spavanje" i "iz vrtića dolaziš u pet sati." Djecu se može upoznati i s kontrolnim satom koji nas upozorava da je nešto dovršeno, primjerice kuhinjski sat zazvoni kad je kolač gotov i treba ga izvaditi iz pećnice.
Kad dijete shvati da se svakodnevne životne aktivnosti odvijaju u određenim vremenskim razmacima, možete s njim početi razgovarati o prošlim događajima – što je radilo tog jutra u vrtiću, kamo ste ga vodili prošli vikend, što ste mu kupili jučer u trgovini. Ponekad je dobro uzeti slike (ili filmove) ili nacrtati sliku (koja prikazuje rođendansku zabavu od prošlog tjedna) čime se ti prošli događaji djetetu bolje približe.
Dijete može početi govoriti i o budućim događajima ili ih predviđati, primjerice približavanje četvrtog rođendana, izleta ili blagdana. Opišite djetetu što će se događati na rođendanskoj proslavi – tko će doći, kakvu ćete hranu pripremiti, koje igre će se igrati, to će vam naime pomoći da postupno uvedete vokabular koji se odnosi na opis budućih događaja. Upotrijebite riječi kao što su sutra, uskoro, sljedeći tjedan, sljedeći mjesec. Ponekad je korisno odbrojavati dane do posebnog događaja; uzmite jednostavni kalendar i na njemu označite koliko je dana preostalo do željenog događaja. Petra Majetić 

djeca_pojam_vremena_pixabay

Za malu djecu vrijeme je relativan pojam! Kako razviti djetetov osjećaj za vrijeme?

<para>No čak i njima suočavanje s nepoznatim situacijama može biti vrlo stresno i neugodno. Kod djece koja su po temperamentu mirnija, povučenija, nesigurnija, nove situacije i susret s nepoznatim osobama može značiti pravu malu dramu.</para>
<para>Kad govorimo o nepoznatim situacijama, mislimo prije svega na situacije u kojima dijete ne zna što će se dogoditi. Najčešće se radi o odlasku liječniku ili stomatologu, odlasku na šišanje, na neku izvanvrtićku aktivnost, polasku u vrtić, na čuvanje kod osobe koja s djetetom nije svakog dana, na rođendan u igraonicu i slično.</para>
<para>Strah se može pojaviti iznenada, odnosno čak i kod djece koja do neke razvojne faze taj strah nisu iskazivala. Dijete će strah od nepoznatih situacija iskazivati plačem, odbijanjem suradnje, izbjegavanjem situacije. U ekstremnim slučajevima dijete će se ukočiti, otimati, ubrzano disati kao da je u ogromnoj opasnosti ili se tresti.
</para>
<heading4>Roditelji i njihova reakcija na djetetov strah</heading4>
<para>
Roditelji često griješe jer na situaciju gledaju iz svoje, "odrasle" perspektive. Oni su sigurni da se djetetu ništa neće dogoditi, da je nova situacija potpuno bezopasna i nije im jasno zbog čega dijete pruža otpor. Djetetu se govori "sve je u redu", "zašto plačeš bezveze", "ti si veliki dečko/curica i nemoj plakati", "nemoj biti zločest/a", "moraš ići zato jer ja tako kažem" i slično.</para>
<para>No ono što bi roditelji trebali znati jest da je strah jedna od tri <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/">bazične emocije kod djece</ulink>
 (uz ljutnju i tugu). To je ujedno i jedna od najsnažnijih negativnih emocija kod svih ljudi. Iz nje proizlaze brojne druge emocionalne poteškoće kao što su depresija, socijalna fobija, napadaji panike, osjećaj inferiornosti, manjak samopouzdanja i slično.</para>
<para>Prije no što se djetetu nepoznata situacija koja ga plaši nametne, bilo bi dobro sjetiti se kako mi odrasli na njih reagiramo. Niti nama nije svejedno kada trebamo otići prvi dan na novi posao ili na neku pretragu s nepoznatim ishodom. Kako onda očekivati od djeteta da nešto novo bespogovorno prihvati samo zato jer roditelj misli da je to dobro i sigurno za njega?
</para>
<heading4>Kako roditelji mogu pomoći djetetu?</heading4>
<para>
Prvi korak je da se dječji strah prihvati kao činjenica i da ga se ne umanjuje ili ismijava. Osjećaj straha vrlo je stvaran i intenzivan u glavici djeteta i treba mu se pomoći da tu negativnu emociju "probavi" na ispravan način.</para>
<para>Dijete ponekad ima vrlo snažan emocionalni doživljaj ili reakciju, ali ne zna što osjeća, odnosno ne može objasniti ili imenovati što se događa. Zato je tu roditelj da djetetu opiše što se događa i to vrlo jednostavno i konkretno - "vidim da se jako bojiš odlaska doktoru", "sada osjećaš strah od odlaska u igraonicu". Nije potrebno dijete ispitivati da li se boji i obraćati mu se pitanjima, jer dok je prestrašeno, dijete ne može i ne zna suvislo razgovarati kako se osjeća.</para>
<para>Nakon što mu se objasni emocija, djetetu je potrebno pružiti utjehu i sigurnost. Utjeha znači čuvanje u krilu, zagrljaj, milovanje i bilo koja druga fizička gesta koja će ublažiti djetetovu uznemirenost i napetost. osjećaj sigurnosti djetetu se može dati pripremom na novonastalu situaciju koja ga čeka. Djetetu se može opisati kako će izgledati posjet doktoru, rođendan u igraonici, prvi sat u sportskoj grupi ili popodne kod vaše prijateljice na čuvanju.
</para>
<heading2>"Psića je strah odlaska doktoru" - slikovnica kao pomoć kod straha od nepoznatih situacija</heading2>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/shop/kategorija/slikovnice/"/>Vrlo dobra metoda pomoći djetetu koje teško prihvaća novonastale situacije je i pričanje priča. Slikovnica "Psića je strah odlaska doktoru" kroz životinjske likove i jednostavnu priču iz životinjskog svijeta djetetu pomaže da prepozna vlastitu emociju straha i da se nauči s njome snositi. No ono što je još važnije, slikovnica ima dodatak sa savjetima za roditelje u kojem se roditelja usmjerava kako pomoći djetetu, što konkretno učiniti ili ne učiniti.
Slikovnica se može naručiti <ulink url="http://shop.klinfo.hr/proizvod/slikovnice/psica-je-strah-odlaska-doktoru/">OVDJE</ulink>.
</para>
<para> </para>

Djeca i strah od nepoznatih situacija Postoje djeca koja su po karakteristikama temperamenta vrlo otvorena, komunikativna, ekstrovertirana, hrabra i neustrašiva. No čak i njima suočavanje s nepoznatim situacijama može biti vrlo stresno i neugodno. Kod djece koja su po temperamentu mirnija, povučenija, nesigurnija, nove situacije i susret s nepoznatim osobama može značiti pravu malu dramu.
Kad govorimo o nepoznatim situacijama, mislimo prije svega na situacije u kojima dijete ne zna što će se dogoditi. Najčešće se radi o odlasku liječniku ili stomatologu, odlasku na šišanje, na neku izvanvrtićku aktivnost, polasku u vrtić, na čuvanje kod osobe koja s djetetom nije svakog dana, na rođendan u igraonicu i slično.
Strah se može pojaviti iznenada, odnosno čak i kod djece koja do neke razvojne faze taj strah nisu iskazivala. Dijete će strah od nepoznatih situacija iskazivati plačem, odbijanjem suradnje, izbjegavanjem situacije. U ekstremnim slučajevima dijete će se ukočiti, otimati, ubrzano disati kao da je u ogromnoj opasnosti ili se tresti.

Roditelji i njihova reakcija na djetetov strah

Roditelji često griješe jer na situaciju gledaju iz svoje, "odrasle" perspektive. Oni su sigurni da se djetetu ništa neće dogoditi, da je nova situacija potpuno bezopasna i nije im jasno zbog čega dijete pruža otpor. Djetetu se govori "sve je u redu", "zašto plačeš bezveze", "ti si veliki dečko/curica i nemoj plakati", "nemoj biti zločest/a", "moraš ići zato jer ja tako kažem" i slično.
No ono što bi roditelji trebali znati jest da je strah jedna od tri bazične emocije kod djece
    (uz ljutnju i tugu). To je ujedno i jedna od najsnažnijih negativnih emocija kod svih ljudi. Iz nje proizlaze brojne druge emocionalne poteškoće kao što su depresija, socijalna fobija, napadaji panike, osjećaj inferiornosti, manjak samopouzdanja i slično.
Prije no što se djetetu nepoznata situacija koja ga plaši nametne, bilo bi dobro sjetiti se kako mi odrasli na njih reagiramo. Niti nama nije svejedno kada trebamo otići prvi dan na novi posao ili na neku pretragu s nepoznatim ishodom. Kako onda očekivati od djeteta da nešto novo bespogovorno prihvati samo zato jer roditelj misli da je to dobro i sigurno za njega?

Kako roditelji mogu pomoći djetetu?

Prvi korak je da se dječji strah prihvati kao činjenica i da ga se ne umanjuje ili ismijava. Osjećaj straha vrlo je stvaran i intenzivan u glavici djeteta i treba mu se pomoći da tu negativnu emociju "probavi" na ispravan način.
Dijete ponekad ima vrlo snažan emocionalni doživljaj ili reakciju, ali ne zna što osjeća, odnosno ne može objasniti ili imenovati što se događa. Zato je tu roditelj da djetetu opiše što se događa i to vrlo jednostavno i konkretno - "vidim da se jako bojiš odlaska doktoru", "sada osjećaš strah od odlaska u igraonicu". Nije potrebno dijete ispitivati da li se boji i obraćati mu se pitanjima, jer dok je prestrašeno, dijete ne može i ne zna suvislo razgovarati kako se osjeća.
Nakon što mu se objasni emocija, djetetu je potrebno pružiti utjehu i sigurnost. Utjeha znači čuvanje u krilu, zagrljaj, milovanje i bilo koja druga fizička gesta koja će ublažiti djetetovu uznemirenost i napetost. osjećaj sigurnosti djetetu se može dati pripremom na novonastalu situaciju koja ga čeka. Djetetu se može opisati kako će izgledati posjet doktoru, rođendan u igraonici, prvi sat u sportskoj grupi ili popodne kod vaše prijateljice na čuvanju.

"Psića je strah odlaska doktoru" - slikovnica kao pomoć kod straha od nepoznatih situacija

   Vrlo dobra metoda pomoći djetetu koje teško prihvaća novonastale situacije je i pričanje priča. Slikovnica "Psića je strah odlaska doktoru" kroz životinjske likove i jednostavnu priču iz životinjskog svijeta djetetu pomaže da prepozna vlastitu emociju straha i da se nauči s njome snositi. No ono što je još važnije, slikovnica ima dodatak sa savjetima za roditelje u kojem se roditelja usmjerava kako pomoći djetetu, što konkretno učiniti ili ne učiniti.
Slikovnica se može naručiti OVDJE.

  Jelena Kovačić 

tuga-strah-pixabay

Djeca i strah od nepoznatih situacija

<para>Prosječni hrvatski školarac svakoga dana dođe kući sa zadaćom iz najmanje dva predmeta. Njezino rješavanje traje duže jer su postale kompliciranije i zahtjevnije, a nerijetko se dogodi i da ih umjesto učenika pišu roditelji, što nikako nije dobro.</para>
<para>
 <emphasis>
 U Osnovnoj školi Vijenac
 </emphasis> iz Osijeka, roditelji s rješavanjem domaćih uradaka nemaju problema jer domaća zadaća kod njih - ne postoji, i to već punih 12 godina. Sve je počelo još davne 1977. godine kad je tadašnji ravnatelj škole Stjepan Sokol odlučio osnovnoškolcima ne zadavati domaću zadaću. Kod kuće se završavalo samo ono što nije dovršeno na satu, a učenici su bili ti koji su mogli birati količinu i težinu zadataka za vježbu. Po uzoru na njegov rad Osnovna škola Vijenac, 2004. godine započela je s projektom 
 <emphasis>Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo</emphasis>
 , a u cijelu priču uključili su se učitelji hrvatskog jezika, engleskoga jezika, matematike i razredne nastave.
</para>
<blockquote>
 <para>“Krajnji cilj je rasterećenje učenika, motivacija učenika za aktivniji odnos prema radu na samome nastavnome satu, preuzimanje odgovornosti za uspjeh”, ističe ravnateljica Osnovne škole Vijenac Vesna Vrbošić te kao prednosti ovog projekta dodaje još i osposobljavanje učenika za objektivnije samovrednovanje i mogućnost izbora vlastitog puta prema uspjehu.</para>
</blockquote>
<para>
Prije nekoliko godina u nastavni sat, uveli su tri obvezna nova elementa koji nam je dodatno pojasnila ravnateljica osječke škole.
</para>
<blockquote>
 <para>“Na početku sata učenicima jasno kažemo i napišemo koji su očekivani ishodi današnjeg sata, pred kraj sata učitelj učenicima predloži zadatke za vježbu na tri razine, a učenici, ukoliko žele, biraju razinu na kojoj će provjeriti usvojenost nastavnih sadržaja kod kuće”, objašnjava ravnateljica Vrbošić te dodaje da ukoliko je potrebno učitelj će reći što učenici trebaju ponoviti za sljedeći sat kako bi uspješno usvajali nove nastavne sadržaje.</para>
</blockquote>
<para>
Ako nešto što je predviđeno za rad na nastavnome satu učenici ne uspiju riješiti u školi, završit će kod kuće, ali cilj je svima da sve završe u školi gdje imaju stručnu pomoć koja će im u tome pomoći.
</para>
<blockquote>
 <para>“Za to što su učinili kod kuće, drugi dan dobit će povratnu informaciju, ali nema minusa ako to nisu učinili. Važno je što nema prisile, a rezultati su odlični”, ističe ravnateljica Vrbošić.
 </para>
</blockquote>
<para>
Projekt <emphasis>Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo</emphasis>, pokazao se vrlo uspješnim jer učenici ove osječke osnovne škole većinom su odlikaši, nema ponavljača, a i u srednjoj školi pokazuju odlične rezultate. Uključeni su u mnoge izvan školske aktivnosti, dodatni rad, izbornu nastavu i jako su vrijedni, ponosno nam objašnjava ravnateljica. Na kraju školskog dana zadovoljni su svi; učenici, roditelji i učitelji, a svi oni očito jako dobro znaju što znači stara poslovica, <emphasis>Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.</emphasis>
</para>

Uvijek postoje iznimke: U jednoj hrvatskoj osnovnoj školi ukinuli su pisanje domaće zadaće Jesi li napisao domaću zadaću, pitanje je koje roditelj barem jednom dnevno upita svoje dijete? Domaće zadaće u većini slučajeva, slažu se roditelji, postale su teret. Prosječni hrvatski školarac svakoga dana dođe kući sa zadaćom iz najmanje dva predmeta. Njezino rješavanje traje duže jer su postale kompliciranije i zahtjevnije, a nerijetko se dogodi i da ih umjesto učenika pišu roditelji, što nikako nije dobro.

   
      U Osnovnoj školi Vijenac
    iz Osijeka, roditelji s rješavanjem domaćih uradaka nemaju problema jer domaća zadaća kod njih - ne postoji, i to već punih 12 godina. Sve je počelo još davne 1977. godine kad je tadašnji ravnatelj škole Stjepan Sokol odlučio osnovnoškolcima ne zadavati domaću zadaću. Kod kuće se završavalo samo ono što nije dovršeno na satu, a učenici su bili ti koji su mogli birati količinu i težinu zadataka za vježbu. Po uzoru na njegov rad Osnovna škola Vijenac, 2004. godine započela je s projektom 
      Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo
   , a u cijelu priču uključili su se učitelji hrvatskog jezika, engleskoga jezika, matematike i razredne nastave.


   “Krajnji cilj je rasterećenje učenika, motivacija učenika za aktivniji odnos prema radu na samome nastavnome satu, preuzimanje odgovornosti za uspjeh”, ističe ravnateljica Osnovne škole Vijenac Vesna Vrbošić te kao prednosti ovog projekta dodaje još i osposobljavanje učenika za objektivnije samovrednovanje i mogućnost izbora vlastitog puta prema uspjehu.


Prije nekoliko godina u nastavni sat, uveli su tri obvezna nova elementa koji nam je dodatno pojasnila ravnateljica osječke škole.


   “Na početku sata učenicima jasno kažemo i napišemo koji su očekivani ishodi današnjeg sata, pred kraj sata učitelj učenicima predloži zadatke za vježbu na tri razine, a učenici, ukoliko žele, biraju razinu na kojoj će provjeriti usvojenost nastavnih sadržaja kod kuće”, objašnjava ravnateljica Vrbošić te dodaje da ukoliko je potrebno učitelj će reći što učenici trebaju ponoviti za sljedeći sat kako bi uspješno usvajali nove nastavne sadržaje.


Ako nešto što je predviđeno za rad na nastavnome satu učenici ne uspiju riješiti u školi, završit će kod kuće, ali cilj je svima da sve završe u školi gdje imaju stručnu pomoć koja će im u tome pomoći.


   “Za to što su učinili kod kuće, drugi dan dobit će povratnu informaciju, ali nema minusa ako to nisu učinili. Važno je što nema prisile, a rezultati su odlični”, ističe ravnateljica Vrbošić.
   


Projekt Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo, pokazao se vrlo uspješnim jer učenici ove osječke osnovne škole većinom su odlikaši, nema ponavljača, a i u srednjoj školi pokazuju odlične rezultate. Uključeni su u mnoge izvan školske aktivnosti, dodatni rad, izbornu nastavu i jako su vrijedni, ponosno nam objašnjava ravnateljica. Na kraju školskog dana zadovoljni su svi; učenici, roditelji i učitelji, a svi oni očito jako dobro znaju što znači stara poslovica, Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.
 Petra Majetić 

osnovna-skola-vijenac

Uvijek postoje iznimke: U jednoj hrvatskoj osnovnoj školi ukinuli su pisanje domaće zadaće

<para>I doista, ne radi se o opće prihvaćenom nazivu, iako pokušava objasniti niz pojava koje se događaju upravo u prvim mjesecima djetetova života.</para>
<para>Kao da prva tri nisu dovoljna, većini će žena pasti mrak na oči kada čuje i za četvrto tromjesečje u nizu. Međutim, kad je o njemu riječ, mjesta za paniku ne bi trebalo biti. Ovaj termin „skovan“ je da opiše procese koje u prvim tjednima prolazi isključivo – novorođenče.
</para>
<heading4>Četvrto tromjesečje i postupanje s djetetom</heading4>
<para>
Za sam naziv zaslužan je američki pedijatar Harvey Karp. Njegova je teorija kako su svi ljudi, zapravo, rođeni prerano – i to točno tri mjeseca. Iako je evolucijski postalo normalno da majka nosi dijete točno devet mjeseci, Karp tvrdi da mališani tada još uvijek nisu u mogućnosti prilagoditi se na novo okruženje. Za tu spremnost im ustvari nedostaje još upravo - tri mjeseca.</para>
<para>Karp stoga tvrdi kako bi se prema novorođenčetu trebalo prvih nekoliko tjedana ponašati kao da je još uvijek u majčinom trbuhu. Djetetu bi tako trebalo osigurati boravak u što mirnijem i tišem okruženju, te bi dodiri trebali biti što nježniji tijekom prva tri mjeseca. Karp tvrdi kako mu upravo taj osjećaj pomaže u tranziciji i bržem privikavanju na novi, vanjski svijet.
</para>
<heading4>Je li dolazak na svijet zaista preuranjen?</heading4>
<para>
Uzimajući u obzir vrijeme djetetove prilagodbe na vanjski svijet, može se zaključiti kako četvrto tromjesečje nije tek mit. No, evolucijski je razvoj proces trudnoće zaustavio na devet mjeseci. Postoji nekoliko razloga,a najvažniji se odnosi na fizički rast i razvoj bebice. Djetetova se glavica neprestano razvija, a njenim rastom nakon devetog mjeseca trudnoće prirodni porod ne bi bio moguć.</para>
<para>Ljudi su zapravo, ističu brojni stručnjaci, veoma specifični prilikom dolaska na svijet. Dok je većina drugih vrsta po rođenju sposobna hodati i upoznavati svijet samostalno, svako dijete ovisno je o majčinoj brizi. Osjetila poput mirisa, vida i osjeta su veoma slabo razvijena, i proći će određeno vrijeme dok mališan ne bude sposoban upoznati svijet koji ga okružuje onakvim kakav zaista je.
</para>
<heading4>Pomoć pri razvoju</heading4>
<para>
Iako je djetetov mozak prilikom dolaska na svijet u potpunosti razvijen, živčani sustav i neuroni nastavljaju se razvijati i nakon rođenja, paralelno s procesom rasta. Većina se razvija upravo u razdoblju četvrtog tromjesečja. A upravo uz pomoć roditelja dijete može „izvući“ ono najbolje iz prvog mjeseca života, te stimulacijama podići razvoj i upoznavanje svijeta na novu razinu.</para>
<para>Dijete najviše plače upravo u prva tri mjeseca života. Umjesto da od prvog dana uvedete rutinu hranjenja i spavanja, stručnjaci preporučaju da bebicu uzmete u ruke ili nahranite čim počne plakati. To se uvelike kosi s teorijom prema kojoj je bolje ostaviti dijete da plače kako se ne bi naviknulo na tetošenje. Međutim, navedena praksa mališanu osigurava mir i sigurnost na kakvu je naviknuo u majčinom trbuhu. Četvrto tromjesečje tako će, uz manje suza, i roditeljima ostati u ljepšem sjećanju.</para>
<para>Redovit dodir s majčinom kožom također je mnogo prirodniji od ležanja u krevetiću. Punih devet mjeseci beba je bila naviknula da ju drži tek plodna voda, i u prvim danima života svaki dodir mogao bi se činiti neprirodan. Stoga prvo vrijeme ne treba forsirati uspavljivanje u krevetu. Majčino naručje bebi će biti mnogo prirodnije i prepoznatljivije. Samim time, polako će se krenuti navikavati na sve podražaje koji su joj do tog trenutka bili nepoznati.</para>
<para>Upravo u prva tri mjeseca djetetova života, svaki će roditelj moći primijetiti značajne pomake u razvoju. Disanje koje može biti nejednako, sada se ujednačava i produbljuje, a san postaje dublji i čvršći. Uz to, sve je vjerojatnije kako neki oblik buke neće uzrokovati automatsko buđenje i – plakanje. S druge strane, i socijalne vještine se ubrzano razvijaju, što znači da će bebica na razne načine naučiti komunicirati s ljudima u svojoj okolini.
</para>
<para>Uzevši sve navedeno u obzir, završetkom četvrtog tromjesečja svaki će roditelj moći svjedočiti nevjerojatnoj fizičkoj, mentalnoj i socijalnoj transformaciji mališana.</para>

Novorođeno dijete i razdoblje zvano "četvrto tromjesečje" Kada netko spomene termin četvrto tromjesečje, većina će ljudi ostati u čudu. I doista, ne radi se o opće prihvaćenom nazivu, iako pokušava objasniti niz pojava koje se događaju upravo u prvim mjesecima djetetova života.
Kao da prva tri nisu dovoljna, većini će žena pasti mrak na oči kada čuje i za četvrto tromjesečje u nizu. Međutim, kad je o njemu riječ, mjesta za paniku ne bi trebalo biti. Ovaj termin „skovan“ je da opiše procese koje u prvim tjednima prolazi isključivo – novorođenče.

Četvrto tromjesečje i postupanje s djetetom

Za sam naziv zaslužan je američki pedijatar Harvey Karp. Njegova je teorija kako su svi ljudi, zapravo, rođeni prerano – i to točno tri mjeseca. Iako je evolucijski postalo normalno da majka nosi dijete točno devet mjeseci, Karp tvrdi da mališani tada još uvijek nisu u mogućnosti prilagoditi se na novo okruženje. Za tu spremnost im ustvari nedostaje još upravo - tri mjeseca.
Karp stoga tvrdi kako bi se prema novorođenčetu trebalo prvih nekoliko tjedana ponašati kao da je još uvijek u majčinom trbuhu. Djetetu bi tako trebalo osigurati boravak u što mirnijem i tišem okruženju, te bi dodiri trebali biti što nježniji tijekom prva tri mjeseca. Karp tvrdi kako mu upravo taj osjećaj pomaže u tranziciji i bržem privikavanju na novi, vanjski svijet.

Je li dolazak na svijet zaista preuranjen?

Uzimajući u obzir vrijeme djetetove prilagodbe na vanjski svijet, može se zaključiti kako četvrto tromjesečje nije tek mit. No, evolucijski je razvoj proces trudnoće zaustavio na devet mjeseci. Postoji nekoliko razloga,a najvažniji se odnosi na fizički rast i razvoj bebice. Djetetova se glavica neprestano razvija, a njenim rastom nakon devetog mjeseca trudnoće prirodni porod ne bi bio moguć.
Ljudi su zapravo, ističu brojni stručnjaci, veoma specifični prilikom dolaska na svijet. Dok je većina drugih vrsta po rođenju sposobna hodati i upoznavati svijet samostalno, svako dijete ovisno je o majčinoj brizi. Osjetila poput mirisa, vida i osjeta su veoma slabo razvijena, i proći će određeno vrijeme dok mališan ne bude sposoban upoznati svijet koji ga okružuje onakvim kakav zaista je.

Pomoć pri razvoju

Iako je djetetov mozak prilikom dolaska na svijet u potpunosti razvijen, živčani sustav i neuroni nastavljaju se razvijati i nakon rođenja, paralelno s procesom rasta. Većina se razvija upravo u razdoblju četvrtog tromjesečja. A upravo uz pomoć roditelja dijete može „izvući“ ono najbolje iz prvog mjeseca života, te stimulacijama podići razvoj i upoznavanje svijeta na novu razinu.
Dijete najviše plače upravo u prva tri mjeseca života. Umjesto da od prvog dana uvedete rutinu hranjenja i spavanja, stručnjaci preporučaju da bebicu uzmete u ruke ili nahranite čim počne plakati. To se uvelike kosi s teorijom prema kojoj je bolje ostaviti dijete da plače kako se ne bi naviknulo na tetošenje. Međutim, navedena praksa mališanu osigurava mir i sigurnost na kakvu je naviknuo u majčinom trbuhu. Četvrto tromjesečje tako će, uz manje suza, i roditeljima ostati u ljepšem sjećanju.
Redovit dodir s majčinom kožom također je mnogo prirodniji od ležanja u krevetiću. Punih devet mjeseci beba je bila naviknula da ju drži tek plodna voda, i u prvim danima života svaki dodir mogao bi se činiti neprirodan. Stoga prvo vrijeme ne treba forsirati uspavljivanje u krevetu. Majčino naručje bebi će biti mnogo prirodnije i prepoznatljivije. Samim time, polako će se krenuti navikavati na sve podražaje koji su joj do tog trenutka bili nepoznati.
Upravo u prva tri mjeseca djetetova života, svaki će roditelj moći primijetiti značajne pomake u razvoju. Disanje koje može biti nejednako, sada se ujednačava i produbljuje, a san postaje dublji i čvršći. Uz to, sve je vjerojatnije kako neki oblik buke neće uzrokovati automatsko buđenje i – plakanje. S druge strane, i socijalne vještine se ubrzano razvijaju, što znači da će bebica na razne načine naučiti komunicirati s ljudima u svojoj okolini.

Uzevši sve navedeno u obzir, završetkom četvrtog tromjesečja svaki će roditelj moći svjedočiti nevjerojatnoj fizičkoj, mentalnoj i socijalnoj transformaciji mališana. Nataša Vuk 

Novorođeno dijete i razdoblje zvano "četvrto tromjesečje"

<para> U redu je imati očekivanja, no s vremenom, shvatite da je jedno teorija, a drugo stvaran život. S vremenom se očekivanja odbacuju i jednostavno se lakše prepustiti trenutku. Toga su najviše svjesni roditelji koji očekuju ili su već postali roditelji drugog djeteta. Stavovi i očekivanja se mijenjaju, ali i odbacuje brojne "ja to moram" i/ili "moje dijete to mora imati" izjave i stvari.</para>
<para>Vjerojatno je ili zapravo potpuno sigurno da će roditelji i drugo dijete voljeti jednako kao i prvo. No, "pravila igre" s drugim djetetom su drugačija kod gotovo većine roditelja i to ne treba promatrati s negativne strane.</para>
<heading4>Kome treba tona dječje odjeće?</heading4>
<para>Vašem drugom djetetu najvjerojatnije ne. Posebno ako ste sačuvali i pedantno spremili po veličinama sve ono što je vaše dijete već preraslo. S obzirom na to "da je sve tako preslatko" vjerojatno ste s prvim djetetom sakupili pozamašnu količinu odjeće koju je jednom ili nijednom obuklo, uz "matching odjeću" koju ste tada jednostavno morali imati, pa do brojnih mašnica i trakica ako imate djevojčicu ili hrpe preslatkih cipelica za nehodače. A tek one medene dekice s ušivenim imenom? Sve vam se to činilo potrebnim i zašto ih ne imati. I to je skroz u redu. Ali sada kada sagledate stvari iz drugog kuta, shvatili ste da vam za drugo dijete većina takvih stvari uopće nije potrebna iz dva razloga: jer ih već imate i jer zapravo i nisu neophodne. Na potrebne i nepotrebne stvari, odjeću i opremu gledate znatno realnije i s iskustvom.</para>
<heading4>Bakteriofob iz vas pomalo nestaje</heading4>
<para>Već s početkom trudnoće, žene postaju izrazito svjesne svih loših utjecaja iz okoline koji svakodnevno vrebaju. Započinju paziti na prehranu, izbacuju unos određenih namirnica, sve kako bi zaštitile život nerođena djeteta. U normalnoj mjeri u redu je pripaziti i to je svakako pohvalno, no problem nastaje kada se pojedine trudnice pretvore u prave hipohondare i u svemu vide određenu opasnost za dijete i sebe. Prava "borba" protiv bakterija kod većine zapravo počinje s dolaskom bebe kući iz rodilišta. Pojedini roditelji idu toliko daleko da pretjeruju u sterilizaciji svega, od opreme za bebu pa do cijele kuće. I opet, u redu je da dijete živi i boravi u čistom okruženju, ali da li je zaista potrebno da boravi u sterilnom okruženju? Pa većina bi se složila da i nije. Posebno roditelji dvoje djece. S drugim djetetom gotova da većina tih pravila pada u vodu, jer znate već i iskustva, da ako dijete i pojede nešto s poda, zaista mu neće biti ništa.</para>
<heading4>Standard održavanja kućanstva polako se snižava</heading4>
<para>S vremenom shvaćate da osim što jednostavno u brizi za dvoje (ili više djece) jednostavno ne stižete više čistiti koliko prije, uživate i u igri s djecom i dragocjenim trenutcima njihova djetinjstva. Prljavo suđe ili odjeća koja čeka peglanje uvijek će dočekati i drugi dan, a dan s djetetom koje vas treba upravo danas više se neće ponoviti.</para>
<heading4>Fotografiranje doslovno svakog trenutka je nestalo</heading4>
<para>Kod prvog djeteta vjerojatno imate dokumentiran svaki i najmanji trenutak kada je dijete napravilo nešto novo i uzbudljivo. Prvi osmjeh, prvo spavanje u krevetiću, prva kašica, prvi zubić, prvi koraci. A što je s drugim? Brojni roditelji jednostavno u brizi oko djece i kućanstva nekako ostave po strani fotografiranje i gubi se fokus na fotografiranju svakog važnog trenutka djetetova života.</para>
<heading4>Polako popušta napetost i briga</heading4>
<para>Svaka mama je vjerojatno bezbroj puta, posebno kad ne bi bila u blizini djeteta, brinula da li jelo, spavalo, kakalo. Što je radilo kad nije bila u blizini? Da li dijete zaista toliko jako boli kad već toliko plače? Google je gotov najbolji prijatelj svake mame kada u 2 ujutro dijete ima temperaturu 39,3 i povraća. Malo koga tada ne hvata panika. No, s drugim djetetom, samopouzdanje kod većine mama je visoko, jer već znaju što otprilike mogu očekivati, kako se postaviti kad je beba bolesna ili kada beba ima kolike. Već iz iskustva se zna da ništa od toga nije toliko strašno i da će proći. Iz većine žena tada jednostavno nestaje, premda i ne bio toliko uočljiv, onaj strah "prvi put sama mama, hoću li ja to znati?". Nekako ste samouvjereniji jer prevladali ste većinu strahova i iz iskustva znate da će "sve biti ok".</para>
<para>Postoji uzrečica koja i ne djeluje toliko nestvarna: "<emphasis>Kada prvo dijete pojede zemlju, trčite na Hitnu. Kada drugo dijete pojede zemlju, samo mu isperete usta, a kada treće dijete pojede zemlju, roditelji se pogledaju, nasmiješe i kažu: dobro, barem mu neće trebati večera!</emphasis>"</para>

S drugim djetetom nestaje većina roditeljskih strahova Prije dolaska na svijet prvog djeteta budući roditelji gaje velike iluzije o savršenosti roditeljstva i svega što ih očekuje.  U redu je imati očekivanja, no s vremenom, shvatite da je jedno teorija, a drugo stvaran život. S vremenom se očekivanja odbacuju i jednostavno se lakše prepustiti trenutku. Toga su najviše svjesni roditelji koji očekuju ili su već postali roditelji drugog djeteta. Stavovi i očekivanja se mijenjaju, ali i odbacuje brojne "ja to moram" i/ili "moje dijete to mora imati" izjave i stvari.
Vjerojatno je ili zapravo potpuno sigurno da će roditelji i drugo dijete voljeti jednako kao i prvo. No, "pravila igre" s drugim djetetom su drugačija kod gotovo većine roditelja i to ne treba promatrati s negativne strane.
Kome treba tona dječje odjeće?
Vašem drugom djetetu najvjerojatnije ne. Posebno ako ste sačuvali i pedantno spremili po veličinama sve ono što je vaše dijete već preraslo. S obzirom na to "da je sve tako preslatko" vjerojatno ste s prvim djetetom sakupili pozamašnu količinu odjeće koju je jednom ili nijednom obuklo, uz "matching odjeću" koju ste tada jednostavno morali imati, pa do brojnih mašnica i trakica ako imate djevojčicu ili hrpe preslatkih cipelica za nehodače. A tek one medene dekice s ušivenim imenom? Sve vam se to činilo potrebnim i zašto ih ne imati. I to je skroz u redu. Ali sada kada sagledate stvari iz drugog kuta, shvatili ste da vam za drugo dijete većina takvih stvari uopće nije potrebna iz dva razloga: jer ih već imate i jer zapravo i nisu neophodne. Na potrebne i nepotrebne stvari, odjeću i opremu gledate znatno realnije i s iskustvom.
Bakteriofob iz vas pomalo nestaje
Već s početkom trudnoće, žene postaju izrazito svjesne svih loših utjecaja iz okoline koji svakodnevno vrebaju. Započinju paziti na prehranu, izbacuju unos određenih namirnica, sve kako bi zaštitile život nerođena djeteta. U normalnoj mjeri u redu je pripaziti i to je svakako pohvalno, no problem nastaje kada se pojedine trudnice pretvore u prave hipohondare i u svemu vide određenu opasnost za dijete i sebe. Prava "borba" protiv bakterija kod većine zapravo počinje s dolaskom bebe kući iz rodilišta. Pojedini roditelji idu toliko daleko da pretjeruju u sterilizaciji svega, od opreme za bebu pa do cijele kuće. I opet, u redu je da dijete živi i boravi u čistom okruženju, ali da li je zaista potrebno da boravi u sterilnom okruženju? Pa većina bi se složila da i nije. Posebno roditelji dvoje djece. S drugim djetetom gotova da većina tih pravila pada u vodu, jer znate već i iskustva, da ako dijete i pojede nešto s poda, zaista mu neće biti ništa.
Standard održavanja kućanstva polako se snižava
S vremenom shvaćate da osim što jednostavno u brizi za dvoje (ili više djece) jednostavno ne stižete više čistiti koliko prije, uživate i u igri s djecom i dragocjenim trenutcima njihova djetinjstva. Prljavo suđe ili odjeća koja čeka peglanje uvijek će dočekati i drugi dan, a dan s djetetom koje vas treba upravo danas više se neće ponoviti.
Fotografiranje doslovno svakog trenutka je nestalo
Kod prvog djeteta vjerojatno imate dokumentiran svaki i najmanji trenutak kada je dijete napravilo nešto novo i uzbudljivo. Prvi osmjeh, prvo spavanje u krevetiću, prva kašica, prvi zubić, prvi koraci. A što je s drugim? Brojni roditelji jednostavno u brizi oko djece i kućanstva nekako ostave po strani fotografiranje i gubi se fokus na fotografiranju svakog važnog trenutka djetetova života.
Polako popušta napetost i briga
Svaka mama je vjerojatno bezbroj puta, posebno kad ne bi bila u blizini djeteta, brinula da li jelo, spavalo, kakalo. Što je radilo kad nije bila u blizini? Da li dijete zaista toliko jako boli kad već toliko plače? Google je gotov najbolji prijatelj svake mame kada u 2 ujutro dijete ima temperaturu 39,3 i povraća. Malo koga tada ne hvata panika. No, s drugim djetetom, samopouzdanje kod većine mama je visoko, jer već znaju što otprilike mogu očekivati, kako se postaviti kad je beba bolesna ili kada beba ima kolike. Već iz iskustva se zna da ništa od toga nije toliko strašno i da će proći. Iz većine žena tada jednostavno nestaje, premda i ne bio toliko uočljiv, onaj strah "prvi put sama mama, hoću li ja to znati?". Nekako ste samouvjereniji jer prevladali ste većinu strahova i iz iskustva znate da će "sve biti ok".
Postoji uzrečica koja i ne djeluje toliko nestvarna: "Kada prvo dijete pojede zemlju, trčite na Hitnu. Kada drugo dijete pojede zemlju, samo mu isperete usta, a kada treće dijete pojede zemlju, roditelji se pogledaju, nasmiješe i kažu: dobro, barem mu neće trebati večera!" Adrijana Bakoš 

sretna-obitelj_pixaby

S drugim djetetom nestaje većina roditeljskih strahova

<para>Kad stigne prvi val prehlada, onda je već kasno. Sada je pravo vrijeme da prije sezone viroza, gripe, te uoči zimskih mjeseci kada djeca najveći dio vremena provode u zatvorenim prostorima, ojačate djetetov imunitet i zaštitite ga kroz prehranu, tjelesnu aktivnost, te po potrebi i pomoću vitaminskih pripravaka od uzročnika bolesti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najčešća oboljenja danas su akutne respiratorne infekcije, koje čine dvije trećine svih infekcija. I dok odrasla osoba oboli tri do pet puta godišnje, djeca obolijevaju dvostruko češće, naročito ona koja dio dana provedu u kolektivima. U svakodnevnom okruženju djeca su naime izložena velikom broju virusa i bakterija. Tako igra s vršnjacima odnosno boravak u zatvorenom prostoru mogu uzrokovati učestale pojave i širenje različitih infekcija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod neke djece se imunosustav uspješnije bori protiv uzročnika bolesti, dok druga djeca češće pobolijevaju. Imunološki sustav djeteta sazrijeva u trećoj godini života i zato su djeca vrtićke dobi podložnija češćim prehladama i obolijevanjima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zdravlje u (pre)hrani
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Važno je da dijete kroz svakodnevnu prehranu unosi dovoljnu količinu tekućine u obliku vode, mlijeka,voćnih sokova bogatih vitaminima. Izbjegavajte pića sa umjetnim sladilima i visokim udjelom šećera. Uravnotežena prehrana iznimno je važna. Nutritivni nedostaci mogu povećati osjetljivost na uzročnike bolesti, stoga u svakodnevnoj prehrani trebaju biti zastupljeni svježe voće i povrće orašasti plodovi, sjemenke, cjelovite žitarice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Namirnice koje doprinose jačanju imuniteta su limun, jagode, banane, dinje, borovnice, marelice, grejp, špinat, kelj, češnjak, luk,rajčice, brokula, mahunarke, žuto i narančasto povrće. Sve te namirnice sadrže visoku razinu vitamina, minerala, enzima, antioksidansa koji jačaju imunitet. Važna je konzumacija žutog i narančastog povrća koje sadrži karotenoide, prirodnu tvar koja potiče imunološki sustav i proizvodnju bijelih krvnih zrnaca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jede li dijete redovito svježe pripremljene namirnice, dobit će sve hranjive tvari potrebne za pravilan rad imunološkog sustava. Dajte prednost sezonskim namirnicama i onima koje su karakteristične za vaše podneblje. Pedijatri preporučuju i konzumiranje pola čaše prirodnog jogurta dnevno. Ne mora biti probiotički, dobar je i posve obični, jer bakterije mliječne kiseline iz jogurta zaslužne su za održavanje zdravlja i aktivnosti crijeva, koja su najveći imunološki organ.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Vitamini (pre)važni
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Određeni vitamini i minerali posebno su važni za održavanje dobrog imuniteta: vitamin A, najviše ga je u mrkvi, rajčici, mlijeku, potiče prokrvljenost sluznica,  dok vitamin B6 (morska riba i banane) potiče metabolizam i ubrzava dolazak obrambenih stanica do uzročnika bolesti. Vitamin C (paprika, citrusno voće) pomaže bijelim krvnim tjelešcima da brzo prepoznaju bakterije, vitamin E (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i željezo (meso, proso) jačaju obrambene stanice. Cink (sadrže ga leća, grah i namirnice od integralnog brašna) je zaslužan za izgradnju imunoloških stanica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Vitaminski pripravci
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz pravilnu prehranu, dijete može koristiti kvalitetni vitaminsko-mineralni pripravak kako bi se u organizam unijele dovoljne količine vitamina, cinka, selena i željeza. Prirodni suplementi kao što su matična mliječ, ljekovito bilje i eterična ulja mogu pružiti značajnu podršku imunološkom sustavu djece. Prije upotrebe bilo kojega od vitaminskih preparata i suplemenata, obavezno je posavjetovati se s pedijatrom. Pogrešna upotreba može biti štetna i opasna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Probiotici
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prirodni probiotici pojačavaju imunološki odgovor i štite organizam. Jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko i razni sirevi, bogat su izvor probiotičkih  kultura koje obnavljaju crijevnu floru. Većina imunoloških stanica nalazi se u crijevima, čak 80%, što je više nego u koštanoj srži, slezeni i limfnim čvorovima zajedno. Naše crijevne bakterije ne samo da nam podupiru obrambeni mehanizam, već proizvode i vitamine (vitamin K, folnu kiselinu), esencijalne aminokiseline, hormone i enzime. One također podržavaju izmjenu tvari koja je isto tako intenzivna kao i ona u jetrima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zbog stresa izazvanog brojnim školskim i izvanškolskim obavezama, nezdravom prehranom, učestalom konzumacijom antibiotika, ravnoteža crijevnih bakterija je  narušena i kod velikog broja djece te je samim time onemogućena normalna i zdrava probava. Iz tog razloga važno je održavati crijevnu floru zdravom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Tjelesna aktivnost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svježi zrak pomaže regeneraciji sluznica i dišnih puteva te jačanju otpornosti. Čak i najmlađa djeca trebaju tjelesnu aktvnost i boravak na svježem zraku jer im ono održava srce i cirkulaciju, jača mišiće i kosti, troši tjelesnu mast. Djecu koja hodaju ne treba voziti u kolicima, nego ih pustiti da hodaju, trče, voze bicikl, skaču, penju se.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kretanje potiče imunitet. Kad je dijete aktivno, srce pumpa više krvi kroz žile, a imunološke stanice tako brže putuju organizmom. Pola sata dnevno na svježem zraku je minimalna mjera. Ako je vrijeme loše, budite vani s djetetom najviše jedan sat, a kad je vrijeme lijepo, što je dulje moguće. I osjetljiva djeca trebaju bez obzira na vrijeme izlaziti na zrak, prikladno ih samo treba odjenuti i zaštititi od vjetra.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dovoljno sna
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ključan preduvjet za imunitet djeteta je dovoljno sna. Osim što utječe na fizički i psihički razvoj djeteta, pomaže kod održavanja zdravlja i obrane od infekcije. Malom djetetu treba  ukupno 12-13 sati sna. Djeca od jedne do tri godine noću trebaju od 8 do 10 sati odmora, te još dva kraća dnevna sna, odnosno, odmora.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © meteo021 - fotolia</para>

Kako ojačati djetetov imunitet? Ojačate djetetov imunitet i zaštitite ga kroz prehranu, tjelesnu aktivnost, te po potrebi i pomoću vitaminskih pripravaka od uzročnika bolesti Kad stigne prvi val prehlada, onda je već kasno. Sada je pravo vrijeme da prije sezone viroza, gripe, te uoči zimskih mjeseci kada djeca najveći dio vremena provode u zatvorenim prostorima, ojačate djetetov imunitet i zaštitite ga kroz prehranu, tjelesnu aktivnost, te po potrebi i pomoću vitaminskih pripravaka od uzročnika bolesti.
   
Najčešća oboljenja danas su akutne respiratorne infekcije, koje čine dvije trećine svih infekcija. I dok odrasla osoba oboli tri do pet puta godišnje, djeca obolijevaju dvostruko češće, naročito ona koja dio dana provedu u kolektivima. U svakodnevnom okruženju djeca su naime izložena velikom broju virusa i bakterija. Tako igra s vršnjacima odnosno boravak u zatvorenom prostoru mogu uzrokovati učestale pojave i širenje različitih infekcija.
   
Kod neke djece se imunosustav uspješnije bori protiv uzročnika bolesti, dok druga djeca češće pobolijevaju. Imunološki sustav djeteta sazrijeva u trećoj godini života i zato su djeca vrtićke dobi podložnija češćim prehladama i obolijevanjima.
   
   Zdravlje u (pre)hrani
   
   
Važno je da dijete kroz svakodnevnu prehranu unosi dovoljnu količinu tekućine u obliku vode, mlijeka,voćnih sokova bogatih vitaminima. Izbjegavajte pića sa umjetnim sladilima i visokim udjelom šećera. Uravnotežena prehrana iznimno je važna. Nutritivni nedostaci mogu povećati osjetljivost na uzročnike bolesti, stoga u svakodnevnoj prehrani trebaju biti zastupljeni svježe voće i povrće orašasti plodovi, sjemenke, cjelovite žitarice.
   
   Namirnice koje doprinose jačanju imuniteta su limun, jagode, banane, dinje, borovnice, marelice, grejp, špinat, kelj, češnjak, luk,rajčice, brokula, mahunarke, žuto i narančasto povrće. Sve te namirnice sadrže visoku razinu vitamina, minerala, enzima, antioksidansa koji jačaju imunitet. Važna je konzumacija žutog i narančastog povrća koje sadrži karotenoide, prirodnu tvar koja potiče imunološki sustav i proizvodnju bijelih krvnih zrnaca.
   
Jede li dijete redovito svježe pripremljene namirnice, dobit će sve hranjive tvari potrebne za pravilan rad imunološkog sustava. Dajte prednost sezonskim namirnicama i onima koje su karakteristične za vaše podneblje. Pedijatri preporučuju i konzumiranje pola čaše prirodnog jogurta dnevno. Ne mora biti probiotički, dobar je i posve obični, jer bakterije mliječne kiseline iz jogurta zaslužne su za održavanje zdravlja i aktivnosti crijeva, koja su najveći imunološki organ.
   
   Vitamini (pre)važni
   
   
Određeni vitamini i minerali posebno su važni za održavanje dobrog imuniteta: vitamin A, najviše ga je u mrkvi, rajčici, mlijeku, potiče prokrvljenost sluznica,  dok vitamin B6 (morska riba i banane) potiče metabolizam i ubrzava dolazak obrambenih stanica do uzročnika bolesti. Vitamin C (paprika, citrusno voće) pomaže bijelim krvnim tjelešcima da brzo prepoznaju bakterije, vitamin E (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i željezo (meso, proso) jačaju obrambene stanice. Cink (sadrže ga leća, grah i namirnice od integralnog brašna) je zaslužan za izgradnju imunoloških stanica.
 
   Vitaminski pripravci
   
   
Uz pravilnu prehranu, dijete može koristiti kvalitetni vitaminsko-mineralni pripravak kako bi se u organizam unijele dovoljne količine vitamina, cinka, selena i željeza. Prirodni suplementi kao što su matična mliječ, ljekovito bilje i eterična ulja mogu pružiti značajnu podršku imunološkom sustavu djece. Prije upotrebe bilo kojega od vitaminskih preparata i suplemenata, obavezno je posavjetovati se s pedijatrom. Pogrešna upotreba može biti štetna i opasna.
   
   Probiotici
   
   
Prirodni probiotici pojačavaju imunološki odgovor i štite organizam. Jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko i razni sirevi, bogat su izvor probiotičkih  kultura koje obnavljaju crijevnu floru. Većina imunoloških stanica nalazi se u crijevima, čak 80%, što je više nego u koštanoj srži, slezeni i limfnim čvorovima zajedno. Naše crijevne bakterije ne samo da nam podupiru obrambeni mehanizam, već proizvode i vitamine (vitamin K, folnu kiselinu), esencijalne aminokiseline, hormone i enzime. One također podržavaju izmjenu tvari koja je isto tako intenzivna kao i ona u jetrima.
   
Zbog stresa izazvanog brojnim školskim i izvanškolskim obavezama, nezdravom prehranom, učestalom konzumacijom antibiotika, ravnoteža crijevnih bakterija je  narušena i kod velikog broja djece te je samim time onemogućena normalna i zdrava probava. Iz tog razloga važno je održavati crijevnu floru zdravom.
   
   Tjelesna aktivnost
   
   
Svježi zrak pomaže regeneraciji sluznica i dišnih puteva te jačanju otpornosti. Čak i najmlađa djeca trebaju tjelesnu aktvnost i boravak na svježem zraku jer im ono održava srce i cirkulaciju, jača mišiće i kosti, troši tjelesnu mast. Djecu koja hodaju ne treba voziti u kolicima, nego ih pustiti da hodaju, trče, voze bicikl, skaču, penju se.
   
   Kretanje potiče imunitet. Kad je dijete aktivno, srce pumpa više krvi kroz žile, a imunološke stanice tako brže putuju organizmom. Pola sata dnevno na svježem zraku je minimalna mjera. Ako je vrijeme loše, budite vani s djetetom najviše jedan sat, a kad je vrijeme lijepo, što je dulje moguće. I osjetljiva djeca trebaju bez obzira na vrijeme izlaziti na zrak, prikladno ih samo treba odjenuti i zaštititi od vjetra.
   
   Dovoljno sna
   
   
Ključan preduvjet za imunitet djeteta je dovoljno sna. Osim što utječe na fizički i psihički razvoj djeteta, pomaže kod održavanja zdravlja i obrane od infekcije. Malom djetetu treba  ukupno 12-13 sati sna. Djeca od jedne do tri godine noću trebaju od 8 do 10 sati odmora, te još dva kraća dnevna sna, odnosno, odmora.
 

Foto: © meteo021 - fotolia M.G. 

Kako ojačati djetetov imunitet?

<para> Mala djeca obično udaraju, grabe igračke i nazivaju druge ružnim imenima. U usporedbi sa starijom djecom, češće ispoljavaju kratke agresivne epizode. Starija su djeca pak domišljatija i koriste indirektna značenja agresije kao što su zastrašivanje ili prijetnje. Iako nije neobično da mala djeca iskazuju agresivno ponašanje, ne možemo to smatrati prihvatljivim. Od najranije dobi, djecu treba učiti da je takvo ponašanje nedopustivo.</para>
<para>"Jako je važno da odrasli nikada i ni na koji način ne podržavaju agresivno ponašanje. A to znači i da odrasle osobe ne smiju biti agresivne prema djetetu", ističe Tea Knežević, mag. psih. i certificirani terapeut igrom iz <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centra Proventus</ulink> te napominje da se agresivnost može djelomično pripisati genetskim čimbenicima, ali u velikoj mjeri dijete agresivno ponašanje uči.
</para>
<heading2>Razlikujte agresiju od sukoba</heading2>
<para>
Roditelji često miješaju sukob i agresiju, a to dvoje nije isto. Naime, do sukoba dolazi zbog različitosti ili zbog neslaganja s drugima. Sukobi mogu, a i ne moraju uključivati agresiju. Do treće godine djevojčice i dječaci upadaju u sukobe podjednako, a od treće do četvrte godine dječaci se češće sukobljavaju od djevojčica. Sukobi imaju i svoju pozitivnu stranu jer pružaju djeci mogućnost da razviju vještine nenasilnog rješavanja sukoba, što je vrlo važno za život u odrasloj dobi.</para>
<para>"Kako bi roditelji razlikovali agresivno pošanje od onoga koje je prihvatljivo moraju procijeniti šteti li dijete svojim ponašanjem sebi, drugoj djeci ili odraslima, ugrožava li sebe i ostale te uništava li prostor i materijalne stvari", ističe Tea Knežević, magistra psihologije te nadodaje da se djeca uglavnom agresivno ponašaju u neizvjesnim i frustrirajućim situacijama kako bi smanjili unutrašnju napetost jer ne znaju na koji drugi način bi se mogli sami smiriti ili utješiti.
</para>
<heading2>Budite oprezni u formiranju stavova</heading2>
<para>
Obiteljske okolnosti iz najranije djetetove dobi vrlo su važne i već prema tome može se predvidjeti koje će dijete postati nasilnik (ili žrtva i nasilnik u jednome). Istraživanje provedeno među petogodišnjim dječacima pokazalo je da su oni koji u obitelji doživljavaju više neprijateljstva, zlostavljanja i kažnjavanja tijekom predškolskog razdoblja, agresivni prema drugima, ali i žrtve agresije. Stoga budite oprezni u formiranju obiteljskih stavova, a pazite i na sve što vas okružuje.</para>
<para>"Postavljanje granica jako je važan dio odgoja djetete. Granice nisu kazna i trebale bi biti izražene čvrsto, ali smireno i kao stvar činjenice", napominje magistra Knežević te dodaje da će se dijete takvim pristupom lakše naučiti nositi s raznim emocijama i situacijama.</para>
<para>Nije lako biti roditelj djeteta koji se ponaša nasilnički, osobito ako ne vidite razlog za takvo ponašanje, no bez obzira na sve, nemojte se ljutiti na dijete i kažnjavati ga. Ako to radite, dajete mu uzor nasilničkog ponašanja. Pripazite da dijete ne naziva drugu djecu pogrdnim imenima ili da ih ne zastrašuje ili uznemirava. Predložite djetetu da nešto lijepo kaže ili učini onome koga je povrijedilo i ne zaboravite pohvaliti dijete kad je ljubazno te kad se ispriča za nešto što je loše učinilo.</para>

Agresivno dijete zahtijeva žurno postavljanje granica u odgoju Agresivno ponašanje je ponašanje koje može biti upućeno prema vršnjacima, odraslima, nečijim stvarima i ono može varirati s obzirom na dob djeteta.  Mala djeca obično udaraju, grabe igračke i nazivaju druge ružnim imenima. U usporedbi sa starijom djecom, češće ispoljavaju kratke agresivne epizode. Starija su djeca pak domišljatija i koriste indirektna značenja agresije kao što su zastrašivanje ili prijetnje. Iako nije neobično da mala djeca iskazuju agresivno ponašanje, ne možemo to smatrati prihvatljivim. Od najranije dobi, djecu treba učiti da je takvo ponašanje nedopustivo.
"Jako je važno da odrasli nikada i ni na koji način ne podržavaju agresivno ponašanje. A to znači i da odrasle osobe ne smiju biti agresivne prema djetetu", ističe Tea Knežević, mag. psih. i certificirani terapeut igrom iz Centra Proventus te napominje da se agresivnost može djelomično pripisati genetskim čimbenicima, ali u velikoj mjeri dijete agresivno ponašanje uči.

Razlikujte agresiju od sukoba

Roditelji često miješaju sukob i agresiju, a to dvoje nije isto. Naime, do sukoba dolazi zbog različitosti ili zbog neslaganja s drugima. Sukobi mogu, a i ne moraju uključivati agresiju. Do treće godine djevojčice i dječaci upadaju u sukobe podjednako, a od treće do četvrte godine dječaci se češće sukobljavaju od djevojčica. Sukobi imaju i svoju pozitivnu stranu jer pružaju djeci mogućnost da razviju vještine nenasilnog rješavanja sukoba, što je vrlo važno za život u odrasloj dobi.
"Kako bi roditelji razlikovali agresivno pošanje od onoga koje je prihvatljivo moraju procijeniti šteti li dijete svojim ponašanjem sebi, drugoj djeci ili odraslima, ugrožava li sebe i ostale te uništava li prostor i materijalne stvari", ističe Tea Knežević, magistra psihologije te nadodaje da se djeca uglavnom agresivno ponašaju u neizvjesnim i frustrirajućim situacijama kako bi smanjili unutrašnju napetost jer ne znaju na koji drugi način bi se mogli sami smiriti ili utješiti.

Budite oprezni u formiranju stavova

Obiteljske okolnosti iz najranije djetetove dobi vrlo su važne i već prema tome može se predvidjeti koje će dijete postati nasilnik (ili žrtva i nasilnik u jednome). Istraživanje provedeno među petogodišnjim dječacima pokazalo je da su oni koji u obitelji doživljavaju više neprijateljstva, zlostavljanja i kažnjavanja tijekom predškolskog razdoblja, agresivni prema drugima, ali i žrtve agresije. Stoga budite oprezni u formiranju obiteljskih stavova, a pazite i na sve što vas okružuje.
"Postavljanje granica jako je važan dio odgoja djetete. Granice nisu kazna i trebale bi biti izražene čvrsto, ali smireno i kao stvar činjenice", napominje magistra Knežević te dodaje da će se dijete takvim pristupom lakše naučiti nositi s raznim emocijama i situacijama.
Nije lako biti roditelj djeteta koji se ponaša nasilnički, osobito ako ne vidite razlog za takvo ponašanje, no bez obzira na sve, nemojte se ljutiti na dijete i kažnjavati ga. Ako to radite, dajete mu uzor nasilničkog ponašanja. Pripazite da dijete ne naziva drugu djecu pogrdnim imenima ili da ih ne zastrašuje ili uznemirava. Predložite djetetu da nešto lijepo kaže ili učini onome koga je povrijedilo i ne zaboravite pohvaliti dijete kad je ljubazno te kad se ispriča za nešto što je loše učinilo. Petra Majetić 

nasilje_dijete_pixabay

Agresivno dijete zahtijeva žurno postavljanje granica u odgoju

<para>
 Adriana Karuza je mama, supruga, sanjar, veliki zaljubljenik u putovanja, ples i hula hop Radi i kao novinarka za emisiju Extravagant te je glavna i odgovorna za sve što izlazi iz male kreativne radionice – <ulink url="https://www.facebook.com/kikicbutikic/">
 Kikić butikić
 </ulink>. Kikić butikić oaza je za sve nove mame koje žele zauvijek zabilježiti najvažniji trenutak u svome životu: rođenje djeteta. Ova čarobna radionica odiše usklađenošću umirujućim i blagim bojama te nježnošću tonova koja se gotovo može opipati.</para>
<para>"Kikić butikić je moja kreativna oaza. Mjesto na kojem nastaju različite dekoracije namijenjene prvenstveno djeci. Sve je počelo oslikavanjem drvenih slova za vrata ili zid dječje sobice, a kasnije se proširilo na oslikavanje okvira, drvenih zvijezdi i šivanje zvjezdanih jastuka, girlandica s imenom, zastavica", objašnjava nam Adriana.</para>
<para>Sve što se nalazi pod imenom "Kikić butkić" je ručni rad i sve zahtjeva dosta vremena i pažnje. "Inspiraciju nalazim doslovno svuda oko sebe. Internet je naravno rasadnik ideja, ali često me inspiriraju neke svakodnevne stvari i situacije, a posebno moja petogodišnja djevojčica" smatra Adriana.</para>
<para>
"Danas je teško biti originalan i napraviti nešto što još ne postoji, zato je najvažnije unijeti sebe u proizvod, dati neki svoj „touch“ i onda kupci to prepoznaju kao originalno".
</para>
<heading2>"Zvijezda je rođena"</heading2>
<para>Iako izrađuje različite predmete za djecu, jastuci - zvijezde su ipak najpopularniji proizvod. "Da, jastuci su napravili veliki „boom“. Ne mogu točno reći koliko sam ih napravila, ali sigurna sam da jako veliki broj beba i djece u Hrvatskoj, ali i šire ima svoj zvjezdani jastučić. Ideja je došla slučajno. Tražila sam kako najbolje sačuvati podatke o djetetovu rođenju, pa sam tako, između ostalog, naišla na jedan mali jastučić u obliku srca na kojem je pisalo ime i datum rođenja djeteta. Tada mi je pala na pamet zvijezda kao oblik, a natpis „zvijezda je rođena“ nametnuo se sam od sebe. Upravo taj natpis najčešće stoji na mojim jastucima, ali nekad mame žele „<emphasis>dream big</emphasis>“, „<emphasis>little princess</emphasis>“, „<emphasis>little mister</emphasis>“, mogućnosti su velike i uvijek se nastojim prilagoditi željama onoga tko naručuje".</para>
<para>Uz jastuke često u kompletu mame naručuju girlandice s imenom u jednakim bojama, ali i drvena slova, okvire, drvene zvijezde, pa čak i ogrlice u obliku sladoleda i lubenice. Najnoviji proizvod su pločice za ulazna vrata.</para>
<para>Biti zaposlena i mama poduzetnica uvijek je izazov. "Moram priznati da zna biti jako teško i naporno. Kao novinar freelancer nemam radno vrijeme, a i Kikić butikić zahtjeva puno. Nekada je zaista teško balansirati između obiteljskog i poslovnog života, ali uspjevam uz veliku podršku supruga te mojih i njegovih roditelja bez čije pomoći ovakav tempo ne bi bio moguć. A kada mi svega bude preko glave, pokupim obitelj i otputujemo negdje. Počela sam pisati i travel blog <ulink url="https://www.facebook.com/kruzovi/?fref=ts">Kruzovi</ulink>, koji mi dođe kao još jedan ispušni ventil".</para>
<para>Adriana je oduvijek znala da želi biti novinarka, a sve ostalo je došlo sasvim slučajno. Smatra da su joj se kockice tako poklopile i neizmjerno je sretna zbog toga. Puno radi, ali i uživa u svemu.</para>
<blockquote>
 <para>"Mogu živjeti od ovoga što radim, ali pritom moram reći da meni ne treba puno da bih bila zadovoljna. Kikić butikić je počeo kao hobi, ali sada je to moj posao, baš kao što mi je to i novinarstvo" sretna je i ispunjena svojim poslom Adriana.</para>
</blockquote>

U Kikić butikiću svi mališani su rođene zvijezde! Adriana Karuza je mama, supruga, sanjar, veliki zaljubljenik u putovanja, ples i hula hop. 
   Adriana Karuza je mama, supruga, sanjar, veliki zaljubljenik u putovanja, ples i hula hop Radi i kao novinarka za emisiju Extravagant te je glavna i odgovorna za sve što izlazi iz male kreativne radionice – 
      Kikić butikić
   . Kikić butikić oaza je za sve nove mame koje žele zauvijek zabilježiti najvažniji trenutak u svome životu: rođenje djeteta. Ova čarobna radionica odiše usklađenošću umirujućim i blagim bojama te nježnošću tonova koja se gotovo može opipati.
"Kikić butikić je moja kreativna oaza. Mjesto na kojem nastaju različite dekoracije namijenjene prvenstveno djeci. Sve je počelo oslikavanjem drvenih slova za vrata ili zid dječje sobice, a kasnije se proširilo na oslikavanje okvira, drvenih zvijezdi i šivanje zvjezdanih jastuka, girlandica s imenom, zastavica", objašnjava nam Adriana.
Sve što se nalazi pod imenom "Kikić butkić" je ručni rad i sve zahtjeva dosta vremena i pažnje. "Inspiraciju nalazim doslovno svuda oko sebe. Internet je naravno rasadnik ideja, ali često me inspiriraju neke svakodnevne stvari i situacije, a posebno moja petogodišnja djevojčica" smatra Adriana.

"Danas je teško biti originalan i napraviti nešto što još ne postoji, zato je najvažnije unijeti sebe u proizvod, dati neki svoj „touch“ i onda kupci to prepoznaju kao originalno".

"Zvijezda je rođena"
Iako izrađuje različite predmete za djecu, jastuci - zvijezde su ipak najpopularniji proizvod. "Da, jastuci su napravili veliki „boom“. Ne mogu točno reći koliko sam ih napravila, ali sigurna sam da jako veliki broj beba i djece u Hrvatskoj, ali i šire ima svoj zvjezdani jastučić. Ideja je došla slučajno. Tražila sam kako najbolje sačuvati podatke o djetetovu rođenju, pa sam tako, između ostalog, naišla na jedan mali jastučić u obliku srca na kojem je pisalo ime i datum rođenja djeteta. Tada mi je pala na pamet zvijezda kao oblik, a natpis „zvijezda je rođena“ nametnuo se sam od sebe. Upravo taj natpis najčešće stoji na mojim jastucima, ali nekad mame žele „dream big“, „little princess“, „little mister“, mogućnosti su velike i uvijek se nastojim prilagoditi željama onoga tko naručuje".
Uz jastuke često u kompletu mame naručuju girlandice s imenom u jednakim bojama, ali i drvena slova, okvire, drvene zvijezde, pa čak i ogrlice u obliku sladoleda i lubenice. Najnoviji proizvod su pločice za ulazna vrata.
Biti zaposlena i mama poduzetnica uvijek je izazov. "Moram priznati da zna biti jako teško i naporno. Kao novinar freelancer nemam radno vrijeme, a i Kikić butikić zahtjeva puno. Nekada je zaista teško balansirati između obiteljskog i poslovnog života, ali uspjevam uz veliku podršku supruga te mojih i njegovih roditelja bez čije pomoći ovakav tempo ne bi bio moguć. A kada mi svega bude preko glave, pokupim obitelj i otputujemo negdje. Počela sam pisati i travel blog Kruzovi, koji mi dođe kao još jedan ispušni ventil".
Adriana je oduvijek znala da želi biti novinarka, a sve ostalo je došlo sasvim slučajno. Smatra da su joj se kockice tako poklopile i neizmjerno je sretna zbog toga. Puno radi, ali i uživa u svemu.

   "Mogu živjeti od ovoga što radim, ali pritom moram reći da meni ne treba puno da bih bila zadovoljna. Kikić butikić je počeo kao hobi, ali sada je to moj posao, baš kao što mi je to i novinarstvo" sretna je i ispunjena svojim poslom Adriana.
 Adrijana Bakoš 

jastuci_kikic-butikic

drvene-zvijezde_kikic-butikic

jastuci_3_kikic-butikic

jastuci_2_kikic-butikic

girlandice_imena_kikic-butikic

plocica_kikic-butikic

U Kikić butikiću svi mališani su rođene zvijezde!

<para>Masaže kod bebice također mogu imati izrazito pozitivne učinke na cijeli organizam.</para>
<para>Svakoj majci je dobro poznata <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/njezna-masaza-bebina-trbuscica-pomaze-kod-zatvora-plinova-i-grceva/">masaža trbuščića</ulink>, koja je izuzetno korisna kod probavnih smetnji. Nadutost, grčevi i kolike – sve su to problemi koje jedna dobra masaža može ublažiti. S ostatkom bebinog tijela nije ništa drugačije. Masaža bilo kojeg područja može imati pozitivne dugoročne učinke na razvoj bebice.
</para>
<heading4>Najbrži način smirivanja</heading4>
<para>
Činjenica je kako dodir može imati nevjerojatan učinak na smirivanje djeteta. A upravo pravilnom masažom ti se učinci mogu postići zaista brzo.</para>
<para>Masaža bebice može uključivati prirodna ulja i kremice koje će zaštititi nježnu kožu od iritacije. Minute svakodnevne masaže mogu također biti idealna prilika za vježbanje i razgibavanje zglobova i kukova mališana.</para>
<para>Majčin dodir prilikom rituala masaže kod bebice također potiče izlučivanje oksitocina, hormona koji se povezuje sa srećom i smirenošću.
</para>
<heading4>Ostale prednosti masaže</heading4>
<para>
Dok je masaža trbuha često tek nužnost prilikom problema s probavom, lagani pokreti rukom na drugim dijelovima tijela mogu imati cijeli niz pozitivnih učinaka. Stručnjaci se slažu kako ovaj oblik kontakta između roditelja i djeteta pomaže mentalnom, fizičkom i socijalnom razvoju. Nadalje, već nakon nekoliko dana svakodnevne masaže može se primijetiti kako bebica lakše zaspi i ne budi se tijekom noći, a preko dana je opuštenija te manje plače.</para>
<para>S druge strane, roditelj će se također bolje osjećati, upravo zato što održava fizički kontakt sa svojim djetetom. Uz to, prepoznavši kako radi nešto dobro za svog mališana uvijek će ojačati samopouzdanje u svoje roditeljske sposobnosti.</para>
<para>Uz to što masaža povoljno utječe na razvoj savršeno zdrave djece, pedijatri naglašavaju kako ona može „učiniti čuda“ za bebice koje su prerano došle na svijet i u nekom obliku zaostaju u razvoju za svojim vršnjacima. Potiče brže dobivanje na težini, stabilizira rad srca, te stimulira dijelove mozga zaslužne za rad ostalih organa.
</para>
<heading4>Najbolje metode</heading4>
<para>
Prvih nekoliko puta dobro bi bilo laganim pokretima masirati samo bebine nogice, dok se ne navikne na taj osjećaj. Najbolje vrijeme za masažu bilo bi tijekom mijenjanja pelena, kada već postoji inicijalni dodir između mališana i roditelja.</para>
<para>Nakon nekoliko dana s nogica možete prijeći na područje ruku, te na kraju i ono najosjetljivije – luđa i trbuščić. Prije svake masaže dobro bi bilo između dlanova zagrijati malo ulja ili kreme koju inače koristite u njezi dječje kože.</para>
<para>Posebnu pozornost posvetite stimulaciji područja dlanova i stopala. Pažljivo pratite djetetove reakcije i ubrzo ćete bez problema shvatiti što mališanu paše, a što ne. O trajanju masaže također će odlučiti sama bebica, koja će vam dati do znanja kada je – dosta.
</para>
<heading4>Važnost okoline</heading4>
<para>
Iako masaža zaista može na nevjerojatno brz način umiriti mališana i pomoći mu prilikom uspavljivanja, važno je i u kojoj se prostoriji nalazite. Za potpun učinak koji masiranje može pružiti, pobrinite se da je u prostoriji mirno i tiho, te da ne postoje distrakcije poput ekrana ili telefona, koje bi u trenutku mogle poremetiti uspostavljen kontakt i mirnoću bebice.</para>
<para>Što se pokreta prilikom masiranja tiče – teško da možete napraviti neku pogrešku. Dovoljno je tek pripaziti da pokreti budu dovoljno nježni na području prsa i vrata, dok stopala i rukice često „vole“ malo jači pritisak.</para>
<para>Rezultati će prvenstveno biti vidljivi u obliku lakšeg sna, dok se neki liječnici slažu da upravo masaža može potaknuti procese u organizmu djeteta kojih nismo niti svjesni. Oni mogu biti u rasponu od pravilnog rada organa, pa sve do jačanja imuniteta.</para>

Sve prednosti masaže tijela kod bebe Na sam spomen masaže, većini ljudi na pamet padnu trenuci savršenog opuštanja nakon napornog dana ili stresa kojim su okruženi. Ništa drugačije nije niti kod najmlađih. Masaže kod bebice također mogu imati izrazito pozitivne učinke na cijeli organizam.
Svakoj majci je dobro poznata masaža trbuščića, koja je izuzetno korisna kod probavnih smetnji. Nadutost, grčevi i kolike – sve su to problemi koje jedna dobra masaža može ublažiti. S ostatkom bebinog tijela nije ništa drugačije. Masaža bilo kojeg područja može imati pozitivne dugoročne učinke na razvoj bebice.

Najbrži način smirivanja

Činjenica je kako dodir može imati nevjerojatan učinak na smirivanje djeteta. A upravo pravilnom masažom ti se učinci mogu postići zaista brzo.
Masaža bebice može uključivati prirodna ulja i kremice koje će zaštititi nježnu kožu od iritacije. Minute svakodnevne masaže mogu također biti idealna prilika za vježbanje i razgibavanje zglobova i kukova mališana.
Majčin dodir prilikom rituala masaže kod bebice također potiče izlučivanje oksitocina, hormona koji se povezuje sa srećom i smirenošću.

Ostale prednosti masaže

Dok je masaža trbuha često tek nužnost prilikom problema s probavom, lagani pokreti rukom na drugim dijelovima tijela mogu imati cijeli  niz pozitivnih učinaka. Stručnjaci se slažu kako ovaj oblik kontakta između roditelja i djeteta pomaže mentalnom, fizičkom i socijalnom razvoju. Nadalje, već nakon nekoliko dana svakodnevne masaže može se primijetiti kako bebica lakše zaspi i ne budi se tijekom noći, a preko dana je opuštenija te manje plače.
S druge strane, roditelj će se također bolje osjećati, upravo zato što održava fizički kontakt sa svojim djetetom. Uz to, prepoznavši kako radi nešto dobro za svog mališana uvijek će ojačati samopouzdanje u svoje roditeljske sposobnosti.
Uz to što masaža povoljno utječe na razvoj savršeno zdrave djece, pedijatri  naglašavaju kako ona može „učiniti čuda“ za bebice koje su prerano došle na svijet i u nekom obliku zaostaju u razvoju za svojim vršnjacima. Potiče brže dobivanje na težini, stabilizira rad srca, te stimulira dijelove mozga zaslužne za rad ostalih organa.

Najbolje metode

Prvih nekoliko puta dobro bi bilo laganim pokretima masirati samo bebine nogice, dok se ne navikne na taj osjećaj. Najbolje vrijeme za masažu bilo bi tijekom mijenjanja pelena, kada već postoji inicijalni dodir između mališana i roditelja.
Nakon nekoliko dana s nogica možete prijeći na područje ruku, te na kraju i ono najosjetljivije – luđa i trbuščić. Prije svake masaže dobro bi bilo između dlanova zagrijati malo ulja ili kreme koju inače koristite u njezi dječje kože.
Posebnu pozornost posvetite stimulaciji područja dlanova i stopala. Pažljivo pratite djetetove reakcije i ubrzo ćete bez problema shvatiti što mališanu paše, a što ne. O trajanju masaže također će odlučiti sama bebica, koja će vam dati do znanja kada je – dosta.

Važnost okoline

Iako masaža zaista može na nevjerojatno brz način umiriti mališana i pomoći mu prilikom uspavljivanja, važno je i u kojoj se prostoriji nalazite. Za potpun učinak koji masiranje može pružiti, pobrinite se da je u prostoriji mirno i tiho, te da ne postoje distrakcije poput ekrana ili telefona, koje bi u trenutku mogle poremetiti uspostavljen kontakt i mirnoću bebice.
Što se pokreta prilikom masiranja tiče – teško da možete napraviti neku pogrešku. Dovoljno je tek pripaziti da pokreti budu dovoljno nježni na području prsa i vrata, dok stopala i rukice često „vole“ malo jači pritisak.
Rezultati će prvenstveno biti vidljivi u obliku lakšeg sna, dok se neki liječnici slažu da upravo masaža može potaknuti procese u organizmu djeteta kojih nismo niti svjesni. Oni mogu biti u rasponu od pravilnog rada organa, pa sve do jačanja imuniteta. Nataša Vuk 

masaze-bebe_pixabay

Sve prednosti masaže tijela kod bebe

<para>Isto tako, hoće li naša djeca, primjerice voljeti školu, ovisi uvelike i o međusobnim odnosima koje će formirati s drugom djecom.</para>
<para>Dijete počinje razvijati socijalne vještine i stjecati iskustvo uz roditelje, a zatim i u široj obitelji. Dok su djetetovi rani odnosi uglavnom oni s roditeljima, ono dolazi i u kontakt i s mnogo drugih ljudi. Oni s kojima uspostave bliske odnose su bake i djedovi, braća i sestre, dadilje i odgojitelji u vrtiću. Na maloj se distanci u smislu bliskosti nalaze susjedi, obiteljski prijatelji i stručnjaci koji su uključeni u djetetov život, primjerice liječnici.</para>
<para>
 Pojedina istraživanja razvoja odnosa među vršnjacima u djetinjstvu pokazala su da čak i mala djeca, do treće godine života, pokazuju razlike u sposobnostima uspostavljanja odnosa s vršnjacima. Teškoće vezane uz vršnjake ne rješavaju se same od sebe. Stoga, ako se neka djeca ponašaju na način zbog kojeg ih drugi smatraju socijalno neprikladnima, ili su često u sukobu s drugima, ili ne mogu sklopiti prijateljstvo, to je znak da roditelj odmah mora nešto poduzeti. Bit ćete na velikom dobitku, a to dokazuju i brojna istraživanja, ako pripremite dijete da bude socijalno kompetentno prije polaska u školu.
</para>
<heading2>Mogu li pomoći djetetu u sklapanju prijateljstava?</heading2>
<para>
Kad je dijete malo, vi ste osoba koja uspostavlja kontakte i dogovara igranje s drugom djecom. Ako vam se sviđa određeno dijete ili njegova obitelj, uputiti ćete vlastito dijete u tom smjeru, što je dobro i normalno. No možda vas brine činjenica da je to dijete prebučno ili neobuzdano, ili mu se dopušta da radi što hoće, što vi ne biste dopustili svojem djetetu. U tom ga slučaju pokušavate držati na maloj distanci. I to je potpuno razumno i razumljivo.</para>
<para>Važno je da sklapanje prijateljstva ne prepustite slučaju. Preporuča se organiziranje društvenog života djeteta, stvaranje mogućnosti za kontakte, proširivanje djetetovog iskustva sklapanja prijateljstva koliko god je moguće. Dobro je još u predškolskoj dobi uključiti djecu u neke dogovore oko malih dječjih okupljanja jer je primjerice, dokazano da djeca čiji roditelji organiziraju neformalna druženja za njih i njihove vršnjake nemaju samo veći krug poznanika, nego i razvijenije socijalne vještine. Savjetujemo da se potrudite oko upoznavanja roditelja djetetovih prijatelja, jer će vam to uvelike olakšati život. Primjerice, ako ne možete doći po svojeg mališana u školu, možda može majka ili otac djetetova prijatelja povesti i vaše dijete, pa se kod njih igraju dok vi ne dođete po njega. Na isti način možete uzvratiti, te tako pomažete i djetetovu prijateljstvu da se učvrsti.</para>
<para>Što ste vi kao roditelj aktivniji, što više njegujete stara prijateljstva i sklapate nova, vjerojatnije je da će i dijete slijediti vaš primjer i učiti kako sklapati prijateljstva i socijalizirati se. Neka će djeca smatrati da su odnosi s drugima komplicirani unatoč vašoj pomoći, ali vrijedno je ustrajati, čak i ako potraje, dok se ne pokažu rezultati. I ne zaboravite, <emphasis>Ništa nije vrijedno truda osim smijeha i ljubavi prijatelja. </emphasis>
</para>

Na jednostavne načine pomognite djetetu u sklapanju novih prijateljstava Međuljudski odnosi igraju vrlo važnu ulogu u svakodnevnom životu. Imamo potrebu biti voljeni, prihvaćeni zbog toga što jesmo i želimo se osjećati važno. Isto tako, hoće li naša djeca, primjerice voljeti školu, ovisi uvelike i o međusobnim odnosima koje će formirati s drugom djecom.
Dijete počinje razvijati socijalne vještine i stjecati iskustvo uz roditelje, a zatim i u široj obitelji. Dok su djetetovi rani odnosi uglavnom oni s roditeljima, ono dolazi i u kontakt i s mnogo drugih ljudi. Oni s kojima uspostave bliske odnose su bake i djedovi, braća i sestre, dadilje i odgojitelji u vrtiću. Na maloj se distanci u smislu bliskosti nalaze susjedi, obiteljski prijatelji i stručnjaci koji su uključeni u djetetov život, primjerice liječnici.

   Pojedina istraživanja razvoja odnosa među vršnjacima u djetinjstvu pokazala su da čak i mala djeca, do treće godine života, pokazuju razlike u sposobnostima uspostavljanja odnosa s vršnjacima. Teškoće vezane uz vršnjake ne rješavaju se same od sebe. Stoga, ako se neka djeca ponašaju na način zbog kojeg ih drugi smatraju socijalno neprikladnima, ili su često u sukobu s drugima, ili ne mogu sklopiti prijateljstvo, to je znak da roditelj odmah mora nešto poduzeti. Bit ćete na velikom dobitku, a to dokazuju i brojna istraživanja, ako pripremite dijete da bude socijalno kompetentno prije polaska u školu.

Mogu li pomoći djetetu u sklapanju prijateljstava?

Kad je dijete malo, vi ste osoba koja uspostavlja kontakte i dogovara igranje s drugom djecom. Ako vam se sviđa određeno dijete ili njegova obitelj, uputiti ćete vlastito dijete u tom smjeru, što je dobro i normalno. No možda vas brine činjenica da je to dijete prebučno ili neobuzdano, ili mu se dopušta da radi što hoće, što vi ne biste dopustili svojem djetetu. U tom ga slučaju pokušavate držati na maloj distanci. I to je potpuno razumno i razumljivo.
Važno je da sklapanje prijateljstva ne prepustite slučaju. Preporuča se organiziranje društvenog života djeteta, stvaranje mogućnosti za kontakte, proširivanje djetetovog iskustva sklapanja prijateljstva koliko god je moguće. Dobro je još u predškolskoj dobi uključiti djecu u neke dogovore oko malih dječjih okupljanja jer je primjerice, dokazano da djeca čiji roditelji organiziraju neformalna druženja za njih i njihove vršnjake nemaju samo veći krug poznanika, nego i razvijenije socijalne vještine. Savjetujemo da se potrudite oko upoznavanja roditelja djetetovih prijatelja, jer će vam to uvelike olakšati život. Primjerice, ako ne možete doći po svojeg mališana u školu, možda može majka ili otac djetetova prijatelja povesti i vaše dijete, pa se kod njih igraju dok vi ne dođete po njega. Na isti način možete uzvratiti, te tako pomažete i djetetovu prijateljstvu da se učvrsti.
Što ste vi kao roditelj aktivniji, što više njegujete stara prijateljstva i sklapate nova, vjerojatnije je da će i dijete slijediti vaš primjer i učiti kako sklapati prijateljstva i socijalizirati se. Neka će djeca smatrati da su odnosi s drugima komplicirani unatoč vašoj pomoći, ali vrijedno je ustrajati, čak i ako potraje, dok se ne pokažu rezultati. I ne zaboravite, Ništa nije vrijedno truda osim smijeha i ljubavi prijatelja. 
 Petra Majetić 

djeca_prijateljstvo_pixabay

Na jednostavne načine pomognite djetetu u sklapanju novih prijateljstava

<para> U Hrvatskoj se Tjedan ADHD-a ove godine održava od 10 listopada, a u organizaciji <ulink url="http://www.budenje.hr/">
 Udruge Buđenje
 </ulink> i njezina osnivača Marka Fereka.</para>
<para>
 ADHD dolazi od engleskog "attention deficit hyperactivity disorder" odnosno znači deficit pažnje ili hiperaktivni poremećaj.
</para>
<para>S predavačem i glavnim "krivcem" za održavanje Tjedna ADHD-a u Hrvatskoj te osobom koja tim putem pomaže brojnim roditeljima čija djeca imaju dijagnozu ADHD-a prihvatiti i razumjeti ovaj poremećaj, razgovarali smo o poremećaju samom, Tjednu ADHD-a u Hrvatskoj, Udruzi i o stvarnoj potrebi "liječenja".</para>
<para>Već spomenuto, ADHD je deficit pažnje, koji karakteriziraju tri glavna simptoma: nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost. Kada govorimo o nepažnji, tu je riječ o djeci koja su općenito nepažljiva sa slabom koncentracijom, sanjari koji naizgled slušaju, ali se ustvari nalaze u vlastitom svijetu, a uz to ih prati loša organiziranost i loš osjećaj za pojam vremena. Hiperaktivnost se veže uz hiperaktivnu djecu punu energije koja se često vrpolje i kojima je teško ili gotovo nemoguće duže sjediti na jednom mjestu. Uz hiperaktivnost usko se veže impulzivnost. Ona opisuje impulzivnu i nestrpljivu djecu. Kod ove vrste simptoma nema "kočnice" te djeca bez razmišljanja i unutarnje kočnice naprave ono što su naumila, pa se često dovode u nezgodne situacije (često „istrčavaju“ s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje, često imaju poteškoća s čekanjem u redu i prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru).</para>
<blockquote>
 <para>"Važno je znati da su sva ova tri spomenuta simptoma (nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost) tipične ljudske osobine", govori nam Marko Ferek, no kod ADHD-a svi ovi simptomi su ekstremnije izraženi, do te mjere da osoba ne može normalno funkcionirati u dvije ili više sredina. "To je glavna razlika između onih koji imaju i koji nemaju poremećaj ADHD-a".
 </para>
</blockquote>
<para>
 ADHD se danas smatra najčešćim poremećajem kod školske djece te obuhvaća 3 - 8% ukupne populacije djece. Prisutan je i kod odraslih, on ne nestaje s odrastanjem. Kod odraslih se najčešće prikazuje kao neorganiziranost u poslu i obavezama.</para>
<para>Ferek ističe stimulaciju koja je djeci, ali i odraslima s ADHD-om izrazito važna i potrebna jer "razbuđuje mozak i omogućuje im potrebnu koncentraciju, dostizanje potencijala i produktivnost", u suprotnom, mozak se isključuje u fazu sanjarenja gdje nema produktivnosti. "Stimulacija je za njih iznimno važna za razliku od ostalih koji mogu funkcionirati i bez neke pretjerane potrebne za konstantnom stimulacijom".</para>
<heading2>Kod suočavanja s dijagnozom djeteta, edukacija je najvažnija!</heading2>
<para>Suočavanje s dijagnozom i saznanje da dijete ima ADHD uvijek teže pada roditeljima, te je tu presudna njihova edukacija, smirenost i prihvaćanje situacije kakva je. Samo na taj način će biti od pomoći djetetu te će ga lakše razumjeti i podržavati. "Roditeljima bih savjetovao da se za početak: educiraju. Važno je proučiti temu, knjige, internet, učlaniti se u neku Udrugu, otići na sastanke podrške za roditelje. Što roditelji više znaju o ADHD-u bolje će razumjeti svoje dijete i automatski će promijeniti očekivanja prema djetetu", nastavlja Ferek. "Roditelj kada zna zašto dijete ne može mirno sjediti, onda roditelj više ni ne očekuje da dijete mirno sjedi i uči." Važno je hvaliti dobre i pozitivne stvari kod djeteta, a nikako ga ne uspoređivati s drugom djecom."</para>
<para>Svjetske statistike govore kako u primjerice razredu s 30 učenika dvoje ili troje njih ima ADHD. U Hrvatskoj, u osnovnim školama, po provedenom istraživanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, postotak je ispod 1%. "Što ne znači da je Hrvatska ispod prosjeka, već postoji veliki broj djece kod koje problem još nije uočen. Ta djeca često ne dobivaju pravilan tretman i podršku koju bi trebali. To je upozoravajući podatak kako je potrebno još više širiti svijest o ovoj problematici", objašnjava nam Marko Ferek.</para>
<para>
Da li je ADHD stvaran poremećaj ili izmišljotina farmaceutske industrije? Problem se posebno ističe u SAD-u gdje se djecu godinama "liječilo" različitim lijekovima.
</para>
<para>Gospodin Ferek smatra "kako je činjenica da farmaceutske kompanije godišnje zarade više od milijardu dolara samo od ADHD-a, ali isto tako puno se ulaže u istraživanje poremećaja i samu terapiju. No, to ne znači da je ADHD kao takav izmišljen. Simptomi postoje i to je činjenica te određeni postotak populacije zbog tih simptoma ne može normalno funkcionirati. Upitno je jedino da li je sam naziv - ADHD najidealniji za samo stanje. I je i nije. Primjerice, kreativne osobe pokazuje simptome identične onima ADHD-a, no ne znači da oni imaju poremećaj, već kreativni duh. Ključ je u obrazovanju gdje, primjerice kreativna djeca, nemaju dovoljnu podršku. Obrazovanje je prekruto i ne dozvoljava im kreativno izražavanje te dolazi do problema i pitanja da li je problem u obrazovnom sustavu ili djetetu. Najčešće je problem u obrazovnom sustavu."</para>
<blockquote>
 <para>"Simptomi postoje, problem je realan, ali smatram da ADHD nije idealan naziv za poremećaj", zaključuje Marko Ferek.</para>
</blockquote>
<heading2>Tjedan ADHD-a</heading2>
<para>Tjedan ADHD-a u Hrvatskoj se već tradicionalno obilježava brojnim predavanjima, a ove godine započeo je predavanjem u Gradskoj vijećnici u Rijeci. Na predavanjima su najčešći gosti svi koji se bave djecom i mladima, učitelji, psiholozi, pedagozi, stručni suradnici, ali i roditelji. Cilj održavanja "Tjedna ADHD-a" je podizanje svjesnosti stručnog osoblja, ali i pomoć roditeljima kako bi se što lakše suočili s dijagnozom i informirali te prihvatili "problem", a ne "gurali ga pod tepih".</para>
<para>"Interes za predavanja dosadašnjih godina uvijek je bio velik, a dvorane pune, što svakako znači da je tema aktualna i važna", ističe Ferek.</para>
<para>
Informirati se i educirati o ADHD-u do kraja Tjedna ADHD-a možete u sljedećim gradovima:</para>
<para>ZAGREB 12.10.2016. od 18 do 20 sati, Klinika za dječje bolesti, Klaićeva 16
SLAVONSKI BROD 13.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Sl. Brod
VUKOVAR 14.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Vukovar
KRAPINA 17.10.2016. od 18 do 20 sati, Pučko otvoreno učilište Krapina
SPLIT 20.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Marka Marulića
ŠIBENIK 21.10. od 18 do 20 sati, Gradska vijećnica Šibenik</para>
<para>Ulaz na predavanja je besplatan!</para>

Kod suočavanja s dijagnozom ADHD-a najvažnija je edukacija roditelja! U svijetu se tijekom rujna i listopada održavaju brojne aktivnosti, radionice i predavanja kako bi se podigla svjest o ADHD-u. U Hrvatskoj se Tjedan ADHD-a ove godine održava od 10. - 16.  U Hrvatskoj se Tjedan ADHD-a ove godine održava od 10 listopada, a u organizaciji 
      Udruge Buđenje
    i njezina osnivača Marka Fereka.

   ADHD dolazi od engleskog "attention deficit hyperactivity disorder" odnosno znači deficit pažnje ili hiperaktivni poremećaj.

S predavačem i glavnim "krivcem" za održavanje Tjedna ADHD-a u Hrvatskoj te osobom koja tim putem pomaže brojnim roditeljima čija djeca imaju dijagnozu ADHD-a prihvatiti i razumjeti ovaj poremećaj, razgovarali smo o poremećaju samom, Tjednu ADHD-a u Hrvatskoj, Udruzi i o stvarnoj potrebi "liječenja".
Već spomenuto, ADHD je deficit pažnje, koji karakteriziraju tri glavna simptoma: nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost. Kada govorimo o nepažnji, tu je riječ o djeci koja su općenito nepažljiva sa slabom koncentracijom, sanjari koji naizgled slušaju, ali se ustvari nalaze u vlastitom svijetu, a uz to ih prati loša organiziranost i loš osjećaj za pojam vremena. Hiperaktivnost  se veže uz hiperaktivnu djecu punu energije koja se često vrpolje i kojima je teško ili gotovo nemoguće duže sjediti na jednom mjestu. Uz hiperaktivnost usko se veže impulzivnost. Ona opisuje impulzivnu i nestrpljivu djecu. Kod ove vrste simptoma nema "kočnice" te djeca bez razmišljanja i unutarnje kočnice naprave ono što su naumila, pa se često dovode u nezgodne situacije (često „istrčavaju“ s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje, često imaju poteškoća s čekanjem u redu i prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru).

   "Važno je znati da su sva ova tri spomenuta simptoma (nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost) tipične ljudske osobine", govori nam Marko Ferek, no kod ADHD-a svi ovi simptomi su ekstremnije izraženi, do te mjere da osoba ne može normalno funkcionirati u dvije ili više sredina. "To je glavna razlika između onih koji imaju i koji nemaju poremećaj ADHD-a".
   


   ADHD se danas smatra najčešćim poremećajem kod školske djece te obuhvaća 3 - 8% ukupne populacije djece. Prisutan je i kod odraslih, on ne nestaje s odrastanjem. Kod odraslih se najčešće prikazuje kao neorganiziranost u poslu i obavezama.
Ferek ističe stimulaciju koja je djeci, ali i odraslima s ADHD-om izrazito važna i potrebna jer "razbuđuje mozak i omogućuje im potrebnu koncentraciju, dostizanje potencijala i produktivnost", u suprotnom, mozak se isključuje u fazu sanjarenja gdje nema produktivnosti. "Stimulacija je za njih iznimno važna za razliku od ostalih koji mogu funkcionirati i bez neke pretjerane potrebne za konstantnom stimulacijom".
Kod suočavanja s dijagnozom djeteta, edukacija je najvažnija!
Suočavanje s dijagnozom i saznanje da dijete ima ADHD uvijek teže pada roditeljima, te je tu presudna njihova edukacija, smirenost i prihvaćanje situacije kakva je. Samo na taj način će biti od pomoći djetetu te će ga lakše razumjeti i podržavati. "Roditeljima bih savjetovao da se za početak: educiraju. Važno je proučiti temu, knjige, internet, učlaniti se u neku Udrugu, otići na sastanke podrške za roditelje. Što roditelji više znaju o ADHD-u bolje će razumjeti svoje dijete i automatski će promijeniti očekivanja prema djetetu", nastavlja Ferek. "Roditelj kada zna zašto dijete ne može mirno sjediti, onda roditelj više ni ne očekuje da dijete mirno sjedi i uči." Važno je hvaliti dobre i pozitivne stvari kod djeteta, a nikako ga ne uspoređivati s drugom djecom."
Svjetske statistike govore kako u primjerice razredu s 30 učenika dvoje ili troje njih ima ADHD. U Hrvatskoj, u osnovnim školama, po provedenom istraživanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, postotak je ispod 1%. "Što ne znači da je Hrvatska ispod prosjeka, već postoji veliki broj djece kod koje problem još nije uočen. Ta djeca često ne dobivaju pravilan tretman i podršku koju bi trebali. To je upozoravajući podatak kako je potrebno još više širiti svijest o ovoj problematici", objašnjava nam Marko Ferek.

Da li je ADHD stvaran poremećaj ili izmišljotina farmaceutske industrije? Problem se posebno ističe u SAD-u gdje se djecu godinama "liječilo" različitim lijekovima.

Gospodin Ferek smatra "kako je činjenica da farmaceutske kompanije godišnje zarade više od milijardu dolara samo od ADHD-a, ali isto tako puno se ulaže u istraživanje poremećaja i samu terapiju. No, to ne znači da je ADHD kao takav izmišljen. Simptomi postoje i to je činjenica te određeni postotak populacije zbog tih simptoma ne može normalno funkcionirati. Upitno je jedino da li je sam naziv - ADHD najidealniji za samo stanje. I je i nije. Primjerice, kreativne osobe pokazuje simptome identične onima ADHD-a, no ne znači da oni imaju poremećaj, već kreativni duh. Ključ je u obrazovanju gdje, primjerice kreativna djeca, nemaju dovoljnu podršku. Obrazovanje je prekruto i ne dozvoljava im kreativno izražavanje te dolazi do problema i pitanja da li je problem u obrazovnom sustavu ili djetetu. Najčešće je problem u obrazovnom sustavu."

   "Simptomi postoje, problem je realan, ali smatram da ADHD nije idealan naziv za poremećaj", zaključuje Marko Ferek.

Tjedan ADHD-a
Tjedan ADHD-a u Hrvatskoj se već tradicionalno obilježava brojnim predavanjima, a ove godine započeo je predavanjem u Gradskoj vijećnici u Rijeci. Na predavanjima su najčešći gosti svi koji se bave djecom i mladima, učitelji, psiholozi, pedagozi, stručni suradnici, ali i roditelji. Cilj održavanja "Tjedna ADHD-a"  je podizanje svjesnosti stručnog osoblja, ali i pomoć roditeljima kako bi se što lakše suočili s dijagnozom i informirali te prihvatili "problem", a ne "gurali ga pod tepih".
"Interes za predavanja dosadašnjih godina uvijek je bio velik, a dvorane pune, što svakako znači da je tema aktualna i važna", ističe Ferek.

Informirati se i educirati o ADHD-u do kraja Tjedna ADHD-a možete u sljedećim gradovima:
ZAGREB 12.10.2016. od 18 do 20 sati, Klinika za dječje bolesti, Klaićeva 16
SLAVONSKI BROD 13.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Sl. Brod
VUKOVAR 14.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Vukovar
KRAPINA 17.10.2016. od 18 do 20 sati, Pučko otvoreno učilište Krapina
SPLIT 20.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Marka Marulića
ŠIBENIK 21.10. od 18 do 20 sati, Gradska vijećnica Šibenik
Ulaz na predavanja je besplatan! Adrijana Bakoš 

ADHD concept. Word written with colorful cubes with letters.

Kod suočavanja s dijagnozom ADHD-a najvažnija je edukacija roditelja!

<para>Naime, znanstvenici su zaključili kako se gen odgovoran za inteligenciju na dijete prenosi upravo s majke.
</para>
<para>Takvo prenošenje omogućuju „uvjetovani geni“, kako su ih znanstvenici nazvali. Ova skupina gena djeluje u svakoj situaciji drugačije, ovisno o njenom podrijetlu. Upravo oni u ovom slučaju djeluju ovisno o tome od koga su naslijeđeni – ako ih dijete dobije s očeve strane, oni se jednostavno – ugase.
</para>
<heading4>Majčin gen i formiranje inteligencije</heading4>
<para>
Uzimajući u obzir uvjetovane gene, čini se kako je ipak majčina genetika ta koja će odrediti koliko će dijete biti pametno. Geni koji na to utječu prenose se na X kromosomu, potvrdili su znanstvenici. Budući da žene imaju dva X kromosoma, a muškarci samo jedan, već se i prije znalo kako su veće šanse da se geni prenesu upravo s majke na bebu.</para>
<para>Ono što je najnovijim istraživanjem potvrđeno jest činjenica kako se očevi geni prilikom pokušaja prijenosa na dijete jednostavno deaktiviraju. To se događa upravo zbog jednostavnog zakona prirode – majčini geni ih nadjačaju.
</para>
<heading4>Laboratorijsko istraživanje</heading4>
<para>
Potvrdu svoje teorije, znanstvenici su potražili u laboratoriju, eksperimentima na miševima. Oni koji su tijekom uzgoja primili veću količinu gena od majke, s vremenom su razvili veće glave i mozgove, no tijelo im je ostalo manje. S druge strane, oni koji su u većoj količini nosili gen s očeve strane, razvijali su se suprotno – uz veće tijelo išla je i manja glava i mozak.</para>
<para>Nadalje, znanstvenici su u mozgovima miševa identificirali stanice koje sadrže majčine, odnosno očeve gene. Stanice s majčinim genima nakupljale su se u dijelu mozga odgovornim za razumijevanje, razmišljanje, komunikaciju i planiranje. Očevi su geni, pak, bili pozicionirani većinom na dijelu zaduženom za stvari poput hrane ili agresije.</para>
<para>Nakon istraživanja na laboratorijskim miševima, provedeno je još jedno s relevantnijim, ljudskim pristupom. Iscrpni intervjui, sustavno provođenim tijekom godina s ljudima iz različitih dijelova svijeta i različitih životnih situacija, predviđanja su samo dodatno potvrdili. Najbolji način za predvidjeti inteligenciju djeteta jest upravo kvocijent inteligencije majke.
</para>
<heading4>Je li zaista sve „zapisano“ u genima?</heading4>
<para>
Naravno, geni nisu jedina stvar koja utječe na razvoj inteligencije i razmišljanja čovjeka tijekom daljnjeg rasta i razvoja. Iako je brojka prilično individualna, smatra se kako genetika utječe na razvoj inteligencije u rasponu od 40 do 60 posto. Ostatak razvoja veže se isključivo za okolinu, koja može imati itekako velik utjecaj.</para>
<para>Iako je dobar dio razvoja inteligencije prepušten i okolini, izgleda kako i tu glavnu riječ vode upravo – majke. Neraskidiva veza između majke i djeteta tako će i u procesu upoznavanja svijeta oko sebe na mališana imati velik utjecaj. Upravo će mu mama pomoći u mnogim dilemama problemima s kojima se susretne, te tako pripomoći u razvoju socijalne inteligencije.</para>
<para>S druge strane, očevi ipak ne bi trebali imati razloga za brigu po ovom pitanju. U slučaju da se oni u jednakoj mjeri odluče uključiti u emocionalni razvoj djeteta kao što to majke češće rade, nema razloga da mališan dio svoje inteligencije ne „pokupi“ i s njegove strane.</para>

Istraživanje pokazalo - gen za inteligenciju djeca nasljeđuju od majke Ako je suditi po nedavno provedenom istraživanju, inteligentni ljudi bi trebali biti zahvalni isključivo – svojoj majci. Naime, znanstvenici su zaključili kako se gen odgovoran za inteligenciju na dijete prenosi upravo s majke.

Takvo prenošenje omogućuju „uvjetovani geni“, kako su ih znanstvenici nazvali. Ova skupina gena djeluje u svakoj situaciji drugačije, ovisno o njenom podrijetlu. Upravo oni u ovom slučaju djeluju ovisno o tome od koga su naslijeđeni – ako ih dijete dobije s očeve strane, oni se jednostavno – ugase.

Majčin gen i formiranje inteligencije

Uzimajući u obzir uvjetovane gene, čini se kako je ipak majčina genetika ta koja će odrediti koliko će dijete biti pametno. Geni koji na to utječu prenose se na X kromosomu, potvrdili su znanstvenici. Budući da žene imaju dva X kromosoma, a muškarci samo jedan, već se i prije znalo kako su veće šanse da se geni prenesu upravo s majke na bebu.
Ono što je najnovijim istraživanjem potvrđeno jest činjenica kako se očevi geni prilikom pokušaja prijenosa na dijete jednostavno deaktiviraju. To se događa upravo zbog jednostavnog zakona prirode – majčini geni ih nadjačaju.

Laboratorijsko istraživanje

Potvrdu svoje teorije, znanstvenici su potražili u laboratoriju, eksperimentima na miševima. Oni koji su tijekom uzgoja primili veću količinu gena od majke, s vremenom su razvili veće glave i mozgove, no tijelo im je ostalo manje. S druge strane, oni koji su u većoj količini nosili gen s očeve strane, razvijali su se suprotno – uz veće tijelo išla je i manja glava i mozak.
Nadalje, znanstvenici su u mozgovima miševa identificirali stanice koje sadrže majčine, odnosno očeve gene. Stanice s majčinim genima nakupljale su se u dijelu mozga odgovornim za razumijevanje, razmišljanje, komunikaciju i planiranje. Očevi su geni, pak, bili pozicionirani većinom na dijelu zaduženom za stvari poput hrane ili agresije.
Nakon istraživanja na laboratorijskim miševima, provedeno je još jedno s relevantnijim, ljudskim pristupom. Iscrpni intervjui, sustavno provođenim tijekom godina s ljudima iz različitih dijelova svijeta i različitih životnih situacija, predviđanja su samo dodatno potvrdili. Najbolji način za predvidjeti inteligenciju djeteta jest upravo kvocijent inteligencije majke.

Je li zaista sve „zapisano“ u genima?

Naravno, geni nisu jedina stvar koja utječe na razvoj inteligencije i razmišljanja čovjeka tijekom daljnjeg rasta i razvoja. Iako je brojka prilično individualna, smatra se kako genetika utječe na razvoj inteligencije u rasponu od 40 do 60 posto. Ostatak razvoja veže se isključivo za okolinu, koja može imati itekako velik utjecaj.
Iako je dobar dio razvoja inteligencije prepušten i okolini, izgleda kako i tu glavnu riječ vode upravo – majke. Neraskidiva veza između majke i djeteta tako će i u procesu upoznavanja svijeta oko sebe na mališana imati velik utjecaj. Upravo će mu mama pomoći u mnogim dilemama  problemima s kojima se susretne, te tako pripomoći u razvoju socijalne inteligencije.
S druge strane, očevi ipak ne bi trebali imati razloga za brigu po ovom pitanju. U slučaju da se oni u jednakoj mjeri odluče uključiti u emocionalni razvoj djeteta kao što to majke češće rade, nema razloga da mališan dio svoje inteligencije ne „pokupi“ i s njegove strane. Nataša Vuk 

majka-dijete_pixabay

Istraživanje pokazalo - gen za inteligenciju djeca nasljeđuju od majke

<para>Možda ćete se iznenaditi, ali istraživanja su pokazala da samo dvije vrlo specifične vještine moraju biti razvijene da bi dijete razvilo svijest o tiskanoj riječi, a to su fonološka svijest i poznavanje
 slova abecede. Fonološka svijest je vještina koja podrazumijeva djetetovu svijest o tome da su izgovorene riječi, koje ono čuje i koristi, sastavljene od glasova. Glavni dijelovi riječi su slogovi i fonemi. Slogovi su dijelovi riječi sastavljeni od samoglasnika koji stoje uz jedan ili dva suglasnika. Primjerice, u riječi<emphasis> "</emphasis>tepih"su dva sloga "te"i "pih." Fonemi, odnosno glasovi, najmanji su dijelovi izgovorenih riječi. Važno je da se ne miješaju fonemi sa slovima. Foneme izgovaramo, a slova pišemo.</para>
<para>Istraživanja su pokazala da je rastavljanje riječi na slogove puno lakše za malu djecu nego rastavljanje na foneme i da su igre vezane uz rimu općenito lakše nego igre koje zahtijevaju, primjerice od djeteta da "odbaci zadnji glas iz riječi." U nastavku vam donosimo prijedloge igara koje razvijaju osjećaj za riječi, slogove i glasove. Predlažemo da počnete s jednostavnim igrama, kao što su one koje se temelje na slogovima, rimi i sintezi glasova. Kad ste sigurni da dijete s lakoćom rješava te zadatke, krenite na zadatke koji uključuju rastavljanje riječi na glasove.
</para>
<heading2>Učenje o početku, sredini i kraju</heading2>
<para>
Ako se dijete čini nesigurno, vježbajte s njim prepoznavanje riječi na početku, u sredini i na kraju rečenice, sloga i glasa na početku, u sredini i na kraju riječi. Za početak uvjerite se razumije li dijete pojmove početka, sredine i kraja određenog niza. Recite mu: "Pokaži sliku koja je na kraju, sliku koja je u sredini i na kraju sliku koja je na početku."
</para>
<heading2>Riječi i rečenice</heading2>
<para>
Dok govorite djetetu gdje su početak, sredina i kraj rečenice od tri riječi, recite mu da plješće dlanovima za riječi koje čuje u rečenici - dva puta za "Roki spava", tri puta za "Ana je sretna", četiri puta za "Moja mačka je velika." Potaknite ga da pljesne za svaku riječ koju izgovori.
</para>
<heading2>
 Rad na slogovima
</heading2>
<para>
Počnite s otkucavanjem slogova u riječi. Predložite djetetu da plješće slogove koje čuje (ili ih čak samo izgovara) u dvosložnim ili trosložnim riječima. Za igru spajanja slogova u riječi može vam poslužiti lutka. Objasnite djetetu da lutka vrlo sporo izgovara riječ te može li vam reći koju riječ lutka pokušava reći? Počnite s dvosložnim riječima, a jednom kad dijete to savlada, krenite na trosložne riječi. Provjerite zna li dijete koji je početni slog u riječima, a koji je posljednji. Zatim provjerite može li dijete dovršiti dvosložnu riječ ako mu vi kažete prvi slog. Pronađite slike nekih predmeta koji imaju dvosložna imena, primjerice "maj-mun." Pokažite djetetu sliku majmuna i recite: "Reći ću ti početak riječi, a ti je dovrši - ovo je "maj", na što će dijete odgovoriti "mun."
</para>
<heading2>Vježbanje rime</heading2>
<para>
Postoji mnogo jednostavnih, neformalnih igara koje možete igrati s djetetom i pomoći mu da razvije svijest o rimi. Recitirajte pjesmice zajedno, čitajte knjige koje sadrže stihove koji se rimuju, izmišljajte smiješne, luckaste rime, recite djetetu da završi rečenicu s nekom riječju iz poznate pjesmicem kao što je, primjerice, "Eci peci pec, ti si mali.... ?" (odgovor: "zec").</para>
<para>Mnogo određenija igra je pronalaženje riječi koje se jedna s drugom rimuju. Možete zajedno s djetetom pogledati sliku na kojoj je nacrtan most. Recite: "Evo mosta. Izmislit ću riječ koja se rimuje s mostom, primjerice, kost. Izmisli ti neku riječ koja se rimuje s most i kost."</para>

Igre koje razvijaju osjećaj za riječi, slogove i glasove Možda ćete se iznenaditi, ali istraživanja su pokazala da samo dvije vrlo specifične vještine moraju biti razvijene da bi dijete razvilo svijest o tiskanoj riječi, a to su fonološka svijest i poznavanje slova abecede Možda ćete se iznenaditi, ali istraživanja su pokazala da samo dvije vrlo specifične vještine moraju biti razvijene da bi dijete razvilo svijest o tiskanoj riječi, a to su fonološka svijest i poznavanje
   slova abecede. Fonološka svijest je vještina koja podrazumijeva djetetovu svijest o tome da su izgovorene riječi, koje ono čuje i koristi, sastavljene od glasova. Glavni dijelovi riječi su slogovi i fonemi. Slogovi su dijelovi riječi sastavljeni od samoglasnika koji stoje uz jedan ili dva suglasnika. Primjerice, u riječi "tepih"su dva sloga "te"i "pih." Fonemi, odnosno glasovi, najmanji su dijelovi izgovorenih riječi. Važno je da se ne miješaju fonemi sa slovima. Foneme izgovaramo, a slova pišemo.
Istraživanja su pokazala da je rastavljanje riječi na slogove puno lakše za malu djecu nego rastavljanje na foneme i da su igre vezane uz rimu općenito lakše nego igre koje zahtijevaju, primjerice od djeteta da "odbaci zadnji glas iz riječi." U nastavku vam donosimo prijedloge igara koje razvijaju osjećaj za riječi, slogove i glasove. Predlažemo da počnete s jednostavnim igrama, kao što su one koje se temelje na slogovima, rimi i sintezi glasova. Kad ste sigurni da dijete s lakoćom rješava te zadatke, krenite na zadatke koji uključuju rastavljanje riječi na glasove.

Učenje o početku, sredini i kraju

Ako se dijete čini nesigurno, vježbajte s njim prepoznavanje riječi na početku, u sredini i na kraju rečenice, sloga i glasa na početku, u sredini i na kraju riječi. Za početak uvjerite se razumije li dijete pojmove početka, sredine i kraja određenog niza. Recite mu: "Pokaži sliku koja je na kraju, sliku koja je u sredini i na kraju sliku koja je na početku."

Riječi i rečenice

Dok govorite djetetu gdje su početak, sredina i kraj rečenice od tri riječi, recite mu da plješće dlanovima za riječi koje čuje u rečenici - dva puta za "Roki spava", tri puta za "Ana je sretna",  četiri puta za "Moja mačka je velika." Potaknite ga da pljesne za svaku riječ koju izgovori.


   Rad na slogovima


Počnite s otkucavanjem slogova u riječi. Predložite djetetu da plješće slogove koje čuje (ili ih čak samo izgovara) u dvosložnim ili trosložnim riječima. Za igru spajanja slogova u riječi može vam poslužiti lutka. Objasnite djetetu da lutka vrlo sporo izgovara riječ te može li vam reći koju riječ lutka pokušava reći? Počnite s dvosložnim riječima, a jednom kad dijete to savlada, krenite na trosložne riječi. Provjerite zna li dijete koji je početni slog u riječima, a koji je posljednji.  Zatim provjerite može li dijete dovršiti dvosložnu riječ ako mu vi kažete prvi slog. Pronađite slike nekih predmeta koji imaju dvosložna imena, primjerice "maj-mun." Pokažite djetetu sliku majmuna i recite: "Reći ću ti početak riječi, a ti je dovrši - ovo je "maj", na što će dijete odgovoriti "mun."

Vježbanje rime

Postoji mnogo jednostavnih, neformalnih igara koje možete igrati s djetetom i pomoći mu da razvije svijest o rimi. Recitirajte pjesmice zajedno, čitajte knjige koje sadrže stihove koji se rimuju, izmišljajte smiješne, luckaste rime, recite djetetu da završi rečenicu s nekom riječju iz poznate pjesmicem kao što je, primjerice, "Eci peci pec, ti si mali.... ?" (odgovor: "zec").
Mnogo određenija igra je pronalaženje riječi koje se jedna s drugom rimuju. Možete zajedno s djetetom pogledati sliku na kojoj je nacrtan most. Recite: "Evo mosta. Izmislit ću riječ koja se rimuje s mostom, primjerice, kost. Izmisli ti neku riječ koja se rimuje s most i kost." Petra Majetić 

djevojcica_ucenje_pixabay

Igre koje razvijaju osjećaj za riječi, slogove i glasove

<para>Mlada magistra dizajna vizualnih komunikacija Slavica Farkaš sa svojom društvenom igrom Čiri-Biri-Bajka pobjednica je NIVEA kreativnog natječaja u sklopu društveno odgovornog projekta "Neka odrastanje bude dječja igra" koji se provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske treću godinu zaredom. Natječaj je trajao od 8. rujna do 6. listopada na nivea.hr stranici, a javnost je pobjedničku igračku odabrala s ukupno 2661 glasom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Slavica Farkaš završila je u Puli 2009. srednju školu za grafičkog dizajnera te 2015. diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu - Studij dizajna, odjel vizualnih komunikacija. „<emphasis>Velika sam zaljubljenica u dizajn namijenjen djeci i ilustracije stoga sam jako ponosna što će se djeca diljem Hrvatske igrati s mojom igrom. Cˇiri-Biri-Bajka nastala je iz želje i entuzijazma da stvorim nešto što c´e biti zabavno i korisno djeci, ali i njihovim roditeljima, ucˇiteljima, odgajateljima i svima koji se bave djecom.</emphasis>“, rekla je Slavica Farkaš.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čiri-Biri-Bajka je društvena igra namijenjena djeci od 7 godina naviše. Igrači istražuju svijet bajki i kreiraju vlastitu pricˇu koristec´i razne igrac´e plocˇe, žetone i karte, a u njoj nema eliminacije igracˇa, cˇime se poticˇe timski rad i osjec´aj zajedništva. Bazira se na pripovijedanju i svaki igracˇ svojevremeno prezima ulogu pripovjedacˇa te tako svi sudjeluju u stvaranju zajednicˇke bajke. Pravila igre su jednostavna te služe samo kao struktura bajke i poticaj za inspiraciju pripovijedanja. “Bajka ima veliku ulogu u razvoju i odgoju djeteta vec´ od najranije dobi. Ona djetetu pruža pustolovinu, slobodu maštarenja, postignuc´e i na suptilan nacˇin daje rješenja na brojne probleme i situacije pripremajuc´i ga tako za buduc´nost. Kroz komunikaciju putem pripovijedanja možemo osluškivati djetetove potrebe i uvidjeti nove nacˇine za njihovo zadovoljavanje.”, dodala je dizajnerica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pobjednički prototip igračke koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta, a producirat će se u limitiranom  izdanju. Sva Društva Naša djeca Hrvatske koja djeluju u sklopu Saveza društava Naša djeca Hrvatske, njih ukupno 96, dobit će svoj primjerak društvene igre Čiri-Biri-Bajka te na taj način upotpuniti ovogodišnji NIVEA projekt „Neka odrastanje bude dječja igra“. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Završno događanje u sklopu projekta bit će posebna izložba igračaka koja će se održati u studenom u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a izložbeni eksponati bit će dio igračaka i dječjih uradaka izrađenih na radionicama u sklopu održanog NIVEA Dječjeg tjedna. Ugledni likovni umjetnik i illustrator Ivan Vitez bit će autor postava izložbe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Društvena igra Čiri-Biri-Bajka pobjednički prototip NIVEA kreativnog natječaja Društvena igra Čiri-Biri-Bajka autorice Slavice Farkaš pobjednički prototip u sklopu NIVEA projekta "Neka odrastanje bude dječja igra" Mlada magistra dizajna vizualnih komunikacija Slavica Farkaš sa svojom društvenom igrom Čiri-Biri-Bajka pobjednica je NIVEA kreativnog natječaja u sklopu društveno odgovornog projekta "Neka odrastanje bude dječja igra" koji se provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske treću godinu zaredom. Natječaj je trajao od 8. rujna do 6. listopada na nivea.hr stranici, a javnost je pobjedničku igračku odabrala s ukupno 2661 glasom.
   
Slavica Farkaš završila je u Puli 2009. srednju školu za grafičkog dizajnera te 2015. diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu - Studij dizajna, odjel vizualnih komunikacija. „Velika sam zaljubljenica u dizajn namijenjen djeci i ilustracije stoga sam jako ponosna što će se djeca diljem Hrvatske igrati s mojom igrom. Cˇiri-Biri-Bajka nastala je iz želje i entuzijazma da stvorim nešto što c´e biti zabavno i korisno djeci, ali i njihovim roditeljima, ucˇiteljima, odgajateljima i svima koji se bave djecom.“, rekla je Slavica Farkaš.

   


   
Čiri-Biri-Bajka je društvena igra namijenjena djeci od 7 godina naviše. Igrači istražuju svijet bajki i kreiraju vlastitu pricˇu koristec´i razne igrac´e plocˇe, žetone i karte, a u njoj nema eliminacije igracˇa, cˇime se poticˇe timski rad i osjec´aj zajedništva. Bazira se na pripovijedanju i svaki igracˇ svojevremeno prezima ulogu pripovjedacˇa te tako svi sudjeluju u stvaranju zajednicˇke bajke. Pravila igre su jednostavna te služe samo kao struktura bajke i poticaj za inspiraciju pripovijedanja. “Bajka ima veliku ulogu u razvoju i odgoju djeteta vec´ od najranije dobi. Ona djetetu pruža pustolovinu, slobodu maštarenja, postignuc´e i na suptilan nacˇin daje rješenja na brojne probleme i situacije pripremajuc´i ga tako za buduc´nost. Kroz komunikaciju putem pripovijedanja možemo osluškivati djetetove potrebe i uvidjeti nove nacˇine za njihovo zadovoljavanje.”, dodala je dizajnerica.
   
Pobjednički prototip igračke koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta, a producirat će se u limitiranom  izdanju. Sva Društva Naša djeca Hrvatske koja djeluju u sklopu Saveza društava Naša djeca Hrvatske, njih ukupno 96, dobit će svoj primjerak društvene igre Čiri-Biri-Bajka te na taj način upotpuniti ovogodišnji NIVEA projekt „Neka odrastanje bude dječja igra“. 


   
 

   
Završno događanje u sklopu projekta bit će posebna izložba igračaka koja će se održati u studenom u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a izložbeni eksponati bit će dio igračaka i dječjih uradaka izrađenih na radionicama u sklopu održanog NIVEA Dječjeg tjedna. Ugledni likovni umjetnik i illustrator Ivan Vitez bit će autor postava izložbe.
   
   
   
  Promo 

Društvena igra Čiri-Biri-Bajka pobjednički prototip NIVEA kreativnog natječaja

<para> Ako ste kao većina žena koja u tom periodu nestrpljivo iščekuje razvoj situacije, posebno osluškujete svoje tijelo i svaku pa i najmanju promjenu na njemu. Svaka nova i drugačija bol stavlja se pod upitnik, svako pojačano zijevanje ili specifična želja za hranom, sve bi to moglo ukazivati na trudnoću.</para>
<para>No, onda ponekad dolazi do laganog i za većinu žena - zbunjujućeg krvarenja, koje dolazi nešto ranije ili se gotovo poklapa s očekivanim dolaskom iduće mjesečnice. Većinu žena ostavlja zbunjenim, a poneke i razočaranim jer smatraju da nije došlo do oplodnje. To krvarenje je obično slabijeg intenziteta od mjesečnice, može potrajati do nekoliko dana, a riječ je o implantacijskom krvarenju. Do njega dolazi u trenutku kada se embrij usadi u maternicu i ne označava ništa loše niti ukazuje na rizičnost nastavka trudnoće.</para>
<heading2>
Što se događa s embrijem?</heading2>
<para>U trenutku kada se jajašce oplodi spermijem, dolazi do njegova dijeljenja i rasta te šalje signale tijelu da se pripremi za trudnoću. Zid maternice se posebno priprema za trudnoću i stanjuje se i sazrijeva kako bi štitio embrij tijekom cijele trudnoće. U periodu od otprilike 5 do 12 dana nakon oplodnje, embrij koji ubrzano raste i sazrijeva, te putuje iz jajovoda u maternicu. Embrij ima sve veće
potrebe za nutrijentima te stoga nastavlja svoj put na sigurno, a to je zid maternice. Dolaskom u maternicu, embrij je napokon na sigurnom te dobiva sve potrebno od majke za siguran rast i razvoj.</para>
<heading2>
Kada i zašto dolazi do implantacijskog krvarenja?</heading2>
<para>
 Kada embrij završi spomenuti put do zida maternice gdje se sigurno usadi, on pokida sitne krvne žile. Tada dolazi do implantacijskog krvarenja, koje može biti od blago roze do crvene i/ili smeđe boje pa do smeđeg iscjetka koji može potrajati i do nekoliko dana. Samo krvarenje ne šteti embriju niti stijenkama maternice koje se ubrzo oporavljaju.</para>
<heading2>
Kako znati radi li se o implantacijskom krvarenju ili mjesečnici?</heading2>
<para>S obzirom na to da se implantacijsko krvarenje uobičajeno događa nešto ranije nego je trebala nastupiti sljedeća mjesečnica, nešto je i teže već napraviti pouzdan test za trudnoću. Ne postoji simptom u tom peridu koji će vam sa sigurnošću pokazati o čemu je zapravo riječ, stoga se preporučuje pričekati još nekoliko dana, do otprilike datuma očekivane iduće mjesečnice te napraviti test za trudnoću. Implantacijsko krvarenje zapravo je prvi i siguran simptom trudnoće, samo teško dokaziv.</para>
<para>Ako znate kada vam je bila zadnja ovulacija te ste imale odnose, a krvarenje je nastupilo otprilike 6 do 12 dana nakon ovulacije i slabije je nego inače, to bi moglo ukazivati da je ipak došlo do oplodnje i trudnoće. No, sigurnog znaka, osim još malo pričekati - nema.</para>
<para>Otprilike jedna trećina žena ima implantacijsko krvarenje u ranoj trudnoći te se smatra jednim od <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/rani-znakovi-trudnoce-ili-kako-nam-organizam-porucuje-da-smo-trudne/">najranijih znakova trudnoće</ulink> iako često nije prepoznato kao takvo.</para>

Implantacijsko krvarenje siguran je, ali često neprepoznat znak trudnoće Kada pokušavate zatrudnjeti i "radite" na bebi, ona otprilike dva tjedna između ovulacije i pozitivnog testa za trudnoću (ili do početka iduće mjesečnice) mogu se činiti kao vječnost.  Ako ste kao većina žena koja u tom periodu nestrpljivo iščekuje razvoj situacije, posebno osluškujete svoje tijelo i svaku pa i najmanju promjenu na njemu. Svaka nova i drugačija bol stavlja se pod upitnik, svako pojačano zijevanje ili specifična želja za hranom, sve bi to moglo ukazivati na trudnoću.
No, onda ponekad dolazi do laganog i za većinu žena - zbunjujućeg krvarenja, koje dolazi nešto ranije ili se gotovo poklapa s očekivanim dolaskom iduće mjesečnice. Većinu žena ostavlja zbunjenim, a poneke i razočaranim jer smatraju da nije došlo do oplodnje. To krvarenje je obično slabijeg intenziteta od mjesečnice, može potrajati do nekoliko dana, a riječ je o implantacijskom krvarenju. Do njega dolazi u trenutku kada se embrij usadi u maternicu i ne označava ništa loše niti ukazuje na rizičnost nastavka trudnoće.

Što se događa s embrijem?
U trenutku kada se jajašce oplodi spermijem, dolazi do njegova dijeljenja i rasta te šalje signale tijelu da se pripremi za trudnoću. Zid maternice se posebno priprema za trudnoću i stanjuje se i sazrijeva kako bi štitio embrij tijekom cijele trudnoće. U periodu od otprilike 5 do 12 dana nakon oplodnje, embrij koji ubrzano raste i sazrijeva, te putuje iz jajovoda u maternicu. Embrij ima sve veće
potrebe za nutrijentima te stoga nastavlja svoj put na sigurno, a to je zid maternice. Dolaskom u maternicu, embrij je napokon na sigurnom te dobiva sve potrebno od majke za siguran rast i razvoj.

Kada i zašto dolazi do implantacijskog krvarenja?

   Kada embrij završi spomenuti put do zida maternice gdje se sigurno usadi, on pokida sitne krvne žile. Tada dolazi do implantacijskog krvarenja, koje može biti od blago roze do crvene i/ili smeđe boje pa do smeđeg iscjetka koji može potrajati i do nekoliko dana. Samo krvarenje ne šteti embriju niti stijenkama maternice koje se ubrzo oporavljaju.

Kako znati radi li se o implantacijskom krvarenju ili mjesečnici?
S obzirom na to da se implantacijsko krvarenje uobičajeno događa nešto ranije nego je trebala nastupiti sljedeća mjesečnica, nešto je i teže već napraviti pouzdan test za trudnoću. Ne postoji simptom u tom peridu koji će vam sa sigurnošću pokazati o čemu je zapravo riječ, stoga se preporučuje pričekati još nekoliko dana, do otprilike datuma očekivane iduće mjesečnice te napraviti test za trudnoću. Implantacijsko krvarenje zapravo je prvi i siguran simptom trudnoće, samo teško dokaziv.
Ako znate kada vam je bila zadnja ovulacija te ste imale odnose, a krvarenje je nastupilo otprilike 6 do 12 dana nakon ovulacije i slabije je nego inače, to bi moglo ukazivati da je ipak došlo do oplodnje i trudnoće. No, sigurnog znaka, osim još malo pričekati - nema.
Otprilike jedna trećina žena ima implantacijsko krvarenje u ranoj trudnoći te se smatra jednim od najranijih znakova trudnoće iako često nije prepoznato kao takvo. Adrijana Bakoš 

implantacijsko krvarenje_fotolia

Implantacijsko krvarenje siguran je, ali često neprepoznat znak trudnoće

<para>Šestomjesečne bebe mogu razlikovati skupove predmeta koji se razlikuju po brojnosti, neki dvogodišnjaci znaju čak i brojati (ali ne i uvijek točno), mnogi trogodišnjaci prepoznaju jedan, dva ili tri predmeta i znaju reći koliko ih je, a četverogodišnja djeca počinju shvaćati analogiju brojeva.</para>
<para>Kako bi uspješno savladalo brojenje, djetetu treba pružiti puno prilika za:
</para>
<heading2>Korištenje riječi za uspoređivanje količine</heading2>
<para>
To se odnosi na učenje jezičnih izraza kojima se označuje jednakost (jednako, isto toliko) ili nejednakost (manje, više). Koristite jednostavne predmete, namještaj za lutke, male igračke i sličice da biste kod djeteta razvili razumijevanje riječi kojima uspoređujemo količine.
</para>
<heading2>Vježbanje rednog broja naglas</heading2>
<para>
Za to se pruža obilje prilika, primjerice recitiranje brojalica, brojenje djece na rođendanu, brojenje svijeća na rođendanskoj torti. Ove aktivnosti omogućuju djetetu da čuje brojeve izgovorene po redu i da počinje shvaćati da je redoslijed brojenja uvijek isti.
</para>
<heading2>Odbrojavanje zadane količine</heading2>
<para>
Recite primjerice djetetu da stavi na stol tri vilice, pet figurica životinjica na pod, da vam da četiri žetona od svih koji drži u ruci, da stavi jednu žličicu šećera u čaj itd.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Brojenje predmeta u skupu</heading2>
<para>
Brojiti se može puno toga, uključujući knjige, igračke, kamenčiće, žetone, špekule itd. Pružajte djetetu prilike za
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>brojenje predmeta koje dijete može premještati s jedne strane na drugu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>prebrojavanje predmeta u istom skupu više puta, ali svaki put drugim redom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brojenje predmeta koje dijete može dodirnuti, ali ne i pomaknuti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brojenje predmeta koje dijete može samo vidjeti, ali ih ne može dodirivati i premještati</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brojenje zvukova udaraca rukom o stol, zvukova udaraca o bubanj, riječi u kratkim rečenicama koje mu izgovarate</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brojenje pokreta tijela, primjerice skokovi, koraci itd.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Djeca rastu okružena konkretnim matematičkim konceptima u igri, u istraživanju svoje okoline i u svakodnevnoj rutini. Stalno imaju prilike za učenje o brojevima, oblicima, pravilnosti i mjerama - kada su s vama u kupovini, kada važu sastojke za pečenje kolača, postavljaju stol ili mjere koliko su narasli. Sve te svakodnevne aktivnosti možete koristiti da pomognete djetetu razviti svijest o brojevima.</para>
<para>No ima i drugih aktivnosti koje možete provoditi, primjerice izrada brojevne vrpce. Na brojevnoj su vrpci pravilnim redom prikazane brojke i njima odgovarajuće količine naslikanih predmeta, a vrpca može biti od kartona ili od čvrstog platna. Brojevna će vrpca djetetu pokazati vezu između brojke (u njezinu pisanom obliku) i njezine kardinalne vrijednosti, odnosno količine koju taj broj predstavlja. Možete je kupiti u knjižari na odjelu dječjih knjiga, u trgovini igračkama, ili je s djetetom možete napraviti kod kuće. Brojeve možete nacrtati crnim ili jarkim flomasterom. Dijete može prstićem slijediti sjajni obris brojke, što će mu pružiti "multisenzoričko" iskustvo broja - vidi ga, izgovara i osjeća. To će mu svakako pomoći da lakše nauči simbol za broj, pa će ga brže samostalno moći napisati. Možete upotrijebiti i slikovnice s brojevima kako bi pomogli djetetu u povezivanju brojeva (kao količina) s brojkama koje ga predstavljaju.</para>

Vježbe za razvoj vještine brojenja Djeca počinju razvijati svijest o brojevima već u vrlo ranoj dobi. Šestomjesečne bebe mogu razlikovati skupove predmeta koji se razlikuju po brojnosti, neki dvogodišnjaci znaju čak i brojati (ali ne i uvijek točno), mnogi trogodišnjaci prepoznaju jedan, dva ili tri predmeta i znaju reći koliko ih je, a četverogodišnja djeca počinju shvaćati analogiju brojeva.
Kako bi uspješno  savladalo brojenje, djetetu treba pružiti puno prilika za:

Korištenje riječi za uspoređivanje količine

To se odnosi na učenje jezičnih izraza kojima se označuje jednakost (jednako, isto toliko) ili nejednakost (manje, više). Koristite jednostavne predmete, namještaj za lutke, male igračke i sličice da biste kod djeteta razvili razumijevanje riječi kojima uspoređujemo količine.

Vježbanje rednog broja naglas

Za to se pruža obilje prilika, primjerice recitiranje brojalica, brojenje djece na rođendanu, brojenje svijeća na rođendanskoj torti. Ove aktivnosti omogućuju djetetu da čuje brojeve izgovorene po redu i da počinje shvaćati da je redoslijed brojenja uvijek isti.

Odbrojavanje zadane količine

Recite primjerice djetetu da stavi na stol tri vilice, pet figurica životinjica na pod, da vam da četiri žetona od svih koji drži u ruci, da stavi jednu žličicu šećera u čaj itd.
 

Brojenje predmeta u skupu

Brojiti se može puno toga, uključujući knjige, igračke, kamenčiće, žetone, špekule itd. Pružajte djetetu prilike za


   
      brojenje predmeta koje dijete može premještati s jedne strane na drugu
   
   
      prebrojavanje predmeta u istom skupu više puta, ali svaki put drugim redom
   
   
      brojenje predmeta koje dijete može dodirnuti, ali ne i pomaknuti
   
   
      brojenje predmeta koje dijete može samo vidjeti, ali ih ne može dodirivati i premještati
   
   
      brojenje zvukova udaraca rukom o stol, zvukova udaraca o bubanj, riječi u kratkim rečenicama koje mu izgovarate
   
   
      brojenje pokreta tijela, primjerice skokovi, koraci itd.
   

Djeca rastu okružena konkretnim matematičkim konceptima u igri, u istraživanju svoje okoline i u svakodnevnoj rutini. Stalno imaju prilike za učenje o brojevima, oblicima, pravilnosti i mjerama - kada su s vama u kupovini, kada važu sastojke za pečenje kolača, postavljaju stol ili mjere koliko su narasli. Sve te svakodnevne aktivnosti možete koristiti da pomognete djetetu razviti svijest o brojevima.
No ima i drugih aktivnosti koje možete provoditi, primjerice izrada brojevne vrpce. Na brojevnoj su vrpci pravilnim redom prikazane brojke i njima odgovarajuće količine naslikanih predmeta, a vrpca može biti od kartona ili od čvrstog platna. Brojevna će vrpca djetetu pokazati vezu između brojke (u njezinu pisanom obliku) i njezine kardinalne vrijednosti, odnosno količine koju taj broj predstavlja. Možete je kupiti u knjižari na odjelu dječjih knjiga, u trgovini igračkama, ili je s djetetom možete napraviti kod kuće. Brojeve možete nacrtati crnim ili jarkim flomasterom. Dijete može prstićem slijediti sjajni obris brojke, što će mu pružiti "multisenzoričko" iskustvo broja - vidi ga, izgovara i osjeća. To će mu svakako pomoći  da lakše nauči simbol za broj, pa će ga brže samostalno moći napisati. Možete upotrijebiti i slikovnice s brojevima kako bi pomogli djetetu u povezivanju brojeva (kao količina) s brojkama koje ga predstavljaju. Petra Majetić 

vjestine_brojenja-pixabay

Vježbe za razvoj vještine brojenja

<para>Sve više roditelja odlučuje se na korištenje platnenih pelena umjesto onih jednokratnih Osim što su platnene pelene dugoročno definitivno financijski isplativije, mnogi se slažu kako su i ekološki prihvatljivije. U sve većoj količini otpada velik dio zasigurno se odnosi i na jednokratne pelene, te mnogi u korištenju platnenih varijanti vide i svoj doprinos očuvanju okoliša.</para>
<para>Međutim, odluka o korištenju platnenih pelena sa sobom donosi i odgovornost njihovog pravilnog održavanja. Od iznimne je važnosti da one u svakom trenutku budu čiste, budući da lako mogu postati izvor mnogih bakterijskih bolesti. Stoga postoji nekoliko tehnika s kojima razloga za zabrinutost ne bi trebalo biti.
</para>
<heading4>Platnene pelene i namakanje u vodi</heading4>
<para>
Da, platnene pelene „vole“ ovaj tradicionalni način pranja rublja. Nakon što ste s površine pelene papirom ostrugali sve nečistoće (koliko je moguće), pelenu jednostavno namočite preko noći. Najbolje bi bilo da u vodu dodate i što blaži prašak za ručno pranje rublja. Tek nakon toga ju stavite u perilicu rublja na kratki program pranja, koji će u ovom slučaju biti dovoljan.</para>
<para>
 Proces namakanja pelene predviđen je za one od čistog pamuka, ili gaze kakve su se nekada koristile. Mnoge novije platnene pelene koje se mogu pronaći na tržištu nisu od čistog pamuka, te ih dulje namakanje u vodi ili deterdžentu za rublje može oštetiti.</para>
<para>Metoda namakanja posebno je učinkovita za što temeljitije čišćenje i prije samog pranja u perilici. No, isto tako, mnogo je i „neurednija“. Već sami miris vode u kojoj se pelena namakala mnogim je roditeljima dovoljan znak da ovu metodu ipak više ne pokušavaju.
</para>
<heading4>„Klasično“ pranje pelena</heading4>
<para>
Ova metoda rješava roditelje „prljavog posla“ namakanja pelene prije samog pranja. Postupak je jednostavan – nakon to se odstranili sve ostatke s pelene, jednostavno ju ubacite u perilicu rublja i pustite da ona „odradi“ ostatak posla.</para>
<para>Ova metoda preporuča se za sve pelene koje nisu od stopostotnog pamuka. Međutim, prethodno namakanje ipak će omogućiti da se sve nečistoće dodatno razgrade, a samim time i lakše nestanu tijekom pranja u perilici. Zapamtite i kako bi program pranja isključivo u perilici trebao biti nešto duži i uključivati što topliju vodu koja će ubiti bakterije nakupljene na peleni.
</para>
<heading4>Dodatni savjeti i vijek trajanja</heading4>
<para>
Stručnjaci ističu da iako platnene pelene jesu ekološki prihvatljive, isto tako su i izazov za održavanje. Deterdžent za pranje rublja ponekad može iritirati bebinu nježnu kožu, čak i ako ste uvjereni da ste pelenu temeljito isprali. Stoga se preporuča korištenje manje količine istog nego što je to slučaj prilikom pranja ostalog rublja.</para>
<para>Zbog učestalog pranja platnene pelene imaju i svoj rok trajanja. On ovisi prvenstveno o tome koliko ih često perete. Uz održavanje bez namakanja i iskuhavanja, trajati će nešto duže. S vremenom će tkanina na dodir postati grublja i to bi trebao biti znak kako je vrijeme za njihovu zamjenu, budući da i gruba tkanina može ostaviti posljedice na djetetovoj koži.</para>
<para>Prilikom namakanja pelene možete iskoristiti i trik za koji vam je potreban tek alkoholni ocat. U posudu u koju ste stavili vodu za namakanje pelene, dodajte i otprilike jednu žlicu octa. Njegov kemijski sastav pomoći će u održavanju tkanine mekanijom dulje vremena, ali će i neutralizirati tragove urina koje perilica često ne može ukloniti tako temeljito.</para>
<para>Čak i ako primijete da su pelene s vremenom izgubile boju, ali i dalje nisu grube na dodir – bez brige. One su i dalje jednako funkcionalne i možete ih nastaviti upotrebljavati.</para>

Važnost i metode temeljitog pranja platnenih pelena Sve više roditelja odlučuje se na korištenje platnenih pelena umjesto onih jednokratnih. Sve više roditelja odlučuje se na korištenje platnenih pelena umjesto onih jednokratnih Osim što su platnene pelene dugoročno definitivno financijski isplativije, mnogi se slažu kako su i ekološki prihvatljivije. U sve većoj količini otpada velik dio zasigurno se odnosi i na jednokratne pelene, te mnogi u korištenju platnenih varijanti vide i svoj doprinos očuvanju okoliša.
Međutim, odluka o korištenju platnenih pelena sa sobom donosi i odgovornost njihovog pravilnog održavanja. Od iznimne je važnosti da one u svakom trenutku budu čiste, budući da lako mogu postati izvor mnogih bakterijskih bolesti. Stoga postoji nekoliko tehnika s kojima razloga za zabrinutost ne bi trebalo biti.

Platnene pelene i namakanje u vodi

Da, platnene pelene „vole“ ovaj tradicionalni način pranja rublja. Nakon što ste s površine pelene papirom ostrugali sve nečistoće (koliko je moguće), pelenu jednostavno namočite preko noći. Najbolje bi bilo da u vodu dodate i što blaži prašak za ručno pranje rublja. Tek nakon toga ju stavite u perilicu rublja na kratki program pranja, koji će u ovom slučaju biti dovoljan.

   Proces namakanja pelene predviđen je za one od čistog pamuka, ili gaze kakve su se nekada koristile. Mnoge novije platnene pelene koje se mogu pronaći na tržištu nisu od čistog pamuka, te ih dulje namakanje u vodi ili deterdžentu za rublje može oštetiti.
Metoda namakanja posebno je učinkovita za što temeljitije čišćenje i prije samog pranja u perilici. No, isto tako, mnogo je i „neurednija“. Već sami miris vode u kojoj se pelena namakala mnogim je roditeljima dovoljan znak da ovu metodu ipak više ne pokušavaju.

„Klasično“ pranje pelena

Ova metoda rješava roditelje „prljavog posla“ namakanja pelene prije samog pranja. Postupak je jednostavan – nakon to se odstranili sve ostatke s pelene, jednostavno ju ubacite u perilicu rublja i pustite da ona „odradi“ ostatak posla.
Ova metoda preporuča se za sve pelene koje nisu od stopostotnog pamuka. Međutim, prethodno namakanje ipak će omogućiti da se sve nečistoće dodatno razgrade, a samim time i lakše nestanu tijekom pranja u perilici. Zapamtite i kako bi program pranja isključivo u perilici trebao biti nešto duži i uključivati što topliju vodu koja će ubiti bakterije nakupljene na peleni.

Dodatni savjeti i vijek trajanja

Stručnjaci ističu da iako platnene pelene jesu ekološki prihvatljive, isto tako su i izazov za održavanje. Deterdžent za pranje rublja ponekad može iritirati bebinu nježnu kožu, čak i ako ste uvjereni da ste pelenu temeljito isprali. Stoga se preporuča korištenje manje količine istog nego što je to slučaj prilikom pranja ostalog rublja.
Zbog učestalog pranja platnene pelene imaju i svoj rok trajanja. On ovisi prvenstveno o tome koliko ih često perete. Uz održavanje bez namakanja i iskuhavanja, trajati će nešto duže. S vremenom će tkanina na dodir postati grublja i to bi trebao biti znak kako je vrijeme za njihovu zamjenu, budući da i gruba tkanina može ostaviti posljedice na djetetovoj koži.
Prilikom namakanja pelene možete iskoristiti i trik za koji vam je potreban tek alkoholni ocat. U posudu u koju ste stavili vodu za namakanje pelene, dodajte i otprilike jednu žlicu octa. Njegov kemijski sastav pomoći će u održavanju tkanine mekanijom dulje vremena, ali će i neutralizirati tragove urina koje perilica često ne može ukloniti tako temeljito.
Čak i ako primijete da su pelene s vremenom izgubile boju, ali i dalje nisu grube na dodir – bez brige. One su i dalje jednako funkcionalne i možete ih nastaviti upotrebljavati. Nataša Vuk 

bebe-pelene_pixabay

Važnost i metode temeljitog pranja platnenih pelena

<para>S polaskom djeteta u jaslice ili vrtić, roditelji se prvi put susretnu i s preporukama koje su više manje iste u svim vrtićima, a kojima se želi što je više moguće djecu očuvati od bolesti koje su u toj dobi i zbog boravka u zajednici učestale. Viroze, upale, vodene kozice, od tih i drugih infekcija dijete ne možete zaštiti u potpunosti niti je to namjera zdravstvenih preporuka. Dijete mora stjecati imunitet, no, kad su u pitanju zarazne bolesti svakako da njihovo širenje i učestalost oboljevanja u vrtiću treba svesti na najmanju mjeru. Zato se od roditelja očekuje da poštuju zdravstvene preporuke koje propisuje vrtić koji pohađa njihovo dijete, a sve kako bi se očuvalo njegovo kao i zdravlje druge djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Često se, osobito kod djece jasličke dobi dogodi da se razbole odmah nakon završetka prvog tjedna prilagodbe. Sazrijevanjem imunološkog sustava kod djece dolazi do stvaranja prirodne aktivne otpornosti na infekciju. Zdravstvena zaštita djeteta mora biti stalna, kako u vrtiću tako i od strane službi za zaštitu zdravlja djeteta. Uočavanje bolesti kod djeteta koje polazi vrtić zahtjeva njegovu izolaciju iz kolektiva i provođenje uspješnog liječenja kod kuće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kad dijete treba ostati kod kuće?    
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Temeljna je preporuka da ako dijete pokazuje jedan ili više znakova bolesti, treba svakako ostati kod kuće. Ti znakovi uključuju povišenu tjelesnu temperaturu, neobičajene mrlje i kožne osipe te opekline, osim ako se ne radi o ograničenom pelenskom osipu. Dijete ostavite kod kuće i ako ima proljev ili povraća, ako ima uši, svrab ili ima  znakove drugih nametničkih bolesti. Otežano ili ubrzano disanje, konjuktivitis, ukočeni vrat, upaljeno grlo ili poteškoće kod gutanja, zarazni kožni osipi kao što su primjerice, vodene kozice, ospice, sve su to također znakovi bolesti zbog kojih dijete nije spremno pohađati vrtić. U svakom će vam vrtiću izričito navesti pravilo da dijete koje dođe s nekim od ovih simptoma, taj dan ne može biti primljeno u vrtić.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ostavljanje djece kod kuće kad su bolesna, najbolji je način spriječavanja širenja zaraznih bolesti. Ako dijete ostane zbog određene bolesti kod kuće, preporuka je da o tome obavijestite vrtić, pogotovo ako se radi o zaraznoj bolesti. Djecu koja se razbole u vrtiću, nastoji se što prije poslati kući. Roditelji djeteta koje pokazuje neki od simptoma bolesti osoblje vrtića kontaktira telefonom i zamoli da dođu što prije po dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 S antibiotikom u vrtić?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelji čija su djeca pohađala vrtić iz isukstva već znaju da se ne tolerira niti dolazak djeteta koje prima antibiotik.Ako dijete prima antibiotik znači da je bolesno i da treba ostati kod kuće. Za djecu koja su zbog bolesti izbivala iz vrtića, treba dostaviti liječničku potvrdu o obavljenom zdravstvenom pregledu. Potvrda treba sadržavati ime i prezime djeteta, dijagnozu bolesti od koje je dijete bolovalo i dozvolu da može ponovo krenuti u vrtić. Dijete nakon bolovanja ni u kojem slučaju ne može krenuti u vrtić bez ispričnice. Djeca koja su izbivala iz vrtića zbog nekog drugog razloga u trajanju duljem od 60 dana, trebaju ponoviti cijeli liječnički pregled ili dio pregleda ovisno o razlogu izostanka, te dostaviti vrtiću potvrdu o obavljenom zdravstvenom pregledu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zaštita od zaraznh bolesti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Radi zaštite od zaraznih bolesti vrtići prate zdravstveno stanje djece u vrtiću, odnosno njihov pobol i razloge izostajanja. Svaki dan provode pri dolasku djece u vrtić trijažu, odnosno upute djecu na liječnički pregled i liječenje, ukoliko je dijete bolesno. Posebna pozornost posvećuje se poduci djece o osobnoj higijeni. Svakodnevna izmjena informacija između odgojitelja djeteta i roditelja o zdravstvenom stanju djeteta pomaže u sprečavanju, ranom otkrivanju i nadzoru nad bolestima.</para>

Zdravstvene preporuke u vrtiću Dijete mora stjecati imunitet, no, kad su u pitanju zarazne bolesti njihovo širenje i učestalost treba svesti na najmanju mjeru S polaskom djeteta u jaslice ili vrtić, roditelji se prvi put susretnu i s preporukama koje su više manje iste u svim vrtićima, a kojima se želi što je više moguće djecu očuvati od bolesti koje su u toj dobi i zbog boravka u zajednici učestale. Viroze, upale, vodene kozice, od tih i drugih infekcija dijete ne možete zaštiti u potpunosti niti je to namjera zdravstvenih preporuka. Dijete mora stjecati imunitet, no, kad su u pitanju zarazne bolesti svakako da njihovo širenje i učestalost oboljevanja u vrtiću treba svesti na najmanju mjeru. Zato se od roditelja očekuje da poštuju zdravstvene preporuke koje propisuje vrtić koji pohađa njihovo dijete, a sve kako bi se očuvalo njegovo kao i zdravlje druge djece.
   
Često se, osobito kod djece jasličke dobi dogodi da se razbole odmah nakon završetka prvog tjedna prilagodbe. Sazrijevanjem imunološkog sustava kod djece dolazi do stvaranja prirodne aktivne otpornosti na infekciju. Zdravstvena zaštita djeteta mora biti stalna, kako u vrtiću tako i od strane službi za zaštitu zdravlja djeteta. Uočavanje bolesti kod djeteta koje polazi vrtić zahtjeva njegovu izolaciju iz kolektiva i provođenje uspješnog liječenja kod kuće.
   
   Kad dijete treba ostati kod kuće?    
   
   
Temeljna je preporuka da ako dijete pokazuje jedan ili više znakova bolesti, treba svakako ostati kod kuće. Ti znakovi uključuju povišenu tjelesnu temperaturu, neobičajene mrlje i kožne osipe te opekline, osim ako se ne radi o ograničenom pelenskom osipu. Dijete ostavite kod kuće i ako ima proljev ili povraća, ako ima uši, svrab ili ima  znakove drugih nametničkih bolesti. Otežano ili ubrzano disanje, konjuktivitis, ukočeni vrat, upaljeno grlo ili poteškoće kod gutanja, zarazni kožni osipi kao što su primjerice, vodene kozice, ospice, sve su to također znakovi bolesti zbog kojih dijete nije spremno pohađati vrtić. U svakom će vam vrtiću izričito navesti pravilo da dijete koje dođe s nekim od ovih simptoma, taj dan ne može biti primljeno u vrtić.
   
Ostavljanje djece kod kuće kad su bolesna, najbolji je način spriječavanja širenja zaraznih bolesti. Ako dijete ostane zbog određene bolesti kod kuće, preporuka je da o tome obavijestite vrtić, pogotovo ako se radi o zaraznoj bolesti. Djecu koja se razbole u vrtiću, nastoji se što prije poslati kući. Roditelji djeteta koje pokazuje neki od simptoma bolesti osoblje vrtića kontaktira telefonom i zamoli da dođu što prije po dijete.
   
   S antibiotikom u vrtić?
   
   
Roditelji čija su djeca pohađala vrtić iz isukstva već znaju da se ne tolerira niti dolazak djeteta koje prima antibiotik.Ako dijete prima antibiotik znači da je bolesno i da treba ostati kod kuće. Za djecu koja su zbog bolesti izbivala iz vrtića, treba dostaviti liječničku potvrdu o obavljenom zdravstvenom pregledu. Potvrda treba sadržavati ime i prezime djeteta, dijagnozu bolesti od koje je dijete bolovalo i dozvolu da može ponovo krenuti u vrtić. Dijete nakon bolovanja ni u kojem slučaju ne može krenuti u vrtić bez ispričnice. Djeca koja su izbivala iz vrtića zbog nekog drugog razloga u trajanju duljem od 60 dana, trebaju ponoviti cijeli liječnički pregled ili dio pregleda ovisno o razlogu izostanka, te dostaviti vrtiću potvrdu o obavljenom zdravstvenom pregledu.
   
   Zaštita od zaraznh bolesti
   
   
Radi zaštite od zaraznih bolesti vrtići prate zdravstveno stanje djece u vrtiću, odnosno njihov pobol i razloge izostajanja. Svaki dan provode pri dolasku djece u vrtić trijažu, odnosno upute djecu na liječnički pregled i liječenje, ukoliko je dijete bolesno. Posebna pozornost posvećuje se poduci djece o osobnoj higijeni. Svakodnevna izmjena informacija između odgojitelja djeteta i roditelja o zdravstvenom stanju djeteta pomaže u sprečavanju, ranom otkrivanju i nadzoru nad bolestima. M.G. 

Zdravstvene preporuke u vrtiću

<para> Osim toga, nažalost, roditelji koji svoju nešto stariju djecu još uvijek, kako i spada, prevoze u autosjedalici, počesto trpe ismijavanja drugih roditelja ili okoline koji smatraju kako to nije potrebno. O sigurnosti i potrebi korištenja autosjedalica sve se već zna, te njihovo korištenje, bez iznimke u svakoj vožnji, ne bi smjelo dolaziti pod upitnik.</para>
<para>Novi roditelji u hrpi različitih potrepština potrebnih za novorođenče ponekad se pronađu izgubljenim pri kupnji i odabiru odgovarajuće autosjedalice.</para>
<para>Proporučuje se da se dijete uvijek prevozi u autosjedalici primjerenoj stupnju njegova trenutna razvoja, te se autosjedalice dijele u nekoliko osnovnih težinskih grupa:</para>
<para>
 Autosjedalice za novorođenčad i sasvim malu djecu:
grupa 0: od rođenja do 10 kg
grupa 0+: od rođenja do 13 kg</para>
<para>
 Autosjedalice za malu djecu:
grupa I: od 9 do 18 kg</para>
<para>
 Autosjedalice za veću djecu:
grupa II: od 15 do 25 kg
grupa III: od 22 do 36 kg</para>
<para>Osim njih, postoje i kombinirane autosjedalice grupe 0/1 i grupe I, II I III. Za sve vrste autosjedalica glavni kriterij je težina djeteta.</para>
<heading2>Grupa O i O+ autosjedalica</heading2>
<para>Ovo je grupa rezervirana za novorođenčad i vrlo malo djecu. Grupa O autosjedalica namijenjena je djeci od rođenja do težine od najviše 10 kilograma (riječ je o autosjedalicama tzv. <emphasis>jajima</emphasis>), dok je grupa O+ zapravo proširenje grupe O: autosjedalica te grupe može se koristiti do dostignute težine od 13 kilograma.</para>
<para>Važno je znati i zapamtiti da se ova vrsta autosjedalica uvijek koristi i postavlja u smjeru suprotnom od smjera vožnje. Nikad, ali baš nikad, ne postavljajte ovu sjedalicu u smjeru vožnje. Preporuka je da se postavljaju na stražnje sjedalo, no može se, iako zbog koncentracije vozača na vožnju nije preporučeno, postaviti i na suvozačevo mjesto. No, samo u slučaju ako je isključen zračni jastuk.</para>
<para>
 Sjedalice koje se postavljaju u smjer koji je suprotan smjeru vožnje općenito su sigurnije za djetetovu glavu, vrat i kralježnicu od onih koje se postavljaju u smjeru vožnje. Autosjedalice ove grupe postavljaju se tako da je naslon autosjedalice postavljen pod kutem od 45 do najviše 60 stupnjeva.</para>
<para>S obzirom na to da je za dijete najsigurniji položaj obrnuto od smjera vožnje, preporučuje se da se dijete vozi u ovoj grupi autosjedalice sve dok je ne preraste. Ali, kako znati da je dijete preraslo sjedalicu?</para>
<para>
 Dijete je preraslo autosjedalicu grupe 0/0+ ako je zadovoljilo barem jedan od ovih uvjeta:</para>
<para>- dostiglo je maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (10 kg za grupu 0 ili 13 kg za grupu 0+)
- od vrha glave do vrha autosjedalice preostalo je manje od dva cm</para>
<para>
 Često je i pogrešno mišljenje, kako je dijete preraslo ovu autosjedalicu ako njegove noge počinju doticati naslon stražnjeg sjedala automobila. Doticanje stražnjeg sjedala automobila ili savinute noge nije znak da je dijete preraslo niti to imalo utječe na djetetovu sigurnost u sjedalici.</para>
<para>
 Ispravni razlozi za prelazak u autosjedalicu više grupe (grupe I) su:
</para>
<para>1. dijete ima minimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom grupe I</para>
<para>2. dijete može samostalno ustati na svoje noge uz pridržavanje za komad namještaja</para>
<para>
 Ako dijete ne zadovoljava oba spomenuta uvjeta, tada su moguća sljedeća rješenja:
</para>
<para>- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0 po težini (ima više od 10 kg i manje od 13 kg), tada bi dijete trebalo premjestiti u autosjedalicu grupe 0+</para>
<para>- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0 ili 0+ po visini (od vrha glave do vrha autosjedalice preostalo je manje od 2 cm), tada bi za dijete trebalo nabaviti kombiniranu autosjedalicu i postaviti je u smjer suprotan smjeru vožnje. Kombinirana autosjedalica postavlja se u smjeru suprotnom od smjera vožnje do određene dozvoljene tjelesne težine, a nakon toga okreće se i postavlja u smjeru vožnje</para>
<para>- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0+ po težini (ima težinu više od 13 kg), a ne može se još samostalno podići na noge, trebala bi se postaviti sjedalica suprotno u smjeru vožnje i nakon prijeđene težine od 13 kg. Takve sjedalice je nešto teže pronaći na našem tržištu, ali od nedavno je moguće</para>
<heading2>Grupa I</heading2>
<para>
 Namijenjene su djeci od 9 do 18 kg. Postavljaju se u smjeru vožnje, okomito i uvijek na stražnje sjedalo. Nikada u ovu vrstu sjedalice ne stavljajte dijete lakše od 9 kg! Djeca uvjet za ovu sjedalicu obično ispunjavaju oko prve godine života, kada se većina može samostalno podignuti iz sjedećeg u stojeći - uspravni položaj (kao što je iznad opisano). Ako dijete "hoda" uz vođenje za rukice - to ne ispunjava jedan od glavnih kriterija. Važno je da se dijete može podići samostalno.
</para>
<para>
 Autosjedalice grupe I mogu se u trgovinama pronaći kao:
</para>
<para>- isključivo grupa I
- kombinirana autosjedalica grupe 0 / I koja će se sad okrenuti u smjeru vožnje ili kombinirana autosjedalica grupe I/II ili I/II/III.</para>
<para>Autosjedalice ove grupe trebale bi imati pojaseve kojima se djeca osiguravaju u 5 točaka uporišta: dvije preko ramena, dvije preko butina i jedna između nogu - i tako u slučaju sudara osigurati da se sile ravnomjerno raspodijele preko cijelog trupa djeteta.</para>
<para>
 Kako znati da je dijete preraslo autosjedalicu grupe I?
</para>
<para>Ako je zadovoljen barem jedan od uvjeta:</para>
<para>- dijete je dostiglo maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (obično 18 kg),
- sredina ušiju mu je u ravnini s vrhom autosjedalice ili ne postoji niti jedan utor kod kojeg bi pojas autosjedalice bio u ravnini ili iznad razine ramena djeteta</para>
<para>
 Važno! Ako je dijete po visini preraslo ovu grupu, a nema još 18 kg, tada se dijete preporučuje premjestiti u sjedalicu kod koje se može podesiti naslon po visini. Dijete se ne preporučuje premještati u sjedalicu grupe II ako je dijete lakše od 15 kg, dok je idealna težina za to 18 kg.</para>
<heading2>Grupe II I III</heading2>
<para>
 Riječ je o sjedalicama namijenjenim većoj djeci. Okvirno, grupa II namijenjena je djeci od 18 do 25 kg i ima naslon (engl. booster seat), dok je grupa III namijenjena djeci od 22 do 36 kg i najčešće se sastoji samo od jastuka-sjedalice te u najvećem broju slučajeva nema naslon (engl. booster cushion).</para>
<para>Njihova glavna karakteristika je da se djeca u njima vežu pojasevima automobila u tri uporišne točke. To znači da je to pojas koji tijelo veže na dva mjesta: donji dio pojasa preko kostiju zdjelice, a gornji preko prsa i ramena.</para>
<para>
 Dva uvjeta koje mora dijete ispunjavati da bi moglo koristiti ovu autosjedalicu su:
</para>
<para>- dijete ima minimalnu tjelesnu težinu dozvoljenu autosjedalicom
- dijete je dovoljno visoko da se pojas automobila može namjestiti tako da mu donji dio pojasa prelazi preko kosti zdjelice, a gornji dio pojasa preko ključne kosti</para>
<para>
 Dijete je preraslo autosjedalicu grupe II / III ako:
</para>
<para>- je dostiglo je maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (obično 25 kg za autosjedalicu grupe II i 36 kg za autosjedalicu grupe III)
- dovoljno je visoko da pojas automobila pravilno priliježe uz tijelo djeteta i bez autosjedalice, obično oko 150 cm ili više, što ovisi o automobilu u kojem se dijete prevozi</para>
<para>
 <emphasis>Izvor: autosjedalice.info</emphasis>
</para>

Autosjedalice i važnost njihova pravilnog korištenja Nažalost još uvijek smo svjedoci kako brojni roditelji svoju djecu prevoze u automobilima bez odgovarajuće autosjedalice ili je autosjedalica neadekvatna za djetetovu dob.  Osim toga, nažalost, roditelji koji svoju nešto stariju djecu još uvijek, kako i spada, prevoze u autosjedalici, počesto trpe ismijavanja drugih roditelja ili okoline koji smatraju kako to nije potrebno. O sigurnosti i potrebi korištenja autosjedalica sve se već zna, te njihovo korištenje, bez iznimke u svakoj vožnji, ne bi smjelo dolaziti pod upitnik.
Novi roditelji u hrpi različitih potrepština potrebnih za novorođenče ponekad se pronađu izgubljenim pri kupnji i odabiru odgovarajuće autosjedalice.
Proporučuje se da se dijete uvijek prevozi u autosjedalici primjerenoj stupnju njegova trenutna razvoja, te se autosjedalice dijele u nekoliko osnovnih težinskih grupa:

   Autosjedalice za novorođenčad i sasvim malu djecu:
grupa 0: od rođenja do 10 kg
grupa 0+: od rođenja do 13 kg

   Autosjedalice za malu djecu:
grupa I: od 9 do 18 kg

   Autosjedalice za veću djecu:
grupa II: od 15 do 25 kg
grupa III: od 22 do 36 kg
Osim njih, postoje i kombinirane autosjedalice grupe 0/1 i grupe I, II I III. Za sve vrste autosjedalica glavni kriterij je težina djeteta.
Grupa O i O+ autosjedalica
Ovo je grupa rezervirana za novorođenčad i vrlo malo djecu. Grupa O autosjedalica namijenjena je djeci od rođenja do težine od najviše 10 kilograma (riječ je o autosjedalicama tzv. jajima), dok je grupa O+ zapravo proširenje grupe O: autosjedalica te grupe može se koristiti do dostignute težine od 13 kilograma.
Važno je znati i zapamtiti da se ova vrsta autosjedalica uvijek koristi i postavlja u smjeru suprotnom od smjera vožnje. Nikad, ali baš nikad, ne postavljajte ovu sjedalicu u smjeru vožnje. Preporuka je da se postavljaju na stražnje sjedalo, no može se, iako zbog koncentracije vozača na vožnju nije preporučeno, postaviti i na suvozačevo mjesto. No, samo u slučaju ako je isključen zračni jastuk.

   Sjedalice koje se postavljaju u smjer koji je suprotan smjeru vožnje općenito su sigurnije za djetetovu glavu, vrat i kralježnicu od onih koje se postavljaju u smjeru vožnje. Autosjedalice ove grupe postavljaju se tako da je naslon autosjedalice postavljen pod kutem od 45 do najviše 60 stupnjeva.
S obzirom na to da je za dijete najsigurniji položaj obrnuto od smjera vožnje, preporučuje se da se dijete vozi u ovoj grupi autosjedalice sve dok je ne preraste. Ali, kako znati da je dijete preraslo sjedalicu?

   Dijete je preraslo autosjedalicu grupe 0/0+ ako je zadovoljilo barem jedan od ovih uvjeta:
- dostiglo je maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (10 kg za grupu 0 ili 13 kg za grupu 0+)
- od vrha glave do vrha autosjedalice preostalo je manje od dva cm

   Često je i pogrešno mišljenje, kako je dijete preraslo ovu autosjedalicu ako njegove noge počinju doticati naslon stražnjeg sjedala automobila. Doticanje stražnjeg sjedala automobila ili savinute noge nije znak da je dijete preraslo niti to imalo utječe na djetetovu sigurnost u sjedalici.

   Ispravni razlozi za prelazak u autosjedalicu više grupe (grupe I) su:

1. dijete ima minimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom grupe I
2. dijete može samostalno ustati na svoje noge uz pridržavanje za komad namještaja

   Ako dijete ne zadovoljava oba spomenuta uvjeta, tada su moguća sljedeća rješenja:

- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0 po težini (ima više od 10 kg i manje od 13 kg), tada bi dijete trebalo premjestiti u autosjedalicu grupe 0+
- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0 ili 0+ po visini (od vrha glave do vrha autosjedalice preostalo je manje od 2 cm), tada bi za dijete trebalo nabaviti kombiniranu autosjedalicu i postaviti je u smjer suprotan smjeru vožnje. Kombinirana autosjedalica postavlja se u smjeru suprotnom od smjera vožnje do određene dozvoljene tjelesne težine, a nakon toga okreće se i postavlja u smjeru vožnje
- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0+ po težini (ima težinu više od 13 kg), a ne može se još samostalno podići na noge, trebala bi se postaviti sjedalica suprotno u smjeru vožnje i nakon prijeđene težine od 13 kg. Takve sjedalice je nešto teže pronaći na našem tržištu, ali od nedavno je moguće
Grupa I

   Namijenjene su djeci od 9 do 18 kg. Postavljaju se u smjeru vožnje, okomito i uvijek na stražnje sjedalo. Nikada u ovu vrstu sjedalice ne stavljajte dijete lakše od 9 kg! Djeca uvjet za ovu sjedalicu obično ispunjavaju oko prve godine života, kada se većina može samostalno podignuti iz sjedećeg u stojeći - uspravni položaj (kao što je iznad opisano). Ako dijete "hoda" uz vođenje za rukice - to ne ispunjava jedan od glavnih kriterija. Važno je da se dijete može podići samostalno.


   Autosjedalice grupe I mogu se u trgovinama pronaći kao:

- isključivo grupa I
- kombinirana autosjedalica grupe 0 / I koja će se sad okrenuti u smjeru vožnje ili kombinirana autosjedalica grupe I/II ili I/II/III.
Autosjedalice ove grupe trebale bi imati pojaseve kojima se djeca osiguravaju u 5 točaka uporišta: dvije preko ramena, dvije preko butina i jedna između nogu - i tako u slučaju sudara osigurati da se sile ravnomjerno raspodijele preko cijelog trupa djeteta.

   Kako znati da je dijete preraslo autosjedalicu grupe I?

Ako je zadovoljen barem jedan od uvjeta:
- dijete je dostiglo maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (obično 18 kg),
- sredina ušiju mu je u ravnini s vrhom autosjedalice ili ne postoji niti jedan utor kod kojeg bi pojas autosjedalice bio u ravnini ili iznad razine ramena djeteta

   Važno! Ako je dijete po visini preraslo ovu grupu, a nema još 18 kg, tada se dijete preporučuje premjestiti u sjedalicu kod koje se može podesiti naslon po visini. Dijete se ne preporučuje premještati u sjedalicu grupe II ako je dijete lakše od 15 kg, dok je idealna težina za to 18 kg.
Grupe II I III

   Riječ je o sjedalicama namijenjenim većoj djeci. Okvirno, grupa II namijenjena je djeci od 18 do 25 kg i ima naslon (engl. booster seat), dok je grupa III namijenjena djeci od 22 do 36 kg i najčešće se sastoji samo od jastuka-sjedalice te u najvećem broju slučajeva nema naslon (engl. booster cushion).
Njihova glavna karakteristika je da se djeca u njima vežu pojasevima automobila u tri uporišne točke. To znači da je to pojas koji tijelo veže na dva mjesta: donji dio pojasa preko kostiju zdjelice, a gornji preko prsa i ramena.

   Dva uvjeta koje mora dijete ispunjavati da bi moglo koristiti ovu autosjedalicu su:

- dijete ima minimalnu tjelesnu težinu dozvoljenu autosjedalicom
- dijete je dovoljno visoko da se pojas automobila može namjestiti tako da mu donji dio pojasa prelazi preko kosti zdjelice, a gornji dio pojasa preko ključne kosti

   Dijete je preraslo autosjedalicu grupe II / III ako:

- je dostiglo je maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (obično 25 kg za autosjedalicu grupe II i 36 kg za autosjedalicu grupe III)
- dovoljno je visoko da pojas automobila pravilno priliježe uz tijelo djeteta i bez autosjedalice, obično oko 150 cm ili više, što ovisi o automobilu u kojem se dijete prevozi

   Izvor: autosjedalice.info
 Adrijana Bakoš 

autosjedalica_beba_pixabay

Autosjedalice i važnost njihova pravilnog korištenja

<para>Uz to, često se javlja i kao posljedica poroda koji je morao biti obavljen putem carskog reza ili prijevremeno, iako postoje i slučajevi u kojima razloga za njegovu pojavu jednostavno - nema.</para>
<para>Riječ je o stanju koje karakterizira promjena u mišićnom tonusu bebice. Djetetovi mišići tako nakon dolaska na svijet mogu biti prekruti ili pak preopušteni. Upravo ovi simptomi upućuju na promjene u motoričkom sustavu izazvane nekim od komplikacija prilikom trudnoće ili samog poroda.
</para>
<heading4>Distoni sindrom i mišićni tonus</heading4>
<para>
Termin mišićni tonus odnosi se na silu kojom se mišići u ljudskom tijelu odupiru istezanju. Osnovne nepravilnosti vezane za tonus su hipertonus i hipotonus.</para>
<para>
 Hipertonus je stanje koje kod male djece često može zavarati roditelje. Ono se, naime, očituje u pretjeranom stiskanju šakica i zgrčenim nogicama. Prilikom ove pojave mnogi novopečeni roditelji misle kako je njihova bebica napredna, budući da je u jednom trenutku razvoja ova radnja normalna pojava. S vremenom bi mišićna napetost trebala početi popuštati.</para>
<para>
 Hipotonus je, s druge strane, ipak nešto lakše uočiti. Ovo stanje opuštenosti mišića sasvim je normalno tijekom prvih nekoliko mjeseci djetetova razvoja, no kasnije bi trebalo postupno nestajati. Dijete je u stanju hipotonusa pretjerano opušteno i mišići nogu i ruku izgledaju mlohavo.</para>
<para>Distoni sindrom zapravo se odnosi na stanje u kojem se istovremeno javljaju znakovi hipertonusa i hipotonusa. Neki mišići pretjerano su zgrčeni, dok su drugi u isto vrijeme pretjerano opušteni. Pedijatri ističu kako se ovdje ne radi o bolesti, već o stanju koje je izravna posljedica traume u trudnoći ili tijekom porođaja. Velik broj djece kod koje je zabilježeno moždano krvarenje nakon poroda suočava se upravo s ovom dijagnozom.
</para>
<heading4>Razlog za zabrinutost</heading4>
<para>
Simptomi distoni sindroma u mnogim se slučajevima mogu jednostavno povući nakon nekoliko mjeseci, a djetetov razvoj nadalje će se normalno odvijati. Međutim, u nekim slučajevima moguće je primijetiti kako je ipak došlo do oštećenja mozga prilikom traume. U slučaju da djetetov razvoj zaostaje više od tri mjeseca u odnosu na starost, kao i šakice ili stopala koja su i dalje neprirodno zgrčena ili opuštena – sve su to znakovi koji ukazuju na to da bi bilo dobro posjetiti specijalista.</para>
<para>Razlog za zabrinutost su i mališani stariji od dva mjeseca koji često čvrsto drže palac u šaci, te se ne oslanjaju na puna stopala kada ih se postavi na čvrstu podlogu. Liječnik će najbolje znati je li zaista potrebno napraviti procjenu razvoja i krenuti s primjerenom terapijom.
</para>
<heading4>Strah od dugoročnih posljedica</heading4>
<para>
U tako ranoj fazi djetetova života teško je sa sigurnošću prognozirati kako će se njegov razvoj dalje odvijati. Uz primjenu odgovarajuće terapije i vježbi, moguće je da će mališan u jednom trenutku sustići svoje vršnjake i normalno nastaviti s rastom. Budući da se svako dijete razvija vlastitim tempom, često je i dosta nezahvalno davati dugoročne prognoze. U svakom slučaju, pravovremena dijagnoza znatno će povećati šanse za normalan daljnji razvoj.</para>
<para>Savjeti stručnjaka također će uvelike pomoći roditeljima u postupanju s djetetom kojem je dijagnosticiran distoni sindrom. Ispravne tehnike spriječiti će neželjene pokrete poput naglih pokreta koji mogu dovesti do ozljede, ili pak guranje glavice unatrag koje je dosta česta pojava.</para>
<para>Pedijatri napominju i kako se ovo stanje često izjednačuje s cerebralnom paralizom, što nikako ne bi smio biti slučaj. Cerebralna paraliza može biti ishod prilikom motoričkih promjena, no distoni sindrom rijetko prelazi u ovo znatno ozbiljnije stanje. Posljedice se mogu javiti u obliku manjih motoričkih smetnji u ravnoteži, a često ih se pripisuje tek – nespretnosti.</para>

Distoni sindrom kod beba i moguće posljedice Distoni sindrom jedna je od pojava s kojom su se susrele mnoge majke čija je trudnoća na neki način bila rizična. Uz to, često se javlja i kao posljedica poroda koji je morao biti obavljen putem carskog reza ili prijevremeno, iako postoje i slučajevi u kojima razloga za njegovu pojavu jednostavno - nema.
Riječ je o stanju koje karakterizira promjena u mišićnom tonusu bebice. Djetetovi mišići tako nakon dolaska na svijet mogu biti prekruti ili pak preopušteni. Upravo ovi simptomi upućuju na promjene u motoričkom sustavu izazvane nekim od komplikacija prilikom trudnoće ili samog poroda.

Distoni sindrom i mišićni tonus

Termin mišićni tonus odnosi se na silu kojom se mišići u ljudskom tijelu odupiru istezanju. Osnovne nepravilnosti vezane za tonus su hipertonus i hipotonus.

   Hipertonus je stanje koje kod male djece često može zavarati roditelje. Ono se, naime, očituje u pretjeranom stiskanju šakica i zgrčenim nogicama. Prilikom ove pojave mnogi novopečeni roditelji misle kako je njihova bebica napredna, budući da je u jednom trenutku razvoja ova radnja normalna pojava. S vremenom bi mišićna napetost trebala početi popuštati.

   Hipotonus je, s druge strane, ipak nešto lakše uočiti. Ovo stanje opuštenosti mišića sasvim je normalno tijekom prvih nekoliko mjeseci djetetova razvoja, no kasnije bi trebalo postupno nestajati. Dijete je u stanju hipotonusa pretjerano opušteno i mišići nogu i ruku izgledaju mlohavo.
Distoni sindrom zapravo se odnosi na stanje u kojem se istovremeno javljaju znakovi hipertonusa i hipotonusa. Neki mišići pretjerano su zgrčeni, dok su drugi u isto vrijeme pretjerano opušteni. Pedijatri ističu kako se ovdje ne radi o bolesti, već o stanju koje je izravna posljedica traume u trudnoći ili tijekom porođaja. Velik broj djece kod koje je zabilježeno moždano krvarenje nakon poroda suočava se upravo s ovom dijagnozom.

Razlog za zabrinutost

Simptomi distoni sindroma u mnogim se slučajevima mogu jednostavno povući nakon nekoliko mjeseci, a djetetov razvoj nadalje će se normalno odvijati. Međutim, u nekim slučajevima moguće je primijetiti kako je ipak došlo do oštećenja mozga prilikom traume. U slučaju da djetetov razvoj zaostaje više od tri mjeseca u odnosu na starost, kao i šakice ili stopala koja su i dalje neprirodno zgrčena ili opuštena – sve su to znakovi koji ukazuju na to da bi bilo dobro posjetiti specijalista.
Razlog za zabrinutost su i mališani stariji od dva mjeseca koji često čvrsto drže palac u šaci, te se ne oslanjaju na puna stopala kada ih se postavi na čvrstu podlogu. Liječnik će najbolje znati je li zaista potrebno napraviti procjenu razvoja i krenuti s primjerenom terapijom.

Strah od dugoročnih posljedica

U tako ranoj fazi djetetova života teško je sa sigurnošću prognozirati kako će se njegov razvoj dalje odvijati. Uz primjenu odgovarajuće terapije i vježbi, moguće je da će mališan u jednom trenutku sustići svoje vršnjake i normalno nastaviti s rastom. Budući da se svako dijete razvija vlastitim tempom, često je i dosta nezahvalno davati dugoročne prognoze. U svakom slučaju, pravovremena dijagnoza znatno će povećati šanse za normalan daljnji razvoj.
Savjeti stručnjaka također će uvelike pomoći roditeljima u postupanju s djetetom kojem je dijagnosticiran distoni sindrom. Ispravne tehnike spriječiti će neželjene pokrete poput naglih pokreta koji mogu dovesti do ozljede, ili pak guranje glavice unatrag koje je dosta česta pojava.
Pedijatri napominju i kako se ovo stanje često izjednačuje s cerebralnom paralizom, što nikako ne bi smio biti slučaj. Cerebralna paraliza može biti ishod prilikom motoričkih promjena, no distoni sindrom rijetko prelazi u ovo znatno ozbiljnije stanje. Posljedice se mogu javiti u obliku manjih motoričkih smetnji u ravnoteži, a često ih se pripisuje tek – nespretnosti. Nataša Vuk 

distoni-sindrom_pixabay

Distoni sindrom kod beba i moguće posljedice

<para>U Hrvatskoj djeluje i UNICEF-ova inicijativa <emphasis>Gradovi i općine – prijatelji djece</emphasis>, a trenutno više od četrdeset gradova nosi ovu prestižnu titulu. Čini se da je teza pobijena da je Hrvatska prijatelj djece jer prema podacima Klinike za dječje bolesti Zagreb dnevno se zaprimi desetak djece s težim ozljedama nastalim na dječjim igralištima. Ako tu brojku pomnožimo s 30 dana u mjesecu, računajući da "sezona" igranja na vanjskim igralištima traje najmanje šest mjeseci u godini, dobit ćemo 1.800 ozljeda godišnje samo u glavnom gradu Hrvatske. Možemo procijeniti da se u ostatku Hrvatske dogodi najmanje još toliko ozljeda na dječjim igralištima, što nam daje procijenjenu brojku od 3.600 ozljeda godišnje zbog kojih je bila potrebna medicinska intervencija.</para>
<para>“Osim što ne postoji jedinstvena statistika koliko se ozljeda dogodi na igralištima, mi ne znamo ni koliko u Hrvatskoj ima igrališta, gdje se nalaze, koje starosti, koje opreme”, ističe specijalist za sigurnost na igralištima Marinko Kramarić koji već osam godina radi u Centru za kvalitetu 
 i sigurnost u Zagrebu.
</para>
<para>Hrvatska je već odavno usvojila europske sigurnosne standarde u gradnji igrališta, ali Kramarić ističe, da ih se slabo pridržava te napominje da samo rijetki hrvatski gradovi mogu biti svijetli primjer brige o sigurnosti djece, kao na primjer Opatija, Sisak, Petrinja.</para>
<para>"Ne postoji državna institucija koja se bavi sigurnošću igrališta, a ni sigurnošću djece. Velika većina javnih igrališta ne zadovoljava ni minimalne uvjete", ističe Kramarić te dodaje da u Hrvatskoj dosad nije donešen propis koji bi detaljno uredio sigurnosne uvjete na prostorima za igru.</para>
<para/>
<para>Foto: Centar za kvalitetu i sigurnost/Oprema za pregled prostora za igru</para>
<para>
Najčešće nepravilnosti koje uočava na terenu su različite vrste oštrih predmeta koji se nalaze u prostorima za igru, uvijek prisutna mogućnost djeteta da se spotakne, zaglavi, padne s visine itd., a uzroke tih problema Kramarić vidi u nestručnom planiranju, lošoj montaži i javnoj nabavi. U većini slučajeva, na javnoj nabavi se uvijek izabere najjeftiniji ponuđač, a to su uglavnom oni koji ne zadovoljavaju zahtjevne norme. Ističe da mnoga igrališta nitko ne kontrolira, nisu pod ničijim nadzorom, pa zbog trošenja mnoge sprave postaju opasne.</para>
<para>Svako novo igralište koje se napravi, zajedno s podlogom, mora proći postinstalacijski pregled prije nego što se stavi u upotrebu. Nakon što se igralište stavi u upotrebu, norma predviđa tri razine provođenja kontinuiranog pregleda. Godišnji pregled koji služi kako bi se utvrdilo stanje cijelog igrališta, operativni pregled koji utvrđuje nedostatke koji se pojavljuju prilikom korištenja igrališta, a obavlja se svakih 1-3 mjeseca te rutinski (dnevni) pregled koji služi za čistoću igrališta, posljedica vandalizma i drugih uočljivih sigurnosnih nedostataka.</para>
<para>Rješenje ovih ozbiljnih problema, koji nerijetko mogu biti kobni za dječji život, stručnjaci, među njima i naš sugovornik koji je nedavno napisao i <emphasis>Priručnik o sigurnosti djece na igralištima</emphasis> vide u konačnom donošenju zakona o sigurnosti na prostorima za igru. Sve dok se ne donesu jasni zakonski okviri, svjedočit ćemo zapuštenim i opasnih igralištima.</para>
<para>Kao glavne razloge za donošenje Zakona, stručnjaci ističu smrtne slučajeve u prostorima za igru, teške i lake ozljede, propuste u zakonodavstvu, tzv. sivu zonu u radu igraonica, nedefiniranu nadležnost inspektora, visok rizik boravka djece na igralištima, nepostojanje evidencije prostora za igru te nedostatak statistike ozljeda djece u Republici Hrvatskoj.</para>
<para>U svijetu se svake godine tisuće djece ozlijedi za vrijeme igre na igralištima za djecu, a stotine njih smrtno strada. Pravo na igru jedno je od osnovnih ljudskih prava, zagarantirano UN-ovom Konvencijom o pravima djeteta, stoga pozivamo sve nadležne da pokušaju poštovati osnovno ljudsko pravo.</para>

Svaki dan desetero djece završi u bolnici zbog ozljeda nastalih na igralištu! Mnoge međunarodne konvencije, europski i hrvatski propisi jamče djeci pravo na bezbrižnu igru. U Hrvatskoj djeluje i UNICEF-ova inicijativa Gradovi i općine – prijatelji djece, a trenutno više od četrdeset gradova nosi ovu prestižnu titulu. Čini se da je teza pobijena da je Hrvatska prijatelj djece jer prema podacima Klinike za dječje bolesti Zagreb dnevno se zaprimi desetak djece s težim ozljedama nastalim na dječjim igralištima. Ako tu brojku pomnožimo s 30 dana u mjesecu, računajući da "sezona" igranja na vanjskim igralištima traje najmanje šest mjeseci u godini, dobit ćemo 1.800 ozljeda godišnje samo u glavnom gradu Hrvatske. Možemo procijeniti da se u ostatku Hrvatske dogodi najmanje još toliko ozljeda na dječjim igralištima, što nam daje procijenjenu brojku od 3.600 ozljeda godišnje zbog kojih je bila potrebna medicinska intervencija.
“Osim što ne postoji jedinstvena statistika koliko se ozljeda dogodi na igralištima, mi ne znamo ni koliko u Hrvatskoj ima igrališta, gdje se nalaze, koje starosti, koje opreme”, ističe specijalist za sigurnost na igralištima Marinko Kramarić koji već osam godina radi u Centru za kvalitetu 
   i sigurnost u Zagrebu.

Hrvatska je već odavno usvojila europske sigurnosne standarde u gradnji igrališta, ali Kramarić ističe, da ih se slabo pridržava te napominje da samo rijetki hrvatski gradovi mogu biti svijetli primjer brige o sigurnosti djece, kao na primjer Opatija, Sisak, Petrinja.
"Ne postoji državna institucija koja se bavi sigurnošću igrališta, a ni sigurnošću djece. Velika većina javnih igrališta ne zadovoljava ni minimalne uvjete", ističe Kramarić te dodaje da u Hrvatskoj dosad nije donešen propis koji bi detaljno uredio sigurnosne uvjete na prostorima za igru.

Foto: Centar za kvalitetu i sigurnost/Oprema za pregled prostora za igru

Najčešće nepravilnosti koje uočava na terenu su različite vrste oštrih predmeta koji se nalaze u prostorima za igru, uvijek prisutna mogućnost djeteta da se spotakne, zaglavi, padne s visine itd., a uzroke tih problema Kramarić vidi u nestručnom planiranju, lošoj montaži i javnoj nabavi. U većini slučajeva, na javnoj nabavi se uvijek izabere najjeftiniji ponuđač, a to su uglavnom oni koji ne zadovoljavaju zahtjevne norme. Ističe da mnoga igrališta nitko ne kontrolira, nisu pod ničijim nadzorom, pa zbog trošenja mnoge sprave postaju opasne.
Svako novo igralište koje se napravi, zajedno s podlogom, mora proći postinstalacijski pregled prije nego što se stavi u upotrebu. Nakon što se igralište stavi u upotrebu, norma predviđa tri razine provođenja kontinuiranog pregleda. Godišnji pregled koji služi kako bi se utvrdilo stanje cijelog igrališta, operativni pregled koji utvrđuje nedostatke koji se pojavljuju prilikom korištenja igrališta, a obavlja se svakih 1-3 mjeseca te rutinski (dnevni) pregled koji služi za čistoću igrališta, posljedica vandalizma i drugih uočljivih sigurnosnih nedostataka.
Rješenje ovih ozbiljnih problema, koji nerijetko mogu biti kobni za dječji život, stručnjaci, među njima i naš sugovornik koji je nedavno napisao i Priručnik o sigurnosti djece na igralištima vide u konačnom donošenju zakona o sigurnosti na prostorima za igru. Sve dok se ne donesu jasni zakonski okviri, svjedočit ćemo zapuštenim i opasnih igralištima.
Kao glavne razloge za donošenje Zakona, stručnjaci ističu smrtne slučajeve u prostorima za igru, teške i lake ozljede, propuste u zakonodavstvu, tzv. sivu zonu u radu igraonica, nedefiniranu nadležnost inspektora, visok rizik boravka djece na igralištima, nepostojanje evidencije prostora za igru te nedostatak statistike ozljeda djece u Republici Hrvatskoj.
U svijetu se svake godine tisuće djece ozlijedi za vrijeme igre na igralištima za djecu,  a stotine njih smrtno strada. Pravo na igru jedno je od osnovnih ljudskih prava, zagarantirano UN-ovom Konvencijom o pravima djeteta, stoga pozivamo sve nadležne da pokušaju poštovati osnovno ljudsko pravo. Petra Majetić 

sigurnost_igraliste_privatni_album

Svaki dan desetero djece završi u bolnici zbog ozljeda nastalih na igralištu!

<para>Nerijetko očekuju da njihovi dvogodišnjaci dijele igračke sa svojim prijateljima, da se četverogodišnjaci rukuju s odraslima, šestogodišnjaci kimaju glavom i pažljivo slušaju dok odrasli razgovaraju s njima. Dvogodišnjaci obično ne dijele igračke, ponekad i četverogodišnjaci imaju teškoće u dijeljenju svojih igračaka s drugima.</para>
<para>Kada susreću nove ljude, posebno odrasle, djeca često ustuknu. Prije navršene osme ili čak desete godine nije realno očekivati rukovanje ili izjave poput <emphasis>Drago mi je što smo se upoznali. </emphasis>Slobodno recite svom djetetu ono što biste htjeli da kaže, jer ponavljanje i vježbanje pomažu.
</para>
<para>Mnogi roditelji očekuju da se djeca za stolom ponašaju u skladu s bontonom. Iako prilično malu djecu (u dobi oko šest godina) možete naučiti manirima ponašanja za stolom, ona nemaju puno pozitivne motivacije za ovo zrelo društveno ponašanje. Umjesto toga, razumnije je da od djeteta tražite kratka razdoblja (dvije do pet minuta) "dobrih manira" i pričekate sa svojim velikim očekivanjima dok ne navrši dvanaest godina.</para>
<para>Gotovo do puberteta, razvoj socijalnih vještina uglavnom je toliko neujednačen i nepredvidiv da je najbolje ne uzimati to k srcu. Ako vaša očekivanja budu prevelika, djetetova socijalna nezrelost samo će vas frustrirati, zabrinjavati, a možda čak i ljutiti.</para>
<para>Moguće je da postoje vrlo specifični razlozi zašto dijete ima teškoće u socijalnom funkcioniranju. Posebno treba obratiti pozornost na eventualnu pojavu nasilja u školi, probleme u vrtiću ili tijekom produženog boravka ili neke druge pojave koje možda imaju snažan utjecaj na djetetovo socijalno ponašanje. Ako teškoće nisu suviše ozbiljne, uključivanje u društvene grupe i projekte može pomoći djetetu u unapređivanju njegovih socijalnih vještina. Djeca s ozbiljnim teškoćama u socijalnom razvoju trebaju više od mogućnosti za grupne aktivnosti. Ako je dijete stalno nesretno ili unesrećuje druge oko sebe, tada mu je vjerojatno potrebna stručna pomoć.
</para>
<heading2>Znakovi ozbiljnih problema djeteta sa socijalnim vještinama</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 nasilno ponašanje prema vršnjacima - uživa u mučenju i ismijavanju druge djece nego u zajedničkoj igri s njima.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 zapovjednička, kontrolirajuća ponašanja - radije iskorištava ljude nego da se s njima povezuje. Uvijek želi igrati svoju omiljenu igru, a ako se stvari ne odvijaju kako želi, sukobljava se ili odustaje.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 sebičnost ili egocentričnost - izbjegava socijalni kontakt primarno zbog toga što ne želi da se netko drugi igra njegovim/njezinim igračkama.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 izrazita stidljivost ili manjak samopouzdanja - ima vrlo malo ili uopće nema prijatelja. Drži se postrani i nema, ili odbija upotrijebiti vještine koje su neophodne za stvaranje socijalnih veza.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 socijalna neprilagođenost - previše se trudi uklopiti. Previše priča, preglasno se smije i ponekad se ponaša budalasto kako bi privuklo pažnju.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Ako ste primijetili postojanje bilo čega s ove liste, predlažemo da poduzmete sljedeći niz radnji:</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>povremeno porazgovarajte s djetetom o socijalnim ponašanjima koja očekujete i kojima se nadate. Pritom budite vrlo pozitivni i jasni te se pobrinite da dijete zna što želite.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ponekad nas djeca oponašaju, a da mi toga uopće nismo svjesni. Pažljivo preispitajte vlastito socijalno ponašanje.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pažljivo promatrajte dijete kako biste spriječili njegovo neprimjereno socijalno ponašanje.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>popričajte s djetetovim učiteljima i školskim psihologom. Oni vam mogu reći jesu li vaše brige opravdane i jesu li vaša očekivanja razumna.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ako navedeni koraci nisu riješili problem, dogovorite sastanak s psihologom radi procjene i savjetovanja. Dijete bi moglo osjećati sram i zauzeti obrambeni stav glede odlaska psihologu, pretpostavljajući da je ono krivo za problem, stoga je potrebno objasniti mu da posjet psihologu nije kazna.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Ponašanja koja ukazuju na nedovoljnu razvijenost socijalnih vještina kod djece Roditelji često imaju nerealna očekivanja kada se radi o socijalnom ponašanju njihove djece. Nerijetko očekuju da njihovi dvogodišnjaci dijele igračke sa svojim prijateljima, da se četverogodišnjaci rukuju s odraslima, šestogodišnjaci kimaju glavom i pažljivo slušaju dok odrasli razgovaraju s njima. Dvogodišnjaci obično ne dijele igračke, ponekad i četverogodišnjaci imaju teškoće u dijeljenju svojih igračaka s drugima.
Kada susreću nove ljude, posebno odrasle, djeca često ustuknu. Prije navršene osme ili čak desete godine nije realno očekivati rukovanje ili izjave poput Drago mi je što smo se upoznali. Slobodno recite svom djetetu ono što biste htjeli da kaže, jer ponavljanje i vježbanje pomažu.

Mnogi roditelji očekuju da se djeca za stolom ponašaju u skladu s bontonom. Iako prilično malu djecu (u dobi oko šest godina) možete naučiti manirima ponašanja za stolom, ona nemaju puno pozitivne motivacije za ovo zrelo društveno ponašanje. Umjesto toga, razumnije je da od djeteta tražite kratka razdoblja (dvije do pet minuta) "dobrih manira" i pričekate sa svojim velikim očekivanjima dok ne navrši dvanaest godina.
Gotovo do puberteta, razvoj socijalnih vještina uglavnom je toliko neujednačen i nepredvidiv da je najbolje ne uzimati to k srcu. Ako vaša očekivanja budu prevelika, djetetova socijalna nezrelost samo će vas frustrirati, zabrinjavati, a možda čak i ljutiti.
Moguće je da postoje vrlo specifični razlozi zašto dijete ima teškoće u socijalnom funkcioniranju. Posebno treba obratiti pozornost na eventualnu pojavu nasilja u školi, probleme u vrtiću ili tijekom produženog boravka ili neke druge pojave koje možda imaju snažan utjecaj na djetetovo socijalno ponašanje. Ako teškoće nisu suviše ozbiljne, uključivanje u društvene grupe i projekte može pomoći djetetu u unapređivanju njegovih socijalnih vještina. Djeca s ozbiljnim teškoćama u socijalnom razvoju trebaju više od mogućnosti za grupne aktivnosti. Ako je dijete stalno nesretno ili unesrećuje druge oko sebe, tada mu je vjerojatno potrebna stručna pomoć.

Znakovi ozbiljnih problema djeteta sa socijalnim vještinama

   
      
         nasilno ponašanje prema vršnjacima - uživa u mučenju i ismijavanju druge djece nego u zajedničkoj igri s njima.
   
   
      
         zapovjednička, kontrolirajuća ponašanja - radije iskorištava ljude nego da se s njima povezuje. Uvijek želi igrati svoju omiljenu igru, a ako se stvari ne odvijaju kako želi, sukobljava se ili odustaje.
   
   
      
         sebičnost ili egocentričnost - izbjegava socijalni kontakt primarno zbog toga što ne želi da se netko drugi igra njegovim/njezinim igračkama.
   
   
      
         izrazita stidljivost ili manjak samopouzdanja - ima vrlo malo ili uopće nema prijatelja. Drži se postrani i nema, ili odbija upotrijebiti vještine koje su neophodne za stvaranje socijalnih veza.
   
   
      
         socijalna neprilagođenost - previše se trudi uklopiti. Previše priča, preglasno se smije i ponekad se ponaša budalasto kako bi privuklo pažnju.
   

Ako ste primijetili postojanje bilo čega s ove liste, predlažemo da poduzmete sljedeći niz radnji:

   
      povremeno porazgovarajte s djetetom o socijalnim ponašanjima koja očekujete i kojima se nadate. Pritom budite vrlo pozitivni i jasni te se pobrinite da dijete zna što želite.
   
   
      ponekad nas djeca oponašaju, a da mi toga uopće nismo svjesni. Pažljivo preispitajte vlastito socijalno ponašanje.
   
   
      pažljivo promatrajte dijete kako biste spriječili njegovo neprimjereno socijalno ponašanje.
   
   
      popričajte s djetetovim učiteljima i školskim psihologom. Oni vam mogu reći jesu li vaše brige opravdane i jesu li vaša očekivanja razumna.
   
   
      ako navedeni koraci nisu riješili problem, dogovorite sastanak s psihologom radi procjene i savjetovanja. Dijete bi moglo osjećati sram i zauzeti obrambeni stav glede odlaska psihologu, pretpostavljajući da je ono krivo za problem, stoga je potrebno objasniti mu da posjet psihologu nije kazna.
   
 Petra Majetić 

vjestine_djeca_pixabay

Ponašanja koja ukazuju na nedovoljnu razvijenost socijalnih vještina kod djece

<para>U sklopu NIVEA Dječjeg tjedna Savez Društava naša djeca Hrvatske i NIVEA u suradnji s Društvom „Naša djeca“ Maksimir održali su edukativno predavanje i kreativnu radionicu izrade igračaka za roditelje i djecu. Voditeljica radionice Mirjana Kranželić, samostalna likovna umjetnica i višegodišnja stručna voditeljica likovno-kreativnih radionica i programa za djecu i odrasle, edukativnim predavanjem objasnila je što je igračka, koja je njezina uloga u odrastanju djece, zašto je igračka važna te od kojih se sve materijala može napraviti.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="71576614-35d1-11eb-909e-0242ac130035" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon predavanja uslijedila je kreativna radionica izrade igračaka na kojoj su svoju kreativnost iskazali djeca i odrasli. Radionica je održana u sklopu NIVEA projekta ''Neka odrastanje bude dječja igra'' koji se provodi treću godinu zaredom te ukazuje na važnost igre za dječji razvoj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Educirani volonteri Društava naša djeca, koji su prošli kreativne seminare i edukaciju u sklopu projekta, nastavit će provoditi besplatne radionice za roditelje i djecu diljem Hrvatske do 9. listopada kada završava NIVEA Dječji tjedan, tradicionalna aktivnost Saveza društava Naša djeca i Društava Naša djeca u gradovima i općinama, a koju je ove godine podržala i NIVEA. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="9b75c580-35d1-11eb-aafa-0242ac130035" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Održana radionica za roditelje i djecu u sklopu NIVEA Dječjeg tjedna Izrada igračaka izmamila dječje osmijehe Neka odrastanje bude dječja igra U sklopu NIVEA Dječjeg tjedna Savez Društava naša djeca Hrvatske i NIVEA u suradnji s Društvom „Naša djeca“ Maksimir održali su edukativno predavanje i kreativnu radionicu izrade igračaka za roditelje i djecu. Voditeljica radionice Mirjana Kranželić, samostalna likovna umjetnica i višegodišnja stručna voditeljica likovno-kreativnih radionica i programa za djecu i odrasle, edukativnim predavanjem objasnila je što je igračka, koja je njezina uloga u odrastanju djece, zašto je igračka važna te od kojih se sve materijala može napraviti.


   
   


   
Nakon predavanja uslijedila je kreativna radionica izrade igračaka na kojoj su svoju kreativnost iskazali djeca i odrasli. Radionica je održana u sklopu NIVEA projekta ''Neka odrastanje bude dječja igra'' koji se provodi treću godinu zaredom te ukazuje na važnost igre za dječji razvoj.
   
Educirani volonteri Društava naša djeca, koji su prošli kreativne seminare i edukaciju u sklopu projekta, nastavit će provoditi besplatne radionice za roditelje i djecu diljem Hrvatske do 9. listopada kada završava NIVEA Dječji tjedan, tradicionalna aktivnost Saveza društava Naša djeca i Društava Naša djeca u gradovima i općinama, a koju je ove godine podržala i NIVEA. 


   
   
 Promo 

Održana radionica za roditelje i djecu u sklopu NIVEA Dječjeg tjedna Izrada igračaka izmamila dječje osmijehe

<para>Većina <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/pobacaj-u-prvom-tromjesecju-trudnoce/">spontanih pobačaja</ulink>, oko 95 posto, događa se u prva tri mjeseca trudnoće. Najkritičnije vrijeme za svaku trudnoću je oko 10. ili 12. tjedna, kada je kod embrija već formirana većina organa. Bez obzira na dob trudnice, gubitak ploda je dosta česta pojava. Neka istraživanja su pokazala da je oko 50 posto žena imalo jedan ili dva spontana pobačaja, a najmanje 25 posto ukupno svih trudnoća ne uspije. Rani spontani pobačaji često prođu nezapaženo ili se ne evidentiraju, pa o tome nema pouzdanih podataka, no stručnjaci vjeruju da 45 do 75 posto svih oplođenih jajašca propadne prije implantacije.</para>
<para>
 Sveučilište u Surreyu i UK Charity Foresight (dobrotvorna udruga za fertilitet i zdravu prehranu) proveli su cjelovito trogodišnje ispitivanje plodnosti nad 367 parova, a ispitnu skupinu činili su ispitanici u dobi od 22. do 45. godine, s prosječnom dobi od 35 godina. Više od trećine parova imalo je desetogodišnju povijest neplodnosti, 59 posto je imalo problema s reproduktivnošću, a 39 posto je imalo od jedan do pet spontanih pobačaja.</para>
<para>Istraživanje je, između ostalog predviđalo da parovi prestanu pušiti i konzumirati alkohol i da počnu sa zdravom prehranom. Počeli su kupovati organski uzgojenu hranu, jesti više voća i povrća, a i smanjili su unos kofeina, neorganskog mesa i mliječnih proizvoda. Svatko je počeo uzimati dodatak prehrani od vitamina i minerala sastavljen prema individualnim potrebama pojedinca. Na kraju trogodišnjeg razdoblja, 89 posto parova je dobilo dijete, uključujući i 81 posto onih koji su u prošlosti patili od neplodnosti. Najveće iznenađenje cijelog projekta je da nije bilo niti jednog spontanog pobačaja, prerano rođenih beba, perinatalne smrti ili urođenih mana kod novorođene djece. Iz svega navedenog, lako se da zaključiti da pravilna prehrana, način života i dodaci prehrani mogu utjecati na kvalitetu jajašca i spriječiti spontani pobačaj. 
</para>
<para>Sukladno tome, u nastavku vam donosimo savjete kako smanjiti rizike gubitka djeteta:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>prestanite pušiti, piti i izbjegavajte zadimljene prostorije</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pijte kavu bez kofeina, smanjite količinu kave, a idealno bi bilo da je potpuno izbacite iz upotrebe</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nemojte koristiti aspartam (umjetni šećer) jer ta opasna kemikalija sastavni je dio umjetnih sladila i dijetalnih pića</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kontrolirajte tjelesnu težinu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>očistite organizam od teških metala poput olova, žive i aluminija</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>neutralizirajte stres, izlazite češće u prirodu, koristite stanke, započnite s nekom društvenom aktivnošću</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>provjerite čega vam nedostaje u prehrani, obratite pozornost na nedostatak magnezija, selena, beta-karotena, vitamina A, E, B6, B12 i omege 3</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>jedite više organski uzgojenog voća i povrća</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>obavite opći liječnički pregled kako bi bili sigurni da nemate nikakvu infekciju, parazite, genetske poremećaje ili probleme sa zgrušavanjem krvi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>izbjegavajte elektromagnetsko zagađanje, duga razdoblja ispred računala bez stanke, neprekidno komuniciranje putem bežične mreže, nošenje mobilnog telefona uz tijelo, duge razgovore mobitelom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>izbjegavajte farmakološke lijekove i antidepresive</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>vježbajte pozitivno razmišljanje, osjećaj da ste jaki, zdravi i puni samopouzdanja pomoći će vam da trudnoću iznesete do kraja</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 </para>

Pravilna prehrana i način života mogu spriječiti spontani pobačaj Spontani pobačaji bacaju sjenu na sjajnu i radosnu vijest o trudnoći. Izgubiti plod - ma koliko god sićušan bio može izazvati duboki osjećaj neuspjeha, krivnje, bespomoćnosti i najdublje tuge. Većina spontanih pobačaja, oko 95 posto, događa se u prva tri mjeseca trudnoće. Najkritičnije vrijeme za svaku trudnoću je oko 10. ili 12. tjedna, kada je kod embrija već formirana većina organa. Bez obzira na dob trudnice, gubitak ploda je dosta česta pojava. Neka istraživanja su pokazala da je oko 50 posto žena imalo jedan ili dva spontana pobačaja, a najmanje 25 posto ukupno svih trudnoća ne uspije. Rani spontani pobačaji često prođu nezapaženo ili se ne evidentiraju, pa o tome nema pouzdanih podataka, no stručnjaci vjeruju da 45 do 75 posto svih oplođenih jajašca propadne prije implantacije.

   Sveučilište u Surreyu i UK Charity Foresight (dobrotvorna udruga za fertilitet i zdravu prehranu) proveli su cjelovito trogodišnje ispitivanje plodnosti nad 367 parova, a ispitnu skupinu činili su ispitanici u dobi od 22. do 45. godine, s prosječnom dobi od 35 godina. Više od trećine parova imalo je desetogodišnju povijest neplodnosti, 59 posto je imalo problema s reproduktivnošću, a 39 posto je imalo od jedan do pet spontanih pobačaja.
Istraživanje je, između ostalog predviđalo da parovi prestanu pušiti i konzumirati alkohol i da počnu sa zdravom prehranom. Počeli su kupovati organski uzgojenu hranu, jesti više voća i povrća, a i smanjili su unos kofeina, neorganskog mesa i mliječnih proizvoda. Svatko je počeo uzimati dodatak prehrani od vitamina i minerala sastavljen prema individualnim potrebama pojedinca. Na kraju trogodišnjeg razdoblja, 89 posto parova je dobilo dijete, uključujući i 81 posto onih koji su u prošlosti patili od neplodnosti. Najveće iznenađenje cijelog projekta je da nije bilo niti jednog spontanog pobačaja, prerano rođenih beba, perinatalne smrti ili urođenih mana kod novorođene djece. Iz svega navedenog, lako se da zaključiti da pravilna prehrana, način života i dodaci prehrani mogu utjecati na kvalitetu jajašca i spriječiti spontani pobačaj. 

Sukladno tome, u nastavku vam donosimo savjete kako smanjiti rizike gubitka djeteta:


   
      prestanite pušiti, piti i izbjegavajte zadimljene prostorije
   
   
      pijte kavu bez kofeina, smanjite količinu kave, a idealno bi bilo da je potpuno izbacite iz upotrebe
   
   
      nemojte koristiti aspartam (umjetni šećer) jer ta opasna kemikalija sastavni je dio umjetnih sladila i dijetalnih pića
   
   
      kontrolirajte tjelesnu težinu
   
   
      očistite organizam od teških metala poput olova, žive i aluminija
   
   
      neutralizirajte stres, izlazite češće u prirodu, koristite stanke, započnite s nekom društvenom aktivnošću
   
   
      provjerite čega vam nedostaje u prehrani, obratite pozornost na nedostatak magnezija, selena, beta-karotena, vitamina A, E, B6, B12 i omege 3
   
   
      jedite više organski uzgojenog voća i povrća
   
   
      obavite opći liječnički pregled kako bi bili sigurni da nemate nikakvu infekciju, parazite, genetske poremećaje ili probleme sa zgrušavanjem krvi
   
   
      izbjegavajte elektromagnetsko zagađanje, duga razdoblja ispred računala bez stanke, neprekidno komuniciranje putem bežične mreže, nošenje mobilnog telefona uz tijelo, duge razgovore mobitelom
   
   
      izbjegavajte farmakološke lijekove i antidepresive
   
   
      vježbajte pozitivno razmišljanje, osjećaj da ste jaki, zdravi i puni samopouzdanja pomoći će vam da trudnoću iznesete do kraja
   


  Petra Majetić 

spontani_pobacaj_pixabay

Pravilna prehrana i način života mogu spriječiti spontani pobačaj

<para>Verbalno zlostavljanje koje često može prerasti i u ono fizičko svakodnevnica je za brojnu djecu i često im je potrebna pomoć da mu se odupru. Većina vršnjačkog nasilja događa se u školama, upravo tamo gdje bi se djeca trebala osjećati zaštićeno.</para>
<para>Kako ni Hrvatska nije iznimka u poražavajućim statistikama koje se tiču vršnjačkog nasilja, jedna je od osnivača programa nazvanog ENABLE – Europska mreža protiv zlostavljanja u nastavi i u slobodno vrijeme.
</para>
<heading4>ENABLE program i pozitivni pomaci</heading4>
<para>
Inicijativa ENABLE postoji manje od dvije godine, no osnivači ističu kako su pomaci već vidljivi. Zemlje osnivačice su Belgija, Hrvatska, Danska, Grčka i Velika Britanija, a naknadno im se pridružila i Rumunjska. Aktivnosti ENABLE programa odvijale su se u osnovnim školama gdje su neke aktivnosti integrirane u obavezan program. Tako su djeca imala priliku učiti o emocionalnim i društvenim vještinama u svakodnevnom ophođenju s ljudima oko sebe.</para>
<para>Pokazalo se kako su učenici uključeni u program skloniji prijaviti nepoželjno i agresivno ponašanje koje primjećuju kod svojih vršnjaka. S druge strane, učitelji su postali svjesniji navedenih obrazaca ponašanja, što samo govori kako je učinjen dalekosežniji pomak u sprječavanju vršnjačkog nasilja kod mališana.
</para>
<heading4>Uloga roditelja</heading4>
<para>
Uz samo provođenje programa u školama, velik se naglasak stavlja i na važnost uloge roditelja u osvještavanju ovog problema. Stoga se roditelje mališana potiče da razgovaraju sa svojom djecom te ga na vrijeme počnu učiti o važnosti poštovanja prema drugima.</para>
<para>Vodeći stručnjaci u ovu su svrhu osigurali i besplatne materijale dostupne na <ulink url="http://enable.eun.org/resources-croatian">službenoj stranici</ulink> tako da svaka škola, vrtić, ali i roditelji mogu sveobuhvatno primjenjivati ENABLE program u bilo kojoj situaciji.
</para>
<heading4>Prepoznavanje vršnjačkog nasilja</heading4>
<para>
ENABLE priručnik daje jasne smjernice kako da roditelji ili učitelji prepoznaju radi li se u određenim situacijama o vršnjačkom nasilju. Ono je definirano kao svaki oblik radnje koji za posljedicu ima tjelesnu, psihičku ili emotivnu bol. Istraživanje je pokazalo kako najveći dio nasilja među vršnjacima spada u ono verbalno, te da može ostaviti trajne posljedice u vidu emotivne boli i niskog samopouzdanja.</para>
<para>Naglasak je stavljen i na jasno raspoznavanje kada je riječ o nasilju. Mnogi roditelji ili pak zaposlenici obrazovnih ustanova ponekad viđeno pripisuju tek zadirkivanju ili razmiricama koje će djeca sama riješiti. ENAVBLE program tu je upravo zato da ovu praksu zaustavi, te na jednostavan način objasni kako takve situacije ne bi trebale biti sastavan dio odrastanja.</para>
<para>Dio priručnika usmjeren je i na probleme nasilja putem interneta, koji je u današnje doba problem koji je sve teže kontrolirati. Ovaj oblik vršnjačkog nasilja najteže je kontrolirati, budući da se može odvijati u svako doba te nije ograničeno samo na mjesta poput škole ili dječjeg igrališta. Karakterizira ga i činjenica da može postati vrlo javno, a za posljedicu često ima izolaciju djeteta.
</para>
<heading4>Važnost razgovora</heading4>
<para>
Prije nego se uopće krene u rješavanje problema, važno je mališana potaknuti da otvoreno razgovara o svemu što ga eventualno zabrinjava. Malo je teže postići da u školi ili vrtiću pronađe osobu od povjerenja, no zato su tu roditelji. Upravo bi oni kroz svakodnevne razgovore trebali poticati otvorenu komunikaciju prema djeci. Kada to uđe u praksu, veće su šanse da im se mališan povjeri prilikom prve izloženosti vršnjačkom nasilju, umjesto da se povlači dublje u sebe. Takvo povlačenje često rezultira dalekosežnijim posljedicama te produbljuje emocionalnu bol.</para>
<para>ENABLE također potiče roditelje na otvoreniju komunikaciju s učiteljima, kako bi zajedno mogli reagirati na prve znakove nasilja među djecom.</para>
<para>Naposljetku, u cijeloj je priči najvažnije da dijete zna kako se na nekoga uvijek može osloniti, te da u takvim situacijama nije prepušteno samo sebi.</para>

ENABLE - Međunarodna inicijativa s ciljem suzbijanja vršnjačkog nasilja Vršnjačko nasilje tema je koja okupira svjetsku ali i domaću javnost već duže vrijeme. Verbalno zlostavljanje koje često može prerasti i u ono fizičko svakodnevnica je za brojnu djecu i često im je potrebna pomoć da mu se odupru. Većina vršnjačkog nasilja događa se u školama, upravo tamo gdje bi se djeca trebala osjećati zaštićeno.
Kako ni Hrvatska nije iznimka u poražavajućim statistikama koje se tiču vršnjačkog nasilja, jedna je od osnivača programa nazvanog ENABLE – Europska mreža protiv zlostavljanja u nastavi i u slobodno vrijeme.

ENABLE program i pozitivni pomaci

Inicijativa ENABLE postoji manje od dvije godine, no osnivači ističu kako su pomaci već vidljivi. Zemlje osnivačice su Belgija, Hrvatska, Danska, Grčka i Velika Britanija, a naknadno im se pridružila i Rumunjska. Aktivnosti ENABLE programa odvijale su se u osnovnim školama gdje su neke aktivnosti integrirane u obavezan program. Tako su djeca imala priliku učiti o emocionalnim i društvenim vještinama u svakodnevnom ophođenju s ljudima oko sebe.
Pokazalo se kako su učenici uključeni u program skloniji prijaviti nepoželjno i agresivno ponašanje koje primjećuju kod svojih vršnjaka. S druge strane, učitelji su postali svjesniji navedenih obrazaca ponašanja, što samo govori kako je učinjen dalekosežniji pomak u sprječavanju vršnjačkog nasilja kod mališana.

Uloga roditelja

Uz samo provođenje programa u školama, velik se naglasak stavlja i na važnost uloge roditelja u osvještavanju ovog problema. Stoga se roditelje mališana potiče da razgovaraju sa svojom djecom te ga na vrijeme počnu učiti o važnosti poštovanja prema drugima.
Vodeći stručnjaci u ovu su svrhu osigurali i besplatne materijale dostupne na službenoj stranici tako da svaka škola, vrtić, ali i roditelji mogu sveobuhvatno primjenjivati ENABLE program u bilo kojoj situaciji.

Prepoznavanje vršnjačkog nasilja

ENABLE priručnik daje jasne smjernice kako da roditelji ili učitelji prepoznaju radi li se u određenim situacijama o vršnjačkom nasilju. Ono je definirano kao svaki oblik radnje koji za posljedicu ima tjelesnu, psihičku ili emotivnu bol. Istraživanje je pokazalo kako najveći dio nasilja među vršnjacima spada u ono verbalno, te da može ostaviti trajne posljedice u vidu emotivne boli i niskog samopouzdanja.
Naglasak je stavljen i na jasno raspoznavanje kada je riječ o nasilju. Mnogi roditelji ili pak zaposlenici obrazovnih ustanova ponekad viđeno pripisuju tek zadirkivanju ili razmiricama koje će djeca sama riješiti. ENAVBLE program tu je upravo zato da ovu praksu zaustavi, te na jednostavan način objasni kako takve situacije ne bi trebale biti sastavan dio odrastanja.
Dio priručnika usmjeren je i na probleme nasilja putem interneta, koji je u današnje doba problem koji je sve teže kontrolirati. Ovaj oblik vršnjačkog nasilja najteže je kontrolirati, budući da se može odvijati u svako doba te nije ograničeno samo na mjesta poput škole ili dječjeg igrališta. Karakterizira ga i činjenica da može postati vrlo javno, a za posljedicu često ima izolaciju djeteta.

Važnost razgovora

Prije nego se uopće krene u rješavanje problema, važno je mališana potaknuti da otvoreno razgovara o svemu što ga eventualno zabrinjava. Malo je teže postići da u školi ili vrtiću pronađe osobu od povjerenja, no zato su tu roditelji. Upravo bi oni kroz svakodnevne razgovore trebali poticati otvorenu komunikaciju prema djeci. Kada to uđe u praksu, veće su šanse da im se mališan povjeri prilikom prve izloženosti vršnjačkom nasilju, umjesto da se povlači dublje u  sebe. Takvo povlačenje često rezultira dalekosežnijim posljedicama te produbljuje emocionalnu bol.
ENABLE također potiče roditelje na otvoreniju komunikaciju s učiteljima, kako bi zajedno mogli reagirati na prve znakove nasilja među djecom.
Naposljetku, u cijeloj je priči najvažnije da dijete zna kako se na nekoga uvijek može osloniti,  te da u takvim situacijama nije prepušteno samo sebi. Nataša Vuk 

enable-nasilje_pixabay

ENABLE - Međunarodna inicijativa s ciljem suzbijanja vršnjačkog nasilja

<para>U tim situacijama dobro bi nam došla stručna pomoć koja bi nam pomogla da ga pronađemo, da osvijestimo svoje pozitivne, negdje duboko skrivene resurse, da razriješimo ograničavajuća rješenja, da krenemo dalje i što je najvažnije budemo više svoji. Upravo pod motom pomoći ljudima da budu svoji funkcionira i <emphasis>
 <ulink url="http://budisvoj.eu/autonomija/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis> koji se naziva i mjestom gdje svatko tko želi može postati autonoman.</para>
<para>“U našem centru može se zatražiti psihološka pomoć i pomoć psihoterapeuta, nudimo usluge psihološkog savjetovanja i psihoterapije”, pojašnjava nam dipl. psihologinja i NLP trener Kristina Bačkonja te nadodaje da njihov centar nudi i različite edukativne radionice vezane uz osobni rast i razvoj, za razvijanje samopouzdanja i zauzimanja za sebe.</para>
<para>Centar provodi i programe neurolingvističkog programiranja koje služi za poboljšavanje komunikacijskih vještina, izvlačenju maksimuma iz sebe, otkrivanju uloga koje igramo te transakcijsku analizu čiji je glavni cilj u psihoterapijskom smislu postizanje psihičkog zdravlja, pojašnjava nam psihologica Bačkonja te ističe da osim odraslih koji se svakodnevno nalaze u šumi problema u kojoj ne vide rješenje te zbog toga nerijetko traže pomoć stručnjaka, sve je veći i veći broj djece koji se suočava s različitim problemima. U većini slučajeva djeca su ta koja samoinicijativno traže pomoć, ističu u Centru, ali uvijek postoje i iznimke kad se najmlađi nađu u problemima pa je stoga neizmjerno važna uloga roditelja koji će na vrijeme prepoznati i reagirati na poteškoću ili prepreku s kojom se dijete suočava.
</para>
<para>“U zadnje vrijeme su najčešća anksiozna stanja, većinom zbog pritiska visokih očekivanja koja djeca imaju, ali i njihovi roditelji i okolina”, ističe psihologica te dodaje da su anksiozna djeca sklonija samoozljeđivanju. Najvažnije je ne zatvarati oči pred problemom te omogućiti djetetu neki ispušni ventil i uključiti ga u neku aktivnost koje ono preferira i u kojoj uživa.</para>
<para>“Na samoozljeđivanje treba odmah reagirati jer kad se osoba krene samoozljeđivati, došla je do neke točke gdje ne može više podnijeti psihičku bol te se okreće fizičkoj boli”, ističe dipl. psihologinja Bačkonja te napominje da je to jedan od najčešćih problema s kojima se susreću u Centru <emphasis>Budi svoj.</emphasis>
</para>
<para>Osim anksioznosti, djeca se "bore" i s poremećajima u prehrani, doduše više djevojke nego dječaci, a ti poremećaji nerijetko se povezuju i s perfekcionizmom.</para>
<para>“Djevojke koje dolaze su uglavnom mlade perfekcionistice koje misle da kontrolom hrane omogućavaju kontrolu nad životom, što naravno nije ispravno razmišljanje”, ističe Bačkonja te napominje da se mladi adolescent nerijetko osjeća pogubljenim pa sigurnost vidi u kontroli hrane.</para>
<para>Djeca u višim razredima osnovne škole suočavaju se i sa zlostavljanjima od strane vršnjaka, što je također jedan od gorućih problema društva, samo što se o njemu dovoljno ne govori. Odgovornost bi trebale preuzeti institucije ali i roditelji koji se nerijetko nađu u situaciji da ne znaju kako se postaviti.</para>
<para>“Institucije i roditelji trebaju učiniti sve kako bi zaštitili dijete. Najvažnije je da roditelj na vrijeme reagira. Uvijek je dobro dijete uključiti u neko savjetovanje ili terapiju te ga naučiti kako da se postavi u datoj situaciji”, ističe Bačkonja te napominje da je u društvu više prisutnije verbalno od fizičkog nasilja koje zna ostaviti i psihičke tragove.</para>
<para>Na pitanje, je li prekasno preodgajati dijete u kasnijoj dobi, tj. adolescenciji, psihologinja ističe da nikad nije kasno za promjene u načinu i stilu odgoja, ali savjetuje da se s pravilnim usmjeravanjem djeteta krene odmalena. Na mlade najčešće utječe okolina je im je neizmjerno važno mišljenje vršnjaka pa stoga nerijetko podliježu društvenim pritiscima i postaju buntovni, ali psihologinja napominje da je bunt dobar jer on omogućuje da se dijete preispita, ali i da se preispita i sve ono što su mu roditelji usadili tijekom djetinjstva.</para>
<para>Suvremeno društvo u kojem živimo, pred djecu je stavilo niz izazova s kojima se moraju znati nositi, pa tako i na primjer kako postići što bolji uspjeh u školi. Ponukani time, Centar <emphasis>Budi svoj</emphasis> osmislio je jednu vrlo zanimljivu i uvijek dobro posjećenu radionicu 
 <emphasis>Učim učiti</emphasis>
 čiji je glavni cilj osvješćivanje procesa učenja i upravljanje njime. Kako naučiti kvalitetno, razviti vlastiti stil učenja, učiti samostalno, dio je cjelina koji je ovaj program obuhvatio.</para>
<para>Promatrati, slušati dijete, ne sramiti se njegovih problema, potražiti pomoć, konzultirati se, vjerovati u svoje dijete i biti svoj, uspješna je formula koja će omogućiti da vaš mališan odraste u normalnu, zadovoljnu i psihički zdravu osobu u ovome današnjem, nažalost, okrutnome svijetu.</para>

Centar Budi svoj: Prepoznajte problem kod djeteta i na vrijeme potražite stručnu pomoć Vrlo često kada smo “nosom u problemu” ne vidimo izlaz ili moguće rješenje. U tim situacijama dobro bi nam došla stručna pomoć koja bi nam pomogla da ga pronađemo, da osvijestimo svoje pozitivne, negdje duboko skrivene resurse, da razriješimo ograničavajuća rješenja, da krenemo dalje i što je najvažnije budemo više svoji. Upravo pod motom pomoći ljudima da budu svoji funkcionira i 
      Centar Budi svoj
    koji se naziva i mjestom gdje svatko tko želi može postati autonoman.
“U našem centru može se zatražiti psihološka pomoć i pomoć psihoterapeuta, nudimo usluge psihološkog savjetovanja i psihoterapije”, pojašnjava nam dipl. psihologinja i NLP trener Kristina Bačkonja te nadodaje da njihov centar nudi i različite edukativne radionice vezane uz osobni rast i razvoj, za razvijanje samopouzdanja i zauzimanja za sebe.
Centar provodi i programe neurolingvističkog programiranja koje služi za poboljšavanje komunikacijskih vještina, izvlačenju maksimuma iz sebe, otkrivanju uloga koje igramo te transakcijsku analizu čiji je glavni cilj u psihoterapijskom smislu postizanje psihičkog zdravlja, pojašnjava nam psihologica Bačkonja te ističe da osim odraslih koji se svakodnevno nalaze u šumi problema u kojoj ne vide rješenje te zbog toga nerijetko traže pomoć stručnjaka, sve je veći i veći broj djece koji se suočava s različitim problemima. U većini slučajeva djeca su ta koja samoinicijativno traže pomoć, ističu u Centru, ali uvijek postoje i iznimke kad se najmlađi nađu u problemima pa je stoga neizmjerno važna uloga roditelja koji će na vrijeme prepoznati i reagirati na poteškoću ili prepreku s kojom se dijete suočava.

“U zadnje vrijeme su najčešća anksiozna stanja, većinom zbog pritiska visokih očekivanja koja djeca imaju, ali i njihovi roditelji i okolina”, ističe psihologica te dodaje da su anksiozna djeca sklonija samoozljeđivanju. Najvažnije je ne zatvarati oči pred problemom te omogućiti djetetu neki ispušni ventil i uključiti ga u neku aktivnost koje ono preferira i u kojoj uživa.
“Na samoozljeđivanje treba odmah reagirati jer kad se osoba krene samoozljeđivati, došla je do neke točke gdje ne može više podnijeti psihičku bol te se okreće fizičkoj boli”, ističe dipl. psihologinja Bačkonja te napominje da je to jedan od najčešćih problema s kojima se susreću u Centru Budi svoj.

Osim anksioznosti, djeca se "bore" i s poremećajima u prehrani, doduše više djevojke nego dječaci, a ti poremećaji nerijetko se povezuju i s perfekcionizmom.
“Djevojke koje dolaze su uglavnom mlade perfekcionistice koje misle da kontrolom hrane omogućavaju kontrolu nad životom, što naravno nije ispravno razmišljanje”, ističe Bačkonja te napominje da se mladi adolescent nerijetko osjeća pogubljenim pa sigurnost vidi u kontroli hrane.
Djeca u višim razredima osnovne škole suočavaju se i sa zlostavljanjima od strane vršnjaka, što je također jedan od gorućih problema društva, samo što se o njemu dovoljno ne govori. Odgovornost bi trebale preuzeti institucije ali i roditelji koji se nerijetko nađu u situaciji da ne znaju kako se postaviti.
“Institucije i roditelji trebaju učiniti sve kako bi zaštitili dijete. Najvažnije je da roditelj na vrijeme reagira. Uvijek je dobro dijete uključiti u neko savjetovanje ili terapiju te ga naučiti kako da se postavi u datoj situaciji”, ističe Bačkonja te napominje da je u društvu više prisutnije verbalno od fizičkog nasilja koje zna ostaviti i psihičke tragove.
Na pitanje, je li prekasno preodgajati dijete u kasnijoj dobi, tj. adolescenciji, psihologinja ističe da nikad nije kasno za promjene u načinu i stilu odgoja, ali savjetuje da se s pravilnim usmjeravanjem djeteta krene odmalena. Na mlade najčešće utječe okolina je im je neizmjerno važno mišljenje vršnjaka pa stoga nerijetko podliježu društvenim pritiscima i postaju buntovni, ali psihologinja napominje da je bunt dobar jer on omogućuje da se dijete preispita, ali i da se preispita i sve ono što su mu roditelji usadili tijekom djetinjstva.
Suvremeno društvo u kojem živimo, pred djecu je stavilo niz izazova s kojima se moraju znati nositi, pa tako i na primjer kako postići što bolji uspjeh u školi. Ponukani time, Centar Budi svoj osmislio je jednu vrlo zanimljivu i uvijek dobro posjećenu radionicu 
      Učim učiti
    čiji je glavni cilj osvješćivanje procesa učenja i upravljanje njime. Kako naučiti kvalitetno, razviti vlastiti stil učenja, učiti samostalno, dio je cjelina koji je ovaj program obuhvatio.
Promatrati, slušati dijete, ne sramiti se njegovih problema, potražiti pomoć, konzultirati se, vjerovati u svoje dijete i biti svoj, uspješna je formula koja će omogućiti da vaš mališan odraste u normalnu, zadovoljnu i psihički zdravu osobu u ovome današnjem, nažalost, okrutnome svijetu. Petra Majetić 

kristina_budi-svoj

Centar Budi svoj: Prepoznajte problem kod djeteta i na vrijeme potražite stručnu pomoć

<para>
 <emphasis>Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije.
U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja..</emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovog tjedna mislila sam pisati o nečem totalno drugačijem no zbivanja u svijetu, točnije u nama ne tako dalekoj Poljskoj ponukala su me da se pozabavim temom pobačaja.  Znam da će ovo biti tema oko koje će vjerojatno biti puno rasprave i oprečnih razmišljanja, no smatram da se o tome treba pričati. Pozivam na zdravu raspravu, a ne prepucavanja u komentarima....<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vjerujem da mnoge od vas znaju kako su se ondje (ali i u susjednim zemljama) ovog tjedna održavali prosvjedi protiv prijedloga da se u potpunosti zabrani pobačaj u Poljskoj (koja je zemlja s najstrožim zakonima i pobačaju u Europi). Jutarnji.hr piše kako je: "pobačaj u toj zemlji danas legalan samo u tri slučaja: kad su ugroženi ženino zdravlje i život, kad je fetus nedvojbeno malformiran tj. oštećen i kad je trudnoća posljedica silovanja. Prošloga tjedna je, međutim, poljski parlament (Sejm) stvari odlučio dodatno zaoštriti i usvajanjem nove zakonske inicijative ubuduće pobačaj zabraniti čak i u ovim slučajevima. Štoviše, predloženo je da ga se ubuduće kriminalizira i kao kazneno djelo, pa bi i žena i liječnik koji bi ga izveo riskirali po pet godina zatvora. Robiju ne bi izbjegle ni Poljakinje koje bi pohitale abortirati preko granice, u europske države gdje je to legalno."<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz to, žene koje su imale spontani postale bi predmet istrage da se utvrdi radi li se doista o spontanom pobačaju. A time pak se na neki način odbacuje početna postavka nevinosti. Žena je kriva dok se ne dokaže suprotno.  Žena, koja je izgubila dijete, i proživljava velik psihički stres zbog tog, morat će se braniti i opravdavati policiji i sudstvu. Jedna zanimljiva činjenica iz prijedloga: žena može biti osuđena na tri godine zatvora zbog nenamjernog pobačaja (valjda jer ga nije dovoljno dobro čuvala). Pet godina ako je pobačaj bio uzrokovan s namjerom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pobornici "za život" pokreta, između ostaloga, često tvrde kako bi se pobačaj trebao zabraniti jer se to ne bi trebalo smatrati metodom kontracepcije. Mene zanima misle li ti ljudi zaista da bi se netko tako olako odlučio za pobačaj, zato što mu se nije dalo koristiti kondom, pa je ovo lakše i jednostavnije? Nijedna se žena, uvjerena sam, neće upustiti u to ako zaista nije primorana situacijom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pobačaj, spontani ili izazvani, vuče za sobom i fizičke i psihičke posljedice i zasigurno ga nitko ne shvaća olako. A što ako nosite dijete za koje znate da će imati tešku retardaciju? Što ako je trudnoća rezultat silovanja? Što ako je riječ o trudnoći četrnaestogodišnje djevojčice koju je silovao vlastiti otac? Dešava se i to. Sve to ne bi bilo moguće donošenjem ovog zakona, a nešto slično predlažu i neke grupe i pojedinci kod nas.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za Sibenik.in Vanja Gulam, koordinatorica molitvene inicijative "40 dana za život" u Šibensko- kninskoj županiji izjavila je kako podržava poljski prijedlog da se silovanim ženama i djevojčicama pobačaj zabrani. "Svakako sam za život, pa čak i ako se radi o maloljetnim curama. Sigurno postoje ustanove koje će majci i djetetu pružiti skrb", kazala je.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Za život" inicijative (odnosno one protiv pobačaja) u pravilu svugdje "gura" Katolička crkva. Iako Poljska ima jako puno katolika (kao i Hrvatska), ipak nije svaka žena ondje katolkinja, no svaku će se tjerati da rodi, bez obzira na stanje djeteta, bez obzira na to je li to dijete plod silovanja ili incesta, bez obzira na to hoće li možda to dijete zbog svojih hendikepa morati cijeli život živjeti u boli.  I na to će ih prisiljavati ti isti zakonodavci koji ne daju gotovo nikakve poticaje za dijete nakon što se rodi. Niti oni niti Crkva neće pomoći toj majci, koja je možda samohrana, da djetetu kasnije osigura hranu, odjeću, sve što je potrebno za školovanje... Što će biti s tom djecom? Hoće li ona preplaviti ionako prepune dječje domove? Pretpostavljam da Vanju Gulam ne brine previše što će kasnije biti s tom djecom. Brigo prijeđi na drugoga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ja nisam nikada otišla na pobačaj niti pobacila dijete, ali sam imala situaciju u životu kada sam razmišljala o pobačaju. Bila sam na prvoj godini fakulteta, u vezi sam bila tek nekoliko mjeseci i dogodilo se da mi je menstruacija kasnila (iako smo pazili i koristili kondome). Našla sam se na sto muka jer sam tek krenula u nešto odrasliji život i zaista nisam bila spremna brinuti se o djetetu. Ja se tom djetetu ne bih veselila, ne bih mu mogla pružiti niti približno onoliko koliko bih sada mogla. Na kraju nisam morala donijeti ovu veoma tešku odluku jer je menstruacija samo kasnila.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sve se svodi na to da je ovo moje tijelo i da samo ja imam pravo odlučivati što ću s njim raditi.  Fetus unutar vremenskog perioda legalnog pobačaja (10 tjedna trudnoće) nije svjesno biće, nema šanse preživjeti iznad maternice, a izjednačavati prava embrija s rođenim ljudskim bićem, apsurdno je.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Apsolutno sam protiv da netko smatra pobačaj formom kontracepcije, i uvjerena sam da to nijedna žena ne čini. No tjerati žene da vrše pobačaje ilegalno u upitnim okolnostima (jer će to činiti, uostalom 90 posto pobačaja u Poljskoj čini se ilegalno) barbarski je.  Zabranom prekida trudnoće postići će se samo to da će ilegalni pobačaji i dalje postojati, a smrtnost žena nakon takvih pobačaja povećat će se.  Do smanjenja pobačaja ne dolazi se njihovom zabranom već kvalitetnom seksualnom edukacijom i davanjem besplatne i pristupačne kontracepcije svima<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim toga, potpuna zabrana pobačaja (zbog čega žene u Poljskoj protestiraju) znači prisiliti ženu da iznosi trudnoću čak i kada se zna da će dijete umrijeti nekoliko sati nakon rođenja. To znači prisiliti ženu da rodi čak i ako to znači da će ona (a možda i njeno dijete) umrijeti. Ako je riječ o izvanmaterničnoj trudnoći, ona će je svejedno morati iznijeti iako to dijete nema šanse preživjeti, jer se ne može razviti van maternice!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jesam li za abortus u svakoj situaciji? Nisam, no apsolutno sam protiv toga da netko odlučuje nekom drugome što bi trebao raditi s vlastitim tijelom. To je između te žene, njene savjesti, njenog partnera i liječnika. Tko će inače brinuti za to dijete? Tko će ga voljeti (jer je ona odabrala da neće)? I hoće li i tog oca zakonski primorati da se brine o ženi tijekom cijele trudnoće, kao i o tom djetetu do njegove 18. godine (i ne mislim samo slanjem alimentacije, već prisustvom u životu i odgajanjem)? Kakve će biti posljedice za djecu koja će trpjeti jer su neželjena i imaju psihičke traume cijeli život?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nema puno žena kojima je pobačaj laka odluka, ako ih uopće i ima. Čak i kada znaju da je to nešto što zaista moraju učiniti. Vjerujem u pravo da svatko sam donese odluku što će činiti s vlastitim tijelom.  Tko ne želi ići na pobačaj neka ne ide, no oni nemaju pravo krojiti sudbinu i odlučivati o reprodukciji onima koji tako ne razmišljaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>By: Not Everyone's Cup of Tea
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Bits and Splits - fotolia</para>

BABILAŽ: Zabrana pobačaja - jeste li za ili protiv? U Poljskoj žele u potpunosti zabraniti pobačaje, kakve to posljedice vuče za sobom? 
   Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije.
U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja..


   
Ovog tjedna mislila sam pisati o nečem totalno drugačijem no zbivanja u svijetu, točnije u nama ne tako dalekoj Poljskoj ponukala su me da se pozabavim temom pobačaja.  Znam da će ovo biti tema oko koje će vjerojatno biti puno rasprave i oprečnih razmišljanja, no smatram da se o tome treba pričati. Pozivam na zdravu raspravu, a ne prepucavanja u komentarima....
   
Vjerujem da mnoge od vas znaju kako su se ondje (ali i u susjednim zemljama) ovog tjedna održavali prosvjedi protiv prijedloga da se u potpunosti zabrani pobačaj u Poljskoj (koja je zemlja s najstrožim zakonima i pobačaju u Europi). Jutarnji.hr piše kako je: "pobačaj u toj zemlji danas legalan samo u tri slučaja: kad su ugroženi ženino zdravlje i život, kad je fetus nedvojbeno malformiran tj. oštećen i kad je trudnoća posljedica silovanja. Prošloga tjedna je, međutim, poljski parlament (Sejm) stvari odlučio dodatno zaoštriti i usvajanjem nove zakonske inicijative ubuduće pobačaj zabraniti čak i u ovim slučajevima. Štoviše, predloženo je da ga se ubuduće kriminalizira i kao kazneno djelo, pa bi i žena i liječnik koji bi ga izveo riskirali po pet godina zatvora. Robiju ne bi izbjegle ni Poljakinje koje bi pohitale abortirati preko granice, u europske države gdje je to legalno."
   
Uz to, žene koje su imale spontani postale bi predmet istrage da se utvrdi radi li se doista o spontanom pobačaju. A time pak se na neki način odbacuje početna postavka nevinosti. Žena je kriva dok se ne dokaže suprotno.  Žena, koja je izgubila dijete, i proživljava velik psihički stres zbog tog, morat će se braniti i opravdavati policiji i sudstvu. Jedna zanimljiva činjenica iz prijedloga: žena može biti osuđena na tri godine zatvora zbog nenamjernog pobačaja (valjda jer ga nije dovoljno dobro čuvala). Pet godina ako je pobačaj bio uzrokovan s namjerom.
   
Pobornici "za život" pokreta, između ostaloga, često tvrde kako bi se pobačaj trebao zabraniti jer se to ne bi trebalo smatrati metodom kontracepcije. Mene zanima misle li ti ljudi zaista da bi se netko tako olako odlučio za pobačaj, zato što mu se nije dalo koristiti kondom, pa je ovo lakše i jednostavnije? Nijedna se žena, uvjerena sam, neće upustiti u to ako zaista nije primorana situacijom.
   
Pobačaj, spontani ili izazvani, vuče za sobom i fizičke i psihičke posljedice i zasigurno ga nitko ne shvaća olako. A što ako nosite dijete za koje znate da će imati tešku retardaciju? Što ako je trudnoća rezultat silovanja? Što ako je riječ o trudnoći četrnaestogodišnje djevojčice koju je silovao vlastiti otac? Dešava se i to. Sve to ne bi bilo moguće donošenjem ovog zakona, a nešto slično predlažu i neke grupe i pojedinci kod nas.
   
Za Sibenik.in Vanja Gulam, koordinatorica molitvene inicijative "40 dana za život" u Šibensko- kninskoj županiji izjavila je kako podržava poljski prijedlog da se silovanim ženama i djevojčicama pobačaj zabrani. "Svakako sam za život, pa čak i ako se radi o maloljetnim curama. Sigurno postoje ustanove koje će majci i djetetu pružiti skrb", kazala je.
   
"Za život" inicijative (odnosno one protiv pobačaja) u pravilu svugdje "gura" Katolička crkva. Iako Poljska ima jako puno katolika (kao i Hrvatska), ipak nije svaka žena ondje katolkinja, no svaku će se tjerati da rodi, bez obzira na stanje djeteta, bez obzira na to je li to dijete plod silovanja ili incesta, bez obzira na to hoće li možda to dijete zbog svojih hendikepa morati cijeli život živjeti u boli.  I na to će ih prisiljavati ti isti zakonodavci koji ne daju gotovo nikakve poticaje za dijete nakon što se rodi. Niti oni niti Crkva neće pomoći toj majci, koja je možda samohrana, da djetetu kasnije osigura hranu, odjeću, sve što je potrebno za školovanje... Što će biti s tom djecom? Hoće li ona preplaviti ionako prepune dječje domove? Pretpostavljam da Vanju Gulam ne brine previše što će kasnije biti s tom djecom. Brigo prijeđi na drugoga.
   
Ja nisam nikada otišla na pobačaj niti pobacila dijete, ali sam imala situaciju u životu kada sam razmišljala o pobačaju. Bila sam na prvoj godini fakulteta, u vezi sam bila tek nekoliko mjeseci i dogodilo se da mi je menstruacija kasnila (iako smo pazili i koristili kondome). Našla sam se na sto muka jer sam tek krenula u nešto odrasliji život i zaista nisam bila spremna brinuti se o djetetu. Ja se tom djetetu ne bih veselila, ne bih mu mogla pružiti niti približno onoliko koliko bih sada mogla. Na kraju nisam morala donijeti ovu veoma tešku odluku jer je menstruacija samo kasnila.
   
Sve se svodi na to da je ovo moje tijelo i da samo ja imam pravo odlučivati što ću s njim raditi.  Fetus unutar vremenskog perioda legalnog pobačaja (10 tjedna trudnoće) nije svjesno biće, nema šanse preživjeti iznad maternice, a izjednačavati prava embrija s rođenim ljudskim bićem, apsurdno je.  
   
Apsolutno sam protiv da netko smatra pobačaj formom kontracepcije, i uvjerena sam da to nijedna žena ne čini. No tjerati žene da vrše pobačaje ilegalno u upitnim okolnostima (jer će to činiti, uostalom 90 posto pobačaja u Poljskoj čini se ilegalno) barbarski je.  Zabranom prekida trudnoće postići će se samo to da će ilegalni pobačaji i dalje postojati, a smrtnost žena nakon takvih pobačaja povećat će se.  Do smanjenja pobačaja ne dolazi se njihovom zabranom već kvalitetnom seksualnom edukacijom i davanjem besplatne i pristupačne kontracepcije svima
   
Osim toga, potpuna zabrana pobačaja (zbog čega žene u Poljskoj protestiraju) znači prisiliti ženu da iznosi trudnoću čak i kada se zna da će dijete umrijeti nekoliko sati nakon rođenja. To znači prisiliti ženu da rodi čak i ako to znači da će ona (a možda i njeno dijete) umrijeti. Ako je riječ o izvanmaterničnoj trudnoći, ona će je svejedno morati iznijeti iako to dijete nema šanse preživjeti, jer se ne može razviti van maternice!
   
Jesam li za abortus u svakoj situaciji? Nisam, no apsolutno sam protiv toga da netko odlučuje nekom drugome što bi trebao raditi s vlastitim tijelom. To je između te žene, njene savjesti, njenog partnera i liječnika. Tko će inače brinuti za to dijete? Tko će ga voljeti (jer je ona odabrala da neće)? I hoće li i tog oca zakonski primorati da se brine o ženi tijekom cijele trudnoće, kao i o tom djetetu do njegove 18. godine (i ne mislim samo slanjem alimentacije, već prisustvom u životu i odgajanjem)? Kakve će biti posljedice za djecu koja će trpjeti jer su neželjena i imaju psihičke traume cijeli život?
   
Nema puno žena kojima je pobačaj laka odluka, ako ih uopće i ima. Čak i kada znaju da je to nešto što zaista moraju učiniti. Vjerujem u pravo da svatko sam donese odluku što će činiti s vlastitim tijelom.  Tko ne želi ići na pobačaj neka ne ide, no oni nemaju pravo krojiti sudbinu i odlučivati o reprodukciji onima koji tako ne razmišljaju.
 

By: Not Everyone's Cup of Tea
   
Foto: Bits and Splits - fotolia M.N. 

BABILAŽ: Zabrana pobačaja - jeste li za ili protiv?

<para>Vještine koje dijete usvaja igrom su fizičke, kreativne i socijalne, a mogu biti i obrazovne Lako je povezati ideju igre s modernim igračkama i opremom s kojima nas proizvođači igračaka tako vješto mame, no postavlja se pitanje ostavljaju li sve te igračke mjesta dječjoj mašti? U cijelo priči najbitniji je, zapravo način na koji djeca koriste te igračke i način na koji se roditelji uključuju u djetetov svijet igre. Naravno, postoje i mnogi drugi utjecaji kao što je djetetovo kulturno okruženje i njegovo životno iskustvo, mašta itd. Ono što dijete govori i čini u igri, odražava njegova iskustva. Primjerice, dijete će izmisliti igru koja se temelji na omiljenoj seriji ili liku iz crtanog filma ili igru koja se temelji na poslu kojim se bave roditelji.
</para>
<heading2>
 Pokretne igre
</heading2>
<para>
Kroz igre, u zatvorenom prostoru ili na otvorenome, koje uključuju tjelesnu aktivnost, djeca vježbaju i unapređuju motoričke vještine (pokreću cijelo tijelo) i razvijaju motoriku (koordinaciju pokreta ruku i prstiju). Istodobno poboljšavaju ravnotežu, brzinu, izdržljivost i koordinaciju očiju i ruku. Tamo gdje igre zahtijevaju suradnju s drugima, kao što je nogomet, druga se vještina ubacuje "besplatno." Strpljenje i čekanje da dođeš na red, dodaci su koji proizlaze iz takve igre. Na primjer, hrvanje je vrsta igre koja omogućava oslobađanje energije, ali se iz njega može nešto i naučiti, kao npr. gdje su granice (ne pokušavaš ozlijediti drugoga) te da je primjeren fizički dodir među ljudima prihvatljiv.
</para>
<heading2>
 Igre konstruiranja
</heading2>
<para>
Ova igra uključuje "materijale" kao što su ciglice, kockice, slagalice, puzzle i pločice za umetanje, gdje se dijelovi moraju staviti na pravo mjesto da bi se dobila cjelina. Aktivnosti vezane uz konstruiranje uključuju i razvijaju vještine fine motorike koje su važne za pisanje. Nespretna djeca, s lošom koordinacijom pokreta, teško će se nositi sa zadacima poput građenja tornja od kockica. Druga skupina vještina koje se razvijaju pripadaju vizualnom području. Djeca ovladavaju vizualno-prostornim vještinama potrebnim za pisanje i za matematiku, postaju svjesna odnosa među objektima u dvodimenzionalnom prostoru (kada npr. slažu puzzle) i u trodimenzionalnom (kad grade toranj od kockica). Igrajući se konstrukcijskim igračkama, djeca uče i riječi kojima opisuju ono što rade.
</para>
<heading2>
 Stvaralačke igre
</heading2>
<para>
Stvaralaštvo je inventivna strana igre i odušak za izražavanje dječjih misli i osjećaja, te za razvoj mišljenja i logičkog zaključivanja. Stvaralačka igra važna je i za emocionalni i intelektualni razvoj. Većinom zahtijeva jezično izražavanje, zato je ona i od iznimne važnosti za razvoj govora. Postoje tri glavna tipa stvaralačke igre, ovisno o materijalima koje zahtijevaju određene vještine: olovke, penkale i boje, materijali za oblikovanje i izradu skulptura, glazba.
</para>
<heading4>Olovke, penkale i boje</heading4>
<para>
Većina male djece voli uzeti kist, uroniti ga u posudicu s bojom i nacrtati nešto na papir. Djeca tako uče koordinirati ruku i oko jer moraju znati "reći" kistu kuda da "ide" na papiru da postignu ono što žele.
</para>
<heading4>Modeliranje i oblikovanje</heading4>
<para>
Djeca, uz malo mašte i volje mogu napraviti razne modele od gline i reciklirane folije ili od plastičnih zatvarača za boce. Neki materijali pružaju prilično osjetilno zadovoljstvo, kao što su na primjer mokre ruke i glina. U radu s raznim materijalima, upoznaju se s znanošću - kako se radi s ljepilom, kako dovesti u ravnotežu neke predmete ili promijeniti oblik materijala. Uče kako se slažu stvari u tri dimenzije te kako napraviti ukrasne i korisne predmete, a istodobno se zabavljaju.
</para>
<heading4>Glazba</heading4>
<para>
"Igra" glazbom od najranije dobi pruža temelj za visoka dostignuća u zrelijoj dobi. Djeca se igraju zvukovima od prvih dana života. Brbljanje je način na koji male bebe eksperimentiraju sa zvukovima - ponavljanje, isprobavanje i mijenjanje zvukova. Većina male djece nalazi zadovoljstvo i u udaranju i lupanju raznih predmeta da bi proizveli zvukove. Počnu učiti o tonovima i kvaliteti zvuka, o tome da različiti predmeti proizvode različite tonove, moraju ih naučiti slušati. Dok pokušavaju oponašati neki zvuk, djeca uče pojam slijeda i strukturu slijeda, udaljenost među intervalima, brojenje i povezivanje. Dobre vještine slušanja zahtijevaju koncentraciju i veći raspon pažnje. Djeca znaju "komponirati" i vlastitu glazbu i na taj način uče kako se izraziti te razvijaju kreativnost.
</para>
<heading2>Maštovite ili dramske igre</heading2>
<para>
Ovaj tip igre ima nekoliko aspekata: može biti fantazijska igra u kojoj se dijete pretvara da je netko drugi ili nešto drugo ili može koristiti simbole - predmete koji predstavljaju nešto drugo. Djeca uče kako se postaviti na mjesto nekog drugog i pritom, kroz glumu i igru simbolima razvijaju socijalne i emocionalne vještine. Dok se igraju i glume različite likove, djeca se također uče suradnji i zajedništvu.
</para>
<heading2>Igre s pravilima</heading2>
<para>
U ovu kategoriju spadaju formalne igre, kao što su igre s kartama, igre na ploči ili potapanje brodova, ali tu su uključeni i timski sportovi kao što su nogomet ili odbojka. Ove vrste igara zahtijevaju vrlo sofisticirane sposobnosti. Nije dovoljno da djeca savladaju vještinu koju igra zahtijeva, nego moraju poznavati svoje suigrače i uspostaviti dobre odnose s njima. Moraju znati čekati na svoj red u igri, predvidjeti reakcije druge djece, popustiti ili pomoći drugom igraču, nositi se s porazom i biti dobar pobjednik.</para>

Kroz igru djeca se uče različitim vještinama Igra, osim što je zabavna, donosi i praktičnu korist. Vještine koje dijete usvaja igrom su fizičke, kreativne i socijalne, a mogu biti i obrazovne. Vještine koje dijete usvaja igrom su fizičke, kreativne i socijalne, a mogu biti i obrazovne Lako je povezati ideju igre s modernim igračkama i opremom s kojima nas proizvođači igračaka tako vješto mame, no postavlja se pitanje ostavljaju li sve te igračke mjesta dječjoj mašti? U cijelo priči najbitniji je, zapravo način na koji djeca koriste te igračke i način na koji se roditelji uključuju u djetetov svijet igre. Naravno, postoje i mnogi drugi utjecaji kao što je djetetovo kulturno okruženje i njegovo životno iskustvo, mašta itd. Ono što dijete govori i čini u igri, odražava njegova iskustva. Primjerice, dijete će izmisliti igru koja se temelji na omiljenoj seriji ili liku iz crtanog filma ili igru koja se temelji na poslu kojim se bave roditelji.


   Pokretne igre


Kroz igre, u zatvorenom prostoru ili na otvorenome, koje uključuju tjelesnu aktivnost, djeca vježbaju i unapređuju motoričke vještine (pokreću cijelo tijelo) i razvijaju motoriku (koordinaciju pokreta ruku i prstiju). Istodobno poboljšavaju ravnotežu, brzinu, izdržljivost i koordinaciju očiju i ruku.  Tamo gdje igre zahtijevaju suradnju s drugima, kao što je nogomet, druga se vještina ubacuje "besplatno." Strpljenje i čekanje da dođeš na red, dodaci su koji proizlaze iz takve igre. Na primjer, hrvanje je vrsta igre koja omogućava oslobađanje energije, ali se iz njega može nešto i naučiti,  kao npr. gdje su granice (ne pokušavaš ozlijediti drugoga) te da je primjeren fizički dodir među ljudima prihvatljiv.


   Igre konstruiranja


Ova igra uključuje "materijale" kao što su ciglice, kockice, slagalice, puzzle i pločice za umetanje, gdje se dijelovi moraju staviti na pravo mjesto da bi se dobila cjelina. Aktivnosti vezane uz konstruiranje uključuju i razvijaju  vještine fine motorike koje su važne za pisanje. Nespretna djeca, s lošom koordinacijom pokreta, teško će se nositi sa zadacima poput građenja tornja od kockica. Druga skupina vještina koje se razvijaju pripadaju vizualnom području. Djeca ovladavaju vizualno-prostornim vještinama potrebnim za pisanje i za matematiku, postaju svjesna odnosa među objektima u dvodimenzionalnom prostoru (kada npr. slažu puzzle) i u trodimenzionalnom (kad grade toranj od kockica). Igrajući se konstrukcijskim igračkama, djeca uče i riječi kojima opisuju ono što rade.


   Stvaralačke igre


Stvaralaštvo je inventivna strana igre i odušak za izražavanje dječjih misli i osjećaja, te za razvoj mišljenja i logičkog zaključivanja. Stvaralačka igra važna je i za emocionalni i intelektualni razvoj. Većinom zahtijeva jezično izražavanje, zato je ona i od iznimne važnosti za razvoj govora. Postoje tri glavna tipa stvaralačke igre, ovisno o materijalima koje zahtijevaju određene vještine: olovke, penkale i boje, materijali za oblikovanje i izradu skulptura, glazba.

Olovke, penkale i boje

Većina male djece voli uzeti kist, uroniti ga u posudicu s bojom i nacrtati nešto na papir. Djeca tako uče koordinirati ruku i oko jer moraju znati "reći" kistu kuda da "ide" na papiru da postignu ono što žele.

Modeliranje i oblikovanje

Djeca, uz malo mašte i volje mogu napraviti razne modele od gline i reciklirane folije ili od plastičnih zatvarača za boce. Neki materijali pružaju prilično osjetilno zadovoljstvo, kao što su na primjer mokre ruke i glina.  U radu s raznim materijalima, upoznaju se s znanošću - kako se radi s ljepilom, kako dovesti u ravnotežu neke predmete ili promijeniti oblik materijala. Uče kako se slažu stvari u tri dimenzije te kako napraviti ukrasne i korisne predmete, a istodobno se zabavljaju.

Glazba

"Igra" glazbom od najranije dobi pruža temelj za visoka dostignuća u zrelijoj dobi. Djeca se igraju zvukovima od prvih dana života. Brbljanje je način na koji male bebe eksperimentiraju sa zvukovima - ponavljanje, isprobavanje i mijenjanje zvukova. Većina male djece nalazi zadovoljstvo i u udaranju i lupanju raznih predmeta da bi proizveli zvukove. Počnu učiti o tonovima i kvaliteti zvuka, o tome da različiti predmeti proizvode različite tonove, moraju ih naučiti slušati. Dok pokušavaju oponašati neki zvuk, djeca uče pojam slijeda i strukturu slijeda, udaljenost među intervalima, brojenje i povezivanje. Dobre vještine slušanja zahtijevaju koncentraciju i veći raspon pažnje. Djeca znaju "komponirati" i vlastitu glazbu i na taj način uče kako se izraziti te razvijaju kreativnost.

Maštovite ili dramske igre

Ovaj tip igre ima nekoliko aspekata: može biti fantazijska igra u kojoj se dijete pretvara da je netko drugi ili nešto drugo ili može koristiti simbole - predmete koji predstavljaju nešto drugo. Djeca uče kako se postaviti na mjesto nekog drugog i pritom, kroz glumu i igru simbolima razvijaju socijalne i emocionalne vještine. Dok se igraju i glume različite likove, djeca se također uče suradnji i zajedništvu.

Igre s pravilima

U ovu kategoriju spadaju formalne igre, kao što su igre s kartama, igre na ploči ili potapanje brodova, ali tu su uključeni i timski sportovi kao što su nogomet ili odbojka. Ove vrste igara zahtijevaju vrlo sofisticirane sposobnosti. Nije dovoljno da djeca savladaju vještinu koju igra zahtijeva, nego moraju poznavati svoje suigrače i uspostaviti dobre odnose s njima. Moraju znati čekati na svoj red u igri, predvidjeti reakcije druge djece, popustiti ili pomoći drugom igraču, nositi se s porazom i biti dobar pobjednik. Petra Majetić 