Postroll

Preroll

<para>Stoga brojni roditelji sa strepnjom stavljaju bebu na spavanje. Kako bi roditelji imali mirniji san i saznanje da je s njihovom bebom sve u redu, kompanija Owlet izumila je mobilnu aplikaciju koja putem mobilnih telefona, a spojena preko čarapice za bebinu nožicu, na bezbolan i jednostavan način očitava bebin puls te količinu kisika u organizmu.</para>
<para>
 Podaci se očitavaju na mobilnom telefonu, a ako nešto nije u redu s vitalnim znakovima uključuje se alarm te crveno svijetlo koje budi roditelje i daje im mogućnost pravovremena reagiranja.</para>
<para>Amy Bongard, majka četvero djece, smatra da je ova aplikacija spasila život njezinu najmlađem sinu. Naime, jednom prilikom nakon što je završila s noćnim dojenjem primijetila je da beba ne diše. Podigla ga je i primijetila da mu glavica pomalo ukočeno visi u stranu, a ruke i noge su mlohave. Nakon što je 20 - 25 puta stimulirala njegova prsa uspjela ga je probuditi. Naravno, nakon
nemila događaja, Amy se bojala zaspati tu i svaku sljedeću noć kako bi u slučaju da se situacija ponovi mogla na vrijeme pomoći djetetu. S obzirom na to da ljudi teško funkcioniraju bez sna, saznala je za aplikaciju i čarapicu Owlet, čija cijena je 250 američkih dolara. Proizvod je kupila i na sreću (ili nesreću) alarm je zazvonio još 4 puta! Amy objašnjava kako je beba svaki put lagano već pala u nesvjesticu te ju je morala prodrmati kako bi se razbudila i osvijestila.</para>
<para/>
<para> 
Problemi s disanjem posebice kod preuranjeno rođene djece učestali su problem. Roditelji dosad nisu imali previše izbora kad je bila riječ o ukazivanju na problem disanja kod novorođenčeta, osim skupih profesionalnih aparata koje se koriste u bolnicama. Cilj aplikacije povezane s čarapicom je da bude jednostavna za korištenje svima te da pruža sigurnost roditeljima. Iako po riječima vlasnika kompanije, 80% roditelja aplikaciju koristi samo kao dodatno osiguranje i zbog vlastita mira, dobili su i povratnu informaciju od 26 obitelji kojima se oglasio alarm i koje su sigurne kako je zbog "čarapice" spašen život njihovoj bebi.</para>
<para>Owlet nije jedini monitor-aplikacija takve vrste na tržištu, ali liječnička struka se slaže da ima najviše potencijala. Nitko ne garantira da sprječava nastanak SIDS-a, no dosad je više puta točno učitavao vitalne znakove te upozorio na problem s disanjem. Kritičari tvrde kako aplikacija daje roditeljima lažan osjećaj sigurnosti te u slučaju oglašavanja alarma, ili pogrešnog oglašavanja alarma, samo povećava brigu i nervozu. No majke poput Amy smatraju da im pruža miran san te zna ako "stavi pametnu čarapicu na bebinu nožicu da će sve biti u redu".</para>

Pametna čarapica - aplikacija koja mjeri vitalne znakove i roditeljima pruža miran san Sindrom iznenadne dojenačke smrti u kolijevci vodeći je uzrok smrti kod dojenčadi do 12 mjeseci starosti, posebno kod djece koja su rođena preuranjeno. Stoga brojni roditelji sa strepnjom stavljaju bebu na spavanje. Kako bi roditelji imali mirniji san i saznanje da je s njihovom bebom sve u redu, kompanija Owlet izumila je mobilnu aplikaciju koja putem mobilnih telefona, a spojena preko čarapice za bebinu nožicu, na bezbolan i jednostavan način očitava bebin puls te količinu kisika u organizmu.

   Podaci se očitavaju na mobilnom telefonu, a ako nešto nije u redu s vitalnim znakovima uključuje se alarm te crveno svijetlo koje budi roditelje i daje im mogućnost pravovremena reagiranja.
Amy Bongard, majka četvero djece, smatra da je ova aplikacija spasila život njezinu najmlađem sinu. Naime, jednom prilikom nakon što je završila s noćnim dojenjem primijetila je da beba ne diše. Podigla ga je i primijetila da mu glavica pomalo ukočeno visi u stranu, a ruke i noge su mlohave. Nakon što je 20 - 25 puta stimulirala njegova prsa uspjela ga je probuditi. Naravno, nakon
nemila događaja, Amy se bojala zaspati tu i svaku sljedeću noć kako bi u slučaju da se situacija ponovi mogla na vrijeme pomoći djetetu. S obzirom na to da ljudi teško funkcioniraju bez sna, saznala je za aplikaciju i čarapicu Owlet, čija cijena je 250 američkih dolara. Proizvod je kupila i na sreću (ili nesreću) alarm je zazvonio još 4 puta! Amy objašnjava kako je beba svaki put lagano već pala u nesvjesticu te ju je morala prodrmati kako bi se razbudila i osvijestila.

 
Problemi s disanjem posebice kod preuranjeno rođene djece učestali su problem. Roditelji dosad nisu imali previše izbora kad je bila riječ o ukazivanju na problem disanja kod novorođenčeta, osim skupih profesionalnih aparata koje se koriste u bolnicama. Cilj aplikacije povezane s čarapicom je da bude jednostavna za korištenje svima te da pruža sigurnost roditeljima. Iako po riječima vlasnika kompanije, 80% roditelja aplikaciju koristi samo kao dodatno osiguranje i zbog vlastita mira, dobili su i povratnu informaciju od 26 obitelji kojima se oglasio alarm i koje su sigurne kako je zbog "čarapice" spašen život njihovoj bebi.
Owlet nije jedini monitor-aplikacija takve vrste na tržištu, ali liječnička struka se slaže da ima najviše potencijala. Nitko ne garantira da sprječava nastanak SIDS-a, no dosad je više puta točno učitavao vitalne znakove te upozorio na problem s disanjem. Kritičari tvrde kako aplikacija daje roditeljima lažan osjećaj sigurnosti te u slučaju oglašavanja alarma, ili pogrešnog oglašavanja alarma, samo povećava brigu i nervozu. No majke poput Amy smatraju da im pruža miran san te zna ako "stavi pametnu čarapicu na bebinu nožicu da će sve biti u redu". Adrijana Bakoš 

pametna čarapica-owlet (2)

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Pametna čarapica - aplikacija koja mjeri vitalne znakove i roditeljima pruža miran san

<para>Način na koji roditelji odgajaju djecu je direktno povezan s izgradnjom psihičkih struktura i tipa ličnosti iste te djece. Još u prvoj polovini 20. stoljeća, psihoanaliza odraslih je uvjerljivo pokazala da oni odrasli koji kao djeca nisu dobili dovoljno ljubavi, postaju neurotične ličnosti. Nastale su nove smjernice: Djeci morate pokazivati ljubav! Nemojte ih traumatizirati prikraćivanjem ljubavi!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako je dokazano da najčešći rezultat nesretnog djetinjstva bez ljubavi jest nesretna, neurotična odrasla osoba, zar to ne znači da će rezultat sretnog djetinjstva biti zadovoljna i sretna odrasla osoba? Ako nepokazivanje ljubavi dovodi do neuroze, zar nije onda točno da pokazivanje ljubavi dovodi do zdravo formirane ličnosti? Polazeći od takvih pretpostavki za koje ćemo tek kasnije shvatiti da su pogrešne, pokazivanje ljubavi je stavljeno u centar odgojnog pristupa »ideologije sretnog djeteta«.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prateći savjete o suvremenom odgoju djece, a sve u cilju očuvanja i unapređenja dječjeg mentalnog zdravlja, roditeljima je postalo najvažnije kako se njihovo dijete osjeća. Da bi roditelj mislio da je dobar roditelj, njegovo dijete se stalno moralo osjećati voljeno i biti sretno. Zato su se roditelji počeli truditi da djecu uvjere da su jako voljena, omogućujući im samo pozitivne doživljaje i iskustva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Poslije nekoliko desetljeća takve prakse, počeli smo uviđati da nije nužno da će takvo dijete postati sretan odrasli. S razočaranjem smo shvatili da ta druga formula – “sretno” dijete, nesretni odrasli – nije samo moguća, već je i najvjerojatnija. Prava sreća je jedno, ali nazovimo to u ovom slučaju razmaženo dijete i prezaštićeno dijete su nove patologije, rezultat novog pristupa. Prvo izrasta u patološkog narcisa, a drugo u pasivno-ovisnu ličnost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Razmažena djeca uprkos visokoj inteligenciji, izrastaju u nesocijalizirane ličnosti koje ne žele odrasti, koje su sebične i narcisoidne, koje slabo kontroliraju svoje impulse, sklone su nasilju, usprkos svojim talentima nemaju radne navike tako da su neuspješni, i koje zbog toga dugo ostaju u simbiotskoj vezi sa svojim roditeljima i kada zađu u svoju četvrtu ili petu deceniju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za razliku od njih, prezaštićena djeca su vrlo pasivna jer o sebi misle da su nesposobna, plaše se svijeta oko sebe kojeg doživljavaju kao opasno mjesto, zbog čega su također u simbiozi s roditeljima ili dominantnim partnerima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako to da ljubav izaziva poremećaj? (Kriv izraz). Ljubav ne može pokvariti dijete, ona je potrebna, već ga kvari ono čega često nema u ovom pristupu, a to je discipliniranje. U želji da stalno usrećuju vlastitu djecu, roditelji su počeli izbjegavati da sa njima ulaze u konflikt, postali su popustljivi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Danas smo naučili da su djeci podjednako potrebni i ljubav i discipliniranje. Na osnovu toga što zna da je voljeno, dijete izgrađuje pozitivnu sliku o sebi, shvaća da je važno ljudsko biće. Discipliniranje je ono što omogućuje socijalizaciju i razvijanje različitih radnih navika, poštivanje zabrana i granica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Discipliniranje podrazumijeva konflikt djetetove želje i roditeljeve volje. To je u stvari neizbježni konflikt biologije i sociologije. Kako je cilj roditelja da socijalizira dijete, on je taj koji u tom konfliktu treba prevladati. Popustljivi odgoj je pokazao koliko je pogubno po razvoj djetetove ličnosti i njegovu odraslu sudbinu. Mi roditelji se trebamo podsjetiti da nam je glavni zadatak da djecu pripremimo za samostalni život u ljudskom društvu, pa da oni sami nađu svoju sreću, a ne da ih stalno usrećujemo. Ako smo stalno mi odgovorni za njihovu sreću, onda oni na kraju ne žele odrasti i prihvatiti odgovornost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Autor: Dr. Zoran Milivojević, psihoterapeut<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Preuzeto s: <ulink url="https://atma.hr/ljubav-ne-kvari-dijete-kvari-ga-nedostatak-discipline/">Atma.hr</ulink>
</para>

Ljubav ne kvari dijete, kvari ga nedostatak discipline Djeca su sve više razmažena i prezaštićena Način na koji roditelji odgajaju djecu je direktno povezan s izgradnjom psihičkih struktura i tipa ličnosti iste te djece. Još u prvoj polovini 20. stoljeća, psihoanaliza odraslih je uvjerljivo pokazala da oni odrasli koji kao djeca nisu dobili dovoljno ljubavi, postaju neurotične ličnosti. Nastale su nove smjernice: Djeci morate pokazivati ljubav! Nemojte ih traumatizirati prikraćivanjem ljubavi!
   
Ako je dokazano da najčešći rezultat nesretnog djetinjstva bez ljubavi jest nesretna, neurotična odrasla osoba, zar to ne znači da će rezultat sretnog djetinjstva biti zadovoljna i sretna odrasla osoba? Ako nepokazivanje ljubavi dovodi do neuroze, zar nije onda točno da pokazivanje ljubavi dovodi do zdravo formirane ličnosti? Polazeći od takvih pretpostavki za koje ćemo tek kasnije shvatiti da su pogrešne, pokazivanje ljubavi je stavljeno u centar odgojnog pristupa »ideologije sretnog djeteta«.
   
Prateći savjete o suvremenom odgoju djece, a sve u cilju očuvanja i unapređenja dječjeg mentalnog zdravlja, roditeljima je postalo najvažnije kako se njihovo dijete osjeća. Da bi roditelj mislio da je dobar roditelj, njegovo dijete se stalno moralo osjećati voljeno i biti sretno. Zato su se roditelji počeli truditi da djecu uvjere da su jako voljena, omogućujući im samo pozitivne doživljaje i iskustva.
   
Poslije nekoliko desetljeća takve prakse, počeli smo uviđati da nije nužno da će takvo dijete postati sretan odrasli. S razočaranjem smo shvatili da ta druga formula – “sretno” dijete, nesretni odrasli – nije samo moguća, već je i najvjerojatnija. Prava sreća je jedno, ali nazovimo to u ovom slučaju razmaženo dijete i prezaštićeno dijete su nove patologije, rezultat novog pristupa. Prvo izrasta u patološkog narcisa, a drugo u pasivno-ovisnu ličnost.
   
   Razmažena djeca uprkos visokoj inteligenciji, izrastaju u nesocijalizirane ličnosti koje ne žele odrasti, koje su sebične i narcisoidne, koje slabo kontroliraju svoje impulse, sklone su nasilju, usprkos svojim talentima nemaju radne navike tako da su neuspješni, i koje zbog toga dugo ostaju u simbiotskoj vezi sa svojim roditeljima i kada zađu u svoju četvrtu ili petu deceniju.
   
Za razliku od njih, prezaštićena djeca su vrlo pasivna jer o sebi misle da su nesposobna, plaše se svijeta oko sebe kojeg doživljavaju kao opasno mjesto, zbog čega su također u simbiozi s roditeljima ili dominantnim partnerima.
   
Kako to da ljubav izaziva poremećaj? (Kriv izraz). Ljubav ne može pokvariti dijete, ona je potrebna, već ga kvari ono čega često nema u ovom pristupu, a to je discipliniranje. U želji da stalno usrećuju vlastitu djecu, roditelji su počeli izbjegavati da sa njima ulaze u konflikt, postali su popustljivi.
   
Danas smo naučili da su djeci podjednako potrebni i ljubav i discipliniranje. Na osnovu toga što zna da je voljeno, dijete izgrađuje pozitivnu sliku o sebi, shvaća da je važno ljudsko biće. Discipliniranje je ono što omogućuje socijalizaciju i razvijanje različitih radnih navika, poštivanje zabrana i granica.
   
Discipliniranje podrazumijeva konflikt djetetove želje i roditeljeve volje. To je u stvari neizbježni konflikt biologije i sociologije. Kako je cilj roditelja da socijalizira dijete, on je taj koji u tom konfliktu treba prevladati. Popustljivi odgoj je pokazao koliko je pogubno po razvoj djetetove ličnosti i njegovu odraslu sudbinu. Mi roditelji se trebamo podsjetiti da nam je glavni zadatak da djecu pripremimo za samostalni život u ljudskom društvu, pa da oni sami nađu svoju sreću, a ne da ih stalno usrećujemo. Ako smo stalno mi odgovorni za njihovu sreću, onda oni na kraju ne žele odrasti i prihvatiti odgovornost.
 

Autor: Dr. Zoran Milivojević, psihoterapeut
Preuzeto s: Atma.hr
 Žena.hr 

Ljubav ne kvari dijete, kvari ga nedostatak discipline

<para>Međutim, taj sladak nosić mnogo je više od toga i ima veoma važnu ulogu u razvoju svake bebice.
</para>
<heading4>Istraživanje svijeta - mirisom</heading4>
<para>
Od trenutka kada dođe na svijet, svaki će mališan različitim metodama istraživati sve ono što ga okružuje. Osjet mirisa, baš kao okus ili dodir, predstavlja važan oblik spoznavanja svijeta oko sebe, i jedno je od onih osjetila koja „funkcioniraju“ već od prvog dana. Prilikom dojenja, bebica pomoću mirisa nalazi maminu bradavicu, a istraživanja su pokazala kako novorođenče samo po mirisu može razlikovati majčino mlijeko od tuđeg. Stoga ne čudi kako upravo miris igra veliku ulogu u učenju i privikavanju na novu okolinu.</para>
<para>Osjet mirisa najbrže se razvija
 prvih šest mjeseci bebinog života, a vrhunac dostiže između druge i četvrte godine. Upravo zato djeca često mogu reagirati na mirise kojih odrasli nisu niti svjesni. No, i dječji osjet mirisa nailazi na neke zapreke – veoma malena djeca ne mogu povezati neugodan miris s, primjerice, pokvarenom hranom koja može predstavljati opasnost za zdravlje. Upravo zato potrebno je malo više vremena da se osjet mirisa razvije na način koji je potreban u svakodnevnom, kritičkom poimanju svijeta. To se obično događa do navršene druge godine života.
</para>
<heading4>Stvaranje prvih sjećanja</heading4>
<para>
U nekoliko je istraživanja dokazano kako mališani svoja prva stvorena sjećanja mogu povezati upravo s – mirisom. Krenite vlastitim primjerom – kada osjetite miris bojica, vrlo je vjerojatno da će vam na pamet prvo pasti slike vašeg djetinjstva, kada ste s tim bojicama stvarali svoja prva umjetnička djela.</para>
<para>Ljudski mozak sjećanja stvara iz velike „baze“ podataka koju tijelo neprestano prima iz okoline. Jedna od tih baza svakako je i osjetilo mirisa koju mozak veoma lako može povezati s određenim događajem i stvoriti sjećanje koje će tu ostati cijeli život. Kada je vaš mališan u procesu učenja, upravo miris igra važnu ulogu i u podsjećanju na neki dan ili specifičan događaj. Kada ga upitate za tako nešto i na prvu se ne može sjetiti, probajte ga podsjetiti upravo povezivanjem s nekim mirisom. Primjerice, miris mora ili određene hrane, automatski bi ga trebao podsjetiti i na događaj.
</para>
<heading4>Bebin nosić kao čimbenik zdravlja</heading4>
<para>
Kada razmišljate u okviru medicinske terminologije, zasigurno ste puno puta čuli riječ filter. A bebin nosić djeluje upravo kao jedan takav – prilikom udisaja, malene dlačice u nosu sprečavaju raznim bacilima iz zraka da pronađu svoj put u organizam mališana.</para>
<para>Na roditeljima je da paze kada je mališan prehlađen, te da mu često pročiste nosić pomoću pumpice namijenjene tome, budući da bebica nije u stanju sama ispuhati nos.</para>
<para>Zapamtite i kako je upravo nos jedan od dijelova tijela koji rastu i mijenjaju se tijekom cijelog puberteta, pa i do ranih dvadesetih godina života. No, ono što bebe u prvih nekoliko godina života „prikupe“ putem osjeta mirisa najvjerojatnije je ono što će stvoriti sjećanja koja će tijekom cijelog života povezivati s tim mirisom.</para>

Djetetov nosić u službi učenja i očuvanja zdravlja Svakoj mami djetetov nosić je prvenstveno jedna od onih stvari koja njihovog mališana čini tako neodoljivim. Međutim, taj sladak nosić mnogo je više od toga i ima veoma važnu ulogu u razvoju svake bebice.

Istraživanje svijeta - mirisom

Od trenutka kada dođe na svijet, svaki će mališan različitim metodama istraživati sve ono što ga okružuje. Osjet mirisa, baš kao okus ili dodir, predstavlja važan oblik spoznavanja svijeta oko sebe, i jedno je od onih osjetila koja „funkcioniraju“ već od prvog dana. Prilikom dojenja, bebica pomoću mirisa nalazi maminu bradavicu, a istraživanja su pokazala kako novorođenče samo po mirisu može razlikovati majčino mlijeko od tuđeg. Stoga ne čudi kako upravo miris igra veliku ulogu u učenju i privikavanju na novu okolinu.
Osjet mirisa najbrže se razvija
   prvih šest mjeseci bebinog života, a vrhunac dostiže između druge i četvrte godine. Upravo zato djeca često mogu reagirati na mirise kojih odrasli nisu niti svjesni. No, i dječji osjet mirisa nailazi na neke zapreke – veoma malena djeca ne mogu povezati neugodan miris s, primjerice, pokvarenom hranom koja može predstavljati opasnost za zdravlje. Upravo zato potrebno je malo više vremena da se osjet mirisa razvije na način koji je potreban u svakodnevnom, kritičkom poimanju svijeta. To se obično događa do navršene druge godine života.

Stvaranje prvih sjećanja

U nekoliko je istraživanja dokazano kako mališani svoja prva stvorena sjećanja mogu povezati upravo s – mirisom. Krenite vlastitim primjerom – kada osjetite miris bojica, vrlo je vjerojatno da će vam na pamet prvo pasti slike vašeg djetinjstva, kada ste s tim bojicama stvarali svoja prva umjetnička djela.
Ljudski mozak sjećanja stvara iz velike „baze“ podataka koju tijelo neprestano prima iz okoline. Jedna od tih baza svakako je i osjetilo mirisa koju mozak veoma lako može povezati s određenim događajem i stvoriti sjećanje koje će tu ostati cijeli  život. Kada je vaš mališan u procesu učenja, upravo miris igra važnu ulogu i u podsjećanju na neki dan ili specifičan događaj. Kada ga upitate za tako nešto i na prvu se ne može sjetiti, probajte ga podsjetiti upravo povezivanjem s nekim mirisom. Primjerice, miris mora ili određene hrane, automatski bi ga trebao podsjetiti i na događaj.

Bebin nosić kao čimbenik zdravlja

Kada razmišljate u okviru medicinske terminologije, zasigurno ste puno puta čuli riječ filter.  A bebin nosić djeluje upravo kao jedan takav – prilikom udisaja, malene dlačice u nosu sprečavaju raznim bacilima iz zraka da pronađu svoj put u organizam mališana.
Na roditeljima je da paze kada je mališan prehlađen, te da mu često pročiste nosić pomoću pumpice namijenjene tome, budući da bebica nije u stanju sama ispuhati nos.
Zapamtite i kako je upravo nos jedan od dijelova tijela koji rastu i mijenjaju se tijekom cijelog puberteta, pa i do ranih dvadesetih godina života. No, ono što bebe u prvih nekoliko godina života „prikupe“ putem osjeta mirisa najvjerojatnije je ono što će stvoriti sjećanja koja će tijekom cijelog života povezivati s tim mirisom. Nataša Vuk 

nosic_Pixabay

Djetetov nosić u službi učenja i očuvanja zdravlja

<para>Jedno od najčešćih pitanja koje si roditelji postavljaju, između ostalog je i kada je pravo vrijeme za kupnju prvog mobitela djetetu?</para>
<para>Stručnjaci ističu da ne postoji točno određeno vrijeme kada bi se djetetu trebalo kupiti mobitel, već tu odluku donose roditelji, ovisno o potrebama njihovog djeteta. No ipak, savjetuju da se mobiteli ne kupuju prije polaska mališana u školu. Također napominju da pri odluci o kupnji treba uzeti u obzir mentalnu zrelost, potrebe, tendencije, opterećenost školskim i izvanškolskim aktivnostima te koliko dijete koristi ostalu tehnologiju.
</para>
<para>Puno važnije od same kupovine mobitela jest da s djetetom treba izgraditi odnos uzajamnog povjerenja, poučiti ga pravim vrijednostima kako na uređaj ne bi gledali kao na ekskluzivnu igračku već kao na sredstvo s pomoću kojeg se brže i jednostavnije komunicira. Struka ističe da djetetu treba objasniti za što sve mobitel može koristiti te kakve posljedice može snositi u slučaju nepravilnog korištenja. Također napominju da najmlađe treba odgajati da bude svjesno kako ne vrijedi manje ako ima slabiji mobitel od vršnjaka i na taj način jačati njegovo samopouzdanje.
</para>
<heading2>Pravila sigurnog korištenja mobitela</heading2>
<para>
Odlučite li se na kupnju mobitela, uređaj prije nego što dođe u ruke vašem mališanu, zaštitite instalirajući aplikacije koje će sprječavati instaliranje aplikacija potencijalno opasnih za dijete. Jedine potrebne funkcije mobitela za djecu neka budu telefoniranje i slanje poruka, a pristup bluetoothu i internetu, savjetuju stručnjaci treba onemogućiti. Podučite djecu da ne razmjenjuju svoje fotografije snimljene uređajem baš sa svima u razredu ili ulici, neka pripaze kome će dati svoj broj te ih upozorite da se ne izruguju drugoj djeci koja nemaju mobilni telefon.
</para>
<heading2>Razmislite o modelu i tarifi</heading2>
<para>
Prilikom kupnje, valja dobro razmisliti i o tarifi i modelu. Dječji mobiteli trebaju biti čvrsti, otporni na ogrebotine i padove kojima će zasigurno biti izloženi. Važna je i autonomija baterije jer nije poželjno da se djetetu tijekom dana ugasi uređaj ako se nalaze izvan kuće ili u školi. Također se preporuča da djeca svoj prvi mobitel naslijede od roditelja čime se smanjuje šteta nestanka ili krađe jer nerijetko skupi mobiteli privlače lopove. Mobilno tržište nudi bezbroj različitih tarifa, no zbog kontrole troškova, najprikladniji su klasični bonovi koji kontroliraju potrošnju.</para>
<para>Iako štetna zračenja mobitela dosada nisu znanstveno dokazana, o njima se puno raspravlja u stručnim krugovima i javnosti, stoga imajte na umu da je između ostalog važno i kontrolirati koliko dijete “visi” na mobitelu.</para>

Kad je vrijeme i na što treba pripaziti prilikom kupnje prvog mobitela djetetu? Biti roditelj u današnjem moru tehnologije nije nimalo jednostavan posao. Jedno od najčešćih pitanja koje si roditelji postavljaju, između ostalog je i kada je pravo vrijeme za kupnju prvog mobitela djetetu?
Stručnjaci ističu da ne postoji točno određeno vrijeme kada bi se djetetu trebalo kupiti mobitel, već tu odluku donose roditelji, ovisno o potrebama njihovog djeteta. No ipak, savjetuju da se mobiteli ne kupuju prije polaska mališana u školu. Također napominju da pri odluci o kupnji treba uzeti u obzir mentalnu zrelost, potrebe, tendencije, opterećenost školskim i izvanškolskim aktivnostima te koliko dijete koristi ostalu tehnologiju.

Puno važnije od same kupovine mobitela jest da s djetetom treba izgraditi odnos uzajamnog povjerenja, poučiti ga pravim vrijednostima kako na uređaj ne bi gledali kao na ekskluzivnu igračku već kao na sredstvo s pomoću kojeg se brže i jednostavnije komunicira. Struka ističe da djetetu treba objasniti za što sve mobitel može koristiti te kakve posljedice može snositi u slučaju nepravilnog korištenja. Također napominju da najmlađe treba odgajati da bude svjesno kako ne vrijedi manje ako ima slabiji mobitel od vršnjaka i na taj način jačati njegovo samopouzdanje.

Pravila sigurnog korištenja mobitela

Odlučite li se na kupnju mobitela, uređaj prije nego što dođe u ruke vašem mališanu, zaštitite instalirajući aplikacije koje će sprječavati instaliranje aplikacija potencijalno opasnih za dijete. Jedine potrebne funkcije mobitela za djecu neka budu telefoniranje i slanje poruka, a pristup bluetoothu i internetu, savjetuju stručnjaci treba onemogućiti. Podučite djecu da ne razmjenjuju svoje fotografije snimljene uređajem baš sa svima u razredu ili ulici, neka pripaze kome će dati svoj broj te ih upozorite da se ne izruguju drugoj djeci koja nemaju mobilni telefon.

Razmislite o modelu i tarifi

Prilikom kupnje, valja dobro razmisliti i o tarifi i modelu. Dječji mobiteli trebaju biti čvrsti, otporni na ogrebotine i padove kojima će zasigurno biti izloženi. Važna je i autonomija baterije jer nije poželjno da se djetetu tijekom dana ugasi uređaj ako se nalaze izvan kuće ili u školi. Također se preporuča da djeca svoj prvi mobitel naslijede od roditelja čime se smanjuje šteta nestanka ili krađe jer nerijetko skupi mobiteli privlače lopove. Mobilno tržište nudi bezbroj različitih tarifa, no zbog kontrole troškova, najprikladniji su klasični bonovi koji kontroliraju potrošnju.
Iako štetna zračenja mobitela dosada nisu znanstveno dokazana, o njima se puno raspravlja u stručnim krugovima i javnosti, stoga imajte na umu da je između ostalog važno i kontrolirati koliko dijete “visi” na mobitelu. Petra Majetić 

Boy Using Cellphone

Kad je vrijeme i na što treba pripaziti prilikom kupnje prvog mobitela djetetu?

<para>Zasigurno ste čuli za frazu "<emphasis>ne vrijedi plakati za prolivenim mlijekom</emphasis>" Majke s iskustvom, ali i znanstvenici ističu kako se majčino mlijeko, ako ga i nakon sisanja mališana još uvijek ima na pretek - ne smije bacati. Sve dobrobiti majčina mlijeka za bebe su itekako dobro poznate no ono se može iskoristiti i na različite druge načine.</para>
<para>Ako je majka u mogućnosti izdajati se i spremati mlijeko, ono može poslužiti i kao "zlatna tekućina" i u kućanstvu u namjenama koje "na prvu" većini uopće ni ne padaju na pamet.
</para>
<heading4>Održavanje nakita majčinim mlijekom!</heading4>
<para>
Premazivanje nakita koji je lagano izgubio sjaj majčin mlijekom, kažu oni koji su isprobali, itekako pomaže, a nakit nakon premazivanja izgleda svjež i kao nov.
</para>
<heading4>Olakšanje kod izbijanja zubića</heading4>
<para>
Zamrznuto majčino mlijeko lijek je kod iritacije i bolova izazvanih izbijanjem zubića. Osim što je zdravo i prirodno, dijete ga može i lagano grickati, a kako je zaleđeno služi kao trenutno olakšanje.
</para>
<heading4>Prirodni kućni lijek za mnoge tegobe</heading4>
<para>
Antibakterijska svojstva koje mlijeko posjeduje čine ga odličnim lijekom kod zarastanja manjih ogrebotina, posjekotina i ugriza. Na ranu stavite par kapi mlijeka i ostavite da se osuši na zraku. Pomaže i kod sprječavanja infekcija.
</para>
<heading4>Odličan prirodan sastojak u počecima dohrane</heading4>
<para>
Umjesto adaptirana mlijeka, mnoge majke ga dodaju u različite kašice u počecima dohrane, ali i kasnije. Od pirea od mrkve pa do palačinki ili domaćeg maslaca, ovo "tekuće zlato" odličan je i nutritivan sastojak svakom dječjem jelu.
</para>
<heading4>Omekšava kožu i sprječava suhoću</heading4>
<para>
Majčino mlijeko bogato je laurinskom kiselinom (kojom je ujedno bogato i kokosovo ulje) što ga čini odličnim izborom za sprječavanje suhoće kože te za zacjeljivanje ispucanih bradavica tijekom dojenja. Laurinska kiselina poznata je po svojim antibakterijskim svojstvima i često se koristi za sprječavanje akni te čišćenje lica. Osim toga, može se dodati i u bebinu kupku, te je prirodan način očuvanja mekoće kože, ali i ublažavanja pelenskog osipa.
</para>
<heading4>Kapi za oči kod upala</heading4>
<para>
U slučaju konjunktivitisa - upale oka, majčino mlijeko može pružiti privremeno olakšanje i ubrzati proces izlječenja zbog svojeg antibakterijskog djelovanja. Može se nakapati po nekoliko kapi nekoliko puta na dan. No svakako, neće u potpunosti izliječiti upalu pa je važno i posjetiti liječnika.
</para>
<heading4>Donirajte!</heading4>
<para>
Iako u Hrvatskoj još nije razvijena mreža doniranja majčina mlijeka, u svijetu je to itekako normalna pojava.</para>

Ako ga imate na pretek, ne bacajte majčino mlijeko! Zasigurno ste čuli za frazu "ne vrijedi plakati za prolivenim mlijekom". Ako je riječ o majčinu mlijeku, ova fraza je u potpunosti pogrešna. Zasigurno ste čuli za frazu "ne vrijedi plakati za prolivenim mlijekom" Majke s iskustvom, ali i znanstvenici ističu kako se majčino mlijeko, ako ga i nakon sisanja mališana još uvijek ima na pretek - ne smije bacati. Sve dobrobiti majčina mlijeka za bebe su itekako dobro poznate no ono se može iskoristiti i na različite druge načine.
Ako je majka u mogućnosti izdajati se i spremati mlijeko, ono može poslužiti i kao "zlatna tekućina" i u kućanstvu u namjenama koje "na prvu" većini uopće ni ne padaju na pamet.

Održavanje nakita majčinim mlijekom!

Premazivanje nakita koji je lagano izgubio sjaj majčin mlijekom, kažu oni koji su isprobali, itekako pomaže, a nakit nakon premazivanja izgleda svjež i kao nov.

Olakšanje kod izbijanja zubića

Zamrznuto majčino mlijeko lijek je kod iritacije i bolova izazvanih izbijanjem zubića. Osim što je zdravo i prirodno, dijete ga može i lagano grickati, a kako je zaleđeno služi kao trenutno olakšanje.

Prirodni kućni lijek za mnoge tegobe

Antibakterijska svojstva koje mlijeko posjeduje čine ga odličnim lijekom kod zarastanja manjih ogrebotina, posjekotina i ugriza. Na ranu stavite par kapi mlijeka i ostavite da se osuši na zraku. Pomaže i kod sprječavanja infekcija.

Odličan prirodan sastojak u počecima dohrane

Umjesto adaptirana mlijeka, mnoge majke ga dodaju u različite kašice u počecima dohrane, ali i kasnije. Od pirea od mrkve pa do palačinki ili domaćeg maslaca, ovo "tekuće zlato" odličan je i nutritivan sastojak svakom dječjem jelu.

Omekšava kožu i sprječava suhoću

Majčino mlijeko bogato je laurinskom kiselinom (kojom je ujedno bogato i kokosovo ulje) što ga čini odličnim izborom za sprječavanje suhoće kože te za zacjeljivanje ispucanih bradavica tijekom dojenja. Laurinska kiselina poznata je po svojim antibakterijskim svojstvima i često se koristi za sprječavanje akni te čišćenje lica. Osim toga, može se dodati i u bebinu kupku, te je prirodan način očuvanja mekoće kože, ali i ublažavanja pelenskog osipa.

Kapi za oči kod upala

U slučaju konjunktivitisa - upale oka, majčino mlijeko može pružiti privremeno olakšanje i ubrzati proces izlječenja zbog svojeg antibakterijskog djelovanja. Može se nakapati po nekoliko kapi nekoliko puta na dan. No svakako, neće u potpunosti izliječiti upalu pa je važno i posjetiti liječnika.

Donirajte!

Iako u Hrvatskoj još nije razvijena mreža doniranja majčina mlijeka, u svijetu je to itekako normalna pojava. Adrijana Bakoš 

majčino mlijeko_izdajanje_fotolia

Ako ga imate na pretek, ne bacajte majčino mlijeko!

<para>Nakon toga često slijedi zbližavanje djece i novog člana obitelji, te učenje mališana kako postupati s ljubimcem. Međutim, što kada je situacija obrnuta? Kako ljubimca pripremiti na dolazak bebice na svijet?
</para>
<para>Velike su šanse da je vaš ljubimac – pogotovo ako ga imate dulje vrijeme – naviknuo biti u centru pozornosti. Maženje u bilo koje doba, duge šetnje, spavanje u bilo kojem dijelu stana ili kuće – sve to predstavljalo je njegovu rutinu koja se s dolaskom djeteta na svijet odjednom mijenja i može predstavljati šok za bilo koju životinju.</para>
<para>Kada ste životni prostor opremili po mjeri bebice koju nestrpljivo iščekujete, pred vama je možda još jedna velika zadaća – pripremiti i svog četveronožnog prijatelja. Uz malo truda, vaš mališan i ljubimac vrlo će brzo postati najbolji prijatelji.
</para>
<heading4>Ljubimac u društvu male djece</heading4>
<para>
Ako imate priliku, prije dolaska djeteta na svijet probajte svog ljubimca što više izlagati upravo – klincima. Pozovite prijatelje ili rođake koji imaju malu djecu kako bi se mačka ili pas mogli priviknuti na njihovo prisustvo. Ali i na pokoje vrištanje, trčanje i sve ono što će im dolaskom bebice postati svakodnevica.</para>
<para>Zapamtite kako nikada ne smijete ljubimca ostaviti samog s bebom. Koliko god se ponekad čini kako su pas ili mačka odlično prihvatili društvo mališana, njihove reakcije često mogu biti nepredvidljive. Stoga, neka oprez uvijek bude na prvom mjestu.
</para>
<para>Miris je nešto po čemu životinje na prvu prepoznaju svog vlasnika, stoga je važno ljubimca na vrijeme upoznati s bebinim mirisom. Prije „službenog“ upoznavanja – puštanja životinje blizu novorođenčeta – probajte ju naviknuti na njegov miris. Uzmite komad odjeće ili dekicu koja je bila u doticaju s bebicom i prinesite ljubimcu da ju onjuši. Dobra je taktika to činiti nekoliko dana zaredom, te tek tada pustiti ljubimca u blizinu mališana. Do tada bi mu njegov miris već trebao biti poznat, što umanjuje šansu za neželjene reakcije.
</para>
<heading4>Ulaganje u ljubimca</heading4>
<para>
Ljubimci ponekad mogu predstavljati poveći trošak. Od rutinskih pregleda i cijepljenja, pa sve do nepredviđenih ozljeda. Ako ste do sada sve ove situacije već prošli, vjerojatno vam je poznat osjećaj kako na sve te neplanirane troškove zaboravite u prvoj igri s vašim četveronožnim prijateljem. Upravo zato biste prije dolaska djeteta trebali još malo uložiti upravo u pregled vašeg ljubimca, a kada je o psima riječ ponekad je potreban i tečaj dresure.</para>
<para>Rutinskim pregledom kod veterinara možete saznati postoji li išta u organizmu ljubimca što bi moglo ugroziti bebu. Od buha koje su veoma česta pojava, pa do bakterijskih infekcija koje se mogu vidjeti u krvnoj slici. Također je važno voditi računa o tome da je ljubimac uredno cijepljen.</para>
<para>S druge strane, mnogi psi jednostavno imaju „divlju“ stranu, koju često pokazuju upravo pred nepoznatim osobama. Bilo od straha ili jednostavno žele braniti „svoje“ ljude. Uoči dolaska novog člana obitelji nije loša ideja razmisliti i u investiranje u trening za pse. Mnoge udruge nude osnovne tečajeve „lijepog ponašanja“ - vaš ljubimac u samo mjesec dana pod stručnim vodstvom može naučiti osnovne naredbe poput „lezi“, „sjedi“, „stani“, te kontrolirati svoj poriv za lajanjem ili čak nasrtanjem na njemu nepoznate osobe. Upravo ove naredbe umanjit će šansu da ljubimac ozljedi bebicu, što se zna dogoditi nehotice i u igri.
</para>
<heading4>Raspored u kući</heading4>
<para>
U velikom broju domova ljubimci imaju svoje mjesto za spavanje, koje je također često upravo u spavaćoj sobi – uz krevet u kojem spavaju njegovi vlasnici. Dolaskom djeteta, većina ljudi će svom psu/mački jednostavno premjestiti krevetić u neku drugu prostoriju, budući da će mališan sada biti uz njih. Taj „zahvat“ zapravo zvuči lakše nego što jest.</para>
<para>Niti ljubimci nisu imuni na veće promjene koje im mogu stvoriti itekako velik stres. Upravo zato s ovakvim je promjenama najbolje krenuti malo – pomalo i dovoljno rano. Za početak mu mjesto za spavanje premjestite u drugu prostoriju preko dana. Kada primijetite kako ljubimac legne u nju bez problema ili komešanja, pokušajte mu krevetić ostaviti tamo i preko noći. Na samom početku zasigurno će biti zavijanja ili tužnog mijaukanja, no nekoliko tjedana bi trebalo biti i više nego dovoljno vremena da se navikne na svoju novu “rezidenciju“.
</para>
<heading4>Zbližavanje nakon dolaska djeteta</heading4>
<para>
Dolazak novorođenčeta kući za svakog roditelja znači početak užurbanih dana i mnogih neprospavanih noći. Ako vas doma čeka i ljubimac, svoje ćete umijeće multitaskinga morati prebaciti u desetu brzinu. Jasno je kako će većina pažnje biti usmjerena na bebicu, no ljubimci se u toj priči mogu osjećati zanemareno.</para>
<para>Najlakši način da obje strane budu zadovoljne jest da dopustite svom psu/mački da bude uz vas u trenucima dok hranite bebicu, presvlačite ju ili pak stavljate na spavanje. Umjesto držanja ljubimca podalje, ovaj pristup omogućit će relativno brzo navikavanje na novog „čovjeka u obitelji“, što može biti početak lijepog prijateljstva vašeg mališana i njegovog ljubimca.</para>

Kako pripremiti ljubimca na dolazak bebice na svijet? Mnoge obitelji odlučuju se u svoj dom dovesti kućnog ljubimca, najčešće psa ili mačku. Nakon toga često slijedi zbližavanje djece i novog člana obitelji, te učenje mališana kako postupati s ljubimcem. Međutim, što kada je situacija obrnuta? Kako ljubimca pripremiti na dolazak bebice na svijet?

Velike su šanse da je vaš ljubimac – pogotovo ako ga imate dulje vrijeme – naviknuo biti u centru pozornosti. Maženje u bilo koje doba, duge šetnje, spavanje u bilo kojem dijelu stana ili kuće – sve to predstavljalo je njegovu rutinu koja se s dolaskom djeteta na svijet odjednom mijenja i može predstavljati šok za bilo koju životinju.
Kada ste životni prostor opremili po mjeri bebice koju nestrpljivo iščekujete, pred vama je možda još jedna velika zadaća – pripremiti i svog četveronožnog prijatelja. Uz malo truda, vaš mališan i ljubimac vrlo će brzo postati najbolji prijatelji.

Ljubimac u društvu male djece

Ako imate priliku, prije dolaska djeteta na svijet probajte svog ljubimca što više izlagati upravo – klincima. Pozovite prijatelje ili rođake koji imaju malu djecu kako bi se mačka ili pas mogli priviknuti na njihovo prisustvo. Ali i na pokoje vrištanje, trčanje i sve ono što će im dolaskom bebice postati svakodnevica.
Zapamtite kako nikada ne smijete ljubimca ostaviti samog s bebom. Koliko god se ponekad čini kako su pas ili mačka odlično prihvatili društvo mališana, njihove reakcije često mogu biti nepredvidljive. Stoga, neka oprez uvijek bude na prvom mjestu.

Miris je nešto po čemu životinje na prvu prepoznaju svog vlasnika, stoga je važno ljubimca na vrijeme upoznati s bebinim mirisom. Prije „službenog“ upoznavanja – puštanja životinje blizu novorođenčeta – probajte ju naviknuti na njegov miris. Uzmite komad odjeće ili dekicu koja je bila u doticaju s bebicom i prinesite ljubimcu da ju onjuši. Dobra je taktika to činiti nekoliko dana zaredom, te tek tada pustiti ljubimca u blizinu mališana. Do tada bi mu njegov miris već trebao biti poznat, što umanjuje šansu za neželjene reakcije.

Ulaganje u ljubimca

Ljubimci ponekad mogu predstavljati poveći trošak. Od rutinskih pregleda i cijepljenja, pa sve do nepredviđenih ozljeda. Ako ste do sada sve ove situacije već prošli, vjerojatno vam je poznat osjećaj kako na sve te neplanirane troškove zaboravite u prvoj igri s vašim četveronožnim prijateljem. Upravo zato biste prije dolaska djeteta trebali još malo uložiti upravo u pregled vašeg ljubimca, a kada je o psima riječ ponekad je potreban i tečaj dresure.
Rutinskim pregledom kod veterinara možete saznati postoji li išta u organizmu ljubimca što bi moglo ugroziti bebu. Od buha koje su veoma česta pojava, pa do bakterijskih infekcija koje se mogu vidjeti u krvnoj slici. Također je važno voditi računa o tome da je ljubimac uredno cijepljen.
S druge strane, mnogi psi jednostavno imaju „divlju“ stranu, koju često pokazuju upravo pred nepoznatim osobama. Bilo od straha ili jednostavno žele braniti „svoje“ ljude. Uoči dolaska novog člana obitelji nije loša ideja razmisliti i u investiranje u trening za pse. Mnoge udruge nude osnovne tečajeve „lijepog ponašanja“  - vaš ljubimac u samo mjesec dana pod stručnim vodstvom može naučiti osnovne naredbe poput „lezi“, „sjedi“, „stani“, te kontrolirati svoj poriv za lajanjem ili čak nasrtanjem na njemu nepoznate osobe. Upravo ove naredbe umanjit će šansu da ljubimac ozljedi bebicu, što se zna dogoditi nehotice i u igri.

Raspored u kući

U velikom broju domova ljubimci imaju svoje mjesto za spavanje, koje je također često upravo u spavaćoj sobi – uz krevet u kojem spavaju njegovi vlasnici. Dolaskom djeteta, većina ljudi će svom psu/mački jednostavno premjestiti krevetić u neku drugu prostoriju, budući da će mališan sada biti uz njih. Taj „zahvat“ zapravo zvuči lakše nego što jest.
Niti ljubimci nisu imuni na veće promjene koje im mogu stvoriti itekako velik stres. Upravo zato s ovakvim je promjenama najbolje krenuti malo – pomalo i dovoljno rano. Za početak mu mjesto za spavanje premjestite u drugu prostoriju preko dana. Kada primijetite kako ljubimac legne u nju bez problema ili komešanja, pokušajte mu krevetić ostaviti tamo i preko noći. Na samom početku zasigurno će biti zavijanja ili tužnog mijaukanja, no nekoliko tjedana bi trebalo biti i više nego dovoljno vremena da se navikne na svoju novu “rezidenciju“.

Zbližavanje nakon dolaska djeteta

Dolazak novorođenčeta kući za svakog roditelja znači početak užurbanih dana i mnogih neprospavanih noći. Ako vas doma čeka i ljubimac, svoje ćete umijeće multitaskinga morati prebaciti u desetu brzinu. Jasno je kako će većina pažnje biti usmjerena na bebicu, no ljubimci se u toj priči mogu osjećati zanemareno.
Najlakši način da obje strane budu zadovoljne jest da dopustite svom psu/mački da bude uz vas u trenucima dok hranite bebicu, presvlačite ju ili pak stavljate na spavanje. Umjesto držanja ljubimca podalje, ovaj pristup omogućit će relativno brzo navikavanje na novog „čovjeka u obitelji“, što može biti početak lijepog prijateljstva vašeg mališana i njegovog ljubimca. Nataša Vuk 

ljubimci i djeca_Pixabay

Kako pripremiti ljubimca na dolazak bebice na svijet?

<para>Postoje li idealne godine za imati dijete? Ne, idealno je onda kad uistinu to želite i osjetite da ste spremni, i vi i vaš partner. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tridesete su postale nove dvadesete i sve se veći broj žena okreće karijeri, umjesto obiteljskom životu i ulozi kućanice. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Brojne statistike pokazuju kako se majčinstvo iz dvadesetih „preselilo“ u tridesete i četrdesete. Mlade žene se sve češće umjesto majčinstvu, posvećuju obrazovanju i karijeri te rješavanju stambenih pitanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ipak, kod nekih i dalje vlada uvriježeno mišljenje da sa ženama koje do svoje trideset i neke još nisu zatrudnjele, a imaju partnera nešto nije u redu. Isto tako, mnogi vjeruju kako majčinstvo u kasnijoj dobi ima mnoge mane. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Činjenica je da biti mama nakon 30-te ima i svoje prednosti i mane. Naime, žene u kasnijoj dobi su zrelije, bolje se pripremaju za trudnoću i majčinstvo i uglavnom imaju riješena stambena i financijska pitanja. Također su emotivno zrelije od žena koje postaju majke u dvadesetima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S medicinske strane gledano, žene koje se na majčinstvo odlučuju nakon 30. godine nose se s više rizika. Naime, vjerojatnost za određene bolesti u trudnoći te poremećaja od kojeg dijete može patiti povećava se s godinama rodilje. Osobito je prisutan rizik od rođenja djeteta s Downovim sindromom. Primjerice kod žena u dobi od 25 godina rizik od rođenja djeteta s Downovim sindromom je jedno u 1500 trudnoća, dok je kod rodilja nakon 40. godine rizik jedan na 60 trudnoća. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Također je u tridesetima veća vjerojatnost za brojne druge komplikacije. Isto tako mogućnost zanošenja je mnogo veća u 20-ima nego u 30-ima. Stručnjaci tvrde kako je u dobi od 25. do 30. godine najbolji trenutak za imati dijete jer je manje rizika, a i sam oporavak je brži. Ipak, idealno vrijeme za trudnoće stvar je individualne procjene. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Unatoč svemu tome sve veći broj žena danas odgađa trudnoću i velik je broj njih koje rađaju sasvim normalnu i zdravu djecu u svojim 30-ima i 40-ima. Kao što smo već napomenuli na početku, idealno doba za imati dijete je onda kad vi osjetite da ste spremni, a ne kad vam netko kaže da biste ga trebali imati. Najgore što možete učiniti sebi a i svom djetetu je imati ga, iako niste sigurni u to. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako je medicinski gledano bolje imati djecu prije navršene 30. godine života, s emocionalne strane žene u 30-ima su mentalno razvijenije i psihički zrelije za osnivanje obiteljske zajednice i odgoj djeteta.  </para>

Biti mama nakon 30-te Koje je idealno doba za imati dijete? Postoje li idealne godine za imati dijete? Ne, idealno je onda kad uistinu to želite i osjetite da ste spremni, i vi i vaš partner. 
   
Tridesete su postale nove dvadesete i sve se veći broj žena okreće karijeri, umjesto obiteljskom životu i ulozi kućanice. 
   
Brojne statistike pokazuju kako se majčinstvo iz dvadesetih „preselilo“ u tridesete i četrdesete. Mlade žene se sve češće umjesto majčinstvu, posvećuju obrazovanju i karijeri te rješavanju stambenih pitanja.
   
Ipak, kod nekih i dalje vlada uvriježeno mišljenje da sa ženama koje do svoje trideset i neke još nisu zatrudnjele, a imaju partnera nešto nije u redu. Isto tako, mnogi vjeruju kako majčinstvo u kasnijoj dobi ima mnoge mane. 
   
Činjenica je da biti mama nakon 30-te ima i svoje prednosti i mane. Naime, žene u kasnijoj dobi su zrelije, bolje se pripremaju za trudnoću i majčinstvo i uglavnom imaju riješena stambena i financijska pitanja. Također su emotivno zrelije od žena koje postaju majke u dvadesetima. 
   
S medicinske strane gledano, žene koje se na majčinstvo odlučuju nakon 30. godine nose se s više rizika. Naime, vjerojatnost za određene bolesti u trudnoći te poremećaja od kojeg dijete može patiti povećava se s godinama rodilje. Osobito je prisutan rizik od rođenja djeteta s Downovim sindromom. Primjerice kod žena u dobi od 25 godina rizik od rođenja djeteta s Downovim sindromom je jedno u 1500 trudnoća, dok je kod rodilja nakon 40. godine rizik jedan na 60 trudnoća. 
   
Također je u tridesetima veća vjerojatnost za brojne druge komplikacije. Isto tako mogućnost zanošenja je mnogo veća u 20-ima nego u 30-ima. Stručnjaci tvrde kako je u dobi od 25. do 30. godine najbolji trenutak za imati dijete jer je manje rizika, a i sam oporavak je brži. Ipak, idealno vrijeme za trudnoće stvar je individualne procjene. 
   
Unatoč svemu tome sve veći broj žena danas odgađa trudnoću i velik je broj njih koje rađaju sasvim normalnu i zdravu djecu u svojim 30-ima i 40-ima. Kao što smo već napomenuli na početku, idealno doba za imati dijete je onda kad vi osjetite da ste spremni, a ne kad vam netko kaže da biste ga trebali imati. Najgore što možete učiniti sebi a i svom djetetu je imati ga, iako niste sigurni u to. 
   
Iako je medicinski gledano bolje imati djecu prije navršene 30. godine života, s emocionalne strane žene u 30-ima su mentalno razvijenije i psihički zrelije za osnivanje obiteljske zajednice i odgoj djeteta.   Ma.G. 

Biti mama nakon 30-te

<para>Zadaća svakog roditelja je da djetetu usadi zdrave životne navike To je najlakše učiniti vlastitim primjerom, te se potruditi da zajedno s vašim mališanima budete uključeni u razne sportske aktivnosti tijekom njihovog djetinjstva, a i zajedničko kuhanje i obiteljsko blagovanje odlično su rješenje za privikavanje djece na zdravu prehranu.</para>
<para>No, ponekad stvari mogu biti i obrnute, čega mnogi roditelji nisu niti svjesni. Mala djeca u mnogočemu nam mogu biti uzor, pa tako i u načinu prehrane. Stoga ne bi bilo loše pratiti svog mališana i preuzeti nešto od njegove rutine.
</para>
<heading4>Osjećate glad? Vrijeme je za obrok!</heading4>
<para>
Mnogi ljudi danas u hrani nalaze bijeg od svakodnevnih stresova te u jednom danu pojedu veći broj obroka nego što to njihov organizam zaista treba. Ova štetna navika glavni je uzrok sve rasprostranjenije pretilosti, i to u sve ranijoj životnoj dobi.</para>
<para>S druge strane, bebe jedu onda kad su gladne. Već od prvih dana njihovog života roditelji uče čitati znakove poput plača, cuclanja prstića i slinjenja, koji ukazuju na to da je vrijeme za obrok. Tek kada fizički osjete glad, bebe će tražiti jesti, a to je zasigurno nešto što bi mnogi odrasli trebali usvojiti. Stoga, pokušajte se „prebaciti“ na osluškivanje vlastitog organizma, koji će vam dati do znanja kada je pravo vrijeme za obrok.
</para>
<heading4>Prave, hranjive namirnice</heading4>
<para>
Roditelji prilikom uvođenja kašica i krute hrane u prehranu svog mališana, veoma paze na to da ta hrana sadrži dovoljan broj vitamina i minerala potrebnih bebici za rast i razvoj. Upravo zato ponekad začuđuje kako istovremeno vlastitoj prehrani posvećuju tako malo pozornosti. Opće je poznato kako djetetova prehrana uključuje raznovrsnu hranu – sve od žitarica pa do svih vrsti povrća. Sve to trebao bi sadržavati i prosječan obrok svake odrasle osobe. Iako više nije u fazi rasta i razvoja, tijelu su itekako potrebni nutrijenti do kojih može doći samo putem raznovrsne prehrane. Idući put kada nahranite svoju bebicu, uzmite nešto vremena i sebi pripremite jednako tako zdrav i kvalitetan obrok – vaše tijelo će vam biti zahvalno.
</para>
<heading4>Uvođenje novih namirnica</heading4>
<para>
Svaki put kada beba po prvi puta proba neku vrstu hrane, roditelji budno dežuraju da vide reakciju. A ona može varirati od zadovoljnog osmijeha, pa sve do plača. Unatoč tome, ovo je razdoblje za svakog mališana definitivno uzbudljivo, budući da svakodnevno otkriva nove okuse. Zašto se i roditelji ne bi na takav način „počastili“?</para>
<para>Umjesto da kuhanje dolaskom bebice padne u drugi plan te se držite provjerenih recepata, ovo je odlična prilika da i vi probate neke namirnice koje se dosada nisu našle na vašem tanjuru. Egzotično voće i povrće nikada nije bilo dostupnije, te se mnoge vrste mogu pronaći u svakom većem dućanu. Isprobavanje novih okusa otvara vam mnoge zdrave opcije za koje do sada niste niti znali da postoje.
</para>
<heading4>Treba znati kada prestati jesti</heading4>
<para>
Kada počnete osjećati sitost, jednostavno treba prestati jesti. Bez brige, onaj komad kolača biti će tamo i kasnije. Upravo to rade i bebe, te se često događa da onaj posljednji zalogaj koji je bio previše – jednostavno ispljunu. Velik broj odraslih ljudi ovaj instinkt s vremenom jednostavno ignorira, te većina ljudi zapravo prilikom svakog obroka pojede više hrane nego što je tijelu zaista potrebno. Upravo zato bi bilo poželjno ponovno naučiti slušati svoje tijelo, uživati u hrani, ali i znati reći kada je dosta.</para>

Prehrambene navike koje možete preuzeti od svoje bebice Zadaća svakog roditelja je da djetetu usadi zdrave životne navike. Zadaća svakog roditelja je da djetetu usadi zdrave životne navike To je najlakše učiniti vlastitim primjerom, te se potruditi da zajedno s vašim mališanima budete uključeni u razne sportske aktivnosti tijekom njihovog djetinjstva, a i zajedničko kuhanje i obiteljsko blagovanje odlično su rješenje za privikavanje djece na zdravu prehranu.
No, ponekad stvari mogu biti i obrnute, čega mnogi roditelji nisu niti svjesni. Mala djeca u mnogočemu nam mogu biti uzor, pa tako i u načinu prehrane. Stoga ne bi bilo loše pratiti svog mališana i preuzeti nešto od njegove rutine.

Osjećate glad? Vrijeme je za obrok!

Mnogi ljudi danas u hrani nalaze bijeg od svakodnevnih stresova te u jednom danu pojedu veći broj obroka nego što to njihov organizam zaista treba. Ova štetna navika glavni je uzrok sve rasprostranjenije pretilosti, i to u sve ranijoj životnoj dobi.
S druge strane, bebe jedu onda kad su gladne. Već od prvih dana njihovog života roditelji uče čitati znakove poput plača, cuclanja prstića i slinjenja, koji ukazuju na to da je vrijeme za obrok. Tek kada fizički osjete glad, bebe će tražiti jesti, a to je zasigurno nešto što bi mnogi odrasli trebali usvojiti. Stoga, pokušajte se „prebaciti“ na osluškivanje vlastitog organizma, koji će vam dati do znanja kada je pravo vrijeme za obrok.

Prave, hranjive namirnice

Roditelji prilikom uvođenja kašica i krute hrane u prehranu svog mališana, veoma paze na to da ta hrana sadrži dovoljan broj vitamina i minerala potrebnih bebici za rast i razvoj. Upravo zato ponekad začuđuje kako istovremeno vlastitoj prehrani posvećuju tako malo pozornosti. Opće je poznato kako djetetova prehrana uključuje raznovrsnu hranu – sve od žitarica pa do svih vrsti povrća. Sve to trebao bi sadržavati i prosječan obrok svake odrasle osobe. Iako više nije u fazi rasta i razvoja, tijelu su itekako potrebni nutrijenti do kojih može doći samo putem raznovrsne prehrane. Idući put kada nahranite svoju bebicu, uzmite nešto vremena i sebi pripremite jednako tako zdrav i kvalitetan obrok – vaše tijelo će vam biti zahvalno.

Uvođenje novih namirnica

Svaki put kada beba po prvi puta proba neku vrstu hrane, roditelji budno dežuraju da vide reakciju. A ona može varirati od zadovoljnog osmijeha, pa sve do plača. Unatoč tome, ovo je razdoblje za svakog mališana definitivno uzbudljivo, budući da svakodnevno otkriva nove okuse. Zašto se i roditelji ne bi na takav način „počastili“?
Umjesto da kuhanje dolaskom bebice padne u drugi plan te se držite provjerenih recepata, ovo je odlična prilika da i vi probate neke namirnice koje se dosada nisu našle na vašem tanjuru. Egzotično voće i povrće nikada nije bilo dostupnije, te se mnoge vrste mogu pronaći u svakom većem dućanu. Isprobavanje novih okusa otvara vam mnoge zdrave opcije za koje do sada niste niti znali da postoje.

Treba znati kada prestati jesti

Kada počnete osjećati sitost, jednostavno treba prestati jesti. Bez brige, onaj komad kolača biti će tamo i kasnije. Upravo to rade i bebe, te se često događa da onaj posljednji zalogaj koji je bio previše – jednostavno ispljunu. Velik broj odraslih ljudi ovaj instinkt s vremenom jednostavno ignorira, te većina ljudi zapravo prilikom svakog obroka pojede više hrane nego što je tijelu  zaista potrebno. Upravo zato bi bilo poželjno ponovno naučiti slušati svoje tijelo, uživati u hrani, ali i znati reći kada je dosta. Nataša Vuk 

dijete-prehrana_Pixabay

Prehrambene navike koje možete preuzeti od svoje bebice

<para>Gotovo svakom zaigranom djetetu dogodi se trenutak u kojem se ponaša onako kako ne bi smjelo, a upravo ti trenuci mogu iznenaditi roditelje koji do tada možda nisu očekivali tako nešto. Vikanje, trčanje, razbijanje – sve su to ponašanja koje će svaki mališan u djetinjstvu barem jednom proći, a od čega se mami i tati često „diže kosa na glavi“.</para>
<para>Tada se javlja težak zadatak – kako da dijete shvati svoju pogrešku, bez roditeljskog vikanja i ljutnje? S druge strane, kako se kao roditelj nositi s činjenicom da vas je vaš mališan po prvi puta svojim ponašanjem jednostavno – razočarao?
</para>
<heading4>„Razočarao si me“</heading4>
<para>
Ova jednostavna rečenica jedna je od najčešćih koju roditelj izgovori kada dijete napravi pogrešku. Mame i tate u ovom pristupu uglavnom vide rješenje kako bez ljutnje i povišenih tonova ukazati svom mališanu na pogrešku koju je napravio. Međutim, stručnjaci kažu kako se u ovu rečenicu baš i ne biste trebali pouzdati.</para>
<para>Ova rečenica ponekad može napraviti više štete nego koristi, te poljuljati samopouzdanje vašeg mališana. Problem leži u tome što tako osobna kritika u glavi malog djeteta može biti interpretirana kao osuda svih njegovih postupaka i njega kao osobe, a ne tek kao opaska na specifično ponašanje. Javlja li se ova rečenica često nakon nekog nestašluka, dijete se može početi zatvarati u sebe i razviti osjećaj manje vrijednosti, čak i kada u glavi roditelja ova izjava ne predstavlja kritiku na toj razini.</para>
<para>Stoga postoji nekoliko rečenica koje vam u ovoj situaciji itekako mogu pomoći, a neće zvučati kao osuda već pomoći da mališan shvati kako je učinio jednu pogrešku. Rečenicu je bolje početi s „sada se ponašaš kao..“. U ovom obliku mališan će shvatiti kako ste ljuti zbog određenog čina ili trenutnog neposluha. Kada odbija nešto napraviti, rečenica „Ponašaš se lijeno“ , dugoročno će imati bolji efekt od jednostavnog „Lijen si“. Iako većina roditelja niti ne razmišlja o tome, stvari izrečene u afektu mogu itekako utjecati na svakog mališana.
</para>
<heading4>Poticanje na razmišljanje</heading4>
<para>
Često se ponavlja situacija u kojoj opomenete svog mališana, on se ispriča i obeća vam kako se takvo ponašanje neće ponoviti. Nekoliko dana kasnije – vidi čuda – ponovno ste se našli u istoj situaciji., unatoč svom opominjanju i ljutnji. I tako u krug. U čemu je zapravo problem i je li s mojim djetetom sve u redu –česta su pitanja koja si tada postavljaju mnoge mame i tate. Odgovor je zapravo veoma jednostavan – vaše dijete još uvijek nije u potpunosti shvatilo posljedice svoje nepromišljenosti.</para>
<para>Često nije dovoljno samo opomenuti dijete i ukazati na to da je nešto krivo napravilo. Poželjno je „odraditi“ nešto dulji razgovor s mališanom. Za početak ga upitajte zna li točno u čemu je pogriješio i zašto je njegovo ponašanje bilo neprihvatljivo. Kroz razgovor neka sam pokuša izvući zaključak da li bi se njegov čin mogao izvesti na neki drugi način, koji nikoga neće povrijediti. Navodite ga na zaključak, no ostavite mu dovoljno prostora da sam promisli o tome zašto je ono što je učinio pogrešno. Jednom kada dijete „dublje“ promisli o svom postupku, manje su šanse da će ga ponoviti nego ako razgovor o tome stane na opominjanju i kažnjavanju.
</para>
<heading4>Je li kritika zaista loša metoda?</heading4>
<para>
Naravno da ćete ponekad morati povisiti ton i pribjeći kaznama – sve to je sastavan dio odgoja, pogotovo za roditelje izrazito živahnih mališana. Međutim, neka su istraživanja pokazala kako više od polovice mališana nakon nekog vremena jednostavno prestane reagirati na roditeljske prijetnje kaznom kada naprave nešto loše. Takav obrazac ponašanja itekako može imati utjecaja na kasnije suočavanje sa sličnim pogreškama, pogotovo kada mališani krenu u školu gdje im autoritet više neće predstavljati tek roditelji.</para>
<para>Stoga je u ovim situacijama često bolje ići „duljom rutom“ – iskreno razgovarati s djetetom i pokušati ga navesti da shvati posljedice svojih nestašluka. Već nakon nekoliko takvih, iskrenih razgovora, budite uvjereni kako će vaš mališan razviti mogućnost kritičkog razmišljanja, ali i sam uvidjeti zašto se mama i tata ponekad tako jako naljute.</para>

Kako bez vikanja i ljutnje pomoći mališanu da shvati da je pogriješio? Svako dijete ponekad može razočarati svoje roditelje. Da, nije novost da djeca često rade pogreške, čak i ona na prvi pogled najmirnija. Gotovo svakom zaigranom djetetu dogodi se trenutak u kojem se ponaša onako kako ne bi smjelo, a upravo ti trenuci mogu iznenaditi roditelje koji do tada možda nisu očekivali tako nešto. Vikanje, trčanje, razbijanje – sve su to ponašanja koje će svaki mališan u djetinjstvu barem jednom proći, a od čega se mami i tati često „diže kosa na glavi“.
Tada se javlja težak zadatak – kako da dijete shvati svoju pogrešku, bez roditeljskog vikanja i ljutnje? S druge strane, kako se kao roditelj nositi s činjenicom da vas je vaš mališan po prvi puta svojim ponašanjem jednostavno – razočarao?

„Razočarao si me“

Ova jednostavna rečenica jedna je od najčešćih koju roditelj izgovori kada dijete napravi pogrešku. Mame i  tate u ovom pristupu uglavnom vide rješenje kako bez ljutnje i povišenih tonova ukazati svom mališanu na pogrešku koju je napravio. Međutim, stručnjaci kažu kako se u ovu rečenicu baš i ne biste trebali pouzdati.
Ova rečenica ponekad može napraviti više štete nego koristi, te poljuljati samopouzdanje vašeg mališana. Problem leži u tome što tako osobna kritika u glavi malog djeteta može biti interpretirana kao osuda svih njegovih postupaka i njega kao osobe, a ne tek kao opaska na specifično ponašanje. Javlja li se ova rečenica često nakon nekog nestašluka, dijete se može početi zatvarati u sebe i razviti osjećaj manje vrijednosti, čak i kada u glavi roditelja ova izjava ne predstavlja kritiku na toj razini.
Stoga postoji nekoliko rečenica koje vam u ovoj situaciji itekako mogu pomoći, a neće zvučati kao osuda već pomoći da mališan shvati kako je učinio jednu pogrešku. Rečenicu je bolje početi s „sada se ponašaš kao..“. U ovom obliku mališan će shvatiti kako ste ljuti zbog određenog čina ili trenutnog neposluha. Kada odbija nešto napraviti, rečenica „Ponašaš se lijeno“ , dugoročno će imati bolji efekt od jednostavnog  „Lijen si“. Iako većina roditelja niti ne razmišlja o tome, stvari  izrečene u afektu mogu itekako  utjecati  na svakog mališana.

Poticanje na razmišljanje

Često se ponavlja situacija u kojoj opomenete svog mališana, on se ispriča i obeća vam kako se takvo ponašanje neće ponoviti. Nekoliko dana kasnije – vidi čuda – ponovno ste se našli u istoj situaciji., unatoč svom opominjanju i ljutnji. I tako u krug. U čemu je zapravo problem i je li s mojim djetetom sve u redu –česta su pitanja koja si tada postavljaju mnoge mame i tate. Odgovor je zapravo veoma jednostavan – vaše dijete još uvijek nije u potpunosti shvatilo posljedice svoje nepromišljenosti.
Često nije dovoljno samo opomenuti dijete i ukazati na to da je nešto krivo napravilo. Poželjno je „odraditi“ nešto dulji razgovor s mališanom. Za početak ga upitajte zna li točno u čemu je pogriješio i zašto je njegovo ponašanje bilo neprihvatljivo. Kroz razgovor neka sam pokuša izvući zaključak da li bi se njegov čin mogao izvesti na neki drugi način, koji nikoga neće povrijediti. Navodite ga na zaključak, no ostavite mu dovoljno prostora da sam promisli o tome zašto je ono što je učinio pogrešno. Jednom kada dijete „dublje“ promisli o svom postupku, manje su šanse da će ga ponoviti nego ako razgovor o tome stane na opominjanju i kažnjavanju.

Je li kritika zaista loša metoda?

Naravno da ćete ponekad morati povisiti ton i pribjeći kaznama – sve to je sastavan dio odgoja, pogotovo za roditelje izrazito živahnih mališana. Međutim, neka su istraživanja pokazala kako više od polovice mališana nakon nekog vremena jednostavno prestane reagirati na roditeljske prijetnje kaznom kada naprave nešto loše. Takav obrazac ponašanja itekako može imati utjecaja na kasnije suočavanje sa sličnim pogreškama, pogotovo kada mališani krenu u školu gdje im autoritet više neće predstavljati tek roditelji.
Stoga je u ovim situacijama često bolje ići „duljom rutom“ – iskreno razgovarati s djetetom i pokušati ga navesti da shvati posljedice svojih nestašluka. Već nakon nekoliko takvih, iskrenih razgovora, budite uvjereni kako će vaš mališan razviti mogućnost kritičkog razmišljanja, ali i sam uvidjeti zašto se mama i tata ponekad tako jako naljute. Nataša Vuk 

majkaidijete_Pixabay

Kako bez vikanja i ljutnje pomoći mališanu da shvati da je pogriješio?

<para>Školski popusti su lansirani! Bliži se kraj ljeta i godišnjih odmora, a nova školska godina s novim uzbuđenjima samo što nije počela. Westgate Shooping City u nadolazećem Late Night Shoppingu u periodu od 19.8. do 21.8. oduševit će vas pogodnostima koje je pripremio za vas i vaše školarce. Bilo da vaše dijete prvi put kreće u školu ili je već odrasli školarac povratak u školske klupe olakšat će odlični popusti na odjeću, obuću i školski asortiman.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svaki novi početak je težak, ali uz Westgateovu Back to school ponudu sve postaje lakše. Najveći trgovački centar u bogatoj ponudi od 240 trgovina svjetskih i domaćih brendova omogućuje vam da pronađete sve što vam je potrebno za vas i vaše mališane. Vašoj djeci zasigurno ništa neće nedostajati jer im po idealnim cijenama možete priuštiti udobnu odjeću i trendi obuću za sve uzraste. Neka vaši mališani ponosno krenu u školu odjeveni u najnovije trendove s novom modernom torbom ili ruksakom i kvalitetnim školskim priborom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iskoristite savršenu priliku da uživate u ugodnoj i jednostavnoj kupovini te nove obaveze i izazove svladajte posebnim Back to school pogodnostima i krenite s osmjehom u nove radne pobjede.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Neka ovaj početak školske godine bude poseban, stoga posjetite Westgate i na jednom mjestu uživajte u bogatoj ponudi uz odlične popuste kako bi uspješno krenuli u novu školsku avanturu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vidimo se u Westgateu!</para>

Povratak u školske klupe s Westgateom! Povratak u školske klupe s Westgateom! Školski popusti su lansirani! Bliži se kraj ljeta i godišnjih odmora, a nova školska godina s novim uzbuđenjima samo što nije počela. Westgate Shooping City u nadolazećem Late Night Shoppingu u periodu od 19.8. do 21.8. oduševit će vas pogodnostima koje je pripremio za vas i vaše školarce. Bilo da vaše dijete prvi put kreće u školu ili je već odrasli školarac povratak u školske klupe olakšat će odlični popusti na odjeću, obuću i školski asortiman.
 
Svaki novi početak je težak, ali uz Westgateovu Back to school ponudu sve postaje lakše. Najveći trgovački centar u bogatoj ponudi od 240 trgovina svjetskih i domaćih brendova omogućuje vam da pronađete sve što vam je potrebno za vas i vaše mališane. Vašoj djeci zasigurno ništa neće nedostajati jer im po idealnim cijenama možete priuštiti udobnu odjeću i trendi obuću za sve uzraste. Neka vaši mališani ponosno krenu u školu odjeveni u najnovije trendove s novom modernom torbom ili ruksakom i kvalitetnim školskim priborom.
 
Iskoristite savršenu priliku da uživate u ugodnoj i jednostavnoj kupovini te nove obaveze i izazove svladajte posebnim Back to school pogodnostima i krenite s osmjehom u nove radne pobjede.
 
Neka ovaj početak školske godine bude poseban, stoga posjetite Westgate i na jednom mjestu uživajte u bogatoj ponudi uz odlične popuste kako bi uspješno krenuli u novu školsku avanturu!
 
Vidimo se u Westgateu! žena.hr 

Povratak u školske klupe s Westgateom!

<para>Današnje doba žurbe i sveopćeg konzumerizma, nažalost znači i vrijeme u kojem velik broj ljudi diljem svijeta sve manje pridaje pažnju vlastitom zdravlju koje uključuje kvalitetnu prehranu i dovoljno kretanja.</para>
<para>Tijekom trudnoće stoga je gotovo nerealno očekivati kako će buduća majka biti u mogućnosti u potpunosti izbjegavati nekvalitetne namirnice koje sadrže spojeve koji štete ljudskom tijelu, a u ovom slučaju i nerođenoj bebici. Iako danas sve veći broj ljudi zagovara holistički pristup življenju, teško je odjednom potpuno promijeniti navike, a stručnjaci ističu kako veće promjene u načinu prehrane u trudnoći mogu stvoriti i kontraefekt, budući da majčino tijelo na tako nešto nije naviknuto.</para>
<para>I zaista, otkuda zapravo krenuti kada poželite svojem djetetu tijekom trudnoće pružiti najbolje? Gotovo svaka prehrambena namirnica u sebi će imati neki sastojak koji će „zabrinjavati“ buduće majke. Dobra vijest je da ne trebate u potpunosti promijeniti način prehrane tijekom trudnoće misleći kako bi mogla naštetiti bebici. Dovoljno je tek povećati unos vitamina i minerala, a danas se na tržištu nalazi zaista cijeli spektar dodataka prehrani za prenatalnu njegu, koji će se pobrinuti da i vaša bebica dobije sve nutrijente važne za rast i razvoj.</para>
<para>Ono što možete učiniti je sagledati vaše navike koje se ne tiču prehrane, poput korištenja određenih kozmetičkih proizvoda, kao i količinu svakodnevnog kretanja – i krenuti od toga.
</para>
<heading4>Spojevi u kozmetičkim preparatima</heading4>
<para>
Velik broj žena tijekom trudnoće koncentrira se na stvari poput zdrave prehrane, unosa tekućine, izbjegavanja zadimljenih prostora i slično. Međutim, i ono što nanose na svoju kožu može imati štetne učinke a da toga nisu niti svjesne.</para>
<para>Tijekom trudnoće problemi na koži poput neugodnih akni mogu se pogoršati, stoga ne čudi da žene automatski posežu za rješenjem u obliku raznih kremica koje garantiraju čistu kožu. No, upravo one skrivaju neke od štetnih tvari, poput salicilne kiseline te raznih varijanti peroksida. Liječnici se slažu kako je tijekom trudnoće poželjno okrenuti se „običnim“ hidratacijskim kremama. Doduše, one neće riješiti problem akni, no isti bi se po završetku trudnoće, kada hormoni prestanu „divljati“, trebao povući.</para>
<para>Poželjno je izbjegavati tretmane poput manikure, pedikure, bojanja kose, te svih tretmana koji uključuju korištenje bilo kakvih kemikalija. One svoj put u organizam pronalaze preko kože, ali i udisanjem. Počastite se radije opuštajućom masažom, a bogato ukrašeni nokti neka pričekaju sljedeću sezonu.
</para>
<heading4>Kretanje i prehrana</heading4>
<para>
Život u većim gradovima često znači užurbanost, gužvu, velik broj automobila na cesti – a samim time i veću količinu štetnih plinova u zraku kojim smo svakodnevno okruženi. Na to, nažalost, ne možemo utjecati. No to također ne znači da je sigurnije zatvoriti se u „svoja četiri zida“ tijekom trudnoće, vjerujući kako upravo takvo okruženje šteti djetetu. Kretanje je itekako poželjno, a onečišćeni zrak ne bi vas trebao zabrinjavati.</para>
<para>Što se prehrane tiče, ona bi trebala biti raznovrsna uz dostatan unos tekućine. Apsolutno zdrave i neškodljive namirnice nemoguće je pronaći u dovoljnoj količini, stoga neka vas to ne brine. Vaše dijete će iz normalne prehrane na koju ste već navikli „izvući“ dovoljnu količinu vitamina i minerala. Kofein pokušajte u cijelosti izbaciti iz vaše svakodnevne rutine.
</para>
<heading4>Potpuno zdravo okruženje – nerealno očekivanje</heading4>
<para>
Imajući na umu toksičan svijet kojim smo okruženi, zaista nije realno očekivati kako ćete za vrijeme trudnoće sve štetne utjecaje jednostavno uspjeti „blokirati“. Unatoč tome, dokle god vodite brigu o svom tijelu na način na koji vam odgovara, mjesta za zabrinutost ne bi trebalo biti. Vaše tijelo će vam u ovih devet mjeseci velikih promjena ukazati na to što mu je potrebno, a vi ćete instinktivno te znakove moći prepoznati.</para>

Trudnoća i briga o tijelu u "toksičnom" svijetu kojim smo okruženi Trudnoća za svaku ženu predstavlja blaženih devet mjeseci iščekivanja, ali i povećane brige o svom tijelu i zdravlju. Današnje doba žurbe i sveopćeg konzumerizma, nažalost znači i vrijeme u kojem velik broj ljudi diljem svijeta sve manje pridaje pažnju vlastitom zdravlju koje uključuje kvalitetnu prehranu i dovoljno kretanja.
Tijekom trudnoće stoga je gotovo nerealno očekivati kako će buduća majka biti u mogućnosti u potpunosti izbjegavati nekvalitetne namirnice koje sadrže spojeve koji štete ljudskom tijelu, a u ovom slučaju i nerođenoj bebici. Iako danas sve veći broj ljudi zagovara holistički pristup življenju, teško je odjednom potpuno promijeniti navike, a stručnjaci ističu kako veće promjene u načinu prehrane u trudnoći mogu stvoriti i kontraefekt, budući da majčino tijelo na tako nešto nije naviknuto.
I zaista, otkuda zapravo krenuti kada poželite svojem djetetu tijekom trudnoće pružiti najbolje? Gotovo svaka prehrambena namirnica u sebi će imati neki sastojak koji će „zabrinjavati“ buduće majke. Dobra vijest je da ne trebate u potpunosti promijeniti način prehrane tijekom trudnoće misleći kako bi mogla naštetiti bebici. Dovoljno je tek povećati unos vitamina i minerala, a danas se na tržištu nalazi zaista cijeli spektar dodataka prehrani za prenatalnu njegu, koji će se pobrinuti da i vaša bebica dobije sve nutrijente važne za rast i razvoj.
Ono što možete učiniti je sagledati vaše navike koje se ne tiču prehrane, poput korištenja određenih kozmetičkih proizvoda, kao i količinu svakodnevnog kretanja – i krenuti od toga.

Spojevi u kozmetičkim preparatima

Velik broj žena tijekom trudnoće koncentrira se na stvari  poput zdrave prehrane, unosa tekućine, izbjegavanja zadimljenih prostora i slično. Međutim, i ono što nanose na svoju kožu može imati štetne učinke a da toga nisu niti svjesne.
Tijekom trudnoće problemi na koži poput neugodnih akni mogu se pogoršati, stoga ne čudi da žene automatski posežu za rješenjem u obliku raznih kremica koje garantiraju čistu kožu. No, upravo one skrivaju neke od štetnih tvari, poput salicilne kiseline te raznih varijanti peroksida. Liječnici se slažu kako je tijekom trudnoće poželjno okrenuti se „običnim“ hidratacijskim kremama. Doduše, one neće riješiti problem akni, no isti bi se po završetku trudnoće, kada hormoni prestanu „divljati“, trebao povući.
Poželjno je izbjegavati tretmane poput manikure, pedikure, bojanja kose, te svih tretmana koji uključuju korištenje bilo kakvih kemikalija. One svoj put u organizam pronalaze preko kože, ali i udisanjem. Počastite se radije opuštajućom masažom, a bogato ukrašeni nokti neka pričekaju sljedeću sezonu.

Kretanje i prehrana

Život u većim gradovima često znači užurbanost, gužvu, velik broj automobila na cesti – a samim time i veću količinu štetnih plinova u zraku kojim smo svakodnevno okruženi. Na to, nažalost, ne možemo utjecati. No to također ne znači da je sigurnije zatvoriti se u „svoja četiri zida“ tijekom trudnoće, vjerujući kako upravo takvo okruženje šteti djetetu. Kretanje je itekako poželjno, a onečišćeni zrak ne bi vas trebao zabrinjavati.
Što se prehrane tiče, ona bi trebala biti raznovrsna uz dostatan unos tekućine. Apsolutno zdrave i neškodljive namirnice nemoguće je pronaći u dovoljnoj količini, stoga neka vas to ne brine. Vaše dijete će iz normalne prehrane na koju ste već navikli „izvući“ dovoljnu količinu vitamina i minerala. Kofein pokušajte u cijelosti izbaciti iz vaše svakodnevne rutine.

Potpuno zdravo okruženje – nerealno očekivanje

Imajući na umu toksičan svijet kojim smo okruženi, zaista nije realno očekivati kako ćete za vrijeme trudnoće sve štetne utjecaje jednostavno uspjeti „blokirati“. Unatoč tome, dokle god vodite brigu o svom tijelu na način na koji vam odgovara, mjesta za zabrinutost ne bi trebalo biti. Vaše tijelo će vam u ovih devet mjeseci velikih promjena ukazati na to što mu je potrebno, a vi ćete instinktivno te znakove moći prepoznati. Nataša Vuk 

trudnica_Pixabay

Trudnoća i briga o tijelu u "toksičnom" svijetu kojim smo okruženi

<para>Većina majki po izlasku iz bolnice sa svojom bebicom naići će na nekoliko „prepreka“ kada je o dojenju riječ, a obično se radi o osjećaju boli i nelagode koji će s vremenom nestati, a dojenje će krenuti „kao od šale“.</para>
<para>Međutim, postoje i majke koje na ovom polju znaju iskusiti i malo veće probleme. Bilo da je bol i nelagoda prejaka ili bebica jednostavno odbija hranjenje - sve su to stvari koje itekako mogu poljuljati samopouzdanje mlade majke, pogotovo ako je riječ o prvom djetetu te se do tog trenutka nisu imale priliku susresti s ovim poteškoćama. Iako nekim majkama jednostavno treba više vremena da sve krene „kao po špagi“, to razdoblje često je iznimno stresno i psihički utječe na svaku ženu. Mogu se javiti razmišljanja poput toga da nije sposobna biti majka, te da je iznevjerila svoje dijete. U takvim trenucima važno je da žena može potražiti stabilan oslonac u ljudima kojima je svakodnevno okružena, koji će joj malim gestama i izjavama dati do znanja kako daje sve od sebe i da će na kraju sve biti baš onako kako treba.
</para>
<heading4>Priznanje za uloženi napor</heading4>
<para>
Samo zato što je dojenje prirodna stvar, ne znači automatski da je i jednostavna. Velik broj naizgled nebitnih stvari ponekad čine dojenje pravim izazovom za mladu majku. Veliku ulogu, za početak, igra fizičko stanje majke – ako postoje neki zdravstveni problemi, oni će sada djelovati kao kočnica i priječiti savršeno normalan čin dojenja. Psihičko stanje u ovom procesu također nije zanemarivo. Mnoge majke nakon početnih neuspjeha počnu gubiti nadu i sve su uvjerenije kako s njima nešto nije u redu.</para>
<para>Upravo zato partner, obitelj ili pak najbolja prijateljica koja je već iskusila čari majčinstva trebaju u svakom trenutku biti tu za nju. Važno je da ne krije kako je riječ o procesu koji zna biti težak i naporan. S druge strane, svaka majka u tim trenucima treba potporu i nekoga tko će joj otvoreno reći kako zna da radi odličan „posao“ i daje sve od sebe. Svaki put kad svog mališana uzme u ruke u još jednom pokušaju dojenja, potreban je netko tko će pohvaliti njen trud i napomeniti kako će, uz količinu truda koji ulaže, već kroz koji dan sve krenuti onako kako bi i trebalo. A često se upravo to jednostavno i dogodi.
</para>
<heading4>Ne podcjenjujte bol</heading4>
<para>
Svaka osoba različito reagira na bol i neugodne podražaje. Neki od nas imaju veći prag tolerancije na bol, neki manji te je riječ o zaista subjektivnom osjećaju. Stoga kada žena pri pokušaju dojenja otvoreno kaže kako osjeća bol koja nije izdrživa, takvu izjavu ne bi trebalo podcjenjivati i smatrati tek pretjerivanjem.</para>
<para>Nema smisla u tim trenucima ženi napominjati kako dojenje jednostavno zna biti bolno, te da se koncentrira na nešto drugo i bol koju osjeća jednostavno ignorira – to zna i ona sama. Bolji pristup je reći kako vjerujete da boli i da ne možete ni zamisliti kroz što prolazi. Također se treba pobrinuti da se ženi u tim trenucima osigura udobnost, pa se dobro ponuditi da joj namjestite jastuk ispod leđa i slično. Sve s ciljem da joj se i psihički olakša ono kroz što prolazi, a to često zna rezultirati osjećajem da je podbacila.
</para>
<heading4>Kada potražiti profesionalnu pomoć?</heading4>
<para>
Uz sve napore koje majka ulaže u dojenje svoje bebice, ponekad se čini kako se pozitivan pomak jednostavno ne ostvaruje. Kada takvo stanje potraje dulje vrijeme, mnoge žene uvjerene su kako s njima nešto nije u redu, te ne mogu svom mališanu pružiti najprirodniju stvar na svijetu. Na ovakve misli ponekad niti sav napor ljudi kojima je svakodnevno okružena ne mogu utjecati, a sve može rezultirati depresijom.</para>
<para>Kada se pojave prvi znakovi ovakvog stanja, na osobama iz njezine neposredne okoline je da pokušaju predložiti profesionalnu pomoć u obliku psihologa s kojim će žena moći razgovarati o svojim poteškoćama, ali i strahovima. Ponekad pomažu i razgovori s ženama koje su identičnu stvar prošle ili ju trenutno prolaze. Mnoge udruge organiziraju i sastanke mladih majki koje se suočavaju s ovakvim poteškoćama, te je upravo to dobra polazišna točka. Kroz razgovor s drugim majkama svaka žena će prije ili kasnije uvidjeti da postoje i drugi koji prolaze kroz isto to, te da nije riječ o pojavi koja je karakteristična samo za nju. Upravo susret s nekime tko zna sve njene strahove jer ih je i sam iskusio, često je dobra polazišna točka za daljnje pokušaje i motivaciju, te ono najvažnije – podizanje samopouzdanja.</para>

Ženama koje prolaze kroz poteškoće s dojenjem najvažnija je podrška okoline Dojenje je za svaku majku i dijete najprirodnija i jedna od najljepših stvari na svijetu. Većina majki po izlasku iz bolnice sa svojom bebicom naići će na nekoliko „prepreka“ kada je o dojenju riječ, a obično se radi o osjećaju boli i nelagode koji će s vremenom nestati, a dojenje će krenuti „kao od šale“.
Međutim, postoje i majke koje na ovom polju znaju iskusiti i malo veće probleme. Bilo da je bol i nelagoda prejaka ili bebica jednostavno odbija hranjenje - sve su to stvari koje itekako mogu poljuljati samopouzdanje mlade majke, pogotovo ako je riječ o prvom djetetu te se do tog trenutka nisu imale priliku susresti s ovim poteškoćama. Iako nekim majkama jednostavno treba više vremena da sve krene „kao po špagi“, to razdoblje često je iznimno stresno i psihički utječe na svaku ženu. Mogu se javiti razmišljanja poput toga da nije sposobna biti majka, te da je iznevjerila svoje dijete. U takvim trenucima važno je da žena može potražiti stabilan oslonac u ljudima kojima je svakodnevno okružena, koji će joj malim gestama i izjavama dati do znanja kako daje sve od sebe i da će na kraju sve biti baš onako kako treba.

Priznanje za uloženi napor

Samo zato što je dojenje prirodna stvar, ne znači automatski da je i jednostavna. Velik broj naizgled nebitnih stvari ponekad čine dojenje pravim izazovom za mladu majku. Veliku ulogu, za početak, igra fizičko stanje majke – ako postoje neki zdravstveni problemi, oni će sada djelovati kao kočnica i priječiti savršeno normalan čin dojenja. Psihičko stanje u ovom procesu također nije zanemarivo. Mnoge majke nakon početnih neuspjeha počnu gubiti nadu i sve su uvjerenije kako s njima nešto nije u redu.
Upravo zato partner, obitelj ili pak najbolja prijateljica koja je već iskusila čari majčinstva trebaju u svakom trenutku biti tu za nju. Važno je da ne krije kako je riječ o procesu koji zna biti težak i naporan. S druge strane, svaka majka u tim trenucima treba potporu i nekoga tko će joj otvoreno reći  kako zna da radi odličan „posao“ i daje sve od sebe. Svaki put kad svog mališana uzme u ruke u još jednom pokušaju dojenja, potreban je netko tko će pohvaliti njen trud i napomeniti kako će, uz količinu truda koji ulaže, već kroz koji  dan sve krenuti onako kako bi i trebalo. A često se upravo to jednostavno i dogodi.

Ne podcjenjujte bol

Svaka osoba različito reagira na bol i neugodne podražaje. Neki od nas imaju veći prag tolerancije na bol, neki manji te je riječ o zaista subjektivnom osjećaju. Stoga kada žena pri pokušaju dojenja otvoreno kaže kako osjeća bol koja nije izdrživa, takvu izjavu ne bi trebalo podcjenjivati i smatrati tek pretjerivanjem.
Nema smisla u tim trenucima ženi napominjati kako dojenje jednostavno zna biti bolno, te da se koncentrira na nešto drugo i bol koju osjeća jednostavno ignorira – to zna i ona sama. Bolji pristup je reći kako vjerujete da boli i da ne možete ni zamisliti kroz što prolazi. Također se treba pobrinuti da se ženi u tim trenucima osigura udobnost, pa se dobro ponuditi da joj namjestite jastuk ispod leđa i slično. Sve s ciljem da joj se i psihički olakša ono kroz što prolazi, a to često zna rezultirati osjećajem da je podbacila.

Kada potražiti profesionalnu pomoć?

Uz sve napore koje majka ulaže u dojenje svoje bebice, ponekad se čini kako se pozitivan pomak jednostavno ne ostvaruje. Kada takvo stanje potraje dulje vrijeme, mnoge žene uvjerene su kako  s njima nešto nije u redu, te ne mogu svom mališanu pružiti najprirodniju stvar na svijetu. Na ovakve misli ponekad niti sav napor ljudi kojima je svakodnevno okružena ne mogu utjecati, a sve može rezultirati depresijom.
Kada se pojave prvi znakovi ovakvog stanja, na osobama iz njezine neposredne okoline je da pokušaju predložiti profesionalnu pomoć u obliku psihologa s kojim će žena moći razgovarati o svojim poteškoćama, ali i strahovima. Ponekad pomažu i razgovori s ženama koje su identičnu stvar prošle ili ju trenutno prolaze. Mnoge udruge organiziraju i sastanke mladih majki koje se suočavaju s ovakvim poteškoćama, te je upravo to dobra polazišna točka. Kroz razgovor s drugim majkama svaka žena će prije ili kasnije uvidjeti da postoje i drugi koji prolaze kroz isto to, te da nije riječ o pojavi koja je karakteristična samo za nju. Upravo susret s nekime tko zna sve njene strahove jer ih je i sam iskusio, često je dobra polazišna točka za daljnje pokušaje i motivaciju, te ono najvažnije – podizanje samopouzdanja. Nataša Vuk 

dojenje pixabay

Ženama koje prolaze kroz poteškoće s dojenjem najvažnija je podrška okoline

<para>- <emphasis>Tisuću puta sam mu rekla, petsto puta ponovila, uvijek ga iznova upozoravam, pokušavam mu objasniti, nagovoriti ga, pridobiti na suradnju, urazumiti</emphasis> - ovom rečenicom roditelji se često žale na neželjena ponašanja svog djeteta. Čini li se i vama da riječi, upozorenja, opomene, upute, savjeti, smjernice, nikuda ne vode u pokušajima da riješite neki problem s djetetom?</para>
<para>Dobra je vijest da sve to možete promijeniti tako da krenete od samoga sebe.</para>
<para>Da. Nevjerojatno zvuči, ali roditelji često zaborave na dvije vrlo važne činjenice koje im itekako mogu pomoći u odgoju i pridobivanju djeteta na suradnju, ukoliko ih osvijeste:</para>
<para>1. I djeca i odrasli slušatelji pamte samo 10% onog što se govori, 40% kako se govori, a 50% se odnosi na dojam koji ostavlja govornik putem neverbalne komunikacije. Dijete puno više uči i pamti iz vašeg govora tijela, boje i intenziteta vašeg glasa, dodira, pogleda, izraza lica, izgleda, gestikulacije, iz načina kako i čime popunjavate svoj osobni prostor, pa čak i iz vaše šutnje. Neka nova istraživanja pokazuju kako svako ljudsko biće ima "nevidljivi" radio u sebi koji na vrlo suptilnim razinama detektira valove energije koje emitiraju ljudi iz njihove okoline. Djeca tu nisu izuzetak.</para>
<para>2. Ono na što roditelj svjesno ili nesvjesno stavlja preveliki fokus i naglasak, na to će ga stavljati i dijete, pogotovo ako shvati da je to način da zadobije roditeljsku pažnju ili dođe do svog cilja.</para>
<para>Što to znači?</para>
<para>
 Nevažno je što govorite, ako vaša neverbalna komunikacija djetetu odašilje drugačije signale. Dijete vas neće čuti, ako mu primjerice govorite da se ne smije bojati doktora i da mora ići na pregled, ako ga se i vi sami bojite i ako je odlazak u ordinaciju i za vas mučno iskustvo. Dijete će "nanjušiti" da se i vi bojite, da ste nesigurni i iskoristit će tu vašu slabost da stvori dodatne probleme i eventualno izbjegne doktora.</para>
<para>Djeca podsvjesno, nikada to nije proračunato i namjerno, iskorištavaju takve situacije kako bi nametnuli svoju volju, istjerali svoju stvar, dobili ono što oni žele. Nije ni čudo da se neki roditelji osjećaju da ih dijete manipulira i ne znaju kako su se uopće doveli u tu situaciju.</para>
<para>Postoji nekoliko područja koja djeca najčešće koriste kako bi provodili svoju volju ili dobili roditeljsku pažnju.</para>
<para> 
</para>
<heading4>1. Odbijanje hrane i problemi prilikom hranjenja</heading4>
<para>
Opsesija svakog roditelja je da dijete mora dovoljno jesti, što zdravije jesti i dobivati preko hrane sve što mu je potrebno za zdrav rast i razvoj. Ako dijete počne odbijati pojedine namirnice (najčešće je to povrće, mlijeko ili meso) roditelj s vremenom postaje nervozan, nemoćan, jadan. Ako se ne radi o bolesti ili poremećaju u prehrani te ako se dijete naglo preobratilo od svejedca do izbirljivca, vjerojatno je u pitanju nadmudrivanje. Kad dijete shvati, a shvati to vrlo brzo, da mamu i tatu njegovo nejedenje izbezumljuje, da mu odjednom pridaju puno veću pažnju kada se sjedne za stol, da je jedenje ili nejedenje oružje kojim može dobiti nešto drugo, malena mudrica itekako će koristiti tu spoznaju i moć da vodu okreće na svoj mlin. Što će roditelj više pažnje i fokusa stavljati na njegovo jedenje ili nejedenje, što će biti zabrinutije i napetije, to će dijete korak po korak pomicati granice i produbljivati problem.
Mali broj roditelja zastane i razmisli: "<emphasis>Zašto se osjećam uspaničeno, zabrinuto i nemoćno?</emphasis>". Odgovor je - zato što vas je strah. U pozadini je uvijek neki roditeljski strah - da će dijete biti gladno, da će mu oslabiti imunitet, da će se zbog toga razboljeti, oslabiti... Taj strah vezan za othranjivanje djeteta je praiskonski i nema se svrhe protiv njega boriti, ali bilo bi ga dobro osvijestiti i u skladu s time početi postupati razumno.
Kada roditelj shvati da se ovdje manipulira njegovim strahom, situaciju može okrenuti preko noći. Prvo i osnovno roditelj može reći: "<emphasis>Dosta mi je borbe. Ne želiš jesti? Ne moraš. Dođi mi kad budeš gladan</emphasis>". Osim riječi i stav roditelja treba se promijeniti od zabrinutog i napetog, prema opuštenom i smirenom. Fokus se treba maknuti s hrane i prihvatiti djetetovu odluku da ne jede. Ali ako ne pojede ručak koji mu je ponuđen, roditelji trebaju biti složni (i svi ukućani koji sudjeluju u brizi za dijete) da se djetetu ne kuha nikakva alternativna hrana, da mu se ne daju u zamjenu slatkiši niti bilo koji ustupak. Važno je djetetu svaki puta ponuditi obrok i uvijek mu iznova ponuditi opciju da poštuje rutinu. Važno je i biti ustrajan dok dijete ne shvati da se neće izvući nikakvim igranjem, pregovaranjem, nadmudrivanjem ili korištenjem vaše slabe točke.
A što je sa strahom? Racionalizirajte ga. Shvatite da je glad urođena potreba i da dijete neće za dan ili dva umrijeti od gladi. Kad doista ogladni, doći će po svoj ručak, večeru ili doručak. Imajte na umu da ste vi roditelj, vi ste odgojitelj i vi postavljate pravila, a takvu poruku trebate odašiljati cijelim svojim bićem, ne samo pustim riječima "jedi, molim te jedi".</para>
<para> 
</para>
<heading4>2. Odbijanje spavanja i problemi sa spavanjem</heading4>
<para>
Ako dijete ne spava, ono postaje razdražljivo, remeti se rutina, sve zajedno može imati posljedice na njegov razvoj, uspjeh u školi, zdravlje. I roditelji u takvim okolnostima ne mogu predahnuti, i oni postaju umorni i razdražljivi i tu se začarani krug zatvara. Spavanje je još jedno područje u kojem mala djeca, ako nisu bolesna ili ako nemaju neki dijagnosticirani zdravstveni problem, često zapravo reagiraju na roditeljske emocije i atmosferu u kući. Kada dijete iznenada počne imati problema sa spavanjem, psiholog će uzrok tražiti u nekim promjenama koje su se u obitelji dogodile. Naime, često se dogodi da roditelji prolaze kroz neku krizu koja izravno ne bi trebala utjecati na dijete ili je dijete uopće ne može shvatiti (bolest nekog člana obitelji, prijatnja gubitka posla, mobing na poslu i slično), ali stres, napetost, strah i nesigurnost kod mame i tate, neverbalnom se komunikacijom jednostavno preslika na bazični osjećaj djeteta. I ono postane nesigurnije, plačljivo, traži puno više pažnje, a sve zato što osjeća da nešto s roditeljem nije u redu.
U ovom slučaju roditelji trebaju razmisliti je li došlo do nekih promjena koje su njih izbacile iz takta ili do pojave negativnih osjećaja koje su možda nehotice prenijeli na dijete. Kada to osvijeste, možda mogu lakše shvatiti zašto je njihovo dijete postalo odjednom razdražljivo i neposlušno kad je spavanje u pitanju.
Kada roditelj "probavi" vlastite strahove i negativne emocije, moći će se smirenije i s više strpljenja i pažnje posvetiti ponovnom uvođenju rutine u život svojih mališana. I to bez puno priče, prisile, upozoravanja i prijetnji.</para>
<para> 
</para>
<heading4>3. Odbijanje odlaska u vrtić ili liječniku</heading4>
<para>
Separacijska anksioznost ili strah od odvajanja od roditelja, vrlo često je samo zrcalni prikaz straha roditelja zbog odvajanja od djeteta. Isto tako, strah od odlaska liječniku vrlo često je na neverbalnoj razini prenesen s roditelja na dijete. Kada dijete osjeti zabrinutost kod mame ili tate, kada osjeti nesigurnost, napetost i strah kod onih koji se brinu o njemu, počet će pružati otpor prema životnim promjenama ili nepoznatim situacijama i ljudima.
Ponekad roditelji uvjeravaju dijete da će mu u vrtiću biti lijepo ili da se nema čega bojati kod doktora, a ni sami u to ne vjeruju te njihova boja glasa, neuvjerljivost, izrazi lica i zamišljenost, djetetu odaju potpuno suprotnu, ali još snažniju poruku od onog što roditelj govori.
Prije bilo kakve velike životne promjene u djetetovoj svakodnevici (polazak u vrtić, odlazak u bolnicu, putovanje roditelja, nova teta čuvalica, prvi odlazak na more bez roditelja i slično), bez obzira koliko ona bila velika ili mala, roditelji trebaju sami sa sobom riješiti da je to dobro za njihovo dijete, da je to normalni tijek života i odrastanja, da se dijete treba socijalizirati ili osamostaliti, naučiti nešto što će mu biti korisno za cijeli život. Tek kad se roditelj riješi vlastitih nesigurnosti, dvojbi i briga, može stati pred dijete i osim verbalno, pokazati mu i svojim stavom i energijom da će sve biti u redu i da se dijete ne treba brinuti.</para>
<para> 
</para>
<heading4>4. Odbijanje suradnje kod svakodnevnih obaveza</heading4>
<para>
Najveći problem za roditelje svakako je neposlušnost djece da učine ono što se od njih traži. Bilo da se radi o pospremanju igračaka, odijevanju, zamolbi da se smire ili da nešto ne rade, mališani će pronaći načina da izbjegnu obavezu ili roditeljsku uputu. Iako si je to teško priznati, korijen ovakvog ponašanja je u popuštanju roditelja i to upravo na neverbalnoj razini. Djeca nisu postala neposlušna ili prgava preko noći. Sigurno se nekad dogodilo da roditelj govori jedno, ali neverbalna poruka i ono što misli su sasvim suprotni i drugačiji.
Na primjer, ako dijete prosipa smokić po podu, a mama mu kaže da to očisti, iako to uopće ne očekuje i već je spremna sama sve počistiti uz pomisao "a što ću njega tako malog sada s tim opterećivati, pa nije to napravio namjerno", dijete će njezine zamolbe početi ignorirati kod svih sličnih situacija. Ili ako tata kaže mališanu da se smiri ili neće dobiti mobitel da igra omiljenu igricu, a onda mu ga ipak stavi u ruke čak i nakon što ga dijete nije poslušalo, time je dao poruku da disciplinskih mjera zapravo nema, da je "slab" na dijete, da samo glumi strogoću i da kad se bilo čime prijeti, to zapravo uopće ne misli.
Kada dijete osjeti da roditelj zapravo ne misli ono što govori, pronaći će načina da zaobiđe i obavezu i kaznu.
Ukoliko žele da se dijete ponaša na određeni način, roditelji ne smiju samo slati prazne poruke, već svojim glasom, držanjem, stavom i cijelim bićem pokazati djetetu da su oni roditelji i da im je stalo da se neka pravila u domu poštuju. No prije no što roditelj odluči biti roditelj i autoritet, mora sebi u glavi jasno postaviti zašto to radi za svoje dijete: "Radim to za njegovo dobro, želim ga dobro odgojiti, važno mi je da obavlja svoje zadatke i bez obzira koliko prosvjedovao, plakao i dramatizirao, na meni je da ga usmjeravam, na meni je da mu određujem granice i da ga osposobim za samostalan život. Ako to od njega zahtijevam, ništa mu od djetinjstva ne oduzimam, ništa mu neće biti i od mojeg vodstva i lekcija može samo profitirati u životu". Kada roditelji to jednom odluče, važno je biti smiren, dosljedan i ustrajan dok djetetu neke obaveze ne prijeđu u naviku i rutinu, pa se o njima više ni ne treba raspravljati.</para>

Spoznajom samo dvije činjenice lakše ćete odgajati svoje dijete - Tisuću puta sam mu rekla, petsto puta ponovila, uvijek ga iznova upozoravam, pokušavam mu objasniti, nagovoriti ga, pridobiti na suradnju, urazumiti... - Tisuću puta sam mu rekla, petsto puta ponovila, uvijek ga iznova upozoravam, pokušavam mu objasniti, nagovoriti ga, pridobiti na suradnju, urazumiti - ovom rečenicom roditelji se često žale na neželjena ponašanja svog djeteta. Čini li se i vama da riječi, upozorenja, opomene, upute, savjeti, smjernice, nikuda ne vode u pokušajima da riješite neki problem s djetetom?
Dobra je vijest da sve to možete promijeniti tako da krenete od samoga sebe.
Da. Nevjerojatno zvuči, ali roditelji često zaborave na dvije vrlo važne činjenice koje im itekako mogu pomoći u odgoju i pridobivanju djeteta na suradnju, ukoliko ih osvijeste:
1. I djeca i odrasli slušatelji pamte samo 10% onog što se govori, 40% kako se govori, a 50% se odnosi na dojam koji ostavlja govornik putem neverbalne komunikacije. Dijete puno više uči i pamti iz vašeg govora tijela, boje i intenziteta vašeg glasa, dodira, pogleda, izraza lica, izgleda, gestikulacije, iz načina kako i čime popunjavate svoj osobni prostor, pa čak i iz vaše šutnje. Neka nova istraživanja pokazuju kako svako ljudsko biće ima "nevidljivi" radio u sebi koji na vrlo suptilnim razinama detektira valove energije koje emitiraju ljudi iz njihove okoline. Djeca tu nisu izuzetak.
2. Ono na što roditelj svjesno ili nesvjesno stavlja preveliki fokus i naglasak, na to će ga stavljati i dijete, pogotovo ako shvati da je to način da zadobije roditeljsku pažnju ili dođe do svog cilja.
Što to znači?

   Nevažno je što govorite, ako vaša neverbalna komunikacija djetetu odašilje drugačije signale. Dijete vas neće čuti, ako mu primjerice govorite da se ne smije bojati doktora i da mora ići na pregled, ako ga se i vi sami bojite i ako je odlazak u ordinaciju i za vas mučno iskustvo. Dijete će "nanjušiti" da se i vi bojite, da ste nesigurni i iskoristit će tu vašu slabost da stvori dodatne probleme i eventualno izbjegne doktora.
Djeca podsvjesno, nikada to nije proračunato i namjerno, iskorištavaju takve situacije kako bi nametnuli svoju volju, istjerali svoju stvar, dobili ono što oni žele. Nije ni čudo da se neki roditelji osjećaju da ih dijete manipulira i ne znaju kako su se uopće doveli u tu situaciju.
Postoji nekoliko područja koja djeca najčešće koriste kako bi provodili svoju volju ili dobili roditeljsku pažnju.
 

1. Odbijanje hrane i problemi prilikom hranjenja

Opsesija svakog roditelja je da dijete mora dovoljno jesti, što zdravije jesti i dobivati preko hrane sve što mu je potrebno za zdrav rast i razvoj. Ako dijete počne odbijati pojedine namirnice (najčešće je to povrće, mlijeko ili meso) roditelj s vremenom postaje nervozan, nemoćan, jadan. Ako se ne radi o bolesti ili poremećaju u prehrani te ako se dijete naglo preobratilo od svejedca do izbirljivca, vjerojatno je u pitanju nadmudrivanje. Kad dijete shvati, a shvati to vrlo brzo, da mamu i tatu njegovo nejedenje izbezumljuje, da mu odjednom pridaju puno veću pažnju kada se sjedne za stol, da je jedenje ili nejedenje oružje kojim može dobiti nešto drugo, malena mudrica itekako će koristiti tu spoznaju i moć da vodu okreće na svoj mlin. Što će roditelj više pažnje i fokusa stavljati na njegovo jedenje ili nejedenje, što će biti zabrinutije i napetije, to će dijete korak po korak pomicati granice i produbljivati problem.
Mali broj roditelja zastane i razmisli: "Zašto se osjećam uspaničeno, zabrinuto i nemoćno?". Odgovor je - zato što vas je strah. U pozadini je uvijek neki roditeljski strah - da će dijete biti gladno, da će mu oslabiti imunitet, da će se zbog toga razboljeti, oslabiti... Taj strah vezan za othranjivanje djeteta je praiskonski i nema se svrhe protiv njega boriti, ali bilo bi ga dobro osvijestiti i u skladu s time početi postupati razumno.
Kada roditelj shvati da se ovdje manipulira njegovim strahom, situaciju može okrenuti preko noći. Prvo i osnovno roditelj može reći: "Dosta mi je borbe. Ne želiš jesti? Ne moraš. Dođi mi kad budeš gladan". Osim riječi i stav roditelja treba se promijeniti od zabrinutog i napetog, prema opuštenom i smirenom. Fokus se treba maknuti s hrane i prihvatiti djetetovu odluku da ne jede. Ali ako ne pojede ručak koji mu je ponuđen, roditelji trebaju biti složni (i svi ukućani koji sudjeluju u brizi za dijete) da se djetetu ne kuha nikakva alternativna hrana, da mu se ne daju u zamjenu slatkiši niti bilo koji ustupak. Važno je djetetu svaki puta ponuditi obrok i uvijek mu iznova ponuditi opciju da poštuje rutinu. Važno je i biti ustrajan dok dijete ne shvati da se neće izvući nikakvim igranjem, pregovaranjem, nadmudrivanjem ili korištenjem vaše slabe točke.
A što je sa strahom? Racionalizirajte ga. Shvatite da je glad urođena potreba i da dijete neće za dan ili dva umrijeti od gladi. Kad doista ogladni, doći će po svoj ručak, večeru ili doručak. Imajte na umu da ste vi roditelj, vi ste odgojitelj i vi postavljate pravila, a takvu poruku trebate odašiljati cijelim svojim bićem, ne samo pustim riječima "jedi, molim te jedi".
 

2. Odbijanje spavanja i problemi sa spavanjem

Ako dijete ne spava, ono postaje razdražljivo, remeti se rutina, sve zajedno može imati posljedice na njegov razvoj, uspjeh u školi, zdravlje. I roditelji u takvim okolnostima ne mogu predahnuti, i oni postaju umorni i razdražljivi i tu se začarani krug zatvara. Spavanje je još jedno područje u kojem mala djeca, ako nisu bolesna ili ako nemaju neki dijagnosticirani zdravstveni problem, često zapravo reagiraju na roditeljske emocije i atmosferu u kući. Kada dijete iznenada počne imati problema sa spavanjem, psiholog će uzrok tražiti u nekim promjenama koje su se u obitelji dogodile. Naime, često se dogodi da roditelji prolaze kroz neku krizu koja izravno ne bi trebala utjecati na dijete ili je dijete uopće ne može shvatiti (bolest nekog člana obitelji, prijatnja gubitka posla, mobing na poslu i slično), ali stres, napetost, strah i nesigurnost kod mame i tate, neverbalnom se komunikacijom jednostavno preslika na bazični osjećaj djeteta. I ono postane nesigurnije, plačljivo, traži puno više pažnje, a sve zato što osjeća da nešto s roditeljem nije u redu.
U ovom slučaju roditelji trebaju razmisliti je li došlo do nekih promjena koje su njih izbacile iz takta ili do pojave negativnih osjećaja koje su možda nehotice prenijeli na dijete. Kada to osvijeste, možda mogu lakše shvatiti zašto je njihovo dijete postalo odjednom razdražljivo i neposlušno kad je spavanje u pitanju.
Kada roditelj "probavi" vlastite strahove i negativne emocije, moći će se smirenije i s više strpljenja i pažnje posvetiti ponovnom uvođenju rutine u život svojih mališana. I to bez puno priče, prisile, upozoravanja i prijetnji.
 

3. Odbijanje odlaska u vrtić ili liječniku

Separacijska anksioznost ili strah od odvajanja od roditelja, vrlo često je samo zrcalni prikaz straha roditelja zbog odvajanja od djeteta. Isto tako, strah od odlaska liječniku vrlo često je na neverbalnoj razini prenesen s roditelja na dijete. Kada dijete osjeti zabrinutost kod mame ili tate, kada osjeti nesigurnost, napetost i strah kod onih koji se brinu o njemu, počet će pružati otpor prema životnim promjenama ili nepoznatim situacijama i ljudima.
Ponekad roditelji uvjeravaju dijete da će mu u vrtiću biti lijepo ili da se nema čega bojati kod doktora, a ni sami u to ne vjeruju te njihova boja glasa, neuvjerljivost, izrazi lica i zamišljenost, djetetu odaju potpuno suprotnu, ali još snažniju poruku od onog što roditelj govori.
Prije bilo kakve velike životne promjene u djetetovoj svakodnevici (polazak u vrtić, odlazak u bolnicu, putovanje roditelja, nova teta čuvalica, prvi odlazak na more bez roditelja i slično), bez obzira koliko ona bila velika ili mala, roditelji trebaju sami sa sobom riješiti da je to dobro za njihovo dijete, da je to normalni tijek života i odrastanja, da se dijete treba socijalizirati ili osamostaliti, naučiti nešto što će mu biti korisno za cijeli život. Tek kad se roditelj riješi vlastitih nesigurnosti, dvojbi i briga, može stati pred dijete i osim verbalno, pokazati mu i svojim stavom i energijom da će sve biti u redu i da se dijete ne treba brinuti.
 

4. Odbijanje suradnje kod svakodnevnih obaveza

Najveći problem za roditelje svakako je neposlušnost djece da učine ono što se od njih traži. Bilo da se radi o pospremanju igračaka, odijevanju, zamolbi da se smire ili da nešto ne rade, mališani će pronaći načina da izbjegnu obavezu ili roditeljsku uputu. Iako si je to teško priznati, korijen ovakvog ponašanja je u popuštanju roditelja i to upravo na neverbalnoj razini. Djeca nisu postala neposlušna ili prgava preko noći. Sigurno se nekad dogodilo da roditelj govori jedno, ali neverbalna poruka i ono što misli su sasvim suprotni i drugačiji.
Na primjer, ako dijete prosipa smokić po podu, a mama mu kaže da to očisti, iako to uopće ne očekuje i već je spremna sama sve počistiti uz pomisao "a što ću njega tako malog sada s tim opterećivati, pa nije to napravio namjerno", dijete će njezine zamolbe početi ignorirati kod svih sličnih situacija. Ili ako tata kaže mališanu da se smiri ili neće dobiti mobitel da igra omiljenu igricu, a onda mu ga ipak stavi u ruke čak i nakon što ga dijete nije poslušalo, time je dao poruku da disciplinskih mjera zapravo nema, da je "slab" na dijete, da samo glumi strogoću i da kad se bilo čime prijeti, to zapravo uopće ne misli.
Kada dijete osjeti da roditelj zapravo ne misli ono što govori, pronaći će načina da zaobiđe i obavezu i kaznu.
Ukoliko žele da se dijete ponaša na određeni način, roditelji ne smiju samo slati prazne poruke, već svojim glasom, držanjem, stavom i cijelim bićem pokazati djetetu da su oni roditelji i da im je stalo da se neka pravila u domu poštuju. No prije no što roditelj odluči biti roditelj i autoritet, mora sebi u glavi jasno postaviti zašto to radi za svoje dijete: "Radim to za njegovo dobro, želim ga dobro odgojiti, važno mi je da obavlja svoje zadatke i bez obzira koliko prosvjedovao, plakao i dramatizirao, na meni je da ga usmjeravam, na meni je da mu određujem granice i da ga osposobim za samostalan život. Ako to od njega zahtijevam, ništa mu od djetinjstva ne oduzimam, ništa mu neće biti i od mojeg vodstva i lekcija može samo profitirati u životu". Kada roditelji to jednom odluče, važno je biti smiren, dosljedan i ustrajan dok djetetu neke obaveze ne prijeđu u naviku i rutinu, pa se o njima više ni ne treba raspravljati. Jelena Kovačić 

mama kćer pixabay

Spoznajom samo dvije činjenice lakše ćete odgajati svoje dijete

<para>Na osjetljivoj bebinoj koži često se mogu uočiti promjene poput prištića, pjegica, madeža ili pak crvenih mrljica, koje često nestaju same od sebe Sve promjene na koži novorođenčadi zapravo su na neki način pokazatelj prilagodbe novom svijetu i privikavanje tijela na novi život izvan maminog trbuha. Sve te promjene zajednički bismo mogli nazvati kožnim diskoloracijama, čiji intenzitet varira od onih jedva primjetnih, pa do malo većih koje mnoge roditelje često mogu zabrinuti.</para>
<para>Diskoloracije se mogu pojaviti u raznim oblicima – pravilne ili nepravilne, „napuhnute“ ili ravne, a boja može varirati od laganog crvenila pa sve do crne ili ljubičaste. Iako je većina njih potpuno bezopasna i s vremenom jednostavno nestaje, neki oblici ipak mogu ukazivati na određene zdravstvene probleme djeteta, te bi na njihov rast, razvoj i eventualne promjene boje trebalo obratiti pozornost i svakodnevno ih pratiti.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Uzrok i tipovi diskoloracija na bebinoj koži</heading4>
<para>
Kada je riječ o diskoloracijama, radi se jednostavno o tjelesnoj pojavi na koju nije moguće utjecati ili pak je predvidjeti i spriječiti. Stručnjaci tako ističu kako nema istine u pričama koje tvrde kako na pojavu madeža, mrlja i pjegica utječe majčina prehrana tijekom trudnoće – uzrok njihove pojave još uvijek je nepoznat. Poznato je tek kako kod male djece nastaju češće nego kod odraslih, budući da je njihova nježna koža osjetljivija na sve promjene koje organizam doživljava.</para>
<para>Sve promjene na koži mogu se svrstati u dvije osnovne kategorije prema načinu nastanka – vaskularne i pigmentacijske.</para>
<para>Vaskularne diskoloracije na koži nastaju kada se krvne žile ispod njene površine ne formiraju na pravilan način. Izvana ta nakupina izgleda kao mrljica crvenkaste do smeđe boje. Također nije neuobičajeno da su ova područja na koži i nabubrena – ovisi o spletu krvnih žila ispod nje. Mrlje na koži kojima je uzrok splet krvnih žila nastaju većinom unutar prvih šest mjeseci djetetovog života. Neke će osoba imati cijelog života, dok se druge s vremenom mogu smanjiti, postati manje vidljive, pa čak i u potpunosti nestati. Kod rutinskog pregleda liječniku treba napomenuti ako je u kratkom vremenu došlo do promjena u veličini ili boji, a posebnu pozornost treba obratiti na diskoloracije koje se nalaze u blizini oka i s vremenom mogu utjecati na kvalitetu vida.</para>
<para>U kategoriju pigmentacijskih mrlja na koži spadaju madeži te mrljice uglavnom tamnijih tonova. One se mogu pojaviti u bilo kojem periodu života, a najčešći su primjer upravo madeži čija pojava ovisi o promjenama u okolini, poput čestog izlaganja kože suncu. Za njih je karakteristično i to da, za razliku od vaskularnih diskoloracija, s vremenom ne nestaju niti se smanjuju. Pigmentacijske mrlje je potrebno pozornije pratiti budući da promjenama mogu ukazivati na neke opasnije bolesti, poput raka kože.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kada posjetiti liječnika</heading4>
<para>
Odmah po pojavi diskoloracije na koži bilo bi dobro da liječnik procjeni o kojoj se vrsti radi, što će većina i učiniti na rutinskom pedijatrijskom pregledu mališana. On će najbolje znati procijeniti treba li na mrljicu na koži obratiti dodatnu pozornost i pomno pratiti njeno daljnje razvijanje i rast. U većini slučajeva mjesta panici ne bi trebalo biti, budući da se radi o normalnoj pojavi kojoj je sklona većina mališana.</para>
<para>U nekim slučajevima bebica sama može nehotice noktićima stvoriti ranicu na mjestu madeža, što može prerasti u veći problem, budući da su takva mjesta na koži iznimno osjetljiva na bilo kakve podražaje. Ako dođe do pojave poput krvarenja, ili pak crvenila oko madeža ili pjegice, to bi mjesto trebalo počistiti gazom i antiseptičkom otopinom, te nazvati liječnika koji će vam dati savjet što i kako dalje.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Tretiranje pojava na bebinoj koži</heading4>
<para>
Sve pigmentacije i pojave na bebinoj koži najčešće se jednostavno – ne diraju. Potrebe za tretiranjem pigmentacije ili madeža nema, osim u slučaju značajnijih promjena u boji ili veličini. Njihova pojava na koži sasvim male djece također je normalna te nema potrebe za izvanrednim odlascima liječniku. Koža mališana, baš kao i odraslih, reagira na razne promjene u okruženju u kojem se nalaze. Kada i bude potrebe za nekim oblikom tretiranja, pouzdajte se u svog pedijatra koji će vam zasigurno na vrijeme na to ukazati.</para>
<para>Što se estetske strane tiče, mrlje na koži mogu utjecati na samopouzdanje mališana kasnije u životu, te je ponekad potrebno tretirati ih laserom kako bi se smanjila njihova uočljivost. Tretman laserom dobro je rješenje za velik broj vaskularnih diskoloracija koje već nakon nekoliko tretmana gotovo u potpunosti nestaju, no rijetko se primjenjuju na maloj djeci ili bebama.</para>
<para> </para>

Madeži, mrlje, pjegice - promjene na bebinoj koži koje ne trebaju zabrinjavati Na osjetljivoj bebinoj koži često se mogu uočiti promjene poput prištića, pjegica, madeža ili pak crvenih mrljica, koje često nestaju same od sebe. Na osjetljivoj bebinoj koži često se mogu uočiti promjene poput prištića, pjegica, madeža ili pak crvenih mrljica, koje često nestaju same od sebe Sve promjene na koži novorođenčadi zapravo su na neki način pokazatelj prilagodbe novom  svijetu i privikavanje tijela na novi život izvan maminog trbuha. Sve te promjene zajednički bismo mogli nazvati kožnim diskoloracijama, čiji intenzitet varira od onih jedva primjetnih, pa do malo većih koje mnoge roditelje često mogu zabrinuti.
Diskoloracije se mogu pojaviti u raznim oblicima – pravilne ili nepravilne, „napuhnute“ ili ravne, a boja može varirati od laganog crvenila pa sve do crne ili ljubičaste. Iako je većina njih potpuno bezopasna i s vremenom jednostavno nestaje, neki oblici ipak mogu ukazivati na određene zdravstvene probleme djeteta, te bi na njihov rast, razvoj i eventualne promjene boje trebalo obratiti pozornost i svakodnevno ih pratiti.
 

Uzrok i tipovi diskoloracija na bebinoj koži

Kada je riječ o diskoloracijama, radi se jednostavno o tjelesnoj pojavi na koju nije moguće utjecati ili pak je predvidjeti i spriječiti. Stručnjaci tako ističu kako nema istine u pričama koje tvrde kako na pojavu madeža, mrlja i pjegica utječe majčina prehrana tijekom trudnoće – uzrok njihove pojave još uvijek je nepoznat. Poznato je tek kako kod male djece nastaju češće nego kod odraslih, budući da je njihova nježna koža osjetljivija na sve promjene koje organizam doživljava.
Sve promjene na koži mogu se svrstati u dvije osnovne kategorije prema načinu nastanka – vaskularne i pigmentacijske.
Vaskularne diskoloracije na koži nastaju kada se krvne žile ispod njene površine ne formiraju na pravilan način. Izvana ta nakupina izgleda kao mrljica crvenkaste do smeđe boje. Također nije neuobičajeno da su ova područja na koži i nabubrena – ovisi o spletu krvnih žila ispod nje. Mrlje na koži kojima je uzrok splet krvnih žila nastaju većinom unutar prvih šest mjeseci djetetovog života. Neke će osoba imati cijelog života, dok se druge s vremenom mogu smanjiti, postati manje vidljive, pa čak i u potpunosti nestati. Kod rutinskog pregleda liječniku treba napomenuti ako je u kratkom vremenu došlo do promjena u veličini ili boji, a posebnu pozornost treba obratiti na diskoloracije koje se nalaze u blizini oka i s vremenom mogu utjecati na kvalitetu vida.
U kategoriju pigmentacijskih mrlja na koži spadaju madeži te mrljice uglavnom tamnijih tonova. One se mogu pojaviti u bilo kojem periodu života, a najčešći su primjer upravo madeži čija pojava ovisi o promjenama u okolini, poput čestog izlaganja kože suncu. Za njih je karakteristično i to da, za razliku od vaskularnih diskoloracija, s vremenom ne nestaju niti se smanjuju. Pigmentacijske mrlje je potrebno pozornije pratiti budući da promjenama mogu ukazivati na neke opasnije bolesti, poput raka kože.
 

Kada posjetiti liječnika

Odmah po pojavi diskoloracije na koži bilo bi dobro da liječnik procjeni o kojoj se vrsti radi, što će većina i učiniti na rutinskom pedijatrijskom pregledu mališana. On će najbolje znati procijeniti treba li na mrljicu na koži obratiti dodatnu pozornost i pomno pratiti njeno daljnje razvijanje i rast. U većini slučajeva mjesta panici ne bi trebalo biti, budući da se radi o normalnoj pojavi kojoj je sklona većina mališana.
U nekim slučajevima bebica sama može nehotice noktićima stvoriti ranicu na mjestu madeža, što može prerasti u veći problem, budući da su takva mjesta na koži iznimno osjetljiva na bilo kakve podražaje. Ako dođe do pojave poput krvarenja, ili pak crvenila oko madeža ili pjegice, to bi mjesto trebalo počistiti gazom i antiseptičkom otopinom, te nazvati liječnika koji će vam dati savjet što i kako dalje.
 

Tretiranje pojava na bebinoj koži

Sve pigmentacije i pojave na bebinoj koži najčešće se jednostavno – ne diraju. Potrebe za tretiranjem pigmentacije ili madeža nema, osim u slučaju značajnijih promjena u boji ili veličini. Njihova pojava na koži sasvim male djece također je normalna te nema potrebe za izvanrednim odlascima liječniku. Koža mališana, baš kao i odraslih, reagira na razne promjene u okruženju u kojem se nalaze. Kada i bude potrebe za nekim oblikom tretiranja, pouzdajte se u svog pedijatra koji će vam zasigurno na vrijeme na to ukazati.
Što se estetske strane tiče, mrlje na koži mogu utjecati na samopouzdanje mališana kasnije u životu, te je ponekad potrebno tretirati ih laserom kako bi se smanjila njihova uočljivost. Tretman laserom dobro je rješenje za velik broj vaskularnih diskoloracija koje već nakon nekoliko tretmana gotovo u potpunosti nestaju, no rijetko se primjenjuju na maloj djeci ili bebama.
  Nataša Vuk 

Birthmark on Asian baby girl legs

Madeži, mrlje, pjegice - promjene na bebinoj koži koje ne trebaju zabrinjavati

<para>Nije lako biti novopečena mama. Od pokušavanja razumijevanja bebinog nerazgovijetnog brbljanja do dešifriranja njihovih promjena ponašanja – sve to je izazov s kojim se majke suočavaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I dok vas ponekad plač vaše bebe može zaista zabrinuti, u drugim trenucima to mogu biti zaista smiješne situacije. A neki su posvetili i cijele stranice smiješnim situacijama zašto mala djeca plaču.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako biste se oraspoložili pogledajte neke od razloga zbog čega bebe iz savršeno smirenih u sekundi prijeđu u gorki plač.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Jer ste ju zagrlili
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kakav grijeh... Vi nikada ne znate što će vašem djetetu biti "okidač" za plač.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Zato što joj se baš plače
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovo se dešava prilično često. U jednom trenutku se smiju, u drugom kreću u plač, u trećem su potpuno mirne, kao da se ništa nije dogodilo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Jer joj je ispala igračka
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ne možete puno učiniti ovdje nego podići igračku ili pokušati smiriti svoju bebicu dok suzdržavate smijeh.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Jer ste ju natjerali da obuče odjeću
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Da, bebice najviše uživaju biti gole.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Jer vas ne može vidjeti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Otiđete u drugu prostoriju na samo minutu i vaša bebcva već urla. Dirljivo, ali i smiješno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Jer je sama htjela jesti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zbunjujuće, zar ne?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Jer ste ju krenuli kupati
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Reakcija govori sve<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. I još puno, puno razloga...
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako postoji puno smiješnih razloga zbog čega bebe plaču, prvo se pobrinite da se zaista ne radi o nečem ozbiljnijem. Evo i kako: prvih 1000 dana u životu vaše bebe su veoma važni. Pobrinite se za njihov razvoj i sagradite njihov imunitet pružajući ima visokokvalitetne proteine iz vašeg mlijeka. Ovo je veoma važno za njihov razvoj i rast.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Izvor: idiva.com</para>

8 smiješnih razloga zašto bebe plaču Zabavite se uz preslatke klince Nije lako biti novopečena mama. Od pokušavanja razumijevanja bebinog nerazgovijetnog brbljanja do dešifriranja njihovih promjena ponašanja – sve to je izazov s kojim se majke suočavaju.
   
I dok vas ponekad plač vaše bebe može zaista zabrinuti, u drugim trenucima to mogu biti zaista smiješne situacije. A neki su posvetili i cijele stranice smiješnim situacijama zašto mala djeca plaču.
   
Kako biste se oraspoložili pogledajte neke od razloga zbog čega bebe iz savršeno smirenih u sekundi prijeđu u gorki plač.
   
   1. Jer ste ju zagrlili
   
 



   
Kakav grijeh... Vi nikada ne znate što će vašem djetetu biti "okidač" za plač.
   
   
   2. Zato što joj se baš plače
   
 



   
Ovo se dešava prilično često. U jednom trenutku se smiju, u drugom kreću u plač, u trećem su potpuno mirne, kao da se ništa nije dogodilo.
   
   
   3. Jer joj je ispala igračka
   
 



   
Ne možete puno učiniti ovdje nego podići igračku ili pokušati smiriti svoju bebicu dok suzdržavate smijeh.
   
   
   4. Jer ste ju natjerali da obuče odjeću
   
 



   
Da, bebice najviše uživaju biti gole.
   
   
   5. Jer vas ne može vidjeti
   
 



   
Otiđete u drugu prostoriju na samo minutu i vaša bebcva već urla. Dirljivo, ali i smiješno.
   
   
   6. Jer je sama htjela jesti
   
 



   
Zbunjujuće, zar ne?
   
   
   7. Jer ste ju krenuli kupati
   
 



   
Reakcija govori sve
   
   
   8. I još puno, puno razloga...
   
 



   
Iako postoji puno smiješnih razloga zbog čega bebe plaču, prvo se pobrinite da se zaista ne radi o nečem ozbiljnijem. Evo i kako: prvih 1000 dana u životu vaše bebe su veoma važni. Pobrinite se za njihov razvoj i sagradite njihov imunitet pružajući ima visokokvalitetne proteine iz vašeg mlijeka. Ovo je veoma važno za njihov razvoj i rast.
 

Izvor: idiva.com M.N. 

8 smiješnih razloga zašto bebe plaču

<para>Uz to, sve što joj je nadohvat ruke (najčešće su to igračke), postaje stvar savršena za žvakanje. Zvuči poznato? Vašem mališanu vjerojatno su počeli izbijati prvi zubići, pojava koje sa sobom nosi neugodan osjećaj s kojim se beba teško snosi.</para>
<para>Prvi zubići počinju rasti uglavnom prije navršene prve godine života. I dok neke bebice na ovu novu pojavu gotovo da i ne reagiraju, velik je broj onih koje će u prvim danima reagirati upravo nervozom i čestim plakanjem. Iako je svaka bebica drugačija, postoji nekoliko univerzalnih znakova po kojima ćete biti sigurni kako vaš mališan ulazi upravo u ovu fazu rasta i razvoja.
</para>
<heading4>Izlučivanje sline i povišena temperatura</heading4>
<para>
Uz već spomenutu nervozu koja uglavnom rezultira epizodom plakanja, pojačano slinjenje još je jedan pokazatelj koji upućuje upravo na izbijanje prvih zubića. Stručnjaci ovu pojavu objašnjavaju time kako slina u usnoj šupljini mališanima pomaže „smiriti“ zubno meso koje je u ovim danima često iritirano i bolno. Česta nuspojava nekontroliranog izlučivanja sline je i osip i crvenilo koje se javlja oko usta i brade. Konzultirajte se s liječnikom koji će u većini slučajeva prepisati blagu mast koja će crvenilo u veoma kratkom roku ublažiti.</para>
<para>Neke bebice teže podnose ovu fazu, pa nije neuobičajeno da se javi i povišena tjelesna temperatura, koja ne bi trebala biti zabrinjavajuća. Uglavnom se radi o neznatno povišenoj temperaturi, koja rijetko prelazi 37.5 stupnjeva. Tek ako temperatura raste prema 38 stupnjeva i ne pada više od tri dana zaredom, potrebno je posjetiti liječnika.
</para>
<heading4>Prve naznake mladih zubića</heading4>
<para>
Već u prvih nekoliko dana, golim je okom moguće vidjeti bebine zubiće ispod tankog sloja zubnog mesa. Upravo ovaj period, netom prije nego “izađu na površinu“, uzrok je bolovima i nelagodi kod mališana. Bebica će si pokušati olakšati stanje stavljanjem igračaka ili komada tkanine u usnu šupljinu. Pomoći mu možete tako da čist komad tkanine namočite u hladnu vodu ili pak igračke namijenjene žvakanju na kratko stavite u hladnjak. Osjećaj hladnoće na zubnom mesu mališanima će, barem privremeno, donijeti znatno olakšanje.
</para>
<heading4>Nesanica i “čupkanje“ uški</heading4>
<para>
Iako je poznato kako se male bebe bude i nekoliko puta tijekom noći, u fazi rasta zubića ove epizode mogu postati i učestalije. To se događa uglavnom zato što su u potrazi za najudobnijim položajem, u kojem neće osjećati iritaciju. Kod mnogih mališana izostaju i tipična popodnevna spavanja, što za roditelje uglavnom znači barem nekoliko neprospavanih tjedana.</para>
<para>Na minimalnu količinu sna većina je roditelja uglavnom spremna, no što je s još jednom neuobičajenom pojavom, a riječ je o potezanju vlastitih ušiju? Da, i ova pomalo čudna radnja može ukazivati upravo na to da su na putu prvi bebini zubići. Stručnjaci objašnjavaju kako rast zubića stimulira cjelokupni živčani sustav na području glave, čiji su završeci zajedno isprepleteni. Stoga vas ne bi trebalo čuditi kad vidite mališana da povlači uši ili pak ručicama češe područje obraza.
</para>
<heading4>Odbijanje hrane</heading4>
<para>
U vrijeme izbijanja prvih zubića, većina bebica već je prešla s dojenja na razne kašice i mekanu hranu. No, nije neuobičajeno da mališani odjednom počnu odbijati takvu vrstu hrane te traže samo majčino mlijeko. Stručnjaci se slažu da im u ovom periodu to ne bi trebalo uskratiti, budući da je riječ o hrani koja ih na neki način tješi prilikom ove, za mališane zbunjujuće i iritirajuće faze.</para>

Obično plakanje ili nešto više? Znakovi koji ukazuju na rast zubića Često se jednostavno dogodi preko noći - vaša do tada mirna bebica ima napadaje nekontroliranog plakanja koji svakog roditelja mogu itekako uplašiti. Uz to, sve što joj je nadohvat ruke (najčešće su to igračke), postaje stvar savršena za žvakanje. Zvuči poznato? Vašem mališanu vjerojatno su počeli izbijati prvi zubići, pojava koje sa sobom nosi neugodan osjećaj s kojim se beba teško snosi.
Prvi zubići počinju rasti uglavnom prije navršene prve godine života. I dok neke bebice na ovu novu pojavu gotovo da i ne reagiraju, velik je broj onih koje će u prvim danima reagirati upravo nervozom i čestim plakanjem. Iako je svaka bebica drugačija, postoji nekoliko univerzalnih znakova po kojima ćete biti sigurni kako vaš mališan ulazi upravo u ovu fazu rasta i razvoja.

Izlučivanje sline i povišena temperatura

Uz već spomenutu nervozu koja uglavnom rezultira epizodom plakanja, pojačano slinjenje još je jedan pokazatelj koji upućuje upravo na izbijanje prvih zubića. Stručnjaci ovu pojavu objašnjavaju time kako slina u usnoj šupljini mališanima pomaže „smiriti“ zubno meso koje je u ovim danima često iritirano i bolno. Česta nuspojava nekontroliranog izlučivanja sline je i osip i crvenilo koje se javlja oko usta i brade. Konzultirajte se s liječnikom koji će u većini slučajeva prepisati blagu mast koja će crvenilo u veoma kratkom roku ublažiti.
Neke bebice teže podnose ovu fazu, pa nije neuobičajeno da se javi i povišena tjelesna temperatura, koja ne bi trebala biti zabrinjavajuća. Uglavnom se radi o neznatno povišenoj temperaturi, koja rijetko prelazi 37.5 stupnjeva. Tek ako temperatura raste prema 38 stupnjeva i ne pada više od tri dana zaredom, potrebno je posjetiti liječnika.

Prve naznake mladih zubića

Već u prvih nekoliko dana, golim je okom moguće vidjeti bebine zubiće ispod tankog sloja zubnog mesa. Upravo ovaj period, netom prije nego “izađu na površinu“, uzrok je bolovima i nelagodi kod mališana. Bebica će si pokušati olakšati stanje stavljanjem igračaka ili komada tkanine u usnu šupljinu. Pomoći mu možete tako da čist komad tkanine namočite u hladnu vodu ili pak igračke namijenjene žvakanju na kratko stavite u hladnjak. Osjećaj hladnoće na zubnom mesu mališanima će, barem privremeno, donijeti znatno olakšanje.

Nesanica i “čupkanje“ uški

Iako je poznato kako se male bebe bude i nekoliko puta tijekom noći, u fazi rasta zubića ove epizode mogu postati i učestalije. To se događa uglavnom zato što su u potrazi za najudobnijim položajem, u kojem neće osjećati iritaciju. Kod mnogih mališana izostaju i tipična popodnevna spavanja, što za roditelje uglavnom znači barem nekoliko neprospavanih tjedana.
Na minimalnu količinu sna većina je roditelja uglavnom spremna, no što je s još jednom neuobičajenom pojavom, a riječ je o potezanju vlastitih ušiju? Da, i ova pomalo čudna radnja može ukazivati upravo na to da su na putu prvi bebini zubići. Stručnjaci objašnjavaju kako rast zubića stimulira cjelokupni živčani sustav na području glave, čiji su završeci zajedno isprepleteni. Stoga vas ne bi trebalo čuditi kad vidite mališana da povlači uši ili pak ručicama češe područje obraza.

Odbijanje hrane

U vrijeme izbijanja prvih zubića, većina bebica već je prešla s dojenja na razne kašice i mekanu hranu. No, nije neuobičajeno da mališani odjednom počnu odbijati takvu vrstu hrane te traže samo majčino mlijeko. Stručnjaci se slažu da im u ovom periodu to ne bi trebalo uskratiti, budući da je riječ o hrani koja ih na neki način tješi prilikom ove, za mališane zbunjujuće i iritirajuće faze. Nataša Vuk 

zubici_Pixabay

Obično plakanje ili nešto više? Znakovi koji ukazuju na rast zubića

<para>Polazak u prvi razred osnovne škole nova je faza u životu djeteta koje je još nesamostalno i ovisno o drugoj osobi. Ma koliko dijete bilo komunikativno i pripremljeno za taj proces, treba oslonac i podršku roditelja. Ono samo nije u stanju organizirati vrijeme, odrediti prioritete ili otići na vrijeme u školu. Prvašić treba potporu roditelja koji su na poslu, a netko ipak treba odraditi njihov posao.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Brigu o sedmogodišnjem djetetu jednostavnije je prepustiti drugoj osobi nego kad se radi o malome djetetu, ali time posao ne prestaje. Polazak u školu ne podrazumijeva samo odlaženje na nastavu, praćenje djeteta od kuće do škole i nazad, nego i pisanje zadaće, učenje, ali izvanškolske aktivnosti; učenje stranih jezika, sportske aktivnosti ili glazbenu školu. Ipak, ne pretjerujte, nije dobro da dijete cijeli dan bude zaposleno. Nužno mu je ostaviti slobodno vrijeme za igru, ali mora znati koje su mu obveze i izvršavati ih u potpunosti. Ukoliko dijete nije samostalno u održavanju higijene i odijevanju, na to treba obratiti posebnu pozornost jer u školi nema tete iz vrtića koja će ‘popraviti štetu’.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ne očekujte da dijete prihvati sva pravila odjednom i razvije navike u prvom tjednu polaska u prvi razred. Trebat će mu vremena da shvati da mu je škola stalna obveza, da se organizira i počne izvršavati svoje dužnosti. Neka će djeca vrlo teško ući u ritam koji nameću školske obveze. Vrlo često poteškoće počinju već jutarnjim buđenjem, zbog toga pazite da dijete na vrijeme ide na spavanje jer prvašiću treba minimalno deset sati sna. Za djetetovo zdravlje, razvoj, intelektulani i tjelesni napredak važna je i prehrana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više na: <ulink url="http://lider.media/lider-trend/nova-skolska-godina-kuca-na-vratima-kako-ohrabriti-prvasica/">http://lider.media/lider-trend/nova-skolska-godina-kuca-na-vratima-kako-ohrabriti-prvasica/</ulink>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: stockimages/Freedigitalphotos.net</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Nova školska godina kuca na vratima. Kako ohrabriti prvašića? Ne očekujte da dijete prihvati sva pravila odjednom i razvije navike u prvom tjednu polaska u prvi razred Polazak u prvi razred osnovne škole nova je faza u životu djeteta koje je još nesamostalno i ovisno o drugoj osobi. Ma koliko dijete bilo komunikativno i pripremljeno za taj proces, treba oslonac i podršku roditelja. Ono samo nije u stanju organizirati vrijeme, odrediti prioritete ili otići na vrijeme u školu. Prvašić treba potporu roditelja koji su na poslu, a netko ipak treba odraditi njihov posao.
   
Brigu o sedmogodišnjem djetetu jednostavnije je prepustiti drugoj osobi nego kad se radi o malome djetetu, ali time posao ne prestaje. Polazak u školu ne podrazumijeva samo odlaženje na nastavu, praćenje djeteta od kuće do škole i nazad, nego i pisanje zadaće, učenje, ali izvanškolske aktivnosti; učenje stranih jezika, sportske aktivnosti ili glazbenu školu. Ipak, ne pretjerujte, nije dobro da dijete cijeli dan bude zaposleno. Nužno mu je ostaviti slobodno vrijeme za igru, ali mora znati koje su mu obveze i izvršavati ih u potpunosti. Ukoliko dijete nije samostalno u održavanju higijene i odijevanju, na to treba obratiti posebnu pozornost jer u školi nema tete iz vrtića koja će ‘popraviti štetu’.
   
Ne očekujte da dijete prihvati sva pravila odjednom i razvije navike u prvom tjednu polaska u prvi razred. Trebat će mu vremena da shvati da mu je škola stalna obveza, da se organizira i počne izvršavati svoje dužnosti. Neka će djeca vrlo teško ući u ritam koji nameću školske obveze. Vrlo često poteškoće počinju već jutarnjim buđenjem, zbog toga pazite da dijete na vrijeme ide na spavanje jer prvašiću treba minimalno deset sati sna. Za djetetovo zdravlje, razvoj, intelektulani i tjelesni napredak važna je i prehrana.
   
   
Više na: http://lider.media/lider-trend/nova-skolska-godina-kuca-na-vratima-kako-ohrabriti-prvasica/


   
Foto: stockimages/Freedigitalphotos.net

   
  Lider.media 

Nova školska godina kuca na vratima. Kako ohrabriti prvašića?

<para>Tako u pojedinim sportovima poput gimnastike, djevojčice već s nepunih 15 godina osvajaju medalje. Stoga ne čudi kako mnogi roditelji postavljaju pitanje – je li i moj mališan sposoban i talentiran za takve uspjehe?</para>
<para>Sasvim je normalno da roditelj želi vidjeti kako njegovo dijete niže uspjehe, no neka djeca jednostavno nisu predodređena za velike rezultate, a mnogima nedostaje i motivacije da se kroz djetinjstvo „drže“ isključivo jednog sporta ili hobija, pa se većina djece već u predškolskoj dobi okušava u nekoliko njih – dok im ne dosadi. Drugi pak uopće ne pokazuju zanimanje za bilo kakav oblik fizičke aktivnosti, no i tada je moguće u svom mališanu probuditi sportski i natjecateljski duh – u svim područjima života.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Problem neodlučnosti</heading4>
<para>
Mnogi klinci jednostavno ne znaju što ih zanima, te u startu odustaju od bilo kakvih pokušaja. Tu nastupaju roditelji, koji ih mogu usmjeriti prema nekom hobiju. Predložite svom mališanu nekoliko sportova ili drugih zanimacija (poput sviranja instrumenata) i neka se okuša u nekoliko njih. Međutim, važno je pustiti mališana da na kraju sam odluči. Gotovo svakom djetetu će se nešto od ponuđenog svidjeti, te nema smisla forsirati, što na kraju može imati negativne posljedice.</para>
<para>Kada dijete jednom odabere čime se želi baviti, logično je da neće u samom startu postići velike rezultate. No, u djetetovoj glavici nije tako jednostavno „posložiti“ činjenicu kako je potrebno mnogo truda da bi se do rezultata i došlo. Roditelji su ovdje važan faktor – hvalite svog mališana nakon svakog treninga, te mu jasno recite kako ste ponosni na trud koji ulaže. Već i sama roditeljska pohvala može djelovati iznimno motivirajuće.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Provjera motivacije i realna očekivanja</heading4>
<para>
Nakon odabira hobija, razgovarajte s mališanom o tome što ga je privuklo njemu te kakva očekivanja ima. Neka dijete samo kaže koji su mu ciljevi, a možete ih zajedno napisati na papir. Kada u jednom trenutku poželi odustati, samo mu spomenite koje je ciljeve naveo kao motivaciju za dalje, bez da izvršavate pritisak na njega.</para>
<para>Iako je djeci sve lakše kad se do rezultata dolazi kroz igru i zabavu, realnost nažalost nije takva. Razgovarajte s mališanom i o tome te mu na jednostavan način probajte objasniti kako je za zapažene rezultate potrebno mnogo truda. Pripremite ga i na sve prepreke koje na tom putu stoje – bez dodatnog uljepšavanja. Kada se po prvi puta s njima suoči, manja je vjerojatnost da će od daljnjeg rada odustati ako je na njih bio pripremljen od početka.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Nije sve u rezultatu</heading4>
<para>
U medijima smo svakodnevno okruženi pričama velikih sportaša koji neumorno osvajaju turnire i prvenstva, te pomiču granice modernog sporta postavljanjem novih rekorda. Velik broj djece se ugleda upravo na njih te se za neke sportove odlučuju isključivo zbog svojih idola. Međutim, svakom je roditelju i više nego jasno kako najuspješniji sportaši ili pak glazbenici današnjice čine tek minimalan postotak svih onih koji su se u istoj stvari okušali, trenirali, posvetili joj se, no jednostavno – nisu uspjeli. Stoga je nerealno očekivati kako će upravo vaš mališan jednoga dana pronaći svoje mjesto u tom elitnom društvu.</para>
<para>Gledajući iz te perspektive, zašto uopće uložiti toliko truda i vremena – kako djetetovog, tako i roditeljskog – u nešto što ne predstavlja siguran uspjeh ili budući karijeru? U cijelom tom procesu, uspjeh je zapravo jedna od manje bitnih stavki na tom putovanju, u čemu se slažu i mnogi sportaši i stručnjaci. Riječ je o kvalitetama koje svaki oblik hobija djetetu usađuje već od malih nogu. Ustrajnost, trud i disciplina samo su neke od odlika koje će, naposljetku, oblikovati mladog čovjeka spremnog na sve životne izazove.
</para>

Njegujmo kod djece olimpijski duh (čak i ako nisu sportaši) Posljednjih godina na svim većim sportskim natjecanjima, uključujući i aktualne Olimpijske igre, svjedočimo pojavi natjecatelja sve mlađe dobi. Tako u pojedinim sportovima poput gimnastike, djevojčice već s nepunih 15 godina osvajaju medalje. Stoga ne čudi kako mnogi roditelji postavljaju pitanje – je li i moj mališan sposoban i talentiran za takve uspjehe?
Sasvim je normalno da roditelj želi vidjeti kako njegovo dijete niže uspjehe, no neka djeca jednostavno nisu predodređena za velike rezultate, a mnogima nedostaje i motivacije da se kroz djetinjstvo „drže“ isključivo jednog sporta ili hobija, pa se većina djece već u predškolskoj dobi okušava u nekoliko njih – dok im ne dosadi. Drugi pak uopće ne pokazuju zanimanje za bilo kakav oblik fizičke aktivnosti, no i tada je moguće u svom mališanu probuditi sportski i natjecateljski duh – u svim područjima života.
 

Problem neodlučnosti

Mnogi klinci jednostavno ne znaju što ih zanima, te u startu odustaju od bilo kakvih pokušaja. Tu nastupaju roditelji, koji ih mogu usmjeriti prema nekom hobiju. Predložite svom mališanu nekoliko sportova ili drugih zanimacija (poput sviranja instrumenata) i neka se okuša u nekoliko njih. Međutim, važno je pustiti mališana da na kraju sam odluči. Gotovo svakom djetetu će se nešto od ponuđenog svidjeti, te nema smisla forsirati, što na kraju može imati negativne posljedice.
Kada dijete jednom odabere čime se želi baviti, logično je da neće u samom startu postići velike rezultate. No, u djetetovoj glavici nije tako jednostavno „posložiti“ činjenicu kako je potrebno mnogo truda da bi se do rezultata i došlo. Roditelji su ovdje važan faktor – hvalite svog  mališana nakon svakog treninga, te mu jasno recite kako ste ponosni na trud koji ulaže. Već i sama roditeljska pohvala može djelovati iznimno motivirajuće.
 

Provjera motivacije i realna očekivanja

Nakon odabira hobija, razgovarajte s mališanom o tome što ga je privuklo njemu te kakva očekivanja ima. Neka dijete samo kaže koji su mu ciljevi, a možete ih zajedno napisati na papir. Kada u jednom trenutku poželi odustati, samo mu spomenite koje je ciljeve naveo kao motivaciju za dalje, bez da izvršavate pritisak na njega.
Iako je djeci sve lakše kad se do rezultata dolazi kroz igru i zabavu, realnost nažalost nije takva. Razgovarajte s mališanom i o tome te mu na jednostavan način probajte objasniti kako je za zapažene rezultate potrebno mnogo truda. Pripremite ga i na sve prepreke koje na tom putu stoje – bez dodatnog uljepšavanja. Kada se po prvi puta s njima suoči, manja je vjerojatnost da će od daljnjeg rada odustati ako je na njih bio pripremljen od početka.
 

Nije sve u rezultatu

U medijima smo svakodnevno okruženi pričama velikih sportaša koji neumorno osvajaju turnire i prvenstva, te pomiču granice modernog sporta postavljanjem novih rekorda. Velik broj djece se ugleda upravo na njih te se za neke sportove odlučuju isključivo zbog svojih idola. Međutim, svakom je roditelju i više nego jasno kako najuspješniji sportaši ili pak glazbenici današnjice čine tek minimalan postotak svih onih koji su se u istoj stvari okušali, trenirali, posvetili joj se, no jednostavno – nisu uspjeli. Stoga je nerealno očekivati kako će upravo vaš mališan jednoga dana pronaći svoje mjesto u tom elitnom društvu.
Gledajući iz te perspektive, zašto uopće uložiti toliko truda i vremena – kako djetetovog, tako i roditeljskog – u nešto što ne predstavlja siguran uspjeh ili budući karijeru? U cijelom tom procesu, uspjeh je zapravo jedna od manje bitnih stavki na tom putovanju, u čemu se slažu i mnogi sportaši i stručnjaci. Riječ je o kvalitetama koje svaki oblik hobija djetetu usađuje već od malih nogu. Ustrajnost, trud i disciplina samo su neke od odlika koje će, naposljetku, oblikovati mladog čovjeka spremnog na sve životne izazove.
 Nataša Vuk 

sport djeca pixabay

Njegujmo kod djece olimpijski duh (čak i ako nisu sportaši)

<para>Svim roditeljima poznato je kako su mala djeca itekako sklona različitim <ulink url="https://klinfortl.hr/roditelji-3/zdravlje/posjekotine-masnice-tretirati-najcesce-djecje-ozljede/">povredama</ulink>, ali i podložna bolestima poput neugodnih viroza i infekcija. U situacijama kada vidite kako vaš mališan osjeća bol i nelagodu, sasvim je razumljivo kako ćete mu pokušati olakšati i pomoći na sve raspoložive načine. Ponekad to znači i hitnu liječničku intervenciju, no kako sa sigurnošću procijeniti treba li mu takva vrsta pomoći, ili je riječ o povredi/bolesti koju je moguće tretirati kod kuće?</para>
<para>Velik broj mama i tata „na prvu“ će u panici reagirati onako kako im se u tom trenutku čini jedino moguće – odlaskom na hitnu ili dežurnom pedijatru. Često se ispostavi kako se s tim odlaskom moglo pričekati neko vrijeme, ili uopće nije bio potreban. Stoga je u takvim situacijama važno ostati priseban i objektivno procijeniti postoji li razlog za hitnom intervencijom. Iako se može činiti kao relativno jednostavan zadatak, svaki roditelj koji se našao u sličnoj situaciji zna kako to i nije tako lako kao što se čini.
</para>
<heading4>Rješavanje problema u udobnosti vlastitog doma</heading4>
<para>
Ozljeda ili iznenadna povišena temperatura – nevažno je, svaki će se roditelj odmah na početku susresti s dilemom što dalje. Ponekad zaista nema razloga „juriti“ liječniku, već je moguće povredu ili pak povišenu temperaturu samostalno sanirati te kasnije objektivno procijeniti je li uopće potrebna stručna intervencija.</para>
<para>Manje povrede poput udarca, površinske posjekotine, te simptomi kao što su kašalj, povišena temperatura ili osip, u većini slučajeva ne zahtijevaju trenutnu intervenciju liječnika. Kod udaraca je važno stavljati obloge na taj dio tijela, dok se posjekotine lako mogu počistiti antiseptičkim otopinama koje se mogu kupiti u ljekarnama, te prekriti čistom gazom kako ne bi bile u doticaju s nečistoćama. Lako ćete i procijeniti radi li se o posjekotini koja zahtijeva šivanje – pritisnite ranu čistom gazom ili krpom, te pričekajte da se krvarenje u potpunosti zaustavi. Ako rana prestane krvariti unutar pola sata, potrebno ju je tek očistiti i zaviti. Straha od infekcije također ne bi trebalo biti ako je mališan uredno cijepljen. Prilikom udarca u glavu probajte na tom mjestu držati što hladniji oblog, a oteklina bi trebala splasnuti u roku od dva dana. Zapamtite kako su vaši mališani puno otporniji na takve nezgode nego što se to čini.</para>
<para>Kada je u pitanju povišena temperatura, a drugih simptoma poput povraćanja ili proljeva nema, probajte za početak „provjerenim metodama“ – kupanjem u mlakoj vodi, stavljanjem obloga i pojačanim unosom tekućine kako ne bi došlo do dehidracije.
</para>
<heading4>Liječnička intervencija</heading4>
<para>
U trenutku kada ste sve navedene metode isprobali no pomaka nema, trebali biste razmisliti o odlasku liječniku. Ako ste pričekali neko vrijeme, velika je vjerojatnost da će vaš liječnik biti na „dužnosti“, te nije potrebno odlaziti na hitnu. U slučaju da i dalje dvojite oko odlaska, probajte nazvati dežurnog pedijatra te ga zamoliti za savjet. U detalje mu opišite simptome te će vam on najbolje znati reći što i kako dalje.</para>
<para>Hitna intervencija u nekim je trenucima neizbježna, a ona uključuje uglavnom povrede kod kojih krvarenje niti nakon pola sata nije stalo, ili kada je došlo do udarca zbog kojeg dijete ne može nesmetano pomicati taj dio tijela. Udarci u glavu bolna su točka svakog roditelja, budući da se na taj dio tijela gleda kao na posebno osjetljiv. Tek ako primijetite simptome poput dezorijentiranosti ili povraćanja, potrebno je otići u bolnicu, jer je moguće da se radi o potresu mozga. Više o povredama glave pisali smo u članku - <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/sve-sto-morate-znati-o-udarcima-u-glavu-kod-beba-djece/">Sve što morate znati o udarcima u glavu kod beba i djece</ulink>.</para>
<para>Kod povišene temperature važno je ima li vaš mališan i popratne simptome poput otežanog disanja i bolova u prsnom košu, povraćanja, proljeva, bolnih i otečenih zglobova te odbijanja bilo kakve tekućine. Također, ako je tjelesna temperatura znatno povišena (obično iznad 39 stupnjeva i ne pada), poželjno je posjetiti liječnika u što kraćem roku.
</para>
<heading4>Kada ste u dilemi</heading4>
<para>
Tanka je granica, pogotovo kod sasvim male djece, između „ozbiljnije“ bolesti ili ozljede, te one koju je relativno lako sanirati kod kuće. Stoga je možda najbolje nazvati dežurnog pedijatra prije nego se odlučite za odlazak u bolnicu. Kod beba taj odlazak može biti samo dodatan stres, umjesto da kod kuće pričekate neko vrijeme i pratite kako će se stanje razvijati.</para>
<para>Kod rutinskog pedijatrijskog pregleda možete upitati liječnika kako u budućnosti postupiti u slučaju nezgode ili nenadane bolesti. On će vas najbolje uputiti u postupak, ali vam i uliti dozu sigurnosti u to što učiniti u takvim trenucima.</para>
<para>I na kraju, vi najbolje poznajete svoje dijete i svaku i najmanju promjenu u njegovom ponašanju, funkcioniranju i zdravstvenom stanju. Nikada ne zanemarujte svoj unutarnji glas i instinkt. Ako procijenite ili posumnjate da nešto nije u redu čak i kad fizički simptomi nisu teški i ozbiljni, odvedite dijete na hitnu. Mama je obično uvijek u pravu i osjeća kod djeteta i ono što se na prvu možda ne vidi.</para>
<para> </para>

Je li vašem mališanu zaista potrebna hitna intervencija liječnika? Svim roditeljima poznato je kako su mala djeca itekako sklona različitim povredama, ali i podložna bolestima poput neugodnih viroza i infekcija. Svim roditeljima poznato je kako su mala djeca itekako sklona različitim povredama, ali i podložna bolestima poput neugodnih viroza i infekcija. U situacijama kada vidite kako vaš mališan osjeća bol i nelagodu, sasvim je razumljivo kako ćete mu pokušati olakšati i pomoći na sve raspoložive načine. Ponekad to znači i hitnu liječničku intervenciju, no kako sa sigurnošću procijeniti treba li mu takva vrsta pomoći, ili je riječ o povredi/bolesti koju je moguće tretirati kod kuće?
Velik broj mama i tata „na prvu“ će u panici reagirati onako kako im se u tom trenutku čini jedino moguće – odlaskom na hitnu ili dežurnom pedijatru. Često se ispostavi kako se s tim odlaskom moglo pričekati neko vrijeme, ili uopće nije bio potreban. Stoga je u takvim situacijama važno ostati priseban i objektivno procijeniti postoji li razlog za hitnom intervencijom. Iako se može činiti kao relativno jednostavan zadatak, svaki roditelj koji se našao u sličnoj situaciji zna kako to i nije tako lako kao što se čini.

Rješavanje problema u udobnosti vlastitog doma

Ozljeda ili iznenadna povišena temperatura – nevažno je, svaki će se roditelj odmah na početku susresti s dilemom što dalje. Ponekad zaista nema razloga „juriti“ liječniku, već je moguće povredu ili pak povišenu temperaturu samostalno sanirati te kasnije objektivno procijeniti  je li uopće potrebna stručna intervencija.
Manje povrede poput udarca, površinske posjekotine, te simptomi kao što su kašalj, povišena temperatura ili osip, u većini slučajeva ne zahtijevaju trenutnu intervenciju liječnika. Kod udaraca je važno stavljati obloge na taj dio tijela, dok se posjekotine lako mogu počistiti antiseptičkim otopinama koje se mogu kupiti u ljekarnama, te prekriti čistom gazom kako ne bi bile u doticaju s nečistoćama. Lako ćete i procijeniti radi li se o  posjekotini koja zahtijeva šivanje – pritisnite ranu čistom gazom ili krpom, te pričekajte da se krvarenje u potpunosti zaustavi. Ako rana prestane krvariti unutar pola sata, potrebno ju je tek očistiti i zaviti. Straha od infekcije također ne bi trebalo biti ako je mališan uredno cijepljen. Prilikom udarca u glavu probajte na tom mjestu držati što hladniji oblog, a oteklina bi trebala splasnuti u roku od dva dana. Zapamtite kako su vaši mališani puno otporniji na takve nezgode nego što se to čini.
Kada je u pitanju povišena temperatura, a drugih simptoma poput povraćanja ili proljeva nema, probajte za početak „provjerenim metodama“ – kupanjem u mlakoj vodi, stavljanjem obloga i pojačanim unosom tekućine kako ne bi došlo do dehidracije.

Liječnička intervencija

U trenutku kada ste sve navedene metode isprobali no pomaka nema, trebali biste razmisliti o odlasku liječniku. Ako ste pričekali neko vrijeme, velika je vjerojatnost da će vaš liječnik biti na „dužnosti“, te nije potrebno odlaziti na hitnu. U slučaju da i dalje dvojite oko odlaska, probajte nazvati dežurnog pedijatra te ga zamoliti za savjet. U detalje mu opišite simptome te će vam on najbolje znati reći što i kako dalje.
Hitna intervencija u nekim je trenucima neizbježna, a ona uključuje uglavnom povrede kod kojih krvarenje niti nakon pola sata nije stalo, ili kada je došlo do udarca zbog kojeg dijete ne može nesmetano pomicati taj dio tijela. Udarci u glavu bolna su točka svakog roditelja, budući da se na taj dio tijela gleda kao na posebno osjetljiv. Tek ako primijetite simptome poput dezorijentiranosti ili povraćanja, potrebno je otići u bolnicu, jer je moguće da se radi o potresu mozga. Više o povredama glave pisali smo u članku - Sve što morate znati o udarcima u glavu kod beba i djece.
Kod povišene temperature važno je ima li vaš mališan i popratne simptome poput otežanog disanja i bolova u prsnom košu, povraćanja, proljeva, bolnih i otečenih zglobova te odbijanja bilo kakve tekućine. Također, ako je tjelesna temperatura znatno povišena (obično iznad 39 stupnjeva i ne pada), poželjno je posjetiti liječnika u što kraćem roku.

Kada ste u dilemi

Tanka je granica, pogotovo kod sasvim male djece, između „ozbiljnije“ bolesti ili ozljede, te one koju je relativno lako sanirati kod kuće. Stoga je možda najbolje nazvati dežurnog pedijatra prije nego se odlučite za odlazak u bolnicu. Kod beba taj odlazak može biti samo dodatan stres, umjesto da kod kuće pričekate neko vrijeme i pratite kako će se stanje razvijati.
Kod rutinskog pedijatrijskog pregleda možete upitati liječnika kako u budućnosti postupiti u slučaju nezgode ili nenadane bolesti. On će vas najbolje uputiti u postupak, ali vam i uliti dozu sigurnosti u to što učiniti u takvim trenucima.
I na kraju, vi najbolje poznajete svoje dijete i svaku i najmanju promjenu u njegovom ponašanju, funkcioniranju i zdravstvenom stanju. Nikada ne zanemarujte svoj unutarnji glas i instinkt. Ako procijenite ili posumnjate da nešto nije u redu čak i kad fizički simptomi nisu teški i ozbiljni, odvedite dijete na hitnu. Mama je obično uvijek u pravu i osjeća kod djeteta i ono što se na prvu možda ne vidi.
  Nataša Vuk 

Mother treats her son skinned knee (Shallow DOF).

Je li vašem mališanu zaista potrebna hitna intervencija liječnika?

<para>U ljetnim mjesecima, odnosno u periodu obiteljskih ljetovanja, nemali broj ljudi stavlja fotografije svoje djece na Facebook Tako možemo vidjeti mališane na plaži, kako jedu sladoled, kako plivaju, u šetnji, u popodnevnom spavancu. Neki roditelji tijekom cijele godine stavljaju fotografije kćerki i sinova na popularnu društvenu mrežu kako bi s prijateljima i obitelji podijelili neke važne i radosne trenutke. Na prvu, u tome nema ništa loše. U redu je ponositi se svojim djetetom, u redu je željeti podijeliti razne uspomene s prijateljima i mnogi se vesele vidjeti i lajkati djecu u raznim zanimljivim životnim situacijama.</para>
<para>No stručnjaci upozoravaju da prije no što stavite fotografiju svog djeteta na Facebook dobro promislite jer time, vjerojatno nesvjesno, ugrožavate njegovu sigurnost.
</para>
<heading4>Pet razloga zašto ne biste trebali stavljati fotografije svoje djece na Facebook:</heading4>
<para>
1. Većina društvenih mreža i aplikacija ima ugrađeno geolociranje na koje pristajemo kada aplikaciju instaliramo na svoj pametni telefon. To znači da će uz postavljanje bilo koje fotografije, Facebook ponuditi i označavanje lokacije na kojoj se nalazi vaša obitelj, odnosno vaša djeca. Čak i ako ne označite gdje se trenutno nalazite, fotografije u sličnom ambijentu ili s prepoznatljivom okolinom, daju vrlo jasnu informaciju gdje se nalazi vaše dijete i gdje ga se može pronaći.</para>
<para>2. Neke fotografije mogu otkriti kojim se hobijima i izvanškolskim aktivnostima bavi vaše dijete i gdje ga se može pronaći barem dva puta tjedno. Isto tako, one mogu otkriti u kojem kvartu živite, pa čak i na kojoj adresi i u kojoj zgradi ili kući, odnosno koji vrtić ili školu pohađaju vaša djeca. Mnogo informacija može se iskonstruirati iz fotografija. Ovdje vrijedi ona poznata "Slika govori tisuću riječi".</para>
<para>3. Fotografije gole ili polugole djece roditeljima i obitelji potpuno su nevine, slatke i simpatične, ali postoje ljudi koji će na njih gledati na potpuno drugačiji način, spremati ih na svoje računalo, preprodavati dalje pojedincima o kojima čitamo u crnim kronikama.</para>
<para>4. Svako dijete je individua i osobnost za sebe te bi bilo najpoštenije pitati dijete želi li da njegove fotografije budu javno objavljene. Naime, roditelji činjenicu da mogu bilo kad i bilo kakvu fotografiju svog djeteta staviti na Facebook uzimaju zdravo za gotovo, dok s druge strane vrlo pomno razmišljaju koju će vlastitu fotografiju objaviti javno. Ne zaboravimo da sve što se objavi javno i na društvenim mrežama, više nikad ne može biti izbrisano. Jednog dana dijete bi se moglo osjećati posramljeno ili ljutito što ste neke njegove fotografije stavili na internet.</para>
<para>5. U trenutku kad roditelj stavi fotografiju svog djeteta na internet ona prestaje biti njihovo vlasništvo i postaje javno. Ne možemo niti naslutiti gdje te fotografije i u čijim rukama završavaju.</para>
<para>Čak i ako roditelji smatraju da su ovi razlozi pretjerivanje i ne vide ništa loše u stavljanju fotografija svoje djece na internet, najmanje što mogu učiniti je da izaberu fotografije koje ne govore ništa o tome gdje se dijete trenutno nalazi, gdje živi i ostale osobne podatke.</para>

Pet razloga zašto ne bi trebali stavljati fotografije djece na Facebook U ljetnim mjesecima, odnosno u periodu obiteljskih ljetovanja, nemali broj ljudi stavlja fotografije svoje djece na Facebook. U ljetnim mjesecima, odnosno u periodu obiteljskih ljetovanja, nemali broj ljudi stavlja fotografije svoje djece na Facebook Tako možemo vidjeti mališane na plaži, kako jedu sladoled, kako plivaju, u šetnji, u popodnevnom spavancu. Neki roditelji tijekom cijele godine stavljaju fotografije kćerki i sinova na popularnu društvenu mrežu kako bi s prijateljima i obitelji podijelili neke važne i radosne trenutke. Na prvu, u tome nema ništa loše. U redu je ponositi se svojim djetetom, u redu je željeti podijeliti razne uspomene s prijateljima i mnogi se vesele vidjeti i lajkati djecu u raznim zanimljivim životnim situacijama.
No stručnjaci upozoravaju da prije no što stavite fotografiju svog djeteta na Facebook dobro promislite jer time, vjerojatno nesvjesno, ugrožavate njegovu sigurnost.

Pet razloga zašto ne biste trebali stavljati fotografije svoje djece na Facebook:

1. Većina društvenih mreža i aplikacija ima ugrađeno geolociranje na koje pristajemo kada aplikaciju instaliramo na svoj pametni telefon. To znači da će uz postavljanje bilo koje fotografije, Facebook ponuditi i označavanje lokacije na kojoj se nalazi vaša obitelj, odnosno vaša djeca. Čak i ako ne označite gdje se trenutno nalazite, fotografije u sličnom ambijentu ili s prepoznatljivom okolinom, daju vrlo jasnu informaciju gdje se nalazi vaše dijete i gdje ga se može pronaći.
2. Neke fotografije mogu otkriti kojim se hobijima i izvanškolskim aktivnostima bavi vaše dijete i gdje ga se može pronaći barem dva puta tjedno. Isto tako, one mogu otkriti u kojem kvartu živite, pa čak i na kojoj adresi i u kojoj zgradi ili kući, odnosno koji vrtić ili školu pohađaju vaša djeca. Mnogo informacija može se iskonstruirati iz fotografija. Ovdje vrijedi ona poznata "Slika govori tisuću riječi".
3. Fotografije gole ili polugole djece roditeljima i obitelji potpuno su nevine, slatke i simpatične, ali postoje ljudi koji će na njih gledati na potpuno drugačiji način, spremati ih na svoje računalo, preprodavati dalje pojedincima o kojima čitamo u crnim kronikama.
4. Svako dijete je individua i osobnost za sebe te bi bilo najpoštenije pitati dijete želi li da njegove fotografije budu javno objavljene. Naime, roditelji činjenicu da mogu bilo kad i bilo kakvu fotografiju svog djeteta staviti na Facebook uzimaju zdravo za gotovo, dok s druge strane vrlo pomno razmišljaju koju će vlastitu fotografiju objaviti javno. Ne zaboravimo da sve što se objavi javno i na društvenim mrežama, više nikad ne može biti izbrisano. Jednog dana dijete bi se moglo osjećati posramljeno ili ljutito što ste neke njegove fotografije stavili na internet.
5. U trenutku kad roditelj stavi fotografiju svog djeteta na internet ona prestaje biti njihovo vlasništvo i postaje javno. Ne možemo niti naslutiti gdje te fotografije i u čijim rukama završavaju.
Čak i ako roditelji smatraju da su ovi razlozi pretjerivanje i ne vide ništa loše u stavljanju fotografija svoje djece na internet, najmanje što mogu učiniti je da izaberu fotografije koje ne govore ništa o tome gdje se dijete trenutno nalazi, gdje živi i ostale osobne podatke. Jelena Kovačić 

drustvene mreze pixabay

Pet razloga zašto ne bi trebali stavljati fotografije djece na Facebook

<para>Odgovor je - centri za bol u mozgu bebe reagiraju na jednak način kao i kod odrasle osobe, što je pokazalo najnovije istraživanje provedeno na prestižnom sveučilištu Oxford. Studija provedena skeniranjem mozga male djece pokazala je da u osjetu boli kod beba ne postoji nikakva razlika od načina na koji bol osjećaju odrasli, potpuno razvijeni ljudi.
</para>
<heading4>Niži prag tolerancije na bol</heading4>
<para>
Znanstvenici su istraživanje proveli na 10 novorođenčadi starosti između jednog i šest dana, a s druge strane su uključili jednak broj zdravih, odraslih osoba u punom „naponu snage“ – starosti između 23 i 36 godina. Tijekom istraživanja, magnetskom rezonancom praćene su reakcije u mozgu na bol. Djecu su liječnici tijekom sna (kako bi spriječili djetetovo pomicanje) lagano „bockali“ na području stopala, stvarajući u tijelu osjećaj nelagode, ali dovoljno blag da ih ne probudi. Odrasle osobe također su podvrgnute istom tretmanu, te su nakon završetka „eksperimenta“ uspoređeni skenovi koji su prikazivali reakcije u mozgu.</para>
<para>Usporedbom skenova bilo je vidljivo kako je kod novorođenčadi na bol reagiralo čak 18 dijelova mozga, dok je kod odraslih u tim trenucima ta brojka bila tek malo veća - 20. Ono što je istraživanje pokazalo je i kako mala djeca imaju znatno niži prag tolerancije na bol nego odrasle osobe. Čak i najmanji podražaj na koži djeteta aktivirao je receptore u mozgu koji su kod odraslih osoba reagirali tek prilikom znatno jačeg podražaja.
</para>
<heading4>Mijenjanje prakse</heading4>
<para>
Znanstvenici ističu kako bi dobiveni nalazi mogli itekako utjecati na pojedine prakse u pedijatriji, a koje se tiču lijekova protiv bolova kod sasvim male djece. Dosadašnja praksa tijekom većih operativnih zahvata uglavnom je uključivala davanje minimalne količine lijekova protiv bolova novorođenčadi, smatrajući ih štetnima za dječji organizam. Još do prije tridesetak godina praksa je bila da se mališanima tijekom operativnog zahvata daju tek neuromuskularni blokatori koji djeluju na način da paraliziraju mišiće u tijelu.
</para>
<heading4>Planovi za budućnost</heading4>
<para>
Budući da je studija pokazala kako ne samo da bebe osjećaju bol na jednak način kao i mi, već su na nju i osjetljivije, znanstvenici na ovom otkriću nemaju namjeru stati. Sljedeći cilj bio bi razviti metode i testove koji bi pokazali koliki je intenzitet boli koju novorođenče osjeća, a samim time bi jednostavnije mogli pratiti djeluju li i kojom brzinom lijekovi protiv bolova. Ovo je istraživanje također pokazalo kako bi se medicina trebala koncentrirati upravo na ovu populaciju koja ne može verbalno objasniti svoje tegobe te bi joj liječnici trebali olakšati svaki trenutak proveden u bolnici.</para>

Nova studija pokazala: Bebe osjećaju bol na jednak način kao i odrasli Jeste li se ikada zapitali na koji način sasvim mala djeca doživljavaju bol ili ostale neugodne podražaje? Odgovor je - centri za bol u mozgu bebe reagiraju na jednak način kao i kod odrasle osobe, što je pokazalo najnovije istraživanje provedeno na prestižnom sveučilištu Oxford. Studija provedena skeniranjem mozga male djece pokazala je da u osjetu boli kod beba ne postoji nikakva razlika od načina na koji bol osjećaju odrasli, potpuno razvijeni ljudi.

Niži prag tolerancije na bol

Znanstvenici su istraživanje proveli na 10 novorođenčadi starosti između jednog i šest dana, a s druge strane su uključili jednak broj zdravih, odraslih osoba u punom „naponu snage“ – starosti između 23 i 36 godina. Tijekom istraživanja, magnetskom rezonancom praćene su reakcije u mozgu na bol. Djecu su liječnici tijekom sna (kako bi spriječili djetetovo pomicanje) lagano „bockali“ na području stopala, stvarajući u tijelu osjećaj nelagode, ali dovoljno blag da ih ne probudi. Odrasle osobe također su podvrgnute istom tretmanu, te su nakon završetka „eksperimenta“ uspoređeni skenovi koji su prikazivali reakcije u mozgu.
Usporedbom skenova bilo je vidljivo kako je kod novorođenčadi na bol reagiralo čak 18 dijelova mozga, dok je kod odraslih u tim trenucima ta brojka bila tek malo veća - 20. Ono što je istraživanje pokazalo je i kako mala djeca imaju znatno niži prag tolerancije na bol nego odrasle osobe. Čak i najmanji podražaj na koži djeteta aktivirao je receptore u mozgu koji su kod odraslih osoba reagirali tek prilikom znatno jačeg podražaja.

Mijenjanje prakse

Znanstvenici ističu kako bi dobiveni nalazi mogli itekako utjecati na pojedine prakse u pedijatriji, a koje se tiču lijekova protiv bolova kod sasvim male djece. Dosadašnja praksa tijekom većih operativnih zahvata uglavnom je uključivala davanje minimalne količine lijekova protiv bolova novorođenčadi, smatrajući ih štetnima za dječji organizam. Još do prije tridesetak godina praksa je bila da se mališanima tijekom operativnog zahvata daju tek neuromuskularni blokatori koji djeluju na način da paraliziraju mišiće u tijelu.

Planovi za budućnost

Budući da je studija pokazala kako ne samo da bebe osjećaju bol na jednak način kao i mi, već su na nju i osjetljivije, znanstvenici na ovom otkriću nemaju namjeru stati. Sljedeći cilj bio bi  razviti metode i testove koji bi pokazali koliki je intenzitet boli koju novorođenče osjeća, a samim time bi jednostavnije mogli pratiti djeluju li i kojom brzinom lijekovi protiv bolova. Ovo je istraživanje također pokazalo kako bi se medicina trebala koncentrirati upravo na ovu populaciju koja ne može verbalno objasniti svoje tegobe te bi joj liječnici trebali olakšati svaki trenutak proveden u bolnici. Nataša Vuk 

plakanje_Pixabay

Nova studija pokazala: Bebe osjećaju bol na jednak način kao i odrasli

<para>Iako velik broj roditelja ponekad razmišlja o ovom „pothvatu“, najčešće ipak odustaju bojeći se kako će djeca reagirati na ideju da mama i tata idu na izlet, ljetovanje ili zimovanje bez njih. Dobar dio roditelja osjeća i grižnju savjesti te se jednostavno ne mogu odvojiti od svoje djece. No, ako su dobro pripremljeni, samostalno putovanje ne treba ostati tek nedostižni san, a odlazak djeci također ne treba predstavljati traumu. Nekoliko dana bez mališana, ma koliko bili privrženi roditeljima, može imati itekako pozitivne učinke na cijelu obitelj.</para>
<para>Vrijeme koje mama i tata provedu "na samo" poboljšava njihov odnos, produbljuje intimu, povjerenje i poštovanje, a sve skupa može imati samo pozitivan dugoročni utjecaj na odgoj i dobrobit njihove djece te općenito da dobru energiju u obitelji.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Djetetov uzrast kao važan faktor</heading2>
<para>
 Priprema djeteta na ostanak kod kuće za vrijeme odlaska na more ili pak na duži put u inozemstvo, uvelike ovisi o njegovom uzrastu. Dok su manja djeca mnogo privrženija roditeljima, kod onih starijih ova odluka neće sa sobom donijeti toliko poteškoća.</para>
<para>
 Strah od odvajanja od roditelja uglavnom se javlja kod djece između šest mjeseci i druge godine života. Za njih, rutina i udobnost na koju su do sada navikli predstavljaju najvažniju stvar na svijetu. To znači da su navikli na to da će mama i tata biti uz njih u svakom trenutku, svakog sata i dana. Kod planiranja putovanja stoga je najvažnije da promjenu osjete što je manje moguće. Možda prvi preduvjet za to bio bi ostanak u vlastitom domu, te pronalazak osobe u koju i djeca imaju povjerenja a koja će ih čuvati. Najčešće su to bake i djedovi koji ionako provode dosta vremena s unukom. Najbolje je upravo njih zamoliti da se na nekoliko dana „presele“ kako bi djeca ostala u svojoj rutini i svom „teritoriju“. Ako baka i djed ne žive u blizini, odnosno roditelji nemaju pouzdanu opciju čuvanja, vjerojatno se niti neće odlučiti na putovanje bez djeteta koje je još uvijek maleno i potpuno ovisno o njima.</para>
<para>
 Djeca predškolske dobi često ne shvaćaju zašto roditelji odlaze na put bez njih. Mnogi od njih to će protumačiti na način da su nešto skrivili, te ih mama i tata kažnjavaju tako da će ih ostaviti kod kuće. Stoga je najvažnije krenuti upravo od toga – na pristupačan način im objasniti i uvjeriti ih kako ništa loše nisu učinili. Dobro je rješenje i prije puta otići barem na kratki izlet zajedno, kao obitelj, a kada dođe vrijeme za odlazak mame i tate, djetetu treba reći kako je sada riječ o drugoj vrsti izleta koji njemu neće biti zanimljiv. S djetetom treba biti iskren i nije potrebno izmišljati priče.</para>
<para>Djeca školske dobi u godinama su kada objektivnije počinju shvaćati svijet oko sebe te i pristup njima mora biti drugačiji. Oni će češće direktno pokazivati svoje nezadovoljstvo vašim odlaskom, ali u smislu žaljenja što i oni neće imati priliku iskusiti ono što ćete vi doživjeti na svome putovanju. Roditeljski pristup u ovoj situaciji može biti ponešto „odrasliji“. Roditelji djetetu trebaju objasniti kako mama i tata jednostavno trebaju malo vremena za sebe.</para>
<para>Neovisno o dobi djeteta, najvažnije je da roditelji pronađu pouzdanu osobu od povjerenja koja će na mališana paziti dok se ne vrate s putovanja.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Priprema za putovanje</heading2>
<para>
Kada roditelji prijeđu ovu prvi, često najneugodniju fazu priopćavanja djetetu kako putuju bez njega, može se početi s konkretnim pripremama za odlazak. To bi značilo uputiti osobu koja će ga čuvati u djetetovu dnevnu rutinu, kako bi mališan što manje osjetio promjenu. Neka ta osoba barem dan prije puta provede veći dio vremena s djetetom, kako bi iz prve ruke vidjela njegov način funkcioniranja i zanimacije kako dan prolazi. Neka obroci budu raspoređeni jednako kao i inače, vrijeme odlaska na spavanje također bi trebalo ostati nepromijenjeno. Ove su stvari važne kako mališani ne bi odjednom bili suočeni s promjenama na više polja.</para>
<para>Osobu također treba uputiti u raspored stvari u kući i važno je ostaviti joj važnije telefonske brojeve „pri ruci“, kao i broj na koji vas u svakom trenutku može kontaktirati.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Bez osjećaja krivnje</heading2>
<para>
Mnogi roditelji će, unatoč iscrpnim pripremama, po odlasku osjećati grižnju savjesti. Pogotovo kada ih na putovanje isprati plač mališana. U ovim trenutcima koncentrirajte se na pozitivne stvari koje vam se putovanjem otvaraju. Za početak, imati ćete vremena samo za sebe (vjerojatno nakon dugo vremena), te ćete se vjerojatno uspjeti naspavati kao što već dugo niste. Dan će vam se također činiti mnogo dužim, što vam ostavlja prostora za neke stvari koje do sada jednostavno niste stizali učiniti. To može biti bezbrižan odlazak u kino ili kazalište, ili jednostavno duga, relaksirajuća šetnja i razgledavanje vašeg odredišta. Zapamtite kako će vam samo nekoliko dana „punjenja baterija“ vratiti energiju, što samo može značiti da ćete po povratku imati više snage i volje za uobičajene obiteljske obaveze i druženje s djetetom. Mališan će to itekako znati cijeniti, a činjenicu da ste nekoliko dana bili odsutni zaboravit će istog trenutka kad se vratite doma i posvetite mu svo vrijeme svijeta.</para>

Mama i tata na putovanju bez djece Svakom roditelju ponekad treba vremena „za sebe“, u što bi spadala i povremena putovanja bez djece. Iako velik broj roditelja ponekad razmišlja o ovom „pothvatu“, najčešće ipak odustaju bojeći se kako će djeca reagirati na ideju da mama i tata idu na izlet, ljetovanje ili zimovanje bez njih. Dobar dio roditelja osjeća i grižnju savjesti te se jednostavno ne mogu odvojiti od svoje djece. No, ako su dobro pripremljeni, samostalno putovanje ne treba ostati tek nedostižni san, a odlazak djeci također ne treba predstavljati traumu. Nekoliko dana bez mališana, ma koliko bili privrženi roditeljima, može imati itekako pozitivne učinke na cijelu obitelj.
Vrijeme koje mama i tata provedu "na samo" poboljšava njihov odnos, produbljuje intimu, povjerenje i poštovanje, a sve skupa može imati samo pozitivan dugoročni utjecaj na odgoj i dobrobit njihove djece te općenito da dobru energiju u obitelji.
 

Djetetov uzrast kao važan faktor

   Priprema djeteta na ostanak kod kuće za vrijeme odlaska na more ili pak na duži put u inozemstvo, uvelike ovisi o njegovom uzrastu. Dok su manja djeca mnogo privrženija roditeljima, kod onih starijih ova odluka neće sa sobom donijeti toliko poteškoća.

   Strah od odvajanja od roditelja uglavnom se javlja kod djece između šest mjeseci i druge godine života. Za njih, rutina i udobnost na koju su do sada navikli predstavljaju najvažniju stvar na svijetu. To znači da su navikli na to da će mama i tata biti uz njih u svakom trenutku, svakog sata i dana. Kod planiranja putovanja stoga je najvažnije da promjenu osjete što je manje moguće. Možda prvi preduvjet za to bio bi ostanak u vlastitom domu, te pronalazak osobe u koju i djeca imaju povjerenja a koja će ih čuvati. Najčešće su to bake i djedovi koji ionako provode dosta vremena s unukom. Najbolje je upravo njih zamoliti da se na nekoliko dana „presele“ kako bi djeca ostala u svojoj rutini i svom „teritoriju“. Ako baka i djed ne žive u blizini, odnosno roditelji nemaju pouzdanu opciju čuvanja, vjerojatno se niti neće odlučiti na putovanje bez djeteta koje je još uvijek maleno i potpuno ovisno o njima.

   Djeca predškolske dobi često ne shvaćaju zašto roditelji odlaze na put bez njih. Mnogi od njih to će protumačiti na način da su nešto skrivili, te ih mama i tata kažnjavaju tako da će ih ostaviti kod kuće. Stoga je najvažnije krenuti upravo od toga – na pristupačan način im objasniti i uvjeriti ih kako ništa loše nisu učinili. Dobro je rješenje i prije puta otići barem na kratki izlet zajedno, kao obitelj, a kada dođe vrijeme za odlazak mame i tate, djetetu treba reći kako je sada riječ o drugoj vrsti izleta koji njemu neće biti zanimljiv. S djetetom treba biti iskren i nije potrebno izmišljati priče.
Djeca školske dobi u godinama su kada objektivnije počinju shvaćati svijet oko sebe te i pristup njima mora biti drugačiji. Oni će češće direktno pokazivati svoje nezadovoljstvo vašim odlaskom, ali u smislu žaljenja što i oni neće imati priliku iskusiti ono što ćete vi doživjeti na svome putovanju. Roditeljski pristup u ovoj situaciji može biti ponešto „odrasliji“. Roditelji djetetu trebaju objasniti kako mama i tata jednostavno trebaju malo vremena za sebe.
Neovisno o dobi djeteta, najvažnije je da roditelji pronađu pouzdanu osobu od povjerenja koja će na mališana paziti dok se ne vrate s putovanja.
 

Priprema za putovanje

Kada roditelji prijeđu ovu prvi, često najneugodniju fazu priopćavanja djetetu kako putuju bez njega, može se početi s konkretnim pripremama za odlazak. To bi značilo uputiti osobu koja će ga čuvati u djetetovu dnevnu rutinu, kako bi mališan što manje osjetio promjenu. Neka ta osoba barem dan prije puta provede veći dio vremena s djetetom, kako bi iz prve ruke vidjela njegov način funkcioniranja i zanimacije kako dan prolazi. Neka obroci budu raspoređeni jednako kao i inače, vrijeme odlaska na spavanje također bi trebalo ostati nepromijenjeno. Ove su stvari važne kako mališani ne bi odjednom bili suočeni s promjenama na više polja.
Osobu također treba uputiti u raspored stvari u kući i važno je ostaviti joj važnije telefonske brojeve „pri ruci“, kao i broj na koji vas u svakom trenutku može kontaktirati.
 

Bez osjećaja krivnje

Mnogi roditelji će, unatoč iscrpnim pripremama, po odlasku osjećati grižnju savjesti. Pogotovo kada ih na putovanje isprati plač mališana. U ovim trenutcima koncentrirajte se na pozitivne stvari koje vam se putovanjem otvaraju. Za početak, imati ćete vremena samo za sebe (vjerojatno nakon dugo vremena), te ćete se vjerojatno uspjeti naspavati kao što već dugo niste. Dan će vam se također činiti mnogo dužim, što vam ostavlja prostora za neke stvari koje do sada jednostavno niste stizali učiniti. To može biti bezbrižan odlazak u kino ili kazalište, ili jednostavno duga, relaksirajuća šetnja i razgledavanje vašeg odredišta. Zapamtite kako će vam samo nekoliko dana „punjenja baterija“ vratiti energiju, što samo može značiti da ćete po povratku imati više snage i volje za uobičajene obiteljske obaveze i druženje s djetetom. Mališan će to itekako znati cijeniti, a činjenicu da ste nekoliko dana bili odsutni zaboravit će istog trenutka kad se vratite doma i posvetite mu svo vrijeme svijeta. Nataša Vuk 

mama i tata snapwire

Mama i tata na putovanju bez djece

<para>Bilo koja osoba koja je ikada u životu pokušala smiriti dijete od kojih tri godine kada je imalo jedno od svojih ispada negodovanja, bijesa, plača sigurno se našla pred većim izazovom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U toj dobi djeca isprobavaju svoje i vaše granice, njihov mali svijet vrti se oko zadovoljavanja njihovih prohtjeva i želja koje ne mogu uvijek biti ispunjene, a sve što nije onako kako žele često završava negodovanjima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Do jedne određene mjere disciplina, poput kraćega samostalnog „hlađenja“ u sobi, može pomoći. Također, često može pomoći skretanje pozornosti na druge stvari, te uklanjanje objekta koji je problematičan ili samog trogodišnjaka s mjesta i od osobe koja njemu „predstavlja“ problem, no što kada ništa ne pomaže?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zato sam odlučila podijeliti jedan konkretan primjer koji je učinkovit, a to je imitiranje ponašanja trogodišnjaka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Moj nećak je bakino najveće zlato, pa prema tome više-manje može raditi gotovo sve i dobiti gotovo sve. U konkretnom slučaju, poslije ručka kod bake dobio je sladoled na štapiću, koji se nakon nekog vremena rastopio i prepolovio na pola i pao na tanjurić. Tu je počela vika i dreka. Nije mu odgovaralo što mu je sladoled prepolovio, a kada ga je baka čak i uspjela nekim čudom spojiti, ni to više nije odgovaralo, plakao je još jače. Nije ga želio jesti žličicom, nego je želio novi. Pokušali smo i s kompletnim oduzimanjem sladoleda, no nije bilo prevelikog učinka, pa je baka čak bila i spremna izvaditi novi sladoled iz hladnjaka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U tom trenutku počela sam imitirati njegovo vrištanje i deranje, naravno bez suza. Sve što je on napravio i rekao, ja sam učinila isto. Prvo je negodovao zbog mojeg ponašanja, a nakon minute počeo mi se smijati i vrlo brzo se smirio. Nakon toga dobio je natrag na tanjuriću već dobro rastopljeni sladoled koji je smazao sa žličicom.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Činjenica je da ovakav princip discipline možda nije pretjerano pedagoški i da se vjerojatno mnogi neće složiti s „tetinim“ alternativnim odgojnim mjerama, ali u tom trenutku ona je bila brza, bezbolna i učinkovita. Slično sam već primijenila i na nećakinji i svaki put učinak je bio pozitivan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Podijelite i vi svoja iskustva u odgojnim mjerama za djecu.</para>

Kako smiriti trogodišnje dijete? Odgojne mjere ne funkcioniraju uvijek s istim učinkom na svoj djeci. Ponekad je potrebno primijeniti alternative… Bilo koja osoba koja je ikada u životu pokušala smiriti dijete od kojih tri godine kada je imalo jedno od svojih ispada negodovanja, bijesa, plača sigurno se našla pred većim izazovom.
   
U toj dobi djeca isprobavaju svoje i vaše granice, njihov mali svijet vrti se oko zadovoljavanja njihovih prohtjeva i želja koje ne mogu uvijek biti ispunjene, a sve što nije onako kako žele često završava negodovanjima.
   
Do jedne određene mjere disciplina, poput kraćega samostalnog „hlađenja“ u sobi, može pomoći. Također, često može pomoći skretanje pozornosti na druge stvari, te uklanjanje objekta koji je problematičan ili samog trogodišnjaka s mjesta i od osobe koja njemu „predstavlja“ problem, no što kada ništa ne pomaže?
   
Zato sam odlučila podijeliti jedan konkretan primjer koji je učinkovit, a to je imitiranje ponašanja trogodišnjaka.
„Moj nećak je bakino najveće zlato, pa prema tome više-manje može raditi gotovo sve i dobiti gotovo sve. U konkretnom slučaju, poslije ručka kod bake dobio je sladoled na štapiću, koji se nakon nekog vremena rastopio i prepolovio na pola i pao na tanjurić. Tu je počela vika i dreka. Nije mu odgovaralo što mu je sladoled prepolovio, a kada ga je baka čak i uspjela nekim čudom spojiti, ni to više nije odgovaralo, plakao je još jače. Nije ga želio jesti žličicom, nego je želio novi. Pokušali smo i s kompletnim oduzimanjem sladoleda, no nije bilo prevelikog učinka, pa je baka čak bila i spremna izvaditi novi sladoled iz hladnjaka.
   
U tom trenutku počela sam imitirati njegovo vrištanje i deranje, naravno bez suza. Sve što je on napravio i rekao, ja sam učinila isto. Prvo je negodovao zbog mojeg ponašanja, a nakon minute počeo mi se smijati i vrlo brzo se smirio. Nakon toga dobio je natrag na tanjuriću već dobro rastopljeni sladoled koji je smazao sa žličicom.“
   
Činjenica je da ovakav princip discipline možda nije pretjerano pedagoški i da se vjerojatno mnogi neće složiti s „tetinim“ alternativnim odgojnim mjerama, ali u tom trenutku ona je bila brza, bezbolna i učinkovita. Slično sam već primijenila i na nećakinji i svaki put učinak je bio pozitivan.
   
Podijelite i vi svoja iskustva u odgojnim mjerama za djecu. vam 

Kako smiriti trogodišnje dijete?

<para>Ova teorija temeljila se na potencijalnim problemima koji izaziva ožiljak i tkivo koje se formira oko jajovoda, a koje nastaje kao posljedica operacije slijepog crijeva. Ovom teorijom odlučili su se pozabaviti stručnjaci s britanskog Sveučilišta Dundee.</para>
<para>Čak 15 godina pratili su medicinske kartone 530.000 žena u Velikoj Britaniji i došli do sljedećih rezultata:
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile slijepo crijevo je 54%
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile krajnike je 53%
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile i slijepo crijevo i krajnike je 59,7%
- postotak trudnoća u grupi žena koje nisu uklonile ni slijepo crijevo niti krajnike je 43,7%.</para>
<para>Ovi rezultati, naravno, ne sugeriraju da uklanjanje crvuljka ili krajnika potpomaže plodnost niti je istraživanje dalo odgovor na pitanje koja je uzročno-posljedična veza. Ono što znanstvenici nagađaju jest da stalne upale krajnike ili upalni procesi na slijepom crijevu opterećuju organizam koji potom reagira smanjenom plodnošću. Kao da tijelo zna da nije vrijeme za trudnoću dok se upalni procesi ne smire.</para>
<para>"Ovo istraživanje ne znači da će uklanjanje crvuljka direktno povisiti plodnost. No ono je potvrdilo da mlade žene koje moraju izvaditi crvuljak, ne trebaju brinuti da će to utjecati na njihovu plodnost", kazao je voditelj studije Sami Shimi.</para>
<para> </para>

Uklanjanje slijepog crijeva ne utječe negativno na ženinu plodnost Godinama su medicinski stručnjaci upozoravali žene da vađenje crvuljka ili slijepog crijeva, kao i krajnika, može negativno utjecati na njihovu plodnost. Ova teorija temeljila se na potencijalnim problemima koji izaziva ožiljak i tkivo koje se formira oko jajovoda, a koje nastaje kao posljedica operacije slijepog crijeva. Ovom teorijom odlučili su se pozabaviti stručnjaci s britanskog Sveučilišta Dundee.
Čak 15 godina pratili su medicinske kartone 530.000 žena u Velikoj Britaniji i došli do sljedećih rezultata:
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile slijepo crijevo je 54%
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile krajnike je 53%
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile i slijepo crijevo i krajnike je 59,7%
- postotak trudnoća u grupi žena koje nisu uklonile ni slijepo crijevo niti krajnike je 43,7%.
Ovi rezultati, naravno, ne sugeriraju da uklanjanje crvuljka ili krajnika potpomaže plodnost niti je istraživanje dalo odgovor na pitanje koja je uzročno-posljedična veza. Ono što znanstvenici nagađaju jest da stalne upale krajnike ili upalni procesi na slijepom crijevu opterećuju organizam koji potom reagira smanjenom plodnošću. Kao da tijelo zna da nije vrijeme za trudnoću dok se upalni procesi ne smire.
"Ovo istraživanje ne znači da će uklanjanje crvuljka direktno povisiti plodnost. No ono je potvrdilo da mlade žene koje moraju izvaditi crvuljak, ne trebaju brinuti da će to utjecati na njihovu plodnost", kazao je voditelj studije Sami Shimi.
  Jelena Kovačić 

trudnica trudnoća pixabay

Uklanjanje slijepog crijeva ne utječe negativno na ženinu plodnost

<para>Sve je veći broj djece koja se od ranih nogu bore s pretilošću Kada roditelji primijete kako je njihovo dijete počelo nakupljati sve više neželjenih kilograma, prva stvar koju će vjerojatno probati smanjiti je šećer. Što se unosa kalorija tiče, izbacivanje šećera je tada i više nego poželjno.</para>
<para>Međutim, mnogi mališani od ranih su dana naučeni na slatkiše, te je gotovo sigurno kako takvu zabranu, u najmanju ruku, neće dobro primiti. Stoga se mnogi roditelji jednostavno odlučuju slatkiše koje njihov mališan jede, zamijeniti relativno sličnima, no bez šećera. No, ponekad i proizvodi na čijim ambalažama piše kako ne sadrže šećer i masti, mogu biti jednako štetni.</para>
<para>
 Što su zaslađivači i čemu služe?
</para>
<para>Umjetni zaslađivači u jelima i pićima imaju jednu funkciju – oponašati šećer, kako okus hrane ne bi bio toliko različit od proizvoda koji ga sadrže. Ove namirnice često se na tržištu reklamiraju kao zdrave i dijetne. Tako danas možemo pronaći zaista velik broj proizvoda koji se zbog zamjene šećera nekim sladilom predstavljaju kao zdravi – od žvakaće gume, do gaziranog soka.</para>
<para>Zaslađivači u hrani mogu biti prirodni, no češće je riječ o onim sintetičkim spojevima, koji mogu biti i do stotinu puta slađi od šećera kojeg ljudi koriste u kućanstvu. Umjetna sladila zaista mogu imati brojne prednosti poput smanjenju rizika od nastanka karijesa, mogu ih koristiti osobe koje boluju od nekog tipa dijabetesa i slično. No, je li njihovim uvođenjem u namirnice zaista riješen i problem debljanja, pogotovo kod djece na koju otpada velik dio potrošnje slatkiša? Stručnjaci su u posljednjih nekoliko istraživanja provedenih na ovom području zaključili kako umjetna sladila ipak nemaju tolike blagodati kao što se mislilo.</para>
<para>
 Umjetna sladila i mršavljenje
</para>
<para>Pravilo koje vrijedi za bilo koju namirnicu, vrijedi i za šećer – u umjerenim količinama ne predstavlja opasnost za organizam. No, upravo se šećer već dugo vremena nalazi na „crnoj listi“ spojeva u hrani koji uzrokuju debljanje. Osobe koje se bore s prekomjernom težinom, tada će iz svoje prehrane najvjerojatnije probati u potpunosti izbaciti šećer, ne razmišljajući o njemu kao spoju koji je ljudskom tijelu, u određenoj količini, itekako potreban.</para>
<para>Posljednjih nekoliko godina mnoga su istraživanja potvrdila kako umjetni zaslađivači potiču kontraefekt i potiču debljanje, pogotovo kod djece. Kako je to moguće kad gotovo niti ne sadrže kalorije? Ovaj fenomen objašnjen je tako da umjetna sladila smanjuju sposobnost organizma da regulira tjelesnu težinu i unos hrane u organizam. Slatki okus na neki način priprema organizam na aktivnost i preradu većih količina hrane koja sadrži taj šećer. Kad taj signal jednom prestane, on dovodi do zbunjivanja organizma koji manje energije ulaže u probavljanje i preradu hrane unijete u organizam.</para>
<para>
 Kako pomoći djeci koja se bore s viškom kilograma?
</para>
<para>Kad su umjetna sladila u pitanju, većina stručnjaka slaže se u jednome – djeca bi ih trebala izbjegavati koliko god je to moguće. Kod pretile djece ne radi se samo o pretjerivanju u unosu šećera, već i ostale hrane koja ga možda ne sadrži u tolikim količinama. Stoga prelazak na dijetni gazirani sok vrlo vjerojatno neće imati nikakav učinak. Budući da se djetetovo tijelo ubrzano razvija, potpuno ukidanje šećera u prehrani, dugoročno bi moglo imati više štete nego koristi.</para>
<para>Stoga, kao roditelj, prvenstveno biste trebali mališanu objasniti zašto danas ne može dobiti tu čokoladu koju toliko voli. Pojasnite mu i kako to ne znači da ju više uopće ne smije jest, no predložite da umjesto nje pojede neko voće. Naravno kako djetetu to i neće biti previše zanimljivo, ali to je pravi trenutak da se vi i vaš mališan bacite u kulinarski pothvat – napravite šarenu voćnu salatu, a voćke možete i izrezati u različitim oblicima - mogućnosti je zaista mnogo. A slatkiše poput čokolada ili grickalica ostavite za jedan „poseban“ dan u tjednu kada ćete svog mališana počastiti.</para>

Umjetni zaslađivači ne rješavaju problem pretilosti kod djece Ubrzan način života, stres i loša prehrana danas ne zaobilaze niti mališane. Sve je veći broj djece koja se od ranih nogu bore s pretilošću. Sve je veći broj djece koja se od ranih nogu bore s pretilošću Kada roditelji primijete kako je njihovo dijete počelo nakupljati sve više neželjenih kilograma, prva stvar koju će vjerojatno probati smanjiti je šećer. Što se unosa kalorija tiče, izbacivanje šećera je tada i više nego poželjno.
Međutim, mnogi mališani od ranih su dana naučeni na slatkiše, te je gotovo sigurno kako takvu zabranu, u najmanju ruku, neće dobro primiti. Stoga se mnogi roditelji jednostavno odlučuju slatkiše koje njihov mališan jede, zamijeniti relativno sličnima, no bez šećera. No, ponekad i proizvodi na čijim ambalažama piše kako ne sadrže šećer i masti, mogu biti jednako štetni.

   Što su zaslađivači i čemu služe?

Umjetni zaslađivači u jelima i pićima imaju jednu funkciju – oponašati šećer, kako okus hrane ne bi bio toliko različit od proizvoda koji ga sadrže. Ove namirnice često se na tržištu reklamiraju kao zdrave i dijetne. Tako danas možemo pronaći zaista velik broj proizvoda koji se zbog zamjene šećera nekim sladilom predstavljaju kao zdravi – od žvakaće gume, do gaziranog soka.
Zaslađivači u hrani mogu biti prirodni, no češće je riječ o onim sintetičkim spojevima, koji mogu biti i do stotinu puta slađi od šećera kojeg ljudi koriste u kućanstvu. Umjetna sladila zaista mogu imati brojne prednosti poput smanjenju rizika od nastanka karijesa, mogu ih koristiti osobe koje boluju od nekog tipa dijabetesa i slično. No, je li njihovim uvođenjem u namirnice zaista riješen i problem debljanja, pogotovo kod djece na koju otpada velik dio potrošnje slatkiša? Stručnjaci su u posljednjih nekoliko istraživanja provedenih na ovom području zaključili kako umjetna sladila ipak nemaju tolike blagodati kao što se mislilo.

   Umjetna sladila i mršavljenje

Pravilo koje vrijedi za bilo koju namirnicu, vrijedi i za šećer – u umjerenim količinama ne predstavlja opasnost za organizam. No, upravo se šećer već dugo vremena nalazi na „crnoj listi“ spojeva u hrani koji uzrokuju debljanje. Osobe koje se bore s prekomjernom težinom, tada će iz svoje prehrane najvjerojatnije probati u potpunosti izbaciti šećer, ne razmišljajući o njemu kao spoju koji je ljudskom tijelu, u određenoj količini, itekako potreban.
Posljednjih nekoliko godina mnoga su istraživanja potvrdila kako umjetni zaslađivači potiču kontraefekt i potiču debljanje, pogotovo kod djece. Kako je to moguće kad gotovo niti ne sadrže kalorije? Ovaj fenomen objašnjen je tako da umjetna sladila smanjuju sposobnost organizma da regulira tjelesnu težinu i unos hrane u organizam. Slatki okus na neki način priprema organizam na aktivnost i preradu većih količina hrane koja sadrži taj šećer. Kad taj signal jednom prestane, on dovodi do zbunjivanja organizma koji manje energije ulaže u probavljanje i preradu hrane unijete u organizam.

   Kako pomoći djeci koja se bore s viškom kilograma?

Kad su umjetna sladila u pitanju, većina stručnjaka slaže se u jednome – djeca bi ih trebala izbjegavati koliko god je to moguće. Kod pretile djece ne radi se samo o pretjerivanju u unosu šećera, već i ostale hrane koja ga možda ne sadrži u tolikim količinama. Stoga prelazak na dijetni gazirani sok vrlo vjerojatno neće imati nikakav učinak. Budući da se djetetovo tijelo ubrzano razvija, potpuno ukidanje šećera u prehrani, dugoročno bi moglo imati više štete nego koristi.
Stoga, kao roditelj, prvenstveno biste trebali mališanu objasniti zašto danas ne može dobiti tu čokoladu koju toliko voli. Pojasnite mu i kako to ne znači da ju više uopće ne smije jest, no predložite da umjesto nje pojede neko voće. Naravno kako djetetu to i neće biti previše zanimljivo, ali to je pravi trenutak da se vi i vaš mališan bacite u kulinarski pothvat – napravite šarenu voćnu salatu, a voćke možete i izrezati u različitim oblicima - mogućnosti je zaista mnogo. A slatkiše poput čokolada ili grickalica ostavite za jedan „poseban“ dan u tjednu kada ćete svog mališana počastiti. Nataša Vuk 

fruit-jelly-539695_960_720

Umjetni zaslađivači ne rješavaju problem pretilosti kod djece

<para>Roditelji koji rade neminovno osjećaju različite stupnjeve krivnje. Nažalost, što je veće grizodušje to ga više neki roditelji pokušavaju nadomjestiti pretjeranim popuštanjem djeci i obasipanjem poklonima kao što su igračke, razne naprave, odjeće s markama i svakakvi slatkiši, ali ne s dovoljno pažnje i discipline.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelji koji rade puno radno vrijeme često ne discipliniraju svoje dijete iz nekoliko razloga:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Smatraju da su s djetetom tako malo da ga ne žele disciplinirati u vrijeme kada su skupa.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Osjećaju krivnju što rade i nisu sa svojim djetetom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Previše su umorni za bilo kakve sukobe pa češće popuštaju (potom osjećaju grižnju savjesti).</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Djeca u svakom slučaju gube. Roditelji su rijetko kod kuće da brinu o njima, a kada i jesu kod kuće, ne provode pravi roditeljski nadzor pa djeca odrastaju očekujući dobiti sve što požele uz nedostatak discipline i nedostatak poštovanja prema roditeljima. To doista ne mora biti tako.</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako biti dobar zaposleni roditelj
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ste u radnom odnosu, najbolji način da ublažite grižnju savjesti jest da ste dobar roditelj u trenucima kada ste sa svojim djetetom. Sjednite uvečer svi zajedno za stol (bez televizije, računala ili mobitela), razgovarajte, potičite lijepo ponašanje za stolom, produbljujte uzajamni odnos, igrajte neku zabavnu igru, pridržavajte se ustaljenog vremena za spavanje. Dob djeteta će diktirati što ćete s njima činiti uvečer.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao zaposleni roditelj morat ćete uzeti u obzir nekoliko stvari:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Dolazite kući umorni na kraju radnog dana.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca žele vašu pažnju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vaš partner također treba pažnju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Valja organizirati i nekakav obrok.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Samo je jedan roditelj kod kuće u vrijeme večere
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako u vrijeme za večeru može kod kuće s manjom djecom biti samo jedan od roditelja, sjednite s njima dok jedu, a vi pričekajte dok vaš partner stigne kući i večerajte s njim/njom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca bi trebala pomoći u postavljanju stola, a valja ih poticati i na pomoć u pripremi jela, koliko god ona jednostavna bila. Roditelji ili samohrani roditelji trebaju sjediti za stolom dok djeca jedu, obraćati im se na nenametljiv, pozitivan način i ispravljati njihovo ponašanje za stolom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad završe dopustite im da odnesu tanjure, operu suđe ili ga stave u perilicu za posuđe. I to je dobro vrijeme za čavrljanje i smijanje s njima. Ako preostaje zajedničkog vremena do uobičajenog odlaska na spavanje, zaigrajte nešto, crtajte ili jednostavno sjednite i razgovarajte zagrljeni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad su svi poprilično umorni, najbolje je da roditelji zagrle djecu i zajedno pogledaju kraći film ili TV program o kojem mogu razgovarati pripremajući se za spavanje. Nemojte, međutim, dopustiti da to prijeđe u naviku jer od redovitog sjedenja ispred televizora nitko nema osobite koristi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Oba roditelja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako oba roditelja stižu kući dovoljno rano, obitelj može večerati zajedno, a oni naizmjenično spremaju djecu za spavanje. Za roditelje koji su izbivali iz kuće cijeli dan veoma je veliko iskušenje da djecu ostave dulje budnom, no radije se držite uhodanog režima spavanja. Tak kada djeca zaspu roditelji mogu imati ono dragocjeno vrijeme samo za sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca se silno vole radovati nečem unaprijed, te bi roditelji trebali na vrijeme planirati zajedničke aktivnosti za vikend i tijekom tjedna razgovarati s djecom o tome. To bi u svakom slučaju trebala biti aktivnost koja ne uključuje kupovinu poklona. Vrijeme provedeno s roditeljima je daleko važnije nego trenutačno zadovoljenje poklonom. Odluka roditelja ovisit će o dobi djece i vremenskim uvjetima, dakle to može biti bilo što od slaganja šatora u dobi ili dvorištu vaše kuće do odlaska na izlet (u zoološki vrt, igralište, planinarenje...).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Približavanjem vikenda djeca će imati nešto čemu će se istinski radovati, stoga je veoma važno da ih ne iznevjerite. Roditelji će bolje spavati i osjećati se manji krivima (a i osjećati manje stresa) kada shvate da je vrijeme koje su proveli s djecom korisno i kvalitetno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako vi provodite slobodno vrijeme sa svojim klincima?
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: Penny Palmano<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
knjiga: "da, molim. hvala!"</para>

Budite dobar roditelj, unatoč tome što puno radite Čak i ako ne provodite puno vremena s njima, bitnija je kvaliteta zajedničko provedenog vremena Roditelji koji rade neminovno osjećaju različite stupnjeve krivnje. Nažalost, što je veće grizodušje to ga više neki roditelji pokušavaju nadomjestiti pretjeranim popuštanjem djeci i obasipanjem poklonima kao što su igračke, razne naprave, odjeće s markama i svakakvi slatkiši, ali ne s dovoljno pažnje i discipline.
   
Roditelji koji rade puno radno vrijeme često ne discipliniraju svoje dijete iz nekoliko razloga:


   
      Smatraju da su s djetetom tako malo da ga ne žele disciplinirati u vrijeme kada su skupa.
   
   
      Osjećaju krivnju što rade i nisu sa svojim djetetom.
   
   
      Previše su umorni za bilo kakve sukobe pa češće popuštaju (potom osjećaju grižnju savjesti).
   


Djeca u svakom slučaju gube. Roditelji su rijetko kod kuće da brinu o njima, a kada i jesu kod kuće, ne provode pravi roditeljski nadzor pa djeca odrastaju očekujući dobiti sve što požele uz nedostatak discipline i nedostatak poštovanja prema roditeljima. To doista ne mora biti tako.


   
   Kako biti dobar zaposleni roditelj
   
   
Ako ste u radnom odnosu, najbolji način da ublažite grižnju savjesti jest da ste dobar roditelj u trenucima kada ste sa svojim djetetom. Sjednite uvečer svi zajedno za stol (bez televizije, računala ili mobitela), razgovarajte, potičite lijepo ponašanje za stolom, produbljujte uzajamni odnos, igrajte neku zabavnu igru, pridržavajte se ustaljenog vremena za spavanje. Dob djeteta će diktirati što ćete s njima činiti uvečer.
   
Kao zaposleni roditelj morat ćete uzeti u obzir nekoliko stvari:


   
      Dolazite kući umorni na kraju radnog dana.
   
   
      Djeca žele vašu pažnju.
   
   
      Vaš partner također treba pažnju.
   
   
      Valja organizirati i nekakav obrok.
   


   
   Samo je jedan roditelj kod kuće u vrijeme večere
   
   
Ako u vrijeme za večeru može kod kuće s manjom djecom biti samo jedan od roditelja, sjednite s njima dok jedu, a vi pričekajte dok vaš partner stigne kući i večerajte s njim/njom.
   
Djeca bi trebala pomoći u postavljanju stola, a valja ih poticati i na pomoć u pripremi jela, koliko god ona jednostavna bila. Roditelji ili samohrani roditelji trebaju sjediti za stolom dok djeca jedu, obraćati im se na nenametljiv, pozitivan način i ispravljati njihovo ponašanje za stolom.
   
Kad završe dopustite im da odnesu tanjure, operu suđe ili ga stave u perilicu za posuđe. I to je dobro vrijeme za čavrljanje i smijanje s njima. Ako preostaje zajedničkog vremena do uobičajenog odlaska na spavanje, zaigrajte nešto, crtajte ili jednostavno sjednite i razgovarajte zagrljeni.
   
Kad su svi poprilično umorni, najbolje je da roditelji zagrle djecu i zajedno pogledaju kraći film ili TV program o kojem mogu razgovarati pripremajući se za spavanje. Nemojte, međutim, dopustiti da to prijeđe u naviku jer od redovitog sjedenja ispred televizora nitko nema osobite koristi.
   
   Oba roditelja
   
   
Ako oba roditelja stižu kući dovoljno rano, obitelj može večerati zajedno, a oni naizmjenično spremaju djecu za spavanje. Za roditelje koji su izbivali iz kuće cijeli dan veoma je veliko iskušenje da djecu ostave dulje budnom, no radije se držite uhodanog režima spavanja. Tak kada djeca zaspu roditelji mogu imati ono dragocjeno vrijeme samo za sebe.
   
Djeca se silno vole radovati nečem unaprijed, te bi roditelji trebali na vrijeme planirati zajedničke aktivnosti za vikend i tijekom tjedna razgovarati s djecom o tome. To bi u svakom slučaju trebala biti aktivnost koja ne uključuje kupovinu poklona. Vrijeme provedeno s roditeljima je daleko važnije nego trenutačno zadovoljenje poklonom. Odluka roditelja ovisit će o dobi djece i vremenskim uvjetima, dakle to može biti bilo što od slaganja šatora u dobi ili dvorištu vaše kuće do odlaska na izlet (u zoološki vrt, igralište, planinarenje...).
   
Približavanjem vikenda djeca će imati nešto čemu će se istinski radovati, stoga je veoma važno da ih ne iznevjerite. Roditelji će bolje spavati i osjećati se manji krivima (a i osjećati manje stresa) kada shvate da je vrijeme koje su proveli s djecom korisno i kvalitetno.
   
   
Kako vi provodite slobodno vrijeme sa svojim klincima?


   
Izvor: Penny Palmano
knjiga: "da, molim. hvala!" Žena.hr 

Budite dobar roditelj, unatoč tome što puno radite

<para>Popularna duda varalica predmet je rasprava kao i većina drugih predmeta vezanih uz bebe Zagovornici smatraju da u njima nema ništa loše, već dapače, smatraju ih boljom opcijom od sisanja primjerice palca ili prstiju, dok protivnici u njoj vide glavnog krivca za nastanak brojnih problema u razvoju djeteta poput stvaranja loše navike, lošeg utjecaja na rast zubi te utjecaja na razvoj govora.
</para>
<heading2>Duda varalica izaziva navikavanje i ovisnost?</heading2>
<para>
Jedan od najčešćih mitova vezanih uz dudu varalicu. Stručnjaci to ne smatraju problemom toliko dugo dok dijete ne traži njezinu cjelodnevnu prisutnost. Smatraju da je u redu ako je njezina upotreba ograničena korištenjem prije odlaska na spavanje ili kad dijete odmara. Kada se dijete kreće ili igra, duda se ne bi trebala nalaziti u ustima jer dijete bi tada trebalo biti dovoljno zabavljeno drugim predmetima ili osobama u svojoj blizini. Duda treba služiti kao utjeha i smirenje prije spavanja, te je dijete tada može prepoznati kao specijalnu "nagradu" prije odlaska na spavanje, a ne kao nešto loše ili posramljujuće.</para>
<para>Stručnjaci dakle smatraju da u dudi nema ništa loše, dokle se koristi racionalno, odnosno dijete ne treba njezinu cjelodnevnu prisutnost.
</para>
<heading2>Jesu li neke dude bolje od drugih?</heading2>
<para>
Iako danas svi proizvođači duda tvrde kako su njihove dude u potpunosti sigurne za razvoj i zdravlje zubi kod djece, neke se uvijek na tržištu ističu kao "bolje". Nijedno istraživanje to nije potvrdilo, dakle i one najskuplje i najjeftinije su jednake što se tiče razvoja zubi kod djece, jer svako dijete "siše" dudu na drugačiji način - odnosno u drugom dijelu usta. Važno je jedino da se koristi duda primjerena za trenutačnu dob djeteta te da bude kupljena u "jednom dijelu", a ne sastavljena od više dijelova jer u tom slučaju dijete bi moglo progutati sitnije dijelove.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Jesu li dude loše za zube i razvoj čeljusti?</heading2>
<para>
Ako se koriste umjereno ne bi trebale imati nikakvog štetnog utjecaja za razvoj zubi ili čeljusti. Naglasak je na umjerenom korištenju, jer može imati utjecaj na razvoj gornje čeljusti i gornjih zubi u slučaju da je dijete konstantno koristi. No generalno gledano, stručnjaci vide više problema u korištenju bočice u krevetu neposredno prije nego dijete zaspi.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Utječe li korištenje dude na razvoj govora?</heading2>
<para>
Kao što je već spomenuto i kod drugih mogućih utjecaja, isto je i s razvojem govora. Ako dijete dudu koristi povremeno, štetnih utjecaja neće biti. Dijete dok se igra i istražuje ne bi trebalo imati potrebe za dudom te stoga bi se i njegov govor trebao najnormalnije razvijati.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Kako se oprostiti od dude?</heading2>
<para>
Iako vam se ponekad vjerojatno čini da se vaše dijete nikad neće oprostiti od svoje voljene dude, kao i s većinom dječjih navika - ona obično nestaje preko noći. Većina djece, ako ne i ranije, ostavi se dude između 3. i 4. godine. Važno je ništa ne forsirati, jer tako se samo stvara otpor i djeca obično tada tek namjerno ne žele prestati. Kada se iz nekog njima poznatog razloga na to odluče, vjerojatno će to učiniti sami i bez prevelike buke. Ako imate osjećaj da se to ipak neće dogoditi pokušajte na nenametljive načine pomoći djetetu. Poneka djeca ostave dudu jer <emphasis>"pošalju je nekom drugom djetetu koje je treba"</emphasis>, zamjene je za neku <emphasis>cool</emphasis> igračku ili slično. Kad dijete samo odluči prestati ili ga uvjerite da se ostavi dude varalice važno je više nikad je ne spominjati, jer inače dijete neće uspjeti shvatiti da mu ne treba i da može sasvim dobro preživjeti i bez nje.</para>
<para> </para>

Istine i mitovi o dudi varalici Neki ih izbjegavaju, neki smatraju nepotrebnim, a neki roditelji olakšanjem i utjehom. Popularna duda varalica predmet je rasprava kao i većina drugih predmeta vezanih uz bebe. Popularna duda varalica predmet je rasprava kao i većina drugih predmeta vezanih uz bebe Zagovornici smatraju da u njima nema ništa loše, već dapače, smatraju ih boljom opcijom od sisanja primjerice palca ili prstiju, dok protivnici u njoj vide glavnog krivca za nastanak brojnih problema u razvoju djeteta poput stvaranja loše navike, lošeg utjecaja na rast zubi te utjecaja na razvoj govora.

Duda varalica izaziva navikavanje i ovisnost?

Jedan od najčešćih mitova vezanih uz dudu varalicu. Stručnjaci to ne smatraju problemom toliko dugo dok dijete ne traži njezinu cjelodnevnu prisutnost. Smatraju da je u redu ako je njezina upotreba ograničena korištenjem prije odlaska na spavanje ili kad dijete odmara. Kada se dijete kreće ili igra, duda se ne bi trebala nalaziti u ustima jer dijete bi tada trebalo biti dovoljno zabavljeno drugim predmetima ili osobama u svojoj blizini. Duda treba služiti kao utjeha i smirenje prije spavanja, te je dijete tada može prepoznati kao specijalnu "nagradu" prije odlaska na spavanje, a ne kao nešto loše ili posramljujuće.
Stručnjaci dakle smatraju da u dudi nema ništa loše, dokle se koristi racionalno, odnosno dijete ne treba njezinu cjelodnevnu prisutnost.

Jesu li neke dude bolje od drugih?

Iako danas svi proizvođači duda tvrde kako su njihove dude u potpunosti sigurne za razvoj i zdravlje zubi kod djece, neke se uvijek na tržištu ističu kao "bolje". Nijedno istraživanje to nije potvrdilo, dakle i one najskuplje i najjeftinije su jednake što se tiče razvoja zubi kod djece, jer svako dijete "siše" dudu na drugačiji način - odnosno u drugom dijelu usta. Važno je jedino da se koristi duda primjerena za trenutačnu dob djeteta te da bude kupljena u "jednom dijelu", a ne sastavljena od više dijelova jer u tom slučaju dijete bi moglo progutati sitnije dijelove.
 

Jesu li dude loše za zube i razvoj čeljusti?

Ako se koriste umjereno ne bi trebale imati nikakvog štetnog utjecaja za razvoj zubi ili čeljusti. Naglasak je na umjerenom korištenju, jer može imati utjecaj na razvoj gornje čeljusti i gornjih zubi u slučaju da je dijete konstantno koristi. No generalno gledano, stručnjaci vide više problema u korištenju bočice u krevetu neposredno prije nego dijete zaspi.
 

Utječe li korištenje dude na razvoj govora?

Kao što je već spomenuto i kod drugih mogućih utjecaja, isto je i s razvojem govora. Ako dijete dudu koristi povremeno, štetnih utjecaja neće biti. Dijete dok se igra i istražuje ne bi trebalo imati potrebe za dudom te stoga bi se i njegov govor trebao najnormalnije razvijati.
 

Kako se oprostiti od dude?

Iako vam se ponekad vjerojatno čini da se vaše dijete nikad neće oprostiti od svoje voljene dude, kao i s većinom dječjih navika - ona obično nestaje preko noći. Većina djece, ako ne i ranije, ostavi se dude između 3. i 4. godine. Važno je ništa ne forsirati, jer tako se samo stvara otpor i djeca obično tada tek namjerno ne žele prestati. Kada se iz nekog njima poznatog razloga na to odluče, vjerojatno će to učiniti sami i bez prevelike buke. Ako imate osjećaj da se to ipak neće dogoditi pokušajte na nenametljive načine pomoći djetetu. Poneka djeca ostave dudu jer "pošalju je nekom drugom djetetu koje je treba", zamjene je za neku cool igračku ili slično. Kad dijete samo odluči prestati ili ga uvjerite da se ostavi dude varalice važno je više nikad je ne spominjati, jer inače dijete neće uspjeti shvatiti da mu ne treba i da može sasvim dobro preživjeti i bez nje.
  Adrijana Bakoš 

duda varalica_pixabay

Istine i mitovi o dudi varalici

<para>Roditelji s malom djecom stoga se uglavnom pridržavaju nekoliko „zlatnih pravila“ koja uključuju izbjegavanje direktnog sunca u razdoblju od 10 ujutro do 5 popodne, obavezno nanošenje kreme sa zaštitnim faktorom pri direktnom izlaganju suncu i slično. Međutim, ponekad misleći da čine najbolje za svog mališana, nisu niti svjesni kako mogu učiniti više štete nego koristi. Riječ je o metodi blokiranja sunca kada ste u šetnji s bebom u kolicima.
</para>
<heading4>
 Skrivene opasnosti
</heading4>
<para>
Šetnja po suncu predstavlja opasnost od UV zraka koje mogu imati negativne posljedice za bebinu osjetljivu kožu. Iako većina kolica koje danas nalazimo na tržištu imaju ugrađeno sjenilo koje štiti dijete od direktnog sunca, mnogi roditelji pokušaju dodatno zaštititi svog mališana prebacivanjem gaze ili dekice preko kolica. Stručnjaci sada upozoravaju kako ova praksa može biti itekako opasna.</para>
<para>Švedski su znanstvenici nedavno predstavili istraživanje u kojem su potvrdili kako prebacivanje bilo kakve tkanine preko kolica u kojima se nalazi dijete, može stvoriti „čep“ koji ne propušta strujanje svježeg zraka. U veoma kratkom roku toplina unutar kolica može značajno narasti, što uzrokuje i rast djetetove tjelesne temperature. Za veoma malu djecu ovo stanje predstavlja svojevrstan tjelesni šok, koji u ekstremnim slučajevima može za posljedicu imati i zatajenje srca!</para>
<para>Kako je u takvim situacijama dijete u potpunosti prekriveno, događa se da roditelji jednostavno ne mogu primijetiti kako se nešto događa, pogotovo kada mališan spava.
</para>
<heading4>
 Koliko temperatura u kolicima može narasti?
</heading4>
<para>
Znanstvenici su, kao potvrdu svoje teorije, napravili i eksperiment koji je samo pokazao zašto prekrivanje dječjih kolica može imati toliko štetne posljedice. Kod kolica ostavljenih na suncu temperatura je unutar njih u početku iznosila nešto malo iznad 22 stupnja. Kada su ih prekrili komadom tkanine, zrak je unutar njih prestao cirkulirati, a temperatura se u samo pola sata popela na opasna 34 stupnja! U ovim je uvjetima tek desetak minuta dovoljno da dođe do točke u kojoj bebino osjetljivo tijelo više ne može kontrolirati vlastitu temperaturu, a koža bez protoka svježeg zraka više jednostavno ne može „disati“ kako bi se tijelo ohladilo.
</para>
<heading4>
 Kako bez opasnosti zaštititi mališana od visokih temperatura i direktnog sunca?
</heading4>
<para>
Stručnjaci savjetuju da krenete od odabira kolica. Neka ona budu u svjetlijim bojama koje će reflektirati svjetlost koja pada na njih te će unutrašnjost i na direktnom suncu biti za nekoliko stupnjeva hladnija nego što je to slučaj s tamnijim bojama. Potražite i modele koji imaju dodatke poput malog pomičnog suncobrana, koji u svakom trenutku možete namjestiti tako da blokira direktnu sunčevu svjetlost.</para>
<para>Za vrućih ljetnih dana pobrinite se da prostor oko djeteta u kolicima ne bude „prenatrpan“ jastucima, dekicama ili igračkama. Vašem će djetetu biti dovoljno udobno i bez njih, a neće blokirati nesmetan protok svježeg zraka.</para>
<para>Bez obzira je li mališan izravno izložen suncu, poželjno je da pri svakom ljetnom izlasku na njegovu kožu nanesete kremu sa zaštitnim faktorom. Dječja koža je znatno osjetljivija nego vaša, te je dovoljan tek kratak boravak na suncu da se pojave posljedice poput crvenila ili neugodnog osipa.</para>
<para>Za kraj zapamtite kako biste prilikom ljetne šetnje svakih desetak minuta trebali provjeriti vašeg mališana u kolicima i uvjeriti se da nije iscrpljen ili da pokazuje znakove dehidracije.</para>

Prekrivanje kolica tkaninom: zaštita od sunca s kojom je potreban oprez Uz brojne mogućnosti zabave i provođenja vremena na otvorenom, ljeto je i doba velikih vrućina koje mogu biti itekako opasne. Roditelji s malom djecom stoga se uglavnom pridržavaju nekoliko „zlatnih pravila“ koja uključuju izbjegavanje direktnog sunca u razdoblju od 10 ujutro do 5 popodne, obavezno nanošenje kreme sa zaštitnim faktorom pri direktnom izlaganju suncu i slično. Međutim, ponekad misleći da čine najbolje za svog mališana, nisu niti svjesni kako mogu učiniti više štete nego koristi. Riječ je o metodi blokiranja sunca kada ste u šetnji s bebom u kolicima.


   Skrivene opasnosti


Šetnja po suncu predstavlja opasnost od UV zraka koje mogu imati negativne posljedice za bebinu osjetljivu kožu. Iako većina kolica koje danas nalazimo na tržištu imaju ugrađeno sjenilo koje štiti dijete od direktnog sunca, mnogi roditelji pokušaju dodatno zaštititi svog mališana prebacivanjem gaze ili dekice preko kolica. Stručnjaci sada upozoravaju kako ova praksa može biti itekako opasna.
Švedski su znanstvenici nedavno predstavili istraživanje u kojem su potvrdili kako prebacivanje bilo kakve tkanine preko kolica u kojima se nalazi dijete, može stvoriti „čep“ koji ne propušta strujanje svježeg zraka. U veoma kratkom roku toplina unutar kolica može značajno narasti, što uzrokuje i rast djetetove tjelesne temperature. Za veoma malu djecu ovo stanje predstavlja svojevrstan tjelesni šok, koji u ekstremnim slučajevima može za posljedicu imati i zatajenje srca!
Kako je u takvim situacijama dijete u potpunosti prekriveno, događa se da roditelji jednostavno ne mogu primijetiti kako se nešto događa, pogotovo kada mališan spava.


   Koliko temperatura u kolicima može narasti?


Znanstvenici su, kao potvrdu svoje teorije, napravili i eksperiment koji je samo pokazao zašto prekrivanje dječjih kolica može imati toliko štetne posljedice. Kod kolica ostavljenih na suncu temperatura je unutar njih u početku iznosila nešto malo iznad 22 stupnja. Kada su ih prekrili komadom tkanine, zrak je unutar njih prestao cirkulirati, a temperatura se u samo pola sata popela na opasna 34 stupnja! U ovim je uvjetima tek desetak minuta dovoljno da dođe do točke u kojoj bebino osjetljivo tijelo više ne može kontrolirati vlastitu temperaturu, a koža bez protoka svježeg zraka više jednostavno ne može „disati“ kako bi se tijelo ohladilo.


   Kako bez opasnosti zaštititi mališana od visokih temperatura i direktnog sunca?


Stručnjaci savjetuju da krenete od odabira kolica. Neka ona budu u svjetlijim bojama koje će reflektirati svjetlost koja pada na njih te će unutrašnjost i na direktnom suncu biti za nekoliko stupnjeva hladnija nego što je to slučaj s tamnijim bojama. Potražite i modele koji imaju dodatke poput malog pomičnog suncobrana, koji u svakom trenutku možete namjestiti tako da blokira direktnu sunčevu svjetlost.
Za vrućih ljetnih dana pobrinite se da prostor oko djeteta u kolicima ne bude „prenatrpan“ jastucima, dekicama ili igračkama. Vašem će djetetu biti dovoljno udobno i bez njih, a neće blokirati nesmetan protok svježeg zraka.
Bez obzira je li mališan izravno izložen suncu, poželjno je da pri svakom ljetnom izlasku na njegovu kožu nanesete kremu sa zaštitnim faktorom. Dječja koža je znatno osjetljivija nego vaša, te je dovoljan tek kratak boravak na suncu da se pojave posljedice poput crvenila ili neugodnog osipa.
Za kraj zapamtite kako biste prilikom ljetne šetnje svakih desetak minuta trebali provjeriti vašeg mališana u kolicima i uvjeriti se da nije iscrpljen ili da pokazuje znakove dehidracije. Nataša Vuk 

child-464439_960_720

Prekrivanje kolica tkaninom: zaštita od sunca s kojom je potreban oprez

<para> Međutim, kada osoba nekoga kritizira, u većini slučajeva joj postaje neugodno jer ne želi izazivati neugodne osjećaje kod drugih – upravo zato teško iskazuje što joj smeta. Neugodno nam je i kada kritiziramo ponašanje svog djeteta. Volimo ga, ne želimo da se loše osjeća i da mu bude neugodno.</para>
<para>Da bi dječje uši na najbolji način čule neugodne i ugodne stvari koje im želimo poručiti, držite se sljedećih pravila:
</para>
<para>
 Uvijek kritizirajte samo ponašanje, a ne osobu i njezine osobine koje ne može promijeniti. Npr. ako dijete ne počisti za sobom, recite mu sljedeće: "Nisi pospremio stol za sobom", a ne "Kakav si ti lijenčina."</para>
<para>
 Budite vrlo konkretni. Morate reći koje vam ponašanje smeta te kad vam je i u kojoj situaciji najviše zasmetalo. Npr., recite sljedeće: "Jutros poslije doručka nisi složio krevet", a ne "Nikad ne učiniš ono što od tebe tražim."</para>
<para>
 Recite jasno i razumljivo. Najbolje je izravno reći što nam smeta i što očekujemo, jer tako najmanje riskiramo da nas osoba neće razumjeti. Npr. bolje je reći " Molim te, sljedeći put otresi blato s cipela ispred kuće, a ne u predsoblju" nego "Joj, samo pospremam za tobom."</para>
<para>
 Neka kritika bude stupnjevita. Ako dijete nešto pogrešno učini i mi to kažemo uobičajenim, mirnim glasom, ono će nas jednako dobro čuti, ako ne i bolje nego kad bismo vrištali na sav glas. Kada djetetu mirno i staloženo kritiziramo, time sami sebi ostavljamo mogućnost da sljedeći put, ako se takvo ponašanje nastavi, povisimo glas i oštrije zahtijevamo promjenu ponašanja. Od djece možemo očekivati da će ponavljati neprihvatljivo ponašanje - nego zato da bih nas naljutila, nego zato što im se to ponašanje sviđa i teško ga napuštaju, kada im se to naredi. Ako ga više puta opomenemo za istu stvar i pritom pokažemo da smo svaki put sve ljući, djetetu će postati jasno da nešto s njegovim ponašanjem nije u redu.</para>
<para>
 Recimo što prije. Kada nam neko ponašanje smeta, trebamo to što prije priopćiti djetetu. Ako se ono ponaša na neželjeni način, a mi u tome sudjelujemo bez riječi, dijete to može shvatiti kao dopuštenje da se tako ponaša. Kada odmah reagiramo, izbjegavamo mogućnost da to zaboravimo ili se ne sjećamo o čemu je u određenom slučaju bila riječ. Ponekad smo umorni, ne da nam se, radije bismo zanemarili ono što dijete čini, no takva nedosljednost dugoročno nam se ne isplati. Naime, izlažemo se riziku da ćemo svaki put sve teže uvjeriti dijete da prekine određeno ponašanje. Ipak, ako od deset situacija jednom ili odmah ne kažemo djetetu što je pogrešno učinilo, to neće dovesti do katastrofe i ono će usprkos tome biti dobro odgojeno.</para>
<para>
 Nikada ne ignorirajmo. Ponekad nas djetetovo ponašanje toliko razočara ili uvrijedi da ne znamo što bismo mu rekli. Prestanemo s njim razgovarati i pretvaramo se da ga ne čujemo. Drugim riječima, ignoriramo ga. Iako je i prekid razgovora oblik poučavanja, dijete će to pogrešno protumačiti. Mi mu želimo poručiti da je prešlo granice dopustivog i da je učinilo nešto pogrešno, a s druge strane dijete ignoriranje shvaća kao znak da ono kao osoba za nas više nije važno i da nije vrijedno naše pažnje. Ignoriranje, dakle, nije pravilan oblik izražavanja nezadovoljstva, jer ga dijete pogrešno razumije. Ako nam njegovo ponašanje smeta, moramo mu to jasno reći kako bi znalo što treba promijeniti.</para>
<para>Ako se budete vodili mišlju da svome djetetu koristite time što ga učite što je ispravno, a što nije, uspjet ćete savladati neugodne osjećaje ili ćete barem naučiti živjeti s njima. Ako ustrajete dok je dijete malo, kasnije ćete u životu osjećati veliko zadovoljstvo gledajući svoju djecu koja su izrasla u zadovoljne, odgovorne i samostalne osobe.</para>

Kako pravilno kritizirati dijete, a da se ono pritom ne uvrijedi? Kritika jest izazivanje neugodnosti kod drugoga, a ta neugodnost je ono što ga motivira na promjenu ponašanja.  Međutim, kada osoba nekoga kritizira, u većini slučajeva joj postaje neugodno jer ne želi izazivati neugodne osjećaje kod drugih – upravo zato teško iskazuje što joj smeta. Neugodno nam je i kada kritiziramo ponašanje svog djeteta. Volimo ga, ne želimo da se loše osjeća i da mu bude neugodno.
Da bi dječje uši na najbolji način čule neugodne i ugodne stvari koje im želimo poručiti, držite se sljedećih pravila:


   Uvijek kritizirajte samo ponašanje, a ne osobu i njezine osobine koje ne može promijeniti. Npr. ako dijete ne počisti za sobom, recite mu sljedeće: "Nisi pospremio stol za sobom", a ne "Kakav si ti lijenčina."

   Budite vrlo konkretni. Morate reći koje vam ponašanje smeta te kad vam je i u kojoj situaciji najviše zasmetalo. Npr., recite sljedeće: "Jutros poslije doručka nisi složio krevet", a ne "Nikad ne učiniš ono što od tebe tražim."

   Recite jasno i razumljivo. Najbolje je izravno reći što nam smeta i što očekujemo, jer tako najmanje riskiramo da nas osoba neće razumjeti. Npr. bolje je reći " Molim te, sljedeći put otresi blato s cipela ispred kuće, a ne u predsoblju" nego "Joj, samo pospremam za tobom."

   Neka kritika bude stupnjevita. Ako dijete nešto pogrešno učini i mi to kažemo uobičajenim, mirnim glasom, ono će nas jednako dobro čuti, ako ne i bolje nego kad bismo vrištali na sav glas. Kada djetetu mirno i staloženo kritiziramo, time sami sebi ostavljamo mogućnost da sljedeći put, ako se takvo ponašanje nastavi, povisimo glas i oštrije zahtijevamo promjenu ponašanja. Od djece možemo očekivati da će ponavljati neprihvatljivo ponašanje - nego zato da bih nas naljutila, nego zato što im se to ponašanje sviđa i teško ga napuštaju, kada im se to naredi. Ako ga više puta opomenemo za istu stvar i pritom pokažemo da smo svaki put sve ljući, djetetu će postati jasno da nešto s njegovim ponašanjem nije u redu.

   Recimo što prije. Kada nam neko ponašanje smeta, trebamo to što prije priopćiti djetetu. Ako se ono ponaša na neželjeni način, a mi u tome sudjelujemo bez riječi, dijete to može shvatiti kao dopuštenje da se tako ponaša. Kada odmah reagiramo, izbjegavamo mogućnost da to zaboravimo ili se ne sjećamo o čemu je u određenom slučaju bila riječ. Ponekad smo umorni, ne da nam se, radije bismo zanemarili ono što dijete čini, no takva nedosljednost dugoročno nam se ne isplati. Naime, izlažemo se riziku da ćemo svaki put sve teže uvjeriti dijete da prekine određeno ponašanje. Ipak, ako od deset situacija jednom ili odmah ne kažemo djetetu što je pogrešno učinilo, to neće dovesti do katastrofe i ono će usprkos tome biti dobro odgojeno.

   Nikada ne ignorirajmo. Ponekad nas djetetovo ponašanje toliko razočara ili uvrijedi da ne znamo što bismo mu rekli.  Prestanemo s njim razgovarati i pretvaramo se da ga ne čujemo. Drugim riječima, ignoriramo ga. Iako je i prekid razgovora oblik poučavanja, dijete će to pogrešno protumačiti. Mi mu želimo poručiti da je prešlo granice dopustivog i da je učinilo nešto pogrešno, a s druge strane dijete ignoriranje shvaća kao znak da ono kao osoba za nas više nije važno i da nije vrijedno naše pažnje. Ignoriranje, dakle, nije pravilan oblik izražavanja nezadovoljstva, jer ga dijete pogrešno razumije. Ako nam njegovo ponašanje smeta, moramo mu to jasno reći kako bi znalo što treba promijeniti.
Ako se budete vodili mišlju da svome djetetu koristite time što ga učite što je ispravno, a što nije, uspjet ćete savladati neugodne osjećaje ili ćete barem naučiti živjeti s njima. Ako ustrajete dok je dijete malo, kasnije ćete u životu osjećati veliko zadovoljstvo gledajući svoju djecu koja su izrasla u zadovoljne, odgovorne i samostalne osobe. Petra Majetić 

djeca_kritika_pixabay

Kako pravilno kritizirati dijete, a da se ono pritom ne uvrijedi?

<para>.</para>
<para>
 Brojna su provedena istraživanja ukazala da su za dobru prilagodbu djeteta na bolničko liječenje i preveniranje emocionalnih poteškoća kao reakcije na hospitalizaciju, važni prisutnost roditelja, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/moje-zlato-mora-ostati-u-bolnici-na-sto-sve-trebam-misliti/">priprema djeteta za ostanak u bolnici</ulink> te prilagodba bolničkog okruženja i postupaka zdravstvenog osoblja s obzirom na razvojnu dob i potrebe djeteta.</para>
<para>Odvajanje od roditelja predstavlja stres za svako dijete, a intenzitet stresa ovisi o njegovoj razvojnoj dobi, osobinama i temperamentu te o trajanju liječenja odnosno dužine odvojenosti od roditelja. Najnepovoljnijom fazom za hospitalizaciju smatra se dob od oko šest mjeseci do četiri godine, kada je najintenzivniji razvoj privrženosti između roditelja i djeteta.
</para>
<heading2>Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>djetetu trebate ukratko objasniti što će se s njim događati (vađenje krvi, mjerenje temperature, medicinski pregledi, snimanja itd.)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nemojte mu davati lažna obećanja vezana uz duljinu boravka u bolnici jer to može izazvati silno razočaranje i osjećaj bespomoćnosti kada se očekivani rok produlji</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pokušajte mu što detaljnije opisati bolnicu, sobu u kojoj će biti smješteno, liječnika koji će se za njega brinuti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nemojte govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, pokušajte ga uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pokušajte pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Što (ne) treba napraviti?</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>uspostavite dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>u suradnji s djetetom pripremite njegove stvari i ponesite njegovu najdražu igračku koja će umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ostanite s djetetom dok se ne smjesti u bolnički krevetić jer to pridonosi osjećaju djetetove sigurnosti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kad dovedete dijete na Odjel, nikako nemojte otići, a da se ne pozdravite s djetetom i ne kažete mu kad ćete ponovno doći i da ćete ga odvesti kući čim se izliječi.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>nužno je dijete posjećivati svaki dan, a ako je to nemoguće, preporučuju se telefonski pozivi u poslijepodnevnim satima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>svakodnevne posjete nisu uvijek moguće svim roditeljima, stoga djetetu treba reći ako ga se neće moći posjetiti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ponašanje za vrijeme posjeta treba prilagoditi stanju malog bolesnika (igrati se s njim ako se dobro osjeća, pokušati zainteresirati za igru i djecu koja taj dan nemaju posjete i sl.)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne sažalijevati dijete</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pohvalite dijete kad god za to imate prigodu (za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>s djetetom treba pravodobno razgovarati kako biste ga pripremili za svoj odlazak kući</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>informirajte se redovito kod liječnika i sestre o stanju vašeg djeteta</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>vaš odlazak nakon posjeta u prvim je danima najčešće praćen suzama, dopustite djetetu da se isplače, nemojte ga ismijavati ili mu se rugati (bez obzira koliko je “veliko”)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Kako pomoći djetetu da se nosi s ostankom brata ili sestre u bolnici?</heading2>
<para>
Briga o bolesnom djetetu, rastanku od roditelja i promjena rutine mogu utjecati na dijete, stoga je važno razgovarati s djecom o zdravlju brata ili sestre dajući mu iskrene informacije. Omogućite im da pitaju i izražavaju svoje osjećaje. Dok je vaše dijete u bolnici, uzmite malo vremena samo za zdravu djecu kako bi s njima kvalitetno proveli vrijeme. Kada je potrebno da boravite u bolnici, zamolite nekoga kome vjerujete vi i vaša djeca da se pobrine za zdravu djecu. Nazovite mališane kad god je to moguće i pobrinite se da se braća i sestre međusobno susreću.
</para>
<heading2>Povratak djeteta iz bolnice</heading2>
<para>
Za dolazak djeteta iz bolnice treba provesti pripremu isto kao i za boravak u bolnici. Pitajte članove tima koji su sudjelovali u njezi djeteta o lijekovima i njegovanju nakon povratka kući. Ostanak u bolnici, bolest, iskustvo liječenja, sve to ima utjecaj na vrijeme potrebno da se dijete vrati u rutinu. Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Vaše ponašanje ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti. Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem.</para>

Kako djetetu olakšati boravak u bolnici? Boravak u bolnici stresno je i zastrašujuće iskustvo svakome, a ponajviše djeci koja imaju specifično poimanje i vremena i bolesti pa se njihov odnos prema liječenju, ponašanje za vrijeme liječenja i doživljaj vrlo razlikuju od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli .

   Brojna su provedena istraživanja ukazala da su za dobru prilagodbu djeteta na bolničko liječenje i preveniranje emocionalnih poteškoća kao reakcije na hospitalizaciju, važni prisutnost roditelja, priprema djeteta za ostanak u bolnici te prilagodba bolničkog okruženja i postupaka zdravstvenog osoblja s obzirom na razvojnu dob i potrebe djeteta.
Odvajanje od roditelja predstavlja stres za svako dijete, a intenzitet stresa ovisi o njegovoj razvojnoj dobi, osobinama i temperamentu te o trajanju liječenja odnosno dužine odvojenosti od roditelja. Najnepovoljnijom fazom za hospitalizaciju smatra se dob od oko šest mjeseci do četiri godine, kada je najintenzivniji razvoj privrženosti između roditelja i djeteta.

Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?

   
      djetetu trebate ukratko objasniti što će se s njim događati (vađenje krvi, mjerenje temperature, medicinski pregledi, snimanja itd.)
   
   
      nemojte mu davati lažna obećanja vezana uz duljinu boravka u bolnici jer to može izazvati silno razočaranje i osjećaj bespomoćnosti kada se očekivani rok produlji
   
   
      pokušajte mu što detaljnije opisati bolnicu, sobu u kojoj će biti smješteno, liječnika koji će se za njega brinuti
   
   
      nemojte govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, pokušajte ga uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško
   
   
      pokušajte pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim
   

Što (ne) treba napraviti?

   
      uspostavite dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje
   
   
      u suradnji s djetetom pripremite njegove stvari i ponesite njegovu najdražu igračku koja će umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja
   
   
      ostanite s djetetom dok se ne smjesti u bolnički krevetić jer to pridonosi osjećaju djetetove sigurnosti
   
   
      kad dovedete dijete na Odjel, nikako nemojte otići, a da se ne pozdravite s djetetom i ne kažete mu kad ćete ponovno doći i da ćete ga odvesti kući čim se izliječi.
   

Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?

   
      nužno je dijete posjećivati svaki dan, a ako je to nemoguće, preporučuju se telefonski pozivi u poslijepodnevnim satima
   
   
      svakodnevne posjete nisu uvijek moguće svim roditeljima, stoga djetetu treba reći ako ga se neće moći posjetiti
   
   
      ponašanje za vrijeme posjeta treba prilagoditi stanju malog bolesnika (igrati se s njim ako se dobro osjeća, pokušati zainteresirati za igru i djecu koja taj dan nemaju posjete i sl.)
   
   
      ne sažalijevati dijete
   
   
      pohvalite dijete kad god za to imate prigodu (za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.)
   
   
      s djetetom treba pravodobno razgovarati kako biste ga pripremili za svoj odlazak kući
   
   
      informirajte se redovito kod liječnika i sestre o stanju vašeg djeteta
   
   
      vaš odlazak nakon posjeta u prvim je danima najčešće praćen suzama, dopustite djetetu da se isplače, nemojte ga ismijavati ili mu se rugati (bez obzira koliko je “veliko”)
   
   
      klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!
   
   
      važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti
   

Kako pomoći djetetu da se nosi s ostankom brata ili sestre u bolnici?

Briga o bolesnom djetetu, rastanku od roditelja i promjena rutine mogu utjecati na dijete, stoga je važno razgovarati s djecom o zdravlju brata ili sestre dajući mu iskrene informacije. Omogućite im da pitaju i izražavaju svoje osjećaje. Dok je vaše dijete u bolnici, uzmite malo vremena samo za zdravu djecu kako bi s njima kvalitetno proveli vrijeme. Kada je potrebno da boravite u bolnici, zamolite nekoga kome vjerujete vi i vaša djeca da se pobrine za zdravu djecu. Nazovite mališane kad god je to moguće i pobrinite se da se braća i sestre međusobno susreću.

Povratak djeteta iz bolnice

Za dolazak djeteta iz bolnice treba provesti pripremu isto kao i za boravak u bolnici. Pitajte članove tima koji su sudjelovali u njezi djeteta o lijekovima i njegovanju nakon povratka kući. Ostanak u bolnici, bolest, iskustvo liječenja, sve to ima utjecaj na vrijeme potrebno da se dijete vrati u rutinu. Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Vaše ponašanje ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti. Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem. Petra Majetić 

I'm much more trusful now

Kako djetetu olakšati boravak u bolnici?

<para>Kod majki koje su rodile carskim rezom, taj je oporavak nešto duži budući da je ovdje riječ o operacijskom zahvatu koji sa sobom uvijek nosi potencijalni rizik od mogućih komplikacija. I dok je velik dio budućih majki upoznat sa samim procesom carskog reza, što poslije njega? Kako se ponašati i na koje stvari obratiti posebnu pozornost? Oporavak i istovremena briga za novorođenče često iziskuju mnogo truda i napora za svaku mladu majku.
</para>
<heading4>
 Neposredno nakon carskog reza
</heading4>
<para>
Odmah po završetku operacije biti ćete prebačeni u postoperativni prostor, do buđenja iz anestezije. Nakon toga ćete biti smješteni u sobu gdje će liječnik moći nadzirati sve eventualne promjene. Tamo će vam pratiti temperaturu, tlak, te obratiti pozornost dolazi li možda do krvarenja - kako onog na području reza, tako i pojačanog vaginalnog. U ovim trenucima jedna od normalnih pojava je mučnina koja može trajati i punih 48 sati, a koja se suzbija lijekovima koje prepisuje liječnik. U prvim satima još uvijek nećete u potpunosti osjećati bol u donjem djelu trbuha, budući da anestezija nije popustila.</para>
<para>Uvođenje katetera prije samog zahvata je obavezno, te on ostaje još 24 sata nakon carskog reza. Ženi je u tom periodu bilo kakvo kretanje onemogućeno, ponajviše zbog bolova koji se javljaju čim anestezija popusti. U prva 24 sata također možete očekivati i nekoliko doza infuzije kako bi se tijelo što prije oporavilo. Drugog dana tijelo je spremno za prve pokrete i kratke šetnje kao što je odlazak na toalet, no te će kretnje radi bolova biti veoma otežane i treba ih izvoditi oprezno. Unatoč početnoj boli i nelagodi, upravo će lagano kretanje potaknuti tijelo na proces oporavka, a bol bi trebala sve više popuštati. Lagana hrana i mali obroci sada su isto dopušteni.
</para>
<heading4>
 Odlazak kući – oporavak tek počinje
</heading4>
<para>
Nakon carskog reza, iz bolnice ćete izaći nakon minimalno četiri dana, a u tom će razdoblju liječnici pratiti zarastanje rane, kao i opće vitalne funkcije. Međutim, vaš potpuni oporavak tek počinje i trebati ćete pomoć partnera i obitelji oko brige za novorođenče. Po odlasku kući u ovom je trenutku uobičajeno i dalje osjećati bol na području reza i donjeg dijela abdomena. Liječnici u većini slučajeva prepisuju tablete protiv bolova koje bi vam trebale znatno olakšati prvih nekoliko dana.</para>
<para>Kada ste konačno došli u svoj dom s bebicom, prvi tjedan zlatno je pravilo – minimalno kretanje. Sve što vam treba za brigu o djetetu probajte držati „pri ruci“, kako biste izbjegli ustajanje iz kreveta svakih nekoliko minuta. Prvih nekoliko tjedana liječnici ističu kako ne biste trebali dizati ništa teže od vlastitog djeteta. Prilikom hodanja ili naglijih kretnji, poduprite rukama svoj abdomen nekoliko centimetra ispod mjesta na kojem se nalazi rez. Podupiranje će smanjiti mogućnost pucanja unutarnjih šavova, koji su u prvim danima iznimno osjetljivi.</para>
<para>Probajte piti što više tekućine, najpoželjnije obične vode. U prvih nekoliko dana nakon poroda, unošenje barem dvije litre tekućine dnevno pomoći će vam zamijeniti onu izgubljenu tijekom poroda i dojenja, te će smanjiti i mogućnost nastanka infekcije na području reza.
</para>
<heading4>
 Potražite znakove infekcije
</heading4>
<para>
Infekcije na mjestu reza nisu neuobičajena pojava, stoga je važno pratiti zacjeljivanje rane. Samostalni pregled jednostavan je za obaviti, a lako može ukazati postoji li mogućnost za razvoj infekcije. Stoga barem dva puta dnevno (ujutro i navečer), proučite rez na vašem abdomenu. Prvi znakovi infekcije obično se manifestiraju kao crvenilo oko rane, lagano povišena temperatura, a nije neuobičajena pojava niti sukrvica koja izlazi iz šavova. Ako primijetite bilo koji od navedenih znakova, potrebno je što prije kontaktirati liječnika koji će vam prepisati antibiotike kako bi se zaustavilo širenje infekcije.
</para>
<heading4>
 Dojenje i potraga za najudobnijim položajem
</heading4>
<para>
Nakon carskog reza kretanje će svakoj majci biti otežano, što prvih nekoliko tjedana dovodi do pitanja – u kojem položaju dojiti bebicu, a da bude udobno i njoj i vama? Za početak, probajte položiti mekani jastuk na područje trbuha iznad reza, kako biste spriječili da dijete pomicanjem tijekom dojenja pritišće taj dio. Pobrinite se i da imate dobru potporu za leđa.</para>
<para>Kao dobar položaj, liječnici preporučaju da na krevetu legnete na bok, te dijete postavite na jastuk ispod vas te mu rukom pridržavate glavicu prilikom dojenja. Ovaj položaj u potpunosti isključuje mogućnost doticaja bebice i vašeg trbuha.
</para>
<heading4>
 Suočavanje s emocijama
</heading4>
<para>
I dok fizičke posljedice carskog reza nestaju relativno brzo, mnoge se žene suočavaju s onim što bi se moglo nazvati emocionalne posljedice. One uključuju miješanje različitih osjećaja poput zbunjenosti, tuge, straha, pa čak i ljutnje zbog toga što dijete nisu rodile prirodnim putem. Carski rez ponekad može ostaviti emocionalne posljedice koje mogu prouzročiti posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), upozoravaju stručnjaci. Međutim, žene često nisu svjesne zašto se ti osjećaji javljaju, te ih ponekad niti ne povežu s porodom, odnosno proživljenom traumom.</para>
<para>U ovakvim situacijama, potpora partnera, obitelji i prijatelja je najvažnija. Razgovarajte s njima o tome kako se osjećate i čega vas je strah. Pokušajte kontaktirati žene koje su također prošle porođaj carskim rezom, te razgovarajte s njima, a kada ste sami i osjetite tjeskobu ili uznemirenost, uzmite svoju bebicu u naručje. Ako ovi osjećaji ne prolaze niti nekoliko mjeseci nakon poroda, razmislite o tome da posjetite stručnjaka koji će vam dati konkretne savjete kako navedene emocije "ostaviti iza sebe".</para>
<para>
 Prvi pregled nakon poroda
</para>
<para>Nakon što ste otpušteni iz bolnice, sami ćete pratiti tijek oporavka. Ako je sve u redu, prvi liječnički pregled obično će biti otprilike četiri do šest tjedana po izlasku iz bolnice. Tada će liječnik prvo izvana opipati vaš abdomen, te obaviti ultrazvuk kako bi utvrdio da li je rez i iznutra zacijelio.</para>
<para>Oporavak nakon carskog reza je u velikoj mjeri individualan, te ovisi o mnogo faktora, kao što je kompletno fizičko stanje žene. Stoga si dajte vremena za potpuni oporavak koliko sami smatrate da je potrebno, te pratite potrebe svog tijela i uskladite ih s naputcima vašeg ginekologa.</para>

Nakon carskog reza dozvolite tijelu vrijeme potrebno za oporavak Porod sam po sebi iziskuje određeno vrijeme potrebno za ženin oporavak. Kod majki koje su rodile carskim rezom, taj je oporavak nešto duži budući da je ovdje riječ o operacijskom zahvatu koji sa sobom uvijek nosi potencijalni rizik od mogućih komplikacija. I dok je velik dio budućih majki upoznat sa samim procesom carskog reza, što poslije njega? Kako se ponašati i na koje stvari obratiti posebnu pozornost? Oporavak i istovremena briga za novorođenče često iziskuju mnogo truda i napora za svaku mladu majku.


   Neposredno nakon carskog reza


Odmah po završetku operacije biti ćete prebačeni u postoperativni prostor, do buđenja iz anestezije. Nakon toga ćete biti smješteni u sobu gdje će liječnik moći nadzirati sve eventualne promjene. Tamo će vam pratiti temperaturu, tlak, te obratiti pozornost dolazi li možda do krvarenja - kako onog na području reza, tako i pojačanog vaginalnog. U ovim trenucima jedna od normalnih pojava je mučnina koja može trajati i punih 48 sati, a koja se suzbija lijekovima koje prepisuje liječnik. U prvim satima  još uvijek nećete u potpunosti osjećati bol u donjem djelu trbuha, budući da anestezija nije popustila.
Uvođenje katetera prije samog zahvata je obavezno, te on ostaje još 24 sata nakon carskog reza. Ženi je u tom periodu bilo kakvo kretanje onemogućeno, ponajviše zbog bolova koji se javljaju čim anestezija popusti. U prva 24 sata također možete očekivati i nekoliko doza infuzije kako bi se tijelo što prije oporavilo. Drugog dana tijelo je spremno za prve pokrete i kratke šetnje kao što je odlazak na toalet, no te će kretnje radi bolova biti veoma otežane i treba ih izvoditi oprezno. Unatoč početnoj boli i nelagodi, upravo će lagano kretanje potaknuti tijelo na proces oporavka, a bol bi trebala sve više popuštati. Lagana hrana i mali obroci sada su isto dopušteni.


   Odlazak kući – oporavak tek počinje


Nakon carskog reza, iz bolnice ćete izaći nakon minimalno četiri dana, a u tom će razdoblju liječnici pratiti zarastanje rane, kao i opće vitalne funkcije. Međutim, vaš potpuni oporavak tek počinje i trebati ćete pomoć partnera i obitelji oko brige za novorođenče. Po odlasku kući u ovom je trenutku uobičajeno i dalje osjećati bol na području reza i donjeg dijela abdomena. Liječnici u većini slučajeva prepisuju tablete protiv bolova koje bi vam trebale znatno olakšati prvih nekoliko dana.
Kada ste konačno došli u svoj dom s bebicom, prvi tjedan zlatno je pravilo – minimalno kretanje. Sve što vam treba za brigu o djetetu probajte držati „pri ruci“, kako biste izbjegli ustajanje iz kreveta svakih nekoliko minuta. Prvih nekoliko tjedana liječnici ističu kako ne biste trebali dizati ništa teže od vlastitog djeteta. Prilikom hodanja ili naglijih kretnji, poduprite rukama svoj abdomen nekoliko centimetra ispod mjesta na kojem se nalazi rez. Podupiranje će smanjiti mogućnost pucanja unutarnjih šavova, koji su u prvim danima iznimno osjetljivi.
Probajte piti što više tekućine, najpoželjnije obične vode. U prvih nekoliko dana nakon poroda, unošenje barem dvije litre tekućine dnevno pomoći će vam zamijeniti onu izgubljenu tijekom poroda i dojenja, te će smanjiti i mogućnost nastanka infekcije na području reza.


   Potražite znakove infekcije


Infekcije na mjestu reza nisu neuobičajena pojava, stoga je važno pratiti zacjeljivanje rane. Samostalni pregled jednostavan je za obaviti, a lako može ukazati postoji li mogućnost za razvoj infekcije. Stoga barem dva puta dnevno (ujutro i navečer), proučite rez na vašem abdomenu. Prvi znakovi infekcije obično se manifestiraju kao crvenilo oko rane, lagano povišena temperatura, a nije neuobičajena pojava niti sukrvica koja izlazi iz šavova. Ako primijetite bilo koji od navedenih znakova, potrebno je što prije kontaktirati liječnika koji će vam prepisati antibiotike kako bi se zaustavilo širenje infekcije.


   Dojenje i potraga za najudobnijim položajem


Nakon carskog reza kretanje će svakoj majci biti otežano, što prvih nekoliko tjedana dovodi do pitanja – u kojem položaju dojiti bebicu, a da bude udobno i njoj i vama? Za početak, probajte položiti mekani jastuk na područje trbuha iznad reza, kako biste spriječili da dijete pomicanjem tijekom dojenja pritišće taj dio. Pobrinite se i da imate dobru potporu za leđa.
Kao dobar položaj, liječnici  preporučaju da na krevetu legnete na bok, te dijete postavite na jastuk ispod vas te mu rukom pridržavate glavicu prilikom dojenja. Ovaj položaj u potpunosti isključuje mogućnost doticaja bebice i vašeg trbuha.


   Suočavanje s emocijama


I dok fizičke posljedice carskog reza nestaju relativno brzo, mnoge se žene suočavaju s onim što bi se moglo nazvati emocionalne posljedice. One uključuju miješanje različitih osjećaja poput zbunjenosti, tuge, straha, pa čak i ljutnje zbog toga što dijete nisu rodile prirodnim putem. Carski rez ponekad može ostaviti emocionalne posljedice koje mogu prouzročiti posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), upozoravaju stručnjaci. Međutim, žene često nisu svjesne zašto se ti osjećaji javljaju, te ih ponekad niti ne povežu s porodom, odnosno proživljenom traumom.
U ovakvim situacijama, potpora partnera, obitelji i prijatelja je najvažnija. Razgovarajte s njima o tome kako se osjećate i čega vas je strah. Pokušajte kontaktirati žene koje su također prošle porođaj carskim rezom, te razgovarajte s njima, a kada ste sami i osjetite tjeskobu ili uznemirenost, uzmite svoju bebicu u naručje. Ako ovi osjećaji ne prolaze niti nekoliko mjeseci nakon poroda, razmislite o tome da posjetite stručnjaka koji će vam dati konkretne savjete kako navedene emocije "ostaviti iza sebe".

   Prvi pregled nakon poroda

Nakon što ste otpušteni iz bolnice, sami ćete pratiti tijek oporavka. Ako je sve u redu, prvi liječnički pregled obično će biti otprilike četiri do šest tjedana po izlasku iz bolnice. Tada će liječnik  prvo izvana opipati vaš abdomen, te obaviti ultrazvuk kako bi utvrdio da li je rez i iznutra zacijelio.
Oporavak nakon carskog reza je u velikoj mjeri individualan, te ovisi o mnogo faktora, kao što je kompletno fizičko stanje žene. Stoga si dajte vremena za potpuni oporavak koliko sami smatrate da je potrebno, te pratite potrebe svog tijela i uskladite ih s naputcima vašeg ginekologa. Nataša Vuk 

baby-499976_960_720

Nakon carskog reza dozvolite tijelu vrijeme potrebno za oporavak

<para> Jedna od neočekivanih, ali i pomalo neobičnih jest rast tamne crne linije po sredini trbuha od stidne kosti do pupka. Riječ je o Linea negri. Tamna linija pojavljuje se po sredini trbuha u otprilike polovici trudnoće, ali se ne pojavljuje kod svake trudnice. Ono što je zanimljivo jest da je ta crta uvijek prisutna na našim trbusima, ali postaje vidljiva tek i samo u trudnoći.</para>
<heading2>Što je Linea negra?</heading2>
<para>Riječ je o liniji - crti koja se proteže horizontalno preko sredine trbuha na mjestu gdje se spajaju tkiva trbušnih mišića. Taj dio na latinskom poznat je kao<emphasis> Linea alba</emphasis> odnosno "bijela linija". Za vrijeme trudnoće i s rastom trbuha mišićni dio se rasteže kao i <emphasis>Linea alba</emphasis> te linija počinje tamniti, a s tamnjenjem linija se preimenuje u <emphasis>Linea negru</emphasis> odnosno "crnu liniju". Crta se obično proteže od stidne kosti do pupka, a u nekim slučajevima sve do početka rebara.</para>
<para>Za vrijeme trudnoće tijelo proizvodi veće količine estrogena, što utječe i na povećanu proizvodnju melanina. Melanin je pigment koji utječe na tamnjenje kože, a za vrijeme trudnoće može utjecati i na tamnjenje područja oko bradavica (areola), usana te klitorisa.</para>
<heading4>Kada se pojavljuje linea negra?</heading4>
<para>Osim što je poznato da tijelo proizvodi veće količine melanina te time utječe za tamnjenje spomenutih dijelova tijela, a time i na mogućnost tamnjenja Linee albe, pravi razlog njezina tamnjenja nije poznat. Kod većine žena do tamnjenja dolazi u drugom tromjesečju, iako može i ranije. Iako se zove "negra" odnosno "crna", linija i nije zapravo crna, već tamno smeđa i širine od pola do jednog centimetra. Kako trudnoća primiče kraju tako je i linija tamnija.</para>
<heading4>Može li se spriječiti?</heading4>
<para>Ne može. Ne postoji način sprječavanja pojavljivanja ove crte i smatra se prirodnom pojavom u trudnoći. Nakon poroda, linija s vremenom izblijedi i nestane, a njezina trajna pojava ostaje u iznimno rijetkim slučajevima.</para>
<heading2>Ukazuje li pojava Linee negre na spol djeteta?</heading2>
<para>Već stoljećima pojava (ili ne pojava) Linee negre veže se uz predviđanje spola djeteta. Ako se linija proteže od stidne kosti i završava na pupku - nosite djevojčicu, odnosno ako se nastavlja sve do početka rebara nosite - dječaka. Dok drugi mit predviđanja spola kaže; "
 <emphasis>samo trudnice koje nose dječaka imaju Lineu negru</emphasis>
 ". Iako su ovakva predviđanja uvijek zabavna, nije im potrebno obraćati previše pažnje, jer svaka trudnoća donosi 50% šanse za rođenjem djevojčice i 50% šanse za rođenjem dječaka.</para>
<heading4>Što ako se Linea negra u trudnoći ne pojavi?</heading4>
<para>Linija nije vidljiva kod svih žena tijekom trudnoće, što ne znači da nije tamo. Ako imate blijedu odnosno izrazito svjetlu kožu vjerojatnije je da se linija neće primijetiti jer nije potamnila. Unatoč tome što organizam proizvodi veće količine estrogena i melanina tijekom trudnoće, kod ljudi svjetlije kože čak ni veća količina tijekom trudnoće nije dovoljna za tamnjenje linije.</para>
<para>Važno je znati da Linea negra nema nikakav utjecaj na zdravu trudnoću ili utjecaj na razvoj djeteta. Ona je samo reakcija organizma na pojačan rad hormona u trudnoći.</para>

Linea negra u trudnoći: zašto nastaje i ukazuje li zaista na spol djeteta? Trudnoća je uzbudljivo razdoblje koje donosi brojne promjene na tijelu, neke očekivane, neke neočekivane, a neke i pomalo neobične.  Jedna od neočekivanih, ali i pomalo neobičnih jest rast tamne crne linije po sredini trbuha od stidne kosti do pupka. Riječ je o Linea negri. Tamna linija pojavljuje se po sredini trbuha u otprilike polovici trudnoće, ali se ne pojavljuje kod svake trudnice. Ono što je zanimljivo jest da je ta crta uvijek prisutna na našim trbusima, ali postaje vidljiva tek i samo u trudnoći.
Što je Linea negra?
Riječ je o liniji - crti koja se proteže horizontalno preko sredine trbuha na mjestu gdje se spajaju tkiva trbušnih mišića. Taj dio na latinskom poznat je kao Linea alba odnosno "bijela linija". Za vrijeme trudnoće i s rastom trbuha mišićni dio se rasteže kao i Linea alba te linija počinje tamniti, a s tamnjenjem linija se preimenuje u Linea negru odnosno "crnu liniju". Crta se obično proteže od stidne kosti do pupka, a u nekim slučajevima sve do početka rebara.
Za vrijeme trudnoće tijelo proizvodi veće količine estrogena, što utječe i na povećanu proizvodnju melanina. Melanin je pigment koji utječe na tamnjenje kože, a za vrijeme trudnoće može utjecati i na tamnjenje područja oko bradavica (areola), usana te klitorisa.
Kada se pojavljuje linea negra?
Osim što je poznato da tijelo proizvodi veće količine melanina te time utječe za tamnjenje spomenutih dijelova tijela, a time i na mogućnost tamnjenja Linee albe, pravi razlog njezina tamnjenja nije poznat. Kod većine žena do tamnjenja dolazi u drugom tromjesečju, iako može i ranije. Iako se zove "negra" odnosno "crna", linija i nije zapravo crna, već tamno smeđa i širine od pola do jednog centimetra. Kako trudnoća primiče kraju tako je i linija tamnija.
Može li se spriječiti?
Ne može. Ne postoji način sprječavanja pojavljivanja ove crte i smatra se prirodnom pojavom u trudnoći. Nakon poroda, linija s vremenom izblijedi i nestane, a njezina trajna pojava ostaje u iznimno rijetkim slučajevima.
Ukazuje li pojava Linee negre na spol djeteta?
Već stoljećima pojava (ili ne pojava) Linee negre veže se uz predviđanje spola djeteta. Ako se linija proteže od stidne kosti i završava na pupku - nosite djevojčicu, odnosno ako se nastavlja sve do početka rebara nosite - dječaka. Dok drugi mit predviđanja spola kaže; "
      samo trudnice koje nose dječaka imaju Lineu negru
   ". Iako su ovakva predviđanja uvijek zabavna, nije im potrebno obraćati previše pažnje, jer svaka trudnoća donosi 50% šanse za rođenjem djevojčice i 50% šanse za rođenjem dječaka.
Što ako se Linea negra u trudnoći ne pojavi?
Linija nije vidljiva kod svih žena tijekom trudnoće, što ne znači da nije tamo. Ako imate blijedu odnosno izrazito svjetlu kožu vjerojatnije je da se linija neće primijetiti jer nije potamnila. Unatoč tome što organizam proizvodi veće količine estrogena i melanina tijekom trudnoće, kod ljudi svjetlije kože čak ni veća količina tijekom trudnoće nije dovoljna za tamnjenje linije.
Važno je znati da Linea negra nema nikakav utjecaj na zdravu trudnoću ili utjecaj na razvoj djeteta. Ona je samo reakcija organizma na pojačan rad hormona u trudnoći. Adrijana Bakoš 

trudnica_linea_negra_pixabay

Linea negra u trudnoći: zašto nastaje i ukazuje li zaista na spol djeteta?

<para>Uz sve prekrasne trenutke koje će proživljavati gledajući svog mališana kako raste, tu je i poveća lista stvari za koje se treba pobrinuti i na vrijeme osigurati. Od odabira savršenog imena za bebicu, pa sve do kupovanja osnovnih stvari poput kolica i opremanja djetetove sobe – zaista je mnogo detalja na koje novopečeni roditelji trebaju obratiti pozornost. Odabir pedijatra koji će nadgledati rast i razvoj vašeg mališana i biti tu za sva pitanja i eventualne nedoumice, nešto je čemu svaki roditelj pridaje veliku pozornost.</para>
<para>Ovaj odabir često nije lagan, a u mnogo slučajeva nije niti proizvoljan. Mnogi roditelji u manjim mjestima jednostavno nemaju izbora, već mališana upišu kod doktora koji ima mjesta. Ovisno o mogućnosti izbora, na nekoliko je stvari potrebno obratiti pozornost.
</para>
<heading4>
 Pedijatar ili obiteljski liječnik?
</heading4>
<para>
Roditelji koji dolaze iz manjih mjesta često se susreću s problemom udaljenosti. Nemaju sva mjesta svog pedijatra, te se ne rijetko događa kako su od prvog udaljeni dužom vožnjom automobilom, koja može biti problematična, pogotovo za novorođenče. Mnogi se roditelji tada odlučuju svoju bebicu upisati kod liječnika opće prakse koji se nalazi u istom mjestu, te je vjerojatno osoba od njihovog povjerenja budući da i ostatak obitelji odlazi upravo njemu. Liječnik primarne zdravstvene zaštite posjeduje znanja svih medicinskih područja, uključujući i pedijatriju. No, predstavlja li liječnik opće prakse uvijek jednako dobro rješenje? U slučaju da je s bebicom sve u redu i liječnika posjećuje samo radi cijepljenja te mjesečnih kontrola, nema razloga da se ne obratite liječniku opće prakse koji će učiniti jednako dobar „posao“ kao i pedijatar.</para>
<para>Pedijatar bi, u nekim situacijama, mogao imati znanja u područjima koja se tiču stanja i bolesti kod djece koje liječnik opće prakse možda ne bi niti zamijetio. Stoga bi bilo poželjno barem prvih godinu dana dijete voditi na kontrole kod pedijatra, čak i ako to znači prevaliti veću udaljenost. Sistematski pregled u ovom je razdoblju obično potrebno napraviti jednom mjesečno, no na prvi znak eventualnih problema u razvoju mališana, pedijatar će detaljnije znati koje je dalje korake potrebno učiniti. U većim gradovima ova nedoumica često ne postoji, budući da pedijatra ima gotovo svaki kvart, te liječnici opće prakse u većini slučajeva niti ne upisuju djecu mlađu od sedam godina.
</para>
<heading4>
 Kada početi potragu?
</heading4>
<para>
Pravilo bi glasilo da u potragu za adekvatnim liječnikom/pedijatrom nikada prerano krenuti. Poželjno je da se za „svog“ doktora odlučite otprilike mjesec dana prije rođenja, budući da dosta djece na svijet dođe i nešto ranije od očekivanog datuma. Kada se taj trenutak dogodi, biti će potrebno tek upisati vašeg mališana, bez dugotrajnog razmišljanja o tome koga odabrati. Kod odabira je možda najlakše krenuti od „usmene predaje“ – zatražite pomoć prijatelja ili članova obitelji koji imaju djecu, te poslušajte njihova iskustva, preporuke i savjete. Gotovo uvijek će vam netko preporučiti pedijatra s kojim je bio iznimno zadovoljan, a koji će udovoljavati i vašim standardima. Kada mališan konačno dođe na svijet, većina mladih majki će razmišljati o zaista velikom broju stvari koje treba napraviti, te će vam biti drago što ste na vrijeme jednu stavku „prekrižili s liste“.
</para>
<heading4>
 Razgovor uživo
</heading4>
<para>
Već sami savjeti ljudi kojima ste okruženi, trebali bi biti dovoljni da izbor suzite na nekoliko pedijatara/liječnika. Kada ste do ovog trenutka došli, probajte ih kontaktirati i ako je moguće kratko razgovarati uživo. Osim osnovnih informacija (poput radnog vremena), probajte doznati i kakav je način postupanja u izvanrednim situacijama izvan radnog vremena, možete li kod određenih nedoumica s pedijatrom komunicirati putem e-maila ili je pak potrebno obaviti telefonski razgovor. Dolazak na razgovor prije samog odabira, ako je ikako moguć, dati će vam uvid u izgled ordinacije, ali i omogućiti osobnu procjenu vašeg budućeg pedijatra/liječnika, što će svakako olakšati izbor svakom neodlučnom budućem roditelju. Čak i ako su vam u odabiru budućeg liječnika "vezane ruke" radi uvjeta u kojima uglavnom ne postoji dostatan broj pedijatara na području stanovanja, barem ćete dobiti uvid u to što očekivati kada dođe vrijeme za prvi pregled vašeg novorođenčeta.</para>
<para>Osobnim dolaskom imate jedinstvenu priliku ukratko pitati ostale roditelje za mišljenje i poslušati njihova iskustva s određenim pedijatrom. Zapamtite kako su upravo preporuke i iskustva ostalih u većini slučajeva presudna za ovakav odabir. Odabirom pedijatra/liječnika na vrijeme, ostavit će vam prostora za sve ostale obveze koje vas očekuju kad konačno po pri puta primite svog mališana u ruke.
</para>

Pronalazak pedijatra za vašeg mališana - na što obratiti pozornost? Dolazak djeteta na svijet trenutak je koji u potpunosti mijenja živote mladih roditelja. Uz sve prekrasne trenutke koje će proživljavati gledajući svog mališana kako raste, tu je i poveća lista stvari za koje se treba pobrinuti i na vrijeme osigurati. Od odabira savršenog imena za bebicu, pa sve do kupovanja osnovnih stvari poput kolica i opremanja djetetove sobe – zaista je mnogo detalja na koje novopečeni roditelji trebaju obratiti pozornost. Odabir pedijatra koji će nadgledati rast i razvoj vašeg mališana i biti tu za sva pitanja i eventualne nedoumice, nešto je čemu svaki roditelj pridaje veliku pozornost.
Ovaj odabir često nije lagan, a u mnogo slučajeva nije niti proizvoljan. Mnogi roditelji u manjim mjestima jednostavno nemaju izbora, već mališana upišu kod doktora koji ima mjesta. Ovisno o mogućnosti izbora, na nekoliko je stvari potrebno obratiti pozornost.


   Pedijatar ili obiteljski liječnik?


Roditelji koji dolaze iz manjih mjesta često se susreću s problemom udaljenosti. Nemaju sva mjesta svog pedijatra, te se ne rijetko događa kako su od prvog udaljeni dužom vožnjom automobilom, koja može biti problematična, pogotovo za novorođenče. Mnogi se roditelji tada odlučuju svoju bebicu upisati kod liječnika opće prakse koji se nalazi u istom mjestu, te je vjerojatno osoba od njihovog povjerenja budući da i ostatak obitelji odlazi upravo njemu. Liječnik primarne zdravstvene zaštite posjeduje znanja svih medicinskih područja, uključujući i pedijatriju. No, predstavlja li liječnik opće prakse uvijek jednako dobro rješenje? U slučaju da je s bebicom sve u redu i liječnika posjećuje samo radi cijepljenja te mjesečnih kontrola, nema razloga da se ne obratite liječniku opće prakse koji će učiniti jednako dobar „posao“ kao i pedijatar.
Pedijatar bi, u nekim situacijama, mogao imati znanja u područjima koja se tiču stanja i bolesti kod djece koje liječnik opće prakse možda ne bi niti zamijetio. Stoga bi bilo poželjno barem prvih godinu dana dijete voditi na kontrole kod pedijatra, čak i ako to znači prevaliti veću udaljenost. Sistematski pregled u ovom je razdoblju obično potrebno napraviti jednom mjesečno, no na prvi znak eventualnih problema u razvoju mališana, pedijatar će detaljnije znati koje je dalje korake potrebno učiniti. U većim gradovima ova nedoumica često ne postoji, budući da pedijatra ima gotovo svaki kvart, te liječnici opće prakse u većini slučajeva niti ne upisuju djecu mlađu od sedam godina.


   Kada početi potragu?


Pravilo bi glasilo da u potragu za adekvatnim liječnikom/pedijatrom nikada prerano krenuti. Poželjno je da se za „svog“ doktora odlučite otprilike mjesec dana prije rođenja, budući da dosta djece na svijet dođe i nešto ranije od očekivanog datuma. Kada se taj trenutak dogodi, biti će potrebno tek upisati vašeg mališana, bez dugotrajnog razmišljanja o tome koga odabrati. Kod odabira je možda najlakše krenuti od „usmene predaje“ – zatražite pomoć prijatelja ili članova obitelji koji imaju djecu, te poslušajte njihova iskustva, preporuke i savjete. Gotovo uvijek će vam netko preporučiti pedijatra s kojim je bio iznimno zadovoljan, a koji će udovoljavati i vašim standardima. Kada mališan konačno dođe na svijet, većina mladih majki će razmišljati o zaista velikom broju stvari koje treba napraviti, te će vam biti drago što ste na vrijeme jednu stavku „prekrižili s liste“.


   Razgovor uživo


Već sami savjeti ljudi kojima ste okruženi, trebali bi biti dovoljni da izbor suzite na nekoliko pedijatara/liječnika. Kada ste do ovog trenutka došli, probajte ih kontaktirati i ako je moguće kratko razgovarati uživo. Osim osnovnih informacija (poput radnog vremena), probajte doznati i kakav je način postupanja u izvanrednim situacijama izvan radnog vremena, možete li kod određenih nedoumica s pedijatrom komunicirati putem e-maila ili je pak potrebno obaviti telefonski razgovor. Dolazak na razgovor prije samog odabira, ako je ikako moguć, dati će vam uvid u izgled ordinacije, ali i omogućiti osobnu procjenu vašeg budućeg pedijatra/liječnika, što će svakako olakšati izbor svakom neodlučnom budućem roditelju. Čak i ako su vam u odabiru budućeg liječnika "vezane ruke" radi uvjeta u kojima uglavnom ne postoji dostatan broj pedijatara na području  stanovanja, barem ćete dobiti uvid u to što očekivati kada dođe vrijeme za prvi pregled vašeg novorođenčeta.
Osobnim dolaskom imate jedinstvenu priliku ukratko pitati ostale roditelje za mišljenje i poslušati njihova iskustva s određenim pedijatrom. Zapamtite kako su upravo preporuke i iskustva ostalih u većini slučajeva presudna za ovakav odabir. Odabirom pedijatra/liječnika na vrijeme, ostavit će vam prostora za sve ostale obveze koje vas očekuju kad konačno po pri puta primite svog mališana u ruke.
 Nataša Vuk 

baby-1426631_960_720

Pronalazak pedijatra za vašeg mališana - na što obratiti pozornost?

<para>Vrlo je česta i gotovo 50-60 posto svih trudnoća završava kao biokemijska trudnoća. Ne može se otkriti ultrazvukom, već samo analizom krvi, odnosno takozvanim Beta testom kojim se utvrđuje količina Beta hCG hormona kojeg luči tkivo posteljice u svrhu očuvanja zametka.
</para>
<heading4>
 Simptomi identični simptomima mjesečnice
</heading4>
<para>
Simptomi biokemijske trudnoće gotovo su identični klasičnim simptomima nastupanja mjesečnice, a to su početak krvarenja i lagani grčevi s povremenim bolovima. Nije isključeno ni pojavljivanje ugrušaka tijekom krvarenja, ali to nije pravilo. Mnoge se žene pitaju je li nakon biokemijske trudnoće potrebna kiretaža te je stoga važno napomenuti da ona u većini slučajeva nije potrebna s obzirom na to da je zametak tek nastao i da se maternica čisti već tijekom prve mjesečnice.
</para>
<heading4>
 Zašto dolazi do biokemijske trudnoće?
</heading4>
<para>
Ovakve vrste trudnoća oduvijek su bile česte, no prije su se rjeđe otkrivale jer nisu postojali tako osjetljivi i precizni testovi na trudnoću. Zašto do njih dolazi u tolikom postotku nije poznato, no pretpostavlja se da je riječ o sljedećim uzrocima:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 anomalije maternice – prirođene (dvostruka maternica, pregrada maternice) ili stečene (miomi) anomalije maternice mogu dovesti do toga da se zametak pokuša implantirati u nepogodan dio maternice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 poremećaji kromosoma – oni su najčešći uzroci pobačaja jer jajna stanica ili spermij koji ju oplodi nose kromosomsku grešku zbog koje se zametak ne može razvijati te propada</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 manjak hormona – neke žene imaju manjkavu drugu, lutealnu fazu ciklusa</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Stručnjaci ističu da gotovo polovica svih prvih trudnoća završava spontanim pobačajem, a učestalost biokemijske trudnoće povećava se s brojem godina žena. Nakon biokemijske trudnoće, ako nije potrebna kiretaža, možete nastaviti raditi na bebi već sljedeći ciklus, ako je pak rađena kiretaža, savjetuje se pauza od tri ciklusa.</para>
<para>Važno je istaknuti da gotovo sve žene nakon biokemijske trudnoće bez ikakvih poteškoća ponovno zatrudne i rode zdravo dijete. Ona može biti zabrinjavajuća ukoliko se u kratkom vremenu ponove dvije ili tri takve trudnoće, te se onda obavezno treba javiti liječniku. Neki liječnici čak biokemijsku trudnoću smatraju pozitivnom za sve parove koji vode borbu s neplodnošću jer je ona zapravo dokaz da mogu uspješno začeti sa svojim spermijima i jajnim stanicama.</para>

Biokemijska trudnoća: uzroci i simptomi Biokemijska trudnoća nastaje kada zametak odumre nakon stvaranja, a prije implantacije (usađivanja u stijenku maternice). Vrlo je česta i gotovo 50-60 posto svih trudnoća završava kao biokemijska trudnoća. Ne može se otkriti ultrazvukom, već samo analizom krvi, odnosno takozvanim Beta testom kojim se utvrđuje količina Beta hCG hormona kojeg luči tkivo posteljice u svrhu očuvanja zametka.


   Simptomi identični simptomima mjesečnice


Simptomi biokemijske trudnoće gotovo su identični klasičnim simptomima nastupanja mjesečnice, a to su početak krvarenja i lagani grčevi s povremenim bolovima. Nije isključeno ni pojavljivanje ugrušaka tijekom krvarenja, ali to nije pravilo. Mnoge se žene pitaju je li nakon biokemijske trudnoće potrebna kiretaža te je stoga važno napomenuti da ona u većini slučajeva nije potrebna s obzirom na to da je zametak tek nastao i da se maternica čisti već tijekom prve mjesečnice.


   Zašto dolazi do biokemijske trudnoće?


Ovakve vrste trudnoća oduvijek su bile česte, no prije su se rjeđe otkrivale jer nisu postojali tako osjetljivi i precizni testovi na trudnoću. Zašto do njih dolazi u tolikom postotku nije poznato, no pretpostavlja se da je riječ o sljedećim uzrocima:


   
      
         anomalije maternice – prirođene (dvostruka maternica, pregrada maternice) ili stečene (miomi) anomalije maternice mogu dovesti do toga da se zametak pokuša implantirati u nepogodan dio maternice
   
   
      
         poremećaji kromosoma – oni su najčešći uzroci pobačaja jer jajna stanica ili spermij koji ju oplodi nose kromosomsku grešku zbog koje se zametak ne može razvijati te propada
   
   
      
         manjak hormona – neke žene imaju manjkavu drugu, lutealnu fazu ciklusa
   


Stručnjaci ističu da gotovo polovica svih prvih trudnoća završava spontanim pobačajem, a učestalost biokemijske trudnoće povećava se s brojem godina žena. Nakon biokemijske trudnoće, ako nije potrebna kiretaža, možete nastaviti raditi na bebi već sljedeći ciklus, ako je pak rađena kiretaža, savjetuje se pauza od tri ciklusa.
Važno je istaknuti da gotovo sve žene nakon biokemijske trudnoće bez ikakvih poteškoća ponovno zatrudne i rode zdravo dijete. Ona može biti zabrinjavajuća ukoliko se u kratkom vremenu ponove dvije ili tri takve trudnoće, te se onda obavezno treba javiti liječniku. Neki liječnici čak biokemijsku trudnoću smatraju pozitivnom za sve parove koji vode borbu s neplodnošću jer je ona zapravo dokaz da mogu uspješno začeti sa svojim spermijima i jajnim stanicama. Petra Majetić 

pobačaj_fotolia

Biokemijska trudnoća: uzroci i simptomi

<para>Svi mi znamo da se moramo hraniti zdravo, a to posebno vrijedi u trudnoći kada odgovornost imate i za svoje djetešce. Kod odabira namirnica na kojima će vam se bazirati prehrana morate odabrati one koje će imati najviše nutrijenata potrebnih vašoj bebi koja se razvija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Primjerice, za vrijeme trudnoće potrebni su vam proteini i kalcij za izgradnju kostiju i tkiva djeteta. Potrebno vam je i više folne kiseline koja je također potrebna za pravilan razvoj, kao vi više željeza koji će pomoći crvenim krvnim stanicama prenositi kisik do vaše bebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U svemu tome pomoći će ove super namirnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Jaja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jaja su izvrstan izvor proteina koji pruža djetetu veoma potrebne amino kiseline. Sadrže i pregršt vitamina i minerala, uključujući i kolin, koji je potreban za razvoj bebinog mozga. Međutim, pobrinite se da ne jedete nedovoljno kuhana ili sirova jaja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Jogurt
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jogurt pruža proteine, kalcij i probiotike koji grade imunitet, održavaju zdravu razinu šećera u krvi i zdravlje probavnog trakta. Osim toga pomoći će i sa zatvorom koji često muči trudnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bobičasto voće
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Borovnice, maline, kupine i ostalo bobičasto voće veoma je ukusno, a i prepuno vitamina C, kalija, folne kiseline i vlakana. Trudnicama će koristiti i brusnice  jer trudnoća donosi povećani rizik od infekcija mokraćnog sustava. Brusnica djeluje kao prirodni antibiotik u urinarnom traktu pružajući posebne hranjive tvari koje smanjuju sposobnost bakterija da se zadržavaju u urinarnom traktu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Špinat
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovo lisnato zeleno povrće sadrži vitamin A, kalcij, B-vitamine i folnu kiselinu za energiju i razvoj djeteta. Špinat je također poznat po svojim svojstva zaštite očiju zbog luteina, što doslovno djeluje kao sunčane naočale za oči, pomažući i vama i vašem djetetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Namirnice bogate omega-3 masnoćama
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Omega 3 masne kiseline iz ribe (srdela, list, oslić, haringa, losos, som) i algi - kao i lanenih sjemenki i ulja - potiču zdrav, razvoj bebinog mozga, kao i krvožilnog sustava. Koje ribe je sigurno jesti u trudnoći pročitajte OVDJE.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Grahorice
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dodajte smeđi, crni, bijeli i crveni grah, crnooki grah, leća, slanutak ili zrna soje u svoju prehranu. Jedite ih kao varivo, na salatu ili kao prilog. Osim što su bogati proteinima i vlaknima, također su odličan izvor hranjivih tvari kao što su željezo, folna kiselina, kalcij i cink.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Još zdravih namirnica:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>batat</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brokula</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>avokado</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>chia sjemenke</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>orašasto voće</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nemasno meso</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>svježe iscijeđeni sok od naranče</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>zobene pahuljice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>lisnato zeleno povrće</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Izvor: webmd.com<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
fitpregnancy.com<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
thebump.com<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: © Foton - fotolia</para>

"Super" namirnice koje morate konzumirati u trudnoći Želite pružiti svom djetetu maksimum i za vrijeme trudnoće? Onda u prehranu uvrstite ove namirnice Svi mi znamo da se moramo hraniti zdravo, a to posebno vrijedi u trudnoći kada odgovornost imate i za svoje djetešce. Kod odabira namirnica na kojima će vam se bazirati prehrana morate odabrati one koje će imati najviše nutrijenata potrebnih vašoj bebi koja se razvija.
   
Primjerice, za vrijeme trudnoće potrebni su vam proteini i kalcij za izgradnju kostiju i tkiva djeteta. Potrebno vam je i više folne kiseline koja je također potrebna za pravilan razvoj, kao vi više željeza koji će pomoći crvenim krvnim stanicama prenositi kisik do vaše bebe.
   
U svemu tome pomoći će ove super namirnice.
   
   Jaja
   
Jaja su izvrstan izvor proteina koji pruža djetetu veoma potrebne amino kiseline. Sadrže i pregršt vitamina i minerala, uključujući i kolin, koji je potreban za razvoj bebinog mozga. Međutim, pobrinite se da ne jedete nedovoljno kuhana ili sirova jaja.
   
   Jogurt
   
Jogurt pruža proteine, kalcij i probiotike koji grade imunitet, održavaju zdravu razinu šećera u krvi i zdravlje probavnog trakta. Osim toga pomoći će i sa zatvorom koji često muči trudnice.
   
   Bobičasto voće
   
Borovnice, maline, kupine i ostalo bobičasto voće veoma je ukusno, a i prepuno vitamina C, kalija, folne kiseline i vlakana. Trudnicama će koristiti i brusnice  jer trudnoća donosi povećani rizik od infekcija mokraćnog sustava. Brusnica djeluje kao prirodni antibiotik u urinarnom traktu pružajući posebne hranjive tvari koje smanjuju sposobnost bakterija da se zadržavaju u urinarnom traktu.
   
   Špinat
   
Ovo lisnato zeleno povrće sadrži vitamin A, kalcij, B-vitamine i folnu kiselinu za energiju i razvoj djeteta. Špinat je također poznat po svojim svojstva zaštite očiju zbog luteina, što doslovno djeluje kao sunčane naočale za oči, pomažući i vama i vašem djetetu.
   
   Namirnice bogate omega-3 masnoćama
   
Omega 3 masne kiseline iz ribe (srdela, list, oslić, haringa, losos, som) i algi - kao i lanenih sjemenki i ulja - potiču zdrav, razvoj bebinog mozga, kao i krvožilnog sustava. Koje ribe je sigurno jesti u trudnoći pročitajte OVDJE.
   
   Grahorice
   
Dodajte smeđi, crni, bijeli i crveni grah, crnooki grah, leća, slanutak ili zrna soje u svoju prehranu. Jedite ih kao varivo, na salatu ili kao prilog. Osim što su bogati proteinima i vlaknima, također su odličan izvor hranjivih tvari kao što su željezo, folna kiselina, kalcij i cink.
   
   Još zdravih namirnica:


   
      batat
   
   
      brokula
   
   
      avokado
   
   
      chia sjemenke
   
   
      orašasto voće
   
   
      nemasno meso
   
   
      svježe iscijeđeni sok od naranče
   
   
      zobene pahuljice
   
   
      lisnato zeleno povrće
   

Izvor: webmd.com
fitpregnancy.com
thebump.com
Foto: © Foton - fotolia M.N. 

"Super" namirnice koje morate konzumirati u trudnoći

<para>
 Bruno Ferrie, 79-godišnji simpatični djedica iz Nervese della Bataglia, malog mjestašca nedaleko od Venecije, nije ni sanjao da će njegove tada skromne i na prvi pogled, neizvedive ideje steći toliku pozornost. Naime, Bruno je godinama razmišljao kako će svoj mali ugostiteljski objekt učiniti još zanimljivijim i privlačnijim. Nije prošlo puno vremena da svoje želje i snove uspješno i ostvari. Ovaj inovativni Talijan za svoje je najmlađe goste izgradio zabavni park kakav u svijetu još uvijek nije viđen. Za njega ne treba kupiti ulaznicu, ali se zato treba rukama i nogama potruditi da se njegove metalne konstrukcije pokrenu. Zašto? Zato što u njemu nema struje i sve što se nalazi u parku funkcionira na principu kibernetike.</para>
<para> 
</para>
<para/>
<para>Foto: Osteria ai Pioppi</para>
<para>
Sve je započelo još davne 1970. godine kada je Bernie započeo intenzivno se baviti metalom i očito nije pogriješio. Prvo je započeo s gradnjom ljuljački, ideje su se gomilale i polako ali sigurno park se počeo “puniti” toboganima, klackalicama, vrtuljcima itd.</para>
<para>Bernie inspiraciju crpi isključivo iz prirode, svakodnevno je promatrajući. Za uzvrat majci prirodi, u izradi zabavnih sadržaja koristi uglavnom reciklirane materijale. Bez obzira na pozamašan broj godina koji nosi na svojim leđima, Bernie sve svoje ideje ali i skice mudro čuva, kako on ističe u “još uvijek bistroj glavi” stoga prilikom izrade ne koristi ni papir ni olovku, a kamoli nova čuda tehnologije.</para>
<para>Najveća nagradu su mu, ističe oduševljena lica djece, ali i roditelja koji pri svakom odlasku iz ovog neobičnog zabavnog parka ističu da će se zasigurno ponovno vratiti. Svih 50-ak nemotoriziranih atrakcija je prošlo sve potrebne ateste i djeca se u potpunosti mogu bezbrižno zabavljati, ističe Bernie, te napominje da je napokon pronašao adekvatnu, ekološki prihvatljivu alternativu dosadašnjim tradiocionalnim zabavnim parkovima.</para>
<para>Sve ove neobične, na prvi pogled, čak i nama starijima, vrlo privlačne instalacije, uz spoznaju na koji su način napravljene, dovoljno su dobar razlog da se možemo složiti u jednom: ljudskoj genijalnosti nema kraja.</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/watch?v=0WngEIV0ePU"/>

Zabavni park u kojem nema struje! Pokreću ga djeca i pritom se odlično zabavljaju Bruno Ferrie, 79-godišnji simpatični djedica iz Nervese della Bataglia, malog mjestašca nedaleko od Venecije, nije ni sanjao da će njegove tada skromne i na prvi pogled, neizvedive ideje steći toliku pozornost 
   Bruno Ferrie, 79-godišnji simpatični djedica iz Nervese della Bataglia, malog mjestašca nedaleko od Venecije, nije ni sanjao da će njegove tada skromne i na prvi pogled, neizvedive ideje steći toliku pozornost. Naime, Bruno je godinama razmišljao kako će svoj mali ugostiteljski objekt učiniti još zanimljivijim i privlačnijim. Nije prošlo puno vremena da svoje želje i snove uspješno i ostvari. Ovaj inovativni Talijan za svoje je najmlađe goste izgradio zabavni park kakav u svijetu još uvijek nije viđen. Za njega ne treba kupiti ulaznicu, ali se zato treba rukama i nogama potruditi da se njegove metalne konstrukcije pokrenu. Zašto? Zato što u njemu nema struje i sve što se nalazi u parku funkcionira na principu kibernetike.
 


Foto: Osteria ai Pioppi

Sve je započelo još davne 1970. godine kada je Bernie započeo intenzivno se baviti metalom i očito nije pogriješio. Prvo je započeo s gradnjom ljuljački, ideje su se gomilale i polako ali sigurno park se počeo “puniti” toboganima, klackalicama, vrtuljcima itd.
Bernie inspiraciju crpi isključivo iz prirode, svakodnevno je promatrajući. Za uzvrat majci prirodi, u izradi zabavnih sadržaja koristi uglavnom reciklirane materijale. Bez obzira na pozamašan broj godina koji nosi na svojim leđima, Bernie sve svoje ideje ali i skice mudro čuva, kako on ističe u “još uvijek bistroj glavi” stoga prilikom izrade ne koristi ni papir ni olovku, a kamoli nova čuda tehnologije.
Najveća nagradu su mu, ističe oduševljena lica djece, ali i roditelja koji pri svakom odlasku iz ovog neobičnog zabavnog parka ističu da će se zasigurno ponovno vratiti. Svih 50-ak nemotoriziranih atrakcija je prošlo sve potrebne ateste i djeca se u potpunosti mogu bezbrižno zabavljati, ističe Bernie, te napominje da je napokon pronašao adekvatnu, ekološki prihvatljivu alternativu dosadašnjim tradiocionalnim zabavnim parkovima.
Sve ove neobične, na prvi pogled, čak i nama starijima, vrlo privlačne instalacije, uz spoznaju na koji su način napravljene, dovoljno su dobar razlog da se možemo složiti u jednom: ljudskoj genijalnosti nema kraja.
 Petra Majetić 

zabavni park

Zabavni park u kojem nema struje! Pokreću ga djeca i pritom se odlično zabavljaju

<para>Slobodno možemo reći da je svijet uhvatila "ludnica" lova na Pokemone Mobilnu aplikaciju Pokemon GO koriste različite dobne skupine, odrasli, ali i oni nešto mlađi - djeca O tome koliko je u redu da djeca koriste pametne telefone već se dugo raspravlja, ali da li je igrica - aplikacija lova na Pokemone sigurna za korištenje djece, također je pitanje za raspravu.
</para>
<heading2>Što je zapravo Pokemon GO i kako se igra?</heading2>
<para>
Pokemon GO mobilna je aplikacija koja se jednostavno instalira na pametne mobilne telefone. Zasigurno ste primijetili ljude koji lutaju ulicama gradova s podignutim mobitelima u rukama. Oni vrlo vjerojatno u tim trenutcima koriste ovu aplikaciju i u "lovu" su na Pokemone. Pojednostavljeno, aplikacija Pokemon Go koristi GPS na mobilnom telefonu te se preko ekrana mobitela ispred vas pojavljuje stvarnost (stvarna lokacija gdje se trenutno nalazite) upotpunjena s nekim od Pokemona. Kada se Pokemon pojavi ispred vas tada ga "ulovite" klikom po ekranu mobitela. Aplikacija potiče na izlazak iz kuće i polazak u lov. Najviše Pokemona uglavnom se nalazi na realističnim lokacijama gdje se i inače sakuplja najviše ljudi. Dakle na javnim mjestima poput parkova, shopping centara, muzeja, gradskih trgova i slično.
</para>
<heading2>Da li je aplikacija besplatna?</heading2>
<para>
Samo skidanje i instaliranje aplikacije na mobitel je besplatno. No u igrici postoje varijante dodataka koje se mogu i kupovati kako bi se lakše napredovalo u igri. Postoje Poke-novčići (virtualan novac koji se naravno kupuje onim stvarnim) koji je glavna valuta u Pokemon svijetu. Njime se mogu kupiti dodatna napredovanja, sakupljanje snage i ostala postignuća. No, igrica se može igrati sasvim dobro i uspješno bez kupovanja dodatka te ako je dijete samostalno koristi, bilo bi dobro da isključite opciju mogućnosti kupovanja ako ne želite da vas dijete iznenadi.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Da li je igrica primjerena za djecu?</heading2>
<para>
Potraga za Pokemonima je izrazito ovisna, jednom kad počnete jednostavno, "<emphasis>morate skupiti sve</emphasis>". Lako se uhvatite u hodanju putevima kojima inače ne prolazite, pa čak dolazite i u napast ulaska u tuđe dvorište, jer "zasigurno se baš tamo nalazi Pokemon". Djeca se lako "zaigraju" pa bi i ne razmišljajući mogla ulaziti na za njih, ne primjerene prostore.</para>
<para>
 Pozitivne strane ove aplikacije za djecu:
</para>
<para> 
- zabavna je</para>
<para>- potiče na kretanje</para>
<para>- potiče na kretanje na otvorenom prostoru</para>
<para>- potiče na planiranje i ostvarivanje ciljeva</para>
<para>- besplatna je</para>
<para>
 Negativne strane ove aplikacije za djecu:
</para>
<para> 
- ipak je igrica putem virtualnog svijeta</para>
<para>- može biti opasna (nije poznato s kim je djeca igraju)</para>
<para>- odvlači pozornost (s obzirom na to da se tijekom igre gleda u ekran, djeca nisu fokusirana na stvarnost oko njih - primjerice tijekom šetnje i lova Pokemona djeca ne prate promet koji se odvija oko njih te nisu fokusirana na realnost)</para>
<para>- ne potiče društvenost</para>
<para>- potiče ovisnost</para>
<para>- izrazito troši bateriju mobitela</para>
<para>
 Službeno upozorenje autora aplikacije je da se ne preporučuje za korištenje kod djece mlađe od 9 godina. Odluka je dakako na svakom roditelju pojedinačno, no, vjerojatno je da djeca, pa i ona mlađa od 9 uživaju u osnovnoj biti igrice - potrazi i lovu Pokemona. Ako dijete baš izričito inzistira na igranju igrice, možete postići kompromis te krenuti u "lov" tijekom večernje šetnje, uz korištenje mobitela uz roditeljski nadzor. Roditelji kao što se i ostalih odluka tiče, najbolje znaju hoće li ova igrica imati negativan utjecaj na njihovo dijete ako je već igra, te vidjeti kakav utjecaj ima na dijete i da li se dijete previše udaljilo od stvarnosti, a razmišlja samo o Pokemonima.</para>
<para> </para>

Što roditelji trebaju znati o aplikaciji Pokemon GO? Slobodno možemo reći da je svijet uhvatila "ludnica" lova na Pokemone. Mobilnu aplikaciju Pokemon GO koriste različite dobne skupine, odrasli, ali i oni nešto mlađi - djeca. Slobodno možemo reći da je svijet uhvatila "ludnica" lova na Pokemone Mobilnu aplikaciju Pokemon GO koriste različite dobne skupine, odrasli, ali i oni nešto mlađi - djeca O tome koliko je u redu da djeca koriste pametne telefone već se dugo raspravlja, ali da li je igrica - aplikacija lova na Pokemone sigurna za korištenje djece, također je pitanje za raspravu.

Što je zapravo Pokemon GO i kako se igra?

Pokemon GO mobilna je aplikacija koja se jednostavno instalira na pametne mobilne telefone. Zasigurno ste primijetili ljude koji lutaju ulicama gradova s podignutim mobitelima u rukama. Oni vrlo vjerojatno u tim trenutcima koriste ovu aplikaciju i u "lovu" su na Pokemone. Pojednostavljeno, aplikacija Pokemon Go koristi GPS na mobilnom telefonu te se preko ekrana mobitela ispred vas pojavljuje stvarnost (stvarna lokacija gdje se trenutno nalazite) upotpunjena s nekim od Pokemona. Kada se Pokemon pojavi ispred vas tada ga "ulovite" klikom po ekranu mobitela. Aplikacija potiče na izlazak iz kuće i polazak u lov. Najviše Pokemona uglavnom se nalazi na realističnim lokacijama gdje se i inače sakuplja najviše ljudi. Dakle na javnim mjestima poput parkova, shopping centara, muzeja, gradskih trgova i slično.

Da li je aplikacija besplatna?

Samo skidanje i instaliranje aplikacije na mobitel je besplatno. No u igrici postoje varijante dodataka koje se mogu i kupovati kako bi se lakše napredovalo u igri. Postoje Poke-novčići (virtualan novac koji se naravno kupuje onim stvarnim) koji je glavna valuta u Pokemon svijetu. Njime se mogu kupiti dodatna napredovanja, sakupljanje snage i ostala postignuća. No, igrica se može igrati sasvim dobro i uspješno bez kupovanja dodatka te ako je dijete samostalno koristi, bilo bi dobro da isključite opciju mogućnosti kupovanja ako ne želite da vas dijete iznenadi.
 

Da li je igrica primjerena za djecu?

Potraga za Pokemonima je izrazito ovisna, jednom kad počnete jednostavno, "morate skupiti sve". Lako se uhvatite u hodanju putevima kojima inače ne prolazite, pa čak dolazite i u napast ulaska u tuđe dvorište, jer "zasigurno se baš tamo nalazi Pokemon". Djeca se lako "zaigraju" pa bi i ne razmišljajući mogla ulaziti na za njih, ne primjerene prostore.

   Pozitivne strane ove aplikacije za djecu:

 
- zabavna je
- potiče na kretanje
- potiče na kretanje na otvorenom prostoru
- potiče na planiranje i ostvarivanje ciljeva
- besplatna je

   Negativne strane ove aplikacije za djecu:

 
- ipak je igrica putem virtualnog svijeta
- može biti opasna (nije poznato s kim je djeca igraju)
- odvlači pozornost (s obzirom na to da se tijekom igre gleda u ekran, djeca nisu fokusirana na stvarnost oko njih - primjerice tijekom šetnje i lova Pokemona djeca ne prate promet koji se odvija oko njih te nisu fokusirana na realnost)
- ne potiče društvenost
- potiče ovisnost
- izrazito troši bateriju mobitela

   Službeno upozorenje autora aplikacije je da se ne preporučuje za korištenje kod djece mlađe od 9 godina. Odluka je dakako na svakom roditelju pojedinačno, no, vjerojatno je da djeca, pa i ona mlađa od 9 uživaju u osnovnoj biti igrice - potrazi i lovu Pokemona. Ako dijete baš izričito inzistira na igranju igrice, možete postići kompromis te krenuti u "lov" tijekom večernje šetnje, uz korištenje mobitela uz roditeljski nadzor. Roditelji kao što se i ostalih odluka tiče, najbolje znaju hoće li ova igrica imati negativan utjecaj na njihovo dijete ako je već igra, te vidjeti kakav utjecaj ima na dijete i da li se dijete previše udaljilo od stvarnosti, a razmišlja samo o Pokemonima.
  Adrijana Bakoš 

pokemon_go_pixabay

Što roditelji trebaju znati o aplikaciji Pokemon GO?

<para>I dok je većina djece svjesna opasnosti i mogućih posljedica igranja vatrom, ponekad je znatiželja jednostavno jača i ne mogu odoljeti igri plamenom – čak i uz sav roditeljski trud i upozorenja.</para>
<para>I dok se većinom radi o pukoj znatiželji i osjećaju uzbuđenja kada rade nešto što je zabranjeno, u nekim slučajevima ovaj vid dječje zabave može imati i ponešto dublje uzroke. Psiholozi ističu kako opsesivno igranje vatrom može ukazivati na određene emocionalne i kronične probleme u ponašanju koji iziskuju pomoć stručnjaka.
</para>
<heading4>
 Igra vatrom i zašto je toliko zabavna?
</heading4>
<para>
Djeca predškolske dobi pri susretu s vatrom često su jednostavno znatiželjna i iskazati će želju za igrom sa svijećom, šibicama i slično. U prvim godinama života vatra predstavlja jedan dio svijeta koji ih okružuje i koji svakodnevno sve više otkrivaju. Iako je često riječ o bezazlenom promatranju plamena, ove godine života po ovom su pitanju možda i najopasnije – manja djeca još ne mogu u potpunosti shvatiti opasnosti i moguće posljedice te je i trenutak roditeljske nepažnje dovoljan da dođe do nezgode.</para>
<para>Kod nešto starije djece, prvenstveno one školske dobi, igre vatrom nešto su drugačije prirode. Do ovog perioda već su upoznati sa svijetom oko sebe, ali i mogućim posljedicama svoje igre. Ovdje se često radi o svojevrsnoj fascinaciji vatrom te proučavaju svijeću ili komad papira kako gori. Iako već i sama činjenica da je dijete toliko fascinirano plamenom zabrinjava mnoge roditelje, u većini slučajeva je riječ o prolaznoj fazi koja, dugoročno gledano, nema neželjenih posljedica.
</para>
<heading4>
 Kada postoji razlog za zabrinutost?
</heading4>
<para>
Ako dijete samostalno pali vatru i igra se njome unatoč tome što su ga roditelji više puta upozorili da to ne radi, moguće je da se ne radi tek o prolaznoj fazi ili povećanoj znatiželji. Unatoč tome što počne kao nevina dječja igra, mnogo je primjera u kojima je dječja opsjednutost plamenom dovela u opasnost njih same, ali i ljude koji ih okružuju.</para>
<para>Uzroka ovakvoj vrsti ponašanja može biti mnogo. Od jednostavne želje za roditeljskom pozornošću, do nemogućnosti kontrole bijesa kada paljenje stvari mališanima služi poput „ispušnog ventila“ za nešto što su doživjeli. Stručnjaci navode kako su djeca koja namjerno zapaljuju predmete poput papira u tom periodu života u dosta slučajeva prolazila kroz određenu promjenu, poput rođenja brata/sestre, selidbe obitelji u novi prostor ili pak rastave roditelja. Ovakvo rizično ponašanje stoga se ne bi trebalo rješavati roditeljskim zabranama i kaznama budući da one nemaju prevelikog utjecaja na mališana koji traži pozornost. Kada procijenite da je vaše dijete dovelo sebe i druge u opasnost iako zna za sve potencijalne posljedice svoje igre, potrebno je potražiti pomoć psihologa.
</para>
<heading4>
 Važno je na vrijeme reagirati
</heading4>
<para>
Kako biste spriječili potencijalno opasne situacije u koje dijete paljenjem vatre može dovesti sebe i ljude koji ga okružuju, za početak je potrebno jednostavno – misliti unaprijed. To prvenstveno znači da pripazite kako na vidljiv mjestima lako dostupnim djeci ne ostavljate predmete poput šibica i upaljača. Već i djeca predškolske dobi jednostavno mogu shvatiti kako pomoću njih zapaliti vatru.</para>
<para>Nadalje, razgovarajte otvoreno sa svojim djetetom o opasnostima koje vatra može predstavljati. Pobrinite se da vaš mališan u potpunosti shvaća rizike paljenja vatre, a ukažite mu i na svakodnevne opasnosti vezane za, primjerice, kuhanje. Objasnite kako nikada ne smije stajati preblizu štednjaka, a kod nešto starije djece (školske dobi), važno je razgovarati o tome kako postupiti u slučaju da dođe do širenja vatre – bilo u stanu ili na otvorenom prostoru. Naučite svog mališana kako je potrebno u što kraćem roku pozvati vatrogasce, te nikako ne pokušavati samostalno ugasiti vatru. Naučite ih da u zatvorenom prostoru što prije pronađu siguran izlaz van, te da se odmaknu što dalje od mjesta zahvaćenog vatrom.</para>
<para>Od svega navedenog, možda je i najvažnije da upravo vi kao roditelj budete pozitivan primjer svom mališanu. Vatru koristite odgovorno, te uvijek provjerite kako ste ju dobro ugasili. Ako ste pušač, probajte potpuno „izbaciti“ pušenje u kući i blizini djeteta – upaljači i šibice kao izvor vatre tada neće biti lako dostupni djetetu, a o pozitivnim učincima na zdravlje nije potrebno niti govoriti.</para>
<para>Dijete kojemu su od „malih nogu“ usađene navike koje se tiču odgovornog ponašanja vezanog uz vatru te njene potencijalne opasnosti i posljedice, vrlo će se vjerojatno na isti način ponašati i kasnije u životu, a vi kao roditelj nećete strahovati od toga da bi nešto moglo poći po zlu.</para>

Kako djetetu objasniti da "igra" vatrom - nije igra? Opasnost od vatre jedna je od onih na koju će svaki roditelj svog mališana barem jednom upozoriti. I dok je većina djece svjesna opasnosti i mogućih posljedica igranja vatrom, ponekad je znatiželja jednostavno jača i ne mogu odoljeti igri plamenom – čak i uz sav roditeljski trud i upozorenja.
I dok se većinom radi o pukoj znatiželji i osjećaju uzbuđenja kada rade nešto što je zabranjeno, u nekim slučajevima ovaj vid dječje zabave može imati i ponešto dublje uzroke. Psiholozi ističu kako opsesivno igranje vatrom može ukazivati na određene emocionalne i kronične probleme u ponašanju koji iziskuju pomoć stručnjaka.


   Igra vatrom i zašto je toliko zabavna?


Djeca predškolske dobi pri susretu s vatrom često su jednostavno znatiželjna i iskazati će želju za igrom sa svijećom, šibicama i slično. U prvim godinama života vatra predstavlja jedan dio svijeta koji ih okružuje i koji svakodnevno sve više otkrivaju. Iako je često riječ o bezazlenom promatranju plamena, ove godine života po ovom su pitanju možda i najopasnije – manja djeca još ne mogu u potpunosti shvatiti opasnosti i moguće posljedice te je i trenutak roditeljske nepažnje dovoljan da dođe do nezgode.
Kod nešto starije djece, prvenstveno one školske dobi, igre vatrom nešto su drugačije prirode. Do ovog perioda već su upoznati sa svijetom oko sebe, ali i mogućim posljedicama svoje igre. Ovdje se često radi o svojevrsnoj fascinaciji vatrom te proučavaju svijeću ili komad papira kako gori. Iako već i sama činjenica da je dijete toliko fascinirano plamenom zabrinjava mnoge roditelje, u većini  slučajeva je riječ o prolaznoj fazi koja, dugoročno gledano, nema neželjenih posljedica.


   Kada postoji razlog za zabrinutost?


Ako dijete samostalno pali vatru i igra se njome unatoč tome što su ga roditelji više puta upozorili da to ne radi, moguće je da se ne radi tek o prolaznoj fazi ili povećanoj znatiželji. Unatoč tome što počne kao nevina dječja igra, mnogo je primjera u kojima je dječja opsjednutost plamenom dovela u opasnost njih same, ali i ljude koji ih okružuju.
Uzroka ovakvoj vrsti ponašanja može biti mnogo. Od jednostavne želje za roditeljskom pozornošću, do nemogućnosti kontrole bijesa kada paljenje stvari mališanima služi poput „ispušnog ventila“ za nešto što su doživjeli. Stručnjaci navode kako su djeca koja namjerno zapaljuju predmete poput papira u tom periodu života u dosta slučajeva prolazila kroz određenu promjenu, poput rođenja brata/sestre, selidbe obitelji u novi prostor ili pak rastave roditelja. Ovakvo rizično ponašanje stoga se ne bi trebalo rješavati roditeljskim zabranama i kaznama budući da one nemaju prevelikog utjecaja na mališana koji traži pozornost. Kada procijenite da je vaše dijete dovelo sebe i druge u opasnost iako zna za sve potencijalne posljedice svoje igre, potrebno je potražiti pomoć psihologa.


   Važno je na vrijeme reagirati


Kako biste spriječili potencijalno opasne situacije u koje dijete paljenjem vatre može dovesti sebe i ljude koji ga okružuju, za početak je potrebno jednostavno – misliti unaprijed. To prvenstveno znači da pripazite kako na vidljiv mjestima lako dostupnim djeci ne ostavljate predmete poput šibica i upaljača. Već i djeca predškolske dobi jednostavno mogu shvatiti kako pomoću njih zapaliti vatru.
Nadalje, razgovarajte otvoreno sa svojim djetetom o opasnostima koje vatra može predstavljati. Pobrinite se da vaš mališan u potpunosti shvaća rizike paljenja vatre, a ukažite mu i na svakodnevne opasnosti vezane za, primjerice, kuhanje. Objasnite kako nikada ne smije stajati preblizu štednjaka, a kod nešto starije djece (školske dobi), važno je razgovarati o tome kako postupiti u slučaju da dođe do širenja vatre – bilo u stanu ili na otvorenom prostoru. Naučite svog mališana kako je potrebno u što kraćem roku pozvati vatrogasce, te nikako ne pokušavati samostalno ugasiti vatru. Naučite ih da u zatvorenom prostoru što prije pronađu siguran izlaz van, te da se odmaknu što dalje od mjesta zahvaćenog vatrom.
Od svega navedenog, možda je i najvažnije da upravo vi kao roditelj budete pozitivan primjer svom mališanu. Vatru koristite odgovorno, te uvijek provjerite kako ste ju dobro ugasili. Ako ste pušač, probajte potpuno „izbaciti“ pušenje u kući i blizini djeteta – upaljači i šibice kao izvor vatre tada neće biti lako dostupni djetetu, a o pozitivnim učincima na zdravlje nije potrebno niti govoriti.
Dijete kojemu su od „malih nogu“ usađene navike koje se tiču odgovornog ponašanja vezanog uz vatru te njene potencijalne opasnosti i posljedice, vrlo će se vjerojatno na isti način ponašati i kasnije u životu, a vi kao roditelj nećete strahovati od toga da bi nešto moglo poći po zlu. Nataša Vuk 

fireworks-409072_960_720

Kako djetetu objasniti da "igra" vatrom - nije igra?

<para>" Kućanske poslove uglavnom obavljamo jer smo na njih prisiljeni, nerijetko ih odgađamo i ostavljamo za sutra.</para>
<para>Kako ne biste svaki put odgađali prijeko potrebno čišćenje vašeg doma, za vas smo pripremili nekoliko domišljatih trikova koji će u nekoliko minuta vaše kućanstvo pretvoriti u ogledni primjer čistog i urednog mjesta za boravak.</para>
<para>
 DRVENU STOLARIJU očistite pomoću vode u kojoj ste kuhali krumpir. U vodu dodajte nekoliko kapi deterdženta za posuđe te s vodom dobro obrišite vrata, štokove. Brišite ujednačenim  pokretima kako ne bi ostali tragovi od brisanja. Zatim ih obrišite suhom krpom. Na kraju ih ispolirajte lanenim uljem koje je blagotvorno za čvrstoću drveta.</para>
<para>
 FUGE možete očistiti gumicom za brisanje i praškom za pecivo. Gumicom obrisati fuge. Napraviti gustu kašicu od praška za pecivo i vode. Starom četkicom za zube istrljati fuge, ostaviti  da odstoje 15 minuta. Oprati mlakom vodom koja je čista i svježa.</para>
<para>
 KAMENAC NA PLOČICAMA najlakše će se ukloniti zagrijanim octom. Dobivenim <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zeleno-roditeljstvo/ocat-magicni-saveznik-u-kucanstvu-zasto-ga-je-dobro-imati-pri-ruci/">octom </ulink>dobro istrljati pločice te ostaviti da djeluje 10 minuta. Pločice zatim oprati deterdžentom za suđe te ispolirati pamučnom krpicom na koju ste stavili par kapi baby ulja.</para>
<para>
 MASNO POSUĐE najlakše ćete oprati ako ga posipate brašnom. Pustite ga da odstoji par minuta te ga operite na uobičajen način.</para>
<para>
 PROZORI će vam biti zahvalni ako ih operete s vodom u koju ste dodali 10 kapi eteričnog ulja lavande ili limuna. Pošpricajte prozor te ga obrišite papirnatim ubrusom. Prozori će  postati čisti i mirisni, a lavanda i limun će otjerati muhe i ostale dosadne insekte.</para>
<para>
 VOSAK SA STAKLENIH POVRŠINA uklonit će se uz pomoć kockica leda. Nekoliko kockica stavite u plastičnu vrećicu i prislonite na vosak kako bi se dovoljno ohladio i stvrdnuo. Uklonite ga plastičnim nožićem pazeći da ne oštetite staklo. Ostatak rastopite sušilom za kosu, ponovno sastružite te operite toplom vodom i deterdžentom za posuđe.</para>
<para>
 ČAŠE koje su ostale od prethodnog dana i dobile mrlju očistit ćete na način da ih istrljate smjesom od dvije žlice octa i jedne žlice soli. Isperite, obrišite i uživajte u njihovom sjaju.</para>
<para>
 KAMENAC NA GLAČALU nestat će ukoliko pomiješate žlicu vode s dvije žlice sode bikarbone te pastu nanesete na dno glačala i ostavite da odstoji nekoliko minuta. Vlažnom krpom  uklonite pastu, a suhom prebrišite. Štapić za uši umočite u destiliranu vodu te svaku rupicu dobro istrljajte. Za kraj u spremnik za vodu ulijte mješavinu vode i octa u omjeru  4:1. Zagrijte glačalo te puštajte paru kako bi skroz kamenac izašao.</para>
<para>
 KOŽNI NAMJEŠTAJ istrljajte korom od banane. Dobit će sjaj i tako ćete ga održavati novim.</para>
<para>(Izvor: http://drumtidam.info)</para>

Mali trikovi za blistavo kućanstvo Čišćenje i održavanje kućanstva, budimo realni, može biti prava muka, pogotovo kad krenemo "u borbu" sa čišćenjem stana/kuće u kojem već duže vrijeme nije napravljena poštena "generalka. " Kućanske poslove uglavnom obavljamo jer smo na njih prisiljeni, nerijetko ih odgađamo i ostavljamo za sutra.
Kako ne biste svaki put odgađali prijeko potrebno čišćenje vašeg doma, za vas smo pripremili nekoliko domišljatih trikova koji će u nekoliko minuta vaše kućanstvo pretvoriti u ogledni primjer čistog i urednog mjesta za boravak.

   DRVENU STOLARIJU očistite pomoću vode u kojoj ste kuhali krumpir. U vodu dodajte nekoliko kapi deterdženta za posuđe te s vodom dobro obrišite vrata, štokove. Brišite ujednačenim  pokretima kako ne bi ostali tragovi od brisanja. Zatim ih obrišite suhom krpom. Na kraju ih ispolirajte lanenim uljem koje je blagotvorno za čvrstoću drveta.

   FUGE možete očistiti gumicom za brisanje i praškom za pecivo. Gumicom obrisati fuge. Napraviti gustu kašicu od praška za pecivo i vode. Starom četkicom za zube istrljati fuge, ostaviti  da odstoje 15 minuta. Oprati mlakom vodom koja je čista i svježa.

   KAMENAC NA PLOČICAMA najlakše će se ukloniti zagrijanim octom. Dobivenim octom dobro istrljati pločice te ostaviti da djeluje 10 minuta. Pločice zatim oprati deterdžentom za suđe te ispolirati pamučnom krpicom na koju ste stavili par kapi baby ulja.

   MASNO POSUĐE najlakše ćete oprati ako ga posipate brašnom. Pustite ga da odstoji par minuta te ga operite na uobičajen način.

   PROZORI će vam biti zahvalni ako ih operete s vodom u koju ste dodali 10 kapi eteričnog ulja lavande ili limuna. Pošpricajte prozor te ga obrišite papirnatim ubrusom. Prozori će  postati čisti i mirisni, a lavanda i limun će otjerati muhe i ostale dosadne insekte.

   VOSAK SA STAKLENIH POVRŠINA uklonit će se uz pomoć kockica leda. Nekoliko kockica stavite u plastičnu vrećicu i prislonite na vosak kako bi se dovoljno ohladio i stvrdnuo. Uklonite ga plastičnim nožićem pazeći da ne oštetite staklo. Ostatak rastopite sušilom za kosu, ponovno sastružite te operite toplom vodom i deterdžentom za posuđe.

   ČAŠE koje su ostale od prethodnog dana i dobile mrlju očistit ćete na način da ih istrljate smjesom od dvije žlice octa i jedne žlice soli. Isperite, obrišite i uživajte u njihovom sjaju.

   KAMENAC NA GLAČALU nestat će ukoliko pomiješate žlicu vode s dvije žlice sode bikarbone te pastu nanesete na dno glačala i ostavite da odstoji nekoliko minuta. Vlažnom krpom  uklonite pastu, a suhom prebrišite. Štapić za uši umočite u destiliranu vodu te svaku rupicu dobro istrljajte. Za kraj u spremnik za vodu ulijte mješavinu vode i octa u omjeru  4:1. Zagrijte glačalo te puštajte paru kako bi skroz kamenac izašao.

   KOŽNI NAMJEŠTAJ istrljajte korom od banane. Dobit će sjaj i tako ćete ga održavati novim.
(Izvor: http://drumtidam.info) Petra Majetić 

obitelj čisti

Mali trikovi za blistavo kućanstvo

<para>Zabavni parkovi, plaže, šetnje – sve su to aktivnosti koje će se svidjeti i najmlađima. Međutim, postoji i jedan razlog zbog kojeg se mnogim roditeljima „diže kosa na glavi“ kad su u pitanju veće manifestacije na otvorenom. Razlog tome leži u velikom broju ljudi na jednom mjestu i činjenici kako je dovoljan samo trenutak nepažnje da se vaš mališan odvoji od vas. Dosta roditelja u nekoj je prilici prošlo kroz ovakve trenutke panike te traženja djeteta među masom ljudi. No, takve situacije ne moraju nužno predstavljati stres i osjećaj nemoći, ako na vrijeme postavite nekoliko osnovnih pravila i kod kuće razmislite što ako do ovakve situacije zaista i dođe.
</para>
<heading4>
 Objasniti djetetu - vikanje "mama" i "tata" često i nije od koristi
</heading4>
<para>
Kod događanja na kojem se okuplja velik broj ljudi možda je najteže pronaći ravnotežu između toga da dijete „držite na oku“, ali da mu date i dovoljno slobode da samo istražuje i uživa. Zasigurno ne želite biti roditelj koji će svom mališanu konstantno braniti da se od njega odvaja, ali s druge strane jasno je da ga želite u svojoj blizini budući da je tek sekunda nepažnje dovoljna da se odvoji od vas. Unatoč tome, činjenica je da sve kreće od odgoja te je na samom početku važno objasniti djetetu koje opasnosti postoje u gužvi, te mu kroz razgovor pokazati zašto se mama i tata toliko brinu i ponekad mu brane neke stvari.</para>
<para>Na bilo kakvom okupljanju s većim brojem ljudi svatko je barem jednom čuo dijete kako u panici viče mama ili tata, pokušavajući locirati svoje roditelje. Stoga, krenite upravo od toga. Ako dođe do situacije u kojoj vas mališan mora pronaći u masi ljudi, veće su šanse da privuče vašu pozornost vikanjem vaših imena. Na istom mjestu vjerojatno su na stotine mama i tata, stoga prije polaska pojasnite mališanu da u takvoj situaciji dozivanjem vašeg imena postoje veće šanse da ćete ga uočiti.
</para>
<heading4>
 Traženje pomoći nepoznatih osoba
</heading4>
<para>
U moru nepoznatih ljudi djeca često ne traže pomoć drugih kako bi pronašli svoje roditelje. Vi ste tu da im pojasnite kako je sasvim u redu nekome reći kako su se odvojili od svojih roditelja te ih ne mogu pronaći. Međutim, na njima je tada ta zadaća da dobro procijene kome se mogu obratiti za pomoć. Razgovarajte sa svojim mališanom o tome bi bilo najsigurnije prići. Za početak, to su uvijek osobe u uniformama. To može biti policija, zaštitari koji osiguravaju događaj i slično. Recite svom djetetu da im se uvijek mogu obratiti za pomoć, bez straha da će njihovu molbu odbiti. Druga su opcija ostali roditelji s djecom na događanju, koji su se i sami vjerojatno nekad našli u situaciji da njihovo dijete treba pomoć. U trenucima kada vaš mališan traži pomoć drugih nemate utjecaja, već jednostavno morate vjerovati njegovoj procjeni. A to će biti mnogo lakše ako s njim prođete razgovor o tome prije odlaska iz kuće.
</para>
<heading4>
 Mjesto susreta
</heading4>
<para>
Kada prođete ulaz na neko događanje i nađete se među masom ljudi, korisno je odmah na početku odrediti mjesto okupljanja. To može biti neki štand na manifestaciji, posebno oni koji prodaju „dječje“ stvari poput balona ili igračaka. Bitno je samo da djetetu to mjesto ostane prepoznatljivo. Kada ga odredite, svom mališanu objasnite kako ćete se upravo tamo naći ako se slučajno odvojite u gužvi. Ova metoda možda je i najsigurnija, sve dok mu jasno kažete da nema smisla da luta među gužvom i traži vas, već da odmah krene na dogovoreno mjesto i obećate mu kako ćete tamo doći po njega.
</para>
<heading4>
 Bez panike
</heading4>
<para>
Da, u trenutku kada primijetite kako vaše dijete nije uz vas, vjerojatno će vas uhvatiti osjećaj panike i bespomoćnosti. Ništa lakše nije ni djetetu kada shvati da roditelji odjednom nisu uz njega. U tim trenucima prvo je najvažnije sjetiti se svega o čemu ste s djetetom razgovarali u slučaju da do takve situacije dođe. Zapamtite – ako je prije pola minute mališan bio uz vas, nije mogao daleko otići. S druge strane, imajte povjerenja i u njega da će u tom trenutku ili tražiti pomoć neke osobe ili se vratiti na mjesto sastanka.</para>

Mališan se odvojio od vas u gužvi? Samo bez panike! Ljeto je savršeno vrijeme za brojne aktivnosti na otvorenom, a omiljeno godišnje doba nudi i pregršt manifestacija u kojima mogu sudjelovati i najmlađi. Zabavni parkovi, plaže, šetnje – sve su to aktivnosti koje će se svidjeti i najmlađima. Međutim, postoji i jedan razlog zbog kojeg se mnogim roditeljima „diže kosa na glavi“ kad su u pitanju veće manifestacije na otvorenom. Razlog tome leži u velikom broju ljudi na jednom mjestu i činjenici kako je dovoljan samo trenutak nepažnje da se vaš mališan odvoji od vas. Dosta roditelja u nekoj je prilici prošlo kroz ovakve trenutke panike te traženja djeteta među masom ljudi. No, takve situacije ne moraju nužno predstavljati stres i osjećaj nemoći, ako na vrijeme postavite nekoliko osnovnih pravila i kod kuće razmislite što ako do ovakve situacije zaista i dođe.


   Objasniti djetetu - vikanje "mama" i "tata" često i nije od koristi


Kod događanja na kojem se okuplja velik broj ljudi možda je najteže pronaći ravnotežu između toga da dijete „držite na oku“, ali da mu date i dovoljno slobode da samo istražuje i uživa. Zasigurno ne želite biti roditelj koji će svom mališanu konstantno braniti da se od njega odvaja, ali s druge strane jasno je da ga želite u svojoj blizini budući da je tek sekunda nepažnje dovoljna da se odvoji od vas. Unatoč tome, činjenica je da sve kreće od odgoja te je na samom početku važno objasniti djetetu koje opasnosti postoje u gužvi, te mu kroz razgovor pokazati zašto se mama i tata toliko brinu i ponekad mu brane neke stvari.
Na bilo kakvom okupljanju s većim brojem ljudi svatko je barem jednom čuo dijete kako u panici viče mama ili tata, pokušavajući locirati svoje roditelje. Stoga, krenite upravo od toga. Ako dođe do situacije u kojoj vas mališan mora pronaći u masi ljudi, veće su šanse da privuče vašu pozornost vikanjem vaših imena. Na istom mjestu vjerojatno su na stotine mama i tata, stoga prije polaska pojasnite mališanu da u takvoj situaciji dozivanjem vašeg imena postoje veće šanse da ćete ga uočiti.


   Traženje pomoći nepoznatih osoba


U moru nepoznatih ljudi djeca često ne traže pomoć drugih kako bi pronašli svoje roditelje. Vi ste tu da im pojasnite kako je sasvim u redu nekome reći kako su se odvojili od svojih roditelja te ih ne mogu pronaći. Međutim, na njima je tada ta zadaća da dobro procijene kome se mogu obratiti za pomoć. Razgovarajte sa svojim mališanom o tome bi bilo najsigurnije prići. Za početak, to su uvijek osobe u uniformama. To može biti policija, zaštitari koji osiguravaju događaj i slično. Recite svom djetetu da im se uvijek mogu obratiti za pomoć, bez straha da će njihovu molbu odbiti. Druga su opcija ostali roditelji s djecom na događanju, koji su se i sami vjerojatno nekad našli u situaciji da njihovo dijete treba pomoć. U trenucima kada vaš mališan traži pomoć drugih nemate utjecaja, već jednostavno morate vjerovati njegovoj procjeni. A to će biti mnogo lakše ako s njim prođete razgovor o tome prije odlaska iz kuće.


   Mjesto susreta


Kada prođete ulaz na neko događanje i nađete se među masom ljudi, korisno  je odmah na početku odrediti mjesto okupljanja. To može biti neki štand na manifestaciji, posebno oni koji prodaju „dječje“ stvari poput balona ili igračaka. Bitno je samo da djetetu to mjesto ostane prepoznatljivo. Kada ga odredite, svom mališanu objasnite kako ćete se upravo tamo naći ako se slučajno odvojite u gužvi. Ova metoda možda je i najsigurnija, sve dok mu jasno kažete da nema smisla da luta među gužvom i traži vas, već da odmah krene na dogovoreno mjesto i obećate mu kako ćete tamo doći po njega.


   Bez panike


Da, u trenutku kada primijetite kako vaše dijete nije uz vas, vjerojatno će vas uhvatiti osjećaj panike i bespomoćnosti. Ništa lakše nije ni djetetu kada shvati da roditelji odjednom nisu uz njega. U tim trenucima prvo je najvažnije sjetiti se svega o čemu ste s djetetom razgovarali u slučaju da do takve situacije dođe. Zapamtite – ako je prije pola minute mališan bio uz vas, nije mogao daleko otići. S druge strane, imajte povjerenja i u njega da će u tom trenutku ili tražiti pomoć neke osobe ili se vratiti na mjesto sastanka. Nataša Vuk 

children-450925_960_720

Mališan se odvojio od vas u gužvi? Samo bez panike!

<para>Pred nama je 26 Svjetski tjedan dojenja koji se obilježava od 1 Uoči samog početka, UNICEF Hrvatska predstavio je izvješće o navikama dojenja u Hrvatskoj, koje je ove godine donijelo prilično zadovoljavajuće rezultate. Hrvatska tako na državnoj razini postiže odlične rezultate u zaštiti, promicanju i uspostavi dojenja, koji se često navode kao pozitivan primjer svugdje u svijetu. Međutim, sada je glavni izazov postojeće rezultate zadržati na toj razini, o čemu su govorili stručnjaci iz ovog područja koji su rezultate i službeno predstavili javnosti.
</para>
<heading4>
 Hrvatska rodilišta – prijatelji djece
</heading4>
<para>
Od ove godine sva hrvatska rodilišta nose titulu „Rodilišta – prijatelji djece“, što Hrvatsku svrstava među zemlje s najvišim standardima po pitanju dojenja. Ovaj je program postigao to da dijete odmah nakon poroda provede barem 24 sata neprekidno uz majku te se na samom početku života mališana postigne veza i započne prirodno dojenje. Prijašnjih godina praksa je bila upravo suprotna – djecu i majke odvajalo se odmah po završetku poroda kako bi se „odmorili“, što se pokazalo pogrešnim ističe prof. dr. sc. Josip Grgurić, koordinator ovog programa. Ženama je sada također omogućeno da s djecom koja su prijevremeno rođena provode većinu vremena na intenzivnoj njezi, budući da svi vodeći pedijatri ističu kako dojenje, kao i kontakt majke i djeteta „kožom na kožu“ ubrzava proces oporavka mališana. Stoga ne čudi kako je dojenje od prvog dana najvažnija stavka normalnog razvoja djeteta i njegovog povezivanja s majkom. No, koliki je broj žena u Hrvatskoj zaista svjestan njegove važnosti?
</para>
<heading4>
 Broj dojene djece nakon nekoliko mjeseci – opada
</heading4>
<para>
Unatoč prepoznavanju važnosti dojenja, broj dojene djece na razini Hrvatske opada nakon tek nekoliko mjeseci života. Dok nakon samog poroda 80% majki doji svoje dijete, u prvih šest mjeseci ovaj broj pada na 58%, dok je dulje od šest mjeseci dojeno tek 19% djece, pokazalo je istraživanje. Stoga ne čudi kako inicijativa velike napore ulaže upravo u održavanje standarda dojenja kroz Nacionalni program za zaštitu i promicanje dojenja.
</para>
<para>Dr. Grgurić ističe kako velik dio problema leži u činjenici da su nadomjesci za mlijeko danas široko rasprostranjeni i lako dostupni, te majke ponekad bez razmišljanja prebacuju prehranu svog mališana na takvu vrstu mlijeka, koje u principu nije prirodno i ne može štititi dijete od različitih infekcija i autoimunih bolesti kao što to majčino može. Trenutno se, stoga, radi na usklađivanju s Međunarodnim pravilnikom za reklamiranje nadomjestaka majčinog mlijeka te snažniju podršku zajednice u promociji dojenja.
</para>
<heading4>
 Obećavajući rezultati
</heading4>
<para>
Iako prostora za napredak uvijek ima, stručnjaci su zadovoljni rezultatima koje je do sada ova inicijativa polučila. To najbolje dokazuje podatak kako je prije dvadesetak godina u Hrvatskoj u prva dva mjeseca života bilo dojeno 56% novorođenčadi, dok ovogodišnje istraživanje pokazuje brojku od čak 91 – 95% dojene djece. Đurđica Ivković, zamjenica predstojnice ureda UNICEF-a u Hrvatskoj, kao prioritete za budućnost istaknula je ulaganje u poboljšanje uvjeta i kvalitete skrbi za majke i djecu u rodilištima, stručnu podršku majkama te stvaranje okruženja koje podržava dojenje. Ohrabrujući je podatak i kako je trenutno 98% mladih majki u Hrvatskoj obuhvaćeno patronažnom službom u prvom mjesecu djetetova života, što je jedan od preduvjeta da se svakoj majki ukaže na važnost dojenja.
</para>
<heading4>
 Promocija dojenja kao ključ zdravlja novorođenčadi
</heading4>
<para>
Dojenje predstavlja najprirodniji i najzdraviji način ishrane djeteta u prvim mjesecima života. Majčino mlijeko posebno je prilagođeno za svakog mališana, te ga aktivno štiti od mogućih razvoja bolesti i jača imunitet od prvog dana. Podrška dojenju isto tako izravno utječe i na zdravlje majki te smanjuje troškove zdravstvenog sustava. Stoga ne čudi kako se i na globalnoj razini sve veći napori raznih udruga usmjeravaju upravo zaštiti i održivosti standarda dojenja.</para>

UNICEF Hrvatska: Održavanje standarda dojenja ključan je izazov Pred nama je 26. Svjetski tjedan dojenja koji se obilježava od 1. do 7. kolovoza. Pred nama je 26 Svjetski tjedan dojenja koji se obilježava od 1 Uoči samog početka, UNICEF Hrvatska predstavio je izvješće o navikama dojenja u Hrvatskoj, koje je ove godine donijelo prilično zadovoljavajuće rezultate. Hrvatska tako na državnoj razini postiže odlične rezultate u zaštiti, promicanju i uspostavi dojenja, koji se često navode kao pozitivan primjer svugdje u svijetu. Međutim, sada je glavni izazov postojeće rezultate zadržati na toj razini, o čemu su govorili stručnjaci iz ovog područja koji su rezultate i službeno predstavili javnosti.


   Hrvatska rodilišta – prijatelji djece


Od ove godine sva hrvatska rodilišta nose titulu „Rodilišta – prijatelji djece“, što Hrvatsku svrstava među zemlje s najvišim standardima po pitanju dojenja. Ovaj je program postigao to da dijete odmah nakon poroda provede barem 24 sata neprekidno uz majku te se na samom početku života mališana postigne veza i započne prirodno dojenje. Prijašnjih godina praksa je bila upravo suprotna – djecu i majke odvajalo se odmah po završetku poroda kako bi se „odmorili“, što se pokazalo pogrešnim ističe prof. dr. sc. Josip Grgurić, koordinator ovog programa. Ženama je sada također omogućeno da s djecom koja su prijevremeno rođena provode većinu vremena na intenzivnoj njezi, budući da svi vodeći pedijatri ističu kako dojenje, kao i kontakt majke i djeteta „kožom na kožu“ ubrzava proces oporavka mališana. Stoga ne čudi kako je dojenje od prvog dana najvažnija stavka normalnog razvoja djeteta i njegovog povezivanja s majkom. No, koliki je broj žena u Hrvatskoj zaista svjestan njegove važnosti?


   Broj dojene djece nakon nekoliko mjeseci – opada


Unatoč prepoznavanju važnosti dojenja, broj dojene djece na razini Hrvatske opada nakon tek nekoliko mjeseci života. Dok nakon samog poroda 80% majki doji svoje dijete, u prvih šest mjeseci ovaj broj pada na 58%, dok je dulje od šest mjeseci dojeno tek 19% djece, pokazalo je istraživanje. Stoga ne čudi kako inicijativa velike napore ulaže upravo u održavanje standarda dojenja kroz Nacionalni program za zaštitu i promicanje dojenja.

Dr. Grgurić ističe kako velik dio problema leži u činjenici da su nadomjesci za mlijeko danas široko rasprostranjeni i lako dostupni, te majke ponekad bez razmišljanja prebacuju prehranu svog mališana na takvu vrstu mlijeka, koje u principu nije prirodno i ne može štititi dijete od različitih infekcija i autoimunih bolesti kao što to majčino može. Trenutno se, stoga, radi na usklađivanju s Međunarodnim pravilnikom za reklamiranje nadomjestaka majčinog mlijeka te snažniju podršku zajednice u promociji dojenja.


   Obećavajući rezultati


Iako prostora za napredak uvijek ima, stručnjaci su zadovoljni rezultatima koje je do sada ova inicijativa polučila. To najbolje dokazuje podatak kako je prije dvadesetak godina u Hrvatskoj u prva dva mjeseca života bilo dojeno 56% novorođenčadi, dok ovogodišnje istraživanje pokazuje brojku od čak 91 – 95% dojene djece. Đurđica Ivković, zamjenica predstojnice ureda UNICEF-a u Hrvatskoj, kao prioritete za budućnost istaknula je ulaganje u poboljšanje uvjeta i kvalitete skrbi za majke i djecu u rodilištima, stručnu podršku majkama te stvaranje okruženja koje podržava dojenje. Ohrabrujući je podatak i kako je trenutno 98% mladih majki u Hrvatskoj obuhvaćeno patronažnom službom u prvom mjesecu djetetova života, što je jedan od preduvjeta da se svakoj majki ukaže na važnost dojenja.


   Promocija dojenja kao ključ zdravlja novorođenčadi


Dojenje predstavlja najprirodniji i najzdraviji način ishrane djeteta u prvim mjesecima života. Majčino mlijeko posebno je prilagođeno za svakog mališana, te ga aktivno štiti od mogućih razvoja bolesti i jača imunitet od prvog dana. Podrška dojenju isto tako izravno utječe i na zdravlje majki te smanjuje troškove zdravstvenog sustava. Stoga ne čudi kako se i na globalnoj razini sve veći napori raznih udruga usmjeravaju upravo zaštiti i održivosti standarda dojenja. Nataša Vuk 

DOJENJE1_FBcover

UNICEF Hrvatska: Održavanje standarda dojenja ključan je izazov

<para>Rečenice poput "<emphasis>Čuješ li ti mene što ti govorim</emphasis>" postale su dio vašeg svakodnevnog vokabulara. Zastanite malo i napravite određene provjere – jer moguće je da su problemi u komunikaciji uzrokovani oštećenjem sluha vašeg djeteta.</para>
<para>Pod pojmom oštećenja sluha podrazumijeva se oštećenje svih lokalizacija i svih intenziteta koje bi moglo imati utjecaj na normalni razvoj govora. Smatra se da se na 1000 djece rađa jedno do dvoje slušno oštećene djece, dok je oštećenje sluha u rizične djece oko 30-50 puta češće nego u općoj populaciji. Oštećenje se najranije može otkriti u novorođenačkoj dobi, gornja granica za otkrivanje oštećenja sluha je dob od 3 godine, a optimalna dob je 3 mjeseca.
</para>
<heading2>
 Kako ćete provjeriti čuje li vaše dijete dobro?
</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Od rođenja do 3. mjeseca: na poznate zvukove (glas roditelja) dijete se umiri, smiješi se, širi oči, mijenja brzinu sisanja na zvuk, a prilikom jačih iznenadnih zvukova trzne se, trepne ili zaplače</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od 3. do 6. mjeseca: smiješi se na zvuk majčinog glasa, okreće glavu ili očima prema najbližima ako mu govore sa strane, voli se igrati s igračkama koje zveckaju, reagira na glazbu gugutanjem, dijete se javlja različitim glasovima, uključujući p, b i m.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od 7. do 12. mjeseca: okreće se i na tihe zvukove u prostoru u kojem se nalazi, pokazuje razumijevanje za česte riječi (<emphasis>mama, tata, pa-pa</emphasis>…), oponaša različite govorne zvukove, služi se govornim glasovima, a ne zvukom kako bi zadobilo i održalo pažnju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od jedne do dvije godine: slijedi jednostavne zahtjeve i razumije jednostavna pitanja (“<emphasis>Gdje je lopta?”, “Daj mi pusu!</emphasis>”), prepoznaje dijelove tijela (usta, nos, oči, kosu) kad ih imenujemo, izražava želje imenovanjem predmeta, koristi se pitanjima s jednom ili dvije riječi.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od dvije do tri godine: razumije razlike u značenju riječi (<emphasis>ide - krene, gore - dolje, veliko - malo</emphasis>), slijedi dva zahtjeva (“<emphasis>Uzmi igračku i stavi je u kutiju!</emphasis>”), koristi se rečenicama od dvije do tri riječi.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od tri do četiri godine: čuje vas i kad ste u drugoj sobi, razumije jednostavna pitanja (<emphasis>Tko?, Gdje?, Kako?</emphasis>), govori o događajima u vrtiću, služi se rečenicama s četiri ili više riječi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od četiri do pet godina: voli kraće priče i odgovara na pitanja vezana uz njih, čuje i razumije većinu rečenog kod kuće ili vrtiću, zna ispričati priču, lako komunicira s ostalom djecom ili odraslima</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Što uzrokuje gubitak sluha? 
</heading2>
<para>
Dobar sluh je iznimno važan za pravilan govorni i psihički razvoj djeteta, a oštećenje sluha jedno je od najčešćih urođenih tjelesnih oštećenja. Najčešće postoji već od rođenja, a uzroci su različiti, a često i nepoznati. To mogu biti genetski čimbenici, neke bolesti tijekom trudnoće, težak porod, komplikacije tijekom i nakon porođaja itd. Do oštećenja sluha može doći u bilo kojem periodu života – otkad je dijete u utrobi majke pa do zrele dobi.
</para>
<heading2>
 Privremeno izgubljen sluh
</heading2>
<para>
Postoji i mogućnost da dijete privremeno izgubi sluh uslijed upale srednjeg uha, koja je jedna od najčešćih bolesti u dječjoj dobi. Svako treće dijete do treće godine preboli najmanje tri <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/lijecenje-upale-uha-kod-djece-prirodnim-lijekovima/">upale uha </ulink>odnosno većina djece preboli barem jednu upalu uha u prvoj godini života. U srednjem uhu postoji tekućina, a ako bubnjić pukne, pojavljuje se iscjedak iz uha, sekretorna upala – stanje u srednjem uhu pri kojem u šupljini srednjeg uha postoji tekući sadržaj različite gustoće koji nije upaljen (stoga obično izostanu bol i opći znakovi bolesti).  Ta dva osnovna oblika upale mogu prelaziti jedan u drugi. Često i nakon smirenja akutne upale u šupljini srednjeg uha umjesto zraka zaostane tekućina. U toj tekućini može se povremeno razviti upala pa ponovno nastane akutna upala s bolovima.</para>
<para>
 Kako sekretorna upala srednjeg uha utječe na sluh?   Kad umjesto zraka u srednjem uhu postoji tekućina, bubnjić i koščice u srednjem uhu ne mogu normalno vibrirati, pa je zvuk koji dijete čuje manje ili više oslabljen. Stupanj nagluhosti najviše ovisi o količini i gustoći sekreta, a roditelji mogu posumnjati na slušne smetnje u manje djece jedino kad one zahvate oba uha. Kad su smetnje manje, dijete ne čuje ili nejasno čuje glasove na početku odnosno na kraju riječi (na primjer, glas “s” u riječima “<emphasis>sunce</emphasis>” i “<emphasis>pas</emphasis>”), ili su mu nejasne cijele riječi ako su izgovorene prebrzo. Kad su smetnje sluha jače, dijete slabije čuje većinu glasova. Važno je znati da su smetnje privremene i da se sluh najčešće normalizira kad u srednje uho ponovno uđe zrak.
</para>
<heading2>
 Može li se spriječiti oštećenje sluha i kome se obratiti?
</heading2>
<para>
Određene uzroke gubitka sluha moguće je spriječiti. Vakcine mogu koristiti za sprječavanje određenih infekcija, poput meningitisa ili ospica koje mogu dovesti do oštećenja sluha. Drugi uzrok koji se može spriječiti jest jedan vid oštećenja mozga koji se zove zove 
 <emphasis>kernikterus</emphasis>
 , a do kojeg može dovesti teški oblik žutice. U tom slučaju se za prevenciju koristi specijalno svjetlo (fototerapija) zbog liječenja žutice kod beba prije nego što budu otpuštene kući iz bolnice.</para>
<para>Ako posumnjate da vaše dijete ima problema sa sluhom, prvi korak je javiti se svom pedijatru i povjeriti mu svoje sumnje - on će vas uputiti specijalistu otorinolaringologu i logopedu. Oštećen sluh može negativno utjecati na sposobnosti djeteta kada je u pitanju razvoj govornih, jezičkih i društvenih vještina. Što ranije dijete koje je gluho ili ima oštećen sluh dobije pomoć, to je veća vjerojatnost da će se njegove/njene govorne, jezičke i društvene vještine razviti u potpunosti.</para>

Saznajte najčešće simptome oštećenja sluha kod djece! Mislite li da vas dijete uporno ignorira kada mu se obraćate i to vas svaki put izbaci iz takta? Rečenice poput "Čuješ li ti mene što ti govorim?", "Jel se praviš gluh/a? Rečenice poput "Čuješ li ti mene što ti govorim" postale su dio vašeg svakodnevnog vokabulara. Zastanite malo i napravite određene provjere – jer moguće je da su problemi u komunikaciji uzrokovani oštećenjem sluha vašeg djeteta.
Pod pojmom oštećenja sluha podrazumijeva se oštećenje svih lokalizacija i svih intenziteta koje bi moglo imati utjecaj na normalni razvoj govora. Smatra se da se na 1000 djece rađa jedno do dvoje slušno oštećene djece, dok je oštećenje sluha u rizične djece oko 30-50 puta češće nego u općoj populaciji. Oštećenje se najranije može otkriti u novorođenačkoj dobi, gornja granica za otkrivanje oštećenja sluha je dob od 3 godine, a optimalna dob je 3 mjeseca.


   Kako ćete provjeriti čuje li vaše dijete dobro?


   
      
         Od rođenja do 3. mjeseca: na poznate zvukove (glas roditelja) dijete se umiri, smiješi se, širi oči, mijenja brzinu sisanja na zvuk, a prilikom jačih iznenadnih zvukova trzne se, trepne ili zaplače
   
   
      
          Od 3. do 6. mjeseca: smiješi se na zvuk majčinog glasa, okreće glavu ili očima prema najbližima ako mu govore sa strane, voli se igrati s igračkama koje zveckaju, reagira na glazbu gugutanjem, dijete se javlja različitim glasovima, uključujući p, b i m.
   
   
      
         Od 7. do 12. mjeseca: okreće se i na tihe zvukove u prostoru u kojem se nalazi, pokazuje razumijevanje za česte riječi (mama, tata, pa-pa…), oponaša različite govorne zvukove, služi se govornim glasovima, a ne zvukom kako bi zadobilo i održalo pažnju.
   
   
      
         Od jedne do dvije godine: slijedi jednostavne zahtjeve i razumije jednostavna pitanja (“Gdje je lopta?”, “Daj mi pusu!”), prepoznaje dijelove tijela (usta, nos, oči, kosu) kad ih imenujemo, izražava želje imenovanjem predmeta, koristi se pitanjima s jednom ili dvije riječi.
   
   
      
         Od dvije do tri godine: razumije razlike u značenju riječi (ide - krene, gore - dolje, veliko - malo), slijedi dva zahtjeva (“Uzmi igračku i stavi je u kutiju!”), koristi se rečenicama od dvije do tri riječi.
   
   
      
         Od tri do četiri godine: čuje vas i kad ste u drugoj sobi, razumije jednostavna pitanja (Tko?, Gdje?, Kako?), govori o događajima u vrtiću, služi se rečenicama s četiri ili više riječi
   
   
      
         Od četiri do pet godina: voli kraće priče i odgovara na pitanja vezana uz njih, čuje i razumije većinu rečenog kod kuće ili vrtiću, zna ispričati priču, lako komunicira s ostalom djecom ili odraslima
   


   Što uzrokuje gubitak sluha? 


Dobar sluh je iznimno važan za pravilan govorni i psihički razvoj djeteta, a oštećenje sluha jedno je od najčešćih urođenih tjelesnih oštećenja. Najčešće postoji već od rođenja, a uzroci su različiti, a često i nepoznati. To mogu biti genetski čimbenici, neke bolesti tijekom trudnoće, težak porod, komplikacije tijekom i nakon porođaja itd. Do oštećenja sluha može doći u bilo kojem periodu života – otkad je dijete u utrobi majke pa do zrele dobi.


   Privremeno izgubljen sluh


Postoji i mogućnost da dijete privremeno izgubi sluh uslijed upale srednjeg uha, koja je jedna od najčešćih bolesti u dječjoj dobi. Svako treće dijete do treće godine preboli najmanje tri upale uha odnosno većina djece preboli barem jednu upalu uha u prvoj godini života. U srednjem uhu postoji tekućina, a ako bubnjić pukne, pojavljuje se iscjedak iz uha, sekretorna upala – stanje u srednjem uhu pri kojem u šupljini srednjeg uha postoji tekući sadržaj različite gustoće koji nije upaljen (stoga obično izostanu bol i opći znakovi bolesti).  Ta dva osnovna oblika upale mogu prelaziti jedan u drugi. Često i nakon smirenja akutne upale u šupljini srednjeg uha umjesto zraka zaostane tekućina. U toj tekućini može se povremeno razviti upala pa ponovno nastane akutna upala s bolovima.

   Kako sekretorna upala srednjeg uha utječe na sluh?   Kad umjesto zraka u srednjem uhu postoji tekućina, bubnjić i koščice u srednjem uhu ne mogu normalno vibrirati, pa je zvuk koji dijete čuje manje ili više oslabljen. Stupanj nagluhosti najviše ovisi o količini i gustoći sekreta, a roditelji mogu posumnjati na slušne smetnje u manje djece jedino kad one zahvate oba uha. Kad su smetnje manje, dijete ne čuje ili nejasno čuje glasove na početku odnosno na kraju riječi (na primjer, glas “s” u riječima “sunce” i “pas”), ili su mu nejasne cijele riječi ako su izgovorene prebrzo. Kad su smetnje sluha jače, dijete slabije čuje većinu glasova. Važno je znati da su smetnje privremene i da se sluh najčešće normalizira kad u srednje uho ponovno uđe zrak.


   Može li se spriječiti oštećenje sluha i kome se obratiti?


Određene uzroke gubitka sluha moguće je spriječiti. Vakcine mogu koristiti za sprječavanje određenih infekcija, poput meningitisa ili ospica koje mogu dovesti do oštećenja sluha. Drugi uzrok koji se može spriječiti jest jedan vid oštećenja mozga koji se zove zove 
      kernikterus
   , a do kojeg može dovesti teški oblik žutice. U tom slučaju se za prevenciju koristi specijalno svjetlo (fototerapija) zbog liječenja žutice kod beba prije nego što budu otpuštene kući iz bolnice.
Ako posumnjate da vaše dijete ima problema sa sluhom, prvi korak je javiti se svom pedijatru i povjeriti mu svoje sumnje - on će vas uputiti specijalistu otorinolaringologu i logopedu. Oštećen sluh može negativno utjecati na sposobnosti djeteta kada je u pitanju razvoj govornih, jezičkih i društvenih vještina. Što ranije dijete koje je gluho ili ima oštećen sluh dobije pomoć, to je veća vjerojatnost da će se njegove/njene govorne, jezičke i društvene vještine razviti u potpunosti. Petra Majetić 

dječej uho_pixabay

Saznajte najčešće simptome oštećenja sluha kod djece!

<para>
 Lulla doll - Lulla lutka dizajnirana je sa svrhom uspavljivanja i umirivanja beba, a kako bi u tome bila što uspješnija nije samo "obična lutka" Ova mekana, plišana lutka imitira blizinu odrasle osobe, dakle roditelja, te otkucaje srca i disanja.</para>
<para>Autorica Lullu lutke je Islanđanka Eyrun Eggertsdottir koja je i sama majka dvoje male djece, a uz to i psihologinja koja je uz profesionalno i majčinsko iskustvo svjesna potrebe beba za blizinom roditelja. "Bebe se opuštaju slušajući otkucaje srca i umirujući ritam disanja te im isto pomaže da lakše zaspu. Provedena istraživanja pokazuju kako bebe koje slušaju umirujući ritam srca i disanja prije spavanja isti imitiraju te tako jednostavnije utonu u san, ali i izbjegavaju dugotrajne epizode plača prije spavanja. Ako se bebe osjećaju ugodno i opušteno duže i kvalitetnije spavaju." smatra izumiteljica Lullu lutke.
</para>
<blockquote>
 <para>"Kada sam svoje dječake držala u blizini tijela kako bi se osjećali sigurno u blizini mog tijela, primijetila sam kako su smireni. Stoga sam odlučila napraviti Lulla lutku kako bi pomogla roditeljima čija djeca satima ne žele ili ne mogu zaspati."</para>
</blockquote>
<para>
Uz pomoć ove lutke bebe ne osjećaju osjećaj odsutnosti roditelja ako nisu u blizini, spavaju dulje i osjećaju se dobro i sigurno. Lutka je napravljena od pamuka, mekana je i univerzalnih boja. Zvuk otkucaja srca i disanja aktivira se pritiskom na prsa lutke, te se može prati u perilici rublja, a duljina "rada" otkucaja ograničena je na 8 sati u komadu. Taman za jednu noć spavanja.</para>
<para>Roditelji koji su isprobali lutku imaju pozitivna iskustva te smatraju da njihova djeca od kada je koriste spavaju duže i bolje. Posebno je preporučuju roditelji djece koja su morala ostati u bolnici ili koja se navikavaju na vlastiti krevet ili sobu. U njoj su, smatraju, tada našli veliku utjehu i pomoć.</para>
<para>Lutka se može naručiti online putem preko stranica kompanije <ulink url="http://roro.is/">Roro Care</ulink>. Zbog velikog interesa roditelja lutka je rasprodana, ali mogu se napraviti prednarudžbe.</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/watch?v=wg8YerOmtn0"/>
<para> </para>

Lutka "Lulla" smiruje bebe i pomaže im da lakše zaspu Lulla doll - Lulla lutka dizajnirana je sa svrhom uspavljivanja i umirivanja beba, a kako bi u tome bila što uspješnija nije samo "obična lutka". 
   Lulla doll - Lulla lutka dizajnirana je sa svrhom uspavljivanja i umirivanja beba, a kako bi u tome bila što uspješnija nije samo "obična lutka" Ova mekana, plišana lutka imitira blizinu odrasle osobe, dakle roditelja, te otkucaje srca i disanja.
Autorica Lullu lutke je Islanđanka Eyrun Eggertsdottir koja je i sama majka dvoje male djece, a uz to i psihologinja koja je uz profesionalno i majčinsko iskustvo svjesna potrebe beba za blizinom roditelja. "Bebe se opuštaju slušajući otkucaje srca i umirujući ritam disanja te im isto pomaže da lakše zaspu. Provedena istraživanja pokazuju kako bebe koje slušaju umirujući ritam srca i disanja prije spavanja isti imitiraju te tako jednostavnije utonu u san, ali i izbjegavaju dugotrajne epizode plača prije spavanja. Ako se bebe osjećaju ugodno i opušteno duže i kvalitetnije spavaju." smatra izumiteljica Lullu lutke.


   "Kada sam svoje dječake držala u blizini tijela kako bi se osjećali sigurno u blizini mog tijela, primijetila sam kako su smireni. Stoga sam odlučila napraviti Lulla lutku kako bi pomogla roditeljima čija djeca satima ne žele ili ne mogu zaspati."


Uz pomoć ove lutke bebe ne osjećaju osjećaj odsutnosti roditelja ako nisu u blizini, spavaju dulje i osjećaju se dobro i sigurno. Lutka je napravljena od pamuka, mekana je i univerzalnih boja. Zvuk otkucaja srca i disanja aktivira se pritiskom na prsa lutke, te se može prati u perilici rublja, a duljina "rada" otkucaja ograničena je na 8 sati u komadu. Taman za jednu noć spavanja.
Roditelji koji su isprobali lutku imaju pozitivna iskustva te smatraju da njihova djeca od kada je koriste spavaju duže i bolje. Posebno je preporučuju roditelji djece koja su morala ostati u bolnici ili koja se navikavaju na vlastiti krevet ili sobu. U njoj su, smatraju, tada našli veliku utjehu i pomoć.
Lutka se može naručiti online putem preko stranica kompanije Roro Care. Zbog velikog interesa roditelja lutka je rasprodana, ali mogu se napraviti prednarudžbe.

  Adrijana Bakoš 

lulla_doll1

Lutka "Lulla" smiruje bebe i pomaže im da lakše zaspu

<para>. Vratimo se stoga malo u prošlost i prisjetimo se svi zajedno, danas već pomalo zaboravljenih crtića zbog kojih smo bili prikovani uz male ekrane.
</para>
<heading2>
 Štrumpfovi
</heading2>
<para>
Crtić poznatog studija Hanna-Barbera nastao po belgijskom stripu autora Pierrea Culliforda, znanog još pod pseudonimom Peyo. 
 <emphasis>Štrumpfovi</emphasis>
 su bili mala, plava bića koja su živjela u u kućama nalik na gljive u jednoj šumi negdje u Europi. Najveći neprijatelj im je bio zli čarobnjak Gargamel, kojemu je cilj bio uništiti <emphasis>
 Štrumpfove
 </emphasis> ili ih zarobiti dovoljan broj kako bi od njih napravio napitak za pretvaranje običnog metala u zlato. Zanimljiv je i govor <emphasis>
 Štrumpfova
 </emphasis> gdje se pojedinim riječima dodaju prefiks "štrumpf", ali značenje ostaje isto (npr. "Osjećam se štrumpfastično!").
</para>
<para/>
<para>Foto: Screenshot</para>
<heading2>
 Nik Praskaton
</heading2>
<para>
Najpoznatiji crtani detektiv na ovom području definitivno je bio i ostao <emphasis>
 Nik Praskaton
 </emphasis>, prepoznatljiv po svom zelenom, kariranom odijelu, kapi i luli. <emphasis>
 Nik
 </emphasis> se pri rješavanju slučajeva nije služio nikakvim posebnim napravama nego se isključivo oslanjao na svoje mentalne sposobnosti, točnije odličnu moć deduktivnog zaključivanja. Mnogi su slučajevi aludirali na političke afere koje su se u tom periodu zaista i događale u SR Njemačkoj. Istoimeni crtani fim je preveden na razne jezike, a na našim prostorima pamtimo ga uglavnom po frazi: “Kombiniram…” koja se nerijetko i danas primjenjuje kada se treba nečega dosjetiti ili nešto zaključiti.
</para>
<para>Foto: Screenshot</para>
<heading2>
 Profesor Baltazar
</heading2>
<para>
 <emphasis>
 Bal- Baltazar
 </emphasis>, svi se rado sjećamo, dobro znane melodije koja bi nas sve prikovala za televizore neposredno prije središnjeg Dnevnika. <emphasis>
 Profesor Baltazar
 </emphasis> bio je znanstvenik, dobroćudan ljubitelj prirode i svih živih bića, zaštitnik, borac za dobro i protiv zla, ekolog, promicatelj tolerancije, mira i ljubavi, duhovit, maštovit, uslužan i požrtvovan. Pomoću stroja koji je proizvodio čudesan napitak, <emphasis>
 profesor Baltazar
 </emphasis> redovito je pronalazio maštovita rješenja za nevolje građana Baltazargrada, a svaka epizoda crtanog filma krila je univerzalnu poruku koja je djeci pomagala da postanu bolji ljudi. Otac lika profesora je Zlatko Grgić, za ime je zaslužan Pavao Štalter, a za naraciju Zlatko Crnković. Više od 30 zemalja je otkupilo <emphasis>
 Profesora Baltazara
 </emphasis>, a najpopularniji je bio u Skandinaviji.
</para>
<para/>
<para>Foto: Screenshot</para>
<heading2>
 Sport Billy
</heading2>
<para>
Dječak poi menu <emphasis>
 Billy
 </emphasis>, potjecao je s planete Olympus, a sa svojim prijateljima, djevojčicom Lilly i psom Willyjem, putovao je diljem Zemlje kako bi svugdje promovirao prijateljstvo i sportski duh. U svojim zanimljivim putovanjima služio se svojim “super-sakom”, čarobnom sportskom torbom iz koje je izvlačio razne predmete. <emphasis>
 Billyjevi
 </emphasis> glavni neprijatelji bili su zla svemirska kraljica Vanda i njezin pomoćnik, patuljak Alojz. Vanda je mrzila sve sportove i u svakoj ih je epizodi pokušavala uništiti, a <emphasis>
 Sport Billy
 </emphasis> je u tome svaki put uspio spriječiti.
</para>
<para/>
<para>Foto: Screenshot</para>
<heading2>
 Gogs
</heading2>
<para>
Snimljeni u claymation tehnici (stop motion tehnika gdje su glavni likovi napravljeni od gline), <emphasis>
 Gogsi
 </emphasis> su bili jedna od najzabavnijih animiranih serija koja se pojavila na našoj televiziji. Serija je kroz trinaest epizoda pratila pomalo glupavu prethistorijsku obitelj koju su činili senilan i tvrdoglav djed lagan na svojoj batini, lijeni otac koji u slučaju opasnosti neće oklijevati da trčeći napusti svoju obitelj, majka koja će prebiti svakoga tko zaprijeti njenoj obitelji, sin koji je bez premca najgluplji član obitelji, kćer čije ideje su daleko ispred njenog vremena zbog čega ju nitko ne razumije te mala beba koja je ustvari najhrabrija od svih njih. Serija je također uključivala puno šmrkalja i ostalih tjelesnih izlučevina.
</para>
<para/>
<para>Foto: Screenshot</para>

Top 5 crtanih filmova koji se pamte cijeloga života! U moru novih crtanih filmova koji su nam danas u svakom trenutku na raspolaganju i koje gledaju neke druge generacije klinaca, složit ćete se da vas ipak ponekad uhvati nostalgija za davnim vremenima i dobrim starim crtićima zbog kojih se trčalo doma da bi se pogledala omiljena epizoda prije "Dnevnika" . Vratimo se stoga malo u prošlost i prisjetimo se svi zajedno, danas već pomalo zaboravljenih crtića zbog kojih smo bili prikovani uz male ekrane.


   Štrumpfovi


Crtić poznatog studija Hanna-Barbera nastao po belgijskom stripu autora Pierrea Culliforda, znanog još pod pseudonimom Peyo. 
      Štrumpfovi
    su bili mala, plava bića koja su živjela u u kućama nalik na gljive u jednoj šumi negdje u Europi. Najveći neprijatelj im je bio zli čarobnjak Gargamel, kojemu je cilj bio uništiti 
      Štrumpfove
    ili ih zarobiti dovoljan broj kako bi od njih napravio napitak za pretvaranje običnog metala u zlato. Zanimljiv je i govor 
      Štrumpfova
    gdje se pojedinim riječima dodaju prefiks "štrumpf", ali značenje ostaje isto (npr. "Osjećam se štrumpfastično!").


Foto: Screenshot

   Nik Praskaton


Najpoznatiji crtani detektiv na ovom području definitivno je bio i ostao 
      Nik Praskaton
   , prepoznatljiv po svom zelenom, kariranom odijelu, kapi i luli. 
      Nik
    se pri rješavanju slučajeva nije služio nikakvim posebnim napravama nego se isključivo oslanjao na svoje mentalne sposobnosti, točnije odličnu moć deduktivnog zaključivanja. Mnogi su slučajevi aludirali na političke afere koje su se u tom periodu zaista i događale u SR Njemačkoj. Istoimeni crtani fim je preveden na razne jezike, a na našim prostorima pamtimo ga uglavnom po frazi: “Kombiniram…” koja se nerijetko i danas primjenjuje kada se treba nečega dosjetiti ili nešto zaključiti.

Foto: Screenshot

   Profesor Baltazar


   
      Bal- Baltazar
   , svi se rado sjećamo, dobro znane melodije koja bi nas sve prikovala za televizore neposredno prije središnjeg Dnevnika. 
      Profesor Baltazar
    bio je znanstvenik, dobroćudan ljubitelj prirode i svih živih bića, zaštitnik, borac za dobro i protiv zla, ekolog, promicatelj tolerancije, mira i ljubavi, duhovit, maštovit, uslužan i požrtvovan. Pomoću stroja koji je proizvodio čudesan napitak, 
      profesor Baltazar
    redovito je pronalazio maštovita rješenja za nevolje građana Baltazargrada, a svaka epizoda crtanog filma krila je univerzalnu poruku koja je djeci pomagala da postanu bolji ljudi. Otac lika profesora je Zlatko Grgić, za ime je zaslužan Pavao Štalter, a za naraciju Zlatko Crnković. Više od 30 zemalja je otkupilo 
      Profesora Baltazara
   , a najpopularniji je bio u Skandinaviji.


Foto: Screenshot

   Sport Billy


Dječak poi menu 
      Billy
   , potjecao je s planete Olympus, a sa svojim prijateljima, djevojčicom Lilly i psom Willyjem, putovao je diljem Zemlje kako bi svugdje promovirao prijateljstvo i sportski duh. U svojim zanimljivim putovanjima služio se svojim “super-sakom”, čarobnom sportskom torbom iz koje je izvlačio razne predmete. 
      Billyjevi
    glavni neprijatelji bili su zla svemirska kraljica Vanda i njezin pomoćnik, patuljak Alojz. Vanda je mrzila sve sportove i u svakoj ih je epizodi pokušavala uništiti, a 
      Sport Billy
    je u tome svaki put uspio spriječiti.


Foto: Screenshot

   Gogs


Snimljeni u claymation tehnici (stop motion tehnika gdje su glavni likovi napravljeni od gline), 
      Gogsi
    su bili jedna od najzabavnijih animiranih serija koja se pojavila na našoj televiziji. Serija je kroz trinaest epizoda pratila pomalo glupavu prethistorijsku obitelj koju su činili senilan i tvrdoglav djed lagan na svojoj batini, lijeni otac koji u slučaju opasnosti neće oklijevati da trčeći napusti svoju obitelj, majka koja će prebiti svakoga tko zaprijeti njenoj obitelji, sin koji je bez premca najgluplji član obitelji, kćer čije ideje su daleko ispred njenog vremena zbog čega ju nitko ne razumije te mala beba koja je ustvari najhrabrija od svih njih. Serija je također uključivala puno šmrkalja i ostalih tjelesnih izlučevina.


Foto: Screenshot Petra Majetić 

nik praskaton

Top 5 crtanih filmova koji se pamte cijeloga života!

<para>Za većinu trudnica zadnji dani pa i tjedni trudnoće traju kao godine, a kada jednom započnu trudovi opet se većina trudnica ne osjeća spremno. Zasigurno ste se nalazeći u situaciji 40+nešto dana trudnoće zapitali što je to što zapravo pokreće porod? O čemu se zapravo radi?</para>
<para>Ljudima kao i ostalim sisavcima, prije poroda važno je da su u potpunosti razvijena pluća. To je završna faza, nakon čijeg sazrijevanja se događa kemijska reakcija koja pokreće trudove i porod.
</para>
<heading2>
Razvoj pluća</heading2>
<para>
Za vrijeme trudnoće i boravka u maternici, bebe dakako, samostalno ne udišu zrak. Kisik primaju putem posteljice. Iako razvoj pluća započinje u ranoj trudnoći, cijeli proces traje kroz razdoblje cijele trudnoće.</para>
<para>Između 24. i 28. tjedna trudnoće bebina pluća počinju proizvoditi plućni surfaktant, supstancu koja onemogućava kolaps pluća. Spomenuta supstanca sadrži šest različitih tipova masti i enzima i vrlo je važna za samostalno disanje izvan maternice. U slučaju nedovoljnog broja surfaktanta po rođenju novorođenčeta ili nedonoščeta može doći do oboljenja pluća odnosno akutnog respiratornog distresnog sindroma koji je najčešće tipičan za prijevremeno rođenu djecu. Naime, plućni surfaktant pjenasta je masa koja se nalazi unutar pluća i utječe na otvorenost alveola - malenih tzv. mjehurića u kojima se nalazi zrak. U prostoru alveola događa se izmjena zraka tijekom disanja. Bez dovoljno surfaktanta alveole kolabiraju i izrazito se teško ponovno otvaraju. Ako dođe do kolabiranja može doći i do njihovog sljepljivanja i trajnog oštećenja.</para>
<para>
 Zadnja faza u razvoju pluća počinje oko 36. tjedna trudnoće i traje sve dok dijete ne napuni 8 godina. Ova faza zove se alveolarna faza i za vrijeme te faze pluća razvijaju milijune alveola (malih, mrežastih mjehurića unutar pluća). Tijekom zadnjih tjedana trudnoće proizvodnja plućnog surfaktanta se povećava pripremajući pluća za život izvan maternice.
</para>
<heading2>
Što pokreće trudove i porod?</heading2>
<para>
Tijekom zadnjih tjedana trudnoće u maternici se nalazi povećan broj imunoloških stanica odnosno makrofaga. Osnovna zadaća makrofaga je čišćenje organizma od otpadnih tvari i borba protiv stranih tvari (antigena). Dakle, oni pomažu bebinim plućima da se odupru mogućim infekcijama virusa i bakterija. Protein koji je pronađen u surfaktantu aktivira proizvodnju makrofaga koji se sve više počinju stvarati i nakupljati u zidu maternice. Kada se nakupi dovoljan broj makrofaga u zidu maternice dolazi do kemijske reakcije koja stimulira maternicu za početak trudova odnosno početak poroda.</para>
<para> 
U surfaktantu se nalazi protein A odnosno SP-A koji bebe počinju proizvoditi u 32. tjednu trudnoće, a čija se vrijednost povećava kako trudnoća primiče kraju, a pluća potpunom sazrijevanju. Istraživanja na miševima pokazala su kako miševi kojima se ubrizga spomenuti protein rađaju ranije, dok oni koji dobiju antitijela, rađaju kasnije, odnosno nakon termina. Ovo bi moglo jasno ukazivati zašto kod nekih žena dolazi do spontanog poroda tek nakon 41. tjedna trudnoće, dok kod drugih u 38. tjednu trudnoće.</para>

Što uzrokuje početak trudova i porod? Prosječna duljina trudnoće traje 280 dana ili 40 tjedana. Terminska trudnoća traje 37 - 42. tjedna. Čak trećina trudnoća završava 10-tak dana prije ili nakon termina. Za većinu trudnica zadnji dani pa i tjedni trudnoće traju kao godine, a kada jednom započnu trudovi opet se većina trudnica ne osjeća spremno. Zasigurno ste se nalazeći u situaciji 40+nešto dana trudnoće zapitali što je to što zapravo pokreće porod? O čemu se zapravo radi?
Ljudima kao i ostalim sisavcima, prije poroda važno je da su u potpunosti razvijena pluća. To je završna faza, nakon čijeg sazrijevanja se događa kemijska reakcija koja pokreće trudove i porod.


Razvoj pluća

Za vrijeme trudnoće i boravka u maternici, bebe dakako, samostalno ne udišu zrak. Kisik primaju putem posteljice. Iako razvoj pluća započinje u ranoj trudnoći, cijeli proces traje kroz razdoblje cijele trudnoće.
Između 24. i 28. tjedna trudnoće bebina pluća počinju proizvoditi plućni surfaktant, supstancu koja onemogućava kolaps pluća. Spomenuta supstanca sadrži šest različitih tipova masti i enzima i vrlo je važna za samostalno disanje izvan maternice. U slučaju nedovoljnog broja surfaktanta po rođenju novorođenčeta ili nedonoščeta može doći do oboljenja pluća odnosno akutnog respiratornog distresnog sindroma koji je najčešće tipičan za prijevremeno rođenu djecu. Naime, plućni surfaktant pjenasta je masa koja se nalazi unutar pluća i utječe na otvorenost alveola - malenih tzv. mjehurića u kojima se nalazi zrak. U prostoru alveola događa se izmjena zraka tijekom disanja. Bez dovoljno surfaktanta alveole kolabiraju i izrazito se teško ponovno otvaraju. Ako dođe do kolabiranja može doći i do njihovog sljepljivanja i trajnog oštećenja.

   Zadnja faza u razvoju pluća počinje oko 36. tjedna trudnoće i traje sve dok dijete ne napuni 8 godina. Ova faza zove se alveolarna faza i za vrijeme te faze pluća razvijaju milijune alveola (malih, mrežastih mjehurića unutar pluća). Tijekom zadnjih tjedana trudnoće proizvodnja plućnog surfaktanta se povećava pripremajući pluća za život izvan maternice.


Što pokreće trudove i porod?

Tijekom zadnjih tjedana trudnoće u maternici se nalazi povećan broj imunoloških stanica odnosno makrofaga. Osnovna zadaća makrofaga je čišćenje organizma od otpadnih tvari i borba protiv stranih tvari (antigena). Dakle, oni pomažu bebinim plućima da se odupru mogućim infekcijama virusa i bakterija. Protein koji je pronađen u surfaktantu aktivira proizvodnju makrofaga koji se sve više počinju stvarati i nakupljati u zidu maternice. Kada se nakupi dovoljan broj makrofaga u zidu maternice dolazi do kemijske reakcije koja stimulira maternicu za početak trudova odnosno početak poroda.
 
U surfaktantu se nalazi protein A odnosno SP-A koji bebe počinju proizvoditi u 32. tjednu trudnoće, a čija se vrijednost povećava kako trudnoća primiče kraju, a pluća potpunom sazrijevanju. Istraživanja na miševima pokazala su kako miševi kojima se ubrizga spomenuti protein rađaju ranije, dok oni koji dobiju antitijela, rađaju kasnije, odnosno nakon termina. Ovo bi moglo jasno ukazivati zašto kod nekih žena dolazi do spontanog poroda tek nakon 41. tjedna trudnoće, dok kod drugih u 38. tjednu trudnoće. Adrijana Bakoš 

trudnica_priroda_pixabay

Što uzrokuje početak trudova i porod?

<para>U svakodnevnoj prehrani žitarice,voće i povrće igraju veoma važnu ulogu Upravo su oni jedinstven izvor brze i lako dostupne energije za organizam, te ih nutricionisti svrstavaju među jedne od namirnica koje su sastavni dio uravnotežene prehrane. Stoga ih je veoma važno uvesti u prehranu mališana kao odličan izvor prijeko potrebnih vlakana, pogotovo u fazi ubrzanog rasta i razvoja djetetova organizma. Međutim, i tu postoje ograničenja ali i određena pravila kada i na koji način uklopiti određene namirnice, pogotovo žitarice u svakodnevnu prehranu.
</para>
<heading4>
 Izvori vlakana i njihova uloga
</heading4>
<para>
Vlakna predstavljaju spoj koji je nužan za normalnu probavu, zadržavanje tjelesne težine pod kontrolom i općenito uravnoteženost organizma. Ona se nalaze u mnogim namirnicama koje svakodnevno konzumiramo, te ih možemo naći u voću poput jabuke, naranče, kruške ili pak povrću kao što su mrkve, krastavci, brokula, kupus. Međutim, kao najbogatiji izvor vlakana još uvijek se navode sve vrste žitarica koje su okosnica uravnotežene prehrane.</para>
<para>Vlakna se još dijele i na topiva i netopiva. Topiva vlakna u organizmu u dodiru s vodom stvaraju želatinoznu masu koja na sebe privlači mnoge štetne tvari i masnoće iz ostale hrane te ih pomaže ukloniti iz tijela. Netopiva vlakna važna su za normalan rad crijeva te čuvaju zdravlje cjelokupnog probavnog sustava. Idealne prehrambene navike obuhvaćaju jednaku količinu topivih i netopivih vlakana, ističu nutricionisti.
</para>
<heading4>
 Kako i kada odabrati žitarice
</heading4>
<para>
Posljednjih se godina često priča o stanju nazvanom <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/celijakija-bolest-kojoj-je-hrana-jedini-lijek/">celijakija</ulink>, odnosno o netolerantnosti organizma na gluten koji je sastavni spoj većine žitarica. Mnogi stručnjaci stoga nude roditeljima određene smjernice kako pomalo uvoditi žitarice u djetetovu prehranu. Celijakija predstavlja ozbiljno stanje koje osobu prati kroz cijeli život, a može se razviti u bilo kojem trenutku. Kada vašem mališanu počnete u prehranu uvoditi vlakna, liječnici savjetuju da prvi odabir budu žitarice koje ne sadrže gluten, a od njih su najčešće riža, kukuruz i proso. Iako se neko vrijeme promoviralo odgađanje uvođenja ostalih vrsta žitarica zbog straha od razvoja celijakije, nedavna su istraživanja pokazala kako vrijeme njihova uvođenja na to nema utjecaja, odnosno da razvoj netolerantnosti na gluten nije povezan s ranim uvođenjem svih vrsta žitarica u prehranu. Stoga nema razloga da u dohranu već na početku ne uvedete žitarice poput pšenice, ječma i raža.
</para>
<heading4>
 Jednostavno uvođenje vlakana u prehranu
</heading4>
<para>
Svaki roditelj zna da su mala djeca po pitanju hrane često izbirljiva, te nije realno očekivati kako će samostalno tražiti obrok koji uključuje namirnice poput brokule ili pak zobene kaše. No, uz malo truda možete osmisliti jelovnik koji će se vašem mališanu svidjeti, a istovremeno će u tijelo unijeti dovoljnu količinu vlakana.
</para>
<para>Djeca do treće godine života dnevno bi u organizam trebala unijeti 19 grama vlakana, dok se kod mališana predškolske dobi ta brojka penje do 25 grama. Iako se ponekad ove brojke čine nedostižne, čak i minimalan unos žitarica, te određenih vrsta voća i povrća trebao bi ih zadovoljiti.</para>
<para>Za jednostavan i brz doručak mogu vam poslužiti gotove žitarice koje se mogu kupiti u raznim varijantama, a mnoge od njih dolaze i u više okusa od kojih će se neki zasigurno svidjeti i mališanima. Još je jedna opcija da u smjesu za palačinke koju inače radite dodate žlicu običnih zobenih pahuljica – tekstura im se neće promijeniti, a okus će također ostati jednak te djeca neće niti primijetiti razliku kada na njih stave svoj najdraži namaz. Za ručak i večeru tu su jednostavni trikovi poput zamjene običnog bijelog kruha onim koji sadrži neku vrstu cjelovitih žitarica, a kao prilog neka se obavezno nađe miješana salata. Za međuobroke možete napraviti i smoothie od banane – u blenderu izmiksajte bananu, mlijeko i zasladite žlicom meda. Po želji možete dodati i kakao, što će se svim mališanima zasigurno svidjeti.</para>
<para>U slučaju da su u prehrani vašeg mališana potrebne veće promjene kako biste mu osigurali dovoljnu količinu vlakana, zapamtite kako ih je važno uvoditi postepeno umjesto sve odjednom. Djetetu dajte dovoljno vremena kako bi se priviknulo na bilo kakvu promjenu, ali ju naposljetku i – zavoljelo.</para>

Uloga vlakana u uravnoteženoj prehrani djeteta U svakodnevnoj prehrani žitarice,voće i povrće igraju veoma važnu ulogu. U svakodnevnoj prehrani žitarice,voće i povrće igraju veoma važnu ulogu Upravo su oni jedinstven izvor brze i lako dostupne energije za organizam, te ih nutricionisti svrstavaju među jedne od namirnica koje su sastavni dio uravnotežene prehrane. Stoga ih je veoma važno uvesti u prehranu mališana kao odličan izvor prijeko potrebnih vlakana, pogotovo u fazi ubrzanog rasta i razvoja djetetova organizma. Međutim, i tu postoje ograničenja ali i određena pravila kada i na koji način uklopiti određene namirnice, pogotovo žitarice u svakodnevnu prehranu.


   Izvori vlakana i njihova uloga


Vlakna predstavljaju spoj koji je nužan za normalnu probavu, zadržavanje tjelesne težine pod kontrolom i općenito uravnoteženost organizma. Ona se nalaze u mnogim namirnicama koje svakodnevno konzumiramo, te ih možemo naći u voću poput jabuke, naranče, kruške ili pak povrću kao što su mrkve, krastavci, brokula, kupus. Međutim, kao najbogatiji izvor vlakana još uvijek se navode sve vrste žitarica koje su okosnica uravnotežene prehrane.
Vlakna se još dijele i na topiva i netopiva. Topiva vlakna u organizmu u dodiru s vodom stvaraju želatinoznu masu koja na sebe privlači mnoge štetne tvari i masnoće iz ostale hrane te ih pomaže ukloniti iz tijela. Netopiva vlakna važna su za normalan rad crijeva te čuvaju zdravlje cjelokupnog probavnog sustava. Idealne prehrambene navike obuhvaćaju jednaku količinu topivih i netopivih vlakana, ističu nutricionisti.


   Kako i kada odabrati žitarice


Posljednjih se godina često priča o stanju nazvanom celijakija, odnosno o netolerantnosti organizma na gluten koji je sastavni spoj većine žitarica. Mnogi stručnjaci stoga nude roditeljima određene smjernice kako pomalo uvoditi žitarice u djetetovu prehranu. Celijakija predstavlja ozbiljno stanje koje osobu prati kroz cijeli život, a može se razviti u bilo kojem trenutku. Kada vašem mališanu počnete u prehranu uvoditi vlakna, liječnici savjetuju da prvi odabir budu žitarice koje ne sadrže gluten, a od njih su najčešće riža, kukuruz i proso. Iako se neko vrijeme promoviralo odgađanje uvođenja ostalih vrsta žitarica zbog straha od razvoja celijakije, nedavna su istraživanja pokazala kako vrijeme njihova uvođenja na to nema utjecaja, odnosno da razvoj netolerantnosti na gluten nije povezan s ranim uvođenjem svih vrsta žitarica u prehranu. Stoga nema razloga da u dohranu već na početku ne uvedete žitarice poput pšenice, ječma i raža.


   Jednostavno uvođenje vlakana u prehranu


Svaki roditelj zna da su mala djeca po pitanju hrane često izbirljiva, te nije realno očekivati kako će samostalno tražiti obrok koji uključuje namirnice poput brokule ili pak zobene kaše. No, uz malo truda možete osmisliti jelovnik koji će se vašem mališanu svidjeti, a istovremeno će u tijelo unijeti dovoljnu količinu vlakana.

Djeca do treće godine života dnevno bi u organizam trebala unijeti 19 grama vlakana, dok se kod mališana predškolske dobi ta brojka penje do 25 grama. Iako se ponekad ove brojke čine nedostižne, čak i minimalan unos žitarica, te određenih vrsta voća i povrća trebao bi ih zadovoljiti.
Za jednostavan i brz doručak mogu vam poslužiti gotove žitarice koje se mogu kupiti u raznim varijantama, a mnoge od njih dolaze i u više okusa od kojih će se neki zasigurno svidjeti i mališanima. Još je jedna opcija da u smjesu za palačinke koju inače radite dodate žlicu običnih zobenih pahuljica – tekstura im se neće promijeniti, a okus će također ostati jednak te djeca neće niti primijetiti razliku kada na njih stave svoj najdraži namaz. Za ručak i večeru tu su jednostavni trikovi poput zamjene običnog bijelog kruha onim koji sadrži neku vrstu cjelovitih žitarica, a kao prilog neka se obavezno nađe miješana salata. Za međuobroke možete napraviti i smoothie od banane – u blenderu izmiksajte bananu, mlijeko i zasladite žlicom meda. Po želji možete dodati i kakao, što će se svim mališanima zasigurno svidjeti.
U slučaju da su u prehrani vašeg mališana potrebne veće promjene kako biste mu osigurali dovoljnu količinu vlakana, zapamtite kako ih je važno uvoditi postepeno umjesto sve odjednom. Djetetu dajte dovoljno vremena kako bi se priviknulo na bilo kakvu promjenu, ali ju naposljetku i – zavoljelo. Nataša Vuk 

cereal-1262202_960_720

Uloga vlakana u uravnoteženoj prehrani djeteta

<para>Što mislite što je najvažnije vašoj djeci?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
To što ih vozite na nastavu i vježbu ili je to osmijeh i zagrljaj s kojim ih pozdravite poslije škole? Ako ste izabrali ovo potonje, u pravu ste.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Šesnaest godina podučavanja i davanje istog zadatka na svaki Majčin dan dovelo me do istog zaključka. Svaki Majčin dan bih upitala moje učenike da mi daju savjete o materinstvu. Razmišljali su o stvarima koje je njihova majka učinila koje su njih učinile sretnima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Učionica bi utihnula dok su učenici intenzivno pisali, duže nego što bi pisali ikad prije. Često bi se osmijeh pojavio na njihovim licima dok su razmišljali o sretnim iskustvima i sjećanjima.  Nakon čitanja njihovih odgovora ja bih dodala na moj popis sve ideje koje su naveli. Iznenađujuće, mnoge reakcije su bile iste.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iz godine u godinu, u svakoj zemlji u kojoj sam podučavala, učenici su govorili iste stvari i imali istu poruku: Male stvari koje su njihove majke činile znače najviše i to se pamti.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mnoge mame danas misle kako nisu dobre majke, jure unaokolo, razvoze svoju djecu od škole do prakse i natrag opet do škole. Neke majke su mi govorile kako žele svojoj djeci pružiti svaku priliku koju one nisu imale. Iako takvo razmišljanje može donijeti majci utjehu, to ne djeluje jednako i na dijete koje se potencijalno osjeća razvučeno, preopterećeno, pod stresom i umorno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon beskrajnih  razgovora o ovoj temi sa svojim učenicima, postalo mi je jasno da su djeca danas uključena u previše aktivnosti, te su pak sve manje u kontaktu sa svojim obiteljima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim toga, moji učenici su mi rekli da su uistinu jako željeli više vremena „samo za igru“. Naravno, mnogi od njih uživaju u svojim izvannastavnim aktivnostima, ali ono u čemu su najviše uživali i što ih je činilo najsretnijima je  kada su njihove majke činile jednostavne stvari za njih ili s njima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovdje je popis od deset najboljih stvari, koje su naveli učenici širom svijeta, kojih se najradije sjećaju i koje najviše vole kod svojih majki.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Dođi u moju sobu noću, zamotaj me i pjevaj mi pjesmu.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Pričaj mi priče o tome kakav sam bio kad sam bio mali.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Pružaj mi zagrljaje i poljupce, sjedi kraj mene i razgovaraj sa mnom nasamo.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Provedi  kvalitetno vrijeme samo sa mnom, bez moje braće i sestara okolo.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Hrani me zdravo tako da mogu odrasti zdrav.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Uz večeru pričaj o tome što bismo mogli raditi za vikend zajedno.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>U noći razgovaraj sa mnom o bilo čemu;  o ljubavi, školi, obitelji, itd.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Dopusti mi da se puno  igram vani.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Mazi me pod dekicom i gledajmo naš omiljeni TV show zajedno.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Discipliniraj me. Na taj način osjećam da ti je stalo. </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ostavljaj mi posebne poruke na mom stolu ili u torbi za ručak.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Djeca su nevjerojatno mudra i imaju tendenciju vidjeti svijet jednostavnije od nas. Možda je vrijeme da počnete prihvaćati njihove savjete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Možda bismo svi bili malo manje pod stresom i možda bismo  bili zadovoljniji kada bi prihvatili činjenicu da su male stvari dovoljno dobre.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto s: <ulink url="http://atma.hr/10-najboljih-stvari-kojih-se-djeca-najradije-sjecaju-i-koje-najvise-vole-kod-svojih-majki/">Atma.hr</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: lifehack</para>

10 stvari kojih se djeca rado sjećaju i najviše vole kod svojih majki Male stvari koje su njihove majke činile znače najviše i to se pamti. Što mislite što je najvažnije vašoj djeci?
   
To što ih vozite na nastavu i vježbu ili je to osmijeh i zagrljaj s kojim ih pozdravite poslije škole? Ako ste izabrali ovo potonje, u pravu ste.
   
Šesnaest godina podučavanja i davanje istog zadatka na svaki Majčin dan dovelo me do istog zaključka. Svaki Majčin dan bih upitala moje učenike da mi daju savjete o materinstvu. Razmišljali su o stvarima koje je njihova majka učinila koje su njih učinile sretnima.
   
Učionica bi utihnula dok su učenici intenzivno pisali, duže nego što bi pisali ikad prije. Često bi se osmijeh pojavio na njihovim licima dok su razmišljali o sretnim iskustvima i sjećanjima.  Nakon čitanja njihovih odgovora ja bih dodala na moj popis sve ideje koje su naveli. Iznenađujuće, mnoge reakcije su bile iste.
   
Iz godine u godinu, u svakoj zemlji u kojoj sam podučavala, učenici su govorili iste stvari i imali istu poruku: Male stvari koje su njihove majke činile znače najviše i to se pamti.
   
   
Mnoge mame danas misle kako nisu dobre majke, jure unaokolo, razvoze svoju djecu od škole do prakse i natrag opet do škole. Neke majke su mi govorile kako žele svojoj djeci pružiti svaku priliku koju one nisu imale. Iako takvo razmišljanje može donijeti majci utjehu, to ne djeluje jednako i na dijete koje se potencijalno osjeća razvučeno, preopterećeno, pod stresom i umorno.
   
Nakon beskrajnih  razgovora o ovoj temi sa svojim učenicima, postalo mi je jasno da su djeca danas uključena u previše aktivnosti, te su pak sve manje u kontaktu sa svojim obiteljima.
   
Osim toga, moji učenici su mi rekli da su uistinu jako željeli više vremena „samo za igru“. Naravno, mnogi od njih uživaju u svojim izvannastavnim aktivnostima, ali ono u čemu su najviše uživali i što ih je činilo najsretnijima je  kada su njihove majke činile jednostavne stvari za njih ili s njima.
   
Ovdje je popis od deset najboljih stvari, koje su naveli učenici širom svijeta, kojih se najradije sjećaju i koje najviše vole kod svojih majki.


   
      Dođi u moju sobu noću, zamotaj me i pjevaj mi pjesmu.
   


   
      Pričaj mi priče o tome kakav sam bio kad sam bio mali.  
   


   
      Pružaj mi zagrljaje i poljupce, sjedi kraj mene i razgovaraj sa mnom nasamo.  
   


   
      Provedi  kvalitetno vrijeme samo sa mnom, bez moje braće i sestara okolo.  
   


   
      Hrani me zdravo tako da mogu odrasti zdrav.  
   


   
      Uz večeru pričaj o tome što bismo mogli raditi za vikend zajedno.  
   


   
      U noći razgovaraj sa mnom o bilo čemu;  o ljubavi, školi, obitelji, itd.  
   


   
      Dopusti mi da se puno  igram vani.  
   


   
      Mazi me pod dekicom i gledajmo naš omiljeni TV show zajedno.
   


   
      Discipliniraj me. Na taj način osjećam da ti je stalo. 
   


   
      Ostavljaj mi posebne poruke na mom stolu ili u torbi za ručak.
   


Djeca su nevjerojatno mudra i imaju tendenciju vidjeti svijet jednostavnije od nas. Možda je vrijeme da počnete prihvaćati njihove savjete.
   
Možda bismo svi bili malo manje pod stresom i možda bismo  bili zadovoljniji kada bi prihvatili činjenicu da su male stvari dovoljno dobre.
 

Preuzeto s: Atma.hr
   
Izvor: lifehack Žena.hr 

10 stvari kojih se djeca rado sjećaju i najviše vole kod svojih majki

<para>Rashlađenje ne morate uvijek tražiti u klimatizacijskim uređajima i debelom hladu jer sastojci za efikasnim osvježenjem nalaze se i u kuhinji. Malo smo pronjuškali po hladnjaku i za vas smo pripremili nekoliko zanimljivih recepata koje definitivno morate isprobati. Priprema je vrlo jednostavna, a namirnice lako nabavljive. Što je najvažnije, svi ti osvježavajući napitci imaju dodatak voća, što znači da osim osvježenja, u organizam ćete unijeti toliko potrebne vitamine.
</para>
<heading2>
 Domaći ledeni čaj
</heading2>
<para>
 Sastojci:
</para>
<para>3-4 vrećice čaja po izboru</para>
<para>2 čaše vode</para>
<para>šećer po želji</para>
<para>nekoliko istrganih listića svježe mente</para>
<para>limun</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>U lonac stavite dvije čaše vode i ostavite da prokuha. Kada voda prokuha, ugasite vatru i dodajte 3-4 vrećice čaja.</para>
<para>Vrećice čaja držite u vodi svega tri ili četiri minute, ako ih ostavite dulje, čaj će poprimiti gorkasti okus.</para>
<para>Koncentrirani čaj prelijte u bokal, dodajte šećer i hladne vode. Dobro promiješajte kako bi se šećer posve otopio. Stavite ga u hladnjak na nekoliko sati da se dobro ohladi.</para>
<para>Za bolji okus i izgled, prije posluživanja dodajte nekoliko listića svježe mente, zdrobljeni led te malo limunovog soka.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 Smoothie s kupinama
</heading2>
<para>
 Sastojci:
</para>
<para>2 zrele banane</para>
<para>1 šalica zamrznutih kupina</para>
<para>2 žlice meda</para>
<para>2 dcl jogurta</para>
<para>2 dcl mlijeka</para>
<para>po želji malo iscijeđenog limunovog soka</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Banane narezati na kolutiće,dodati zamrznute kupine i sve ostale sastojke.</para>
<para>Sve izmiksati u blenderu, sipati u čaše i odmah poslužiti.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 Osvježavajući sok od lubenice
</heading2>
<para>
 Sastojci:
</para>
<para>650 g lubenice bez koštica i kore
korica 1 limuna
3/4 šalice limunovog soka
1/2 šalice meda
1 1/2 šalica hladne vode
1 tanko narezan limun za ukras</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Lubenicu stavite u blender i miksajte dok ne dobijete glatku smjesu. Procijedite sok i ulijte u veliki vrč. Dodajte limunovu koricu.</para>
<para>Miješajte limunov sok i med dok se med ne otopi. Dodajte sok od lubenice. Ulijte 1 1/2 šalicu hladne vode, izmiješajte i poklopljeno držite u frižideru do posluživanja.</para>
<para>Poslužite s ledom i kriškama limuna.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 Kiselo osvježenje
</heading2>
<para>
 Sastojci:
</para>
<para>šalica nasjeckanog i očišćenog manga</para>
<para>sok dviju naranči</para>
<para>sok jednog limuna</para>
<para>naribana korica polovice limuna</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Nasjeckani mango usitnite u blenderu.</para>
<para>Dodajte sok naranče i limuna te kockice leda.</para>
<para>Prije točenja u čaše za bogatiji okus ubacite naribanu koricu limuna.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 Napitak od manga
</heading2>
<para>
 Sastojci:
</para>
<para>3 srednje velika manga, oguljena, očišćena i narezana
1 litra ohlađenog soka od ananasa ili nekog drugog tropskog voća
1 šalica smrvljenog leda
1 žlica meda (po želji)</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Sve sastojke izmiksajte dok smjesa ne postane glatka.</para>
<para>Odmah poslužite.</para>
<para> </para>

Top 5 osvježavajućih napitaka za dugo toplo ljeto Vrućine ne jenjavaju i samo razmišljate o tome kako se što brže i bolje rashladiti. Rashlađenje ne morate uvijek tražiti u klimatizacijskim uređajima i debelom hladu jer sastojci za efikasnim osvježenjem nalaze se i u kuhinji. Malo smo pronjuškali po hladnjaku i za vas smo pripremili nekoliko zanimljivih recepata koje definitivno morate isprobati. Priprema je vrlo jednostavna, a namirnice lako nabavljive. Što je najvažnije, svi ti osvježavajući napitci imaju dodatak voća, što znači da osim osvježenja, u organizam ćete unijeti toliko potrebne vitamine.


   Domaći ledeni čaj


   Sastojci:

3-4 vrećice čaja po izboru
2 čaše vode
šećer po želji
nekoliko istrganih listića svježe mente
limun

   Priprema:

U lonac stavite dvije čaše vode i ostavite da prokuha. Kada voda prokuha, ugasite vatru i dodajte 3-4 vrećice čaja.
Vrećice čaja držite u vodi svega tri ili četiri minute, ako ih ostavite dulje, čaj će poprimiti gorkasti okus.
Koncentrirani čaj prelijte u bokal, dodajte šećer i hladne vode. Dobro promiješajte kako bi se šećer posve otopio. Stavite ga u hladnjak na nekoliko sati da se dobro ohladi.
Za bolji okus i izgled, prije posluživanja dodajte nekoliko listića svježe mente, zdrobljeni led te malo limunovog soka.
 


   Smoothie s kupinama


   Sastojci:

2 zrele banane
1 šalica zamrznutih kupina
2 žlice meda
2 dcl jogurta
2 dcl mlijeka
po želji malo iscijeđenog limunovog soka

   Priprema:

Banane narezati na kolutiće,dodati zamrznute kupine i sve ostale sastojke.
Sve izmiksati u blenderu, sipati u čaše i odmah poslužiti.
 


   Osvježavajući sok od lubenice


   Sastojci:

650 g lubenice bez koštica i kore
korica 1 limuna
3/4 šalice limunovog soka
1/2 šalice meda
1 1/2 šalica hladne vode
1 tanko narezan limun za ukras

   Priprema:

Lubenicu stavite u blender i miksajte dok ne dobijete glatku smjesu. Procijedite sok i ulijte u veliki vrč. Dodajte limunovu koricu.
Miješajte limunov sok i med dok se med ne otopi. Dodajte sok od lubenice. Ulijte 1 1/2 šalicu hladne vode, izmiješajte i poklopljeno držite u frižideru do posluživanja.
Poslužite s ledom i kriškama limuna.
 


   Kiselo osvježenje


   Sastojci:

šalica nasjeckanog i očišćenog manga
sok dviju naranči
sok jednog limuna
naribana korica polovice limuna

   Priprema:

Nasjeckani mango usitnite u blenderu.
Dodajte sok naranče i limuna te kockice leda.
Prije točenja u čaše za bogatiji okus ubacite naribanu koricu limuna.
 


   Napitak od manga


   Sastojci:

3 srednje velika manga, oguljena, očišćena i narezana
1 litra ohlađenog soka od ananasa ili nekog drugog tropskog voća
1 šalica smrvljenog leda
1 žlica meda (po želji)

   Priprema:

Sve sastojke izmiksajte dok smjesa ne postane glatka.
Odmah poslužite.
  Petra Majetić 

ice tea

Top 5 osvježavajućih napitaka za dugo toplo ljeto

<para> Svakodnevno su tu brojne brige i nedoumice. To su sasvim normalne i opravdane brige svakog roditelja koji brine. No, malo je roditelja koji brinu ili uopće razmišljaju dobiva li njihovo dijete dovoljno vitamina D. Jedna studija pokazala je kako 9% djece ima potpuni nedostatak ovog vrlo važnog vitamina, dok njih 61% ima nedovoljne količine u organizmu. To bi značilo da je riječ o tisućama, ili globalno gledano, milijunima djece!</para>
<para>
Možda ste i pomislili "pa to je samo vitamin", gdje je tu veliki problem? Naša tijela trebaju vitamin D kako bi apsorbirala kalcij koji je glavni sastojak zdravog i pravilnog razvoja i rasta kostiju. Bez vitamina D u organizmu može doći do omekšanja kostiju (u ekstremnim slučajevima do rahitisa) što vodi do odgođena rasta, deformacija kostiju, učestalih fraktura kostiju i zglobova, te bolova u leđima i nogama. Osim toga, nedostatak vitamina D povezuje se i s nastankom srčanih bolesti, karcinoma, multiple skleroze, dijabetesa, autoimunih poremećaja i drugog. Gotovo svaka kronična bolest može se povezati s nedostatkom ovog vitamina u organizmu.</para>
<para>
Najbolji i najprirodniji način unošenja vitamina D u organizam je izloženost sunčevoj svjetlosti odnosno sunčanju, no zbog svih opasnosti izlaganja suncu i ono je ograničeno. Ograničenost upijanja vitamina je potpuna u slučaju korištenja krema za sunčanje koje blokiraju sunčeve zrake odnosno apsorpciju vitamina D u organizam.</para>
<para>
Bez krvnih pretraga teško je sa sigurnošću ustanoviti nedostaje li djetetu vitamina D u organizmu, no postoje znakovi koji upozoravaju na nedostatak ovog vitamina.
</para>
<para>
 Svrbež i bolovi
</para>
<para>Kao što je već spomenuto, vitamin D pomaže kostima apsorbirati kalcij te ih ojačava. Bez njega struktura kostiju slabi i izaziva svrbež i probadajuću bol u kostima.</para>
<para>
 Izraženo znojenje čela
</para>
<para>Stalno oznojeno čelo jedan je od najranijih znakova nedostatka vitamina D u organizmu, koji ukazuje na upaljenost u kostima lubanje.</para>
<para>
 Deformacije kostiju
</para>
<para>S nedostatkom vitamina djetetove kosti postaju mekanije i krhkije, a to može rezultirati deformacijom kostiju od kojih su najčešće: zakrivljenje kralježnice, iskrivljene noge, zadebljanja na zapešćima i gležnjevima, problemi s razvojem zdjelice i nedovoljan razvoj lubanje.</para>
<para>
 Karijes
</para>
<para>Sa slabljenjem kostiju dolazi i do nastanka karijesa odnosno do problema sa zubima. Djeca kojoj manjka vitamina D često imaju više karijesa i problema s mliječnim zubima.</para>
<para>
 Kraći rast
</para>
<para>Djetetove kosti ne dobivaju sve što bi trebale pa vjerojatno neće rasti brzinom kojom bi trebale. Često, djeca s nedostatkom vitamina D su niža od svojih vršnjaka.</para>
<para>
 Više respiratornih problema i infekcija
</para>
<para>I djeca i odrasli s manjkom vitamina D često razvijaju više respiratornih infekcija i prehlada od osoba koje nemaju manjak vitamina, a sve zbog oslabljena imunološkog sustava.</para>
<para>
 Tamnija koža
</para>
<para>Iako tamnija nijansa kože ne znači da djetetu nedostaje vitamina D, ali može utjecati na podložnost nedostajanju. Što je koža tamnija znači da sadrži i više melanina, a to znači da organizmu treba i više vremena za upijanje zraka sunca kako bi si stvorilo zalihu vitamina u organizmu.</para>
<para>
 Problemi s probavom
</para>
<para>Ako dijete i ima učestale probleme s probavom ne znači da ima i manjak vitamina D, no učestali problemi mogu ukazivati na nemogućnost apsorpcije vitamina u organizam.</para>
<heading2>Kako spriječiti nedostatak vitamina D u organizmu?</heading2>
<para>Srećom, relativno je lako nadomjestiti nedostatak vitamina D u organizmu. Osim izloženošću sunčevoj svjetlosti kod kojeg je oprez jako važan, ali koje je i najbrži i najprirodniji način stjecanja ovog vitamina, pedijatri propisuju kapi te potrebnu dnevnu količinu (ovisnu o starosti djeteta).</para>
<para>Što se tiče sunčanja - izloženosti suncu, ako je blago ili umjereno, a djetetova koža umjereno osjetljiva na sunce, stručnjaci savjetuju dvaput tjedno izloženost suncu između pet do trideset minuta bez kreme za sunčanje, a da su suncu izložene djetetove ruke, noge, lice ili glava. Dnevnu količinu sunčanja treba prilagoditi jačini sunčevih zraka i dobu dana, te svakako ne izlaziti na sunce tijekom ljetnih mjeseci i između 10 i 17 sati.</para>
<para>Osim sunčanjem i putem kapi, vitamin D može se unijeti u organizam i putem prehrane, iako su namirnice koje unosimo sadrže izrazito malo ovog vitamina. Nedostatak ovog vitamina u hrani nastaje zato što se stvara u koži iz kolesterola izlaganjem UV zračenju, a životinje ga mogu stvoriti u krznu ili perju. Pojedine žitarice, te posebno "masnija" riba poput divljeg lososa ili jetra bakalara i riblje ulje imaju obilje vitamina D. Što se tiče hrane dostupne svima: može se unijeti putem mlijeka i mliječnih proizvoda koje djeca i inače konzumiraju.</para>

Kako znati nedostaje li djetetu vitamina D u organizmu? Roditeljstvo je prožeto raznim brigama. Roditelji brinu da li je njihovo dijete gladno, da li je kihanje početak prehlade, da li dijete jede dovoljno povrća.  Svakodnevno su tu brojne brige i nedoumice. To su sasvim normalne i opravdane brige svakog roditelja koji brine. No, malo je roditelja koji brinu ili uopće razmišljaju dobiva li njihovo dijete dovoljno vitamina D. Jedna studija pokazala je kako 9% djece ima potpuni nedostatak ovog vrlo važnog vitamina, dok njih 61% ima nedovoljne količine u organizmu. To bi značilo da je riječ o tisućama, ili globalno gledano, milijunima djece!

Možda ste i pomislili "pa to je samo vitamin", gdje je tu veliki problem? Naša tijela trebaju vitamin D kako bi apsorbirala kalcij koji je glavni sastojak zdravog i pravilnog razvoja i rasta kostiju. Bez vitamina D u organizmu može doći do omekšanja kostiju (u ekstremnim slučajevima do rahitisa) što vodi do odgođena rasta, deformacija kostiju, učestalih fraktura kostiju i zglobova, te bolova u leđima i nogama. Osim toga, nedostatak vitamina D povezuje se i s nastankom srčanih bolesti, karcinoma, multiple skleroze, dijabetesa, autoimunih poremećaja i drugog. Gotovo svaka kronična bolest može se povezati s nedostatkom ovog vitamina u organizmu.

Najbolji i najprirodniji način unošenja vitamina D u organizam je izloženost sunčevoj svjetlosti odnosno sunčanju, no zbog svih opasnosti izlaganja suncu i ono je ograničeno. Ograničenost upijanja vitamina je potpuna u slučaju korištenja krema za sunčanje koje blokiraju sunčeve zrake odnosno apsorpciju vitamina D u organizam.

Bez krvnih pretraga teško je sa sigurnošću ustanoviti nedostaje li djetetu vitamina D u organizmu, no postoje znakovi koji upozoravaju na nedostatak ovog vitamina.


   Svrbež i bolovi

Kao što je već spomenuto, vitamin D pomaže kostima apsorbirati kalcij te ih ojačava. Bez njega struktura kostiju slabi i izaziva svrbež i probadajuću bol u kostima.

   Izraženo znojenje čela

Stalno oznojeno čelo jedan je od najranijih znakova nedostatka vitamina D u organizmu, koji ukazuje na upaljenost u kostima lubanje.

   Deformacije kostiju

S nedostatkom vitamina djetetove kosti postaju mekanije i krhkije, a to može rezultirati deformacijom kostiju od kojih su najčešće: zakrivljenje kralježnice, iskrivljene noge, zadebljanja na zapešćima i gležnjevima, problemi s razvojem zdjelice i nedovoljan razvoj lubanje.

   Karijes

Sa slabljenjem kostiju dolazi i do nastanka karijesa odnosno do problema sa zubima. Djeca kojoj manjka vitamina D često imaju više karijesa i problema s mliječnim zubima.

   Kraći rast

Djetetove kosti ne dobivaju sve što bi trebale pa vjerojatno neće rasti brzinom kojom bi trebale. Često, djeca s nedostatkom vitamina D su niža od svojih vršnjaka.

   Više respiratornih problema i infekcija

I djeca i odrasli s manjkom vitamina D često razvijaju više respiratornih infekcija i prehlada od osoba koje nemaju manjak vitamina, a sve zbog oslabljena imunološkog sustava.

   Tamnija koža

Iako tamnija nijansa kože ne znači da djetetu nedostaje vitamina D, ali može utjecati na podložnost nedostajanju. Što je koža tamnija znači da sadrži i više melanina, a to znači da organizmu treba i više vremena za upijanje zraka sunca kako bi si stvorilo zalihu vitamina u organizmu.

   Problemi s probavom

Ako dijete i ima učestale probleme s probavom ne znači da ima i manjak vitamina D, no učestali problemi mogu ukazivati na nemogućnost apsorpcije vitamina u organizam.
Kako spriječiti nedostatak vitamina D u organizmu?
Srećom, relativno je lako nadomjestiti nedostatak vitamina D u organizmu. Osim izloženošću sunčevoj svjetlosti kod kojeg je oprez jako važan, ali koje je i najbrži i najprirodniji način stjecanja ovog vitamina, pedijatri propisuju kapi te potrebnu dnevnu količinu (ovisnu o starosti djeteta).
Što se tiče sunčanja - izloženosti suncu, ako je blago ili umjereno, a djetetova koža umjereno osjetljiva na sunce, stručnjaci savjetuju dvaput tjedno izloženost suncu između pet do trideset minuta bez kreme za sunčanje, a da su suncu izložene djetetove ruke, noge, lice ili glava. Dnevnu količinu sunčanja treba prilagoditi jačini sunčevih zraka i dobu dana, te svakako ne izlaziti na sunce tijekom ljetnih mjeseci i između 10 i 17 sati.
Osim sunčanjem i putem kapi, vitamin D može se unijeti u organizam i putem prehrane, iako su namirnice koje unosimo sadrže izrazito malo ovog vitamina. Nedostatak ovog vitamina u hrani nastaje zato što se stvara u koži iz kolesterola izlaganjem UV zračenju, a životinje ga mogu stvoriti u krznu ili perju. Pojedine žitarice, te posebno "masnija" riba poput divljeg lososa ili jetra bakalara i riblje ulje imaju obilje vitamina D. Što se tiče hrane dostupne svima: može se unijeti putem mlijeka i mliječnih proizvoda koje djeca i inače konzumiraju. Adrijana Bakoš 

vitamin d_sunčanje_pixabay

Kako znati nedostaje li djetetu vitamina D u organizmu?

<para>Dijete koje je prošlo 18 mjeseci života trebalo bi polako stjecati sposobnost da se određeno vrijeme može igrati samo bez vaše pomoći. No, ako to nije slučaj i vi ste se našli u ulozi glavnog zabavljača, bez kojeg ne može niti sekunde, tada je vrijeme za promjenu taktike. Daleko od toga da treba bježati od igre s djecom, jer ona kroz igru uče nove stvari i vještine, ali svakako trebaju postojati periodi kada se dijete mora samo igrati kako biste vi mogli obaviti neke druge poslove ili pak odmoriti. Naravno, napominjemo da dijete mora biti cijelo vrijeme pod nadzorom, odnosno vi morate biti u istoj prostoriji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Evo, nekoliko zanimljivih savjeta kako ćete to postići…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Započnite igru prije nego što se prihvatite svojeg posla – Važno je da vi započnete igru i provedete barem 15-20 minuta u igri, prije nego što dijete stekne dovoljno samopouzdanja i udubi se u igru da ju može nastaviti bez vas. Kada se želite nakon nekog vremena udaljiti iz igre, nemojte biti previše zabavni, nego se igrajte zasebno pokraj djeteta. Djeca do treće godine života ionako se igraju neovisno, te samo kopiraju i imitiraju stvari koje vi radite.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Pohvalite ih – Kada će se dijete jedno vrijeme igrati samo, pohvalite ga. Budite specifični. Na primjer, „Kako se lijepo igraš s lutkicama!“ ili „Kako si lijepo izgradio ovu kuću“. Na taj način dati ćete im poticaja da nastave igru. No, nemojte ih prekidati usred igre, jer ćete ponovno baciti fokus na sebe, a to ne želite. Učinite to kada za to bude prilika ili kada samostalna igra završi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Vrijeme prilagodbe – Ako do sada dijete nije bilo naviknuto igrati se samo, nemojte očekivati trenutno privikavanje. Počnite s udaljavanjima od igre na dvije-tri minute, a ta udaljavanja produžujte s vremenom. Za to vrijeme pa makar samo nekoliko minuta obavljate poslove koje biste trebali obaviti. Svako je dijete drugačije, nekoj djeci će trebati dulje, nekoj kraće.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Posebna igra ili igračka za samostalno igranje – Imajte u pripremi posebnu igračku s kojom se voli igrati i s kojom se može igrati samostalno, bez vašeg navođenja i pomoći.</para>

Samostalna igra - pomozite djetetu da je savlada Dijete mora biti sposobno u određenom periodu tijekom dana samostalno se igrati… Dijete koje je prošlo 18 mjeseci života trebalo bi polako stjecati sposobnost da se određeno vrijeme može igrati samo bez vaše pomoći. No, ako to nije slučaj i vi ste se našli u ulozi glavnog zabavljača, bez kojeg ne može niti sekunde, tada je vrijeme za promjenu taktike. Daleko od toga da treba bježati od igre s djecom, jer ona kroz igru uče nove stvari i vještine, ali svakako trebaju postojati periodi kada se dijete mora samo igrati kako biste vi mogli obaviti neke druge poslove ili pak odmoriti. Naravno, napominjemo da dijete mora biti cijelo vrijeme pod nadzorom, odnosno vi morate biti u istoj prostoriji.
   
Evo, nekoliko zanimljivih savjeta kako ćete to postići…
   
   1. Započnite igru prije nego što se prihvatite svojeg posla – Važno je da vi započnete igru i provedete barem 15-20 minuta u igri, prije nego što dijete stekne dovoljno samopouzdanja i udubi se u igru da ju može nastaviti bez vas. Kada se želite nakon nekog vremena udaljiti iz igre, nemojte biti previše zabavni, nego se igrajte zasebno pokraj djeteta. Djeca do treće godine života ionako se igraju neovisno, te samo kopiraju i imitiraju stvari koje vi radite.
   
   2. Pohvalite ih – Kada će se dijete jedno vrijeme igrati samo, pohvalite ga. Budite specifični. Na primjer, „Kako se lijepo igraš s lutkicama!“ ili „Kako si lijepo izgradio ovu kuću“. Na taj način dati ćete im poticaja da nastave igru. No, nemojte ih prekidati usred igre, jer ćete ponovno baciti fokus na sebe, a to ne želite. Učinite to kada za to bude prilika ili kada samostalna igra završi.
   
   3. Vrijeme prilagodbe – Ako do sada dijete nije bilo naviknuto igrati se samo, nemojte očekivati trenutno privikavanje. Počnite s udaljavanjima od igre na dvije-tri minute, a ta udaljavanja produžujte s vremenom. Za to vrijeme pa makar samo nekoliko minuta obavljate poslove koje biste trebali obaviti. Svako je dijete drugačije, nekoj djeci će trebati dulje, nekoj kraće.  
   
   4. Posebna igra ili igračka za samostalno igranje – Imajte u pripremi posebnu igračku s kojom se voli igrati i s kojom se može igrati samostalno, bez vašeg navođenja i pomoći. vam 