Postroll

Preroll

<para> Ambalažom su primamljivi djeci, a ovisno o trenutnim trendovima često su ukrašeni i omiljenim likovima iz crtića, serija ili filmova.</para>
<para>Djeca vole oponašati odrasle i koristiti proizvode kakve koriste i roditelji, pa ih tržište već od najranijih dana "<emphasis>uči</emphasis>" kako i oni mogu biti baš poput odraslih te koristiti takve proizvode. No, koliko su parfemi za djecu sigurni? I jesu li uopće potrebni?</para>
<para>
Za većinu roditelja nema ljepšeg mirisa od mirisa bebe ili mirisa djeteta. I onda se s pravom zapitati što može mirisati bolje od bebe ili djeteta samog? Proizvođači parfema za djecu vjerojatno bi odgovorili - dijete namirisano parfemom. Upravo iz tog razloga, a dodatno potaknuti celebrity djecom koja im pružaju reklamu i uspostavljaju nove trendove, parfemi za djecu nisu samo proizvod neke male kompanije, oni se proizvode i pod imenima velikih "<emphasis>igrača</emphasis>". Dakle, sve što ima za mamu i tatu, postoji i u varijanti za dijete.</para>
<heading2>
Jesu li su parfemi za djecu sigurni za korištenje?</heading2>
<para>Proizvođači dječjih parfema tvrde da svi njihovi proizvodi prolaze stroge kontrole i propise te da su dermatološki i alergenski testirani, te klinički testirani kao i testirani na moguće iritacije osjetljive dječje kože. Liječnička struka unatoč svim ispunjenim uvjetima, nije u potpunosti dala zeleno svjetlo korištenju, već radije savjetuju roditelje da se dobro informiraju prije kupnje parfema ili njegova korištenja. Ako se i odluče za kupnju i korištenje, savjet je korištenje proizvoda renomiranih proizvođača koji su doista prošli potrebna testiranja, dok je primjerice kupnju proizvoda putem interneta kao i narudžbe iz dalekih zemalja preporučeno izbjegavati, s obzirom na upitnost provedenih testiranja i njihovu sigurnost.</para>
<heading2>
Od čega se sastoji parfem?</heading2>
<para>Većina parfema u svom sastavu ima 78 - 95% specijalno proizvedenog etilnog alkohola te kombinaciju različitih esencijalnih ulja, koja mogu biti prirodna ili sintetska. Kao dodatak, u parfemima se nalaze i ftalati i glicerin koji služe kao "fiksatori" za očuvanje mirisa.</para>
<para>
 Dječji parfemi obično sadrže manje alkohola ili su uglavnom bez alkohola. Iako bez alkohola, i dalje sadrže esencijalna ulja, ftalate i glicerin, a to su sve sastojci koji mogu izazvati teške alergijske reakcije.</para>
<para>Do sad provedena istraživanja pokazuju kako kemikalije koje se nalaze u parfemima mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi osjetljive kože, poput osipa i dermatitisa. Osim toga, kod 75% ljudi koji boluju od astme kao okidač za bolest smatraju se parfemi.</para>
<heading2>Kupka, voda (i sapun)</heading2>
<para>Važno je znati da djeca imaju puno veću stopu upijanja svega putem kože pa tako i kemikalija, za razliku od odraslih, koja nakon dodira s kožom završi u krvotoku djeteta. Ako se koriste neravnomjerno i u prevelikoj količini, dječji parfemi mogu rezultirati slučajnim trovanjem i alergijskim reakcijama.</para>
<para>Ako se roditelji odluče na korištenje dječjih parfema, liječnici savjetuju njihovu primjenu u malim količinama i primjenu preko odjeće, dok je direktnu primjenu na kožu preporučljivo izbjegavati.</para>
<para>No, ono što je najsigurnija varijanta za mirisnu, ali osjetljivu dječju kožu su redovite kupke u primjernim sapunima za djecu i/ili 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/zaboravljena-znanja-njega-bebine-koze-na-potpuno-prirodan-nacin/">samo vodi</ulink>. Dječja koža najljepše miriše kad je čista i okupana i teško da parfemi to mogu nadmašiti.</para>

Parfemi za djecu: jesu li potrebni djeci i potpuno sigurni za korištenje? Parfemi za djecu, slagali se roditelji s njihovim korištenjem ili ne, tu su, na tržištu, dostupni i rasprostranjeni. Postoje u varijantama i za djevojčice i dječake.  Ambalažom su primamljivi djeci, a ovisno o trenutnim trendovima često su ukrašeni i omiljenim likovima iz crtića, serija ili filmova.
Djeca vole oponašati odrasle i koristiti proizvode kakve koriste i roditelji, pa ih tržište već od najranijih dana "uči" kako i oni mogu biti baš poput odraslih te koristiti takve proizvode. No, koliko su parfemi za djecu sigurni? I jesu li uopće potrebni?

Za većinu roditelja nema ljepšeg mirisa od mirisa bebe ili mirisa djeteta. I onda se s pravom zapitati što može mirisati bolje od bebe ili djeteta samog? Proizvođači parfema za djecu vjerojatno bi odgovorili - dijete namirisano parfemom. Upravo iz tog razloga, a dodatno potaknuti celebrity djecom koja im pružaju reklamu i uspostavljaju nove trendove, parfemi za djecu nisu samo proizvod neke male kompanije, oni se proizvode i pod imenima velikih "igrača". Dakle, sve što ima za mamu i tatu, postoji i u varijanti za dijete.

Jesu li su parfemi za djecu sigurni za korištenje?
Proizvođači dječjih parfema tvrde da svi njihovi proizvodi prolaze stroge kontrole i propise te da su dermatološki i alergenski testirani, te klinički testirani kao i testirani na moguće iritacije osjetljive dječje kože. Liječnička struka unatoč svim ispunjenim uvjetima, nije u potpunosti dala zeleno svjetlo korištenju, već radije savjetuju roditelje da se dobro informiraju prije kupnje parfema ili njegova korištenja. Ako se i odluče za kupnju i korištenje, savjet je korištenje proizvoda renomiranih proizvođača koji su doista prošli potrebna testiranja, dok je primjerice kupnju proizvoda putem interneta kao i narudžbe iz dalekih zemalja preporučeno izbjegavati, s obzirom na upitnost provedenih testiranja i njihovu sigurnost.

Od čega se sastoji parfem?
Većina parfema u svom sastavu ima 78 - 95% specijalno proizvedenog etilnog alkohola te kombinaciju različitih esencijalnih ulja, koja mogu biti prirodna ili sintetska. Kao dodatak, u parfemima se nalaze i ftalati i glicerin koji služe kao "fiksatori" za očuvanje mirisa.

   Dječji parfemi obično sadrže manje alkohola ili su uglavnom bez alkohola. Iako bez alkohola, i dalje sadrže esencijalna ulja, ftalate i glicerin, a to su sve sastojci koji mogu izazvati teške alergijske reakcije.
Do sad provedena istraživanja pokazuju kako kemikalije koje se nalaze u parfemima mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi osjetljive kože, poput osipa i dermatitisa. Osim toga, kod 75% ljudi koji boluju od astme kao okidač za bolest smatraju se parfemi.
Kupka, voda (i sapun)
Važno je znati da djeca imaju puno veću stopu upijanja svega putem kože pa tako i kemikalija, za razliku od odraslih, koja nakon dodira s kožom završi u krvotoku djeteta. Ako se koriste neravnomjerno i u prevelikoj količini, dječji parfemi mogu rezultirati slučajnim trovanjem i alergijskim reakcijama.
Ako se roditelji odluče na korištenje dječjih parfema, liječnici savjetuju njihovu primjenu u malim količinama i primjenu preko odjeće, dok je direktnu primjenu na kožu preporučljivo izbjegavati.
No, ono što je najsigurnija varijanta za mirisnu, ali osjetljivu dječju kožu su redovite kupke u primjernim sapunima za djecu i/ili 
      samo vodi. Dječja koža najljepše miriše kad je čista i okupana i teško da parfemi to mogu nadmašiti. Adrijana Bakoš 

Mother and daughter in supermarket. Shopping.

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Parfemi za djecu: jesu li potrebni djeci i potpuno sigurni za korištenje?

<para> Izrazom "<ulink url="https://klinfortl.hr/djeca-2/trudnoca/mucnina-i-povracanje-u-trudnoci/">jutarnja mučnina</ulink>" opisuje se mučnina i povraćanje u ranoj fazi trudnoće, odnosno u njezinu <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/kada-u-trudnoci-pocinju-mucnine-povracanja/">prvom tromjesečju</ulink>.</para>
<para>Iako naziv daje do znanja da je riječ o isključivo <emphasis>jutarnjim mučninama</emphasis> koje nestaju kako dan odmiče, izraz je zapravo pogrešan jer mogu nastati u bilo kojem dobu dana ili noći. Za većinu žena nestaju s krajem prvog tromjesečja ili sa četvrtim mjesecom trudnoće, dok jedan manji dio ima simptome tijekom cijele trudnoće, a kod nekih se pogoršavaju ponovno u zadnjem, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/jutarnja-mucnina-u-trecem-tromjesecju-trudnoce/">trećem tromjesečju trudnoće</ulink>.</para>
<para>Mučnine i povraćanje jedan su od najmanje poželjnih simptoma trudnoće i gotovo da nema trudnice koja im se veseli. No, sudeći po najnovije provedenom istraživanju izražene jutarnje mučnine i povraćanje zapravo bi trebale biti razlog za veselje te izrazito dobar znak za nastavak trudnoće. Naime, učestale mučnine povezuju se sa smanjenim rizikom od pobačaja! Trudnice koje su patile od mučnina i povraćanja imale su za 50 - 75% manje šanse za gubitkom trudnoće putem spontana pobačaja za razliku od trudnica bez istih trudničkih simptoma.
</para>
<para>
U istraživanju su sudjelovale trudnice s potvrđenim trudnoćama putem testa za trudnoću te ultrazvuka i dnevno su bilježile svoje simptome počevši od 2. do 8. tjedna trudnoće, a nakon toga mjesečno sve do 36. tjedna trudnoće.</para>
<para>
 Rezultati istraživanja potvrdili su upravo ono što se već godinama nagađalo - postoji poveznica između mučnina u trudnoći i gubitka trudnoće spontanim pobačajem, odnosno, rjeđe dolazi do gubitka trudnoće kod trudnica koje su patile od mučnina.
</para>
<para>
Istraživanje zaključuje i potvrđuje kako su zapravo izraženi simptomi trudnoće izrazito pozitivni i prirodni proces kojim tijelo štiti fetus od <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/u_kratkom_vremenu_moguce_je_oslobodiiti_se_nepozeljnih_toksina/">toksina</ulink> i različitih bolesti koje se nalaze u hrani, piću i okolišu.</para>
<para>Stoga, dok idući put se sažalijevate same nad sobom nakon još jednog posjeta toaletu, zapamtite: tijelo vam samo čini uslugu i velika je vjerojatnost da će s vašom bebicom baš zbog toga sve biti u najboljem redu.</para>

Veselite se jutarnjim mučninama: one samo potvrđuju da je s bebom sve u redu! Mučnine u trudnoći pogađaju oko dvije trećine svih trudnica. Izrazom "jutarnja mučnina" opisuje se mučnina i povraćanje u ranoj fazi trudnoće, odnosno u njezinu prvom tromjesečju.  Izrazom "jutarnja mučnina" opisuje se mučnina i povraćanje u ranoj fazi trudnoće, odnosno u njezinu prvom tromjesečju.
Iako naziv daje do znanja da je riječ o isključivo jutarnjim mučninama koje nestaju kako dan odmiče, izraz je zapravo pogrešan jer mogu nastati u bilo kojem dobu dana ili noći. Za većinu žena nestaju s krajem prvog tromjesečja ili sa četvrtim mjesecom trudnoće, dok jedan manji dio ima simptome tijekom cijele trudnoće, a kod nekih se pogoršavaju ponovno u zadnjem, trećem tromjesečju trudnoće.
Mučnine i povraćanje jedan su od najmanje poželjnih simptoma trudnoće i gotovo da nema trudnice koja im se veseli. No, sudeći po najnovije provedenom istraživanju izražene jutarnje mučnine i povraćanje zapravo bi trebale biti razlog za veselje te izrazito dobar znak za nastavak trudnoće. Naime, učestale mučnine povezuju se sa smanjenim rizikom od pobačaja! Trudnice koje su patile od mučnina i povraćanja imale su za 50 - 75% manje šanse za gubitkom trudnoće putem spontana pobačaja za razliku od trudnica bez istih trudničkih simptoma.


U istraživanju su sudjelovale trudnice s potvrđenim trudnoćama putem testa za trudnoću te ultrazvuka i dnevno su bilježile svoje simptome počevši od 2. do 8. tjedna trudnoće, a nakon toga mjesečno sve do 36. tjedna trudnoće.

   Rezultati istraživanja potvrdili su upravo ono što se već godinama nagađalo - postoji poveznica između mučnina u trudnoći i gubitka trudnoće spontanim pobačajem, odnosno, rjeđe dolazi do gubitka trudnoće kod trudnica koje su patile od mučnina.


Istraživanje zaključuje i potvrđuje kako su zapravo izraženi simptomi trudnoće izrazito pozitivni i prirodni proces kojim tijelo štiti fetus od toksina i različitih bolesti koje se nalaze u hrani, piću i okolišu.
Stoga, dok idući put se sažalijevate same nad sobom nakon još jednog posjeta toaletu, zapamtite: tijelo vam samo čini uslugu i velika je vjerojatnost da će s vašom bebicom baš zbog toga sve biti u najboljem redu. Adrijana Bakoš 

jutarnje mučnine_fotolia

Veselite se jutarnjim mučninama: one samo potvrđuju da je s bebom sve u redu!

<para>Posljednjih godina riječ detoksikacija postala je za mnoge dnevna krilatica, no u današnje vrijeme njezina je pretjerana upotreba opravdana Živimo u toksičnom okruženju, i koliko god bili oprezni, ne možemo izbjeći toksine jer ih udišemo, jedemo i upijamo kroz kožu. Stoga, ženama koje planiraju trudnoću, nerijetko se savjetuje temeljito čišćenje organizma, pogotovo crijevnog trakta od toksina, nekoliko mjeseci prije začeća, kako bi se poboljšala apsorpcija hrane, a tijelo ojačalo za planiranu trudnoću, porod i dojenje. Toksini i teški metali iz majčinog tijela prelaze u fetus, tako da se post od nekoliko mjeseci prije samog začeća toplo preporučuje.
</para>
<heading2>
 Kako osloboditi tijelo od toksina?
</heading2>
<para>
Detoksikaciju ili čišćenje organizma dobro je obaviti uz upute stručnjaka, pogotovo kada se čišćenje obavlja prvi put. Možete nekoliko dana za redom piti samo voćne ili povrtne sokove naizmjenično, pripremajući ih kod kuće, a osim čišćenja organizma, na taj način ćete opskrbiti tijelo hranjivim sastojcima. Postoji niz dodataka hrani i ljekovitih trava za detoksikaciju, ako provodite temeljito čišćenje bez ispiranja debelog crijeva (bez hidrokolonske terapije). Tijelo se oslobađa toksina kroz debelo crijevo, bubrege, jetru, kožu i limfni sustav, pa se uz detoksikaciju preporuča i masaža poput ručne limfne drenaže. Masnoća se najlakše možete riješiti pomoću prehrane na bazi povrća, po mogućnosti sirovog ili što manje kuhanog. Želite li napraviti ozbiljnu, radikalnu detoksikaciju, potražite savjet nutricionista. Detoksikaciji ne treba pribjegavati u trudnoći, jer će se oslobođeni toksini izlučivati i u maternicu.</para>
<para>Ako brinete zbog previsoke razine toksina u tijelu, promijenite prehranu i jedite što više povrća i voća, pogotovo tijekom jutra. To će vam očistiti tijelo na puno blaži način.
</para>
<heading2>
 Smanjite konzumiranje:
</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 mesa neorganskog porijekla - ono sadrži antibiotike i hormone koji su štetni za reproduktivni sustav</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 prerađevina hrane i gotovih jela - sadrže kemijske konzervanse, prikrivene masnoće, šećere i štetne soli</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 niskomasne prehrane - sadrži kemijske aditive i ima nisku hranjivu vrijednost</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 transmasnoća - to su hidrogenizirane masti koje su česti dodatak proizvodima zbog trajnosti, industrijski prerađena ulja za prženje ili pečenje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 soja prerađevina - dokazano sadrže slična svojstva kao estrogen</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 aspartama - umjetnog sladila koje se nalazi u laganim, bezalkoholnim, gaziranim pićima, žvakaćim gumama i saharidima</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Valja izbjegavati:
</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 bezalkoholna pića - jedno ili dva dnevno</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 kozmetičke proizvode - provjerite koje kreme za lice sadrže konzervanse, koji lak za nokte sadrži formaldehid, a koji dezodorans aluminij</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 farmaceutske lijekove - antibiotike, antidepresive, antihistamine, antimalarijske tablete, antivirusne lijekove, sredstva protiv zatvora, sredstva za inhaliranje, tablete za spavanje, analgetike i steroide</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 PFC - perfluorirane kemikalije, koriste se za prozivode od teflona, za vodootpornu odjeću, pakiranja u prehrambenoj industriji, tkanine za tapeciranje namještaja i za pesticide</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 aluminij - sadrže ga tave, aluminijske folije, kotlići za vodu, to je metal koji u tijelu postaje toksičan, koristite posuđe za kuhanje od stakla, emajla, nehrđajućeg čelika i keramike</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 pušenje, alkohol i kofein
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>I ne zaboravite dobro žvakati hranu i jesti polagano. Ne jedite ako ste pod stresom, uzrujani ili ljutiti jer i takva stanja utječu na povišene toksine. Prejedanje je još jedan uzrok prevelikog unosa toksina u tijelo, pokušajte ne jesti do sita, nego najviše 80 posto količine koju biste inače pojeli.</para>

U kratkom vremenu moguće je osloboditi se nepoželjnih toksina! Posljednjih godina riječ detoksikacija postala je za mnoge dnevna krilatica, no u današnje vrijeme njezina je pretjerana upotreba opravdana. Posljednjih godina riječ detoksikacija postala je za mnoge dnevna krilatica, no u današnje vrijeme njezina je pretjerana upotreba opravdana Živimo u toksičnom okruženju, i koliko god bili oprezni, ne možemo izbjeći toksine jer ih udišemo, jedemo i upijamo kroz kožu. Stoga, ženama koje planiraju trudnoću, nerijetko se savjetuje temeljito čišćenje organizma, pogotovo crijevnog trakta od toksina, nekoliko mjeseci prije začeća, kako bi se poboljšala apsorpcija hrane, a tijelo ojačalo za planiranu trudnoću, porod i dojenje. Toksini i teški metali iz majčinog tijela prelaze u fetus, tako da se post od nekoliko mjeseci prije samog začeća toplo preporučuje.


   Kako osloboditi tijelo od toksina?


Detoksikaciju ili čišćenje organizma dobro je obaviti uz upute stručnjaka, pogotovo kada se čišćenje obavlja prvi put. Možete nekoliko dana za redom piti samo voćne ili povrtne sokove naizmjenično, pripremajući ih kod kuće, a osim čišćenja organizma, na taj način ćete opskrbiti tijelo hranjivim sastojcima. Postoji niz dodataka hrani i ljekovitih trava za detoksikaciju, ako provodite temeljito čišćenje bez ispiranja debelog crijeva (bez hidrokolonske terapije). Tijelo se oslobađa toksina kroz debelo crijevo, bubrege, jetru, kožu i limfni sustav, pa se uz detoksikaciju preporuča i masaža poput ručne limfne drenaže. Masnoća se najlakše možete riješiti pomoću prehrane na bazi povrća, po mogućnosti sirovog ili što manje kuhanog. Želite li napraviti ozbiljnu, radikalnu detoksikaciju, potražite savjet nutricionista. Detoksikaciji ne treba pribjegavati u trudnoći, jer će se oslobođeni toksini izlučivati i u maternicu.
Ako brinete zbog previsoke razine toksina u tijelu, promijenite prehranu i jedite što više povrća i voća, pogotovo tijekom jutra. To će vam očistiti tijelo na puno blaži način.


   Smanjite konzumiranje:


   
      
         mesa neorganskog porijekla - ono sadrži antibiotike i hormone koji su štetni za reproduktivni sustav
   
   
      
         prerađevina hrane i gotovih jela - sadrže kemijske konzervanse, prikrivene masnoće, šećere i štetne soli
   
   
      
         niskomasne prehrane - sadrži kemijske aditive i ima nisku hranjivu vrijednost
   
   
      
         transmasnoća -  to su hidrogenizirane masti koje su česti dodatak proizvodima zbog trajnosti, industrijski prerađena ulja za prženje ili pečenje
   
   
      
         soja prerađevina - dokazano sadrže slična svojstva kao estrogen
   
   
      
         aspartama - umjetnog sladila koje se nalazi u laganim, bezalkoholnim, gaziranim pićima, žvakaćim gumama i saharidima
   


   Valja izbjegavati:


   
      
         bezalkoholna pića - jedno ili dva dnevno
   
   
      
         kozmetičke proizvode - provjerite koje kreme za lice sadrže konzervanse, koji lak za nokte sadrži formaldehid, a koji dezodorans aluminij
   
   
      
         farmaceutske lijekove - antibiotike, antidepresive, antihistamine, antimalarijske tablete, antivirusne lijekove, sredstva protiv zatvora, sredstva za inhaliranje, tablete za spavanje, analgetike i steroide
   
   
      
         PFC - perfluorirane kemikalije, koriste se za prozivode od teflona, za vodootpornu odjeću, pakiranja u prehrambenoj industriji, tkanine za tapeciranje namještaja i za pesticide
   
   
      
         aluminij - sadrže ga tave, aluminijske folije, kotlići za vodu, to je metal koji u tijelu postaje toksičan, koristite posuđe za kuhanje od stakla, emajla, nehrđajućeg čelika i keramike
   
   
      
         pušenje, alkohol i kofein
      
   

I ne zaboravite dobro žvakati hranu i jesti polagano. Ne jedite ako ste pod stresom, uzrujani ili ljutiti jer i takva stanja utječu na povišene toksine. Prejedanje je još jedan uzrok prevelikog unosa toksina u tijelo, pokušajte ne jesti do sita, nego najviše 80 posto količine koju biste inače pojeli. Petra Majetić 

Selection of food that is bad for your health

U kratkom vremenu moguće je osloboditi se nepoželjnih toksina!

<para>Velik broj roditelja ima problema s odvikavanjem djeteta od dude, a ponekad ni dijete ali ni roditelji nisu spremni za taj korak. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naime, roditelji često nemaju srca samo uzeti djetetu dudu te tako riješiti problem. Zbog toga se odvikavanje od dude može razvući na mjesece, a ponekad i potrajati godinu dana. Što više vremena prolazi, postaje sve teže djetetu oduzeti dudu i upravo je zato što prije važno odviknuti dijete od te loše navike. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakako prilikom odvikavanja od dude izbjegavajte omalovažavanje i ponižavanje djeteta i nemojte početi s odvikavanjem ako dijete čeka neki novi stres, poput prinove u obitelji, preseljenja, promjene dadilje, kretanja u vrtić i slično. Morate biti spremni na ljutnju i plač, ali ne smijete izgubiti živce i popustiti.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Postoji nekoliko metoda koje mogu vama i djetetu pomoći da se odvikne od korištenja dude zauvijek, a mi vam donosimo nekoliko savjeta kako da to što lakše napravite:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bolje prije nego kasnije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Što prije djetetu uzmete dudu, to će se ono lakše od nje odvići. Vrijedi i obrnuto. Što dulje budete čekali, djetetu će biti sve teže oprostiti se s dudom. Nakon što dijete navrši godinu dana, slobodno mu možete uzeti dudu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dajte dudu drugoj bebi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako poznajete nekoga tko ima malu bebu, to je odlična prilika da se riješite dude. Objasnite svom djetetu kako njima treba duda za njihovu bebu i neka dijete zajedno s vama odnese dudu. Ova metoda ne prolazi kod svih klinaca, kod nekih će upaliti, kod drugih ne, no svakako vrijedi pokušati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Jednostavno uništite dudu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako ovaj način možda i nije jedan od najboljih, isplati se probati ako ništa drugo ne upali. Kad dijete ne koristi dudu, uzmite je i izrežite. Potom pokušajte objasniti djetetu kako je duda strgana i da je treba baciti u smeće. Dijete bi ubrzo trebalo zaboraviti na dudu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Napravite rupicu na dudi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U ovom slučaju cilj vam je onemogućiti sisanje dude. Napravite malu rupu na vrhu  dude ograničavajući tako djetetu zadovoljstvo dudanja. Ono jednostavno neće biti jednako i to može potaknuti dijete da prestane koristiti dudu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nagradite dijete
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Obećate li svom djetetu određenu nagradu, mogli biste ga potaknuti da se samo odluči odreći dude. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bacite dudu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mislite li da vam spomenute metode neće pomoći, onda jednostavno uzmite dudu i bacite je u smeće. Možete reći djetetu da ju je odnio pas ii da je jednostavno nestala. Vaše će dijete prvih nekoliko dana vjerojatno plakati i moliti vas da mu je vratite, no s vremenom će se prilagoditi na život bez dude. Riječ je najradikalnijoj, ali i ujedno najučinkovitijoj metodi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najbolje je da odaberete jednu od navedenih metoda ili da pronađete neku svoju koja će biti jednako učinkovita. Vrlo je važno da je se pridržavate i da ne odustajete, bez obzira na to koliko dijete plakalo ili vas molilo da mu vratite dudu. Imajte na umu da je to za djetetovo dobro.</para>

Kako odviknuti bebu od dude? Postoji nekoliko metoda koje mogu vama i djetetu pomoći da se odvikne od korištenja dude zauvijek Velik broj roditelja ima problema s odvikavanjem djeteta od dude, a ponekad ni dijete ali ni roditelji nisu spremni za taj korak. 
   
Naime, roditelji često nemaju srca samo uzeti djetetu dudu te tako riješiti problem. Zbog toga se odvikavanje od dude može razvući na mjesece, a ponekad i potrajati godinu dana. Što više vremena prolazi, postaje sve teže djetetu oduzeti dudu i upravo je zato što prije važno odviknuti dijete od te loše navike. 
   
Svakako prilikom odvikavanja od dude izbjegavajte omalovažavanje i ponižavanje djeteta i nemojte početi s odvikavanjem ako dijete čeka neki novi stres, poput prinove u obitelji, preseljenja, promjene dadilje, kretanja u vrtić i slično. Morate biti spremni na ljutnju i plač, ali ne smijete izgubiti živce i popustiti.  
   
Postoji nekoliko metoda koje mogu vama i djetetu pomoći da se odvikne od korištenja dude zauvijek, a mi vam donosimo nekoliko savjeta kako da to što lakše napravite:
   
   Bolje prije nego kasnije
   
   
Što prije djetetu uzmete dudu, to će se ono lakše od nje odvići. Vrijedi i obrnuto. Što dulje budete čekali, djetetu će biti sve teže oprostiti se s dudom. Nakon što dijete navrši godinu dana, slobodno mu možete uzeti dudu. 
   
   Dajte dudu drugoj bebi
   
   
Ako poznajete nekoga tko ima malu bebu, to je odlična prilika da se riješite dude. Objasnite svom djetetu kako njima treba duda za njihovu bebu i neka dijete zajedno s vama odnese dudu. Ova metoda ne prolazi kod svih klinaca, kod nekih će upaliti, kod drugih ne, no svakako vrijedi pokušati. 
   
   Jednostavno uništite dudu
   
   
Iako ovaj način možda i nije jedan od najboljih, isplati se probati ako ništa drugo ne upali. Kad dijete ne koristi dudu, uzmite je i izrežite. Potom pokušajte objasniti djetetu kako je duda strgana i da je treba baciti u smeće. Dijete bi ubrzo trebalo zaboraviti na dudu. 
   
   Napravite rupicu na dudi
   
   
U ovom slučaju cilj vam je onemogućiti sisanje dude. Napravite malu rupu na vrhu  dude ograničavajući tako djetetu zadovoljstvo dudanja. Ono jednostavno neće biti jednako i to može potaknuti dijete da prestane koristiti dudu. 
   
   Nagradite dijete
   
   
Obećate li svom djetetu određenu nagradu, mogli biste ga potaknuti da se samo odluči odreći dude. 
   
   Bacite dudu
   
   
Mislite li da vam spomenute metode neće pomoći, onda jednostavno uzmite dudu i bacite je u smeće. Možete reći djetetu da ju je odnio pas ii da je jednostavno nestala. Vaše će dijete prvih nekoliko dana vjerojatno plakati i moliti vas da mu je vratite, no s vremenom će se prilagoditi na život bez dude. Riječ je najradikalnijoj, ali i ujedno najučinkovitijoj metodi. 
   
Najbolje je da odaberete jednu od navedenih metoda ili da pronađete neku svoju koja će biti jednako učinkovita. Vrlo je važno da je se pridržavate i da ne odustajete, bez obzira na to koliko dijete plakalo ili vas molilo da mu vratite dudu. Imajte na umu da je to za djetetovo dobro. Ma.G. 

Kako odviknuti bebu od dude?

<para>Većini roditelja lakše je krenuti sa slovima, ali ako učitelj/ica krene s glasovima, i roditelj će se morati s njima uhvatiti u koštac i s djetetom vježbati pravilni govor.</para>
<para>Slova se obično ne uče abecednim redom, od <emphasis>a</emphasis> do <emphasis>ž</emphasis>, nego prema tome kako se često koriste u riječima. Stoga, možete početi sa šest glasova koji omogućuju slaganje mnogih troslovnih riječi: <emphasis>
 s a t i p n
 </emphasis>
</para>
<para>Kad dijete nauči tih šest glasova, ima osnovu za početak učenja čitanja jednostavnih riječi kao što su <emphasis>pas, pita, sat, sin, san</emphasis>
</para>
<para>Sljedeća grupa suglasnika koju dijete može naučiti je: <emphasis>
 d g h k, 
 </emphasis>uz još jedan samoglasnik - e.
</para>
<para>Postoji i niz savjeta o materijalima i aktivnostima koji se mogu koristiti kako bi se pomoglo djetetu lakše naučiti slova. Evo nekih od najzanimljivijih:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Pregledavajte s djetetom lijepe šarene slovarice, na tržištu ih je bezbroj, stoga odaberite one koje se djetetu najviše sviđaju</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zajednički skupite neke materijale za igre slovima: kupite komplet plastičnih ili magnetnih slova (mala tiskana slova), sami napravite komplet kartica sa slovima abecede ili složite komplet predmeta, primjerice male igračke ili predmete koji se svakodnevno koriste, a da im nazivi počinju slovom koje obrađujete s djetetom. Možete uzeti plastičnu vilicu da predstavite slovo <emphasis>v</emphasis> ili plišanog medvjedića za slovo <emphasis>m</emphasis>.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Sličice ili predmete koje počinju istim slovom složite u male hrpice. Primjerice, kad obrađujete slovo <emphasis>k</emphasis>, iz hrpice vadite slike krave, kape, kuće itd. Nakon što ste grupirali sličice, stavite plastično slovo <emphasis>k </emphasis>pokraj odgovarajuće hrpice i recite: <emphasis>Ovdje je slovo k; /k/ za kravu, /k/ za kapu, /k/ za kuću. </emphasis>Dijete će postupno naučiti slovo i povezati ga s predmetima i slikama koje počinju tim slovom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Upotrijebite slike koje ste sakupili za izradu djetetove vlastite slovarice. Na svakoj stranici neka bude jedno slovo, veliko i napisano na vrhu stranice, a tada nalijepite sliku ispod slova. Nastavite ponavljati slova da dijete što više vježba i da ih ne zaboravi.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Igrajte se igre poput <emphasis>Vidim... . </emphasis>Nanižite sličice i/ili predmete zajedno sa slovima koje ste učili. Recite: <emphasis>Vidim nešto što počinje sa s. 
 </emphasis>Dijete tada mora pokazati određeni predmet ili sliku (ili više njih). Potaknite ga tako da mu kažete: <emphasis>
 s kao slon. </emphasis>Tada provjerite može li pridružiti i slovo</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Možete provjeriti je li dijete zaista naučilo slovoo tako da ga s vremena na vrijeme pitate, da se podsjeti. Pokažite mu neka slova i neka vam kaže koja su. Ne mora naučiti sva slova prije polasku u školu, ali bilo bi dobro da ih zna barem pola.</para>

Igre koje pomažu djeci da nauče neka slova abecede Roditelji ponekad dvoje oko toga trebaju li dijete prije naučiti glasove ili slova. Primjerice, u Velikoj Britaniji najnovija je praksa da se prije počinju učiti glasovi. Većini roditelja lakše je krenuti sa slovima, ali ako učitelj/ica krene s glasovima, i roditelj će se morati s njima uhvatiti u koštac i s djetetom vježbati pravilni govor.
Slova se obično ne uče abecednim redom, od a do ž, nego prema tome kako se često koriste u riječima. Stoga, možete početi sa šest glasova koji omogućuju slaganje mnogih troslovnih riječi: 
      s a t i p n
   

Kad dijete nauči tih šest glasova, ima osnovu za početak učenja čitanja jednostavnih riječi kao što su pas, pita, sat, sin, san

Sljedeća grupa suglasnika koju dijete može naučiti je: 
      d g h k, 
   uz još jedan samoglasnik - e.

Postoji i niz savjeta o materijalima i aktivnostima koji se mogu koristiti kako bi se pomoglo djetetu lakše naučiti slova. Evo nekih od najzanimljivijih:


   
      
         Pregledavajte s djetetom lijepe šarene slovarice, na tržištu ih je bezbroj, stoga odaberite one koje se djetetu najviše sviđaju
   
   
      Zajednički skupite neke materijale za igre slovima: kupite komplet plastičnih ili magnetnih slova (mala tiskana slova), sami napravite komplet kartica sa slovima abecede ili složite komplet predmeta, primjerice male igračke ili predmete koji se svakodnevno koriste, a da im nazivi počinju slovom koje obrađujete s djetetom. Možete uzeti plastičnu vilicu da predstavite slovo v ili plišanog medvjedića za slovo m.
   
   
      
         Sličice ili predmete koje počinju istim slovom složite u male hrpice. Primjerice, kad obrađujete slovo k, iz hrpice vadite slike krave, kape, kuće itd. Nakon što ste grupirali sličice, stavite plastično slovo k pokraj odgovarajuće hrpice i recite: Ovdje je slovo k; /k/ za kravu, /k/ za kapu, /k/ za kuću. Dijete će postupno naučiti slovo i povezati ga s predmetima i slikama koje počinju tim slovom.
   
   
      
         Upotrijebite slike koje ste sakupili za izradu djetetove vlastite slovarice. Na svakoj stranici neka bude jedno slovo, veliko i napisano na vrhu stranice, a tada nalijepite sliku ispod slova. Nastavite ponavljati slova da dijete što više vježba i da ih ne zaboravi.
   
   
      
         Igrajte se igre poput Vidim... . Nanižite sličice i/ili predmete zajedno sa slovima koje ste učili. Recite: Vidim nešto što počinje sa s. 
         Dijete tada mora pokazati određeni predmet ili sliku (ili više njih). Potaknite ga tako da mu kažete: 
            s kao slon. Tada provjerite može li pridružiti i slovo
   


Možete provjeriti je li dijete zaista naučilo slovoo tako da ga s vremena na vrijeme pitate, da se podsjeti. Pokažite mu neka slova i neka vam kaže koja su. Ne mora naučiti sva slova prije polasku u školu, ali bilo bi dobro da ih zna barem pola. Petra Majetić 

abeceda_djeca_pixabay

Igre koje pomažu djeci da nauče neka slova abecede

<para>Problemi u školi, neprihvaćanje vršnjaka, ili pak obiteljske nesuglasice – sve su to poteškoće na koje u osjetljivim godinama mogu naići. I dok se neki mališani s takvim problemima mogu nositi i o njima otvoreno pričati, oni malo osjetljiviji s pojedinim se situacijama ne mogu samostalno snositi.</para>
<para>Kada je do djeteta nemoguće doprijeti jednostavnim razgovorom, jedna od opcija je i – terapija igrom. Riječ je o jedinstvenom pristupu emocionalnim problemima koju je u Hrvatskoj prvi počeo primjenjivati Centar Proventus, centar za edukaciju i psihoterapiju.
</para>
<heading4>Posljedice stresnih situacija</heading4>
<para>
Terapija igrom u svijetu je već dulje vrijeme prepoznata kao iznimno učinkovita, dok se u Hrvatskoj sustavno počela provoditi 2010. godine. već dvije godine kasnije organizirane su i prve edukacije stručnjaka na ovom području. Riječ je o individualnoj terapiji koja se s mališanom provodi jednom tjedno, u trajanju od 40 minuta.</para>
<para>Individualna terapija igrom provodi se kod djece predškolske i školske dobi, uglavnom između 3. i 12. godine života. Psihoterapeutkinje Tatjana Gjurković i Tea Knežević iz Proventusa kažu kako djeca u Centar dolaze uglavnom zbog posljedica nekih stresnih situacija kao što je razvod roditelja ili određenih strahova koji se javljaju kod mališana. Velik broj terapija odnosi se i na djecu koja općenito imaju poteškoća s iskazivanjem emocija, ali i mališane koji imaju problema s agresivnim ponašanjem prema drugima.</para>
<para>Iako je proces terapije igrom dosta individualan, iz Centra Proventus ističu kako je pozitivne pomake moguće vidjeti već nakon prvih desetak susreta s djetetom.
</para>
<heading4>Pristupi u provođenju terapije igrom</heading4>
<para>
Osnovna ideja ove vrste terapije jest da dijete kroz simboliku i igru prikaže svoj unutarnji svijet, ističe Tatjana Gjurković. Kroz samo promatranje njegovih reakcija moguće je procijeniti što ono misli o sebi i drugima, kao i koja je iskustva doživjelo iako o tome ne želi pričati. Igra zapravo djetetu predstavlja isto što odraslima predstavlja razgovor, kad je rješavanje problema u pitanju.</para>
<para>Ovisno o poteškoćama s kojima se dijete susreće, bira se i pristup koji će se u ovoj vrsti terapije koristiti. Tea Knežević napominje kako je moguće koristiti dva pristupa – nedirektivni ili direktivni. Odabir ovisi i o tome koliko je dijete već uključeno u terapiju, a pristup se s vremenom, prema potrebi, može i promijeniti.</para>
<para>Nedirektivni pristup ostavlja samom djetetu više prostora. Mališanu se tako tijekom igre postavljaju samo one granice koje su nužno potrebne. Dijete samostalno koristi igru kako bi iz nje uzeo ono što mu je potrebno, dok psihoterapeut prati njegove reakcije. U tijeku igre tako dolazi do spontanog „otvaranja“ mališana te on upravo iz načina igre „uzima“ ono što mu je u tom trenutku potrebno ili pak počinje iskazivati neke neugodne osjećaje.</para>
<para>Direktivni pristup češće se koristi kod nešto starije djece, prvenstveno školaraca. Ova vrsta terapije podrazumijeva unaprijed isplanirane aktivnosti i igre za dijete, ili čak otvoreno pričanje o problemu s kojim se susreće.</para>
<para>Još jedna skupina djece uključena je u ovu vrstu terapije igrom, a riječ je o darovitoj djeci. Tea Knežević kaže kako upravo ova skupina često ima poteškoća s emocionalnim reakcijama, ali je napredak ostvariv upravo kroz poseban pristup u komunikaciji s njima.
</para>
<heading4>Nekoliko kategorija igračaka</heading4>
<para>
Djeci je prilikom provođenja terapije igrom na raspolaganju više kategorija igračaka. Igračke su tu prvenstveno zato da bi se dijete kroz njihovo korištenje moglo simboličko izražavati. Tako su mu na raspolaganju razne figurice ljudskog oblika ili životinje, likovi iz crtića, superjunaci, ali i nešto „primitivnije“ igračke poput kamenčića, drveta i slično, pomoću kojih mališan može dočarati određenu situaciju. Osim igračaka, naglasak je i na kreativnim materijalima poput olovki i bojica, te materijalima za modeliranje kao što su glina ili pijesak.</para>
<para>Tea Knežević istaknula je još jednu važnu skupinu igračaka, a to su „agresivne igračke“. Radi se o predmetima poput plastičnih ili spužvastih mačeva, plastičnih pištolja te figurica koje mogu imati, primjerice, izražene zube. Upravo kroz njih mališani će često izražavati osjećaje frustracije. Takav oblik igre s vremenom će im postati „ispušni ventil“ te će se s navedenim osjećajima lakše moći nositi u svakodnevnom životu.
</para>
<heading4>Edukacija roditelja</heading4>
<para>
U terapiji igrom velik je naglasak stavljen i na roditeljsku ulogu. Nakon što psihoterapeut s mališanom završi susret u trajanju od 40 minuta, slijedi 20 minuta razgovora s roditeljima. Tijekom razgovora pokušava se postići osjećaj roditelja za ono što se u psihološkim terminima naziva empatičko reflektiranje. To znači da bi roditelj na djetetove emocije trebao naučiti primjereno reagirati. U slučaju da primijeti kako je mališan tužan, poželjno bi bilo koristiti ton glasa kojim pokazuje empatiju i razumijevanje za ono što prolazi.</para>
<para>Uz to, poželjna je i verbalizacija djetetovih osjećaja od strane roditelja. Kada roditelj primijeti neku od emocija kod mališana trebao bi njen naziv jasno izgovoriti djetetu. Tatjana Gjurković objašnjava kako upravo verbalizacijom dijete počinje prepoznavati svoje emocije, što je prvi korak u razvijanju emocionalne i socijalne inteligencije.</para>
<para>Uz to što će roditelji tijekom ovih razgovora naučiti bolje razumjeti svoje dijete, isto će tako pronaći i način da se sami lakše nose s poteškoćama kroz koje dijete prolazi. Mnogi roditelji u ovakvim situacijama imaju problema sa samoregulacijom, budući da nisu sigurni na koji bi način trebali reagirati. Kroz razgovore sa stručnjakom trebali bi steći upravo tu vještinu, a kada se to jednom i dogoditi velike su šanse da će se mališan lakše opustiti u njihovoj prisutnosti te početi verbalizirati sve poteškoće koje u tom trenutku prolaze njegovom glavicom.</para>

Terapija igrom učinkovit je pristup koji daje uvid u djetetov unutarnji svijet Mnoga djeca u procesu odrastanja prolaze i one manje lijepe trenutke. Problemi u školi, neprihvaćanje vršnjaka, ili pak obiteljske nesuglasice – sve su to poteškoće na koje u osjetljivim godinama mogu naići. I dok se neki mališani s takvim problemima mogu nositi i o njima otvoreno pričati, oni malo osjetljiviji s pojedinim se situacijama ne mogu samostalno snositi.
Kada je do djeteta nemoguće doprijeti jednostavnim razgovorom, jedna od opcija je i – terapija igrom. Riječ je o jedinstvenom pristupu emocionalnim problemima koju je u Hrvatskoj prvi počeo primjenjivati Centar Proventus, centar za edukaciju i psihoterapiju.

Posljedice stresnih situacija

Terapija igrom u svijetu je već dulje vrijeme prepoznata kao iznimno učinkovita, dok se u Hrvatskoj sustavno počela provoditi 2010. godine. već dvije godine kasnije organizirane su i prve edukacije stručnjaka na ovom području. Riječ je o individualnoj terapiji koja se s mališanom provodi jednom tjedno, u trajanju od 40 minuta.
Individualna terapija igrom provodi se kod djece predškolske i školske dobi, uglavnom između 3. i 12. godine života. Psihoterapeutkinje Tatjana Gjurković i Tea Knežević iz Proventusa kažu kako djeca u Centar dolaze uglavnom zbog posljedica nekih stresnih situacija kao što je razvod roditelja ili određenih strahova koji se javljaju kod mališana. Velik broj terapija odnosi se i na djecu koja općenito imaju poteškoća s iskazivanjem emocija, ali i mališane koji imaju problema s agresivnim ponašanjem prema drugima.
Iako je proces terapije igrom dosta individualan, iz Centra Proventus ističu kako je pozitivne pomake moguće vidjeti već nakon prvih desetak susreta s djetetom.

Pristupi u provođenju terapije igrom

Osnovna ideja ove vrste terapije jest da dijete kroz simboliku i igru prikaže svoj unutarnji svijet, ističe Tatjana Gjurković. Kroz samo promatranje njegovih reakcija moguće je procijeniti što ono misli o sebi i drugima, kao i koja je iskustva doživjelo iako o tome ne želi pričati. Igra zapravo djetetu predstavlja isto što odraslima predstavlja razgovor, kad je rješavanje problema u pitanju.
Ovisno o poteškoćama s kojima se dijete susreće, bira se i pristup koji će se u ovoj vrsti terapije koristiti. Tea Knežević napominje kako je moguće koristiti dva pristupa – nedirektivni ili direktivni. Odabir ovisi i o tome koliko je dijete već uključeno u terapiju, a pristup se s vremenom, prema potrebi, može i promijeniti.
Nedirektivni pristup ostavlja samom djetetu više prostora. Mališanu se tako tijekom igre postavljaju samo one granice koje su nužno potrebne. Dijete samostalno koristi igru kako bi iz nje uzeo ono što mu je potrebno, dok psihoterapeut prati njegove reakcije. U tijeku igre tako dolazi do spontanog „otvaranja“ mališana te on upravo iz načina igre „uzima“ ono što mu je u tom trenutku potrebno ili pak počinje iskazivati neke neugodne osjećaje.
Direktivni pristup češće se koristi kod nešto starije djece, prvenstveno školaraca. Ova vrsta terapije podrazumijeva unaprijed isplanirane aktivnosti i igre za dijete, ili čak otvoreno pričanje o problemu s kojim se susreće.
Još jedna skupina djece uključena je u ovu vrstu terapije igrom, a riječ je o darovitoj djeci. Tea Knežević kaže kako upravo ova skupina često ima poteškoća s emocionalnim reakcijama, ali je napredak ostvariv upravo kroz poseban pristup u komunikaciji s njima.

Nekoliko kategorija igračaka

Djeci je prilikom provođenja terapije igrom na raspolaganju više kategorija igračaka. Igračke su tu prvenstveno zato da bi se dijete kroz njihovo korištenje moglo simboličko izražavati. Tako su mu na raspolaganju razne figurice ljudskog oblika ili životinje, likovi iz crtića, superjunaci, ali i nešto „primitivnije“ igračke poput kamenčića, drveta i slično, pomoću kojih mališan može dočarati određenu situaciju.  Osim igračaka, naglasak je i na kreativnim materijalima poput olovki i bojica, te materijalima za modeliranje kao što su glina ili pijesak.
Tea Knežević istaknula je još jednu važnu skupinu igračaka, a to su „agresivne igračke“. Radi se o predmetima poput plastičnih ili spužvastih mačeva, plastičnih pištolja te figurica koje mogu imati, primjerice, izražene zube. Upravo kroz njih mališani će često izražavati osjećaje frustracije. Takav oblik igre s vremenom će im postati „ispušni ventil“ te će se s navedenim osjećajima lakše moći nositi u svakodnevnom životu.

Edukacija roditelja

U terapiji igrom velik je naglasak stavljen i na roditeljsku ulogu. Nakon što psihoterapeut s mališanom završi susret u trajanju od 40 minuta, slijedi 20 minuta razgovora s roditeljima. Tijekom razgovora pokušava se postići osjećaj roditelja za ono što se u psihološkim terminima naziva empatičko reflektiranje. To znači da bi roditelj na djetetove emocije trebao naučiti primjereno reagirati. U slučaju da primijeti kako je mališan tužan, poželjno bi bilo koristiti ton glasa kojim pokazuje empatiju i razumijevanje za ono što prolazi.
Uz to, poželjna je i verbalizacija djetetovih osjećaja od strane roditelja. Kada roditelj primijeti neku od emocija kod mališana trebao bi njen naziv jasno izgovoriti djetetu. Tatjana Gjurković objašnjava kako upravo verbalizacijom dijete počinje prepoznavati svoje emocije, što je prvi korak u razvijanju emocionalne i socijalne inteligencije.
Uz to što će roditelji tijekom ovih razgovora naučiti bolje razumjeti svoje dijete, isto će tako pronaći i način da se sami lakše nose s poteškoćama kroz koje dijete prolazi. Mnogi roditelji u ovakvim situacijama imaju problema sa samoregulacijom, budući da nisu sigurni na koji bi način trebali reagirati. Kroz razgovore sa stručnjakom trebali bi steći upravo tu vještinu, a kada se to jednom i dogoditi velike su šanse da će se mališan lakše opustiti u njihovoj prisutnosti te početi verbalizirati sve poteškoće koje u tom trenutku prolaze njegovom glavicom. Nataša Vuk 

terapija_igrom

proventus6

proventus7

proventus5

proventus4

proventus2

Terapija igrom učinkovit je pristup koji daje uvid u djetetov unutarnji svijet

<para>
 Digitalizirano doba gotovo je u potpunosti izbacilo papir i olovku (ili nalivpero) iz prakse, te će za djecu u idućih nekoliko generacija pisanje pisama vrlo vjerojatno predstavljati tek neku davno zaboravljenu vještinu.</para>
<para>Unatoč činjenici kako današnjoj djeci u budućoj poslovnoj i privatnoj komunikaciji pisanje rukom neće biti niti potrebno, jedna američka studija kaže kako to nije sasvim istina. Znanstvenici su dokazali kako pisanje rukom aktivira više dijelova ljudskog mozga od jednostavnog udaranja prstima po tipkovnici.
</para>
<heading4>Papir i olovka od malih nogu</heading4>
<para>
„Vježbanje mozga“ na ovaj način nije rezervirano samo za odrasle koji bi povremeno morali uzeti olovku i papir u ruke kako bi potaknuli održavanje mozga „u formi“. Ključno je da se s ovom praksom počne već od ranih nogu, ističu stručnjaci. Korištenje vlastitih ručica za oblikovanje i stvaranje slova na praznom papiru može imati velik utjecaj na način djetetova razmišljanja. Ova naizgled jednostavna radnja nakratko mijenja način funkcioniranja mozga te potiče njegov razvoj kod djece.</para>
<para>Samostalno kreiranje slova na papiru također pomaže mališanima da više pozornosti posvećuju upravo pisanoj riječi. Ova navika stoga će mališanima biti od iznimne koristi u daljem tijeku obrazovanja, kada će morati upamtiti velik broj informacija.
</para>
<heading4>Rukopis kao pokazatelj uspjeha</heading4>
<para>
Jedno od istraživanja provedeno na području pisanja i rukopisa, utvrdilo je kako djeca koja su vještija u pisanju i imaju uredniji rukopis, postižu i bolje rezultate tijekom školovanja. Uzrok ovome leži u samom procesu razmišljanja tijekom pisanja. Djeca koja imaju određenih poteškoća s formiranjem slova na papiru, prilikom pisanja testa u školi velik dio koncentracije i napora uložiti će upravo u pisanje. A kada je mališan toliko usmjeren na to da slova na papiru izgledaju „baš kako treba“, često se događa da sadržaj napisanog „pati“, te odgovori koje je dao nisu jasni i nedvosmisleni. Dijete kojemu pisanje slova ide kao od šale neće se trebati toliko koncentrirati na taj aspekt rješavanja ispita, te će njegovi odgovori sigurno biti bogatiji i potpuniji.
</para>
<heading4>Tipkanje ili pisanje?</heading4>
<para>
Današnja tehnologija omogućava mališanima da mnoge stvari nauče na ponešto drugačiji, njima svakako zanimljiviji način. Iako je prva slova i čitanje moguće naučiti s ekrana laptopa, kompjutora ili popularnih tableta, stručnjaci su složni kako je papir i tintu nemoguće zamijeniti. Pisanje na čistom papiru i tipkanje po tipkovnici jednostavno ne uključuje u aktivnost jednake dijelove mozga.</para>
<para>Jasno je kako će se, s odrastanjem, većina mališana jednostavno morati „prebaciti“ na tipkanje teksta, a ne njegovo pisanje na papiru. Međutim, ova bi se tranzicija trebala dogoditi postepeno, i to tek nakon što su usvojili vještinu pisanja i čitanja na papiru. Stoga je vrijeme da sa svojim mališanom na barem jedan dan isključite sva računala u kući, te uzmete olovku i papir u ruke – baš kao u dobra stara vremena!</para>

Pisanje rukom i čitki rukopis iznimno su važni i u digitalno doba Prošla su vremena u kojima je svaka osoba izvrsno poznavala umijeće lijepog izražavanja na papiru. Krasopis, pisanje rukom i slanje pisama danas se uglavnom spominju kao izgubljena umjetnost. 
   Digitalizirano doba gotovo je u potpunosti izbacilo papir i olovku (ili nalivpero) iz prakse, te će za djecu u idućih nekoliko generacija pisanje pisama vrlo vjerojatno predstavljati tek neku davno zaboravljenu vještinu.
Unatoč činjenici kako današnjoj djeci u budućoj poslovnoj i privatnoj komunikaciji pisanje rukom neće biti niti potrebno, jedna američka studija kaže kako to nije sasvim istina. Znanstvenici su dokazali kako pisanje rukom aktivira više dijelova ljudskog mozga od jednostavnog udaranja prstima po tipkovnici.

Papir i olovka od malih nogu

„Vježbanje mozga“ na ovaj način nije rezervirano samo za odrasle koji bi povremeno morali uzeti olovku i papir u ruke kako bi potaknuli održavanje mozga „u formi“. Ključno je da se s ovom praksom počne već od ranih nogu, ističu stručnjaci. Korištenje vlastitih ručica za oblikovanje i stvaranje slova na praznom papiru može imati velik utjecaj na način djetetova razmišljanja. Ova naizgled jednostavna radnja nakratko mijenja način funkcioniranja mozga te potiče njegov razvoj kod djece.
Samostalno kreiranje slova na papiru također pomaže mališanima da više pozornosti posvećuju upravo pisanoj riječi. Ova navika stoga će mališanima biti od iznimne koristi u daljem tijeku obrazovanja, kada će morati upamtiti velik broj informacija.

Rukopis kao pokazatelj uspjeha

Jedno od istraživanja provedeno na području pisanja i rukopisa, utvrdilo je kako djeca koja su vještija u pisanju i imaju uredniji rukopis, postižu i bolje rezultate tijekom školovanja. Uzrok ovome leži u samom procesu razmišljanja tijekom pisanja. Djeca koja imaju određenih poteškoća s formiranjem slova na papiru, prilikom pisanja testa u školi velik dio koncentracije i napora uložiti će upravo u pisanje. A kada je mališan toliko usmjeren na to da slova na papiru izgledaju „baš kako treba“, često se događa da sadržaj napisanog „pati“, te odgovori koje je dao nisu jasni i nedvosmisleni. Dijete kojemu pisanje slova ide kao od šale neće se trebati toliko koncentrirati na taj aspekt rješavanja ispita, te će njegovi odgovori sigurno biti bogatiji i potpuniji.

Tipkanje ili pisanje?

Današnja tehnologija omogućava mališanima da mnoge stvari nauče na ponešto drugačiji, njima svakako zanimljiviji način. Iako je prva slova i čitanje moguće naučiti s ekrana laptopa, kompjutora ili popularnih tableta, stručnjaci su složni kako je papir i tintu nemoguće zamijeniti. Pisanje na čistom papiru i tipkanje po tipkovnici jednostavno ne uključuje u aktivnost jednake dijelove mozga.
Jasno je kako će se, s odrastanjem, većina mališana jednostavno morati „prebaciti“ na tipkanje teksta, a ne njegovo pisanje na papiru. Međutim, ova bi se tranzicija trebala dogoditi postepeno, i to tek nakon što su usvojili vještinu pisanja i čitanja na papiru. Stoga je vrijeme da sa svojim mališanom na barem jedan dan isključite sva računala u kući, te uzmete olovku i papir u ruke – baš kao u dobra stara vremena! Nataša Vuk 

papir-dijete_pixabay

Pisanje rukom i čitki rukopis iznimno su važni i u digitalno doba

<para>Riziku za nastanak spomenutih bolesti pridonosi i nekontrolirano prehrambeno ponašanje, brzo jedenje i emocionalno prejedanje, pokazali su rezultati finskog istraživanja provedenog na <emphasis>
 University of Eastern Finland
 </emphasis> u kojem su sudjelovala djeca u dobi od šest do osam godina. 
</para>
<para>Istraživanje je ispitivalo prehrambene navike djece i druge prehrambene čimbenike koji mogu utjecati na povećanje udjela masnog tkiva i kardiometaboličkog rizika. Rezultati finskog istraživanja pokazala su da je više od polovice djece svakodnevno preskakalo barem jedan od tri obroka. Međuobroci su se sastojali od jednostavnih šećera i visokokaloričnih namirnica, a unos šećera, zasićenih masti i soli bio je veći od preporučenog.</para>
<para>Da bi se osigurala stalna opskrba "gorivom", djetetu treba svaki dan poslužiti tri obroka i lagane međuobroke te ih je iznimno važno tijekom dana rasporediti, slažu se svi stručnjaci. Pravilnim rasporedom, tijelu se osigurava kontinuirani dovod energije potrebne za održavanje pažnje i koncentracije, ali i za izvršavanje brojnih zadataka s kojima se dijete tijekom dana suočava.</para>
<para>Preskakanje obroka nerijetko dovodi do velikog pada razine šećera u krvi koji je neophodan za pravilno funkcioniranje organizma, te općenito utječe na lošije nutritivno i zdravstveno stanje najmlađih.
</para>
<para>Zasigurno, najvažniji obrok u danu je doručak koji bi trebao biti bogat energijom i nutrijentima. Tijekom noći se izgubi energija, i to je najduži period kada je organizam bez hrane, stoga je potrebno nadoknaditi sve izgubljeno. Mnoga istraživanja povezala su preskakanje doručka s povećanim rizikom od prekomjerne tjelesne mase i pretilosti.
</para>
<para>O prehrambenim navikama odlučuju roditelji, a ne djeca, stoga treba pripaziti na nekoliko stvari. Pripremajte im “šarenu” hranu, potrudite se oko izgleda hrane, servirajte im više svježeg povrća. Pripazite i na okus koji bi trebao biti umjeren, ali imajte na umu da i djecu uključite u pripremu hrane jer se djeci na taj način hrana i obroci čine zanimljivijima. I ne zaboravite, vaši klinci i klinceze trebaju jesti nakon igre, a ne prije jer će tada imati puno više apetita.</para>

Studije potvrdile: Djeca ne bi smjela preskakati obroke Djeca koja imaju naviku preskakati obroke, imaju povišeni unos proteina, više masnog tkiva u tijelu te viši rizik za razvoj dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Riziku za nastanak spomenutih bolesti pridonosi i nekontrolirano prehrambeno ponašanje, brzo jedenje i emocionalno prejedanje, pokazali su rezultati finskog istraživanja provedenog na 
      University of Eastern Finland
    u kojem su sudjelovala djeca u dobi od šest do osam godina. 

Istraživanje je ispitivalo prehrambene navike djece i druge prehrambene čimbenike koji mogu utjecati na povećanje udjela masnog tkiva i kardiometaboličkog rizika. Rezultati finskog istraživanja pokazala su da je više od polovice djece svakodnevno preskakalo barem jedan od tri obroka. Međuobroci su se sastojali od jednostavnih šećera i visokokaloričnih namirnica, a unos šećera, zasićenih masti i soli bio je veći od preporučenog.
Da bi se osigurala stalna opskrba "gorivom", djetetu treba svaki dan poslužiti tri obroka i lagane međuobroke te ih je iznimno važno tijekom dana rasporediti, slažu se svi stručnjaci. Pravilnim rasporedom, tijelu se osigurava kontinuirani dovod energije potrebne za održavanje pažnje i koncentracije, ali i za izvršavanje brojnih zadataka s kojima se dijete tijekom dana suočava.
Preskakanje obroka nerijetko dovodi do velikog pada razine šećera u krvi koji je neophodan za pravilno funkcioniranje organizma, te općenito utječe na lošije nutritivno i zdravstveno stanje najmlađih.

Zasigurno, najvažniji obrok u danu je doručak koji bi trebao biti bogat energijom i nutrijentima. Tijekom noći se izgubi energija, i to je najduži period kada je organizam bez hrane, stoga je potrebno nadoknaditi sve izgubljeno. Mnoga istraživanja povezala su preskakanje doručka s povećanim rizikom od prekomjerne tjelesne mase i pretilosti.

O prehrambenim navikama odlučuju roditelji, a ne djeca, stoga treba pripaziti na nekoliko stvari. Pripremajte im “šarenu” hranu, potrudite se oko izgleda hrane, servirajte im više svježeg povrća. Pripazite i na okus koji bi trebao biti umjeren, ali imajte na umu da i djecu uključite u pripremu hrane jer se djeci na taj način hrana i obroci čine zanimljivijima. I ne zaboravite, vaši klinci i klinceze trebaju jesti nakon igre, a ne prije jer će tada imati puno više apetita. Petra Majetić 

dijete_sladoled_pixabay

Studije potvrdile: Djeca ne bi smjela preskakati obroke

<para>Počinje jubilarno, 5. izdanje Dukatovog kreativnog likovnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ u kojem učenici prvih četiriju razreda osnovnih škola ponovno imaju priliku oslikati pakiranje svog omiljenog mlijeka. Ovaj će put crtati na temu „Nacrtaj mliječne brkove“, a četiri najkreativnija rada bit će aplicirana na pakiranje trajnog mlijeka Dukat.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„S ponosom predstavljamo jubilarnu, petu godinu našeg veselog likovnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ koji svake godine okuplja sve veći broj malih kreativaca. Ovogodišnja tema posebno je zabavna – naši mali umjetnici mliječnim brkovima mogu ukrasiti sebe, prijatelje, obitelj, kućne ljubimce ili sve zajedno okupljene oko stola. Vjerujemo da kreativnosti ni ovaj put neće nedostajati“, poručila je Elena Wolsperger Dolezil, direktorica korporativnih komunikacija Dukata.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Natječaj se otvara danas, na Svjetski dan školskog mlijeka i traje do 4. studenog. Pristigle će radove ocjenjivati stručni žiri koji čine Nada Beroš, muzejska savjetnica MSU-a, prof. art Ksenija Turčić s Akademije likovnih umjetnosti, Izvorka Jurić, kreativna direktorica tvrtke Motus Vis, Almir Okanović, kreativni direktor agencije BBDO Zagreb, te Mario Blaić, direktor marketinga Dukata. Ocjenjivat će se njihova kreativnost, originalnost, izražajnost, tehnička izvedba te samostalnost u izradi likovnog rada.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Četiri najbolja rada po izboru stručnog žirija krasit će ograničeno izdanje trajnog mlijeka Dukat u Tetra Pak pakiranju, koje će se naći na policama trgovina diljem Hrvatske početkom 2017. godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Cilj natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ je skrenuti pažnju roditelja, učitelja i djece na važnost pravilne i uravnotežene prehrane, pravilne uhranjenosti i stjecanja zdravih prehrambenih navika, ali i na to da pravilna prehrana može biti i zabavna – jednako kao i zajednički trenuci oko stola. Partner projekta je Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, a podršku projektu i ove godine dalo je Ministarstvo zdravlja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pravila i uvjeti natječaja dostupni su na mrežnoj stranici <ulink url="http://www.volim-mlijeko.hr/">www.volim-mlijeko.hr</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Što je mlijeko bez brkova? Počinje jubilarno, 5. izdanje Dukatovog kreativnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ za osnovnoškolce Počinje jubilarno, 5. izdanje Dukatovog kreativnog likovnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ u kojem učenici prvih četiriju razreda osnovnih škola ponovno imaju priliku oslikati pakiranje svog omiljenog mlijeka. Ovaj će put crtati na temu „Nacrtaj mliječne brkove“, a četiri najkreativnija rada bit će aplicirana na pakiranje trajnog mlijeka Dukat.
   
„S ponosom predstavljamo jubilarnu, petu godinu našeg veselog likovnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ koji svake godine okuplja sve veći broj malih kreativaca. Ovogodišnja tema posebno je zabavna – naši mali umjetnici mliječnim brkovima mogu ukrasiti sebe, prijatelje, obitelj, kućne ljubimce ili sve zajedno okupljene oko stola. Vjerujemo da kreativnosti ni ovaj put neće nedostajati“, poručila je Elena Wolsperger Dolezil, direktorica korporativnih komunikacija Dukata.
   
Natječaj se otvara danas, na Svjetski dan školskog mlijeka i traje do 4. studenog. Pristigle će radove ocjenjivati stručni žiri koji čine Nada Beroš, muzejska savjetnica MSU-a, prof. art Ksenija Turčić s Akademije likovnih umjetnosti, Izvorka Jurić, kreativna direktorica tvrtke Motus Vis, Almir Okanović, kreativni direktor agencije BBDO Zagreb, te Mario Blaić, direktor marketinga Dukata. Ocjenjivat će se njihova kreativnost, originalnost, izražajnost, tehnička izvedba te samostalnost u izradi likovnog rada.
   
Četiri najbolja rada po izboru stručnog žirija krasit će ograničeno izdanje trajnog mlijeka Dukat u Tetra Pak pakiranju, koje će se naći na policama trgovina diljem Hrvatske početkom 2017. godine.
   
Cilj natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ je skrenuti pažnju roditelja, učitelja i djece na važnost pravilne i uravnotežene prehrane, pravilne uhranjenosti i stjecanja zdravih prehrambenih navika, ali i na to da pravilna prehrana može biti i zabavna – jednako kao i zajednički trenuci oko stola. Partner projekta je Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, a podršku projektu i ove godine dalo je Ministarstvo zdravlja.
Pravila i uvjeti natječaja dostupni su na mrežnoj stranici www.volim-mlijeko.hr.
   
  promo 

Što je mlijeko bez brkova?

<para>Ipak, današnji parovi suočeni su s mnogim poteškoćama modernog života - nezaposlenosti ili prezaposlenosti, nedostatkom financija, podstanarstvom, problemima s neplodnošću i sl., zbog kojih moraju planirati roditeljstvo. Neodgovorno bi bilo baciti se glavom kroz zid, smatraju mnogi mladi, a potom ne moći pružiti djetetu ni ono najosnovnije.</para>
<para>Ukoliko žele imati dijete, nema ništa loše u tome da parovi odaberu i odluče kada je najbolje vrijeme za to. Ili barem "dovoljno dobro" vrijeme ili "najmanje loše" vrijeme za postati mama i tata. Dobro je sagledati realnost i preispitati svaki sebe zasebno, ali preispitati se i zajedno kao par i budući odgovorni roditelji.</para>
<para>Svaki stručnjak savjetovat će vam da s djetetom ne "krpate" probleme u vezi, odnosno da se ne odlučujete za roditeljstvo ako veza ne štima i ako postoji mogućnost za prekid ili razvod. Dobro vrijeme za brigu o novom ljudskom biću nije niti kada ostanete bez posla ili vam prijeti gubitak posla. Trudnoća nikako nije opcija ako je netko od roditelja teško bolestan, odnosno ako uzima lijekove koji mogu otežati ili ugroziti začeće, odnosno bebu u trbuhu.</para>
<para>Naime, kako navodi online magazin Motto, postoji sedam područja života koje treba imati na umu kod planiranja roditeljstva. Svih sedam itekako utječu na vašu mogućnost da podižete i othranite dijete. Oni su:</para>
<para>
 1. Plodnost
Razmislite koliko lagano i brzo ćete zatrudnjeti. Uzmite u obzir svoje godine, fizičko zdravlje, mentalno zdravlje, eventualne hormonalne probleme i sve što može utjecati na vašu plodnost. Idealna dob za majčinstvo, kažu medicinski stručnjaci, je oko 25. godine. Smatrate li da ćete imati problema i trebati se truditi duže vrijeme? Koliko ćete si vremena dati prije no što posjetite ginekologa? Jeste li potpuno zdravi i spremni podnijeti trudnoću?</para>
<para>
 2. Karijera
Ako ubrzo začnete bebu, kako će to utjecati na vašu karijeru? Očekuje li vas uskoro promaknuće ili bilo koji oblik napredovanja u karijeri? Je li vam to važno ili barem važnije od roditeljstva u ovom trenutku? Kako će karijera izgledati nakon povratka s porodiljnog? Postoji li mogućnost da izgubite posao ako zatrudnite? Što možete poduzeti po tom pitanju? Može li suprug ili partner ići na porodiljni? Želite li to? Postoji li mogućnost da radite od doma nakon prestanka porodiljnog?</para>
<para>
 3. Financije
Beba je najveće bogatstvo svakome roditelju, ali svaki roditelj itekako zna da djeca koštaju. Oko povećanih financijskih izdataka ne treba imati nikakvih iluzija. Naravno, moguće se odreći nekih drugih stvari koje su si roditelji priuštili kad su bili bez djece, no to je također pitanje koje treba preispitati u sebi - jesam li se spreman/na odreći toga i toga? Hoćemo li moći uzdržavati dijete, ne samo u prvim godinama, već dok se potpuno ne osamostali? Hoćemo li se trebati seliti u veći stan? Imamo li ušteđevine za nepredviđene situacije?</para>
<para>
 4. Emocionalna zrelost
Postoji li neka trauma iz prošlosti koju još niste "probavili"? Patite li od tjeskobe, depresije, napadaja panike? Hoćete li emocionalno biti dovoljno stabilni da progurate prvih nekoliko godina djetetova života i biti mu stup i stijena, kao i jedan drugome? Odlučujete li se na roditeljstvo samo da zaliječite i zaboravite neke druge nedostatke, rupe i rane?</para>
<para>
 5. Motivacija / Strast
Osjećate li uzbuđenje na pomisao da će vam se s roditeljstvom život preokrenuti za tristošezdeset stupnjeva? Lupa li vam srce od sreće kad zamisliti bebu u svome naručju? Osjećate li motivaciju i mentalni izazov da se suočite sa svim zahtjevima roditeljstva?</para>
<para>
 6. Veza / Brak
Je li vaš partner/ica dobar odabir za vas? Može li biti i hoće li biti vaš životni partner, suputnik i prijatelj? Možete li vjerovati svome partneru ili partnerici? Jeste li sretni i zadovoljni u vezi? Jeste li dovoljno dugo zajedno da u svoj odnos primite i dijete koje će vas zasigurno na neki način promijeniti? Iskazujete li si ljubav i nježnost? Ima li u vašem odnosu 3P - povjerenja, poštovanja i privlačnosti?</para>
<para>
 7. Zajednički dogovor
Želite li obje dijete? Slažete li se oboje oko vremena koje bi bilo najbolje za roditeljstvo? Slažete li se općenito oko osnovnih pitanja vezanih za roditeljstvo, a kao što su - gdje ćemo živjeti, kako ćemo odgajati dijete, tko će na porodiljni, kako ćemo se organizirati nakon porodiljnog i slično?</para>
<para>Ispod je lista koja vam može dati bolji pregled i sliku kada planirati dolazak prinove. Stavite X u kolonu i stupac koji najbolje opisuju trenutno stanje stvari i vaša razmišljanja. Neka isto učini vaš partner ili partnerica. Stupac s najviše iksića pobjeđuje, a vi ćete dobiti jasniju sliku o tome što želite i kada.</para>
<para/>
<para> </para>

Lista koja vam pomaže odlučiti kada je najbolje vrijeme za bebu Kažu da ne postoji idealno vrijeme za postati roditelj, odnosno da je idealno vrijeme za bebu upravo ono kad se ona začne i dođe na svijet. Ipak, današnji parovi suočeni su s mnogim poteškoćama modernog života - nezaposlenosti ili prezaposlenosti, nedostatkom financija, podstanarstvom, problemima s neplodnošću i sl., zbog kojih moraju planirati roditeljstvo. Neodgovorno bi bilo baciti se glavom kroz zid, smatraju mnogi mladi, a potom ne moći pružiti djetetu ni ono najosnovnije.
Ukoliko žele imati dijete, nema ništa loše u tome da parovi odaberu i odluče kada je najbolje vrijeme za to. Ili barem "dovoljno dobro" vrijeme ili "najmanje loše" vrijeme za postati mama i tata. Dobro je sagledati realnost i preispitati svaki sebe zasebno, ali preispitati se i zajedno kao par i budući odgovorni roditelji.
Svaki stručnjak savjetovat će vam da s djetetom ne "krpate" probleme u vezi, odnosno da se ne odlučujete za roditeljstvo ako veza ne štima i ako postoji mogućnost za prekid ili razvod. Dobro vrijeme za brigu o novom ljudskom biću nije niti kada ostanete bez posla ili vam prijeti gubitak posla. Trudnoća nikako nije opcija ako je netko od roditelja teško bolestan, odnosno ako uzima lijekove koji mogu otežati ili ugroziti začeće, odnosno bebu u trbuhu.
Naime, kako navodi online magazin Motto, postoji sedam područja života koje treba imati na umu kod planiranja roditeljstva. Svih sedam itekako utječu na vašu mogućnost da podižete i othranite dijete. Oni su:

   1. Plodnost
Razmislite koliko lagano i brzo ćete zatrudnjeti. Uzmite u obzir svoje godine, fizičko zdravlje, mentalno zdravlje, eventualne hormonalne probleme i sve što može utjecati na vašu plodnost. Idealna dob za majčinstvo, kažu medicinski stručnjaci, je oko 25. godine. Smatrate li da ćete imati problema i trebati se truditi duže vrijeme? Koliko ćete si vremena dati prije no što posjetite ginekologa? Jeste li potpuno zdravi i spremni podnijeti trudnoću?

   2. Karijera
Ako ubrzo začnete bebu, kako će to utjecati na vašu karijeru? Očekuje li vas uskoro promaknuće ili bilo koji oblik napredovanja u karijeri? Je li vam to važno ili barem važnije od roditeljstva u ovom trenutku? Kako će karijera izgledati nakon povratka s porodiljnog? Postoji li mogućnost da izgubite posao ako zatrudnite? Što možete poduzeti po tom pitanju? Može li suprug ili partner ići na porodiljni? Želite li to? Postoji li mogućnost da radite od doma nakon prestanka porodiljnog?

   3. Financije
Beba je najveće bogatstvo svakome roditelju, ali svaki roditelj itekako zna da djeca koštaju. Oko povećanih financijskih izdataka ne treba imati nikakvih iluzija. Naravno, moguće se odreći nekih drugih stvari koje su si roditelji priuštili kad su bili bez djece, no to je također pitanje koje treba preispitati u sebi - jesam li se spreman/na odreći toga i toga? Hoćemo li moći uzdržavati dijete, ne samo u prvim godinama, već dok se potpuno ne osamostali? Hoćemo li se trebati seliti u veći stan? Imamo li ušteđevine za nepredviđene situacije?

   4. Emocionalna zrelost
Postoji li neka trauma iz prošlosti koju još niste "probavili"? Patite li od tjeskobe, depresije, napadaja panike? Hoćete li emocionalno biti dovoljno stabilni da progurate prvih nekoliko godina djetetova života i biti mu stup i stijena, kao i jedan drugome? Odlučujete li se na roditeljstvo samo da zaliječite i zaboravite neke druge nedostatke, rupe i rane?

   5. Motivacija / Strast
Osjećate li uzbuđenje na pomisao da će vam se s roditeljstvom život preokrenuti za tristošezdeset stupnjeva? Lupa li vam srce od sreće kad zamisliti bebu u svome naručju? Osjećate li motivaciju i mentalni izazov da se suočite sa svim zahtjevima roditeljstva?

   6. Veza / Brak
Je li vaš partner/ica dobar odabir za vas? Može li biti i hoće li biti vaš životni partner, suputnik i prijatelj? Možete li vjerovati svome partneru ili partnerici? Jeste li sretni i zadovoljni u vezi? Jeste li dovoljno dugo zajedno da u svoj odnos primite i dijete koje će vas zasigurno na neki način promijeniti? Iskazujete li si ljubav i nježnost? Ima li u vašem odnosu 3P - povjerenja, poštovanja i privlačnosti?

   7. Zajednički dogovor
Želite li obje dijete? Slažete li se oboje oko vremena koje bi bilo najbolje za roditeljstvo? Slažete li se općenito oko osnovnih pitanja vezanih za roditeljstvo, a kao što su - gdje ćemo živjeti, kako ćemo odgajati dijete, tko će na porodiljni, kako ćemo se organizirati nakon porodiljnog i slično?
Ispod je lista koja vam može dati bolji pregled i sliku kada planirati dolazak prinove. Stavite X u kolonu i stupac koji najbolje opisuju trenutno stanje stvari i vaša razmišljanja. Neka isto učini vaš partner ili partnerica. Stupac s najviše iksića pobjeđuje, a vi ćete dobiti jasniju sliku o tome što želite i kada.

  Jelena Kovačić 

zaljubljeni-par-brak-pixabay

Lista koja vam pomaže odlučiti kada je najbolje vrijeme za bebu

<para> Slatke ili kisele, zelene ili crvene – svaka sorta ovog voća iznimno je korištena u velikom broju kućanstava, stoga postoji i velik broj recepata u kojima je pronašla svoje mjesto.</para>
<para>Osim odličnog okusa, jabuke obiluju vitaminima koji čine čuda za ljudski organizam. Zdraviji zubi, smanjenje rizika od nastanka dijabetesa ili pak kontrola težine – sve to su razlozi zbog kojih i liječnici preporučaju njihovu redovitu konzumaciju.</para>
<para>Kad je o mališanima riječ, jabuke ponekad i nisu baš voće po njihovu ukusu budući da same po sebi mogu biti kiselkaste. Srećom, tu su originalni i zabavni recepti koji i malima i velikima predstavljaju pravi gušt – kako za nepce, tako i za pripremu.
</para>
<heading4>Smoothie s dvije vrste jabuke</heading4>
<para>
Jedan od najjednostavnijih i najzdravijih recepata upravo je smoothie koji može poslužiti kao izvrstan međuobrok. Kod njegove pripreme ne postoje pravila kojih se morate pridržavati. Dovoljno je tek imati blender u kojem ćete sastojke po vašem izboru izmiksati i – zdravi sokić je gotov! Mi vam donosimo prijedlog za pripremu zdravog smoothieja čija je baza upravo jabuka.</para>
<para>Za njega će vam biti potrebni:</para>
<para>1 Jabuka Granny Smith</para>
<para>1 Jabuka Zlatni delišes (ne trebaju nužno biti upravo ove dvije sorte)</para>
<para>Pola krastavca</para>
<para>Pola čaše vode</para>
<para>Jabuke i krastavac ogulite, narežite na kockice i ubacite u blender. Polako dodajte vodu kako biste dobili gustoću koja vam odgovara. Poslužite u čaši, po mogućnosti sa žličicom – smoothie će povremeno biti potrebno promiješati, budući da se komadići jabuke znaju slegnuti na dnu. U slučaju da preferirate nešto slađi napitak, prilikom ubacivanja sastojaka u blender možete dodati i žlicu meda.
</para>
<heading4>Sendvič s jabukama</heading4>
<para>
Iako se sendvič automatski povezuje sa slanim jelom, jabuke vam mogu poslužiti za njegovu slatku verziju! Za ovaj jednostavan obrok potrebno vam je:</para>
<para>Tost od cjelovitih žitarica</para>
<para>Mliječni namaz (najbolja je laganija verzija s jogurtom)</para>
<para>Tanko narezane jabuke</para>
<para>Malo cimeta</para>
<para>Preljev od karamele (po želji)</para>
<para>Za ovaj recept omjeri nisu potrebni, budući da se radi o jednostavnom sendviču. Tost blago prepržite da postane hrskav, na njega namažite mliječni namaz te posložite šnite jabuka. Sve zajedno pospite s malo cimeta, te po želji prelijte preljevom na bazi karamele. Ovaj jednostavni sendvič gotov je u manje od pet minuta, a može poslužiti kao malo drugačiji doručak koji će se svidjeti i djeci i odraslima. Kada je poslužen uz šalicu toplog kakaa, nema šanse da ne osjetite kako je jesen zaista stigla u grad!
</para>
<heading4>Zobena kaša s jabukama</heading4>
<para>
Još jedna verzija ukusnog, zdravog i sve popularnijeg jutarnjeg obroka je zobena kaša. Jednostavna je za pripremu, i dobro „podnosi“ kombinacije s raznim voćem i orašastim plodovima. Za njenu verziju s kraljicom jesenskog voća trebat ćete:</para>
<para>2 jabuke srednje veličine</para>
<para>2 šalice zobenih pahuljica</para>
<para>2 žličice cimeta</para>
<para>2 šalice mlijeka (također može i sojino ili bademovo)</para>
<para>2 žlice suhih grožđica</para>
<para>2 – 3 šalice vode</para>
<para>Jabuke narežite na male kockice i zajedno s vodom ih stavite u lonac. Na laganijoj vatri pričekajte da voda zavrije i tada maknite s vatre te ubacite zobene pahuljice i cimet. Kada ste sve sastojke dobro promiješali, vratite lonac na laganu vatru i na njoj miješajte sastojke otprilike 3 minute, dok se kaša ne zgusne. Nakon toga kašu raspodijelite u zdjelice te prelijte mlijekom. Količina mlijeka koju ćete staviti u pojedinu zdjelicu ovisi o tome koliko želite da kaša bude gusta. Na kraju sve pospite s malo grožđica.
</para>
<heading4>Pita od jabuka iz mikrovalne</heading4>
<para>
Najpopularnija vrsta pite, ona od jabuka, često je sinonim za kolač koji su često radile mame ili bake. Savršeno tijesto i slatkasto – kiseli nadjev od jabuka okus je koji će svakoga vratiti u djetinjstvo. Međutim, kada nemate vremena za pravljenje domaćeg tijesta, poslužiti će i ova „lažna“ pita, gotova u samo nekoliko minuta - i to u mikrovalnoj pećnici! Za nju će vam trebati:</para>
<para>Krekeri od cjelovitih žitarica (koji će poslužiti kao tijesto)</para>
<para>Mliječni namaz (na bazi jogurta)</para>
<para>2 jabuke</para>
<para>Pola žličice cimeta</para>
<para>1 žličica smeđeg šećera (može i običan)</para>
<para>Jabuke narežite na kockice i pospite cimetom i šećerom. Sve zajedno dobro promiješajte i stavite u mikrovalnu na jednu minutu. Jabuke će omekšati i pustiti sok, šećer će se lagano otopiti i svi sastojci bi se trebali lijepo povezati.</para>
<para>Krekere možete poslagati na veći tanjur ili možete napraviti mini pite, te svakog posebno namazati mliječnim namazom. Na njega potom stavite jabuke iz mikrovalne, a sve zajedno možete preliti čokoladnim preljevom.
</para>
<heading4>Salata od brokule i jabuka</heading4>
<para>
Da jabuka nije voće koje je moguće uklopiti isključivo u slatka jela, dokazuje i ovaj jednostavni recept. Za njega će vam biti potrebno:</para>
<para>4 šalice kuhane brokule</para>
<para>2 jabuke srednje veličine</para>
<para>Pola šalice sušenih brusnica</para>
<para>Žlica nasjeckanih badema</para>
<para>Preljev za salatu po želji</para>
<para>Brokulu kratko prokuhajte tek toliko da omekša, te ju narežite na manje komade. Jabuke narežite na kockice, te ih u zdjeli pomiješajte zajedno s brokulom i brusnicama. Sve zajedno pospite listićima badema.</para>
<para>S preljevom možete eksperimentirati i vidjeti koji vama i mališanima najviše odgovara. Uz navedenu kombinaciju voća i povrća možda najbolje ide kremasti preljev od pola šalice grčkog jogurta, žlice vinskog octa te malo soli i papra. Po želji možete u njega nasjeckati malo peršina, njime preliti salatu i – zdrav obrok je gotov u samo nekoliko minuta!</para>

Pet zdravih receptića od kraljice jesenskog voća - jabuke Dolazak jeseni, osim dosadnih kiša i hladnijeg vremena, ima i mnoge prednosti. Pogotovo one kulinarske. U velikom broju namirnica koje caruju u ovo doba godine, najpopularnije su zasigurno jabuke.  Slatke ili kisele, zelene ili crvene – svaka sorta ovog voća iznimno je korištena u velikom broju kućanstava, stoga postoji i velik broj recepata u kojima je pronašla svoje mjesto.
Osim odličnog okusa, jabuke obiluju vitaminima koji čine čuda za ljudski organizam. Zdraviji zubi, smanjenje rizika od nastanka dijabetesa ili pak kontrola težine – sve to su razlozi zbog kojih i liječnici preporučaju njihovu redovitu konzumaciju.
Kad je o mališanima riječ, jabuke ponekad i nisu baš voće po njihovu ukusu budući da same po sebi mogu biti kiselkaste. Srećom, tu su originalni i zabavni recepti koji i malima i velikima predstavljaju pravi gušt – kako za nepce, tako i za pripremu.

Smoothie s dvije vrste jabuke

Jedan od najjednostavnijih i najzdravijih recepata upravo je smoothie koji može poslužiti kao izvrstan međuobrok. Kod njegove pripreme ne postoje pravila kojih se morate pridržavati. Dovoljno je tek imati blender u kojem ćete sastojke po vašem izboru izmiksati i – zdravi sokić je gotov! Mi vam donosimo prijedlog za pripremu zdravog smoothieja čija je baza upravo jabuka.
Za njega će vam biti potrebni:
1 Jabuka Granny Smith
1 Jabuka Zlatni delišes (ne trebaju nužno biti upravo ove dvije sorte)
Pola krastavca
Pola čaše vode
Jabuke i krastavac ogulite, narežite na kockice i ubacite u blender. Polako dodajte vodu kako biste dobili gustoću koja vam odgovara. Poslužite u čaši, po mogućnosti sa žličicom – smoothie će povremeno biti potrebno promiješati, budući da se komadići jabuke znaju slegnuti na dnu. U slučaju da preferirate nešto slađi napitak, prilikom ubacivanja sastojaka u blender možete dodati i žlicu meda.

Sendvič s jabukama

Iako se sendvič automatski povezuje sa slanim jelom, jabuke vam mogu poslužiti za njegovu slatku verziju! Za ovaj jednostavan obrok potrebno vam je:
Tost od cjelovitih žitarica
Mliječni namaz (najbolja je laganija verzija s jogurtom)
Tanko narezane jabuke
Malo cimeta
Preljev od karamele (po želji)
Za ovaj recept omjeri nisu potrebni, budući da se radi o jednostavnom sendviču. Tost blago prepržite da postane hrskav, na njega namažite mliječni namaz te posložite šnite jabuka. Sve zajedno pospite s malo cimeta, te po želji prelijte preljevom na bazi karamele. Ovaj jednostavni sendvič gotov je u manje od pet minuta, a može poslužiti kao malo drugačiji doručak koji će se svidjeti i djeci i odraslima. Kada je poslužen uz šalicu toplog kakaa, nema šanse da ne osjetite kako je jesen zaista stigla u grad!

Zobena kaša s jabukama

Još jedna verzija ukusnog, zdravog i sve popularnijeg jutarnjeg obroka je zobena kaša. Jednostavna je za pripremu, i dobro „podnosi“ kombinacije s raznim voćem i orašastim plodovima. Za njenu verziju s kraljicom jesenskog voća trebat ćete:
2 jabuke srednje veličine
2 šalice zobenih pahuljica
2 žličice cimeta
2 šalice mlijeka (također može i sojino ili bademovo)
2 žlice suhih grožđica
2 – 3 šalice vode
Jabuke narežite na male kockice i zajedno s vodom ih stavite u lonac. Na laganijoj vatri pričekajte da voda zavrije i tada maknite s vatre te ubacite zobene pahuljice i cimet. Kada ste sve sastojke dobro promiješali, vratite lonac na laganu vatru i na njoj miješajte sastojke otprilike 3 minute, dok se kaša ne zgusne. Nakon toga kašu raspodijelite u zdjelice te prelijte mlijekom. Količina mlijeka koju ćete staviti u pojedinu zdjelicu ovisi o tome koliko želite da kaša bude gusta. Na kraju sve pospite s malo grožđica.

Pita od jabuka iz mikrovalne

Najpopularnija vrsta pite, ona od jabuka, često je sinonim za kolač koji su često radile mame ili bake. Savršeno tijesto i slatkasto – kiseli nadjev od jabuka okus je koji će svakoga vratiti u djetinjstvo. Međutim, kada nemate vremena za pravljenje domaćeg tijesta, poslužiti će i ova „lažna“ pita, gotova u samo nekoliko minuta - i to u mikrovalnoj pećnici! Za nju će vam trebati:
Krekeri od cjelovitih žitarica (koji će poslužiti kao tijesto)
Mliječni namaz (na bazi jogurta)
2 jabuke
Pola žličice cimeta
1 žličica smeđeg šećera (može i običan)
Jabuke narežite na kockice i pospite cimetom i šećerom. Sve zajedno dobro promiješajte i stavite u mikrovalnu na jednu minutu. Jabuke će omekšati i pustiti sok, šećer će se lagano otopiti i svi sastojci bi se trebali lijepo povezati.
Krekere možete poslagati na veći tanjur ili možete napraviti mini pite, te svakog posebno namazati mliječnim namazom. Na njega potom stavite jabuke iz mikrovalne, a sve zajedno možete preliti čokoladnim preljevom.

Salata od brokule i jabuka

Da jabuka nije voće koje je moguće uklopiti isključivo u slatka jela, dokazuje i ovaj jednostavni recept. Za njega će vam biti potrebno:
4 šalice kuhane brokule
2 jabuke srednje veličine
Pola šalice sušenih brusnica
Žlica nasjeckanih badema
Preljev za salatu po želji
Brokulu kratko prokuhajte tek toliko da omekša, te ju narežite na manje komade. Jabuke narežite na kockice, te ih u zdjeli pomiješajte zajedno s brokulom i brusnicama. Sve zajedno pospite listićima badema.
S preljevom možete eksperimentirati i vidjeti koji vama i mališanima najviše odgovara. Uz navedenu kombinaciju voća i povrća možda najbolje ide kremasti preljev od pola šalice grčkog jogurta, žlice vinskog octa te malo soli i papra. Po želji možete u njega nasjeckati malo peršina, njime preliti salatu i – zdrav obrok je gotov u samo nekoliko minuta! Nataša Vuk 

jabuke_pixabay

Pet zdravih receptića od kraljice jesenskog voća - jabuke

<para>Dječja igra i igračke obilježit će NIVEA Dječji tjedan koji se održava od 3. do 9. listopada diljem Hrvatske u sklopu projekta društvene odgovornosti ''Neka odrastanje bude dječja igra'' u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske, gradovima i općinama. U već tradicionalnom tjednu posvećenom djeci i ispunjenom raznovrsnim aktivnostima i programima koji Savez DND organizira desetljećima, ove godine roditelji i djeca u lokalnim Društvima Naša djeca u okviru NIVEA projekta mogu sudjelovati u izradi igračaka, naučiti zašto je igra izuzetno važna za odrastanje te kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme kroz igru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Educirani volonteri Društava naša djeca, koji su prošli kreativne seminare i edukaciju u sklopu projekta, tijekom NIVEA Dječjeg tjedna održat će besplatne radionice za roditelje i djecu s ciljem poticanja obitelji na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru. Jedna od tema radionica bit će i igračka - kako izraditi igračku u svom domu te koje materijale koristiti prilikom izrade. Dio igračaka i dječjih uradaka izrađenih na radionicama predstavit će se na izložbi o igračkama koja će se održati u studenom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upravo je igračka glavna tema nagradnog natječaja koji se provodi na mrežnim stranicama <ulink url="http://www.nivea.hr/djecja-igra">nivea.hr/djecja-igra</ulink>
 do 6. listopada. Dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić za potrebe projekta izradile su prototipove igračka, a javnost će odabrati najbolji koji će se producirati u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I vi se možete uključiti u glasovanje i sudjelovati u odabiru najboljeg prototipa - na <ulink url="https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra">www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra</ulink> odaberite svog favorita i putem prijavnog obrasca objasnite koja je vaša omiljena igračka i zašto te uz malo sreće možete osvojiti i tjedni NIVEA poklon paket.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: Siniša Sunara</para>

Kreativne radionice i izrada igračaka u sklopu NIVEA Dječjeg tjedna I dalje možete glasovati za najbolji prototip igračke na nivea.hr Dječja igra i igračke obilježit će NIVEA Dječji tjedan koji se održava od 3. do 9. listopada diljem Hrvatske u sklopu projekta društvene odgovornosti ''Neka odrastanje bude dječja igra'' u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske, gradovima i općinama. U već tradicionalnom tjednu posvećenom djeci i ispunjenom raznovrsnim aktivnostima i programima koji Savez DND organizira desetljećima, ove godine roditelji i djeca u lokalnim Društvima Naša djeca u okviru NIVEA projekta mogu sudjelovati u izradi igračaka, naučiti zašto je igra izuzetno važna za odrastanje te kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme kroz igru.
   
Educirani volonteri Društava naša djeca, koji su prošli kreativne seminare i edukaciju u sklopu projekta, tijekom NIVEA Dječjeg tjedna održat će besplatne radionice za roditelje i djecu s ciljem poticanja obitelji na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru. Jedna od tema radionica bit će i igračka - kako izraditi igračku u svom domu te koje materijale koristiti prilikom izrade. Dio igračaka i dječjih uradaka izrađenih na radionicama predstavit će se na izložbi o igračkama koja će se održati u studenom.
   
Upravo je igračka glavna tema nagradnog natječaja koji se provodi na mrežnim stranicama nivea.hr/djecja-igra
   do 6. listopada. Dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić za potrebe projekta izradile su prototipove igračka, a javnost će odabrati najbolji koji će se producirati u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.
   
I vi se možete uključiti u glasovanje i sudjelovati u odabiru najboljeg prototipa - na www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra odaberite svog favorita i putem prijavnog obrasca objasnite koja je vaša omiljena igračka i zašto te uz malo sreće možete osvojiti i tjedni NIVEA poklon paket.
 

Foto: Siniša Sunara promo 

Kreativne radionice i izrada igračaka u sklopu NIVEA Dječjeg tjedna

<para>
 Amniocenteza ili skraćeno amnio najuobičajenija je i najčešća invazivna pretraga za žene starije od 35 godina Mnoge trudnice se u početku odluče na amniocentezu, ali kako trudnoća napreduje i one osjete bebino kretanje u utrobi, predomisle se. Nije rijetkost da trudnica odustane u zadnji tren, spusti se s ginekološkog stola i ode kući. Općenito, amniocenteza se smatra napretkom u prenatalnoj dijagnostici jer daje obilje podataka o bebinim genima i najnovijem stanju. Odluka o provođenju postupka najčešće se donosi kada se želi genetski analizirati fetus, odnosno dijagnosticirati različiti kromosomski poremećaji, <emphasis>Downov sindrom, Turnerov, Edwardsov, Patauov ili Klinefelterov sindrom</emphasis>. Treba napomenuti da ona, ali samo u rijetkim slučajevima može predstavljati i metodu liječenja, na primjer kod odstranjenja pretjerane količine plodne vode.
</para>
<heading2>
 Kada je "idealno" vrijeme za amniocentezu?
</heading2>
<para>
Moguće ju je napraviti bilo kada nakon navršenih 11 tjedana trudnoće, a najčešće se radi između 16. i 18. tjedna trudnoće. Zahvat koji se napravi prije navršenih 15 tjedana zove se rana amniocenteza i nije preporučljiv zbog povećane opasnosti od gubitka trudnoće. Ova pretraga je agresivna, odnosno to je invazivna metoda i postoji određeni stupanj rizika od pobačaja zbog samog postupka. Zahvati iza 18. tjedna trudnoće također se ne preporučuju zbog poteškoća oko dovršenja trudnoće u slučaju pozitivnog nalaza, tj. u slučaju ako se roditelji zbog nalaza odluče na pobačaj. Rezultat amniocenteze, odnosno fetalni kariogram, potrebno je čekati između tri i pet tjedana.
</para>
<heading2>
 Kako izgleda postupak punkcije?
</heading2>
<para>
 Prvi korak (prije samog zahvata) predstavlja rutinski ultrazvučni pregled fetusa i unutrašnjosti materišta. Određuje se količina plodne vode koja mora biti optimalna za izvođenje zahvata. Ako je ona premala, zahvat se odgađa za sedam dana, što je period u kojem se količina najčešće dostatno poveća za nesmetano obavljanje punkcije. Određuju se i mjere fetusa i procjena težine (tzv. fetalna biometrija), njegov položaj i osnovno stanje. Ako se fetalnom biometrijom zaključi da je trudnoća kraća od računanja prema zadnjoj menstruaciji, zahvat se odgađa do navršenih 16 tjedana. Posljednje što se procjenjuje inicijalnim ultrazvučnim pregledom jest položaj posteljice. 
</para>
<para>
 Drugi korak u zahvatu predstavlja dezinfekcija prednje trbušne stjenke, a potrebno je dezinficirati široko polje trbušne stjenke jer se planirano mjesto uslijed fetalnih pokreta vrlo često može i promijeniti. Punkcija se izvodi standardnom, tzv. spinalnom iglom duljine između osam i devet centimetara. Pod kontrolom ultrazvuka iglom se ulazi u slobodni džep plodne vode i aspirira količina 20 mililitara. Prema riječima trudnice, ovaj postupak nije bolan, već samo neugodan.</para>
<para>Amniocenteza može biti popraćena blagim grčenjem, krvarenjem ili curenjem plodne vode, pa je nakon pretrage potrebno višednevno odmaranje. Preporuča se i pijenje veće količine vode tjedan dana prije pretrage jer dehidracija može utjecati na količinu plodne vode. Bebe baš i ne vole spomenuti postupak pa se nerijetko na skeneru može vidjeti kako se "ljute" ili miču dalje od igle.
</para>
<heading2>
 Koje se još alternative nude?
</heading2>
<para>
S obzirom na prirodu amniocenteze ginekolog bi trebao ponuditi trudnici jedan od testova za skrining na kromosomopatije – ultrazvuk od 11. do 14. tjedna gestacije s mjerenjem nuhalnog nabora (ultrazvučno mjerenje zadebljanja kože bebina vrata) te double test iz krvi trudnice, ili ultrazvuk (genski sonogram drugog tromjesečja) i triple test (trostruki probir) iz uzorka krvi. Rani kombinirani probir je neinvazivna metoda koja se provodi između 11. i 14. tjedna trudnoće, a temelji se na tri parametra - dob trudnice, mjerenju vrijednosti hormona iz krvi i ultrazvučnih mjerenja.</para>
<para>Odnedavno se u svijetu, pa i u Hrvatskoj koristi neinvazivni genetski test iz krvi majke (NIFTY test) kojim je moguće s više od 99% sigurnosti isključiti najčešće kromosomske greške ploda. On se temelji na uzimanju venske krvi majke i daljnjoj analizi DNK ploda, a potpuno je bezopasan i za trudnicu i plod. Relativno je skup (oko 7000 kuna), pa ga ne provode svi liječnici.
</para>
<heading2>
 Kako donijeti odluku?
</heading2>
<para>
Odluku o podvrgavanju amniocentezi donose trudnica i njezin partner uz savjetovanje s liječnikom i stručnjakom za fetalne anomalije. Po pitanju zahvata potrebno je donijeti tešku odluku – što napraviti u slučaju pozitivnog nalaza? To je zapravo najveći problem s kojim se parovi susreću jer postoje samo dvije mogućnosti – ili nastaviti trudnoću i roditi dijete koje može, a ne mora imati Downov sindrom, iako je pouzdanost amniocenteze 99,4 posto, ili prekinuti trudnoću u za to predviđenom roku. Ukoliko se roditelji odluče za prekid trudnoće, pobačaj se ne smije raditi nakon navršenih 22 tjedana trudnoće.</para>

Amniocenteza - je li opasna i postoji li alternativa? Amniocenteza ili skraćeno amnio najuobičajenija je i najčešća invazivna pretraga za žene starije od 35 godina. 
   Amniocenteza ili skraćeno amnio najuobičajenija je i najčešća invazivna pretraga za žene starije od 35 godina Mnoge trudnice se u početku odluče na amniocentezu, ali kako trudnoća napreduje i one osjete bebino kretanje u utrobi, predomisle se. Nije rijetkost da trudnica odustane u zadnji tren, spusti se s ginekološkog stola i ode kući. Općenito, amniocenteza se smatra napretkom u prenatalnoj dijagnostici jer daje obilje podataka o bebinim genima i najnovijem stanju. Odluka o provođenju postupka najčešće se donosi kada se želi genetski analizirati fetus, odnosno dijagnosticirati različiti kromosomski poremećaji, Downov sindrom, Turnerov, Edwardsov, Patauov ili Klinefelterov sindrom. Treba napomenuti da ona, ali samo u rijetkim slučajevima može predstavljati i metodu liječenja, na primjer kod odstranjenja pretjerane količine plodne vode.


   Kada je "idealno" vrijeme za amniocentezu?


Moguće ju je napraviti bilo kada nakon navršenih 11 tjedana trudnoće, a najčešće se radi između 16. i 18. tjedna trudnoće. Zahvat koji se napravi prije navršenih 15 tjedana zove se rana amniocenteza i nije preporučljiv zbog povećane opasnosti od gubitka trudnoće. Ova pretraga je agresivna, odnosno to je invazivna metoda i postoji određeni stupanj rizika od pobačaja zbog samog postupka. Zahvati iza 18. tjedna trudnoće također se ne preporučuju zbog poteškoća oko dovršenja trudnoće u slučaju pozitivnog nalaza, tj. u slučaju ako se roditelji zbog nalaza odluče na pobačaj. Rezultat amniocenteze, odnosno fetalni kariogram, potrebno je čekati između tri i pet tjedana.


   Kako izgleda postupak punkcije?


   Prvi korak (prije samog zahvata) predstavlja rutinski ultrazvučni pregled fetusa i unutrašnjosti materišta. Određuje se količina plodne vode koja mora biti optimalna za izvođenje zahvata. Ako je ona premala, zahvat se odgađa za sedam dana, što je period u kojem se količina najčešće dostatno poveća za nesmetano obavljanje punkcije. Određuju se i mjere fetusa i procjena težine (tzv. fetalna biometrija), njegov položaj i osnovno stanje. Ako se fetalnom biometrijom zaključi da je trudnoća kraća od računanja prema zadnjoj menstruaciji, zahvat se odgađa do navršenih 16 tjedana. Posljednje što se procjenjuje inicijalnim ultrazvučnim pregledom jest položaj posteljice. 


   Drugi korak u zahvatu predstavlja dezinfekcija  prednje trbušne stjenke, a potrebno je dezinficirati široko polje trbušne stjenke jer se planirano mjesto uslijed fetalnih pokreta vrlo često može i promijeniti. Punkcija se izvodi standardnom, tzv. spinalnom iglom duljine između osam i devet centimetara. Pod kontrolom ultrazvuka iglom se ulazi u slobodni džep plodne vode i aspirira količina 20 mililitara. Prema riječima trudnice, ovaj postupak nije bolan, već samo neugodan.
Amniocenteza može biti popraćena blagim grčenjem, krvarenjem ili curenjem plodne vode, pa je nakon pretrage potrebno višednevno odmaranje. Preporuča se i pijenje veće količine vode tjedan dana prije pretrage jer dehidracija može utjecati na količinu plodne vode. Bebe baš i ne vole spomenuti postupak pa se nerijetko na skeneru može vidjeti kako se "ljute" ili miču dalje od igle.


   Koje se još alternative nude?


S obzirom na prirodu amniocenteze ginekolog bi trebao ponuditi trudnici jedan od testova za skrining na kromosomopatije – ultrazvuk od 11. do 14. tjedna gestacije s mjerenjem nuhalnog nabora (ultrazvučno mjerenje zadebljanja kože bebina vrata) te double test iz krvi trudnice, ili ultrazvuk (genski sonogram drugog tromjesečja) i triple test (trostruki probir) iz uzorka krvi. Rani kombinirani probir je neinvazivna metoda koja se provodi između 11. i 14. tjedna trudnoće, a temelji se na tri parametra - dob trudnice, mjerenju vrijednosti hormona iz krvi i ultrazvučnih mjerenja.
Odnedavno se u svijetu, pa i u Hrvatskoj koristi neinvazivni genetski test iz krvi majke (NIFTY test) kojim je moguće s više od 99% sigurnosti isključiti najčešće kromosomske greške ploda. On se temelji na uzimanju venske krvi majke i daljnjoj analizi DNK ploda, a potpuno je bezopasan i za trudnicu i plod. Relativno je skup (oko 7000 kuna), pa ga ne provode svi liječnici.


   Kako donijeti odluku?


Odluku o podvrgavanju amniocentezi donose trudnica i njezin partner uz savjetovanje s liječnikom i stručnjakom za fetalne anomalije. Po pitanju zahvata potrebno je donijeti tešku odluku – što napraviti u slučaju pozitivnog nalaza? To je zapravo najveći problem s kojim se parovi susreću jer postoje samo dvije mogućnosti – ili nastaviti trudnoću i roditi dijete koje može, a ne mora imati Downov sindrom, iako je pouzdanost amniocenteze 99,4 posto, ili prekinuti trudnoću u za to predviđenom roku. Ukoliko se roditelji odluče za prekid trudnoće, pobačaj se ne smije raditi nakon navršenih 22 tjedana trudnoće. Petra Majetić 

amniocenteza_pixabay

Amniocenteza - je li opasna i postoji li alternativa?

<para>Kažnjavanje je protumjera za neposluh, brbljanje na satu, uznemiravanje drugih učenika, agresivnost, neizvršavanje zadataka i druge prijestupe i nepodopštine.</para>
<para>Kazne variraju od stajanja u kutu i gledanja u zid, do udaljavanja s nastave. Kazne mogu biti instant rješenje, ali u većini slučajeva ne donose trajne rezultate. Sjetite se sebe, ako ste ikada bili kažnjeni, čega se sjećate? Vjerojatno se sjećate srama, pa dosade, koja je samo rasla i tjerala nas da ponovno pokušavamo potajno zabavljati druge učenike i s njima komunicirati iako nam je učiteljica bila zabranila. Neke trajne "lekcije" koja se iz kazne trebala naučiti, nije bilo.</para>
<para>No jedna se osnovna škola u Americi, točnije <emphasis>Robert W. Coleman Elementary School u Baltimoreu</emphasis>, dosjetila da nestašnoj djeci umjesto kazne ponudi meditaciju. Umjesto da stoje u kutu, budu udaljeni s nastave ili idu na razgovor ravnatelju, mališani u ovoj školi idu u sobu zvanu "Soba svjesnosti trenutka" (Midful Moment Room).</para>
<para>Soba je i posebno uređena za meditaciju i uopće ne izgleda kao učionica. U njoj su lampice, ukrasi i mekani jastuci koji pridonose umirujućoj atmosferi.</para>
<para>"Kažnjeno" dijete upućuje se na prakse koje umiruju, poput dubokog disanja i meditacije koje im pomažu da se smire i preusmjere na nešto drugo. Djeci se nudi i mogućnost da nakon meditacije i smirivanja, razgovaraju o tome što se dogodilo.</para>
<para>Projekt je napravljen u suradnji s neprofitnom udrugom <emphasis>Holistic Life Foundation</emphasis> koja djeci nudi razne programe meditacije, joge, uzgoja hrane, boravka u prirodi u vidu izvanškolskih aktivnosti.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Meditaciju i svjesnost trenutka sve više priznaje i znanost</heading4>
<para>
Meditacija je u niz oblika prisutna već tisućama godina među ljudima. Molitva može biti meditacija (bez obzira na religiju), kao i sviranje glazbe, šetnja i druge tehnike u kojima se um umiruje, disanje produbljuje te se uspostavlja određeni spokoj nad tijelom, umom i dušom.
</para>
<para>No tek posljednjih nekoliko desetljeća znanost proučava kakav točno utjecaj na naše tijelo, um i duh meditacija ima. Rezultati mnogih istraživanja samo potvrđuju pozitivnu stranu meditacije i osvješćivanja sadašnjeg trenutka - može poboljšati pamćenje, pažnju, umiriti emocionalnu uznemirenost, olakšati porod, smanjiti stres i slično.</para>
<para>Meditacija je ušla i u neke vrste psihoterapije.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Dugoročne pozitivne posljedice</heading4>
<para>
"Ovo je nevjerojatno", kazao je Kirk Philips, koordinator projekta. "Ne bi mislili da mala djeca mogu meditirati u tišini. Ali ona upravo to čine."</para>
<para>Roditelji kažu da meditacija ima pozitivne posljedice na djecu i nakon nastave. Jedna je mama kazala kako je došla s posla pod velikim stresom, a njezina joj je djevojčica rekla neka sjedne i da će je podučiti kako disati i smanjiti stres.</para>
<para>Na razini škole, rezultati ovog holističkog pristupa su fantastični. Prošle godine i u ovoj školskoj godini nisu imali ni jedno isključenje iz škole. Štoviše, smanjio se i broj izostanaka djece s nastave. Djecu se tretira kao cjelovita bića koja se mogu samoregulirati ako im se ponudi mogućnost da negativne osjećaje osvijeste i "ispušu" na pravilan način.</para>
<para> </para>

Ova je škola umjesto kažnjavanja uvela meditaciju. Rezultati su fantastični! Zamislite da radite kao učiteljica ili učitelj u školi i jedan od učenika ili učenica počinje raditi probleme. Što bi napravili? Naravno, prva pomisao bila bi - kaznio bi ga. Kažnjavanje je protumjera za neposluh, brbljanje na satu, uznemiravanje drugih učenika, agresivnost, neizvršavanje zadataka i druge prijestupe i nepodopštine.
Kazne variraju od stajanja u kutu i gledanja u zid, do udaljavanja s nastave. Kazne mogu biti instant rješenje, ali u većini slučajeva ne donose trajne rezultate. Sjetite se sebe, ako ste ikada bili kažnjeni, čega se sjećate? Vjerojatno se sjećate srama, pa dosade, koja je samo rasla i tjerala nas da ponovno pokušavamo potajno zabavljati druge učenike i s njima komunicirati iako nam je učiteljica bila zabranila. Neke trajne "lekcije" koja se iz kazne trebala naučiti, nije bilo.
No jedna se osnovna škola u Americi, točnije Robert W. Coleman Elementary School u Baltimoreu, dosjetila da nestašnoj djeci umjesto kazne ponudi meditaciju. Umjesto da stoje u kutu, budu udaljeni s nastave ili idu na razgovor ravnatelju, mališani u ovoj školi idu u sobu zvanu "Soba svjesnosti trenutka" (Midful Moment Room).
Soba je i posebno uređena za meditaciju i uopće ne izgleda kao učionica. U njoj su lampice, ukrasi i mekani jastuci koji pridonose umirujućoj atmosferi.
"Kažnjeno" dijete upućuje se na prakse koje umiruju, poput dubokog disanja i meditacije koje im pomažu da se smire i preusmjere na nešto drugo. Djeci se nudi i mogućnost da nakon meditacije i smirivanja, razgovaraju o tome što se dogodilo.
Projekt je napravljen u suradnji s neprofitnom udrugom Holistic Life Foundation koja djeci nudi razne programe meditacije, joge, uzgoja hrane, boravka u prirodi u vidu izvanškolskih aktivnosti.
 

Meditaciju i svjesnost trenutka sve više priznaje i znanost

Meditacija je u niz oblika prisutna već tisućama godina među ljudima. Molitva može biti meditacija (bez obzira na religiju), kao i sviranje glazbe, šetnja i druge tehnike u kojima se um umiruje, disanje produbljuje te se uspostavlja određeni spokoj nad tijelom, umom i dušom.

No tek posljednjih nekoliko desetljeća znanost proučava kakav točno utjecaj na naše tijelo, um i duh meditacija ima. Rezultati mnogih istraživanja samo potvrđuju pozitivnu stranu meditacije i osvješćivanja sadašnjeg trenutka - može poboljšati pamćenje, pažnju, umiriti emocionalnu uznemirenost, olakšati porod, smanjiti stres i slično.
Meditacija je ušla i u neke vrste psihoterapije.
 

Dugoročne pozitivne posljedice

"Ovo je nevjerojatno", kazao je Kirk Philips, koordinator projekta. "Ne bi mislili da mala djeca mogu meditirati u tišini. Ali ona upravo to čine."
Roditelji kažu da meditacija ima pozitivne posljedice na djecu i nakon nastave. Jedna je mama kazala kako je došla s posla pod velikim stresom, a njezina joj je djevojčica rekla neka sjedne i da će je podučiti kako disati i smanjiti stres.
Na razini škole, rezultati ovog holističkog pristupa su fantastični. Prošle godine i u ovoj školskoj godini nisu imali ni jedno isključenje iz škole. Štoviše, smanjio se i broj izostanaka djece s nastave. Djecu se tretira kao cjelovita bića koja se mogu samoregulirati ako im se ponudi mogućnost da negativne osjećaje osvijeste i "ispušu" na pravilan način.
  Jelena Kovačić 

meditacija-holistic-life-foundation

Ova je škola umjesto kažnjavanja uvela meditaciju. Rezultati su fantastični!

<para>Bezbrojne žene prije nas doista su pretrpjele mukotrpno, vrlo često smrtonosno rađanje, često opterećeno neprimjerenim higijenskim uvjetima ili nespretnim, teškim medicinskim intervencijama koje su im trebale pomoći. Moderna tehnologija i današnje znanje liječnika sve navedeno je promijenila, ali su svejedno ostali neizbrisivi tragovi metoda rađanja kroz povijest. Mi vam u nastavku donosimo djelić prošlih vremena u kojima je bilo normalno da žene rađaju klečeći na ciglama, izvan kreveta u nehigijenskim uvjetima, koristeći morfij za ublažavanje boli...
</para>
<heading2>
 Od prapovijesti do Antičkog doba
</heading2>
<para>
Žene su u ovom razdoblju bile 
 <emphasis>davateljice života,</emphasis> blisko povezane s majkom prirodom i božanstvom. Rođenje je uvijek bio događaj popraćen slavljem, a svugdje je bilo rasprostranjeno vjerovanje u duše predaka i magične moći. Uglavnom se vjerovalo da bebe započinju trudove, a da su kontrakcije samo reakcija na njih. Rađanje se olakšavalo ženama kako bi bilo lakše, kraće, a u tome su pomagale "mudre žene" (nešto kao današnje primalje) koje su često koristile ljekovite trave i amulete.</para>
<para>Rađalo se u više položaja, ovisno o stanju majke: stojeći, čučeći, klečeći i sjedeći, a trudnice su se pridržavale za stablo, stup ili uže. U starom Egiptu žene su čučale ili klečale na ciglama za rađanje, a kod starih Grka i Rimljana često su sjedile na stolicama za rađanje. Od rimskih supruga očekivalo se da rađaju djecu, no pripadnice elite, naviknute na određeni stupanj samostalnosti, nisu se u potpunosti htjele posvetiti tradicionalnom majčinstvu. Do prvog stoljeća prije nove ere pripadnice elita uglavnom su izbjegavale dojiti bebe i unajmljivale su dojilje. Aristotel i Hipokrat, pripadnici grčke medicinske škole, nikada u svojim bilješkama nisu spominjali komplicirane porode ili bol te su zagovarali prirodno liječenje je su smatrali da je "priroda najbolji liječnik."
</para>
<heading2>
 Rano kršćanstvo
</heading2>
<para>
Velika moć Crkve gurnula je žene u zapećak i stavila ih u podređene uloge, i u društvu i u religiji. Iscjeliteljicama i babicama pridavane su vještičje moći, a svećenici i redovnici bili su glavni autoriteti u medicini. Zakon je propisivao da se žene moraju izolirati za vrijeme trudnoće i rađanja jer su počinile "grijeh puti". Ukinuto je primateljstvo, a žene su ostavljene da rađaju bez pomoći, što je konačno urodilo strahom od rađanja. U ranom kršćanstvu, zbog pogrešnih prijevoda i tumačenja Biblije, uvriježilo se mišljenje da je rađanje kazna za Evin iskonski grijeh, poznat i kao "Evino prokletstvo".
</para>
<heading2>
 Od srednjeg vijeka do sedamnaestog stoljeća
</heading2>
<para>
Primateljstvo se opet vratilo u praksu i većina poroda obavljala se uz prisutnost primalja, odnosno starijih, iskusnijih žena. Kuće bi se za porod pripremale zatvaranjem ključanica, prozora, a na prozore bi se navlačile teške zavjese i palile svijeće. Smatralo se da tamna, topla atmosfera štiti od zlih duhova te sprječava prehladu. Koristili su se različiti položaji prilikom porođaja, najčešće se rađalo ispred ognjišta, a ne u krevetu, a spori trudovi ubrzavali bi se pomoću uvaraka od trave. Tradicija i moral u to vrijeme nisu dopuštali da žene pregledava muškarac, pa su se stoga muškarci, liječnici bavili samo hitnim slučajevima.
</para>
<heading2>
 Osamnaesto stoljeće
</heading2>
<para>
U 18. stoljeću znanost postaje sve popularnija, naročito među višim društvenim slojevima. Oko 1740-ih u široku upotrebu ulazi forceps, tzv. porodnička kliješta kojeg su mnogi koristili bez prethodne obuke i iskustva. Rađanje je postalo sve opasnije zbog učestalih smrti rodilja, uzrokovanih nehigijenskim, infektivnim uvjetima rađanja. Sredinom stoljeća, među višim slojevima, promijenili su se običaji prilikom poroda, liječnici su sve prisutniji, a primalje su izgubile važnost i ugled. Liječnici su zahtijevali svijetle, zračne prostorije umjesto mračnih i pregrijanih prostorija jer su vjerovali da će to spriječiti groznicu i infekcije rodilja. Majkama je savjetovano da doje te da mjesec dana provedu u krevetu.
</para>
<heading2>
 Devetnaesto stoljeće
</heading2>
<para>
Kampanja protiv "neobrazovanih" primalja se u 19. stoljeću nastavila, a žena je "izgurana" u kuću gdje je bila svedena strogo na ulogu kućanice. Nadmoć muških liječnika pri porodu prihvaćena je u cijeloj Europi i među srednjim američkim slojem, a puerperalna sepsa poprimila je kastrofalne razmjere. Krajem 1840-ih otkriveno je da bolest šire liječnici koji su vaginalne preglede obavljali nečistih ruku.</para>
<para>Sredinom stoljeća, žene su rađale u ležećem položaju, uz pomoć anestetika i različitih instrumenata. Ublažavanje boli postalo je moda i rodilje su često tražile kloroform ili eter, što je uzrokovalo rađanje bolesne djece zbog majki koje su se tijekom poroda predozirale. Počelo se rađati i u bolnicama gdje je bila dostupna anestezija. Carski rez uspješno je obavljen 1882. godine zahvaljujući antiseptičkim mjerama.
</para>
<heading2>
 Dvadeseto stoljeće
</heading2>
<para>
Godine 1900. većinom se još uvijek rađalo kod kuće, liječnici su prisustvovali gotovo svim porodima, a primalje su brinule o rodiljama koje nisu mogle platiti liječnika. Liječnici u Njemačkoj počeli su 1914. primjenjivati 
 <emphasis>Twilight sleep</emphasis> (Spavanje u suton) koja je u početku prihvaćena kao metoda za ublažavanje boli, no trebala su proći desetljeća kako bi se shvatila ogromna štetnost mješavine morfija i skopolamina (vrsta droge) koja se koristila u te svrhe. Narkotici su mnoge doveli u stanje halucinogenog mahnitanja, rodilje bi se divljački otimale ili udarale glavom o krevet.</para>
<para>Nekim rodiljama su raširene noge satima bile učvršćene u stremene prije dolaska liječnika koji bi pomoću instrumenata izvukao bebu iz porodnog kanala. Do 1960. godine već su se svi porodi obavljali u bolnicama, uz stalno praćenje stanja fetusa. Francuz Michel Odent uveo je metodu rađanja u bazenu i u posebnim kućama (poput doma) za rađanje. Sredinom 1970-ih godina u bolnicama se počela primjenjivati epiduralna anestezija što je ženama pružalo mogućnost "bezbolnog" rađanja.
</para>
<heading2>
 Industrijsko, elektroničko doba
</heading2>
<para>
Danas se većina poroda odvija u medicinskim centrima s visoko tehnološkim okruženjem. Pri tome važnu ulogu imaju vrijeme i novac. Bolničke ustanove moraju se pridržavati krutih protokola i poštivati stroge mjere opreza, a bolničko osoblje oslanja se na skupe instrumente, aparate i lijekove. Osim toga, postoji sve veći strah od sudskih tužbi, što dodatno potiče potrebu da se porod kontrolira i usmjerava u najvećoj mogućoj mjeri. Zahvaljujući boljoj zdravstvenoj zaštiti, čistoći i metodama za suzbijanje postojećih bolesti i patoloških stanja, rađanje nije nikada bilo tako sigurno kao danas.</para>

Rađanje kroz povijest: klečanje na ciglama, davanje halucinogenih droga i nehigijenski uvjeti Pristupi rađanju i praksa oduvijek su bili odraz društvenih stavova prema ženama, seksualnosti ili poštivanja određenih pravila. Bezbrojne žene prije nas doista su pretrpjele mukotrpno, vrlo često smrtonosno rađanje, često opterećeno neprimjerenim higijenskim uvjetima ili nespretnim, teškim medicinskim intervencijama koje su im trebale pomoći. Moderna tehnologija i današnje znanje liječnika sve navedeno je promijenila, ali su svejedno ostali neizbrisivi tragovi metoda rađanja kroz povijest. Mi vam u nastavku donosimo djelić prošlih vremena u kojima je bilo normalno da žene rađaju klečeći na ciglama, izvan kreveta u nehigijenskim uvjetima, koristeći morfij za ublažavanje boli...


   Od prapovijesti do Antičkog doba


Žene su u ovom razdoblju bile 
      davateljice života, blisko povezane s majkom prirodom i božanstvom. Rođenje je uvijek bio događaj popraćen slavljem, a svugdje je bilo rasprostranjeno vjerovanje u duše predaka i magične moći. Uglavnom se vjerovalo da bebe započinju trudove, a da su kontrakcije samo reakcija na njih. Rađanje se olakšavalo ženama kako bi bilo lakše, kraće, a u tome su pomagale "mudre žene" (nešto kao današnje primalje) koje su često koristile ljekovite trave i amulete.
Rađalo se u više položaja, ovisno o stanju majke: stojeći, čučeći, klečeći i sjedeći, a trudnice su se pridržavale za stablo, stup ili uže. U starom Egiptu žene su čučale ili klečale na ciglama za rađanje, a kod starih Grka i Rimljana često su sjedile na stolicama za rađanje. Od rimskih supruga očekivalo se da rađaju djecu, no pripadnice elite, naviknute na određeni stupanj samostalnosti, nisu se u potpunosti htjele posvetiti tradicionalnom majčinstvu. Do prvog stoljeća prije nove ere pripadnice elita uglavnom su izbjegavale dojiti bebe i unajmljivale su dojilje. Aristotel i Hipokrat, pripadnici grčke medicinske škole, nikada u svojim bilješkama nisu spominjali komplicirane porode ili bol te su zagovarali prirodno liječenje je su smatrali da je "priroda najbolji liječnik."


   Rano kršćanstvo


Velika moć Crkve gurnula je žene u zapećak i stavila ih u podređene uloge, i u društvu i u religiji. Iscjeliteljicama i babicama pridavane su vještičje moći, a svećenici i redovnici  bili su glavni autoriteti u medicini.  Zakon je propisivao da se žene moraju izolirati za vrijeme trudnoće i rađanja jer su počinile "grijeh puti". Ukinuto je primateljstvo, a žene su ostavljene da rađaju bez pomoći, što je konačno urodilo strahom od rađanja. U ranom kršćanstvu, zbog pogrešnih prijevoda i tumačenja Biblije, uvriježilo se mišljenje da je rađanje kazna za Evin iskonski grijeh, poznat i kao "Evino prokletstvo".


   Od srednjeg vijeka do sedamnaestog stoljeća


Primateljstvo se opet vratilo u praksu i većina poroda obavljala se uz prisutnost primalja, odnosno starijih, iskusnijih žena. Kuće bi se za porod pripremale zatvaranjem ključanica, prozora, a na prozore bi se navlačile teške zavjese i palile svijeće. Smatralo se da tamna, topla atmosfera štiti od zlih duhova te sprječava prehladu. Koristili su se različiti položaji prilikom porođaja, najčešće se rađalo ispred ognjišta, a ne u krevetu, a spori trudovi ubrzavali bi se pomoću uvaraka od trave. Tradicija i moral u to vrijeme nisu dopuštali da žene pregledava muškarac, pa su se stoga muškarci, liječnici bavili samo hitnim slučajevima.


   Osamnaesto stoljeće


U 18. stoljeću znanost postaje sve popularnija, naročito među višim društvenim slojevima. Oko 1740-ih u široku upotrebu ulazi forceps, tzv. porodnička kliješta kojeg su mnogi koristili bez prethodne obuke i iskustva. Rađanje je postalo sve opasnije zbog učestalih smrti rodilja, uzrokovanih nehigijenskim, infektivnim uvjetima rađanja. Sredinom stoljeća, među višim slojevima, promijenili su se običaji prilikom poroda, liječnici su sve prisutniji, a primalje su izgubile važnost i ugled. Liječnici su zahtijevali svijetle, zračne prostorije umjesto mračnih i pregrijanih prostorija jer su vjerovali da će to spriječiti groznicu i infekcije rodilja. Majkama je savjetovano da doje te da mjesec dana provedu u krevetu.


   Devetnaesto stoljeće


Kampanja protiv "neobrazovanih" primalja se u 19. stoljeću nastavila, a žena je "izgurana" u kuću gdje je bila svedena strogo na ulogu kućanice. Nadmoć muških liječnika pri porodu prihvaćena je u cijeloj Europi i među srednjim američkim slojem, a puerperalna sepsa poprimila je kastrofalne razmjere. Krajem 1840-ih otkriveno je da bolest šire liječnici koji su vaginalne preglede obavljali nečistih ruku.
Sredinom stoljeća, žene su rađale u ležećem položaju, uz pomoć anestetika i različitih instrumenata. Ublažavanje boli postalo je moda i rodilje su često tražile kloroform ili eter, što je uzrokovalo rađanje bolesne djece zbog majki koje su se tijekom poroda predozirale. Počelo se rađati i u bolnicama gdje je bila dostupna anestezija. Carski rez uspješno je obavljen 1882. godine zahvaljujući antiseptičkim mjerama.


   Dvadeseto stoljeće


Godine 1900. većinom se još uvijek rađalo kod kuće, liječnici su prisustvovali gotovo svim porodima, a primalje su brinule o rodiljama koje nisu mogle platiti liječnika. Liječnici u Njemačkoj počeli su 1914. primjenjivati 
      Twilight sleep (Spavanje u suton) koja je u početku prihvaćena kao metoda za ublažavanje boli, no trebala su proći desetljeća kako bi se shvatila ogromna štetnost mješavine morfija i skopolamina (vrsta droge) koja se koristila u te svrhe. Narkotici su mnoge doveli u stanje halucinogenog mahnitanja, rodilje bi se divljački otimale ili udarale glavom o krevet.
Nekim rodiljama su raširene noge satima bile učvršćene u stremene prije dolaska liječnika koji bi pomoću instrumenata izvukao bebu iz porodnog kanala. Do 1960. godine već su se svi porodi obavljali u bolnicama, uz stalno praćenje stanja fetusa. Francuz Michel Odent uveo je metodu rađanja u bazenu i u posebnim kućama (poput doma) za rađanje. Sredinom 1970-ih godina u bolnicama se počela primjenjivati epiduralna anestezija što je ženama pružalo mogućnost "bezbolnog" rađanja.


   Industrijsko, elektroničko doba


Danas se većina poroda odvija u medicinskim centrima s visoko tehnološkim okruženjem. Pri tome važnu ulogu imaju vrijeme i novac. Bolničke ustanove moraju se pridržavati krutih protokola i poštivati stroge mjere opreza, a bolničko osoblje oslanja se na skupe instrumente, aparate i lijekove. Osim toga, postoji sve veći strah od sudskih tužbi, što dodatno potiče potrebu da se porod kontrolira i usmjerava u najvećoj mogućoj mjeri. Zahvaljujući boljoj zdravstvenoj zaštiti, čistoći i metodama za suzbijanje postojećih bolesti i patoloških stanja, rađanje nije nikada bilo tako sigurno kao danas. Petra Majetić 

porod_pixabay

Rađanje kroz povijest: klečanje na ciglama, davanje halucinogenih droga i nehigijenski uvjeti

<para>Svi znamo da se dobro osjećamo u društvu svojih krznenih ljubimaca i na temelju svakodnevnih iskustva zaključujemo da nam pomažu osjećati se bolje. No istraživanja na tom polju pokušavaju ići korak dalje te otkriti na koji način suživot s psom ili mačkom može pomoći djeci i odraslima s određenim psihofizičkim problemima ili poremećajima.</para>
<para>Nakon početnih pozitivnih pokazatelja utjecaja mačaka na djecu s autizmom, centar za istraživanje interakcija ljudi i životinja <emphasis>MU Research Center for Human-Animal Interaction</emphasis> skuplja sredstva za projekt Feline Friends (u slobodnom prijevodu Mačji prijatelji), a koji bi trebalo otkriti benefite udomljavanja mačaka u obitelji u kojima živi dijete s autizmom.
</para>
<para>Do sad je poznato da autistična djeca koja žive s kućnim ljubimcem imaju bolje socijalne vještine. To je potvrdilo istraživanje znanstvenice Gretchen Carlisle iz 2015. godine. Cilj njezina novog projekta Feline Friends, je pomoći roditeljima da se o udomljavanju kućnog ljubimca za svoje dijete s autizmom odluče na temelju dokazanih činjenica. Da donesu pravu odluku, nakon što su se dobro informirali o svim plusevima i minusima.
</para>
<heading2>
Zašto mačke, a ne psi?</heading2>
<para>
Psi su se pokazali kao veliki tješitelji djece s emocionalnim problemima, dobri slušači i prijatelji. Koriste se u mnogim terapijama i to vrlo uspješno.</para>
<para>No doktorica Carlisle kaže da pas možda nije najbolji izbor za dijete s autizmom. Neka djeca s poremećajima iz spektra autizma vrlo su osjetljiva na osjetilne podražaje iz okoline. Na primjer, ako pas iznenada zalaje, to može preplašiti dijete s autizmom. Isto tako, psi se vole "unositi u lice", lizati vlasnike po licu, skakati na njih i slično. Sve to može biti malo previše za dijete s autizmom.</para>
<para>S druge strane, mace su puno nježnije i suptilnije u interakciji s vlasnicima. Opreznije pristupaju, ne nameću se, vole slušati s pristojne udaljenosti, ali se vole i maziti. Vole ljudski dodir i znaju vratiti ljubav i pažnju.
</para>
<heading2>
Mačke se također razlikuju karakterno. Koju izabrati?</heading2>
<para>
Bolji poznavatelji mačaka znaju da se mačke itekako razlikuju karakterno. Neke su strpljivije, maznije i ljenije. Druge u aktivnije, glasnije, znatiželjnije. Ono što najviše brine roditelje koji se odluče udomiti mačku, je nepredvidljivost njihova karaktera. A to je nepoželjno u obiteljima u kojima živi dijete s autizmom.</para>
<para>U obitelj s autizmom poželjno je udomiti smirenu, opuštenu macu koja nije plašljiva i nepovjerljiva prema ljudima. Isto tako, bilo bi dobro da nije pretjerano zaigrana i "divlja", odnosno da voli ljude i druge životinje te da nije prema njima u prvom susretu neprijateljski raspoložena.</para>
<para>Važna je i dob mačke. U studiji će sudjelovati mace starosti od devet mjeseci do tri godine. S devet mjeseci temperament mačke se "izravna", odnosno njezino ponašanje postane predvidljivo. No istovremeno još su uvijek dovoljno mlade da se prilagode novoj okolini i obitelji.</para>
<para>U svakom slučaju, roditelji se unaprijed trebaju upoznati s karakterom mace koju će uzeti u svoj dom, kako bi se najbolje stopio s karakterom, potrebama i ograničenjima djeteta koje ima neki od poremećaja iz spektra autizma, kaže dr. Carlisle.</para>

Mačke pomažu djeci s autizmom u socijalnoj interakciji Istraživanja o pozitivnim utjecajima kućnih ljubimaca, prije svega pasa i mačaka na zdravlje i dobrobit njihovih vlasnika, relativno su novijeg datuma. Svi znamo da se dobro osjećamo u društvu svojih krznenih ljubimaca i na temelju svakodnevnih iskustva zaključujemo da nam pomažu osjećati se bolje. No istraživanja na tom polju pokušavaju ići korak dalje te otkriti na koji način suživot s psom ili mačkom može pomoći djeci i odraslima s određenim psihofizičkim problemima ili poremećajima.
Nakon početnih pozitivnih pokazatelja utjecaja mačaka na djecu s autizmom, centar za istraživanje interakcija ljudi i životinja MU Research Center for Human-Animal Interaction skuplja sredstva za projekt Feline Friends (u slobodnom prijevodu Mačji prijatelji), a koji bi trebalo otkriti benefite udomljavanja mačaka u obitelji u kojima živi dijete s autizmom.

Do sad je poznato da autistična djeca koja žive s kućnim ljubimcem imaju bolje socijalne vještine. To je potvrdilo istraživanje znanstvenice Gretchen Carlisle iz 2015. godine. Cilj njezina novog projekta Feline Friends, je pomoći roditeljima da se o udomljavanju kućnog ljubimca za svoje dijete s autizmom odluče na temelju dokazanih činjenica. Da donesu pravu odluku, nakon što su se dobro informirali o svim plusevima i minusima.


Zašto mačke, a ne psi?

Psi su se pokazali kao veliki tješitelji djece s emocionalnim problemima, dobri slušači i prijatelji. Koriste se u mnogim terapijama i to vrlo uspješno.
No doktorica Carlisle kaže da pas možda nije najbolji izbor za dijete s autizmom. Neka djeca s poremećajima iz spektra autizma vrlo su osjetljiva na osjetilne podražaje iz okoline. Na primjer, ako pas iznenada zalaje, to može preplašiti dijete s autizmom. Isto tako, psi se vole "unositi u lice", lizati vlasnike po licu, skakati na njih i slično. Sve to može biti malo previše za dijete s autizmom.
S druge strane, mace su puno nježnije i suptilnije u interakciji s vlasnicima. Opreznije pristupaju, ne nameću se, vole slušati s pristojne udaljenosti, ali se vole i maziti. Vole ljudski dodir i znaju vratiti ljubav i pažnju.


Mačke se također razlikuju karakterno. Koju izabrati?

Bolji poznavatelji mačaka znaju da se mačke itekako razlikuju karakterno. Neke su strpljivije, maznije i ljenije. Druge u aktivnije, glasnije, znatiželjnije. Ono što najviše brine roditelje koji se odluče udomiti mačku, je nepredvidljivost njihova karaktera. A to je nepoželjno u obiteljima u kojima živi dijete s autizmom.
U obitelj s autizmom poželjno je udomiti smirenu, opuštenu macu koja nije plašljiva i nepovjerljiva prema ljudima. Isto tako, bilo bi dobro da nije pretjerano zaigrana i "divlja", odnosno da voli ljude i druge životinje te da nije prema njima u prvom susretu neprijateljski raspoložena.
Važna je i dob mačke. U studiji će sudjelovati mace starosti od devet mjeseci do tri godine. S devet mjeseci temperament mačke se "izravna", odnosno njezino ponašanje postane predvidljivo. No istovremeno još su uvijek dovoljno mlade da se prilagode novoj okolini i obitelji.
U svakom slučaju, roditelji se unaprijed trebaju upoznati s karakterom mace koju će uzeti u svoj dom, kako bi se najbolje stopio s karakterom, potrebama i ograničenjima djeteta koje ima neki od poremećaja iz spektra autizma, kaže dr. Carlisle. Jelena Kovačić 

djevojcica_maca_pixabay

Mačke pomažu djeci s autizmom u socijalnoj interakciji

<para>U prvom tekstu „<ulink url="http://zena.rtl.hr/clanak/trudnoca/kako_povecati_zdravlje_jajnih_stanica_i_dio/17254">Kako povećati zdravlje jajnih stanica</ulink>?“ govorili smo što sve može utjecati na zdravlje jajnih stanica, što može povećati mogućnost njihove oplodnje, pa tako i uspješne trudnoće. Istaknuto je da osim hormonalne ravnoteže, dobre cirkulacije, te smanjenja stresa, zdrava i uravnotežena prehrana može pozitivno djelovati na zdravlje jajnih stanica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U ovom tekstu više ćemo se orijentirati na dodatke prehrani i takozvanu „super hranu“ koja dokazano svojim djelovanjem isto tako može imati pozitivan utjecaj na zdravlje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Isto tako potrebno je naglasiti kako dodaci prehrani u obliku raznih pilula i kapsula neće imati možda takav utjecaj kao primjerice vitamini, minerali i drugi hranjivi sastojci koji se nalaze u specifičnim namirnicama, no to ne znači da treba zanemariti multivitaminske pripravke, ali se ne treba niti u potpunosti oslanjati na njihovo djelovanje. Svakako treba naglasiti da jednom kada će trudnoća biti potvrđena, nastavite uzimati samo one pripravke koje će vam preporučiti ginekolog.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Evo, što vam sve treba za zdravlje jajnih stanica…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Antioksidansi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Antioksidansi su jedna od najznačajnijih komponenti za zdravlje jajne stanice. Naime, antioksidansi štite jajnu stanicu od slobodnih radikala koji ju mogu oštetiti, pa tako i njezinu DNK strukturu, što može utjecati na mogućnost trudnoće, pa tako i veću mogućnost nastajanja urođenih mana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naime, sve jajne stanice žene imaju od svojeg rođenja i tijekom godina one su izložene slobodnim radikalima na dnevnoj bazi, te zbog toga postaju sve ranjivije. Pobrinite se da konzumirate hranu bogatom vitaminom C, E, CoQ10 (koenzim Q10), B6, folnom kiselinom, selenom, te alfa liponičnom kiselinom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koenzim Q10
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Koenzim Q10 ili još poznat kao ubikinon možemo pronaći u svim dijelovima tijela, te ima slično djelovanje vitaminu E, ali od njega ima još jače antioksidativno djelovanje. Koenzim Q10 pomaže u cirkulaciji, stimulira imunološki sustav, pomaže u opskrbi stanica kisikom, te naravno pomaže protiv starenja stanica. Istraživanja su pokazala da pomaže u zdravlju jajnih stanica posebno kod žena nakon 35 godine života, te bi ga svakako trebale uzimati planiraju li trudnoću.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najveće količine koenzima Q10 imaju ribe skuša, losos i srdela, a ima ga i u govedini, kikirikiju i špinatu. Koenzim Q10 se može uzimati i kao dodatak prehrani. Svakako bi ga trebalo početi uzimati barem dva mjeseca prije postupka umjetne oplodnje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 L-arginin
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Radi se o aminokiselini koja pomaže u responsivnosti jajnika, spremnosti endometrija za prihvaćanje oplođene jajne stanice, što povećava mogućnost uspješne trudnoće kod postupaka umjetne oplodnje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 „Super hrana“ za plodnost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Maca
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nju svakako treba uvrstiti u svakodnevnu konzumaciju barem tijekom tri mjeseca prije planiranja trudnoće, posebno ako je riječ o postupcima umjetne oplodnje. Naime, ona regulira hormone u organizmu, ali sama ne sadrži niti jedan hormon.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Također, utječe na smanjenje stresa, poboljšava raspoloženje, razine energije, te je bogata brojnim hranjivim sastojcima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Matična mliječ
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pomaže u kvaliteti i kvantiteti jajnih stanica, što ne čudi jer to je hrana pčelinjih matica, čija je svrha reprodukcija, odnosno proizvodnja jajašaca. Potrebno ga je uzimati barem tri mjeseca prije planiranja prirodnog začeća i postupaka umjetne oplodnje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Antistres menadžment
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakako ono što bi žene koje planiraju trudnoću trebale izbjegavati je stres, makar je to s današnjim načinom života lakše reći, a teže zaista postići. Naime, žene koje su cijelo vrijeme pod stresom proizvode hormone prolaktin, kortizol i druge hormone koji mogu omesti, pa čak i spriječiti ovulaciju. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naravno, sve ovisi o razinama stresa od traumatičnih razina, do nekih srednjih i nižih razina. Zato svakako se pobrinite da se redovito bavite nekom tjelesnom aktivnošću koja može pomoći u smanjenju stresa, prakticirajte jogu i meditaciju, opustite se u tišini s dobrom knjigom, opuštajućom glazbom, šećite, družite se partnerom i prijateljima, bavite hobijem ili bilo čim što vas opušta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Prije planirane trudnoće….
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zdravlje jajnih stanica vrlo je važno za žene koje se pripremaju za trudnoću, posebno one koje planiraju se podvrgnuti nekim oblicima umjetne oplodnje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Još jednom naglašavamo da je potrebne korake poduzeti 90 dana, odnosno po prilici tri ciklusa prije planirane trudnoće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Evo što svakako bi bilo dobro da radite:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. Povećanje cirkulacije reproduktivnog sustava<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. Briga o hormonalnoj ravnoteži<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. Zdrava prehrana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. Redovito konzumiranje „super hrane“ i dodataka prehrani<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
5. Antistres menadžment</para>

Kako povećati zdravlje jajnih stanica (II. dio) Zdravlje jajnih stanica nije samo stvar redovite ovulacije, nego i brojnih drugih faktora… U prvom tekstu „Kako povećati zdravlje jajnih stanica?“ govorili smo što sve može utjecati na zdravlje jajnih stanica, što može povećati mogućnost njihove oplodnje, pa tako i uspješne trudnoće. Istaknuto je da osim hormonalne ravnoteže, dobre cirkulacije, te smanjenja stresa, zdrava i uravnotežena prehrana može pozitivno djelovati na zdravlje jajnih stanica.
   
U ovom tekstu više ćemo se orijentirati na dodatke prehrani i takozvanu „super hranu“ koja dokazano svojim djelovanjem isto tako može imati pozitivan utjecaj na zdravlje.
   
Isto tako potrebno je naglasiti kako dodaci prehrani u obliku raznih pilula i kapsula neće imati možda takav utjecaj kao primjerice vitamini, minerali i drugi hranjivi sastojci koji se nalaze u specifičnim namirnicama, no to ne znači da treba zanemariti multivitaminske pripravke, ali se ne treba niti u potpunosti oslanjati na njihovo djelovanje. Svakako treba naglasiti da jednom kada će trudnoća biti potvrđena, nastavite uzimati samo one pripravke koje će vam preporučiti ginekolog.
   
Evo, što vam sve treba za zdravlje jajnih stanica…
   
   Antioksidansi
   
   
Antioksidansi su jedna od najznačajnijih komponenti za zdravlje jajne stanice. Naime, antioksidansi štite jajnu stanicu od slobodnih radikala koji ju mogu oštetiti, pa tako i njezinu DNK strukturu, što može utjecati na mogućnost trudnoće, pa tako i veću mogućnost nastajanja urođenih mana.
   
Naime, sve jajne stanice žene imaju od svojeg rođenja i tijekom godina one su izložene slobodnim radikalima na dnevnoj bazi, te zbog toga postaju sve ranjivije. Pobrinite se da konzumirate hranu bogatom vitaminom C, E, CoQ10 (koenzim Q10), B6, folnom kiselinom, selenom, te alfa liponičnom kiselinom.
   
   Koenzim Q10
   
   
Koenzim Q10 ili još poznat kao ubikinon možemo pronaći u svim dijelovima tijela, te ima slično djelovanje vitaminu E, ali od njega ima još jače antioksidativno djelovanje. Koenzim Q10 pomaže u cirkulaciji, stimulira imunološki sustav, pomaže u opskrbi stanica kisikom, te naravno pomaže protiv starenja stanica. Istraživanja su pokazala da pomaže u zdravlju jajnih stanica posebno kod žena nakon 35 godine života, te bi ga svakako trebale uzimati planiraju li trudnoću.
   
Najveće količine koenzima Q10 imaju ribe skuša, losos i srdela, a ima ga i u govedini, kikirikiju i špinatu. Koenzim Q10 se može uzimati i kao dodatak prehrani. Svakako bi ga trebalo početi uzimati barem dva mjeseca prije postupka umjetne oplodnje.
   
   L-arginin
   
   
Radi se o aminokiselini koja pomaže u responsivnosti jajnika, spremnosti endometrija za prihvaćanje oplođene jajne stanice, što povećava mogućnost uspješne trudnoće kod postupaka umjetne oplodnje.
   
   „Super hrana“ za plodnost
   
   
   Maca
   
Nju svakako treba uvrstiti u svakodnevnu konzumaciju barem tijekom tri mjeseca prije planiranja trudnoće, posebno ako je riječ o postupcima umjetne oplodnje. Naime, ona regulira hormone u organizmu, ali sama ne sadrži niti jedan hormon.
Također, utječe na smanjenje stresa, poboljšava raspoloženje, razine energije, te je bogata brojnim hranjivim sastojcima.
   
   Matična mliječ
   
Pomaže u kvaliteti i kvantiteti jajnih stanica, što ne čudi jer to je hrana pčelinjih matica, čija je svrha reprodukcija, odnosno proizvodnja jajašaca. Potrebno ga je uzimati barem tri mjeseca prije planiranja prirodnog začeća i postupaka umjetne oplodnje.
   
   Antistres menadžment
   
   
Svakako ono što bi žene koje planiraju trudnoću trebale izbjegavati je stres, makar je to s današnjim načinom života lakše reći, a teže zaista postići. Naime, žene koje su cijelo vrijeme pod stresom proizvode hormone prolaktin, kortizol i druge hormone koji mogu omesti, pa čak i spriječiti ovulaciju. 
   
Naravno, sve ovisi o razinama stresa od traumatičnih razina, do nekih srednjih i nižih razina. Zato svakako se pobrinite da se redovito bavite nekom tjelesnom aktivnošću koja može pomoći u smanjenju stresa, prakticirajte jogu i meditaciju, opustite se u tišini s dobrom knjigom, opuštajućom glazbom, šećite, družite se partnerom i prijateljima, bavite hobijem ili bilo čim što vas opušta.
   
   Prije planirane trudnoće….
   
   
Zdravlje jajnih stanica vrlo je važno za žene koje se pripremaju za trudnoću, posebno one koje planiraju se podvrgnuti nekim oblicima umjetne oplodnje.
   
Još jednom naglašavamo da je potrebne korake poduzeti 90 dana, odnosno po prilici tri ciklusa prije planirane trudnoće.
   
   Evo što svakako bi bilo dobro da radite:
   
1. Povećanje cirkulacije reproduktivnog sustava
2. Briga o hormonalnoj ravnoteži
3. Zdrava prehrana
4. Redovito konzumiranje „super hrane“ i dodataka prehrani
5. Antistres menadžment vam 

Kako povećati zdravlje jajnih stanica (II. dio)

<para>Upravo pravi prijatelji su osobe na koje se uvijek možemo osloniti, bez straha od toga da će propitivati neke naše odluke i kritizirati nas. Prijateljstva koja traju cijeli život rijetka su, ali ne i nemoguća.</para>
<para>Većina žena sa svojom najboljom prijateljicom sigurno je razgovarala o budućnosti i životu kakav jednog dana priželjkuje. Osobe koje su više „obiteljski“ tip sigurno su razmišljale i o mogućnosti da njihova djeca i klinci nastave „tradiciju“ prijateljevanja te zajedno odrastaju i prolaze kroz život – baš kao što su to učinile i njih dvije.</para>
<para>Međutim, kako je život itekako nepredvidljiv, ponekad ne ide sve onako kako smo si zamislili. Stoga nije nemoguće i naći se u dosta nezahvalnoj situaciji kada jednostavno ne volite dijete vaše prijateljice – koliko god ste si vas dvije dobre.
</para>
<heading4>Prijateljstvo pred izazovom</heading4>
<para>
Iako ste već u nekoliko navrata shvatile kako jednostavno ne funkcionirate u blizini djeteta vaše prijateljice, i dalje se javlja isto pitanje. Kako je moguće da je osoba s kojom se najbolje slažete na ovome svijetu odgojila dijete koje je njena sušta suprotnost?</para>
<para>Prije nego počnete s prigovaranjem koje bi moglo ugroziti vaše prijateljstvo, poželjno je da sami sebi razjasnite neke stvari. Za početak, probajte razmisliti što je dovelo do toga da osjećate animozitet prema mališanu. Radi li se o nekoj konkretnoj situaciji ili pak obrascu ponašanja koji se ponavlja? Ako je potrebno, možete se na neko vrijeme „odmaknuti“ od prijateljice. Nekoliko dana bez njenog društva ne bi trebalo predstavljati problem, a u ovom periodu možete racionalno razmisliti o tome što vas zaista smeta i treba li nešto poduzeti po tom pitanju.
</para>
<heading4>Potraga za pravom perspektivom</heading4>
<para>
Kada razmišljate o problemu, krenite od sebe. Jeste li možda malo nepravedni prema djetetu? U slučaju kada njeno dijete ulazi u konflikte s vašim mališanom probajte razmisliti i o mogućnosti da je ponekad i vaše dijete iniciralo sukob.</para>
<para>Također razmislite o situacijama u kojima se vaša djeca savršeno dobro slažu te krenite od toga. Ponekad problem jednostavno nije u djeci, već u okolini. Tek mali podražaj koji zasmeta djetetu može biti „okidač“ za agresivno i neželjeno ponašanje.</para>
<para>Razmislite i o tome vidi li vaša prijateljica problem u ponašanju i reakcijama svog djeteta. Uz to, pokušajte se staviti u perspektivu vaše prijateljice i upitati se ne vidi li ona možda vaše dijete na jednak takav način. Tek kada ste dobro promislili o onome što vas konkretno „muči“, možete djelovati – naravno, ako zaključite da je zaista potrebno.
</para>
<heading4>Vrijeme za dvoje</heading4>
<para>
Djeca su svakoj majci osjetljiva tema. Iako se možete naći u situaciji da joj prigovorite zbog ponašanja njenog mališana, to ne mora nužno dobro završiti. Veća je vjerojatnost da će vam prigovoriti nego vam zahvaliti na iskrenosti. S druge strane, postoji i mogućnost da vam vrati jednakom mjerom uz prigovore koje ona ima vezano za vaše dijete. U svakom slučaju, jedna od boljih opcija je da barem jednom tjedno odvojite vrijeme za druženje kakvo ste imali prije nego što su djeca došla na svijet. Odlazak u kino ili kava u kvartu dok mališane čuva netko iz obitelji, često može učiniti čuda za vaše prijateljstvo. Razgovor koji ne uključuje svakodnevne obveze i brigu za djecu najbolja je terapija koja s vremenom može i promijeniti vaše razmišljanje o njenom mališanu.
</para>
<heading4>Iskrenost koja nije poželjna</heading4>
<para>
Da je biti iskren s ljudima do kojih nam je stalo nešto što je odlika dobre osobe, govorile su nam još naše mame i bake. Međutim, ovdje je riječ o situaciji u kojoj je to pravilo možda bolje zaobići. Nakon što ste sagledali situaciju, postoji mogućnost da i dalje nećete pronaći „unutarnji“ mir. Dijete vaše prijateljice i dalje će vam se činiti kao mali grubijan koji inicira sukobe i pri tom ćete stavu i ostati.</para>
<para>Stoga, u slučaju da je došlo do točke u kojoj je takvo ponašanje nemoguće prešutjeti, recite prijateljici što vas konkretno muči. Zapamtite da ne okolišate previše, a dobra je taktika i navesti konkretnu situaciju u kojoj vas je ponašanje mališana zasmetalo. Napomenite kako vam je u takvim trenucima jednostavno nemoguće provoditi kvalitetno vrijeme s njom, budući da vam je zaista stalo do vašeg prijateljstva.</para>
<para>Da, istina je da niti najnježniji govor možda neće ublažiti povrijeđenost koju će prijateljica u tom trenutku osjećati. No, budite sigurni kako će svako iskreno prijateljstvo preko ove situacije kad - tad prijeći, a vi ćete pokraj sebe ponovno imati osobu na koju možete uvijek računati.</para>
<para>Osim toga, djeca neće zauvijek biti malena, nestašna i raditi nepodopštine, ali vaše prijateljstvo neka ipak bude zauvijek.</para>

Prijateljicu obožavam i cijenim, ali ne podnosim njezino dijete Iskreno prijateljstvo jedna je od najljepših stvari u životu svakog čovjeka. Upravo pravi prijatelji su osobe na koje se uvijek možemo osloniti, bez straha od toga da će propitivati neke naše odluke i kritizirati nas. Prijateljstva koja traju cijeli život rijetka su, ali ne i nemoguća.
Većina žena sa svojom najboljom prijateljicom sigurno je razgovarala o budućnosti i životu kakav jednog dana priželjkuje. Osobe koje su više „obiteljski“ tip sigurno su razmišljale i o mogućnosti da njihova djeca i klinci nastave „tradiciju“ prijateljevanja te zajedno odrastaju i prolaze kroz život – baš kao što su to učinile i njih dvije.
Međutim, kako je život itekako nepredvidljiv, ponekad ne ide sve onako kako smo si zamislili. Stoga nije nemoguće i naći se u dosta nezahvalnoj situaciji kada jednostavno ne volite dijete vaše prijateljice – koliko god ste si vas dvije dobre.

Prijateljstvo pred izazovom

Iako ste već u nekoliko navrata shvatile kako jednostavno ne funkcionirate u blizini djeteta vaše prijateljice, i dalje se javlja isto pitanje. Kako je moguće da je osoba s kojom se najbolje slažete na ovome svijetu odgojila dijete koje je njena sušta suprotnost?
Prije nego počnete s prigovaranjem koje bi moglo ugroziti vaše prijateljstvo, poželjno je da sami sebi razjasnite neke stvari. Za početak, probajte razmisliti što je dovelo do toga da osjećate animozitet prema mališanu. Radi li se o nekoj konkretnoj situaciji ili pak obrascu ponašanja koji se ponavlja? Ako je potrebno, možete se na neko vrijeme „odmaknuti“ od prijateljice. Nekoliko dana bez njenog društva ne bi trebalo predstavljati problem, a u ovom periodu možete racionalno razmisliti o tome što vas zaista smeta i treba li nešto poduzeti po tom pitanju.

Potraga za pravom perspektivom

Kada razmišljate o problemu, krenite od sebe. Jeste li možda malo nepravedni prema djetetu? U slučaju kada njeno dijete ulazi u konflikte s vašim mališanom probajte razmisliti i o mogućnosti da je ponekad i vaše dijete iniciralo sukob.
Također razmislite o situacijama u kojima se vaša djeca savršeno dobro slažu te krenite od toga. Ponekad problem jednostavno nije u djeci, već u okolini. Tek mali podražaj koji zasmeta djetetu može biti „okidač“ za agresivno i neželjeno ponašanje.
Razmislite i o tome vidi li vaša prijateljica problem u ponašanju i reakcijama svog djeteta. Uz to, pokušajte se staviti u perspektivu vaše prijateljice i upitati se ne vidi li ona možda vaše dijete na jednak takav način. Tek kada ste dobro promislili o onome što vas konkretno „muči“, možete djelovati – naravno, ako zaključite da je zaista potrebno.

Vrijeme za dvoje

Djeca su svakoj majci osjetljiva tema. Iako se možete naći u situaciji da joj prigovorite zbog ponašanja njenog mališana, to ne mora nužno dobro završiti. Veća je vjerojatnost da će vam prigovoriti nego vam zahvaliti na iskrenosti. S druge strane, postoji i mogućnost da vam vrati jednakom mjerom uz prigovore koje ona ima vezano za vaše dijete. U svakom slučaju, jedna od boljih opcija je da barem jednom tjedno odvojite vrijeme za druženje kakvo ste imali prije nego što su djeca došla na svijet. Odlazak u kino ili kava u kvartu dok mališane čuva netko iz obitelji, često može učiniti čuda za vaše prijateljstvo. Razgovor koji ne uključuje svakodnevne obveze i brigu za djecu najbolja je terapija koja s vremenom može i promijeniti vaše razmišljanje o njenom mališanu.

Iskrenost koja nije poželjna

Da je biti iskren s ljudima do kojih nam je stalo nešto što je odlika dobre osobe, govorile su nam još naše mame i bake. Međutim, ovdje je riječ o situaciji u kojoj je to pravilo možda bolje zaobići. Nakon što ste sagledali situaciju, postoji mogućnost da i dalje nećete pronaći „unutarnji“ mir. Dijete vaše prijateljice i dalje će vam se činiti kao mali grubijan koji inicira sukobe i pri tom ćete stavu i ostati.
Stoga, u slučaju da je došlo do točke u kojoj je takvo ponašanje nemoguće prešutjeti, recite prijateljici što vas konkretno muči. Zapamtite da ne okolišate previše, a dobra je taktika i navesti konkretnu situaciju u kojoj vas je ponašanje mališana zasmetalo. Napomenite kako vam je u takvim trenucima jednostavno nemoguće provoditi kvalitetno vrijeme s njom, budući da vam je zaista stalo do vašeg prijateljstva.
Da, istina je da niti najnježniji govor možda neće ublažiti povrijeđenost koju će prijateljica u tom trenutku osjećati. No, budite sigurni kako će svako iskreno prijateljstvo preko ove situacije kad - tad prijeći, a vi ćete pokraj sebe ponovno imati osobu na koju možete uvijek računati.
Osim toga, djeca neće zauvijek biti malena, nestašna i raditi nepodopštine, ali vaše prijateljstvo neka ipak bude zauvijek. Nataša Vuk 

prijateljice-pixabay

Prijateljicu obožavam i cijenim, ali ne podnosim njezino dijete

<para>U organizaciji <ulink url="http://wwwdrustvo-podrska.hr/">Društva za socijalnu podršku</ulink> u Europskom domu organizirana je 1. škola Modernih tehnologija čiji je glavni cilj bio upoznati se s koristima i rizicima korištenja modernih tehnologija te unaprijediti znanja u području korištenja istih za kvalitetniju profesionalnu, ali i osobnu uporabu. U sklopu škole stručnjaci iz različitih područja održali su predavanja na temu ovisnosti o društvenim mrežama, ulozi medija u odgoju i obrazovanju, elektroničkog savjetovanja, sigurnijeg interneta za djecu. Našu pozornost privuklo je predavanje o dječjoj pornografiji na internetu čji su glavni izlagači bili doc. dr. sc. Lucija Vejmelka sa Studijskog centra socijalnog rada, dipl. soc. radnik Katarina Radat, predsjednica Društva za socijalnu podršku i dipl. soc. radnik Goran Brkić iz Ministarstva pravosuđa (Sektor za probaciju).</para>
<para>Danas, Internet više nije samo akademska mreža, već svjetska informatička mreža koja je ušla u mnoge domove širom svijeta. Prema podacima koje su iznijeli spomenuti izlagači, 65 posto kućanstva u Hrvatskoj ima pristup internetu, a preko 90 posto djece i mladih svakodnevno ga koristi. Iako se s potpunom sigurnošću ne može ustanoviti točan broj izvora dječje pornografije na Mreži, nesporno je da ona svakodnevno raste.</para>
<para>Teško je ocijeniti pravu širinu ovog problema, ali pretpostavlja se, prema nekim podatcima da trenutno u svijetu postoji oko 100.000 internet stranica na kojima se nalaze sadržaji koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece. Izvori dječje pornografije nalaze se posvuda, u online zajednicama, različitim forumima i tzv. chat rooms (pričaonicama) u kojima se razmjenjuju podaci, informacije te multimedijalni sadržaji. Širenju ove pošasti pridonose različiti čimbenici, od kojih treba izdvojiti anonimnost korisnika te razvoj i razmjernu dostupnost različitih multimedijalnih tehnika s kojom osobe i bez prevelikog znanja mogu izraditi i distribuirati nezakonite sadržaje.
</para>
<heading4>
 Kazneni zakon i dječja pornografija
</heading4>
<para>Pojam dječje pornografije Republika Hrvatska je preuzela iz Konvencije o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe, koja je ratificirana u Hrvatskom saboru te je po svojoj pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Izraz uk­ljučuje pornografski materijal koji prikazuje:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 </listitem>
 <listitem>
 <para/>
 </listitem>
 <listitem>
 <para/>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
1997. godine Kazneni zakon prvi put je definirao kazneno djelo dječje pornografije u kojem se kazne za počinjeno djelo kreću od jedne do pet godina zatvora. Izmjenom Kaznenog zakona 2010. godine za posjedovanje sadržaja dječje pornografije (snimanje, vrbovanje na snimanje, distribuciju) predviđene su kazne od jedne do osam godina, a za silu, prijetnju ili prijevaru na snimanje od tri do dvanaest godina.</para>
<para>
 Kako počinitelji pronalaze djecu na Internetu?
</para>
<para>Istraživanja su pokazala da su djevojčice pet puta češće žrtve nego dječaci, a zlostavljači su većinom muškarci, i to u većini slučajeva djeci poznate osobe. Odrasli počinitelji upoznaju djecu na različite načine pa tako primjerice, pronalaze njihove osobne podatke u njihovim korisničkim profilima na različitim aplikacijama za razmjenjivanje poruka. Nakon upoznavanja djece na javno dostupnim internet servisima, počinitelji potiču djecu da druženje nastave kroz sredstva komunikacije koje pružaju veću privatnost, odnosno korištenjem aplikacija za izravnu razmjenu elektronske pošte.</para>
<para/>
<para>U slučaju da roditelj posumnja da je dijete žrtva seksualnog zlostavljanja ili ako pronađe bilo kakav trag na računalu (fotografija, video, poruke elektronske pošte), bez odgode treba podijeliti zabrinutost s djetetom i razgovarati s njim o tom problemu. Ako roditelj i nakon razgovora nije zadovoljan objašnjenjem koje je dijete dalo, treba odmah zatražiti dodatna objašnjenja i pomoć odgovarajućih stručnjaka.</para>
<para>Možete obavijestiti policiju na telefon 192, adresu elektroničke pošte policija@mup.hr, ili izravno doći u najbližu policijsku postaju ili policijsku upravu. Prijavu možete proslijediti i državnom odvjetništvu. Njihova osnovna funkcija je kazneni progon počinitelja kaznenih djela, te će vaša prijava najvjerojatnije biti dostavljena policiji, čiji će stručnjaci provesti kriminalističko istraživanje radi utvrđivanja identiteta počinitelja, te o tome obavijestiti državno odvjetništvo. Također se možete obratiti i <ulink url="http://cnzd.org/">Centru za nestalu i zlostavljanju djecu</ulink> te <ulink url="http://www.hrabritelefon.hr/">Hrabrom telefonu </ulink>- pomoć i podrška djeci i roditeljima.</para>
<para>Dosad, jedna od najvećih akcija suzbijanja međunarodnog ringa dječje online-pornografije bila je operacija <emphasis>Cathedral </emphasis>1996. godine u kojoj se otkrilo da je jedan od osumnjičenih bio član tzv. <emphasis>Wonderland kluba</emphasis> u kojem se nalazilo više od 180 osoba iz čitavog svijeta. U postupku je ustanovljeno da je klub imao sve karakteristike organiziranog pedofilskog ringa na čelu s predsjednikom, tajnikom i članovima upravnog odbora, i da su za visoku razinu sigurnosti bili zaduženi informatičari, također članovi kluba. Utvrđeno je da je uvjet za članstvo u klubu, u kojem su bili okupljeni i mnogi intelektualci, profesori, liječnici, informatičari, socijalni radnici, suci i ostali, bio izrada 10.000 sadržaja dječje pornografije (fotografija ili filmova) uvrštenih u katalog pedofilskog ringa.</para>

Stručnjaci upozoravaju: Djeca su svakodnevno izložena potencijalnom zlostavljanju na Internetu! U organizaciji Društva za socijalnu podršku u Europskom domu organizirana je 1. U organizaciji Društva za socijalnu podršku u Europskom domu organizirana je 1. škola Modernih tehnologija čiji je glavni cilj bio upoznati se s koristima i rizicima korištenja modernih tehnologija te unaprijediti znanja u području korištenja istih za kvalitetniju profesionalnu, ali i osobnu uporabu. U sklopu škole stručnjaci iz različitih područja održali su predavanja na temu ovisnosti o društvenim mrežama, ulozi medija u odgoju i obrazovanju, elektroničkog savjetovanja, sigurnijeg interneta za djecu. Našu pozornost privuklo je predavanje o dječjoj pornografiji na internetu čji su glavni izlagači bili doc. dr. sc. Lucija Vejmelka sa Studijskog centra socijalnog rada, dipl. soc. radnik Katarina Radat, predsjednica Društva za socijalnu podršku i dipl. soc. radnik Goran Brkić iz Ministarstva pravosuđa (Sektor za probaciju).
Danas, Internet više nije samo akademska mreža, već svjetska informatička mreža koja je ušla u mnoge domove širom svijeta. Prema podacima koje su iznijeli spomenuti izlagači, 65 posto kućanstva u Hrvatskoj ima pristup internetu, a preko 90 posto djece i mladih svakodnevno ga koristi. Iako se s potpunom sigurnošću ne može ustanoviti točan broj izvora dječje pornografije na Mreži, nesporno je da ona svakodnevno raste.
Teško je ocijeniti pravu širinu ovog problema, ali pretpostavlja se, prema nekim podatcima da trenutno u svijetu postoji oko 100.000 internet stranica na kojima se nalaze sadržaji koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece. Izvori dječje pornografije nalaze se posvuda, u online zajednicama, različitim forumima i tzv. chat rooms (pričaonicama) u kojima se razmjenjuju podaci, informacije te multimedijalni sadržaji. Širenju ove pošasti pridonose različiti čimbenici, od kojih treba izdvojiti anonimnost korisnika te razvoj i razmjernu dostupnost različitih multimedijalnih tehnika s kojom osobe i bez prevelikog znanja mogu izraditi i distribuirati nezakonite sadržaje.


   Kazneni zakon i dječja pornografija

Pojam dječje pornografije Republika Hrvatska je preuzela iz Konvencije o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe, koja je ratificirana u Hrvatskom saboru te je po svojoj pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Izraz  uk­ljučuje pornografski materijal koji prikazuje:

   
      
   
   
      
   
   
      
   


1997. godine Kazneni zakon prvi put je definirao kazneno djelo dječje pornografije u kojem se kazne za počinjeno djelo kreću od jedne do pet godina zatvora. Izmjenom Kaznenog zakona 2010. godine za posjedovanje sadržaja dječje pornografije (snimanje, vrbovanje na snimanje, distribuciju) predviđene su kazne od jedne do osam godina, a za silu, prijetnju ili prijevaru na snimanje od tri do dvanaest godina.

   Kako počinitelji pronalaze djecu na Internetu?

Istraživanja su pokazala da su djevojčice pet puta češće žrtve nego dječaci, a zlostavljači su većinom muškarci, i to u većini slučajeva djeci poznate osobe. Odrasli počinitelji upoznaju djecu na različite načine pa tako primjerice, pronalaze njihove osobne podatke u njihovim korisničkim profilima na različitim aplikacijama za razmjenjivanje poruka. Nakon upoznavanja djece na javno dostupnim internet servisima, počinitelji potiču djecu da druženje nastave kroz sredstva komunikacije koje pružaju veću privatnost, odnosno korištenjem aplikacija za izravnu razmjenu elektronske pošte.

U slučaju da roditelj posumnja da je dijete žrtva seksualnog zlostavljanja ili ako pronađe bilo kakav trag na računalu (fotografija, video, poruke elektronske pošte), bez odgode treba podijeliti zabrinutost s djetetom i razgovarati s njim o tom problemu. Ako roditelj i nakon razgovora nije zadovoljan objašnjenjem koje je dijete dalo, treba odmah zatražiti dodatna objašnjenja i pomoć odgovarajućih stručnjaka.
Možete obavijestiti policiju na telefon 192, adresu elektroničke pošte policija@mup.hr, ili izravno doći u najbližu policijsku postaju ili policijsku upravu. Prijavu možete proslijediti i državnom odvjetništvu. Njihova osnovna funkcija je kazneni progon počinitelja kaznenih djela, te će vaša prijava najvjerojatnije biti dostavljena policiji, čiji će stručnjaci provesti kriminalističko istraživanje radi utvrđivanja identiteta počinitelja, te o tome obavijestiti državno odvjetništvo. Također se možete obratiti i Centru za nestalu i zlostavljanju djecu te Hrabrom telefonu - pomoć i podrška djeci i roditeljima.
Dosad, jedna od najvećih akcija suzbijanja međunarodnog ringa dječje online-pornografije bila je operacija Cathedral 1996. godine u kojoj se otkrilo da je jedan od osumnjičenih bio član tzv. Wonderland kluba u kojem se nalazilo više od 180 osoba iz čitavog svijeta. U postupku je ustanovljeno da je klub imao sve karakteristike organiziranog pedofilskog ringa na čelu s predsjednikom, tajnikom i članovima upravnog odbora, i da su za visoku razinu sigurnosti bili zaduženi informatičari, također članovi kluba. Utvrđeno je da je uvjet za članstvo u klubu, u kojem su bili okupljeni i mnogi intelektualci, profesori, liječnici, informatičari, socijalni radnici, suci i ostali, bio izrada 10.000 sadržaja dječje pornografije (fotografija ili filmova) uvrštenih u katalog pedofilskog ringa. Petra Majetić 

djeca_kompjuter

Stručnjaci upozoravaju: Djeca su svakodnevno izložena potencijalnom zlostavljanju na Internetu!

<para>No, današnje vrijeme ubrzanog razvoja i tehnologije, pred djecu stavlja sve više izazova Tako je potrebno i pomno razmisliti i odabrati u kojem će se smjeru kretati njihovo obrazovanje i koja su zanimanja tražena. S obzirom da državne institucije to ne prate, niti imaju strategiju, niti usklađuju upisne kvote sa stvarnim potrebama tržišta rada, a obrazovni sustav ih nikako ne priprema na svijet rada koji se mijenja brže nego ikada, čini se kako roditelji moraju sami preuzeti usmjeravanje djece kad su poslovi budućnosti u pitanju.</para>
<para>Velik broj poslova koji su prije tek desetak godina doživjeli ekspanziju, već sutra možda – neće postojati. Stručnjaci s područja ekonomije, financija i tehnološkog razvoja posljednjih nekoliko godina udružili su snage kako bi sastavili popis poslova koji bi se mogli okarakterizirati kao „zanimanja budućnosti“. I dok je za neke grane već bilo jasno kako će se sve više širiti, tu su i neka zanimanja koja još niti ne postoje, no već sada je potrebno dječje obrazovanje usmjeravati upravo u tom pravcu.
</para>
<heading4>Zanimanja koja neće nestati</heading4>
<para>
U moru karijera koja uključuju modernu tehnologiju, još uvijek se može naći poneko koje je već dulji niz godina dobro poznato, ali za koje se sa sigurnošću može reći kako nikad neće zastarjeti. Za početak, tu su radna mjesta vezana za obrazovanje, što se svakako odnosi na učitelje/učiteljice. Pogotovo u nižim razredima osnovnih škola. Iako se obrazovni sustav konstantno mijenja, zaista je teško da će se mijenjati i njegovo funkcioniranje u prvim godinama školovanja mališana. Tehnologija će olakšavati prezentaciju sadržaja učenicima, ali još dugo će nam trebati učiteljice i učitelji da djecu usmjeravaju kroz učenje i odgajaju ih.</para>
<para>Još jedna grana posebno je atraktivna, ali i nezamjenjiva. Riječ je o zdravstvu, a tu spadaju svi – od medicinskih sestara do specijaliziranih liječnika. Od poslova za koje je potrebno visoko obrazovanje tu su još ekonomski analitičari te stručnjaci iz područja prehrane, poput nutricionista za kojima je potražnja posljednjih nekoliko godina sve veća.</para>
<para>Od poslova za koje nije potrebno sveučilišno obrazovanje, kao iznimno tražena navode se zanimanja kao što su električari, vodoinstalateri i radnici na gradilištima. Koliko god tehnologija napredovala, u idućim godinama nije realno za očekivati kako će navedena zanimanja jednostavno izumrijeti.
</para>
<heading4>Nove tehnologije i nova radna mjesta</heading4>
<para>
Posljednjih dvadesetak godina svjedočimo ekspanziji inovacija u svijetu tehnologije. Pametni telefoni i prijenosna računala koja su nekad bili gotovo nezamislivi, sada su dio svakodnevnice. Djeca su od malih nogu navikla služiti se računalom te komunicirati putem mobilnih uređaja. I dok se često vode debate koja je dob primjerena za kupnju računala ili mobitela mališanu, jedna se činjenica ne može poreći – moderne tehnologije ušle su u svaku poru današnjeg društva i tu će i ostati.
</para>
<para>Razvoj tehnologije je, osim povezanosti cijelog svijeta, za posljedicu imao i otvaranje novih radnih mjesta. Kompjutorski stručnjaci utrli su put sasvim novoj grani poslova za koju je iz dana u dan sve veća potražnja. Izrada aplikacija, programiranje i digitalni marketing samo su neki od polja čiji stručnjaci posljednjih godina imaju pune ruke posla. Rješavanje „problema“ na području računarstva nikad nije bilo unosnije, a uz malo kreativnosti i znanja moguće je razviti aplikacije koje će danas u veoma kratkom roku naći put do velikog broja ljudi diljem svijeta.</para>
<para>Ove moderne tehnološke grane povukle su za sobom još jednu grupu zanimanja koja spadaju u takozvanu kreativnu industriju. Radi se o grafičarima, dizajnerima, ilustratorima, fotografima, copywriterima, producentima i umjetnicima svih vrsta koji sudjeluju u izradi vizualnih proizvoda i u svim poslovima vezanim za vizualnu komunikaciju.
</para>
<heading4>Radna mjesta u nastanku</heading4>
<para>
Istraživanja provedena na području zapošljavanja pokazala su kako se u idućih dvadesetak godina očekuje otvaranje radnih mjesta koja do sada nisu niti postojala. Vezana su uglavnom za područja robotike, a kao posebno atraktivno zanimanje spominje se – reciklaža, točnije dizajn predmeta iz otpada. Za ovo zanimanje ističe se kako će biti i prijeko potrebno, s obzirom na količinu otpada na Zemlji, kao i klimatske promjene koje se zbog njega ubrzano događaju.</para>
<para>Iako za ta i slična zanimanja za sada ne postoji formalno obrazovanje, stručnjaci tvrde kako je moguće već sada implementirati neke njihove segmente u obrazovanje, kako bi djecu pripremili na njihovu pojavu u budućnosti.
</para>
<heading4>Obrazovanje koje ne prati trendove</heading4>
<para>
I dok se kao primjer kvalitetnog obrazovanja već godinama pri samom vrhu nalaze skandinavske zemlje, čini se kako Hrvatska i dalje „kaska“ na ovom polju. Tehnologija svakog dana sve više napreduje, što se ne može reći i za sustav obrazovanja u Lijepoj našoj. Na području osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja tek je posljednjih nekoliko godina vidljiv napredak koji uključuje uvođenje informatike kao obaveznog predmeta u kurikulumu. No, to povlači i još jedan problem koji se tiče informatičke opremljenosti. Ruralna područja i dalje su često zakinuta u odnosu na veće gradove. Škole u gradovima nerijetko su mnogo bolje opremljene za rad na računalima.</para>
<para>Što se visokog obrazovanja tiče, pozitivan pomak niti tu nije u potpunosti ostvaren. Ne uzimajući u obzir fakultete specijalizirane za nove tehnologije, ostatak rijetko svojim studentima nudi kolegije vezane za nove tehnologije. Stručnjaci diljem svijeta ističu kako bi za bilo koje zanimanje ovo trebao biti standard, prvenstveno zato što se tehnologija danas uspjela implementirati u gotovo sva radna mjesta.
</para>
<heading4>Usmjeravanje mališana</heading4>
<para>
Iako obrazovni sustav u Hrvatskoj možda nema sve uvjete za stvaranje stručnjaka iz područja poslova budućnosti, to ne znači da roditelji svojim odgojnim metodama mališana ne mogu pripremiti na iste. Za koje god zanimanje da se jednog dana odluče, i dalje će im trebati neke od osnovnih vještina.
</para>
<para>Za početak, usadite mališanu želju za učenjem novih stvari i svakodnevno potičite njegovu znatiželju. Naučite ga i kvalitetnom komuniciranju s ljudima u njegovoj sredini. Dijete koje je od malih nogu naučeno na pristojnost i lijepo obraćanje drugima, taj obrazac će gotovo sigurno „preslikati“ i na razgovoru za posao jednog dana. Otvorenost za nova iskustva isto je veliki plus, te će upravo ova osobina potaknuti istraživanja i na poslovnom planu.</para>
<para>Zapamtite, koliko god novi poslovi i tehnologija „uzeli maha“ tijekom idućih godina, jedna se stvar nikada neće promijeniti, a to su upravo socijalne vještine. Tko god uspješno ovlada njima, zasigurno će imati i više prilika u budućem obrazovanju i na poslovnom planu.</para>

Zanimanja budućnosti: Kojim će se poslovima baviti današnja djeca? Nekada je za siguran posao bilo dovoljno završiti dobru školu, a fakultet je svakako bio dodatna prednost. No, današnje vrijeme ubrzanog razvoja i tehnologije, pred djecu stavlja sve više izazova. No, današnje vrijeme ubrzanog razvoja i tehnologije, pred djecu stavlja sve više izazova Tako je potrebno i pomno razmisliti i odabrati u kojem će se smjeru kretati njihovo obrazovanje i koja su zanimanja tražena. S obzirom da državne institucije to ne prate, niti imaju strategiju, niti usklađuju upisne kvote sa stvarnim potrebama tržišta rada, a obrazovni sustav ih nikako ne priprema na svijet rada koji se mijenja brže nego ikada, čini se kako roditelji moraju sami preuzeti usmjeravanje djece kad su poslovi budućnosti u pitanju.
Velik broj poslova koji su prije tek desetak godina doživjeli ekspanziju, već sutra možda – neće postojati. Stručnjaci s područja ekonomije, financija i tehnološkog razvoja posljednjih nekoliko godina udružili su snage kako bi sastavili popis poslova koji bi se mogli okarakterizirati kao „zanimanja budućnosti“. I dok je za neke grane već bilo jasno kako će se sve više širiti, tu su i neka zanimanja koja još niti ne postoje, no već sada je potrebno dječje obrazovanje usmjeravati upravo u tom pravcu.

Zanimanja koja neće nestati

U moru karijera koja uključuju modernu tehnologiju, još uvijek se može naći poneko koje je već dulji niz godina dobro poznato, ali za koje se sa sigurnošću može reći kako nikad neće zastarjeti. Za početak, tu su radna mjesta vezana za obrazovanje, što se svakako odnosi na učitelje/učiteljice. Pogotovo u nižim razredima osnovnih škola. Iako se obrazovni sustav konstantno mijenja, zaista je teško da će se mijenjati i njegovo funkcioniranje u prvim godinama školovanja mališana. Tehnologija će olakšavati prezentaciju sadržaja učenicima, ali još dugo će nam trebati učiteljice i učitelji da djecu usmjeravaju kroz učenje i odgajaju ih.
Još jedna grana posebno je atraktivna, ali i nezamjenjiva. Riječ je o zdravstvu, a tu spadaju svi – od medicinskih sestara do specijaliziranih liječnika. Od poslova za koje je potrebno visoko obrazovanje tu su još ekonomski analitičari te stručnjaci iz područja prehrane, poput nutricionista za kojima je potražnja posljednjih nekoliko godina sve veća.
Od poslova za koje nije potrebno sveučilišno obrazovanje, kao iznimno tražena navode se zanimanja kao što su električari, vodoinstalateri i radnici na gradilištima. Koliko god tehnologija napredovala, u idućim godinama nije realno za očekivati kako će navedena zanimanja jednostavno izumrijeti.

Nove tehnologije i nova radna mjesta

Posljednjih dvadesetak godina svjedočimo ekspanziji inovacija u svijetu tehnologije. Pametni telefoni i prijenosna računala koja su nekad bili gotovo nezamislivi, sada su dio svakodnevnice. Djeca su od malih nogu navikla služiti se računalom te komunicirati putem mobilnih uređaja. I dok se često vode debate koja je dob primjerena za kupnju računala ili mobitela mališanu, jedna se činjenica ne može poreći – moderne tehnologije ušle su u svaku poru današnjeg društva i tu će i ostati.

Razvoj tehnologije je, osim povezanosti cijelog svijeta, za posljedicu imao i otvaranje novih radnih mjesta. Kompjutorski stručnjaci utrli su put sasvim novoj grani poslova za koju je iz dana u dan sve veća potražnja. Izrada aplikacija, programiranje i digitalni marketing samo su neki od polja čiji stručnjaci posljednjih godina imaju pune ruke posla. Rješavanje „problema“ na području računarstva nikad nije bilo unosnije, a uz malo kreativnosti i znanja moguće je razviti aplikacije koje će danas u veoma kratkom roku naći put do velikog broja ljudi diljem svijeta.
Ove moderne tehnološke grane povukle su za sobom još jednu grupu zanimanja koja spadaju u takozvanu kreativnu industriju. Radi se o grafičarima, dizajnerima, ilustratorima, fotografima, copywriterima, producentima i umjetnicima svih vrsta koji sudjeluju u izradi vizualnih proizvoda i u svim poslovima vezanim za vizualnu komunikaciju.

Radna mjesta u nastanku

Istraživanja provedena na području zapošljavanja pokazala su kako se u idućih dvadesetak godina očekuje otvaranje radnih mjesta koja do sada nisu niti postojala. Vezana su uglavnom za područja robotike, a kao posebno atraktivno zanimanje spominje se – reciklaža, točnije dizajn predmeta iz otpada. Za ovo zanimanje ističe se kako će biti i prijeko potrebno, s obzirom na količinu otpada na Zemlji, kao i klimatske promjene koje se zbog njega ubrzano događaju.
Iako za ta i slična zanimanja za sada ne postoji formalno obrazovanje, stručnjaci tvrde kako je moguće već sada implementirati neke njihove segmente u obrazovanje, kako bi djecu pripremili na njihovu pojavu u budućnosti.

Obrazovanje koje ne prati trendove

I dok se kao primjer kvalitetnog obrazovanja već godinama pri samom vrhu nalaze skandinavske zemlje, čini se kako Hrvatska i dalje „kaska“ na ovom polju. Tehnologija svakog dana sve više napreduje, što se ne može reći i za sustav obrazovanja u Lijepoj našoj. Na području osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja tek je posljednjih nekoliko godina vidljiv napredak koji uključuje uvođenje informatike kao obaveznog predmeta u kurikulumu. No, to povlači i još jedan problem koji se tiče informatičke opremljenosti. Ruralna područja i dalje su često zakinuta u odnosu na veće gradove. Škole u gradovima nerijetko su mnogo bolje opremljene za rad na računalima.
Što se visokog obrazovanja tiče, pozitivan pomak niti tu nije u potpunosti ostvaren. Ne uzimajući u obzir fakultete specijalizirane za nove tehnologije, ostatak rijetko svojim studentima nudi kolegije vezane za nove tehnologije. Stručnjaci diljem svijeta ističu kako bi za bilo koje zanimanje ovo trebao biti standard, prvenstveno zato što se tehnologija danas uspjela implementirati u gotovo sva radna mjesta.

Usmjeravanje mališana

Iako obrazovni sustav u Hrvatskoj možda nema sve uvjete za stvaranje stručnjaka iz područja poslova budućnosti, to ne znači da roditelji svojim odgojnim metodama mališana ne mogu pripremiti na iste. Za koje god zanimanje da se jednog dana odluče, i dalje će im trebati neke od osnovnih vještina.

Za početak, usadite mališanu želju za učenjem novih stvari i svakodnevno potičite njegovu znatiželju. Naučite ga i kvalitetnom komuniciranju s ljudima u njegovoj sredini. Dijete koje je od malih nogu naučeno na pristojnost i lijepo obraćanje drugima, taj obrazac će gotovo sigurno „preslikati“ i na razgovoru za posao jednog dana. Otvorenost za nova iskustva isto je veliki plus, te će upravo ova osobina potaknuti istraživanja i na poslovnom planu.
Zapamtite, koliko god novi poslovi i tehnologija „uzeli maha“ tijekom idućih godina, jedna se stvar nikada neće promijeniti, a to su upravo socijalne vještine. Tko god uspješno ovlada njima, zasigurno će imati i više prilika u budućem obrazovanju i na poslovnom planu. Nataša Vuk 

dijete-zanimanja_pixabay

Zanimanja budućnosti: Kojim će se poslovima baviti današnja djeca?

<para>Ponekad nam izleti ono što djeca ne bi trebala čuti, na primjer psovke, komentari na račun osoba koje djeca poznaju, kritike i slično. S obzirom da su djeca male spužvice koje sve upijaju, ne samo riječi koje čuju, već i ponašanje, stavove, vrijednosti i emocije svojih roditelja, kod doista važnih stvari ipak bi trebali pripaziti što "pretačemo" u dijete.</para>
<para>
 Djevojčicama su majke uzori i ogledalo u svijet koji ih okružuje, ali i u onaj unutarnji svijet koji svaka osoba gradi tijekom cijelog života. Promatrajući prvu i najvažniju žensku osobu u svom životu, svog ženskog idola, djevojčice će kroz odrastanje stvarati sliku o sebi kao individui, ženi te o svom položaju u društvu i okolini. Primat će vrlo suptilne poruke na temelju kojih će graditi vlastitu osobnost, samopouzdanje, sliku o sebi i društvu. Na temelju onog što je nauči mama (i tata, odnosno svi koji sudjeluju u odgoju), formirat će se u zadovoljnu, samopouzdanu i sposobnu osobu.</para>
<para>Da se ne bi dogodilo suprotno, odnosno da ne bi odgojem i vlastitim primjerom svoju kćerku formirali u nesigurnu, ovisnu i vječno nezadovoljnu odraslu osobu, za početak možete pripaziti i izbjegavati izjave kojima nesvjesno negativno utječete na svoju djevojčicu.
</para>
<para> 
</para>
<heading4>1. Debela sam / Moram na dijetu / Od sutra ne jedem ništa / Mrzim ovo salo na trbuhu / Odvratno sam se udebljala / Susjeda je grozno debela / Ova hrana deblja / Na ovoj fotografiji izgledam užasno / Nemam što odjenuti jer sam debela / Ništa mi ne stoji dobro...</heading4>
<para>
Djevojčice su dovoljno bombardirane standardima ljepote koje nameću mediji, a da bi iste poruke dobivale i od majke. Mediji im govore da trebaju biti lijepe, mršave i našminkane ako žele da ih drugi vole. Ako im to isto počne govoriti i majka, a gore spomenutim izjava govori im upravo to, na curice se stavlja ogroman teret koji može imati nekoliko negativnih posljedica.</para>
<para>Djevojčica će zaključiti sljedeće:
- ne mogu biti zadovoljna sobom ako ne izgledam savršeno
- najvažnije mi je da drugi ljudi kažu da sam lijepa
- izgledati mogu savršeno ako ne jedem ili u potpunosti izbjegavam neku hranu
- ljudi koji su debeli nisu lijepi i ne zavrjeđuju moju pažnju
- u redu se rugati ljudima zbog njihova izgleda</para>
<para>Ukratko, naglasak će stavljati na ono izvanjsko, na izgled i iz toga će crpiti samopouzdanje i snagu. To je loše, jer će to samopouzdanje i snaga počivati na vrlo nesigurnim i labavim temeljima, odnosno na mišljenju i ocjenama drugih ljudi. Nadalje, curica će stvoriti nezdravi odnos prema hrani i hranjenju. Gladovanje i izbjegavanje određenih grupa hrane može dovesti do poremećaja u prehrani i nezdravog rasta i razvoja te psihoemocionalnih poteškoća. I na kraju, kako će strogo procjenjivati, kritizirati i kažnjavati sebe, tako će se odnositi i prema drugim ljudima, ocjenjujući ih površno i nepravedno samo na temelju njihovog izgleda. Takvo negativno ponašanje djevojčici može raditi velike poteškoće u socijalizaciji i stvaranju trajnih i kvalitetnih prijateljskih i partnerskih odnosa.</para>
<para> 
</para>
<heading4>2. Tvoj tata je nesposoban / Da sam samo znala kakav si, ne bih se nikad udala za tebe / Muškarci su glupi / Muškarcima se ne može vjerovati</heading4>
<para>
Općenite i stereotipne izjave na relaciji žene-muškarci stvaraju crno-bijelu sliku o spolovima. Negativnim izjavama o muškarcima, a posebno o suprugu/tati, kritizira se njegova osobnost, on kao osoba i ličnost. Konflikti sa suprugom su normalni i dijete će kroz odrastanje svjedočiti nekim svađama i nezadovoljstvima roditelja, no treba imati na umu da se pritom ne bi smjelo kritizirati muškarčevu osobnost niti stereotipno lijepiti etikete na čitav muški rod. Ako se upućuje kritika, ona bi trebala biti na razini suprugova ponašanja. Izjava <emphasis>"Tvoj tata je nesposoban, lijen, niškoristi..."</emphasis>, djevojčici govori da on ne valja kao osoba. Umjesto toga, kritika bi se trebala odnositi na njegovo ponašanje i konkretnu situaciju, primjerice, <emphasis>"Ljutita sam jer si opet zaboravio kupiti prašak za veš. Znaš da već imamo hrpu toga za oprati"</emphasis>.</para>
<para>Na ovaj način djevojčicu učimo dvije važne životne lekcije koje će joj pomoći kasnije u životu u njezinom partnerskom odnosu i bilo kojem drugom odnosu. Prva je zdravo razrješavanje konflikata u kojem se smijemo požaliti na nečije konkretno ponašanje (zaboravio si, rekao si, učinio si) i u vezi toga izraziti svoje osjećaje (tužna sam, razočarana, ljuta). A druga je da ljude ne možemo svrstati u dvije ladice: mi žene, vi muškarci, žene su sposobne, muškarci su nesposobni, žene su mudre, muškarci su glupi, žene su vrijedne, muškarci su lijeni. Svi smo mi pomalo sve i ako u djevojčicu ugradimo negativna i ograničavajuća uvjerenja, kasnije bi mogla imati problema u odustajanju od tih uvjerenja.</para>
<para> 
</para>
<heading4>3. Ja ne znam ovo popraviti / To nije posao za ženu / Muškarci su u tome bolji / Zašto bi ja to radila, to je posao za muškarca / Zbog čega imam muža da bi ja to trebala raditi</heading4>
<para>
Ponekad žene izbjegavaju praktične jednostavne zadatke kao što su mijenjanje žarulje, vožnja auta na pranje, pričvršćivanje nekog šarafića, preslagivanje namještaja, odvoz nekog aparata na popravak, zvanje majstora da dođe nešto napraviti u domu i slično, ne zato što to ne bi znale i mogle, već zbog stereotipa da su to muški poslovi. Naravno da će u kućanstvu postojati poslovi koje žena neće znati napraviti isključivo zato jer se nikad s time nije susrela i trebat će pomoć supruga ili majstora da nauči, ali stav "ja to ne mogu ili ne želim jer sam žena", kćerki odašilje poruku da postoje stvari koja ona neće moći sama te će ovisiti o drugima. Umjesto da se djevojčicu kroz odgoj uči "možeš učiniti sve što poželiš, samo uči, trudi se, isprobavaj, posveti se nečemu i uspjet ćeš", na ovaj način je stavljamo u okvir, u ladicu "nisi sposobna za mnogo toga, niti bi se trebala uopće truditi svladati nove vještine i znanja, jer ti si ipak žensko".</para>
<para>Fiziološke razlike između muškaraca i žena nepobitna su činjenica. Muškarci su fizički snažniji i lakše će podići vreću tešku 50 kg, ali to ne znači da žena to isto ne može učiniti. Čak i ako ne može ovog trenutka, odustajanje pod izlikom "ja sam žena" možda nije najbolji put. Puno bolji primjer bio bi "da, ova vreća je jako teška, ali idem ju barem pokušati odnijeti sama". Uvijek možemo pokušati, truditi se oko bilo čega u životu. Na taj način kroz odgoj gradimo samopouzdanje, učimo djevojčicu da raste kao osoba, brusi vještine, živi na način na razvija sve svoje potencijale.</para>
<para> 
</para>
<heading4>4. Jesi čula, ona je dobila otkaz / Susjeda ima ljubavnika / Jučer sam ju vidjela s nekim muškarcem / Ona ti ima psihičkih problema, znam ja</heading4>
<para>
Svi gore navedeni primjeri odnose se na ogovaranje, odnosno tračanje. Na neki način radi se o pričanju priča i ta potreba stara je koliko i ljudski rod. Ljudi su si oduvijek pričali priče. Ponekad su one bile o prirodi, svemiru i svijetu, ponekad o drugim ljudima, ponekad izmišljene ili su govorile o nekim prošlim vremenima. Da nije bilo priča, ne bi se generacijama prenosilo mudrosti i znanje.</para>
<para>No kada su te priče negativne, s ciljem da se nekog ocrni, povrijedi, umanji, društveno izolira i slično, one postaju toksični mulj i blato koje se širi i truje odnose među ljudima.
</para>
<para>Ako majka pred svojom djevojčicom ogovara druge žene i muškarce, taj oblik druženja i socijalizacije prije ili kasnije preuzet će i njezina kćerka. Postat će zajedljiva, osuđivati, prosuđivati, uživati u tuđim nesrećama. U ekstremnom slučaju počet će preuveličavati istinu, namjerno ju iskrivljavati, pa čak i lagati o drugim ljudima. Tračerice nisu nikada omiljene u društvu, jer im se pristupa s velikim oprezom. S takvim osobama vrlo je teško izgraditi iskreni i duboki odnos, jer konstantno postoji strah da ću i ja kad tad doći na tapetu. Zato su tračerice u pravilu vrlo usamljene i nepoželjne osobe.</para>
<para>Svrha ogovaranja je staviti sebe iznad druge osobe, ali bez pokrića. Tračerice pronalaze snagu u nevolji drugoga, umjesto da ju traže u samima sebi. U svojim postignućima, sposobnostima i životnim iskustvima.</para>
<para>Ako već volite pričati o drugima, potrudite se da to budu samo dobre i pozitivne priče. Pričajte samo lijepe stvari o drugima i time ćete u svoju djevojčicu kroz odgoj usaditi pozitivne i tople vrijednosti. Veselite se s drugima i vaš će život, kao i život vaše kćerke, biti veseo, a srce puno snage i energije stvorene na zdrav način.</para>
<para> </para>

Odgoj djevojčica: Izjave koje mame ne bi trebale izgovarati pred kćerkama U užurbanoj svakodnevici teško je paziti na baš svaku riječ koju izgovaramo pred djecom i razmišljati da je sve što radimo zapravo odgoj. Ponekad nam izleti ono što djeca ne bi trebala čuti, na primjer psovke, komentari na račun osoba koje djeca poznaju, kritike i slično. S obzirom da su djeca male spužvice koje sve upijaju, ne samo riječi koje čuju, već i ponašanje, stavove, vrijednosti i emocije svojih roditelja, kod doista važnih stvari ipak bi trebali pripaziti što "pretačemo" u dijete.

   Djevojčicama su majke uzori i ogledalo u svijet koji ih okružuje, ali i u onaj unutarnji svijet koji svaka osoba gradi tijekom cijelog života. Promatrajući prvu i najvažniju žensku osobu u svom životu, svog ženskog idola, djevojčice će kroz odrastanje stvarati sliku o sebi kao individui, ženi te o svom položaju u društvu i okolini. Primat će vrlo suptilne poruke na temelju kojih će graditi vlastitu osobnost, samopouzdanje, sliku o sebi i društvu. Na temelju onog što je nauči mama (i tata, odnosno svi koji sudjeluju u odgoju), formirat će se u zadovoljnu, samopouzdanu i sposobnu osobu.
Da se ne bi dogodilo suprotno, odnosno da ne bi odgojem i vlastitim primjerom svoju kćerku formirali u nesigurnu, ovisnu i vječno nezadovoljnu odraslu osobu, za početak možete pripaziti i izbjegavati izjave kojima nesvjesno negativno utječete na svoju djevojčicu.

 

1. Debela sam / Moram na dijetu / Od sutra ne jedem ništa / Mrzim ovo salo na trbuhu / Odvratno sam se udebljala / Susjeda je grozno debela / Ova hrana deblja / Na ovoj fotografiji izgledam užasno / Nemam što odjenuti jer sam debela / Ništa mi ne stoji dobro...

Djevojčice su dovoljno bombardirane standardima ljepote koje nameću mediji, a da bi iste poruke dobivale i od majke. Mediji im govore da trebaju biti lijepe, mršave i našminkane ako žele da ih drugi vole. Ako im to isto počne govoriti i majka, a gore spomenutim izjava govori im upravo to, na curice se stavlja ogroman teret koji može imati nekoliko negativnih posljedica.
Djevojčica će zaključiti sljedeće:
- ne mogu biti zadovoljna sobom ako ne izgledam savršeno
- najvažnije mi je da drugi ljudi kažu da sam lijepa
- izgledati mogu savršeno ako ne jedem ili u potpunosti izbjegavam neku hranu
- ljudi koji su debeli nisu lijepi i ne zavrjeđuju moju pažnju
- u redu se rugati ljudima zbog njihova izgleda
Ukratko, naglasak će stavljati na ono izvanjsko, na izgled i iz toga će crpiti samopouzdanje i snagu. To je loše, jer će to samopouzdanje i snaga počivati na vrlo nesigurnim i labavim temeljima, odnosno na mišljenju i ocjenama drugih ljudi. Nadalje, curica će stvoriti nezdravi odnos prema hrani i hranjenju. Gladovanje i izbjegavanje određenih grupa hrane može dovesti do poremećaja u prehrani i nezdravog rasta i razvoja te psihoemocionalnih poteškoća. I na kraju, kako će strogo procjenjivati, kritizirati i kažnjavati sebe, tako će se odnositi i prema drugim ljudima, ocjenjujući ih površno i nepravedno samo na temelju njihovog izgleda. Takvo negativno ponašanje djevojčici može raditi velike poteškoće u socijalizaciji i stvaranju trajnih i kvalitetnih prijateljskih i partnerskih odnosa.
 

2. Tvoj tata je nesposoban / Da sam samo znala kakav si, ne bih se nikad udala za tebe / Muškarci su glupi / Muškarcima se ne može vjerovati

Općenite i stereotipne izjave na relaciji žene-muškarci stvaraju crno-bijelu sliku o spolovima. Negativnim izjavama o muškarcima, a posebno o suprugu/tati, kritizira se njegova osobnost, on kao osoba i ličnost. Konflikti sa suprugom su normalni i dijete će kroz odrastanje svjedočiti nekim svađama i nezadovoljstvima roditelja, no treba imati na umu da se pritom ne bi smjelo kritizirati muškarčevu osobnost niti stereotipno lijepiti etikete na čitav muški rod. Ako se upućuje kritika, ona bi trebala biti na razini suprugova ponašanja. Izjava "Tvoj tata je nesposoban, lijen, niškoristi...", djevojčici govori da on ne valja kao osoba. Umjesto toga, kritika bi se trebala odnositi na njegovo ponašanje i konkretnu situaciju, primjerice, "Ljutita sam jer si opet zaboravio kupiti prašak za veš. Znaš da već imamo hrpu toga za oprati".
Na ovaj način djevojčicu učimo dvije važne životne lekcije koje će joj pomoći kasnije u životu u njezinom partnerskom odnosu i bilo kojem drugom odnosu. Prva je zdravo razrješavanje konflikata u kojem se smijemo požaliti na nečije konkretno ponašanje (zaboravio si, rekao si, učinio si) i u vezi toga izraziti svoje osjećaje (tužna sam, razočarana, ljuta). A druga je da ljude ne možemo svrstati u dvije ladice: mi žene, vi muškarci, žene su sposobne, muškarci su nesposobni, žene su mudre, muškarci su glupi, žene su vrijedne, muškarci su lijeni. Svi smo mi pomalo sve i ako u djevojčicu ugradimo negativna i ograničavajuća uvjerenja, kasnije bi mogla imati problema u odustajanju od tih uvjerenja.
 

3. Ja ne znam ovo popraviti / To nije posao za ženu / Muškarci su u tome bolji / Zašto bi ja to radila, to je posao za muškarca / Zbog čega imam muža da bi ja to trebala raditi

Ponekad žene izbjegavaju praktične jednostavne zadatke kao što su mijenjanje žarulje, vožnja auta na pranje, pričvršćivanje nekog šarafića, preslagivanje namještaja, odvoz nekog aparata na popravak, zvanje majstora da dođe nešto napraviti u domu i slično, ne zato što to ne bi znale i mogle, već zbog stereotipa da su to muški poslovi. Naravno da će u kućanstvu postojati poslovi koje žena neće znati napraviti isključivo zato jer se nikad s time nije susrela i trebat će pomoć supruga ili majstora da nauči, ali stav "ja to ne mogu ili ne želim jer sam žena", kćerki odašilje poruku da postoje stvari koja ona neće moći sama te će ovisiti o drugima. Umjesto da se djevojčicu kroz odgoj uči "možeš učiniti sve što poželiš, samo uči, trudi se, isprobavaj, posveti se nečemu i uspjet ćeš", na ovaj način je stavljamo u okvir, u ladicu "nisi sposobna za mnogo toga, niti bi se trebala uopće truditi svladati nove vještine i znanja, jer ti si ipak žensko".
Fiziološke razlike između muškaraca i žena nepobitna su činjenica. Muškarci su fizički snažniji i lakše će podići vreću tešku 50 kg, ali to ne znači da žena to isto ne može učiniti. Čak i ako ne može ovog trenutka, odustajanje pod izlikom "ja sam žena" možda nije najbolji put. Puno bolji primjer bio bi "da, ova vreća je jako teška, ali idem ju barem pokušati odnijeti sama". Uvijek možemo pokušati, truditi se oko bilo čega u životu. Na taj način kroz odgoj gradimo samopouzdanje, učimo djevojčicu da raste kao osoba, brusi vještine, živi na način na razvija sve svoje potencijale.
 

4. Jesi čula, ona je dobila otkaz / Susjeda ima ljubavnika / Jučer sam ju vidjela s nekim muškarcem / Ona ti ima psihičkih problema, znam ja

Svi gore navedeni primjeri odnose se na ogovaranje, odnosno tračanje. Na neki način radi se o pričanju priča i ta potreba stara je koliko i ljudski rod. Ljudi su si oduvijek pričali priče. Ponekad su one bile o prirodi, svemiru i svijetu, ponekad o drugim ljudima, ponekad izmišljene ili su govorile o nekim prošlim vremenima. Da nije bilo priča, ne bi se generacijama prenosilo mudrosti i znanje.
No kada su te priče negativne, s ciljem da se nekog ocrni, povrijedi, umanji, društveno izolira i slično, one postaju toksični mulj i blato koje se širi i truje odnose među ljudima.

Ako majka pred svojom djevojčicom ogovara druge žene i muškarce, taj oblik druženja i socijalizacije prije ili kasnije preuzet će i njezina kćerka. Postat će zajedljiva, osuđivati, prosuđivati, uživati u tuđim nesrećama. U ekstremnom slučaju počet će preuveličavati istinu, namjerno ju iskrivljavati, pa čak i lagati o drugim ljudima. Tračerice nisu nikada omiljene u društvu, jer im se pristupa s velikim oprezom. S takvim osobama vrlo je teško izgraditi iskreni i duboki odnos, jer konstantno postoji strah da ću i ja kad tad doći na tapetu. Zato su tračerice u pravilu vrlo usamljene i nepoželjne osobe.
Svrha ogovaranja je staviti sebe iznad druge osobe, ali bez pokrića. Tračerice pronalaze snagu u nevolji drugoga, umjesto da ju traže u samima sebi. U svojim postignućima, sposobnostima i životnim iskustvima.
Ako već volite pričati o drugima, potrudite se da to budu samo dobre i pozitivne priče. Pričajte samo lijepe stvari o drugima i time ćete u svoju djevojčicu kroz odgoj usaditi pozitivne i tople vrijednosti. Veselite se s drugima i vaš će život, kao i život vaše kćerke, biti veseo, a srce puno snage i energije stvorene na zdrav način.
  Jelena Kovačić 

sretna mama i dijete

Odgoj djevojčica: Izjave koje mame ne bi trebale izgovarati pred kćerkama

<para> Liječi se promjenom prehrane, a liječenje ovisi o dobi djeteta i “težini” problema. Na primjer u drugoj godini života uzrok tvrdih i neredovitih stolica može biti neadekvatan način prehrane uz nedovoljno uzimanje tekućine.</para>
<para>"Najvažnije je voditi brigu o odgovarajućoj prehrani, pa stoga djetetu nije dobro davati jabuku, bananu i rižu, ali se stoga preporučuje davanje ostalih voćki u obliku voćnog soka ili voćne kašice koje potiču pražnjenje", u odgovorima roditeljima u našoj rubrici <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija-savjeta/pedijatrija/">Pitaj pedijatra</ulink> pisala je Zdravka Gjergja, dr. med., spec.pedijatar te napomenula da je važno zapamtiti da se djetetu ne daje povećana količina mlijeka jer se time stvaraju kalcijevi sapuni, a rezultat je upravo tvrda stolica. Pedijatrica Gjergja preporuča da se mliječni obrok nadoknadi lakše probavljivim jogurtom ili svježim kravljim sirom. Umjesto griza, juhu je bolje zagustiti na primjer povrćem (brokula, karfiol, grašak) ili usitnjenim mesom. Djetetu često treba nuditi i tekućinu, i to vodu. Za ravnotežu crijevne flore dobro je uzimati probiotik – kod nas ih ima u svim oblicima: kapi, tablete za žvakanje, ili prašak koji se pripravi kao napitak.</para>
<para>Ako način prehrane ne poluči učinak, može se pokušati s preparatom koji sadrži sintetički šećer koji neresorbiran prolazi kroz probavni trakt te u debelom crijevu djeluje kao laksativ. Ako navedene mjere ne poluče uspjeh ili uz to postoje bilo kakvi simptomi pridružene bolesti, svakako se treba provesti šira obrada i poremećaj liječiti etiološki, ističe pedijatrica.
</para>
<para> 
</para>
<heading4>Mekana ili tekuća stolica...</heading4>
<para>
...obično je posljedica zaraze virusom ili bakterijom s bolovima u probavnom sustavu. Mekana ili tekuća stolica može biti i posljedica uzimanja nekih lijekova. Proljev je stanje koje svakako treba tretirati i spriječiti dehidraciju, a važna je i obnova zdrave crijevne mikroflore.</para>
<para>
 Nadoknađivanje tekućine prva je i najvažnija mjera kod proljeva i povraćanja. Dijete treba piti puno tekućine, preporuča se više puta po manju količinu, a najbolji su izbor voda, umjereno zaslađeni čaj, razrijeđeni sok i rehidracijska otopina.</para>
<para>Ako dijete ima proljev, nije potrebna nikakva posebna dijeta. Mališan mora što više piti i barem 6 sati od početka rehidracije također jesti. Ako dijete još dojite, činite to što češće, onoliko puta koliko dijete želi. To vrijedi i za djecu koja piju adaptirano mlijeko. I kod većeg djeteta preporučuje se brzo uvođenje normalne uravnotežene prehrane bez dijetnih ograničenja. Ako dijete dugo odbija hranu, a osobito ako odbija tekućinu i primijetite prve znakove dehidracije, treba potražiti liječničku pomoć.</para>
<para>Kad se pojavi proljev, preporučuje se što prije uzeti probiotike jer su mnoga istraživanja dokazala da se uzimanjem probiotika skraćuje trajanje proljeva i broj pražnjenja crijeva s tekućom stolicom, pogotovo kad su u pitanju djeca. Opća je preporuka da dijete s proljevom odvedemo liječniku ako se proljev ne poboljša za dva do tri dana, odnosno ako primijetimo prve znakove dehidracije. Nemojte zaboraviti u obzir i djetetovu dob: što je dijete mlađe, preporučuje se raniji odlazak liječniku.</para>

Što dati djetetu papati kad ima mekanu, a što kad ima tvrdu stolicu? Zatvor ili tvrda stolica...
...je stanje u kojem se stolica javlja rjeđe nego obično i česta je pojava kod djece, uglavnom bez dugoročnih posljedica.  Liječi se promjenom prehrane, a liječenje ovisi o dobi djeteta i “težini” problema. Na primjer u drugoj godini života uzrok tvrdih i neredovitih stolica može biti neadekvatan način prehrane uz nedovoljno uzimanje tekućine.
"Najvažnije je voditi brigu o odgovarajućoj prehrani, pa stoga djetetu nije dobro davati jabuku, bananu i rižu, ali se stoga preporučuje davanje ostalih voćki u obliku voćnog soka ili voćne kašice koje potiču pražnjenje", u odgovorima roditeljima u našoj rubrici Pitaj pedijatra pisala je Zdravka Gjergja, dr. med., spec.pedijatar te napomenula da je važno zapamtiti da se djetetu ne daje povećana količina mlijeka jer se time stvaraju kalcijevi sapuni, a rezultat je upravo tvrda stolica. Pedijatrica Gjergja preporuča da se mliječni obrok nadoknadi lakše probavljivim jogurtom ili svježim kravljim sirom. Umjesto griza, juhu je bolje zagustiti na primjer povrćem (brokula, karfiol, grašak) ili usitnjenim mesom. Djetetu često treba nuditi i tekućinu, i to vodu. Za ravnotežu crijevne flore dobro je uzimati probiotik – kod nas ih ima u svim oblicima: kapi, tablete za žvakanje, ili prašak koji se pripravi kao napitak.
Ako način prehrane ne poluči učinak, može se pokušati s preparatom koji sadrži sintetički šećer koji neresorbiran prolazi kroz probavni trakt te u debelom crijevu djeluje kao laksativ. Ako navedene mjere ne poluče uspjeh ili uz to postoje bilo kakvi simptomi pridružene bolesti, svakako se treba provesti šira obrada i  poremećaj liječiti etiološki, ističe pedijatrica.

 

Mekana ili tekuća stolica...

...obično je posljedica zaraze virusom ili bakterijom s bolovima u probavnom sustavu. Mekana ili tekuća stolica može biti i posljedica uzimanja nekih lijekova. Proljev je stanje koje svakako treba tretirati i spriječiti dehidraciju, a važna je i obnova zdrave crijevne mikroflore.

   Nadoknađivanje tekućine prva je i najvažnija mjera kod proljeva i povraćanja. Dijete treba piti puno tekućine, preporuča se više puta po manju količinu, a najbolji su izbor voda, umjereno zaslađeni čaj, razrijeđeni sok i rehidracijska otopina.
Ako dijete ima proljev, nije potrebna nikakva posebna dijeta. Mališan mora što više piti i barem 6 sati od početka rehidracije također jesti. Ako dijete još dojite, činite to što češće, onoliko puta koliko dijete želi. To vrijedi i za djecu koja piju adaptirano mlijeko. I kod većeg djeteta preporučuje se brzo uvođenje normalne uravnotežene prehrane bez dijetnih ograničenja. Ako dijete dugo odbija hranu, a osobito ako odbija tekućinu i primijetite prve znakove dehidracije, treba potražiti liječničku pomoć.
Kad se pojavi proljev, preporučuje se što prije uzeti probiotike jer su mnoga istraživanja dokazala da se uzimanjem probiotika skraćuje trajanje proljeva i broj pražnjenja crijeva s tekućom stolicom, pogotovo kad su u pitanju djeca. Opća je preporuka da dijete s proljevom odvedemo liječniku ako se proljev ne poboljša za dva do tri dana, odnosno ako primijetimo prve znakove dehidracije. Nemojte zaboraviti u obzir i djetetovu dob: što je dijete mlađe, preporučuje se raniji odlazak liječniku. Petra Majetić 

happy baby sitting on potty

Što dati djetetu papati kad ima mekanu, a što kad ima tvrdu stolicu?

<para>Upravo iz tog razloga prilikom upisa u srednju školu ocjene više jednostavno – nisu dovoljne.</para>
<para>I doista, posljednjih godina svjedočimo pojavi koja teško da odražava pravi stupanj znanja učenika. Nerijetko i cijeli razredi iz osnovnih škola izlaze kao odlikaši. Stoga se mnogi s pravom pitaju o čemu je tu riječ. Je li zaista moguće da tridesetak djece u razredu jednako dobro savladava gradivo za koje se često može čuti kako ga je previše?
</para>
<heading4>Društvo odlikaša i problemi za srednje škole</heading4>
<para>
I dok roditelji slave uspjehe svojih mališana, srednje su škole u sve većim problemima. Bodovni prag koji je do prije nekoliko godina bilo potrebno zadovoljiti za upis u jednu od njih, sada kao da više nema vrijednost. Sve veći broj djece kroz osnovnoškolsko obrazovanje bez problema skupi maksimalnih 60 bodova. Tu se potom postavlja pitanje kako ih rangirati i upisati u školu s ograničenim brojem mjesta?
</para>
<para>U posljednje vrijeme sve je veću ulogu počeo igrati neki oblik izvannastavne aktivnosti, poput bavljenja sportom ili pak glazbene škole. Na temelju hobija moguće je „skupiti“ nekoliko dodatnih bodova i tako osigurati upis u željenu školu. Međutim, ovakve situacije šalju poruku djeci kako nije dovoljno briljirati samo na području znanja, već i svoje slobodno vrijeme treba podrediti nekom obliku natjecanja što zasigurno klincima stvara i dodatan stres već od malih nogu.
</para>
<heading4>Ocjene i očekivanja roditelja</heading4>
<para>
Jedna zagrebačka učiteljica ističe kako ovo novonastalo okruženje dugoročno ne donosi ništa dobro – kako za djecu, tako i za obrazovni sustav u cjelini. Ističe kako smo unatrag nekoliko godina učinili transformaciju u izuzetno kompetitivno društvo, gdje biti najbolji ponekad – nije dovoljno. Kako kaže, „možeš biti i među 25 najboljih u svijetu, no okolina će i dalje propitivati jesi li ipak mogao za nekoliko mjesta bolje“.</para>
<para>U nastanku trenda perfekcionizma ulogu često imaju i sami roditelji. Pogotovo onima iz urbanih sredina koji sve manje kvalitetnog vremena provode sa svojom djecom. U okolnostima u kojima svoje mališane sve rjeđe viđaju, od njih traže i rezultate. A upravo odlične ocjene i sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima mami i tati pokazuju kako je mališan sposoban obavljati zadatke čak i ako oni nisu uz njega da ga usmjeravaju. Rezultati na neki način kompenziraju njihovo odsustvo, te umanjuju osjećaj grižnje savjesti i razmišljanja poput „kako će on/ona to napraviti bez mene?“
</para>
<heading4>Nedostatak objektivnosti</heading4>
<para>
Iako je sasvim normalno da roditelj želi da njegovo dijete bude uspješno, u tom procesu često se gubi objektivnost i osjećaj za određena pravila. Učiteljica s kojom smo imali priliku razgovarati napominje kako je posljednjih godina vidljiv trend u kojem su roditelji možda dobili prevelike ovlasti u odnosu na učitelje koji bi jedini trebali usmjeravati djecu u obrazovnom sustavu.</para>
<para>Ističe kako se često događa da roditelji lošiju ocjenu izjednačuju s nepravdom. Tako navodi primjere u kojima je nekolicina roditelja u takvim situacijama išla sa žalbom ravno Ministarstvu, gdje je vidljivo kako se sustav sve više odmiče od zaštite učitelja te priklanja željama roditelja.
</para>
<heading4>Opseg gradiva</heading4>
<para>
U hrvatskom školstvu „kamen spoticanja“ dugo je vremena bila količina gradiva, kao i predmeta, počevši već u osnovnoj školi. Konstantno smo iz raznih izvora u medijima slušali o tome kako je sve to previše, a često i irelevantno za prosječnog učenika. I dok je broj predmeta uglavnom ostao isti, opseg gradiva ponešto je smanjen. Uz to, u škole su uvedeni unificirani testovi za sve učenike od strane Ministarstva, te je napuštena praksa u kojoj učitelj sam slaže i kombinira ispitna pitanja.</para>
<para>Iako bi ovakav način testiranja znanja trebao biti objektivniji i jedinstven na razini države, sa sobom povlači i još jedan problem – interpretaciju odgovora. Postoji mnogo primjera kada su se upravo roditelji žalili na rezultate testova svojih mališana, budući da je popis cjelina za pojedini test dostupan na internetu. Tu su uobičajeni prigovori poput onog da je upravo njegovo dijete zakinuto jer učitelj nije kvalitetno obradio cjelinu. A samim time dijete nije moglo odgovoriti na traženi način. Većina profesora tada ide linijom manjeg otpora i popušta pod pritiskom, što rezultira ili priznavanjem nekog odgovora i povećanjem ocjene ili čak ne uzimaju sporno pitanje u obzir prilikom ispravljanja testa. Samim time jasno je kako će učenicima nerijetko porasti ocjena iz samog testa, a broj odlikaša samo će i dalje rasti.
</para>
<heading4>Učitelj kao autoritet</heading4>
<para>
Škole u većim gradovima suočavaju se i s velikim brojem učenika u razredu. Za početak, to znači kako je učiteljima gotovo nemoguće posvetiti se samo jednom mališanu, a samim time on nije u mogućnosti uspostaviti autoritet nad učenicima kakav bi trebao imati. U takvim uvjetima većina prigovora od strane roditelja uglavnom se uvažava zbog jednostavne činjenice – „gdje bi stigli kada bi sa svakim pojedinim učenikom prolazili kroz proces evaluacije svakog odgovora na testu znanja?“</para>
<para>Ruralna područja i manje sredine, s druge strane, još su relativno imune na ovaj trend. Manji broj učenika znači i individualni pristup svakom od njih. A upravo ta praksa automatski povećava i autoritet učitelja kakav je nekad bio. Pritisak na učitelje je manji, što u konačnici znači i objektivnije ocjenjivanje.
</para>
<heading4>Kompetitivnost kao standard</heading4>
<para>
Ipak, konkurencija i velika očekivanja ponekad mogu biti i pozitivna stvar, te zasigurno djeluju iznimno motivirajuće na pojedinca. Međutim, treba se zapitati treba li negdje povući granicu – pogotovo kad je riječ o djeci.</para>
<para>
 Društvo odlikaša, koliko god je lijepo vidjeti sve te petice na papiru, često ima negativne posljedice. Dijete koje je od rane dobi naviklo samo na najbolje rezultate, mnogo će teže podnijeti susret s prvim neuspjehom u životu. A on se često dogodi nakon upisa u željenu srednju školu, kada ocjene počinju slabiti. Osnovnoškolski učitelji koji idu linijom manjeg otpora i dijele petice „šakom i kapom“, te roditelji koji pretjerano zaštitničkim stavom drže mališane „pod staklenim zvonom“, zasigurno nisu kvalitetna priprema za stvarni svijet u koji će djeca prije ili kasnije morati ući.</para>
<para>S druge strane, sve petice teško da odražavaju stvarno znanje učenika. Stoga se, u društvu koje je počelo cijeniti samo konačan rezultat, trebamo upitati – želimo li zaista mališanima od ranih nogu usaditi vrijednosti koje automatski odbacuju sve što je manje od odličnog?</para>

Društvo odlikaša - kada ocjene ne odražavaju stvarno znanje mališana Posljednjih nekoliko godina srednje škole suočavaju se s problemom koji, naizgled, poprima sve veće razmjere. Riječ je o sve većem broju odlikaša, pogotovo u osnovnim školama diljem zemlje. Upravo iz tog razloga prilikom upisa u srednju školu ocjene više jednostavno – nisu dovoljne.
I doista, posljednjih godina svjedočimo pojavi koja teško da odražava pravi stupanj znanja učenika. Nerijetko i cijeli razredi iz osnovnih škola izlaze kao odlikaši. Stoga se mnogi s pravom pitaju o čemu je tu riječ. Je li zaista moguće da tridesetak djece u razredu jednako dobro savladava gradivo za koje se često može čuti kako ga je previše?

Društvo odlikaša i problemi za srednje škole

I dok roditelji slave uspjehe svojih mališana, srednje su škole u sve većim problemima. Bodovni prag koji je do prije nekoliko godina bilo potrebno zadovoljiti za upis u jednu od njih, sada kao da više nema vrijednost. Sve veći broj djece kroz osnovnoškolsko obrazovanje bez problema skupi maksimalnih 60 bodova. Tu se potom postavlja pitanje kako ih rangirati i upisati u školu s ograničenim brojem mjesta?

U posljednje vrijeme sve je veću ulogu počeo igrati neki oblik izvannastavne aktivnosti, poput bavljenja sportom ili pak glazbene škole. Na temelju hobija moguće je „skupiti“ nekoliko dodatnih bodova i tako osigurati upis u željenu školu. Međutim, ovakve situacije šalju poruku djeci kako nije dovoljno briljirati samo na području znanja, već i svoje slobodno vrijeme treba podrediti nekom obliku natjecanja što zasigurno klincima stvara i dodatan stres već od malih nogu.

Ocjene i očekivanja roditelja

Jedna zagrebačka učiteljica ističe kako ovo novonastalo okruženje dugoročno ne donosi ništa dobro – kako za djecu, tako i za obrazovni sustav u cjelini. Ističe kako smo unatrag nekoliko godina učinili transformaciju u izuzetno kompetitivno društvo, gdje biti najbolji ponekad – nije dovoljno. Kako kaže, „možeš biti i među 25 najboljih u svijetu, no okolina će i dalje propitivati jesi li ipak mogao za nekoliko mjesta bolje“.
U nastanku trenda perfekcionizma ulogu često imaju i sami roditelji. Pogotovo onima iz urbanih sredina koji sve manje kvalitetnog vremena provode sa svojom djecom. U okolnostima u kojima svoje mališane sve rjeđe viđaju, od njih traže i rezultate. A upravo odlične ocjene i sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima mami i tati pokazuju kako je mališan sposoban obavljati zadatke čak i ako oni nisu uz njega da ga usmjeravaju. Rezultati na neki način kompenziraju njihovo odsustvo, te umanjuju osjećaj grižnje savjesti i razmišljanja poput „kako će on/ona to napraviti bez mene?“

Nedostatak objektivnosti

Iako je sasvim normalno da roditelj želi da njegovo dijete bude uspješno, u tom procesu često se gubi objektivnost i osjećaj za određena pravila. Učiteljica s kojom smo imali priliku razgovarati napominje kako je posljednjih godina vidljiv trend u kojem su roditelji možda dobili prevelike ovlasti u odnosu na učitelje koji bi jedini trebali usmjeravati djecu u obrazovnom sustavu.
Ističe kako se često događa da roditelji lošiju ocjenu izjednačuju s nepravdom. Tako navodi primjere u kojima je nekolicina roditelja u takvim situacijama išla sa žalbom ravno Ministarstvu, gdje je vidljivo kako se sustav sve više odmiče od zaštite učitelja te priklanja željama roditelja.

Opseg gradiva

U hrvatskom školstvu „kamen spoticanja“ dugo je vremena bila količina gradiva, kao i predmeta, počevši već u osnovnoj školi. Konstantno smo iz raznih izvora u medijima slušali o tome kako je sve to previše, a često i irelevantno za prosječnog učenika. I dok je broj predmeta uglavnom ostao isti, opseg gradiva ponešto je smanjen. Uz to, u škole su uvedeni unificirani testovi za sve učenike od strane Ministarstva, te je napuštena praksa u kojoj učitelj sam slaže i kombinira ispitna pitanja.
Iako bi ovakav način testiranja znanja trebao biti objektivniji i jedinstven na razini države, sa sobom povlači i još jedan problem – interpretaciju odgovora. Postoji mnogo primjera kada su se upravo roditelji žalili na rezultate testova svojih mališana, budući da je popis cjelina za pojedini test dostupan na internetu. Tu su uobičajeni prigovori poput onog da je upravo njegovo dijete zakinuto jer učitelj nije kvalitetno obradio cjelinu. A samim time dijete nije moglo odgovoriti na traženi način. Većina profesora tada ide linijom manjeg otpora i popušta pod pritiskom, što rezultira ili priznavanjem nekog odgovora i povećanjem ocjene ili čak ne uzimaju sporno pitanje u obzir prilikom ispravljanja testa. Samim time jasno je kako će učenicima nerijetko porasti ocjena iz samog testa, a broj odlikaša samo će i dalje rasti.

Učitelj kao autoritet

Škole u većim gradovima suočavaju se i s velikim brojem učenika u razredu. Za početak, to znači kako je učiteljima gotovo nemoguće posvetiti se samo jednom mališanu, a samim time on nije u mogućnosti uspostaviti autoritet nad učenicima kakav bi trebao imati. U takvim uvjetima većina prigovora od strane roditelja uglavnom se uvažava zbog jednostavne činjenice – „gdje bi stigli kada bi sa svakim pojedinim učenikom prolazili kroz proces evaluacije svakog odgovora na testu znanja?“
Ruralna područja i manje sredine, s druge strane, još su relativno imune na ovaj trend. Manji broj učenika znači i individualni pristup svakom od njih. A upravo ta praksa automatski povećava i autoritet učitelja kakav je nekad bio. Pritisak na učitelje je manji, što u konačnici znači i objektivnije ocjenjivanje.

Kompetitivnost kao standard

Ipak, konkurencija i velika očekivanja ponekad mogu biti i pozitivna stvar, te zasigurno djeluju iznimno motivirajuće na pojedinca. Međutim, treba se zapitati treba li negdje povući granicu – pogotovo kad je riječ o djeci.

   Društvo odlikaša, koliko god je lijepo vidjeti sve te petice na papiru, često ima negativne posljedice. Dijete koje je od rane dobi naviklo samo na najbolje rezultate, mnogo će teže podnijeti susret s prvim neuspjehom u životu. A on se često dogodi nakon upisa u željenu srednju školu, kada ocjene počinju slabiti. Osnovnoškolski učitelji koji idu linijom manjeg otpora i dijele petice „šakom i kapom“, te roditelji koji pretjerano zaštitničkim stavom drže mališane „pod staklenim zvonom“, zasigurno nisu kvalitetna priprema za stvarni svijet u koji će djeca prije ili kasnije morati ući.
S druge strane, sve petice teško da odražavaju stvarno znanje učenika. Stoga se, u društvu koje je počelo cijeniti samo konačan rezultat, trebamo upitati – želimo li zaista mališanima od ranih nogu usaditi vrijednosti koje automatski odbacuju sve što je manje od odličnog? Nataša Vuk 

skolarac_Pixabay

Društvo odlikaša - kada ocjene ne odražavaju stvarno znanje mališana

<para>I doista, kako djetetu objasniti da se doista radi o životinjicama koje obožava i koje je naviknuo gledati u, primjerice, omiljenim crtićima?</para>
<para>U tom trenutku djeca znaju prilično burno reagirati. Često su tu prisutne suze, kao i izjave da više nikad neće jesti meso. Zašto ubijamo životinje i jedemo njihovo meso osjetljiva je tema za svakog roditelja, no istovremeno su svjesni kako je do tog razgovora prije ili kasnije moralo doći.</para>
<para>Nakon početnog šoka vrlo je važno pokazati suosjećanje s mališanom. Često nije dovoljno tek reći da je to jednostavno – tako. Upravo ova rečenica dosta je česta reakcija na upit mališana, no činjenica je kako ćete njome tek malo odgoditi sva pitanja koja se „motaju“ po djetetovoj glavici.
</para>
<heading4>Iskren razgovor kao dobar početak</heading4>
<para>
Prvo pravilo glasi - budite iskreni. Mnoga djeca postave jednostavno pitanje – da li zaista ljudi ubijaju nedužne životinje kako bi oni svakog dana imali ukusan obrok na stolu? Koliko god vam neprivlačno zvučala ideja da „u glavu“ kažete kako je to istina, upamtite kako je upravo ona – najbolja opcija. Neiskrenim odgovorom i ublažavanjem istine samo odgađate ono što će se prije ili kasnije dogoditi, ističu stručnjaci s područja dječje psihologije. Nije potrebno ići u detalje u pojašnjavanju procesa, pogotovo kad je riječ o manjoj djeci. No, istina je itekako poželjna. Prije ili kasnije dijete će saznati sve o procesu nastanka hrane, što će onda „baciti sjenu“ na roditelje koji su koristili laži i time poslali krivu poruku mališanu.
</para>
<heading4>Prostor za potpitanja i reakcije</heading4>
<para>
Jednom kada ste učinili ono što je mnogim roditeljima nezamislivo - rekli istinu upravo onakva kakva je, vrijeme je za slušanje. Rijetko koji mališan će bez reakcije prijeći preko onog što je upravo čuo. Stoga, pripremite se na suze i mnoga potpitanja. U ovakvim trenucima važno je pokazati suosjećanje i razumijevanje za ono što dijete prolazi.</para>
<para>Uz to, sve što vam dijete u tom trenutku kaže probajte shvatiti ozbiljno. Moguće su izjave poput „nikad više neću jesti meso“. Umjesto jednostavnog odmahivanja rukom, pokušajte pokrenuti upravo tu temu. Recite svome djetetu da navede nekoliko razloga zašto misli da je ta odluka dobra. Saslušajte ga, ali mu i na pristupačan način navedite razloge zašto je upravo meso važno za zdravlje i rast. Iako se radi o djetetu s kojim je naizgled nemoguće voditi ozbiljnije razgovore, mališani će više cijeniti ovakav pristup od jednostavnog ignoriranja i razmišljanja kako će ga nakon nekog vremena ova faza proći.
</para>
<heading4>Učenje o ljudskom tijelu</heading4>
<para>
Iskreni razgovor i uvjeravanje kako je normalno jesti meso nije pomoglo? Bez brige, ponekad će ova faza privikavanja na novu informaciju potrajati malo dulje. Međutim, ne morate se bojati kako do njenog kraja neće doći. Štoviše, neka ovo bude vrijeme u kojem će mališan kroz razgovore s mamom i tatom naučiti i neke nove stvari.</para>
<para>Stoga je pravo vrijeme za nekoliko lekcija iz anatomije ljudskog tijela! U razgovor s mališanom probajte uključiti informacije o tome zašto je meso itekako potrebno ljudskom organizmu. Naši zubi kao i probavni sustav jednostavno su „dizajnirani“ na način da upravo iz mesa osiguravaju spojeve potrebne za normalno funkcioniranje i rast. Važno je navesti i primjere iz životinjskog svijeta u kojem su životinje poput lavova rođeni lovci koji se također hrane mesom drugih životinja. Koliko god zvuči kao klišej, napomenite kako se radi o normalnom ciklusu života na zemlji.
</para>
<heading4>Kada dijete odbija jesti meso</heading4>
<para>
Odluke o potpunom izbacivanju mesnih proizvoda iz prehrane za većinu mališana su impulzivne, te ne traju dugo - samo dok početni šok ne prođe. Do tada, možete poštivati njegovu želju umjesto da „na silu“ jede ono što ne želi. U slučaju da ova odluka potraje nekoliko tjedana, nije potrebno odmah pribjegavati drastičnim metodama poput ucjenjivanja ili kazni samo zato što nije pojeo obrok koji ste mu pripremili. Privremeni prestanak unosa mesa ne bi trebao stvoriti poteškoće za zdravlje djeteta, no potrebno je pobrinuti se da sve potrebne nutrijente poput željeza dobiva iz drugih izvora.</para>
<para>U slučaju da dijete i nakon duljeg perioda svoju odluku nije promijenilo, ostavite mu mogućnost izbora. Naravno, ne bi se trebalo pomiriti s činjenicom da je mališan odjednom odlučio kako neće jesti meso koje mu je potrebno za rast i razvoj. No, moguće je napraviti svojevrstan kompromis. Još jednom mu objasnite kako jednostavno mora jesti meso da naraste velik i jak. A kada do toga jednog dana i dođe, moći će sam <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/mama-i-tata-ja-zelim-biti-vegetarijanac/">odlučivati</ulink> želi li nastaviti s prehranom na koju je naviknuo. Stručnjaci ističu kako je u ovakve razgovore dobro uvrstiti primjere vršnjaka i prijatelja, ili pak starije osobe kojoj se dive. Napomenite kako svi njegovi prijatelji jedu meso, a stariji brat je velik i jak upravo zbog onoga što jede.
</para>
<heading4>Vegetarijanstvo kao način života</heading4>
<para>
U slučaju da je mališan odlučno rekao "ne" mesu, na roditeljima je da odluku poštuju, ali i da mu osiguraju unos proteina iz drugih izvora. Za početak je poželjno konzultirati se s liječnikom koji će vam dati jasne smjernice kojih se u vegetarijanskoj prehrani treba pridržavati. Srećom, danas postoji velik broj recepata koji ne uključuju meso ali i dalje osiguravaju sve potrebne nutrijente. Na brojnim internetskim stranicama, kao što je <ulink url="http://www.prijatelji-zivotinja.hr/">Prijatelji životinja</ulink>, također je moguće brzo doći do informacija vezanih za vegetarijansku prehranu kod djece.
</para>
<heading4>Pomoć izvan obiteljskog kruga kao uvod u razgovor</heading4>
<para>
Ponekad kvalitetan razgovor jednostavno nije moguć. Mnoge roditelje pitanje mališana o podrijetlu mesa na tanjuru jednostavno zatekne i nisu sigurni kako reagirati. Srećom, danas se na tržištu može pronaći velik broj edukativnih slikovnica koje na pristupačan način klincima mogu objasniti što se događa u procesu proizvodnje hrane. Jasno je kako mališan iz takvih slikovnica neće saznati sve detalje vezane za proizvodnju mesa, no to nije niti potrebno. One mogu biti tek pomoć u stvaranju šire slike svijeta u kojem živi, a razgovor s roditeljima tada bi trebao biti ipak nešto jednostavniji.</para>

Ozbiljan razgovor s mališanom - otkuda dolazi meso na tanjuru? Trenutak kada mališan shvati otkuda dolazi meso koje se svakog dana za ručkom nađe pred njim na tanjuru, može biti izazov za mnoge roditelje. I doista, kako djetetu objasniti da se doista radi o životinjicama koje obožava i koje je naviknuo gledati u, primjerice, omiljenim crtićima?
U tom trenutku djeca znaju prilično burno reagirati. Često su tu prisutne suze, kao i izjave da više nikad neće jesti meso. Zašto ubijamo životinje i jedemo njihovo meso osjetljiva je tema za svakog roditelja, no istovremeno su svjesni kako je do tog razgovora prije ili kasnije moralo doći.
Nakon početnog šoka vrlo je važno pokazati suosjećanje s mališanom. Često nije dovoljno tek reći da je to jednostavno – tako. Upravo ova rečenica dosta je česta reakcija na upit mališana, no činjenica je kako ćete njome tek malo odgoditi sva pitanja koja se „motaju“ po djetetovoj glavici.

Iskren razgovor kao dobar početak

Prvo pravilo glasi - budite iskreni. Mnoga djeca postave jednostavno pitanje – da li zaista ljudi ubijaju nedužne životinje kako bi oni svakog dana imali ukusan obrok na stolu? Koliko god vam neprivlačno zvučala ideja da „u glavu“ kažete kako je to istina, upamtite kako je upravo ona – najbolja opcija. Neiskrenim odgovorom i ublažavanjem istine samo odgađate ono što će se prije ili kasnije dogoditi, ističu stručnjaci s područja dječje psihologije. Nije potrebno ići u detalje u pojašnjavanju procesa, pogotovo kad je riječ o manjoj djeci. No, istina je itekako poželjna. Prije ili kasnije dijete će saznati sve o procesu nastanka hrane, što će onda „baciti sjenu“ na roditelje koji su koristili laži i time poslali krivu poruku mališanu.

Prostor za potpitanja i reakcije

Jednom kada ste učinili ono što je mnogim roditeljima nezamislivo - rekli istinu upravo onakva kakva je, vrijeme je za slušanje. Rijetko koji mališan će bez reakcije prijeći preko onog što je upravo čuo. Stoga, pripremite se na suze i mnoga potpitanja. U ovakvim trenucima važno je pokazati suosjećanje i razumijevanje za ono što dijete prolazi.
Uz to, sve što vam dijete u tom trenutku kaže probajte shvatiti ozbiljno. Moguće su izjave poput „nikad više neću jesti meso“. Umjesto jednostavnog odmahivanja rukom, pokušajte pokrenuti upravo tu temu. Recite svome djetetu da navede nekoliko razloga zašto misli da je ta odluka dobra. Saslušajte ga, ali mu i na pristupačan način navedite razloge zašto je upravo meso važno za zdravlje i rast. Iako se radi o djetetu s kojim je naizgled nemoguće voditi ozbiljnije razgovore, mališani će više cijeniti ovakav pristup od jednostavnog ignoriranja i razmišljanja kako će ga nakon nekog vremena ova faza proći.

Učenje o ljudskom tijelu

Iskreni razgovor i uvjeravanje kako je normalno jesti meso nije pomoglo? Bez brige, ponekad će ova faza privikavanja na novu informaciju potrajati malo dulje. Međutim, ne morate se bojati kako do njenog kraja neće doći. Štoviše, neka ovo bude vrijeme u kojem će mališan kroz razgovore s mamom i tatom naučiti i neke nove stvari.
Stoga je pravo vrijeme za nekoliko lekcija iz anatomije ljudskog tijela! U razgovor s mališanom probajte uključiti informacije o tome zašto je meso itekako potrebno ljudskom organizmu. Naši zubi kao i probavni sustav jednostavno su „dizajnirani“ na način da upravo iz mesa osiguravaju spojeve potrebne za normalno funkcioniranje i rast. Važno je navesti i primjere iz životinjskog svijeta u kojem su životinje poput lavova rođeni lovci koji se također hrane mesom drugih životinja. Koliko god zvuči kao klišej, napomenite kako se radi o normalnom ciklusu života na zemlji.

Kada dijete odbija jesti meso

Odluke o potpunom izbacivanju mesnih proizvoda iz prehrane za većinu mališana su impulzivne, te ne traju dugo - samo dok početni šok ne prođe. Do tada, možete poštivati njegovu želju umjesto da „na silu“ jede ono što ne želi. U slučaju da ova odluka potraje nekoliko tjedana, nije potrebno odmah pribjegavati drastičnim metodama poput ucjenjivanja ili kazni samo zato što nije pojeo obrok koji ste mu pripremili. Privremeni prestanak unosa mesa ne bi trebao stvoriti poteškoće za zdravlje djeteta, no potrebno je pobrinuti se da sve potrebne nutrijente poput željeza dobiva iz drugih izvora.
U slučaju da dijete i nakon duljeg perioda svoju odluku nije promijenilo, ostavite mu mogućnost izbora. Naravno, ne bi se trebalo pomiriti s činjenicom da je mališan odjednom odlučio kako neće jesti meso koje mu je potrebno za rast i razvoj. No, moguće je napraviti svojevrstan kompromis. Još jednom mu objasnite kako jednostavno mora jesti meso da naraste velik i jak. A kada do toga jednog dana i dođe, moći će sam odlučivati želi li nastaviti s prehranom na koju je naviknuo. Stručnjaci ističu kako je u ovakve razgovore dobro uvrstiti primjere vršnjaka i prijatelja, ili pak starije osobe kojoj se dive. Napomenite kako svi njegovi prijatelji jedu meso, a stariji brat je velik i jak upravo zbog onoga što jede.

Vegetarijanstvo kao način života

U slučaju da je mališan odlučno rekao "ne" mesu, na roditeljima je da odluku poštuju, ali i da mu osiguraju unos proteina iz drugih izvora. Za početak je poželjno konzultirati se s liječnikom koji će vam dati jasne smjernice kojih se u vegetarijanskoj prehrani treba pridržavati. Srećom, danas postoji velik broj recepata koji ne uključuju meso ali i dalje osiguravaju sve potrebne nutrijente. Na brojnim internetskim stranicama, kao što je Prijatelji životinja,  također je moguće brzo doći do informacija vezanih za vegetarijansku prehranu kod djece.

Pomoć izvan obiteljskog kruga kao uvod u razgovor

Ponekad kvalitetan razgovor jednostavno nije moguć. Mnoge roditelje pitanje mališana o podrijetlu mesa na tanjuru jednostavno zatekne i nisu sigurni kako reagirati. Srećom, danas se na tržištu može pronaći velik broj edukativnih slikovnica koje na pristupačan način klincima mogu objasniti što se događa u procesu proizvodnje hrane. Jasno je kako mališan iz takvih slikovnica neće saznati sve detalje vezane za proizvodnju mesa, no to nije niti potrebno. One mogu biti tek pomoć u stvaranju šire slike svijeta u kojem živi, a razgovor s roditeljima tada bi trebao biti ipak nešto jednostavniji. Nataša Vuk 

meso_pixabay

Ozbiljan razgovor s mališanom - otkuda dolazi meso na tanjuru?

<para>
 <emphasis> Uh… što bih dao da mogu imati tako lijepi dugački rep, sjetno reče Anđelko. Tada se dosjetio i uzviknuo, “Možda i mogu!” Potom je otrčao kući. Zatim sjeo za mamin šivaći stroj i od šarenog platna sašio si je šareni rep.</emphasis>
</para>
<para>Možda i mogu!”, pomislio je još jedan “zmaj”, Goran Čučković, 80-postotni invalid, kojemu je prije tri godine dijagnostirana rijetka i teška bolest perifernog živčanog sustava – mlohavost udova. Bez obzira na postavljenu dijagnozu, nije klonuo duhom i protiv bolesti se odlučio boriti pisanjem i stvaranjem slikovnica. Prvo je napisao slikovnicu 
 <emphasis>Zmaj Anđelko i dugački rep</emphasis>
 , a onda još četiri slikovnice. Odlučio se na korak više i pokrenuo humanitarni projekt 
 <emphasis>Zmaj Anđelko pomaže djeci</emphasis>
 , čiji je glavni cilj stvaranje i doniranje slikovnica djeci pacijentima te djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i slabijeg imovinskog stanja.
</para>
<para>“Na ideju humanitarne akcije došao sam jer sam i sam kao klinac proveo tri tjedna u Klaićevoj (potres mozga) i sjećam se samotnih noći koje sam tamo isplakao. Također se sjećam dječaka koji mi je na odlasku poklonio malu crvenu slikovnicu s vukom”, priča nam Goran, te dodaje kako mu je ta slikovnica tijekom boravka u bolnici postala najbolji prijatelj.</para>
<para>Sve priče koje su maštovite, zabavne i krajnje poučne piše, kako u šali kaže “s tri i pol prsta”, a u svemu mu pomaže i ilustratorica i dizajnerica Milica Vezmar Basara koja je zadužena za kolorit slikovnice te simpatičnost samog Anđelka.</para>
<para/>
<para>Distribucija slikovnica po bolnicama diljem RH, objašnjava nam Goran, organizirana je i provest će se uz pomoć organizacije Crveni nosevi/Klaunovi doktori, te uz pomoć organizacija i ustanova koje vode brigu o djeci u potrebi i njihovim pravima, a svaki oblik donacije puno znači. Donacija može biti financijske, promotivne ili volonterske prirode.</para>
<para>Na pitanje što ga pokreće u ovom zahtjevnom projektu, iskreno odgovara, "osjećaj kad znaš da si djetetu koje je prikovano za bolnički krevet skratio “radni dan” na odjelu i odveo ga u svijet mašte, stvorio mu novog prijatelja u samotnim i tihim bolničkim noćima" te dodaje kako zadovoljni osmijesi bolesne djece nemaju cijenu.</para>
<para>Ako se i vi želite uključiti u plemenitu Goranovu akciju više informacija možete pronaći na web stranici<ulink url="https://zmajandjelkopomazedjeciblog.wordpress.com/">
 <emphasis> Zmaj Anđelko pomaže djeci</emphasis>
 </ulink> ili <ulink url="https://www.facebook.com/ZmajAndjelko/">facebook stranici.</ulink>
</para>
<para>I za kraj, Zmaj Anđelko vam šalje pozdrav pun nade i poručuje: <emphasis>Nemojte zaboraviti da mnoga bolesna djeca nemaju izbora i provode dugačke dane i samotne noći, tjednima pa čak i mjesecima na bolničkim odjelima. Mnoga su silom prilika ‘’prikovana’’ uz krevet i spojena na jedan ili više aparata. Zašto im ne bismo uljepšali djetinjstvo, makar na tren, i olakšali im boravak u hrvatskim zdravstvenim institucijama zajedno.</emphasis>
</para>

Goran Čučković: Slikovnicama pomažem bolesnoj djeci, a pritom liječim i sebe! Jednog dana dok je sjedio u hladu stabala krušaka, zmaj Anđelko načuo je krikove u daljini te ugledao na nebu tri siluete dugorepih zmajeva. 
    Uh… što bih dao da mogu imati tako lijepi dugački rep, sjetno reče Anđelko. Tada se dosjetio i uzviknuo, “Možda i mogu!” Potom je otrčao kući. Zatim sjeo za mamin šivaći stroj i od šarenog platna sašio si je šareni rep.

Možda i mogu!”, pomislio je još jedan “zmaj”, Goran Čučković, 80-postotni invalid, kojemu je prije tri godine dijagnostirana rijetka i teška bolest perifernog živčanog sustava – mlohavost udova. Bez obzira na postavljenu dijagnozu, nije klonuo duhom i protiv bolesti se odlučio boriti pisanjem i stvaranjem slikovnica. Prvo je napisao slikovnicu 
      Zmaj Anđelko i dugački rep
   , a onda još četiri slikovnice. Odlučio se na korak više i pokrenuo humanitarni projekt 
      Zmaj Anđelko pomaže djeci
   , čiji je glavni cilj stvaranje i doniranje slikovnica djeci pacijentima te djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i slabijeg imovinskog stanja.

“Na ideju humanitarne akcije došao sam jer sam i sam kao klinac proveo tri tjedna u Klaićevoj (potres mozga) i sjećam se samotnih noći koje sam tamo isplakao. Također se sjećam dječaka koji mi je na odlasku poklonio malu crvenu slikovnicu s vukom”, priča nam Goran, te dodaje kako mu je ta slikovnica tijekom boravka u bolnici postala najbolji prijatelj.
Sve priče koje su maštovite, zabavne i krajnje poučne piše, kako u šali kaže “s tri i pol prsta”, a u svemu mu pomaže i ilustratorica i dizajnerica Milica Vezmar Basara koja je zadužena za kolorit slikovnice te simpatičnost samog Anđelka.

Distribucija slikovnica po bolnicama diljem RH, objašnjava nam Goran, organizirana je i provest će se uz pomoć organizacije Crveni nosevi/Klaunovi doktori, te uz pomoć organizacija i ustanova koje vode brigu o djeci u potrebi i njihovim pravima, a svaki oblik donacije puno znači. Donacija može biti financijske, promotivne ili volonterske prirode.
Na pitanje što ga pokreće u ovom zahtjevnom projektu, iskreno odgovara, "osjećaj kad znaš da si djetetu koje je prikovano za bolnički krevet skratio “radni dan” na odjelu i odveo ga u svijet mašte, stvorio mu novog prijatelja u samotnim i tihim bolničkim noćima" te dodaje kako zadovoljni osmijesi bolesne djece nemaju cijenu.
Ako se i vi želite uključiti u plemenitu Goranovu akciju više informacija možete pronaći na web stranici
       Zmaj Anđelko pomaže djeci
    ili facebook stranici.

I za kraj, Zmaj Anđelko vam šalje pozdrav pun nade i poručuje: Nemojte zaboraviti da mnoga bolesna djeca nemaju izbora i provode dugačke dane i samotne noći, tjednima pa čak i mjesecima na bolničkim odjelima. Mnoga su silom prilika ‘’prikovana’’ uz krevet i spojena na jedan ili više aparata. Zašto im ne bismo uljepšali djetinjstvo, makar na tren, i olakšali im boravak u hrvatskim zdravstvenim institucijama zajedno.
 Petra Majetić 

zmaj-goran

Goran Čučković: Slikovnicama pomažem bolesnoj djeci, a pritom liječim i sebe!

<para>Danas kada je kroz čitavu godinu dostupno najrazličitije voće i povrće iz svih dijelova svijeta, djeca se najčešće hrane nezdravo Nerijetko se dogodi da u danu ne pojedu niti jedan zdravi obrok, a kamoli nužnih pet. Posljedica je to užurbanog načina života kojeg vodimo mi roditelji, a često i djeca. Glad utažimo proizvodom iz pekare, brzom ili prerađenom hranom, što nam trenutno daje energiju ali ostajemo zakinuti za tako važne vitamine i minerale.</para>
<para>Roditelji često muku muče s djecom koja su izbirljiva oko hrane i imaju jednoličan ograničen jelovnik. Loš apetit kod djece nije rijetkost, a za posljedicu ima oskudne i nekvalitetne obroke deficitarne makro i mikronutrijentima. Vegetarijanski način prehrane se također sve češće susreće kod djece čiji su roditelji vegetarijanci. Sve su to slučajevi u kojima djeca ne dobivaju prijeko potrebne vitamine i minerale.</para>
<para>Uravnotežena prehrana je ključna za djetetov razvoj, kako bi njegov organizam dobio potrebne makro i mikronutrijente. Rast i razvoj kostiju, razvoj vida, kognitivne funkcije, mentalne performanse, funkcije imunološkog sustava samo su neki od razloga zašto roditelj mora brinuti o opskrbi djeteta vitaminima A, B kompleksa, C, D i E te mineralima željezom i cinkom.
</para>
<para>Željezo je ključan mineral koji doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti te normalnoj kognitivnoj funkciji. Najbogatiji izvor željeza su crveno meso te zeleno lisnato povrće. A upravo su to namirnice koje mnoga djeca ne vole. Razina željeza u krvi te djece može pasti ispod donje granice što za posljedicu može imati manjak energije i koncentracije, iscrpljenost, umor.</para>
<para>Ukoliko se iz nekog razloga djetetu ne može osigurati svakodnevno uravnotežena prehrana, vitamini i minerali se djetetu moraju osigurati kroz multivitaminske dodatke prehrani. Pritom je važno obratiti pozornost na udio pojedinog vitamina/minerala u dnevnoj dozi (% PU-preporučeni unos). Što je udio veći, proizvod je kvalitetniji jer se zadovoljava kompletna potreba djeteta.
</para>
<heading2/>
<heading2>IGRA DARIVANJA
Isprobajte Biovitalis Multivitamin 100%!</heading2>
<para>
Multivitamin 100% je vitaminsko mineralni tekući dodatak prehrani za djecu od 3. godine nadalje i odrasle.
</para>
<para>Namijenjen je djeci koja ne jedu uravnotežene obroke. Izbirljivim jelcima koji ne jedu dovoljno. Djeci koja imaju ograničen jelovnik. Djeci na vegetarijanskoj prehrani ili drugoj restriktivnoj dijeti. Djeci koja često konzumiraju fast food hranu, gazirane napitke ili prerađenu hranu.</para>
<para>Multivitamin 100 % sadrži:
• 100% preporučenog dnevnog unosa: vitamina A, B, C, D i E, željeza i cinka
• uzima se samo jednom dnevno
• bez šećera, bojila i aroma
• s prirodnim sokom jabuke</para>
<para>Više o Multivitamin 100% dodatku prehrani pročitajte <ulink url="http://www.biovitalis.hr/proizvodi/multivitamin-100-detalji.html">OVDJE</ulink>.</para>
<para> 
</para>
<heading2>ISPROBAJTE GA I VI!</heading2>
<para/>
<para>Tvrtka Biovitalis dariva dva čitatelja Klinfo.hr portala svojim novim proizvodom Multivitamin 100%. Sve što trebate je:</para>
<para>1. Postati fan <ulink url="https://www.facebook.com/biovitalishr/">Facebook stranice tvrtke Biovitalis</ulink>, ako još niste
2. Popuniti donju prijavnicu
3. Doći nam ponovno 5. listopada 2016. kada ćemo objaviti imena dvaju sretnih dobitnika.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 SRETNE DOBITNICE MULTIVITAMINA 100% SU:</para>
<para>1. JELENA RAJČIĆ, ŠIBENIK</para>
<para>2. IVA ŠKARICA, IVANKOVO
Čestitamo sretnim dobitnicama, a ostalima se zahvaljujemo na sudjelovanju!</para>
<para> </para>

Trebaju li zdrava djeca uzimati vitamine? DARUJEMO Biovitalis Multivitamin 100%!/DOBITNICI Danas kada je kroz čitavu godinu dostupno najrazličitije voće i povrće iz svih dijelova svijeta, djeca se najčešće hrane nezdravo. Danas kada je kroz čitavu godinu dostupno najrazličitije voće i povrće iz svih dijelova svijeta, djeca se najčešće hrane nezdravo Nerijetko se dogodi da u danu ne pojedu niti jedan zdravi obrok, a kamoli nužnih pet. Posljedica je to užurbanog načina života kojeg vodimo mi roditelji, a često i djeca. Glad utažimo proizvodom iz pekare, brzom ili prerađenom hranom, što nam trenutno daje energiju ali ostajemo zakinuti za tako važne vitamine i minerale.
Roditelji često muku muče s djecom koja su izbirljiva oko hrane i imaju jednoličan ograničen jelovnik. Loš apetit kod djece nije rijetkost, a za posljedicu ima oskudne i nekvalitetne obroke deficitarne makro i mikronutrijentima. Vegetarijanski način prehrane se također sve češće susreće kod djece čiji su roditelji vegetarijanci. Sve su to slučajevi u kojima djeca ne dobivaju prijeko potrebne vitamine i minerale.
Uravnotežena prehrana je ključna za djetetov razvoj, kako bi njegov organizam dobio potrebne makro i mikronutrijente. Rast i razvoj kostiju, razvoj vida, kognitivne funkcije, mentalne performanse, funkcije imunološkog sustava samo su neki od razloga zašto roditelj mora brinuti o opskrbi djeteta vitaminima A, B kompleksa, C, D i E te mineralima željezom i cinkom.

Željezo je ključan mineral koji doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti te normalnoj kognitivnoj funkciji. Najbogatiji izvor željeza su crveno meso te zeleno lisnato povrće. A upravo su to namirnice koje mnoga djeca ne vole. Razina željeza u krvi te djece može pasti ispod donje granice što za posljedicu može imati manjak energije i koncentracije, iscrpljenost, umor.
Ukoliko se iz nekog razloga djetetu ne može osigurati svakodnevno uravnotežena prehrana, vitamini i minerali se djetetu moraju osigurati kroz multivitaminske dodatke prehrani. Pritom je važno obratiti pozornost na udio pojedinog vitamina/minerala u dnevnoj dozi (% PU-preporučeni unos). Što je udio veći, proizvod je kvalitetniji jer se zadovoljava kompletna potreba djeteta.


IGRA DARIVANJA
Isprobajte Biovitalis Multivitamin 100%!

Multivitamin 100% je vitaminsko mineralni tekući dodatak prehrani za djecu od 3. godine nadalje i odrasle.

Namijenjen je djeci koja ne jedu uravnotežene obroke. Izbirljivim jelcima koji ne jedu dovoljno. Djeci koja imaju ograničen jelovnik. Djeci na vegetarijanskoj prehrani ili drugoj restriktivnoj dijeti. Djeci koja često konzumiraju fast food hranu, gazirane napitke ili prerađenu hranu.
Multivitamin 100 % sadrži:
• 100% preporučenog dnevnog unosa: vitamina A, B, C, D i E, željeza i cinka
• uzima se samo jednom dnevno
• bez šećera, bojila i aroma
• s prirodnim sokom jabuke
Više o Multivitamin 100% dodatku prehrani pročitajte OVDJE.
 

ISPROBAJTE GA I VI!

Tvrtka Biovitalis dariva dva čitatelja Klinfo.hr portala svojim novim proizvodom Multivitamin 100%. Sve što trebate je:
1. Postati fan Facebook stranice tvrtke Biovitalis, ako još niste
2. Popuniti donju prijavnicu
3. Doći nam ponovno 5. listopada 2016. kada ćemo objaviti imena dvaju sretnih dobitnika.
Sretno!

   SRETNE DOBITNICE MULTIVITAMINA 100% SU:
1. JELENA RAJČIĆ, ŠIBENIK
2. IVA ŠKARICA, IVANKOVO
Čestitamo sretnim dobitnicama, a ostalima se zahvaljujemo na sudjelovanju!
  Sponzorirani članak 

biovitalis-multivitamin-naslovna

Trebaju li zdrava djeca uzimati vitamine? DARUJEMO Biovitalis Multivitamin 100%!/DOBITNICI

<para>
 <emphasis>Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem, a večeru ostavi neprijatelju</emphasis>, glasi stara kineska poslovica U nas se govori vrlo slično: <emphasis>Doručkuj kao kralj, ručaj kao gospodin i večeraj kao siromah. </emphasis>Obje poslovice dovode do jasnog zaključka da je doručak zasigurno najvažniji obrok u danu. Potvrđuju to i brojna istraživanja koja su se između ostalog bavila utjecajem doručka na mentalne sposobnosti djece.</para>
<para>Prema rezultatima objavljenima u časopisu <emphasis>
 American Journal of Clinical Nutrition
 </emphasis>, djeca koja ne doručkuju redovito, slabije funkcioniraju ujutro i manje su uspješna u rješavanju problema koje se postave pred njih. Sličan utjecaj je nekonzumiranja doručka imalo i na verbalne sposobnosti, kreativnost i sposobnost usvajanja novih znanja. Istraživanja su također pokazala kako redovito doručkovanje smanjuje pretilost u djece, razinu kolesterola te grčeve u trbuhu (najčešće uzrokovane glađu).</para>
<para>Bez obzira na životni tempo i količinu obaveza koje svakodnevno imamo, petnaestak minuta <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/strucnjaci-upozoravaju-za-dobrobit-djeteta-vratite-obiteljsko-okupljanje-za-stolom/">zajedničkog druženja,</ulink> okupljanja za stolom i objedovanja trebao bi biti jutarnji ritual.</para>
<para>Kako bi jutarnje objedovanje uvijek bilo zdravo i ukusno, za vas smo izdvojili nekoliko recepata koji su osmislili učenici osnovnih škola Republike Hrvatske uključeni u aktivnosti posvećene podizanju svijesti o važnosti najvažnijeg obroka u danu - doručku.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Banana u pidžami
 </emphasis>
</heading2>
<para>
 Sastojci (1 osoba): 1 tortilja od kukuruznog brašna 1 žlica sirnog namaza 1 banana 1 žličica meda cimet po želji sušeno voće po želji orašasto voće po želji</para>
<para>
 Priprema: Pomiješati sirni namaz s medom i cimetom, a potom sa smjesom premazati tortilju. Na tortilju staviti bananu te ju potom zamotati. Zagrijati tavu i na nju staviti zamotanu bananu te kratko zapeći sa svake strane. Banane u pidžami poslužiti uz sušeno i orašasto voće.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Veseli kolutovi
 </emphasis>
</heading2>
<para>
 Sastojci (1 osoba): 1/2 graham peciva 1 jaje 2 rotkvice (ovisno o sezoni mogu se iskoristiti i cherry rajčice, mrkva ili krastavci) 1 žličica maslaca</para>
<para>
 Priprema: Kuhati jaje 5 minuta, a potom ga oguliti i narezati na ploške. Pecivo prerezati po pola te premazati maslacem. Ploške jajeta i rotkvice poslagati na pripremljeno pecivo. Uz jaja poslužiti čašu prirodnog soka od jabuke.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Sendvič za 5! 
 </emphasis>
</heading2>
<para>
 Sastojci (1 osoba): 1 šnita kruha sa sjemenkama 1 žlica sirnog namaza 1 list zelene salate 1/2 rajčice 1/4 krastavca 1/2 žlice maslinovog ulja</para>
<para>
 Priprema: Narezati rajčicu i krastavac na tanke ploške. Prerezati pecivo po pola, pokapati maslinovim uljem te sve sastojke složiti u sendvič. Uz sendvič poslužiti čašu cijeđenog soka od naranče te bananu.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Vitaminski zalogaj
 </emphasis>
</heading2>
<para>
 Sastojci (1 osoba): 1 šnita kruha s lanenim sjemenkama 1 jaje 1 šnita tvrdog sira 1 rajčica</para>
<para>
 Priprema: Kuhati jaje 5 minuta, a potom ga oguliti i narezati na ploške. Na kruh staviti sir te ploške rajčice i jajeta. Uz sendvič poslužiti jednu čašu svježe cijeđenog soka od naranče.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Voćna kuća
 </emphasis>
</heading2>
<para>
 Sastojci (2 osobe): 1 naranča 1 jabuka 1 banana 2 žlice džema, po želji 2 šnite integralnog kruha</para>
<para>
 Priprema: Voće oprati, oguliti, nasjeckati na kockice, i potom posložiti na štapiće za ražnjiće Uz voćne ražnjiće poslužiti integralni kruh sa džemom (po želji). Uz Voćnu kuću poslužiti jednu čašu soka od bazge.</para>
<para>(Izvor: <emphasis>PETICA - igrom do zdravlja</emphasis>)</para>
<para> </para>

Doručak za 5! Zdrav, ukusan i pripremljen u nekoliko minuta! Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem, a večeru ostavi neprijatelju, glasi stara kineska poslovica. 
   Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem, a večeru ostavi neprijatelju, glasi stara kineska poslovica U nas se govori vrlo slično: Doručkuj kao kralj, ručaj kao gospodin i večeraj kao siromah. Obje poslovice dovode do jasnog zaključka da je doručak zasigurno najvažniji obrok u danu. Potvrđuju to i brojna istraživanja koja su se između ostalog bavila utjecajem doručka na mentalne sposobnosti djece.
Prema rezultatima objavljenima u časopisu 
      American Journal of Clinical Nutrition
   , djeca koja ne doručkuju redovito, slabije funkcioniraju ujutro i manje su uspješna u rješavanju problema koje se postave pred njih. Sličan utjecaj je nekonzumiranja doručka imalo i na verbalne sposobnosti, kreativnost i sposobnost usvajanja novih znanja. Istraživanja su također pokazala kako redovito doručkovanje smanjuje pretilost u djece, razinu kolesterola te grčeve u trbuhu (najčešće uzrokovane glađu).
Bez obzira na životni tempo i količinu obaveza koje svakodnevno imamo, petnaestak minuta zajedničkog druženja, okupljanja za stolom i objedovanja trebao bi biti jutarnji ritual.
Kako bi jutarnje objedovanje uvijek bilo zdravo i ukusno, za vas smo izdvojili nekoliko recepata koji su osmislili učenici osnovnih škola Republike Hrvatske uključeni u aktivnosti posvećene podizanju svijesti o važnosti najvažnijeg obroka u danu - doručku.
 


   
      Banana u pidžami
   


    Sastojci (1 osoba): 1 tortilja od kukuruznog brašna 1 žlica sirnog namaza 1 banana 1 žličica meda cimet po želji sušeno voće po želji orašasto voće po želji

   Priprema: Pomiješati sirni namaz s medom i cimetom, a potom sa smjesom premazati tortilju. Na tortilju staviti bananu te ju potom zamotati. Zagrijati tavu i na nju staviti zamotanu bananu te kratko zapeći sa svake strane. Banane u pidžami poslužiti uz sušeno i orašasto voće.
 


   
      Veseli kolutovi
   


    Sastojci (1 osoba): 1/2 graham peciva 1 jaje 2 rotkvice (ovisno o sezoni mogu se iskoristiti i cherry rajčice, mrkva ili krastavci) 1 žličica maslaca

   Priprema: Kuhati jaje 5 minuta, a potom ga oguliti i narezati na ploške. Pecivo prerezati po pola te premazati maslacem. Ploške jajeta i rotkvice poslagati na pripremljeno pecivo. Uz jaja poslužiti čašu prirodnog soka od jabuke.
 


   
      Sendvič za 5! 
   


   Sastojci (1 osoba): 1 šnita kruha sa sjemenkama 1 žlica sirnog namaza 1 list zelene salate 1/2 rajčice 1/4 krastavca 1/2 žlice maslinovog ulja

   Priprema: Narezati rajčicu i krastavac na tanke ploške. Prerezati pecivo po pola, pokapati maslinovim uljem te sve sastojke složiti u sendvič. Uz sendvič poslužiti čašu cijeđenog soka od naranče te bananu.
 


   
      Vitaminski zalogaj
   


    Sastojci (1 osoba): 1 šnita kruha s lanenim sjemenkama 1 jaje 1 šnita tvrdog sira 1 rajčica

   Priprema: Kuhati jaje 5 minuta, a potom ga oguliti i narezati na ploške. Na kruh staviti sir te ploške rajčice i jajeta. Uz sendvič poslužiti jednu čašu svježe cijeđenog soka od naranče.
 


   
      Voćna kuća
   


    Sastojci (2 osobe): 1 naranča 1 jabuka 1 banana 2 žlice džema, po želji 2 šnite integralnog kruha

   Priprema: Voće oprati, oguliti, nasjeckati na kockice, i potom posložiti na štapiće za ražnjiće Uz voćne ražnjiće poslužiti integralni kruh sa džemom (po želji). Uz Voćnu kuću poslužiti jednu čašu soka od bazge.
(Izvor: PETICA - igrom do zdravlja)
  Petra Majetić 

zdravi_dorucak

Doručak za 5! Zdrav, ukusan i pripremljen u nekoliko minuta!

<para>Koriste batine ili udaranje kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja. Iako svaki udarac nije fizičko zlostavljanje, treba imati na umu da batine ne uče djecu što je dobro. One uče kako da budu nasilna i bez kontrole. Djeca uče razlikovati dobro od lošeg oponašajući svoje roditelje - ako ih udarite oni će smatrati da je u redu da i oni udare nekoga.</para>
<para>Ako naučite kako se uspješno kontrolirati, možete spriječiti fizičko zlostavljanje i batine kao oblik kažnjavanja. Kad ste pod pritiskom, probajte neku od ovih ideja:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>ako je vaše dijete dovoljno staro da razumije, objasnite mu zašto ste ljuti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>otiđite se tuširati i pritom zamišljajte kako voda ispire negativne osjećaje, vičite pod tušem ako želite</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>odvojite vrijeme samo za sebe i radite ono što vas veseli, upišite neku sportsku aktivnost, strani jezik</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razgovarajte s drugim roditeljima iz susjedstva, saznajte kako oni rješavaju obiteljske probleme</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>postavite razumne granice za ponašanje djeteta koje su prikladne njegovoj dobi, razumijevanju i stupnju razvoja</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Čime zamijeniti batine?
</heading2>
<para>
Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog i donositi pametne i mudre odluke. Nagrade kao pohvala, nježan dodir, privilegije i sl. pokazuju djeci da uvažavamo njihov napor i pokušaje, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja i dobre slike o sebi. Najveća nagradu djetetu je pohvala. Upotrebljavajte pohvale za njih kao osobe (V<emphasis>olim te</emphasis>, J<emphasis>ako si dobar</emphasis>) i pohvale za ono što rade (<emphasis>Dobro si zavezala cipelu</emphasis>, <emphasis>Lijepo si pospremila igračke</emphasis>). Privilegije su izvrsne nagrade za djecu. One mogu biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasniji odlazak u krevet, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju.</para>
<para>Kažnjavanje također može biti dio discipline, no to nikako ne smije biti fizičko kažnjavanje koje potiču djecu da misle loše o sebi i drugima. Treba napomenuti da se nikada ne smije kažnjavati djecu ispod tri godine, zato što ne razlikuju uzrok i posljedicu, ne rade štetu namjerno i nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg.</para>
<para>
 Djeca između 3 i 11 godina se mogu kazniti gubitkom privilegija, a ograničavanje je pogodno za djecu stariju od 3 i pol godine.
 Roditeljsko razočaranje, pogodno je pak kao kazna za djecu stariju od tri godine. Treba pritom imati na umu da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu.
</para>
<heading2>
 Preporuke roditeljima
</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>jasnim i ozbiljnim glasom dajte djetetu do znanja što je prihvatljivo</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>budite dosljedni, NE uvijek mora ostati NE za nepoželjno ponašanje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>umjesto da kažnjavate ono što ne želite da dijete radi, nagradite ono što želite</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>komunicirajte s djetetom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>budite modeli za poželjno ponašanje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dajte djetetu realistične izbore i posljedice</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Postavljanje granica u odgoju
</heading2>
<para>
Kako bi djeca znala što će mu roditelji tolerirati, a što neće, važno je da roditelji postave djeci jasne granice ponašanja. Važno je da granice budu kratke, jasne, dobro definirane i konkretne. Dobro postavljane granice moraju uvažavati potrebe i roditelja i djeteta, te omogućiti da svi dobiju što žele. Granice treba postaviti kao obećanje, a ne kao prijetnje, kao na primjer <emphasis>Možeš gledati crtić ako pospremiš igračke</emphasis>, a ne <emphasis>Nećeš gledati crtić dok ne pospremiš igračke. </emphasis>
</para>
<para>Ako roditelj nije spreman izdržati i ne nagraditi dijete privilegijom ako ne obavi svoj zadatak, bolje je onda, granice ne postavljati. Ako dijete ne uspije poštovati granice, obaviti svoj zadatak jer mu je dano premalo vremena ili su roditeljske upute bile nejasne, nerazumljive ili dijete još uvijek nije dostiglo razvojni stupanj kako bi učinilo ono što je roditelj želio, to znači da su loše postavljene granice. U tom slučaju treba smanjiti zahtjeve, odnosno postaviti djetetu nove granice, dati jasnije upute ili više vremena. Granice povezuju djetetovo ponašanje s ishodom koji nije u vezi s reakcijom roditelja te stoga ne dovodi do stresa u odnosima.</para>

Batine nikada nisu rješenje u odgoju! Postoje zdravije, bolje i pametnije metode Ponekad roditelji ne žele povrijediti djecu, ali se nađu u situacijama kada su njihove želje za kontroliranjem jače od želja da ne povrijede. Koriste batine ili udaranje kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja. Iako svaki udarac nije fizičko zlostavljanje, treba imati na umu da batine ne uče djecu što je dobro. One uče kako da budu nasilna i bez kontrole. Djeca uče razlikovati dobro od lošeg oponašajući svoje roditelje - ako ih udarite oni će smatrati da je u redu da i oni udare nekoga.
Ako naučite kako se uspješno kontrolirati, možete spriječiti fizičko zlostavljanje i batine kao oblik kažnjavanja. Kad ste pod pritiskom, probajte neku od ovih ideja:


   
      ako je vaše dijete dovoljno staro da razumije, objasnite mu zašto ste ljuti
   
   
      otiđite se tuširati i pritom zamišljajte kako voda ispire negativne osjećaje, vičite pod tušem ako želite
   
   
      odvojite vrijeme samo za sebe i radite ono što vas veseli, upišite neku sportsku aktivnost, strani jezik
   
   
      razgovarajte s drugim roditeljima  iz susjedstva, saznajte kako oni rješavaju obiteljske probleme
   
   
      postavite razumne granice za ponašanje djeteta koje su prikladne njegovoj dobi, razumijevanju i stupnju razvoja
   


   Čime zamijeniti batine?


Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog i donositi pametne i mudre odluke. Nagrade kao pohvala, nježan dodir, privilegije i sl. pokazuju djeci da uvažavamo njihov napor i pokušaje, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja i dobre slike o sebi. Najveća nagradu djetetu je pohvala. Upotrebljavajte pohvale za njih kao osobe (Volim te, Jako si dobar) i pohvale za ono što rade (Dobro si zavezala cipelu, Lijepo si pospremila igračke). Privilegije su izvrsne nagrade za djecu. One mogu biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasniji odlazak u krevet, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju.
Kažnjavanje također može biti dio discipline, no to nikako ne smije biti fizičko kažnjavanje koje potiču djecu da misle loše o sebi i drugima. Treba napomenuti da se nikada ne smije kažnjavati djecu ispod tri godine, zato što ne razlikuju uzrok i posljedicu, ne rade štetu namjerno i nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg.

    Djeca između 3 i 11 godina se mogu kazniti gubitkom privilegija, a ograničavanje je pogodno za djecu stariju od 3 i pol godine.
   Roditeljsko razočaranje, pogodno je pak kao kazna za djecu stariju od tri godine. Treba pritom imati na umu da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu.


   Preporuke roditeljima


   
      jasnim i ozbiljnim glasom dajte djetetu do znanja što je prihvatljivo
   
   
      budite dosljedni, NE uvijek mora ostati NE za nepoželjno ponašanje
   
   
      umjesto da kažnjavate ono što ne želite da dijete radi, nagradite ono što želite
   
   
      komunicirajte s djetetom
   
   
      budite modeli za poželjno ponašanje
   
   
      dajte djetetu realistične izbore i posljedice
   


   Postavljanje granica u odgoju


Kako bi djeca znala što će mu roditelji tolerirati, a što neće, važno je da roditelji postave djeci jasne granice ponašanja. Važno je da granice budu kratke, jasne, dobro definirane i konkretne. Dobro postavljane granice moraju uvažavati potrebe i roditelja i djeteta, te omogućiti da svi dobiju što žele. Granice treba postaviti kao obećanje, a ne kao prijetnje, kao na primjer Možeš gledati crtić ako pospremiš igračke, a ne Nećeš gledati crtić dok ne pospremiš igračke. 

Ako roditelj nije spreman izdržati i ne nagraditi dijete privilegijom ako ne obavi svoj zadatak, bolje je onda, granice ne postavljati.  Ako dijete ne uspije poštovati granice, obaviti svoj zadatak jer mu je dano premalo vremena ili su roditeljske upute bile nejasne, nerazumljive ili dijete još uvijek nije dostiglo razvojni stupanj kako bi učinilo ono što je roditelj želio, to znači da su loše postavljene granice. U tom slučaju treba smanjiti zahtjeve, odnosno postaviti djetetu nove granice, dati jasnije upute ili više vremena. Granice povezuju djetetovo ponašanje s ishodom koji nije u vezi s reakcijom roditelja te stoga ne dovodi do stresa u odnosima. Petra Majetić 

tuga-strah-pixabay

Batine nikada nisu rješenje u odgoju! Postoje zdravije, bolje i pametnije metode

<para>Za sve knjigoljupce tradicionalno se u studenom održava najomiljeniji sajam na Zagrebačkom velesajmu – <ulink url="http://wwwzvhr/?id=506">INTERLIBER</ulink> Ove u knjiški se raj zaputite od 8. godine.</para>
<para>Posjetitelje, kao i do sada očekuju puni paviljoni, novi naslovi i predstavljanje knjiga, dolazak hrvatskih i inozemnih knjiških zvijezda, razgovori s autorima uz potpisivanje knjiga, susreti nakladnika, knjižara i knjižničara, književne radionice, okrugli stolovi, a to je samo dio bogatog programa koji će se odvijati u intenzivnom ritmu na pozornici te na izložbenim prostorima izlagača.</para>
<para>Svi značajniji domaći nakladnici predstaviti će na Zagrebačkom velesajmu izuzetno bogat program novih izdanja s najrazličitijih područja, dokazujući da hrvatsko nakladništvo zna i pronalazi put do ljubitelja knjige.</para>
<para>Ono što je roditeljima najzanimljivije su izdavači dječjih knjiga, koji će po vrlo povoljnim cijenama ponovno ponuditi omiljene knjigice za djecu.</para>
<para>I ove godine najmlađe očekuje ZNANSTVENI KVART, posebno osmišljen dodatni sadržaj, gdje će uživati u interaktivnoj popularizaciji znanosti kroz prenošenje znanja na praktičan i zabavan način. Organizatori Znanstvenog kvarta su Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske i Zagrebački velesajam.</para>
<para>
 Ulaz je besplatan za sve posjetitelje.</para>
<para>Interliber se održava pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.</para>
<para>U istom terminu održava se i SAJAM MULTIMEDIJE.</para>
<para>Više o svemu možete pronaći na web stranici Zagrebačkog velesajma 
 <ulink url="http://www.zv.hr/?id=506">www.zv.hr</ulink>
 ili na službenoj facebook stranici Sajma 
 <ulink url="https://www.facebook.com/sajaminterliber.zagreb">www.facebook.com/sajaminterliber.zagreb</ulink>
 
</para>

Počinje INTERLIBER 2016.! Za sve knjigoljupce tradicionalno se u studenom održava najomiljeniji sajam na Zagrebačkom velesajmu – INTERLIBER. Ove godine u knjiški se raj zaputite od 8. do 13. studenog 2016. godine. Za sve knjigoljupce tradicionalno se u studenom održava najomiljeniji sajam na Zagrebačkom velesajmu – INTERLIBER Ove u knjiški se raj zaputite od 8. godine.
Posjetitelje, kao i do sada očekuju puni paviljoni, novi naslovi i predstavljanje knjiga, dolazak hrvatskih i inozemnih knjiških zvijezda, razgovori s autorima uz potpisivanje knjiga, susreti nakladnika, knjižara i knjižničara, književne radionice, okrugli stolovi, a to je samo dio bogatog programa koji će se odvijati u intenzivnom ritmu na pozornici te na izložbenim prostorima izlagača.
Svi značajniji domaći nakladnici predstaviti će na Zagrebačkom velesajmu izuzetno bogat program novih izdanja s najrazličitijih područja, dokazujući da hrvatsko nakladništvo zna i pronalazi put do ljubitelja knjige.
Ono što je roditeljima najzanimljivije su izdavači dječjih knjiga, koji će po vrlo povoljnim cijenama ponovno ponuditi omiljene knjigice za djecu.
I ove godine najmlađe očekuje ZNANSTVENI KVART, posebno osmišljen dodatni sadržaj, gdje će uživati u interaktivnoj popularizaciji znanosti kroz prenošenje znanja na praktičan i zabavan način. Organizatori Znanstvenog kvarta su Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske i Zagrebački velesajam.

   Ulaz je besplatan za sve posjetitelje.
Interliber se održava pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U istom terminu održava se i SAJAM MULTIMEDIJE.
Više o svemu možete pronaći na web stranici Zagrebačkog velesajma 
      www.zv.hr
    ili na službenoj facebook stranici Sajma 
      www.facebook.com/sajaminterliber.zagreb
   
 Priopćenje za javnost 

interliber-2016

Počinje INTERLIBER 2016.!

<para>Vaše dijete više nije dijete, nego je mlada odrasla osoba, koja treba započeti život u drugom gradu zbog nastavka školovanja? Naravno, to najčešće podrazumijeva selidbu, pa ćete svojeg studenta osim odjećom morati opremiti određenim stvarima za kućanstvo koje će mu biti potrebne, kako bi mu život izvan doma bio što ugodniji. Bez obzira radi li se o studentskom domu, sobi ili stanu, potrebe su slične.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zato smo odlučili napraviti popis stvari koje će mu biti potrebne bilo da će živjeti u domu ili stanu. Svakako, kupovina određenih stvari je vaša odluka, posebno radi financijskog aspekta, no mi ćemo nabrojati osnovne stvari. Ako se seli u namješteni i opremljeni stan, svakako prije selidbe provjerite koje se stvari nalaze u stanu, a koje će biti potrebne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kuhinja: Pribor za jelo (žlica, vilica, nož – ako je moguće cijeli set), jedan veliki i jedan manji kuhinjski nož, nož za guljenje, ravna duguljasta špatula (za okretanje palačinki), nekoliko kuhača, špatula za vađenje vrućeg jela iz ulja, velika žlica, zaimača, otvarač za konzerve, daska za rezanje, posuda s mjerama, višenamjenska tavica srednje veličine, jedna veća posuda i jedna manja posuda s poklopcem (3l i 1l), manja dublja tepsija (npr. za lasagne), nekoliko dubokih i plitkih i malih tanjura za desert, nekoliko keramičkih ili plastičnih posudica (npr. za sladoled), nekoliko čaša i vrč, sredstva za čišćenje kuhinje i pranje suđa, koš za smeće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kupaonica: Zastor za tuš-kabinu, kupaonski tepih, nekoliko setova velikih i malih ručnika, sušilo za kosu, čašica za četkicu, držač za sapun ili pumpica za tekući sapun, košara za prljavi veš, glačalo i daska za glačanje ili podloga za glačanje, deterdžent i omekšivač za rublje, samostojeća sušilica za rublje, sredstva za čišćenje sanitarija, koš za smeće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Soba: Jastuk, poplun, deka, lagani ljetni prekrivač, dva seta posteljine s plahtama, dva udobna ukrasna jastuka (koji mogu poslužiti za naslon i sl.), nadmadrac (prema potrebi), noćna svjetiljka (dovoljno jaka za čitanje), stolni sat.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Općenite stvari: Prijenosni kompjutor i mobitel, stolna svjetiljka, produžna žica, paket prve pomoći te osnovni analgetici, antiseptici, toplomjer, metla, krpa za pod i kanta, krpa za brisanje prašine, sredstva za čišćenje, koš za smeće, rezervne baterije, rezervne žarulje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Antonioguillem - fotolia</para>

Što treba studentu u njegovom „drugom“ domu? Slanje studenta na studij u drugi grad danas nije ni malo financijski lak zadatak. Donosimo vam popis stvari koje bi mogle zatrebati… Vaše dijete više nije dijete, nego je mlada odrasla osoba, koja treba započeti život u drugom gradu zbog nastavka školovanja? Naravno, to najčešće podrazumijeva selidbu, pa ćete svojeg studenta osim odjećom morati opremiti određenim stvarima za kućanstvo koje će mu biti potrebne, kako bi mu život izvan doma bio što ugodniji. Bez obzira radi li se o studentskom domu, sobi ili stanu, potrebe su slične.
   
Zato smo odlučili napraviti popis stvari koje će mu biti potrebne bilo da će živjeti u domu ili stanu. Svakako, kupovina određenih stvari je vaša odluka, posebno radi financijskog aspekta, no mi ćemo nabrojati osnovne stvari. Ako se seli u namješteni i opremljeni stan, svakako prije selidbe provjerite koje se stvari nalaze u stanu, a koje će biti potrebne.
   
   Kuhinja: Pribor za jelo (žlica, vilica, nož – ako je moguće cijeli set), jedan veliki i jedan manji kuhinjski nož, nož za guljenje, ravna duguljasta špatula (za okretanje palačinki), nekoliko kuhača, špatula za vađenje vrućeg jela iz ulja, velika žlica, zaimača, otvarač za konzerve, daska za rezanje, posuda s mjerama, višenamjenska tavica srednje veličine, jedna veća posuda i jedna manja posuda s poklopcem (3l i 1l), manja dublja tepsija (npr. za lasagne), nekoliko dubokih i plitkih i malih tanjura za desert, nekoliko keramičkih ili plastičnih posudica (npr. za sladoled), nekoliko čaša i vrč, sredstva za čišćenje kuhinje i pranje suđa, koš za smeće.
   
   Kupaonica: Zastor za tuš-kabinu, kupaonski tepih, nekoliko setova velikih i malih ručnika, sušilo za kosu, čašica za četkicu, držač za sapun ili pumpica za tekući sapun, košara za prljavi veš, glačalo i daska za glačanje ili podloga za glačanje, deterdžent i omekšivač za rublje, samostojeća sušilica za rublje, sredstva za čišćenje sanitarija, koš za smeće.
   
   Soba: Jastuk, poplun, deka, lagani ljetni prekrivač, dva seta posteljine s plahtama, dva udobna ukrasna jastuka (koji mogu poslužiti za naslon i sl.), nadmadrac (prema potrebi), noćna svjetiljka (dovoljno jaka za čitanje), stolni sat.
   
   Općenite stvari: Prijenosni kompjutor i mobitel, stolna svjetiljka, produžna žica, paket prve pomoći te osnovni analgetici, antiseptici, toplomjer, metla, krpa za pod i kanta, krpa za brisanje prašine, sredstva za čišćenje, koš za smeće, rezervne baterije, rezervne žarulje.
 

Foto: © Antonioguillem - fotolia vam 

Što treba studentu u njegovom „drugom“ domu?

<para> Naime, vlasnici obiteljskog obrta <emphasis>Marko-dizajn</emphasis> već godinama svojim su kupcima prepoznatljivi po dječjem tekstilu. Sve što mališani zamisle, oni ostvaruju, pa je tako u njihovoj radionici nastalo odijelo Petra Pana za školsku predstavu, haljine za male djeveruše, jedinstvena baby odjela za krstitke, leptir mašne za male frajere i razne haljinice dostojne princeza. Veliku ljubav prema radu i "višak" mašte dobro su iskoristili te su prije četiri godine svoje najvjernije kupce - klinceze iznenadili novom kolekcijom proizvoda <emphasis>My Dolly</emphasis>, među kojom se posebno ističu ruksaci na kojima su u centru pozornosti unikatne lutkice. <emphasis>My Dolly</emphasis> ujedno je i bio povod razgovora sa simpatičnom obitelji Mamić.</para>
<para>
 <emphasis>
 Što sve nudite u svome asortimanu? Posebno me zanimaju ruksaci, koliko dugo vam treba da izradite ruksak i od čega ga izrađujete?
 </emphasis>
</para>
<para>My Dolly kolekcija prvi put je proizvedena prije 4 godine, a počeli smo s haljinama i tunikama za sve uzraste. Ideja za <emphasis>My Dolly</emphasis> ruksake došla je prošle godine i od tada su neizostavni dio naše kolekcije. Svaki komad My Dolly kolekcije je unikatan i ručno izrađen, pa tako i <emphasis>My Dolly</emphasis> ruksaci za čiju izradu je potrebno dva sata. Ruksaci su napravljeni od kombinacije pamuka, samta, vune i pliša raznih boja i uzoraka. Svaka pletenica se posebno plete, i svaki pon-pon ručno izrađuje, dodatno se izrađuju i ukrasi koji krase haljinice i kapice lutkica na ruksacima i haljinicama. Šarene i razigrane kombinacije materijala na kraju tvore neodoljivi ruksak kojem će se veseliti sve mame, bake, tete i naravno male klinceze.</para>
<para>
 <emphasis>
 Tko su vaši najčešći kupci?
 </emphasis>
</para>
<para>Sve češći kupci su i turisti koji su oduševljeni s jedinstvenošću svakog proizvoda. My Dolly kolekcija je obišla cijeli svijet - naše ruksake i haljinice nose djeca u Južnoj Americi, Kanadi, Australiji, SAD-u, jedna baka godinama šalje zanimljive haljinice u Grčku unuci, mladi Japanac se oduševio ruksacima i jedan odnio u Tokio, u Švicarsku je otišao kompletić haljine i ruksaka od kojeg se klinceza nije odvajala niti za laku noć.</para>
<para/>
<para>Foto: Privatni album</para>
<para>
 <emphasis>
 Kakve materijale prilikom izrade koristite?
 </emphasis>
</para>
<para>Materijali koji se koriste su pažljivo odabrani kako bi i najosjetljivijoj koži mališana bilo ugodno. Većinom se radi o 100% pamuku. Također, sve se posebno može ukrasiti odmah i na licu mjesta prema željama kupca. Ono što nas čini posebnima je i to što sve oštećene artikle popravljamo o vlastitom trošku. Nema ništa ljepše nego kada razveselite one najmlađe jednostavnim popravkom lutkice, cvijeta ili mašnice. Maksimalno se trudimo da zadovoljimo standarde visoke kvalitete, jedinstvene usluge i pristupačne cijene. Sav naš trud možete vidjeti i na facebook stranici <emphasis>Plavi dućan</emphasis>.</para>
<para>
 <emphasis>
 Čini se, ne nedostaje vam kreativnosti. Kakvi su Vaši planovi u budućnosti?
 </emphasis>
</para>
<para>Kao što se da primijetiti, mi smo vesela i pričljiva kreativna obitelj. Pa da malo skratimo, skočit ćemo kratko na pregled budućih planova. U planu nam je izrada i <emphasis>My Dolly</emphasis> dekica za djecu, pa i dekorativnih i uporabnih jastučića za dječje sobe. Trenutno kreiramo i ruksake za dečke , te dekice za dječja kolica. Također, nova kolekcija za zimu je u pripremi i vjerujemo da će razveseliti ponovno sve klince i klinceze, a time i njihove roditelje.</para>
<para>
 <emphasis>
 Što vas na kraju dana usrećuje?
 </emphasis>
</para>
<para>Na kraju dana kada nam stignu mailovi i poruke sa slikama dječjih prestava, priredbi, svadbi, krstitki ili rođendanskih proslava znamo da smo napravili odličan posao i uljepašali dan još jednom mališanu, klincezi i njima najbližima. Veselimo se novim prilikama i idejama, i nadamo se da će i one jednako usrećiti naše velike i male kupce.</para>

Obitelj Mamić: Izrađujemo ruksake za klinceze koji su obišli cijeli svijet! Već deset godina, bračni par Marko i Mira Mamić svojim vlastitim rukama, ispunjavaju želje djece svih uzrasta.  Naime, vlasnici obiteljskog obrta Marko-dizajn već godinama svojim su kupcima prepoznatljivi po dječjem tekstilu. Sve što mališani zamisle, oni ostvaruju, pa je tako u njihovoj radionici nastalo odijelo Petra Pana za školsku predstavu, haljine za male djeveruše, jedinstvena baby odjela za krstitke, leptir mašne za male frajere i razne haljinice dostojne princeza. Veliku ljubav prema radu i "višak" mašte dobro su iskoristili te su prije četiri godine svoje najvjernije kupce - klinceze iznenadili novom kolekcijom proizvoda My Dolly, među kojom se posebno ističu ruksaci na kojima su u centru pozornosti unikatne lutkice. My Dolly ujedno je i bio povod razgovora sa simpatičnom obitelji Mamić.

   
      Što sve nudite u svome asortimanu? Posebno me zanimaju ruksaci, koliko dugo vam treba da izradite ruksak i od čega ga izrađujete?
   

My Dolly kolekcija prvi put je proizvedena prije 4 godine, a počeli smo s haljinama i tunikama za sve uzraste. Ideja za My Dolly ruksake došla je prošle godine i od tada su neizostavni dio naše kolekcije. Svaki komad My Dolly kolekcije je unikatan i ručno izrađen, pa tako i My Dolly ruksaci za čiju izradu je potrebno dva sata. Ruksaci su napravljeni od kombinacije pamuka, samta, vune i pliša raznih boja i uzoraka. Svaka pletenica se posebno plete, i svaki pon-pon ručno izrađuje, dodatno se izrađuju i ukrasi koji krase haljinice i kapice lutkica na ruksacima i haljinicama. Šarene i razigrane kombinacije materijala na kraju tvore neodoljivi ruksak kojem će se veseliti sve mame, bake, tete i naravno male klinceze.

   
      Tko su vaši najčešći kupci?
   

Sve češći kupci su i turisti koji su oduševljeni s jedinstvenošću svakog proizvoda. My Dolly kolekcija je obišla cijeli svijet - naše ruksake i haljinice nose djeca u Južnoj Americi, Kanadi, Australiji, SAD-u, jedna baka godinama šalje zanimljive haljinice u Grčku unuci, mladi Japanac se oduševio ruksacima i jedan odnio u Tokio, u Švicarsku je otišao kompletić haljine i ruksaka od kojeg se klinceza nije odvajala niti za laku noć.

Foto: Privatni album

   
      Kakve materijale prilikom izrade koristite?
   

Materijali koji se koriste su pažljivo odabrani kako bi i najosjetljivijoj koži mališana bilo ugodno. Većinom se radi o 100% pamuku. Također, sve se posebno može ukrasiti odmah i na licu mjesta prema željama kupca. Ono što nas čini posebnima je i to što sve oštećene artikle popravljamo o vlastitom trošku. Nema ništa ljepše nego kada razveselite one najmlađe jednostavnim popravkom lutkice, cvijeta ili mašnice. Maksimalno se trudimo da zadovoljimo standarde visoke kvalitete, jedinstvene usluge i pristupačne cijene. Sav naš trud možete vidjeti i na facebook stranici Plavi dućan.

   
      Čini se, ne nedostaje vam kreativnosti. Kakvi su Vaši planovi u budućnosti?
   

Kao što se da primijetiti, mi smo vesela i pričljiva kreativna obitelj. Pa da malo skratimo, skočit ćemo kratko na pregled budućih planova. U planu nam je izrada i My Dolly dekica za djecu, pa i dekorativnih i uporabnih jastučića za dječje sobe. Trenutno kreiramo i ruksake za dečke , te dekice za dječja kolica. Također, nova kolekcija za zimu je u pripremi i vjerujemo da će razveseliti ponovno sve klince i klinceze, a time i njihove roditelje.

   
      Što vas na kraju dana usrećuje?
   

Na kraju dana kada nam stignu mailovi i poruke sa slikama dječjih prestava, priredbi, svadbi, krstitki ili rođendanskih proslava znamo da smo napravili odličan posao i uljepašali dan još jednom mališanu, klincezi i njima najbližima. Veselimo se novim prilikama i idejama, i nadamo se da će i one jednako usrećiti naše velike i male kupce. Petra Majetić 

doll

Obitelj Mamić: Izrađujemo ruksake za klinceze koji su obišli cijeli svijet!

<para>Predstavnici Jane „Vode s porukom“ i Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek te poznati hrvatski glumci Iva Mihalić i Edvin Liverić okupili su se povodom donacije za izradu posebno prilagođene web stranice namijenjene slijepim i slabovidnim osobama te nabavu posebnog laptopa s čitačem ekrana, pomoću kojeg će se učenici Centra u sklopu rehabilitacijskih programa educirati kako bi što brže i efikasnije upotrebljavali računalo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„U svakodnevnom, ubrzanom ritmu života glas onih kojima je pomoć najpotrebnija često ne dopire do nas, no na nama je da ih čujemo i pružimo im ruku,“ poručila je Marija Jelić iz Jamnice istaknuvši kako Jana kroz donacijski program „Voda s porukom“ pomaže u svim aspektima te nas raduje što će osobe s poteškoćama vida ovom donacijom dobiti mogućnost za još kvalitetniju edukaciju, komunikaciju i socijalizaciju.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="762f38ca-35d0-11eb-a3ac-0242ac12001a" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ivana Rotim, Marija Jelić, Diana Kralj, Iva Mihalić, Edvin Liverić i Dijana Petrović</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ipak, veseloj atmosferi u prostorijama Centra u Zagrebu najviše su pridonijeli najmlađi štićenici Centra, koji su na licu mjesta željeli saznati što više o novim sadržajima kojima će se uskoro služiti. Na njihova brojna pitanja strpljivo i sa smiješkom odgovarali su zaposlenici Centra, koji su u informatičkom kabinetu prisutne uputili i u osnove rada na posebnim računalima s Braillovim tipkovnicama i čitačima ekrana. Kako bi što bolje dočarali teškoće s kojima se naši slijepi i slabovidni sugrađani svakodnevno susreću, predstavnici Centra održali su i manju vježbu tijekom koje su Iva Mihalić, Edvin Liverić i predstavnici Jamnice izveli nekoliko jednostavnijih radnji na računalu s povezom na očima. Uz iskusno vodstvo predstavnika Centra, čija tradicija rada s osobama s oštećenjima vida datira od davne 1895. godine, ovom se vježbom na zanimljiv i edukativan način nastojala istaknuti maksimalna uporaba svih kapaciteta korisnika, ne samo osjetila vida.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kroz humanitarni projekt simboličnog naziva „Web namijenjen svima“, kao četvrti u nizu ovogodišnjih humanitarnih projekata, Jana „Voda s porukom“ svojom je donacijom opet potvrdila da samo ljubav mijenja svijet i da srce ne poznaje granice.  Novi humanitarni projekti i nove kapljice ljubavi mogu se pronaći na web stranici <ulink url="http://www.vodasporukom.com">www.vodasporukom.com</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Uz laptop s čitačem ekrana u Centru Vinko Bek lakše će učiti čak 300-tinjak djece Kroz pokretanje specijalizirane web stranice i nabavu posebnog laptopa s čitačem ekrana, Jana donacijom nastoji potaknuti socijalizaciju i daljnju edukaciju slijepih i slabovidnih osoba Predstavnici Jane „Vode s porukom“ i Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek te poznati hrvatski glumci Iva Mihalić i Edvin Liverić okupili su se povodom donacije za izradu posebno prilagođene web stranice namijenjene slijepim i slabovidnim osobama te nabavu posebnog laptopa s čitačem ekrana, pomoću kojeg će se učenici Centra u sklopu rehabilitacijskih programa educirati kako bi što brže i efikasnije upotrebljavali računalo.
   
„U svakodnevnom, ubrzanom ritmu života glas onih kojima je pomoć najpotrebnija često ne dopire do nas, no na nama je da ih čujemo i pružimo im ruku,“ poručila je Marija Jelić iz Jamnice istaknuvši kako Jana kroz donacijski program „Voda s porukom“ pomaže u svim aspektima te nas raduje što će osobe s poteškoćama vida ovom donacijom dobiti mogućnost za još kvalitetniju edukaciju, komunikaciju i socijalizaciju.


   
   
   
Ivana Rotim, Marija Jelić, Diana Kralj, Iva Mihalić, Edvin Liverić i Dijana Petrović

   
Ipak, veseloj atmosferi u prostorijama Centra u Zagrebu najviše su pridonijeli najmlađi štićenici Centra, koji su na licu mjesta željeli saznati što više o novim sadržajima kojima će se uskoro služiti. Na njihova brojna pitanja strpljivo i sa smiješkom odgovarali su zaposlenici Centra, koji su u informatičkom kabinetu prisutne uputili i u osnove rada na posebnim računalima s Braillovim tipkovnicama i čitačima ekrana. Kako bi što bolje dočarali teškoće s kojima se naši slijepi i slabovidni sugrađani svakodnevno susreću, predstavnici Centra održali su i manju vježbu tijekom koje su Iva Mihalić, Edvin Liverić i predstavnici Jamnice izveli nekoliko jednostavnijih radnji na računalu s povezom na očima. Uz iskusno vodstvo predstavnika Centra, čija tradicija rada s osobama s oštećenjima vida datira od davne 1895. godine, ovom se vježbom na zanimljiv i edukativan način nastojala istaknuti maksimalna uporaba svih kapaciteta korisnika, ne samo osjetila vida.
   
Kroz humanitarni projekt simboličnog naziva „Web namijenjen svima“, kao četvrti u nizu ovogodišnjih humanitarnih projekata, Jana „Voda s porukom“ svojom je donacijom opet potvrdila da samo ljubav mijenja svijet i da srce ne poznaje granice.  Novi humanitarni projekti i nove kapljice ljubavi mogu se pronaći na web stranici www.vodasporukom.com.
   
  promo 

Uz laptop s čitačem ekrana u Centru Vinko Bek lakše će učiti čak 300-tinjak djece

<para>Tijekom trudnoće jedna od ključnih stvari koja je ženinom tijelu potrebna je folna kiselina Upravo je ovaj spoj zaslužan za sprječavanje nastanka brojnih anomalija na bebinom tijelu, uključujući i bolesti koje zahvaćaju leđnu moždinu te sam mozak.</para>
<para>Mnoga istraživanja na ovom području pokazala su kako se unošenjem dovoljne količine folne kiseline u organizam, šanse za razvoj neke od bolesti kod bebice smanjuju za čak 70 posto. Uz to, preporuča se uzimanje folne kiseline i prije same trudnoće, jer će već tada njeno djelovanje umanjiti šansu za kasniji razvoj neke od bolesti. Uz to, može reducirati rizik od <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/preeklampsija-ozbiljni-trudnicki-poremecaj-na-koji-treba-odmah-reagirati/">preeklampsije</ulink> kod žene.</para>
<para>Folna kiselina može se uzimati u obliku tableta kao dodatak prehrani, no postoje i prirodne namirnice koje njome obiluju.
</para>
<heading4>Folna kiselina i doziranje</heading4>
<para>
Iako su potrebe ženinog organizma za folnom kiselinom dosta individualne, stručnjaci preporučaju unos od otprilike 400 mikrograma dnevno. Kao početak uzimanja preporuča se mjesec dana prije nego što žena pokuša ostati trudna.</para>
<para>Različite vrste tableta sadrže i različitu količinu folne kiseline. Stoga je prije početka uzimanja poželjno konzultirati se s liječnikom kako biste bili sigurni koje vam najbolje odgovaraju.</para>
<para>
 Gornja granica postavljena je na otprilike 1000 miligrama dnevno, i liječnik će u rijetkim situacijama prepisati veću količinu. To je moguće u slučajevima kada žena nosi blizance, ili pak kada je kod bebice u ranijoj fazi trudnoće uočen određeni problem vezan za leđnu moždinu.
</para>
<heading4>Nedostatak folne kiseline</heading4>
<para>
Kada organizmu nedostaje folne kiseline, ponekad nije moguće odmah utvrditi kako bi dozu trebalo povećati. Znakovi na koje tijelo pokazuje njen nedostatak često su vrlo suptilni i mogu se povezati s više stanja. To mogu biti pojava anemije, gubitak apetita kao i općenita slabost tijela. Sve to može biti popraćeno i glavoboljama, osjetljivošću kože ili pak nejednakim otkucajima srca.</para>
<para>Često se događa da kod minimalnog nedostatka folne kiseline u organizmu izostanu bilo kakvi simptomi.
</para>
<heading4>Važnost prehrane</heading4>
<para>
Kod minimalnog nedostatka žene ponekad posežu za namirnicama koje su bogate folnom kiselinom. Međutim, većina namirnica koje i sadrže folnu kiselinu često neće biti dovoljne. Istraživanja su pokazala kako ljudsko tijelo znatno bolje apsorbira ovaj spoj iz dodataka prehrani nego iz same hrane.</para>
<para>Ipak, postoji nekoliko prirodnih namirnica koje ne spadaju u tu kategoriju, i iz kojih tijelo može „izvući ono najbolje“ i apsorbirati dostatnu količinu folne kiseline. U njih spadaju avokado, grašak, citrusno voće, kao i zeleno povrće poput brokule, špinata i šparoga. Stoga nikada nije naodmet uvrstiti ih u svakodnevnu prehranu.</para>

Folna kiselina i njena važnost u trudnoći Tijekom trudnoće jedna od ključnih stvari koja je ženinom tijelu potrebna je folna kiselina. Ona je zapravo sintetički  oblik vitamina B9. Tijekom trudnoće jedna od ključnih stvari koja je ženinom tijelu potrebna je folna kiselina Upravo je ovaj spoj zaslužan za sprječavanje nastanka brojnih anomalija na bebinom tijelu, uključujući i bolesti koje zahvaćaju leđnu moždinu te sam mozak.
Mnoga istraživanja na ovom području pokazala su kako se unošenjem dovoljne količine folne kiseline u organizam, šanse za razvoj neke od bolesti kod bebice smanjuju za čak 70 posto. Uz to, preporuča se uzimanje folne kiseline i prije same trudnoće, jer će već tada njeno djelovanje umanjiti šansu za kasniji razvoj neke od bolesti. Uz to, može reducirati rizik od preeklampsije kod žene.
Folna kiselina može se uzimati u obliku tableta kao dodatak prehrani, no postoje i prirodne namirnice koje njome obiluju.

Folna kiselina i doziranje

Iako su potrebe ženinog organizma za folnom kiselinom dosta individualne, stručnjaci preporučaju unos od otprilike 400 mikrograma dnevno. Kao početak uzimanja preporuča se mjesec dana prije nego što žena pokuša ostati trudna.
Različite vrste tableta sadrže i različitu količinu folne kiseline. Stoga je prije početka uzimanja poželjno konzultirati se s liječnikom kako biste bili sigurni koje vam najbolje odgovaraju.

   Gornja granica postavljena je na otprilike 1000 miligrama dnevno, i liječnik će u rijetkim situacijama prepisati veću količinu. To je moguće u slučajevima kada žena nosi blizance, ili pak kada je kod bebice u ranijoj fazi trudnoće uočen određeni problem vezan za leđnu moždinu.

Nedostatak folne kiseline

Kada organizmu nedostaje folne kiseline, ponekad nije moguće odmah utvrditi kako bi dozu trebalo povećati. Znakovi na koje tijelo pokazuje njen nedostatak često su vrlo suptilni i mogu se povezati s više stanja. To mogu biti pojava anemije, gubitak apetita kao i općenita slabost tijela. Sve to može biti popraćeno i glavoboljama, osjetljivošću kože ili pak nejednakim otkucajima srca.
Često se događa da kod minimalnog nedostatka folne kiseline u organizmu izostanu bilo kakvi simptomi.

Važnost prehrane

Kod minimalnog nedostatka žene ponekad posežu za namirnicama koje su bogate folnom kiselinom. Međutim, većina namirnica koje i sadrže folnu kiselinu često neće biti dovoljne. Istraživanja su pokazala kako ljudsko tijelo znatno bolje apsorbira ovaj spoj iz dodataka prehrani nego iz same hrane.
Ipak, postoji nekoliko prirodnih namirnica koje ne spadaju u tu kategoriju, i iz kojih tijelo može „izvući ono najbolje“ i apsorbirati dostatnu količinu folne kiseline. U njih spadaju avokado, grašak, citrusno voće, kao i zeleno povrće poput brokule, špinata i šparoga. Stoga nikada nije naodmet uvrstiti ih u svakodnevnu prehranu. Nataša Vuk 

trudnica_pixabay

Folna kiselina i njena važnost u trudnoći

<para> Roditelji su ponekad skloni promatrati ovu izjavu kao prolazni dječji hir i znak razmaženosti, no sve više istraživanja pokazuje da ova pobuna može biti pokazatelj dubljeg problema - straha od škole. Školska fobija sve je prisutnija među djecom, a ovome vjerojatno pridonose sve opsežniji školski programi i sve veći pritisci nad djecom u pogledu uspjeha i postignuća. Već u prvom razredu osnovne škole, od prvašića se očekuje poznavanje abecede i brojki, te vještine čitanja i pisanja. U drugom i trećem razredu već imaju po dva sata domaće zadaće svaki dan, obveznu lektiru, po nekoliko usmenih i pismenih ispitivanja u istom danu te se mnoga djeca počinju tužiti kako su bolesna i kažu da ne žele ići u školu.</para>
<para>Najčešće djeca koja osjećaju strah od škole pokazuju razne simptome stresa i straha vezanih za tjeskobu. Djeca, pogotovo ona predškolske dobi, često govore o strahu pred školom i traže podršku roditelja:<emphasis> Možeš li ostati samnom u školi?, Moram li ići?, </emphasis>tuže se da ih boli želudac ili glava. Mnoga djeca odjednom počnu imati probleme sa spavanjem i počnu tražiti da spavaju sa svojim roditeljima. Neka razviju poremećaj zvan školska fobija tj. odbijaju ići u školu i toliko se boje da ih se ne može nagovoriti da uđu u školsku zgradu. Ako i dođu do škole, onda plaču, žale se na bolove i bolesti. Važno je napomenuti da ova djeca nisu zločesta ili prkosna, već očajnički pokušavaju izbjeći situaciju koja ih plaši.
</para>
<heading4>
 Što mogu roditelji napraviti kako bi pomogli djeci izbjeći strah od škole?
</heading4>
<para>
Ako dijete kreće u školu, preporuča se odvesti ga na razgledavanje škole nekoliko dana prije početka nastave i pričati mu o vlastitim pozitivnim iskustvima iz škole. Ako dijete ima strah od nepoznatih društvenih situacija ili upoznavanja novih ljudi, poželjno je na primjer, dogovoriti igranje s nekim budućim učenicima iz djetetovog razreda. Ako roditelj osjeti da će prijelaz za dijete biti težak, preporuča se razgovor s ravnateljem u proljeće prije početka školske godine i redoviti odlazak na "informacije" tijekom školske godine.
</para>
<heading4>
 Kako da roditelji postupe kad im dijete kaže da je bolesno i da hoće ostati kod kuće?
</heading4>
<para>
Prije svega, uvijek je dobro otići liječniku, i provjeriti o kakvim se fizičkim simptomima radi. Ako je dijete zdravo, razmislite što se s njim događa i postoji li neki drugi razlog zbog kojeg odbija odlazak u školu. Pokušajte uvidjeti koje probleme dijete ima u školi i kod kuće. Razgovarajte i pitajte dijete i učitelja/icu je li se možda dogodilo nešto uznemirujuće - zadirkivanje ili nasilje među djecom, koje je sve češći uzrok dječjeg odbijanja odlaska u školu.
</para>
<heading4>
 Jesu li roditelji ikad uzročnici školske tjeskobe?
</heading4>
<para>
Iako roditelji nikad nisu jedini odgovorni, postoje neke osobine i ponašanja roditelja koje mogu pospješiti strah od odlaska u školu. Postoje roditelj koji su u životu prošli kroz puno teškoća i traumi, bili su zlostavljani u djetinjstvu ili doživljavaju nasilje u braku te se za utjehu oslanjaju na svoje dijete, koje im postaje uporište. Djeca ovakvih roditelja teže se odvajaju jer osjećaju da ih roditelj treba. Ponekad roditelji iz raznih razloga počinju dijete doživljavati kao vrlo ranjivo i postaju snažno zaštitnički nastrojeni. Ovo se može dogoditi u slučajevima kad je dijete preboljelo, ili boluje od neke teške bolesti ili je od prvih dana bilo jako sramežljivo i emocionalno zahtjevno.
</para>
<heading4>
 Kada djetetu pružiti profesionalnu pomoć?
</heading4>
<para>
Ako ste nekoliko tjedana pokušavali, na sve moguće načine potaknuti dijete da krene u školu, a dijete se i dalje buni, ima probleme sa spavanjem, izbjegava društvo ili je uvijek zabrinuto ili tužno - onda je krajnje vrijeme da posjetite stručnjaka. Školska tjeskoba nije psihijatrijska bolest, ali ako je stanje ozbiljno, može biti simptom anksioznog poremećaja. U nekim slučajevima, kad se tjeskoba ne liječi može završiti depresijom.</para>
<para>Za djecu s blagim i umjerenim simptomima tjeskobe, tretman najčešće počinje tzv. kognitivno-bihevioralnom terapijom koja uči kako se opustiti i kako ovladati društvenim vještinama. Bilo da se obraćate socijalnom radniku, psihologu ili psihijatru, izaberite nekoga tko je specijalist u radu s djecom te vodite računa o tome da postoji dobra komunikacija između vas, učitelja/ice i stručnjaka kojeg dijete posjećuje.</para>

Strah od škole najčešći je razlog zašto djeca ne žele ići u školu! Ne želim ići u školu!, rečenica je koju nerijetko izgovaraju najmlađi.  Roditelji su ponekad skloni promatrati ovu izjavu kao prolazni dječji hir i znak razmaženosti, no sve više istraživanja pokazuje da ova pobuna može biti pokazatelj dubljeg problema - straha od škole. Školska fobija sve je prisutnija među djecom, a ovome vjerojatno pridonose sve opsežniji školski programi i sve veći pritisci nad djecom u pogledu uspjeha i postignuća. Već u prvom razredu osnovne škole, od prvašića se očekuje poznavanje abecede i brojki, te vještine čitanja i pisanja. U drugom i trećem razredu već imaju po dva sata domaće zadaće svaki dan, obveznu lektiru, po nekoliko usmenih i pismenih ispitivanja u istom danu te se mnoga djeca počinju tužiti kako su bolesna i kažu da ne žele ići u školu.
Najčešće djeca koja osjećaju strah od škole pokazuju razne simptome stresa i straha vezanih za tjeskobu. Djeca, pogotovo ona predškolske dobi, često govore o strahu pred školom i traže podršku roditelja: Možeš li ostati samnom u školi?, Moram li ići?, tuže se da ih boli želudac ili glava. Mnoga djeca odjednom počnu imati probleme sa spavanjem i počnu tražiti da spavaju sa svojim roditeljima. Neka razviju poremećaj zvan školska fobija tj. odbijaju ići u školu i toliko se boje da ih se ne može nagovoriti da uđu u školsku zgradu. Ako i dođu do škole, onda plaču, žale se na bolove i bolesti. Važno je napomenuti da ova djeca nisu zločesta ili prkosna, već očajnički pokušavaju izbjeći situaciju koja ih plaši.


   Što mogu roditelji napraviti kako bi pomogli djeci izbjeći strah od škole?


Ako dijete kreće u školu, preporuča se odvesti ga na razgledavanje škole nekoliko dana prije početka nastave i pričati mu o vlastitim pozitivnim iskustvima iz škole. Ako dijete ima strah od nepoznatih društvenih situacija ili upoznavanja novih ljudi, poželjno je na primjer, dogovoriti igranje s nekim budućim učenicima iz djetetovog razreda. Ako roditelj osjeti da će prijelaz za dijete biti težak, preporuča se razgovor s ravnateljem u proljeće prije početka školske godine i redoviti odlazak na "informacije" tijekom školske godine.


   Kako da roditelji postupe kad im dijete kaže da je bolesno i da hoće ostati kod kuće?


Prije svega, uvijek je dobro otići liječniku, i provjeriti o kakvim se fizičkim simptomima radi. Ako je dijete zdravo, razmislite što se s njim događa i postoji li neki drugi razlog zbog kojeg odbija odlazak u školu. Pokušajte uvidjeti koje probleme dijete ima u školi i kod kuće. Razgovarajte i pitajte dijete i učitelja/icu je li se možda dogodilo nešto uznemirujuće - zadirkivanje ili nasilje među djecom, koje je sve češći uzrok dječjeg odbijanja odlaska u školu.


   Jesu li roditelji ikad uzročnici školske tjeskobe?


Iako roditelji nikad nisu jedini odgovorni, postoje neke osobine i ponašanja roditelja koje mogu pospješiti strah od odlaska u školu. Postoje roditelj koji su u životu prošli kroz puno teškoća i traumi, bili su zlostavljani u djetinjstvu ili doživljavaju nasilje u braku te se za utjehu oslanjaju na svoje dijete, koje im postaje uporište. Djeca ovakvih roditelja teže se odvajaju jer osjećaju da ih roditelj treba. Ponekad roditelji iz raznih razloga počinju dijete doživljavati kao vrlo ranjivo i postaju snažno zaštitnički nastrojeni. Ovo se može dogoditi u slučajevima kad je dijete preboljelo, ili boluje od neke teške bolesti ili je od prvih dana bilo jako sramežljivo i emocionalno zahtjevno.


   Kada djetetu pružiti profesionalnu pomoć?


Ako ste nekoliko tjedana pokušavali, na sve moguće načine potaknuti dijete da krene u školu, a dijete se i dalje buni, ima probleme sa spavanjem, izbjegava društvo ili je uvijek zabrinuto ili tužno - onda je krajnje vrijeme da posjetite stručnjaka. Školska tjeskoba nije psihijatrijska bolest, ali ako je stanje ozbiljno, može biti simptom anksioznog poremećaja.  U nekim slučajevima, kad se tjeskoba ne liječi može završiti depresijom.
Za djecu s blagim i umjerenim simptomima tjeskobe, tretman najčešće počinje tzv. kognitivno-bihevioralnom terapijom koja uči kako se opustiti i kako ovladati društvenim vještinama. Bilo da se obraćate socijalnom radniku, psihologu ili psihijatru, izaberite nekoga tko je specijalist u radu s djecom te vodite računa o tome da postoji dobra komunikacija između vas, učitelja/ice i stručnjaka kojeg dijete posjećuje. Petra Majetić 

strah_skola_pixabay

Strah od škole najčešći je razlog zašto djeca ne žele ići u školu!

<para>Njegova stimulacija održava ga u kondiciji baš kao i mišiće u tijelu, a ne postoji bolji način za to od igara u kojima je potrebno malo pomnije razmisliti o zadatku koji je pred nama. Svi su se barem jednom susreli s mozgalicama kao što je sudoku ili pak jednostavna igra križić – kružić. Od sada imate priliku na jednom mjestu iskušati velik broj mozgalica koje će vaš mozak održati u formi. Na zagrebačkoj zavrtnici otvorena je Mozgaonica – pametna igraonica, jedinstveni edukativni centar namijenjen djeci ali i odraslima.</para>
<para>U novouređenom prostoru tako vas očekuje 250 različitih mozgalica, drvenih igara i slagalica uz čije će vam rješavanje vrijeme proći u trenu. Pored svake od ponuđenih igara stoje upute za rješavanje zadatka, a dalje je sve na vama. Osim malih slagalica, tu su i mozgalice u XXL veličinama, poput trodimenzionalnog križića – kružića, koje prilikom rješavanja aktiviraju cijelo ljudsko tijelo.</para>
<para/>
<para>U slučaju da „zapnete“, u pomoć će vam priskočiti stručno osoblje Mozgaonice. Nakon što savladate jednostavnije zadatke, možete se odlučiti i za neke od natjecateljskih igara kod kojih se traži što brže razmišljanje i rješavanje problema.</para>
<para>Mozgaonica je centar koji se sastoji od tri dijela. Prvi dio čini prostorija u kojoj se nalaze upravo spomenute igre, a u koju mogu doći ljudi svih uzrasta – samostalno, obiteljski ili u grupi.</para>
<para/>
<para>Drugi dio rezerviran je za edukacijski program nazvan „Think &amp; Solve“. Namijenjen je djeci osnovnoškolske dobi koja kroz zadatke i stručno vodstvo pospješuju razvoj kognitivnih, socio – emocionalnih i motoričkih vještina. U dvije opremljene učionice, školarci imaju priliku kroz didaktičke igre razvijati sposobnost kreativnog razmišljanja, ali i jednostavnijeg učenja kroz igru. Program se sastoji od šest stupnjeva, a održava se dva puta tjedno.</para>
<para>„Think &amp; Solve“ program već godinama bilježi veliku popularnost u azijskim zemljama, gdje je uključen i u kurikulume brojnih škola. Prepoznat je kao radionica koja mališanima pomaže u savladavanju sve opsežnijeg školskog gradiva.</para>
<para>Treći dio rezerviran je za grupne posjete škola, ali i događaje poput team buildinga ili proslave rođendana za najmlađe. Voditelji Mozgaonice sudionike će podijeliti u grupe u kojima će zajedničkim snagama rješavati zadatke i uvjeriti se kako je itekako moguće učiti kroz igru.</para>
<para>Kada ste s rješavanjem zadataka gotovi, na izlazu iz Mozgaonice očekuje vas shop u kojem možete kupiti većinu drvenih slagalica i tako pojedine zadatke pokušati riješiti i kod kuće.</para>
<para/>
<para>Za dovođenje ovog jedinstvenog centra u Hrvatsku zaslužan je Roko Živković, koji je prije nešto više od godinu dana pokrenuo i iznimno posjećen Muzej iluzija u zagrebačkoj Ilici.</para>
<para>Mozgaonica je otvorena svakog dana od 9 do 22 sata, na adresi Zavrtnica 17. Više informacija o programima možete saznati na <ulink url="http://mozgaonica.hr/">www.mozgaonica.hr</ulink> ili <ulink url="https://www.facebook.com/Mozgaonica/">Facebook stranici</ulink>.</para>

Mozgaonica - prva pametna igraonica otvorila svoja vrata Dobro je poznato kako je redovita tjelovježba važna za fizičko zdravlje, no što je s vježbanjem mozga? Njegova stimulacija održava ga u kondiciji baš kao i mišiće u tijelu, a ne postoji bolji način za to od igara u kojima je potrebno malo pomnije razmisliti o zadatku koji je pred nama. Svi su se barem jednom susreli s mozgalicama kao što je sudoku ili pak jednostavna igra križić – kružić. Od sada imate priliku na jednom mjestu iskušati velik broj mozgalica koje će vaš mozak održati u formi. Na zagrebačkoj zavrtnici otvorena je Mozgaonica – pametna igraonica, jedinstveni edukativni centar namijenjen djeci ali i odraslima.
U novouređenom prostoru tako vas očekuje 250 različitih mozgalica, drvenih igara i slagalica uz čije će vam rješavanje vrijeme proći u trenu. Pored svake od ponuđenih igara stoje upute za rješavanje zadatka, a dalje je sve na vama. Osim malih slagalica, tu su i mozgalice u XXL veličinama, poput trodimenzionalnog križića – kružića, koje prilikom rješavanja aktiviraju cijelo ljudsko tijelo.

U slučaju da „zapnete“, u pomoć će vam priskočiti stručno osoblje Mozgaonice. Nakon što savladate jednostavnije zadatke, možete se odlučiti i za neke od natjecateljskih igara kod kojih se traži što brže razmišljanje i rješavanje problema.
Mozgaonica je centar koji se sastoji od tri dijela. Prvi dio čini prostorija u kojoj se nalaze upravo spomenute igre, a u koju mogu doći ljudi svih uzrasta – samostalno, obiteljski ili u grupi.

Drugi dio rezerviran je za edukacijski program nazvan „Think &amp; Solve“. Namijenjen je djeci osnovnoškolske dobi koja kroz zadatke i stručno vodstvo pospješuju razvoj kognitivnih, socio – emocionalnih i motoričkih vještina. U dvije opremljene učionice, školarci imaju priliku kroz didaktičke igre razvijati sposobnost kreativnog razmišljanja, ali i jednostavnijeg učenja kroz igru. Program se sastoji od šest stupnjeva, a održava se dva puta tjedno.
„Think &amp; Solve“ program već godinama bilježi veliku popularnost u azijskim zemljama, gdje je uključen i u kurikulume brojnih škola. Prepoznat je kao radionica koja mališanima pomaže u savladavanju sve opsežnijeg školskog gradiva.
Treći dio rezerviran je za grupne posjete škola, ali i događaje poput team buildinga ili proslave rođendana za najmlađe. Voditelji Mozgaonice sudionike će podijeliti u grupe u kojima će zajedničkim snagama rješavati zadatke i uvjeriti se kako je itekako moguće učiti kroz igru.
Kada ste s rješavanjem zadataka gotovi, na izlazu iz Mozgaonice očekuje vas shop u kojem možete kupiti većinu drvenih slagalica i tako pojedine zadatke pokušati riješiti i kod kuće.

Za dovođenje ovog jedinstvenog centra u Hrvatsku zaslužan je Roko Živković, koji je prije nešto više od godinu dana pokrenuo i iznimno posjećen Muzej iluzija u zagrebačkoj Ilici.
Mozgaonica je otvorena svakog dana od 9 do 22 sata, na adresi Zavrtnica 17. Više informacija o programima možete saznati na www.mozgaonica.hr ili Facebook stranici. Nataša Vuk 

mozgaonica_001

Mozgaonica - prva pametna igraonica otvorila svoja vrata

<para>Od trenutka kada na svijet dođe <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nova-beba-u-obitelji-kako-pripremiti-dijete-na-ulogu-starijeg-bratasestre/">drugo dijete</ulink>, prvorođeni sin dobiva novu ulogu - zaštitnika svog malog brata.</para>
<para>Ponekad je ta uloga podložna „slobodnijim interpretacijama“, pa će tijekom godina tu sigurno biti udaraca i suza. Unatoč tome, malo koji roditelj će moći reći da se tu radi o nečem drugom osim o čistoj ljubavi. A uz ulogu zaštitnika, još je važnija ona druga – uloga učitelja. Jer tko će mališanu bolje pokazati svijet kojim je okružen nego stariji brat?
</para>
<heading4>Fizički obračuni kao iskazi ljubavi</heading4>
<para>
Tanka je granica između grljenja i gušenja, a to najbolje znaju svi koji su imali privilegiju odrastati uz starijeg brata. Kad se naviknu na ovaj odnos, čak će i roditelji ponekad imati poteškoća kad treba ocijeniti o čemu se od ovog dvoje radi.</para>
<para>Važno je napomenuti i kako samo stariji brat jedini ima tu privilegiju povremenog čupanja, ugriza i udaraca. U slučaju da netko drugi nasrne na mlađe dijete, lako je moguće da će iskusiti i sav njegov bijes. „To je sve iz ljubavi“, rečenica je koju će većina mlađe djece zasigurno jednom čuti i dobro upamtiti. Jer to je istina – iza svih masnica zapravo stoji istinska ljubav kakvu samo braća mogu imati.
</para>
<heading4>Nasljeđivanje stvari</heading4>
<para>
Odjeća, obuća, igračke, sportska oprema – sve to pažljivo se čuva u kutijama za mlađe dijete, kada dovoljno poraste. Za roditelje je ova praksa posebno praktična, dok je za mlađu djecu vjerojatno izvor ljubomore. Jer kako je moguće da stariji brat dobije nove tenisice, dok su njemu pripale njegove, već ponešto iznošene?</para>
<para>S druge strane, starija braća imaju nešto drugačiji pogled na cijelu situaciju. Za njega je to privilegija koju je mlađem djetetu omogućio upravo on. Odrekao se nečega što voli kako bi poklonio mlađem bratu, a to je u njegovoj glavici ultimativni izraz ljubavi.
</para>
<heading4>Pravila igre</heading4>
<para>
Upravo stariji brat zaslužan je za osmišljavanje najzabavnijih igara. Ponekad su to i izazovi od kojih se roditeljima „diže kosa na glavi“, no upravo je on taj koji je „mozak operacije“. Njegove ideje također znače i njegova pravila. U slučaju da se mlađe dijete pobuni kako igra nije „fer“, stariji brat će jednostavno u sekundi promijeniti pravila. Budući da ju je on osmislio, on ima i to pravo.</para>
<para>Upravo zajedničke igre najčešći su izvor svađa među braćom. Koliko god se mlađem bratu činilo da ga stariji muči, u glavici mališana odvija se jedan potpuno drugačiji scenarij. On svoga brata na ovaj način priprema na sve situacije kroz koje će morati proći dolaskom u vrtić ili školu, a koje su njemu samome već dobro poznate.
</para>
<heading4>Neprocjenjiva iskustva</heading4>
<para>
I dok će mnogima iskustvo odrastanja uz starijeg brata biti na trenutke teško i zamorno, na kraju ne postoji osoba koja neće reći da je isto tako bilo i – neprocjenjivo. Starija braća su mentori, čuvari, ali i najbolji prijatelji, a to je ujedno i jedino prijateljstvo koje traje cijeloga života.</para>

Sjećanja na djetinjstvo koja razumiju djeca odrasla uz starijeg brata Nije bez razloga to što se u popularnoj kulturi pod nazivom „veliki brat“ često misli na nekoga tko sve prati i u svakom trenutku zna što se događa. Od trenutka kada na svijet dođe drugo dijete, prvorođeni sin dobiva novu ulogu - zaštitnika svog malog brata.
Ponekad je ta uloga podložna „slobodnijim interpretacijama“, pa će tijekom godina tu sigurno biti udaraca i suza. Unatoč tome, malo koji roditelj će moći reći da se tu radi o nečem drugom osim o čistoj ljubavi. A uz ulogu zaštitnika, još je važnija ona druga – uloga učitelja. Jer tko će mališanu bolje pokazati svijet kojim je okružen nego stariji brat?

Fizički obračuni kao iskazi ljubavi

Tanka je granica između grljenja i gušenja, a to najbolje znaju svi koji su imali privilegiju odrastati uz starijeg brata. Kad se naviknu na ovaj odnos, čak će i roditelji ponekad imati poteškoća kad treba ocijeniti o čemu se od ovog dvoje radi.
Važno je napomenuti i kako samo stariji brat jedini ima tu privilegiju povremenog čupanja, ugriza i udaraca. U slučaju da netko drugi nasrne na mlađe dijete, lako je moguće da će iskusiti i sav njegov bijes. „To je sve iz ljubavi“, rečenica je koju će većina mlađe djece zasigurno jednom čuti i dobro upamtiti. Jer to je istina – iza svih masnica zapravo stoji istinska ljubav kakvu samo braća mogu imati.

Nasljeđivanje stvari

Odjeća, obuća, igračke, sportska oprema – sve to pažljivo se čuva u kutijama za mlađe dijete, kada dovoljno poraste. Za roditelje je ova praksa posebno praktična, dok je za mlađu djecu vjerojatno izvor ljubomore. Jer kako je moguće da stariji brat dobije nove tenisice, dok su njemu pripale njegove, već ponešto iznošene?
S druge strane, starija braća imaju nešto drugačiji pogled na cijelu situaciju. Za njega je to privilegija koju je mlađem djetetu omogućio upravo on. Odrekao se nečega što voli kako bi poklonio mlađem bratu, a to je u njegovoj glavici ultimativni izraz ljubavi.

Pravila igre

Upravo stariji brat zaslužan je za osmišljavanje najzabavnijih igara. Ponekad su to i izazovi od kojih se roditeljima „diže kosa na glavi“, no upravo je on taj koji je „mozak operacije“. Njegove ideje također znače i njegova pravila. U slučaju da se mlađe dijete pobuni kako igra nije „fer“, stariji brat će jednostavno u sekundi promijeniti pravila. Budući da ju  je on osmislio, on ima i to pravo.
Upravo zajedničke igre najčešći su izvor svađa među braćom. Koliko god se mlađem bratu činilo da ga stariji muči, u glavici mališana odvija se jedan potpuno drugačiji scenarij. On svoga brata na ovaj način priprema na sve situacije kroz koje će morati proći dolaskom u vrtić ili školu, a koje su njemu samome već dobro poznate.

Neprocjenjiva iskustva

I dok će mnogima iskustvo odrastanja uz starijeg brata biti na trenutke teško i zamorno, na kraju ne postoji osoba koja neće reći da je isto tako bilo i – neprocjenjivo. Starija braća su mentori, čuvari, ali i najbolji prijatelji, a to je ujedno i jedino prijateljstvo koje traje cijeloga života. Nataša Vuk 

braca_pixabay

Sjećanja na djetinjstvo koja razumiju djeca odrasla uz starijeg brata

<para>Velik broj ljudi čak je uspio u tome da umjesto kave kao široko rasprostranjenog jutarnjeg rituala, svoj dan započnu upravo šalicom čaja.</para>
<para>Brojni nutricionisti također ističu kako je čaj zdravija alternativa napitcima poput kave ili sokova. Uz to, konzumiranje biljnih čajeva može umiriti bolove, ublažiti nesanicu, te ono najvažnije – opustiti cijelo tijelo.</para>
<para>Uz sve navedeno, lako je zaključiti kako su čajevi izuzetno dobri za ljudsko tijelo u svakoj prilici. Međutim, neka ograničenja, kao i kod svake namirnice ipak postoje. Stoga ne čudi da se mnoge žene pitaju je li biljne čajeve sigurno konzumirati i u trudnoći?
</para>
<heading4>Ritual biljnog čaja u trudnoći</heading4>
<para>
Većina trudnica bez razmišljanja će se odreći kave, alkohola ili pak nikotina. Spojevi su to koji su dokazano štetni za nerođenu bebu, no što je s biljnim čajevima? Istina je da i oni mogu sadržavati spojeve koji su jednako štetni.</para>
<para>Međutim, o sastojcima biljnih čajeva uglavnom se ne priča kao o nečem što bi moglo imati nuspojave. Riječ je o tome da bi za štetan utjecaj na organizam trebalo konzumirati zaista veliku količinu čaja, a većina njegovih ljubitelja nije u stanju ispijati količine koje bi mogle biti „problematične“. Usprkos tome, ženino je tijelo tijekom trudnoće znatno osjetljivije na različite podražaje, pa tako i na spojeve koji se u tijelo unose hranom i pićem.</para>
<para>Kako oni mogu utjecati na trudnicu i nerođeno dijete još uvijek nije sasvim jasno, budući da je nedovoljan broj istraživanja napravljen na ovom području. Stoga je ponekad potrebno konzultirati se sa svojim liječnikom prije nego krenete u svakodnevno ispijanje vašeg omiljenog napitka.
</para>
<heading4>Kako znati koji su čajevi štetni?</heading4>
<para>
Dosta čajeva koje danas možemo pronaći na tržištu zapravo niti ne sadrži konkretnu vrstu biljke u sebi, te je riječ o prerađevinama od, primjerice, suhog voća. Stoga se oni odmah mogu isključiti iz popisa onih koji mogu imati neželjen utjecaj na organizam. U skupinu „potencijalno štetnih“ mogu spadati biljni čajevi poput metvice, majčine dušice, te zelenog čaja.
</para>
<para>Naravno, ništa se neće dogoditi u slučaju da nekoliko puta tjedno ispijete šalicu ovog toplog napitka, no pretjerano ispijanje (više od jedne litre dnevno), može ostaviti traga na zdravlju. Biljke su u čaju znatno koncentriranije nego što je to slučaj u začinskom bilju u hrani. To bi značilo da šalicom čaja zapravo u tijelo unosite sastojaka iz biljaka koliko se obrocima unese kroz gotovo tjedan dana.
</para>
<heading4>Čajevi „za trudnice“</heading4>
<para>
Uz sva čuda koja danas možemo pronaći na policama gotovo svake trgovine, vjerojatno je svatko naišao na dodatke prehrani na kojima je naznačeno „za trudnice“. Riječ je o čajevima koji sadrže sastojke poput limunske trave, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/caj-lista-crvene-maline-olaksava-skracuje-porod/">malinovog lista</ulink> te ružinih latica. Iako ovi sastojci ne mogu naštetiti organizmu čak niti u većim količinama, i ovdje bi pravilo trebalo biti – umjerenost je vrlina.
</para>
<para>To što su sastojci potpuno bezopasni, ne znači da vaše tijelo njihovom pretjeranom konzumacijom neće na neki način reagirati. Svaki organizam i svaka trudnoća su individualni. Čak i da su istraživanja potvrdila kako razloga za brigu nema, ne znači da upravo vaše tijelo neće reagirati na jedan od nepredvidljivih načina. Stoga je jedna šalica čaja dnevno i više nego dovoljna, i priuštiti će vam trenutke opuštanja za kojima toliko žudite.
</para>
<heading4>Odabir „sigurnog“ čaja</heading4>
<para>
Prilikom odabira čaja na samom je početku najbolje obratiti pažnju na sastojke otisnute na pakiranju. U slučaju da vidite imena koja vam nisu poznata, vjerojatno se radi o aditivima koje je poželjno izbjegavati.</para>
<para>U slučaju da se zaista jako zaželite šalice čaja, uvijek ga možete napraviti i sami! U vruću vodu ubacite žličicu zelenog čaja te dodajte svježeg voćnog soka, meda, limuna ili cimeta. Listiće zelenog čaja najbolje je kupiti u rinfuzi. Ovakav „domaći“ čaj još je uvijek bolja alternativa onom iz filter vrećica, koji često sadrži mnoge aditive.</para>
<para>No, zaključak je kako je s čajevima – baš kao i svakom drugom prehrambenom namirnicom – umjerena konzumacija najzdravija.</para>

Ispijanje biljnog čaja u trudnoći ponekad nije bezazleno Mnogima nema ništa ljepše od šalice toplog čaja, koja može djelovati izrazito okrepljujuće. Velik broj ljudi čak je uspio u tome da umjesto kave kao široko rasprostranjenog jutarnjeg rituala, svoj dan započnu upravo šalicom čaja.
Brojni nutricionisti također ističu kako je čaj zdravija alternativa napitcima poput kave ili sokova. Uz to, konzumiranje biljnih čajeva može umiriti bolove, ublažiti nesanicu, te ono najvažnije – opustiti  cijelo tijelo.
Uz sve navedeno, lako je zaključiti kako su čajevi izuzetno dobri za ljudsko tijelo u svakoj prilici. Međutim, neka ograničenja, kao i kod svake namirnice ipak postoje. Stoga ne čudi da se mnoge žene pitaju je li biljne čajeve sigurno konzumirati i u trudnoći?

Ritual biljnog čaja u trudnoći

Većina trudnica bez razmišljanja će se odreći kave, alkohola ili pak nikotina. Spojevi su to koji su dokazano štetni za nerođenu bebu, no što je s biljnim čajevima? Istina je da i oni mogu sadržavati spojeve koji su jednako štetni.
Međutim, o sastojcima biljnih čajeva uglavnom se ne priča kao o nečem što bi moglo imati nuspojave. Riječ je o tome da bi za štetan utjecaj na organizam trebalo konzumirati zaista veliku količinu čaja, a većina njegovih ljubitelja nije u stanju ispijati količine koje bi mogle biti „problematične“. Usprkos tome, ženino je tijelo tijekom trudnoće znatno osjetljivije na različite podražaje, pa tako i na spojeve koji se u tijelo unose hranom i pićem.
Kako oni mogu utjecati na trudnicu i nerođeno dijete još uvijek nije sasvim jasno, budući da je nedovoljan broj istraživanja napravljen na ovom području. Stoga je ponekad potrebno konzultirati se sa svojim liječnikom prije nego krenete u svakodnevno ispijanje vašeg omiljenog napitka.

Kako znati koji su čajevi štetni?

Dosta čajeva koje danas možemo pronaći na tržištu zapravo niti ne sadrži konkretnu vrstu biljke u sebi, te je riječ o prerađevinama od, primjerice, suhog voća. Stoga se oni odmah mogu isključiti iz popisa onih koji mogu imati neželjen utjecaj na organizam. U skupinu „potencijalno štetnih“ mogu spadati biljni čajevi poput metvice, majčine dušice, te zelenog čaja.

Naravno, ništa se neće dogoditi u slučaju da nekoliko puta tjedno ispijete šalicu ovog toplog napitka, no pretjerano ispijanje (više od jedne litre dnevno), može ostaviti traga na zdravlju. Biljke su u čaju znatno koncentriranije nego što je to slučaj u začinskom bilju u hrani. To bi značilo da šalicom čaja zapravo u tijelo unosite sastojaka iz biljaka koliko se obrocima unese kroz gotovo tjedan dana.

Čajevi „za trudnice“

Uz sva čuda koja danas možemo pronaći na policama gotovo svake trgovine, vjerojatno je svatko naišao na dodatke prehrani na kojima je naznačeno „za trudnice“. Riječ je o čajevima koji sadrže sastojke poput limunske trave, malinovog lista te ružinih latica. Iako ovi sastojci ne mogu naštetiti organizmu čak niti u većim količinama, i ovdje bi pravilo trebalo biti – umjerenost je vrlina.

To što su sastojci potpuno bezopasni, ne znači da vaše tijelo njihovom pretjeranom konzumacijom neće na neki način reagirati. Svaki organizam i svaka trudnoća su individualni. Čak i da su istraživanja potvrdila kako razloga za brigu nema, ne znači da upravo vaše tijelo neće reagirati na jedan od nepredvidljivih načina. Stoga je jedna šalica čaja dnevno i više nego dovoljna, i priuštiti će vam trenutke opuštanja za kojima toliko žudite.

Odabir „sigurnog“ čaja

Prilikom odabira čaja na samom je početku najbolje obratiti pažnju na sastojke otisnute na pakiranju. U slučaju da vidite imena koja vam nisu poznata, vjerojatno se radi o aditivima koje je poželjno izbjegavati.
U slučaju da se zaista jako zaželite šalice čaja, uvijek ga možete napraviti i sami! U vruću vodu ubacite žličicu zelenog čaja te dodajte svježeg voćnog soka, meda, limuna ili cimeta. Listiće zelenog čaja najbolje je kupiti u rinfuzi. Ovakav „domaći“ čaj još je uvijek bolja alternativa onom iz filter vrećica, koji često sadrži mnoge aditive.
No, zaključak je kako je s čajevima – baš kao i svakom drugom prehrambenom namirnicom – umjerena konzumacija najzdravija. Nataša Vuk 

salice-caja_pixabay

Ispijanje biljnog čaja u trudnoći ponekad nije bezazleno

<para>NIVEA je jučer u Etnografskom muzeju u Zagrebu predstavila ovogodišnji projekt društvene odgovornosti "Neka odrastanje bude dječja igra" koji provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske te glavnu ovogodišnju temu 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Projekt "Neka odrastanje bude dječja igra" nastavlja se treću godinu zaredom, a ove godine NIVEA je donirala 150.000,00 kuna Savezu društava Naša djeca Hrvatske za raznovrsne programe, aktivnosti i edukacije koje uključuju rad s djecom na temu igre i igračke. ''Veseli nas nastavak projekta s našim dugogodišnjim partnerom Savezom DND. Glavna misao vodilja ostaje nam i dalje ostvarivanje punih potencijala djece i mladih diljem Hrvatske kroz projekte koji im omogućuju da provode svoje slobodno vrijeme kroz njima najprirodniju aktivnost – igru. Ove godine bazirali smo projekt na igračkama kao ključnim dodacima u igri, stoga smo u suradnji s četiri dizajnerice pripremili i jedan lijepi natječaj u kojem ćemo uz pomoć javnosti odabrati najbolji prijedlog igračke te ju u konačnici i producirati.", izjavila je <emphasis>Nela Zadro</emphasis>, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="5546a6ac-35d0-11eb-9b78-0242ac130032" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Savez društava Naša djeca Hrvatske ponosni je partner na ovom projektu. Raduje nas da se igramo i zajedno odrastamo kroz projekt nastojeći ga učiniti što boljim i potaknuti što više roditelja i djece da provode svoje slobodno vrijeme kroz igru. Zahvalni smo što smo i ove godine nastavili s edukacijom volontera Društava naša djeca koja se pokazala iznimno važnom i vrijednom aktivnošću volonterskog rada s djecom i za djecu.”, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc. <emphasis>Aida Salihagić Kadić</emphasis>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na predstavljanju projekta prototipove igračaka s kojima će sudjelovati na nagradnom natječaju u sklopu projekta predstavile su dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić. Na mrežnim stranicama 
 <ulink url="https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra">nivea.hr/djecja-igra</ulink>
 predstavljeni su ideja, dizajn i funkcija svake igračke, a potrošači putem prijavnog obrasca mogu glasovati za najbolje rješenje. Pobjednički prototip bit će predstavljen na posebnoj izložbi igračaka u studenom, a producirat će se u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="831e9436-35d0-11eb-a791-0242ac130032" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U sklopu predstavljanja projekta održana je i tribina o igri i igračkama, a koliko su igra i igračka važne za psihofizički razvoj djece istaknuli su stručnjaci s područja psihologije, pedagogije i kulture. Likovni umjetnik i ilustrator Ivan Vitez, psihologinja i praktičarka terapije igrom dipl. psih. Sanja Ivanušević Grgas i predsjednica OMEP Hrvatska (podružnica Svjetske organizacije za predškolski odgoj) Adrijana Višnjić Jevtić sudjelovali su na tribini u sklopu projekta namijenjenoj odgojno-obrazovnim djelatnicima u vrtićima, školama, fakultetima, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, studentima, volonterima te svima koji igru i igračku koriste kao metodu rada s djecom ili kao kulturološki fenomen. Upravo je veliki broj prijavljenih koji su došli na tribinu pokazao koliko je tema zanimljiva i važna u profesionalnom svijetu i radu s djecom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
#<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>O projektu “Neka odrastanje bude dječja igra”<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
NIVEA je 2014. pokrenula projekt društvene odgovornosti “Neka odrastanje bude dječja igra<emphasis>”</emphasis> kako bi naglasila važnost igre za dječji razvoj i dala svoj doprinos u stvaranju boljih uvjeta za odrastanje djece i mladih diljem Hrvatske. Projekt je dio globalne inicijative "NIVEA - stalo nam je do obitelji" kojom NIVEA pruža podršku obiteljima pomažući djeci i odraslima u ostvarenju njihovih punih potencijala. U prvoj godini projekta uređeno je i opremljeno 10 igraonica i prostora Društava Naša djeca te prikupljeno i publicirano više od 600 originalnih dječjih poruka odraslima. U drugoj godini provedbe projekta educirano je 50 volontera za kreativne radionice s djecom iz Društava Naša djeca, koji su proveli 36 radionica s djecom i roditeljima u više od 20 gradova i općina. Izrađen je i poseban priručnik s igrama za djecu, voditelje, mentore, odgojitelje, nastavnike, volontere i roditelje te održan Dan igara u više od 40 gradova i općina diljem Hrvatske.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U sklopu ovogodišnjeg projekta, edukaciju je prošlo 50 volontera Društava Naša djeca s područja cijele Hrvatske kroz tri programa - dva likovno-kreativna i jedan dramsko-lutkarski seminar. Likovno – kreativne radionice održale su dugogodišnje stručne suradnice Saveza DND, Mirjana Kranželić, samostalna likovna umjetnica i  Goranka Vlahović, modna dizajnerica i kostimografkinja. Ksenija Rožman, prof. hrvatskog jezika i dramska pedagoginja i Zvjezdana Balija, odgojiteljica i lutkarica bile su zadužene za dramsko-lutkarske radionice. Sudionici edukacija izradili su preko 120 različitih igračaka te održali jednu dramsku i jednu lutkarsku prezentacija. Kao rezultat ovih kreativnih seminara, uslijedit će besplatne radionice za roditelje i djecu diljem Hrvatske tijekom rujna i listopada na kojima će im volonteri prenijeti svoja znanja i nove vještine kako bi u obiteljskom okruženju poticali djecu i odrasle na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>O Savezu društava Naša djeca Hrvatske<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Savez društava Naša djeca Hrvatske je nevladina i neprofitna udruga građana koja od 1950. godine okuplja, potiče i pruža pomoć osnovnim Društvima Naša djeca (DND) koja djeluju u gradovima i općinama diljem Hrvatske u akcijama i aktivnostima s djecom i za djecu. U Hrvatskoj trenutno djeluje 96 Društava Naša djeca koja rade na promociji i zagovaranju za dječja prava, provode raznovrsne i besplatne aktivnosti s djecom i za djecu te pružaju pomoć i podršku djeci i roditeljima u razvoju i odgoju djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više o projektu "Neka odrastanje bude dječja igra" saznajte na 
 <ulink url="https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra">https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Facebook - 
 <ulink url="http://www.facebook.com/NIVEAHrvatska">www.facebook.com/NIVEAHrvatska</ulink>
 
</para>

Treću godinu zaredom NIVEA nastavlja suradnju sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske na projektu "Neka odrastanje bude dječja igra" Predstavljeni prototipovi igračaka u sklopu nagradnog natječaja na nivea.hr NIVEA je jučer u Etnografskom muzeju u Zagrebu predstavila ovogodišnji projekt društvene odgovornosti "Neka odrastanje bude dječja igra" koji provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske te glavnu ovogodišnju temu 
   
 
Projekt "Neka odrastanje bude dječja igra" nastavlja se treću godinu zaredom, a ove godine NIVEA je donirala 150.000,00 kuna Savezu društava Naša djeca Hrvatske za raznovrsne programe, aktivnosti i edukacije koje uključuju rad s djecom na temu igre i igračke. ''Veseli nas nastavak projekta s našim dugogodišnjim partnerom Savezom DND. Glavna misao vodilja ostaje nam i dalje ostvarivanje punih potencijala djece i mladih diljem Hrvatske kroz projekte koji im omogućuju da provode svoje slobodno vrijeme kroz njima najprirodniju aktivnost – igru. Ove godine bazirali smo projekt na igračkama kao ključnim dodacima u igri, stoga smo u suradnji s četiri dizajnerice pripremili i jedan lijepi natječaj u kojem ćemo uz pomoć javnosti odabrati najbolji prijedlog igračke te ju u konačnici i producirati.", izjavila je Nela Zadro, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.
 


   


 
"Savez društava Naša djeca Hrvatske ponosni je partner na ovom projektu. Raduje nas da se igramo i zajedno odrastamo kroz projekt nastojeći ga učiniti što boljim i potaknuti što više roditelja i djece da provode svoje slobodno vrijeme kroz igru. Zahvalni smo što smo i ove godine nastavili s edukacijom volontera Društava naša djeca koja se pokazala iznimno važnom i vrijednom aktivnošću volonterskog rada s djecom i za djecu.”, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić.
 
Na predstavljanju projekta prototipove igračaka s kojima će sudjelovati na nagradnom natječaju u sklopu projekta predstavile su dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić. Na mrežnim stranicama 
      nivea.hr/djecja-igra
    predstavljeni su ideja, dizajn i funkcija svake igračke, a potrošači putem prijavnog obrasca mogu glasovati za najbolje rješenje. Pobjednički prototip bit će predstavljen na posebnoj izložbi igračaka u studenom, a producirat će se u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.
 


   


 
U sklopu predstavljanja projekta održana je i tribina o igri i igračkama, a koliko su igra i igračka važne za psihofizički razvoj djece istaknuli su stručnjaci s područja psihologije, pedagogije i kulture. Likovni umjetnik i ilustrator Ivan Vitez, psihologinja i praktičarka terapije igrom dipl. psih. Sanja Ivanušević Grgas i predsjednica OMEP Hrvatska (podružnica Svjetske organizacije za predškolski odgoj) Adrijana Višnjić Jevtić sudjelovali su na tribini u sklopu projekta namijenjenoj odgojno-obrazovnim djelatnicima u vrtićima, školama, fakultetima, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, studentima, volonterima te svima koji igru i igračku koriste kao metodu rada s djecom ili kao kulturološki fenomen. Upravo je veliki broj prijavljenih koji su došli na tribinu pokazao koliko je tema zanimljiva i važna u profesionalnom svijetu i radu s djecom.
 
#
 O projektu “Neka odrastanje bude dječja igra”
NIVEA je 2014. pokrenula projekt društvene odgovornosti “Neka odrastanje bude dječja igra” kako bi naglasila važnost igre za dječji razvoj i dala svoj doprinos u stvaranju boljih uvjeta za odrastanje djece i mladih diljem Hrvatske. Projekt je dio globalne inicijative "NIVEA - stalo nam je do obitelji" kojom NIVEA pruža podršku obiteljima pomažući djeci i odraslima u ostvarenju njihovih punih potencijala. U prvoj godini projekta uređeno je i opremljeno 10 igraonica i prostora Društava Naša djeca te prikupljeno i publicirano više od 600 originalnih dječjih poruka odraslima. U drugoj godini provedbe projekta educirano je 50 volontera za kreativne radionice s djecom iz Društava Naša djeca, koji su proveli 36 radionica s djecom i roditeljima u više od 20 gradova i općina. Izrađen je i poseban priručnik s igrama za djecu, voditelje, mentore, odgojitelje, nastavnike, volontere i roditelje te održan Dan igara u više od 40 gradova i općina diljem Hrvatske.
 
U sklopu ovogodišnjeg projekta, edukaciju je prošlo 50 volontera Društava Naša djeca s područja cijele Hrvatske kroz tri programa - dva likovno-kreativna i jedan dramsko-lutkarski seminar. Likovno – kreativne radionice održale su dugogodišnje stručne suradnice Saveza DND, Mirjana Kranželić, samostalna likovna umjetnica i  Goranka Vlahović, modna dizajnerica i kostimografkinja. Ksenija Rožman, prof. hrvatskog jezika i dramska pedagoginja i Zvjezdana Balija, odgojiteljica i lutkarica bile su zadužene za dramsko-lutkarske radionice. Sudionici edukacija izradili su preko 120 različitih igračaka te održali jednu dramsku i jednu lutkarsku prezentacija. Kao rezultat ovih kreativnih seminara, uslijedit će besplatne radionice za roditelje i djecu diljem Hrvatske tijekom rujna i listopada na kojima će im volonteri prenijeti svoja znanja i nove vještine kako bi u obiteljskom okruženju poticali djecu i odrasle na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru.
 O Savezu društava Naša djeca Hrvatske
Savez društava Naša djeca Hrvatske je nevladina i neprofitna udruga građana koja od 1950. godine okuplja, potiče i pruža pomoć osnovnim Društvima Naša djeca (DND) koja djeluju u gradovima i općinama diljem Hrvatske u akcijama i aktivnostima s djecom i za djecu. U Hrvatskoj trenutno djeluje 96 Društava Naša djeca koja rade na promociji i zagovaranju za dječja prava, provode raznovrsne i besplatne aktivnosti s djecom i za djecu te pružaju pomoć i podršku djeci i roditeljima u razvoju i odgoju djece.
 
Više o projektu "Neka odrastanje bude dječja igra" saznajte na 
      https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra
   
   
Facebook - 
      www.facebook.com/NIVEAHrvatska
   
 žena.hr 

Treću godinu zaredom NIVEA nastavlja suradnju sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske na projektu "Neka odrastanje bude dječja igra"

<para>U mnogim kulturama postoje mitovi o okrutnosti maćeha i očuha, proizašli vjerojatno iz nejasnoće njihove uloge i zastarjelih negativnih stavova vezanih uz i ponovnu udaju/ženidbu. Oni dolaze na mjesto bivšeg člana obitelji i nije sasvim jasno koje funkcije trebaju zamijeniti u odnosu na samo dijete i do kojeg stupnja preuzeti ulogu u roditeljstvu.
</para>
<heading4>
 Za uspostavu bliskosti potrebno je vrijeme
</heading4>
<para>
Najčešća struktura obitelji je: razvedena majka s djetetom udaje se za partnera koji ima ili nema djecu. Ako majka osjeti da ima problema u odgoju, tražit će od očuha da intervenira. Ako on intervenira prije nego je uspostavio emocionalnu vezu s djetetom (za što je potrebno barem dvije godine), učinit će pogrešku - dijete ga može odbaciti. Ponekad dijete odbija majku ili poočima zbog "gubitka vremena i pažnje" biološkog roditelja. Osim toga, djeca mogu godinama održavati fantazije da će roditelji jednog dana opet živjeti zajedno. Novi brak je jasan dokaz da se to ipak neće dogoditi te se djeca mogu aktivno boriti protiv novog člana obitelji jer "izbacivanjem" tog člana mogu vratiti fantazije o ponovnom spajanju obitelji.</para>
<para>Problem može izazvati i discipliniranje djeteta. Naime, nakon razvoda, roditelji nerijetko djetetu previše popuštaju i dozvoljavaju, a novi roditelj ga možda želi disciplinirati, što dovodi do sukoba. Otpor prema novom članu obitelji može nastati i zbog promjene uloga: prije je dijete imalo beneficije najmlađeg ili odgovornosti najstarijeg djeteta, a u novoj obitelji postoji još mlađe ili starije dijete. U tom slučaju djetetu treba ostaviti neke odgovornosti najstarijeg koje je dosad imao.
</para>
<heading4>
 Kada je "najbolje" ponovno sklopiti brak?
</heading4>
<para>
Mnogi se roditelji pitaju u kojem će vremenskom razdoblju dijete najlakše prihvatiti novi brak. Pokazalo se da je najbolje od dvije do četiri godine nakon razvoda. Ne prerano, jer dijete vjerojatno nije završilo tugovanje za gubitkom prethodnih odnosa. Ako prođe duže vremensko razdoblje od ovog, može biti teže jer je djetetu teško mijenjati navike.
</para>
<heading4>
 Nerealna očekivanja stvaraju probleme
</heading4>
<para>
Djeca su oprezna dok ne dobiju povjerenje u stabilnost toga novog odnosa. Što je dijete mlađe,
 to brže prihvaća pomajku ili poočima. Predškolska djeca ih prihvaćaju najbrže, a školskoj djeci treba i do dvije godine. Važno je da roditelj otvoreno razgovara s novim partnerom o tome kako vidi njegovu ulogu u novoj obitelji te kako želi da postupa prema djeci. Najbolje je postići jasan dogovor o tome tko će preuzeti neke osnovne aktivnosti u novostvorenom kućanstvu te ne inzistirati da pomajka ili poočim npr. počnu prebrzo voditi dijete u školu, na izvanškolske aktivnosti ili s djetetom raditi zadaću.</para>
<para>Dobro je postupno uvoditi novu osobu u život djece, onoliko koliko to djeci odgovara. Djeca i novi partner stvorit će odnos kakav im bude odgovarao i bez pretjeranog uplitanja biološkog roditelja. Ako dijete osjeća da prisutnost nove osobe u obitelji narušava njegovu privatnost, dobro je osigurati mu što više osobnog, slobodnog prostora, npr. vlastitu sobu u koju nitko neće ulaziti bez kucanja, osigurati da se njegove navike značajnije ne mijenjaju.</para>
<para>Usprkos nabrojanim izazovima stvaranja nove obitelji, moguće je u mnogim slučajevima da dolazak nove osobe u obitelji ima i mnoge pozitivne posljedice. Novi partner može biti ne samo emocionalna, već i praktična podrška u mnogim vidovima života obitelji.</para>

Život djeteta s pomajkom/poočimom! Najvažnije je povjerenje! Obitelj s pomajkom i poočimom su danas brojem najveća skupina obitelji nakon klasične, nuklearne obitelji s dva biološka roditelja i djecom. U mnogim kulturama postoje mitovi o okrutnosti maćeha i očuha, proizašli vjerojatno iz nejasnoće njihove uloge i zastarjelih negativnih stavova vezanih uz i ponovnu udaju/ženidbu. Oni dolaze na mjesto bivšeg člana obitelji i nije sasvim jasno koje funkcije trebaju zamijeniti u odnosu na samo dijete i do kojeg stupnja preuzeti ulogu u roditeljstvu.


   Za uspostavu bliskosti potrebno je vrijeme


Najčešća struktura obitelji je: razvedena majka s djetetom udaje se za partnera koji ima ili nema djecu. Ako majka osjeti da ima problema u odgoju, tražit će od očuha da intervenira. Ako on intervenira prije nego je uspostavio emocionalnu vezu s djetetom (za što je potrebno barem dvije godine), učinit će pogrešku - dijete ga može odbaciti. Ponekad dijete odbija majku ili poočima zbog "gubitka vremena i pažnje" biološkog roditelja. Osim toga, djeca mogu godinama održavati fantazije da će roditelji jednog dana opet živjeti zajedno. Novi brak je jasan dokaz da se to ipak neće dogoditi te se djeca mogu aktivno boriti protiv novog člana obitelji  jer "izbacivanjem" tog člana mogu vratiti fantazije o ponovnom spajanju obitelji.
Problem može izazvati i discipliniranje djeteta. Naime, nakon razvoda, roditelji nerijetko djetetu previše popuštaju i dozvoljavaju, a novi roditelj ga možda želi disciplinirati, što dovodi do sukoba. Otpor prema novom članu obitelji može nastati i zbog promjene uloga: prije je dijete imalo beneficije najmlađeg ili odgovornosti  najstarijeg djeteta, a u novoj obitelji postoji još mlađe ili starije dijete. U tom slučaju djetetu treba ostaviti neke odgovornosti najstarijeg koje je dosad imao.


   Kada je "najbolje" ponovno sklopiti brak?


Mnogi se roditelji pitaju u kojem će vremenskom razdoblju dijete najlakše prihvatiti novi brak. Pokazalo se da je najbolje od dvije do četiri godine nakon razvoda. Ne prerano, jer dijete vjerojatno nije završilo tugovanje za gubitkom prethodnih odnosa. Ako prođe duže vremensko razdoblje od ovog, može biti teže jer je djetetu teško mijenjati navike.


   Nerealna očekivanja stvaraju probleme


Djeca su oprezna dok ne dobiju povjerenje u stabilnost toga novog odnosa. Što je dijete mlađe,
   to brže prihvaća pomajku ili poočima. Predškolska djeca ih prihvaćaju najbrže, a školskoj djeci treba i do dvije godine. Važno je da roditelj otvoreno razgovara s novim partnerom o tome kako vidi njegovu ulogu u novoj obitelji te kako želi da postupa prema djeci. Najbolje je postići jasan dogovor o tome tko će preuzeti neke osnovne aktivnosti u novostvorenom kućanstvu te ne inzistirati da pomajka ili poočim npr. počnu prebrzo voditi dijete u školu, na izvanškolske aktivnosti ili s djetetom raditi zadaću.
Dobro je postupno uvoditi novu osobu u život djece, onoliko koliko to djeci odgovara. Djeca i novi partner stvorit će odnos kakav im bude odgovarao i bez pretjeranog uplitanja biološkog roditelja. Ako dijete osjeća da prisutnost nove osobe u obitelji narušava njegovu privatnost, dobro je osigurati mu što više osobnog, slobodnog prostora, npr. vlastitu sobu u koju nitko neće ulaziti bez kucanja, osigurati da se njegove navike značajnije ne mijenjaju.
Usprkos nabrojanim izazovima stvaranja nove obitelji, moguće je u mnogim slučajevima da dolazak nove osobe u obitelji ima i mnoge pozitivne posljedice. Novi partner može biti ne samo emocionalna, već i praktična podrška u mnogim vidovima života obitelji. Petra Majetić 

maceha_ocuh_pixabay

Život djeteta s pomajkom/poočimom! Najvažnije je povjerenje!

<para>Dobro je poznata izreka kako lijepe manire kreću od kućnog odgoja Vikanje, ignoriranje ili pak ružne riječi – sve to može biti upućeno drugoj djeci, ali i odraslima. A upravo takve situacije znaju biti izuzetno neugodne za svakog roditelja.</para>
<para>Nemoguće je predvidjeti reakcije djeteta kada se nađe u društvu drugih, često nepoznatih ljudi. Za očekivati je kako će do neke od navedenih situacija ponekad zaista i doći. Upravo je tu vidljivo kako odgoj mališana nije nimalo lak posao, no uz nekoliko trikova neugodne je situacije moguće svesti na minimum.
</para>
<heading4>Lijepe manire kao duboko usađena navika</heading4>
<para>
Pravila lijepog ponašanja prema drugima nije nešto što se uči ovisno o prilici u kojoj se nalazimo. Osnovne manire bi trebale biti duboko usađene u svakog pojedinca koji će ih potom s lakoćom moći koristiti ovisno o situaciji u kojoj se nađe.</para>
<para>Djeca s otprilike navršenih godinu i pol počinju razumijevati svijet oko sebe na jedan novi, drugačiji način. Upravo tada u mališanima se javlja svijest o tome kako ljudi koji ih okružuju također imaju osjećaje. Samim time počinju shvaćati i kako svojim ponašanjem ponekad mogu povrijediti te osjećaje. Stoga je važno već tada početi s usađivanjem onoga što nazivamo lijepim manirama.</para>
<para>Naravno, napredak neće biti vidljiv preko noći. Svaki put kada se nađete u situaciji u kojoj vaše dijete prema vama ne iskazuje poštovanje – jednostavno ga upozorite, no bez kazni i vikanja. Puno bolji pristup bio bi sjesti i objasniti mališanu zašto vas je, primjerice, bacanje hrane na pod povrijedilo. Recite djetetu kako ste se potrudili pripremiti mu obrok, te pitajte kako bi se ono osjećalo da je situacija obrnuta. Isto tako, kada sretnete nekoga koga znate, nakon što se pozdravite, recite mališanu da i on učini isto. Jednostavno „bok“ čini razliku i utječe na usvajanje osnovnih pravila pristojnosti prema drugima.</para>
<para>Neprikladne reakcije koje rezultiraju neugodnim situacijama potrebno je „srezati u korijenu“ prvenstveno kod kuće. Ako roditelji dopuštaju da im mališani razbacuju stvari ili ih pak ignoriraju i viču na njih, velika je vjerojatnost da će se takvo ponašanje „preslikati“ na situacije izvan obiteljskog kruga. Ignoriranje problema od strane roditelja u većini je slučajeva ono što klincima daje poticaj za daljnji razvoj takvog obrasca ponašanja, ističu stručnjaci.
</para>
<heading4>Bez materijalnog poticaja</heading4>
<para>
Mnogo roditelja nesvjesno radi pogreške u ovom procesu. Jedan od čestih primjera za to je i obećavanje poklona zauzvrat. Primjerice, s djetetom idete na nečiji rođendan, i u strahu od toga da vaš klinac ne uvrijedi nekoga svojim ponašanjem, prije odlaska mu obećavate onu igračku koju u obližnjoj trgovini gleda već dulje vrijeme. Sve ako vam obeća kako će se tih nekoliko sati lijepo ponašati, a potom obećanje i održi - i nova igračka je u njegovim rukama.</para>
<para>Iako se može dogoditi da vaš mališan u gostima tada zaista bude „kao bubica“, radi se o pristupu koji dugoročno ne može donijeti pozitivne rezultate. Dijete će se s vremenom naviknuti na stimuliranje ponašanja materijalnim stvarima. A što je dijete veće, teže će biti riješiti se te navike i naučiti ga pravilima lijepog ponašanja iz drugih razloga osim osobne koristi.</para>
<para>Upravo zato, najbolje što u ovakvim trenucima možete pokloniti svom mališanu je – vaše vrijeme. Razgovarajte s njim o osjećajima drugih ljudi, pitajte za zašto mu se određeni pojedinci jednostavno ne sviđaju i zašto na njih burno reagira. Iskreni razgovori dugoročno imaju mnogo više uspjeha, iako će proći malo više vremena dok vaš klinac u potpunosti ne shvati zašto njegovi postupci ponekad mogu povrijediti ljude koji ga okružuju.
</para>
<heading4>Važnost dosljednosti</heading4>
<para>
Shvaćanje i usvajanje lijepih manira za mnogu djecu može predstavljati poteškoću, pogotovo u doba kada su još zaigrani i ne doživljavaju svijet oko sebe na jednak način kao i odrasli. U ovom slučaju bi se mogla primijeniti izreka „malim koracima do cilja“. Svakodnevnim susretom s pravilima ponašanja – uglavnom od strane svojih roditelja – svaki će mališan kroz određen period shvatiti što bi u svom pristupu drugima trebao promijeniti.</para>
<para>Upravo je dosljednost u ovom učenju ono što čini razliku. Točnije, od mališana se ne može očekivati lijepo ponašanje i određene manire ako se s njim u svojoj okolini ne susreće svakodnevno. Učenje iz tuđih postupaka s vremenom će dovesti i do shvaćanja koncepta empatije.
</para>
<heading4>Kvalitetan san</heading4>
<para>
Možda se na prvi pogled važnost sna i usvajanje lijepog ponašanja ne mogu povezati, no ta povezanost itekako postoji. Baš kao što manjak sna može utjecati na koncentraciju i rezultate u školi, tako ima utjecaj i na ponašanje mališana. Od malih nogu večernji rituali poput pranja zubića, tuširanja i vremena određenog za odlazak u krevet stvaraju rutinu na koju je djetetov organizam naviknuo. U slučaju da se to vrijeme pomakne zbog, primjerice, gledanje televizije do kasnih sati, mozak će na ovu promjenu reagirati. Stoga nije čudno da se mališan radi premalo sna ujutro probudi razdražljiv i mrzovoljan. A upravo to tijekom dana može utjecati na njegov odnos s drugim ljudima.</para>

Lijepe manire - vještina koja zahtijeva dugotrajni proces učenja Dobro je poznata izreka kako lijepe manire kreću od kućnog odgoja. Jasno je da se ponekad dogodi da mališan uđe u fazu u kojoj se prema drugim ljudima jednostavno ne ponaša baš lijepo. Dobro je poznata izreka kako lijepe manire kreću od kućnog odgoja Vikanje, ignoriranje ili pak ružne riječi – sve to može biti upućeno drugoj djeci, ali i odraslima. A upravo takve situacije znaju biti izuzetno neugodne za svakog roditelja.
Nemoguće je predvidjeti reakcije djeteta kada se nađe u društvu drugih, često nepoznatih ljudi. Za očekivati je kako će do neke od navedenih situacija ponekad zaista i doći. Upravo je tu vidljivo kako odgoj mališana nije nimalo lak posao, no uz nekoliko trikova neugodne je situacije moguće svesti na minimum.

Lijepe manire kao duboko usađena navika

Pravila lijepog ponašanja prema drugima nije nešto što se uči ovisno o prilici u kojoj se nalazimo. Osnovne manire bi trebale biti duboko usađene u svakog pojedinca koji će ih potom s lakoćom moći koristiti ovisno o situaciji u kojoj se nađe.
Djeca s otprilike navršenih godinu i pol počinju razumijevati svijet oko sebe na jedan novi, drugačiji način. Upravo tada u mališanima se javlja svijest o tome kako ljudi koji ih okružuju također imaju osjećaje. Samim time počinju shvaćati i kako svojim ponašanjem ponekad mogu povrijediti te osjećaje. Stoga je važno već tada početi s usađivanjem onoga što nazivamo lijepim manirama.
Naravno, napredak neće biti vidljiv preko noći. Svaki put kada se nađete u situaciji u kojoj vaše dijete prema vama ne iskazuje poštovanje – jednostavno ga upozorite, no bez kazni i vikanja. Puno bolji pristup bio bi sjesti i objasniti mališanu zašto vas je, primjerice, bacanje hrane na pod povrijedilo. Recite djetetu kako ste se potrudili pripremiti mu obrok, te pitajte kako bi se ono osjećalo da je situacija obrnuta. Isto tako, kada sretnete nekoga koga znate, nakon što se pozdravite, recite mališanu da i on učini isto. Jednostavno „bok“ čini razliku i utječe na usvajanje osnovnih pravila pristojnosti prema drugima.
Neprikladne reakcije koje rezultiraju neugodnim situacijama potrebno je „srezati u korijenu“ prvenstveno kod kuće. Ako roditelji dopuštaju da im mališani razbacuju stvari ili ih pak ignoriraju i viču na njih, velika je vjerojatnost da će se takvo ponašanje „preslikati“ na situacije izvan obiteljskog kruga. Ignoriranje problema od strane roditelja u većini je slučajeva ono što klincima daje poticaj za daljnji razvoj takvog obrasca ponašanja, ističu stručnjaci.

Bez materijalnog poticaja

Mnogo roditelja nesvjesno radi pogreške u ovom procesu. Jedan od čestih primjera za to je i obećavanje poklona zauzvrat. Primjerice, s djetetom idete na nečiji rođendan, i u strahu od toga da vaš klinac ne uvrijedi nekoga svojim ponašanjem, prije odlaska mu obećavate onu igračku koju u obližnjoj trgovini gleda već dulje vrijeme. Sve ako vam obeća kako će se tih nekoliko sati lijepo ponašati, a potom obećanje i održi - i nova igračka je u njegovim rukama.
Iako se može dogoditi da vaš mališan u gostima tada zaista bude „kao bubica“, radi se o pristupu koji dugoročno ne može donijeti pozitivne rezultate. Dijete će se s vremenom naviknuti na stimuliranje ponašanja materijalnim stvarima. A što je dijete veće, teže će biti riješiti se te navike i naučiti ga pravilima lijepog ponašanja iz drugih razloga osim osobne koristi.
Upravo zato, najbolje što u ovakvim trenucima možete pokloniti svom mališanu je – vaše vrijeme. Razgovarajte s njim o osjećajima drugih ljudi, pitajte za zašto mu se određeni pojedinci jednostavno ne sviđaju i zašto na njih burno reagira. Iskreni razgovori dugoročno imaju mnogo više uspjeha, iako će proći malo više vremena dok vaš klinac u potpunosti ne shvati zašto njegovi postupci ponekad mogu povrijediti ljude koji ga okružuju.

Važnost dosljednosti

Shvaćanje i usvajanje lijepih manira za mnogu djecu može predstavljati poteškoću, pogotovo u doba kada su još zaigrani i ne doživljavaju svijet oko sebe na jednak način kao i odrasli. U ovom slučaju bi se mogla primijeniti izreka „malim koracima do cilja“. Svakodnevnim susretom s pravilima ponašanja – uglavnom od strane svojih roditelja – svaki će mališan kroz određen period shvatiti što bi u svom pristupu drugima trebao promijeniti.
Upravo je dosljednost u ovom učenju ono što čini razliku. Točnije, od mališana se ne može očekivati lijepo ponašanje i određene manire ako se s njim u svojoj okolini ne susreće svakodnevno. Učenje iz tuđih postupaka s vremenom će dovesti i do shvaćanja koncepta empatije.

Kvalitetan san

Možda se na prvi pogled važnost sna i usvajanje lijepog ponašanja ne mogu povezati, no ta povezanost itekako postoji. Baš kao što manjak sna može utjecati na koncentraciju i rezultate u školi, tako ima utjecaj i na ponašanje mališana. Od malih nogu večernji rituali poput pranja zubića, tuširanja i vremena određenog za odlazak u krevet stvaraju rutinu na koju je djetetov organizam naviknuo. U slučaju da se to vrijeme pomakne zbog, primjerice, gledanje televizije do kasnih sati, mozak će na ovu promjenu reagirati. Stoga nije čudno da se mališan radi premalo sna ujutro probudi razdražljiv i mrzovoljan. A upravo to tijekom dana može utjecati na njegov odnos s drugim ljudima. Nataša Vuk 

dijete-manire_pixabay

Lijepe manire - vještina koja zahtijeva dugotrajni proces učenja

<para>Prije ili kasnije, najčešće oko druge godine života, iz djetetovih usta čuti ćemo riječ "ne." Djeca se bune kroz tri razvojne faze, s dvije godine, s pet godina i u pubertetu. Iako je nekim roditeljima ovo razdoblje teško jer se prvi put susreću s djetetovim neslaganjem, neposluhom, otporom i neprihvaćanjem autoriteta, važno je naglasiti da su sva spomenuta ponašanja znak da se dijete zdravo emocionalno i psihički razvija.
</para>
<heading4>
 Kada se dijete pobuni
</heading4>
<para>
"Ne" je vježba za osjećaj moći i individualnosti. No, ako dijete stalno govori "ne", to može postati zamarajuće i za roditelja i za dijete, pa stoga može pomoći usmjerenost ka pozitivnom:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Obraćajte se na pozitivan način. "Molim te, skloni te igračke odavde" je bolje nego "Nisi maknula lutke."</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nemojte reći "Maknimo igračke odavde", osim ako stvarno ne mislite zajednički pospremati.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Birajte riječi "učini" umjesto "ne čini". "Molim te, hodaj", jasna je i pozitivna uputa, dok "Ne trči!" samo govori djetetu što ne smije činiti, a ne govori što smije.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kad god je moguće, ignorirajte ponašanja koja želite obeshrabriti.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Učinite da vas dijete čuje bez vikanja
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Govorite jasno - nazovite dijete imenom. Također, nastojte govoriti smireno, uljudno, koristeći "molim te."</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Spustite se na visinu djeteta i uspostavite kontakt očima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Provjerite je li dijete zaokupljeno nečim što čini. Bolje je pričekati koju minutu i onda imati njegovu potpunu pažnju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Idite tamo gdje je dijete. Ne zovite ga s udaljenosti.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Brzina odrastanja više ovisi o djetetu nego o roditeljima
</heading4>
<para>
Može se uživati u samostalnosti djeteta, ako se ono prethodno prije dovoljno ohrabrilo da bude neovisno. Roditelji koji su prošli kroz razdoblje pobune i omogućili djeci otvoreno izražavanje svih emocija, postali su puno sigurniji i opušteniji u odnosu s djecom, kao što su i djeca razvila više samopouzdanja i bolju sliku o sebi. S druge pak strane, roditelji koji pokušavaju "slamati" djetetov otpor i prisiljavati ga da bude poslušno, naići će na sve više djetetovog otpora i protesta.</para>
<para>U svakoj fazi pobune, u nastojanju da utvrde svoj identitet nezavisno od roditelja, djeca iskušavaju razne načine da kažu "ja mogu biti ja." Dvogodišnjak inzistira da se sam oblači zakopčavajući gornje puce u treću rupicu, odijevajući hlače naopako, desnu cipelu na lijevu nogu i lijevu na desnu. Petogodišnjakinja s radošću pred drugima ispravlja mamu i tatu "lažeš mama, ja to nisam rekla" ili "to nije tako bilo - vi ste to krivo ispričali."</para>
<para>Kako djeca postaju starija, potrebno im je povećati odgovornosti i mogućnosti donošenja odluka, pa se petogodišnjaku može reći "Ovdje je tvoja odjeća za vrtić, a ovdje odjeća za igru - izaberi nešto od odjeće za vrtić." Tako djeca još od malih nogu i iz prvih faza pobune znaju da roditelji brinu za njih, da uvažavaju njihovo mišljenje i da su važni svojim roditeljima. Slobodno mogu izražavati svoje emocije, griješiti, sazrijevati na osnovi tih pogrešaka i poduzimati potrebne korake da postanu odgovorni, snalažljivi ljudi. Ako pustite djecu da dok su još mala izraze sebe na načine malih pobuna, izbora, odluka koje nisu opasne po život, nisu nemoralne niti nezdrave, kad dođu u treću fazu pobune, tj. adolescenciju, imat će temelj na kojemu će izgraditi svoj identitet te će lakše i bezbolnije proći pobunu u pubertetu.</para>

Dopustite djetetu da se pobuni - ali odredite granicu i pravila! Proces odrastanja ujedno je i proces razvijanja sve veće samostalnosti i preuzimanja odgovornosti za samog sebe. U procesu odrastanja neke su stvari nezaobilazne, pa tako i - pobuna. Prije ili kasnije, najčešće oko druge godine života, iz djetetovih usta čuti ćemo riječ "ne." Djeca se bune kroz tri razvojne faze, s dvije godine, s pet godina i u pubertetu. Iako je nekim roditeljima ovo razdoblje teško jer se prvi put susreću s djetetovim neslaganjem, neposluhom, otporom i neprihvaćanjem autoriteta, važno je naglasiti da su sva spomenuta ponašanja znak da se dijete zdravo emocionalno i psihički razvija.


   Kada se dijete pobuni


"Ne" je vježba za osjećaj moći i individualnosti. No, ako dijete stalno govori "ne", to može postati zamarajuće i za roditelja i za dijete, pa stoga može pomoći usmjerenost ka pozitivnom:


   
      Obraćajte se na pozitivan način. "Molim te, skloni te igračke odavde" je bolje nego "Nisi maknula lutke."
   
   
      Nemojte reći "Maknimo igračke odavde", osim ako stvarno ne mislite zajednički pospremati.
   
   
      Birajte riječi "učini" umjesto "ne čini". "Molim te, hodaj", jasna je i pozitivna uputa, dok "Ne trči!" samo govori djetetu što ne smije činiti, a ne govori što smije.
   
   
      Kad god je moguće, ignorirajte ponašanja koja želite obeshrabriti.
   


   Učinite da vas dijete čuje bez vikanja


   
      Govorite jasno - nazovite dijete imenom. Također, nastojte govoriti smireno, uljudno, koristeći "molim te."
   
   
      Spustite se na visinu djeteta i uspostavite kontakt očima
   
   
      Provjerite je li dijete zaokupljeno nečim što čini. Bolje je pričekati koju minutu i onda imati njegovu potpunu pažnju.
   
   
      Idite tamo gdje je dijete. Ne zovite ga s udaljenosti.
   


   Brzina odrastanja više ovisi o djetetu nego o roditeljima


Može se uživati u samostalnosti djeteta, ako se ono prethodno prije dovoljno ohrabrilo da bude neovisno. Roditelji koji su prošli kroz razdoblje pobune i omogućili djeci otvoreno izražavanje svih emocija, postali su puno sigurniji i opušteniji u odnosu s djecom, kao što su i djeca razvila više samopouzdanja i bolju sliku o sebi. S druge pak strane, roditelji koji pokušavaju "slamati" djetetov otpor i prisiljavati ga da bude poslušno, naići će na sve više djetetovog otpora i protesta.
U svakoj fazi pobune, u nastojanju da utvrde svoj identitet nezavisno od roditelja, djeca iskušavaju razne načine da kažu "ja mogu biti ja." Dvogodišnjak inzistira da se sam oblači zakopčavajući gornje puce u treću rupicu, odijevajući hlače naopako, desnu cipelu na lijevu nogu i lijevu na desnu. Petogodišnjakinja s radošću pred drugima ispravlja mamu i tatu "lažeš mama, ja to nisam rekla" ili "to nije tako bilo - vi ste to krivo ispričali."
Kako djeca postaju starija, potrebno im je povećati odgovornosti i mogućnosti donošenja odluka, pa se petogodišnjaku može reći "Ovdje je tvoja odjeća za vrtić, a ovdje odjeća za igru - izaberi nešto od odjeće za vrtić." Tako djeca još od malih nogu i iz prvih faza pobune znaju da roditelji brinu za njih, da uvažavaju njihovo mišljenje i da su važni svojim roditeljima. Slobodno mogu izražavati svoje emocije, griješiti, sazrijevati na osnovi tih pogrešaka i poduzimati potrebne korake da postanu odgovorni, snalažljivi ljudi. Ako pustite djecu da dok su još mala izraze sebe na načine malih pobuna, izbora, odluka koje nisu opasne po život, nisu nemoralne niti nezdrave, kad dođu u treću fazu pobune, tj. adolescenciju, imat će temelj na kojemu će izgraditi svoj identitet te će lakše i bezbolnije proći pobunu u pubertetu. Petra Majetić 

pobuna_pibaxay

Dopustite djetetu da se pobuni - ali odredite granicu i pravila!

<para>Popularni glumac Kristijan Ugrina otac je Koste Kaija (20), Korane (19) i Marijete (8) S djecom i obitelji obožava ljeta provoditi na moru, u kamenoj kući na otoku Hvaru, dok je zimi u zagrebačkom smogu. Baš zato, dok je u Zagrebu, pokušava što više vremena provesti u prirodi. Šumu, parkove i livade smatra vrlo dragocjenima pa se trudi ondje boraviti što češće.</para>
<para>"Moja djeca su odgajana da vole obične stvari i igraju se sa svime što im je dostupno. Budući da su više okrenuti umjetničkim radionicama, a ne sportu, smatram da im je boravak u prirodi iznimno važan pa ih često potičem na to. Priroda je sama po sebi bitna jer bez nje nema ni nas pa djecu od malena učim da je poštuju" kaže otac Kristijan. Čovjek se nakon boravka u prirodi osjeća puno bolje, i psihički i fizički, stoga smatra da je igra na otvorenom, osobito najmlađoj Marijeti, iznimno važna.</para>
<para>"Dok smo u prirodi Marijetu učim da je cvijeće na livadi ljepše nego u vazi, da ne smije bacati smeće jer time zagađuje okoliš. Osim insekata kojih se malo boji, obožava sve biljke i životinje. Učim je da poštuje sva živa bića. Ona voli komunikaciju s drugom djecom i spremna je svima pomoći, osobito osobama sa posebnim potrebama" kaže glumac koji smatra da boravak u prirodi pomaže i razvoju dječje kreativnosti pa je rado prihvatio angažman voditelja Eko Limach Festa. Želi da djeca 2. listopada u parku Maksimiru putem raznih edukativnih radionica nauče što više o ekologiji i prirodi. I sam, ističe, želi biti dio održive zajednice koja se savjesno odnosi prema ekosustavu u kojem živi.</para>
<para>"Važno je da se takve edukacije što češće održavaju da bi se podsjetilo one koji znaju i naučilo one koji još ne znaju da ova planeta također ima rok trajanja, a o nama ovisi koliki će on biti" zaključio je Ugrina.
</para>
<heading2>Eko Limach Fest slavi ekologiju i promovira zdrav i aktivan život</heading2>
<para>
 Eko Limach Fest (ELF) je dječji eko festival na otvorenom koji slavi ekologiju, inovativnost i kreativnost te promovira zdrav i aktivan život. Budući da je održiva obitelj temelj održive zajednice, ELF teži prenijeti ove vrijednosti djeci i obiteljima te potaknuti dječju inventivnost i kreativnost kako bi najmlađi razvili rješenja koja nadilaze stare načine razmišljanja. A da bi posjetitelji uistinu sve to primili na znanje, edukacija mora biti zabavna, interaktivna i mora poticati na daljnje traganje i kritičko razmišljanje. Postoji li za učenje o prirodi bolje mjesto od maksimirske šume gdje svjež zrak bistri um i čini ga prijemtljivijim za nova saznanja?
</para>
<heading4>Eko Limach Fest je obiteljski eko festival na otvorenom</heading4>
<para>
 Eko Limach Fest je obiteljski eko festival koji nastoji potaknuti i roditelje da što više kvalitetnog vremena provedu sa djecom u prirodi i u pokretu. Jesensko izdanje ELF-a održat će se 02.10.2016, od 10-18 sati, u parku Maksimir u blizini velike pozornice. Program se sastoji od brojnih interaktivnih radionica edukativnog i kreativnog karaktera, zabavnog programa uz nastupe kulturno-umjetničkih društava i dječjih zborova te raznih sportskih aktivnosti na otvorenom. Ulaz je za sve posjetitelje slobodan! U slučaju kiše, festival se odgađa za 9. listopad.</para>
<para>
 ELF MOTO: Oblikuj svoj svijet! #ELF2016</para>
<para>Sve novosti o programu, izvođačima i radionicama pratite putem <ulink url="https://www.facebook.com/ekolimachfest/?fref=ts">Facebook</ulink> i web stranice <ulink url="http://ekolimachfest.com/">Eko Limach Festa</ulink>.</para>

Kristijan Ugrina i kćer Marijeta o prirodi uče - u prirodi Popularni glumac Kristijan Ugrina otac je Koste Kaija (20), Korane (19) i Marijete (8). Popularni glumac Kristijan Ugrina otac je Koste Kaija (20), Korane (19) i Marijete (8) S djecom i obitelji obožava ljeta provoditi na moru, u kamenoj kući na otoku Hvaru, dok je zimi u zagrebačkom smogu. Baš zato, dok je u Zagrebu, pokušava što više vremena provesti u prirodi. Šumu, parkove i livade smatra vrlo dragocjenima pa se trudi ondje boraviti što češće.
"Moja djeca su odgajana da vole obične stvari i igraju se sa svime što im je dostupno. Budući da su više okrenuti umjetničkim radionicama, a ne sportu, smatram da im je boravak u prirodi iznimno važan pa ih često potičem na to. Priroda je sama po sebi bitna jer bez nje nema ni nas pa djecu od malena učim da je poštuju" kaže otac Kristijan. Čovjek se nakon boravka u prirodi osjeća puno bolje, i psihički i fizički, stoga smatra da je igra na otvorenom, osobito najmlađoj Marijeti, iznimno važna.
"Dok smo u prirodi Marijetu učim da je cvijeće na livadi ljepše nego u vazi, da ne smije bacati smeće jer time zagađuje okoliš. Osim insekata kojih se malo boji, obožava sve biljke i životinje. Učim je da poštuje sva živa bića. Ona voli komunikaciju s drugom djecom i spremna je svima pomoći, osobito osobama sa posebnim potrebama" kaže glumac koji smatra da boravak u prirodi pomaže i razvoju dječje kreativnosti pa je rado prihvatio angažman voditelja Eko Limach Festa. Želi da djeca 2. listopada u parku Maksimiru putem raznih edukativnih radionica nauče što više o ekologiji i prirodi. I sam, ističe, želi biti dio održive zajednice koja se savjesno odnosi prema ekosustavu u kojem živi.
"Važno je da se takve edukacije što češće održavaju da bi se podsjetilo one koji znaju i naučilo one koji još ne znaju da ova planeta također ima rok trajanja, a o nama ovisi koliki će on biti" zaključio je Ugrina.

Eko Limach Fest slavi ekologiju i promovira zdrav i aktivan život

   Eko Limach Fest (ELF) je dječji eko festival na otvorenom koji slavi ekologiju, inovativnost i kreativnost te promovira zdrav i aktivan život. Budući da je održiva obitelj temelj održive zajednice, ELF teži prenijeti ove vrijednosti djeci i obiteljima te potaknuti dječju inventivnost i kreativnost kako bi najmlađi razvili rješenja koja nadilaze stare načine razmišljanja. A da bi posjetitelji uistinu sve to primili na znanje, edukacija mora biti zabavna, interaktivna i mora poticati na daljnje traganje i kritičko razmišljanje. Postoji li za učenje o prirodi bolje mjesto od maksimirske šume gdje svjež zrak bistri um i čini ga prijemtljivijim za nova saznanja?

Eko Limach Fest je obiteljski eko festival na otvorenom

   Eko Limach Fest je obiteljski eko festival koji nastoji potaknuti i roditelje da što više kvalitetnog vremena provedu sa djecom u prirodi i u pokretu. Jesensko izdanje ELF-a održat će se 02.10.2016, od 10-18 sati, u parku Maksimir u blizini velike pozornice. Program se sastoji od brojnih interaktivnih radionica edukativnog i kreativnog karaktera, zabavnog programa uz nastupe kulturno-umjetničkih društava i dječjih zborova te raznih sportskih aktivnosti na otvorenom. Ulaz je za sve posjetitelje slobodan! U slučaju kiše, festival se odgađa za 9. listopad.

   ELF MOTO: Oblikuj svoj svijet! #ELF2016
Sve novosti o programu, izvođačima i radionicama pratite putem Facebook i web stranice Eko Limach Festa. Priopćenje za javnost 

eko-limach-fest

Kristijan Ugrina i kćer Marijeta o prirodi uče - u prirodi

<para>Vječno je pitanje i uzrok ne malog broja rasprava:<emphasis> Do koje granice bi brižni roditelji trebali popuštati i štititi svoju djecu </emphasis>Nerijetko majka i/ili otac može biti popustljiv i pretjerati u podređivanju svog života potrebama djece. Neki urede stan poput vrtića, svaka je prostorija igraonica, a neki pak npr. predugo dopuste djetetu korištenje bočice, umjesto da je oduzmu do druge godine. Sve je više roditelja koji ne znaju svojoj djeci reći "ne" jer se boje da će ih, ako to učine, njihovi najmiliji manje voljeti.</para>
<para>Ne može se sa sigurnošću utvrditi jesu li današnja djeca "razmaženija“ nego prije, no u jednom istraživanju čak 60 posto roditelja izjavilo je da su njihova djeca prilično razmažena. Mnogi od njih rekli su kako žele otvorenu komunikaciju, a ne diktatorska pravila. Žele djeci do određene mjere biti prijatelj, ali ponekad ta želja ima visoku cijenu - nemogućnost postavljanja granice kad je dijete treba.
</para>
<heading2>
 Treba postaviti čvrstu granicu i odrediti razumna pravila
</heading2>
<para>
Još jedan veliki problem jest stalna odsutnost roditelja zbog prevelike zaposlenosti i zauzetosti. Zbog toga se nerijetko osjeća krivnja, pa djeca mogu zatražiti što god žele, a roditelji će im to dati kako bi to malo vremena kad su skupa sve bilo savršeno. Očit, ali i težak način da se izbjegne štetna popustljivost je postavljanje čvrstih granica. To znači odrediti razumna, ali čvrsta pravila i strukturu i pridržavati se toga. Iako se čini teškim, postavljanje granica je jedan od najvećih načina izražavanja roditeljske ljubavi. U užurbanom ritmu u kojem svi živimo, roditelji često popuste jer je to jednostavnije i brže za njih, ali to uzrokuje probleme gledano na duži rok. Ako je djetetu jedan dan nešto dopušteno, a onda za to isto, drugi dan bude kažnjeno, ono ne zna gdje su granice i do kuda može ići.</para>
<para>Kako dijete odrasta, važno je dopustiti mu da iskusi posljedice svojih pogrešaka. Većina današnjih roditelja često uvjeravaju svoje najmlađe da što god učine nije pogrešno. Ovo se manifestira tako što npr. brane svoje dijete koje je istuklo nekog u školi ili oštetilo tuđi predmet, odbijajući odgovornost za učinjeno.</para>
<para>Ne treba predvidjeti ni korist od obavljanja svakodnevnih kućanskih poslova. Ponekad zaboravljamo da se odgovornost uči. Djeca trebaju prema svojim sposobnostima u određenoj dobi, malo po malo preuzimati na sebe određenu odgovornost. U suprotnom, mogli bi početi smatrati da se od njih ništa ne smije tražiti.
</para>
<heading2>
 Jeste li previše popustljiv roditelj?
</heading2>
<para>
Neki od sljedećih znakova mogu vam pomoći da procijenite jeste li previše popustljivi:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>U vaš stan/kuću jedva mogu stati sve igračke, a dijete i dalje traži još. Poučite dijete da ne može dobiti uvijek što poželi.
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete očekuje da za njega učinite neke stvari koje može i ono samo. Zapitajte se, činite li stvari za koje je vaše dijete dovoljno veliko da učini samo?
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete plače ili iz bijesa baca stvari dok nešto ne bude po njegovom. Ovakav ispad bijesa normalan je u drugoj ili trećoj godini,
 ali ne i kad dijete navrši petu ili šestu godinu.
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete ima problema u zadržavanju prijatelja i igranja s drugom djecom. Djeca kojoj se previše popuštalo imaju poteškoće s poštivanjem tuđih osjećaja, što ih može učiniti neprihvaćenim
 od strane vršnjaka. Kad vaše dijete prestane puzati, obratite pažnju na to kako dijeli stvari s drugima, kako vraća tuđe stvari i kako napreduje u drugim socijalnim vještinama.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Pomoću ovih nekoliko pravila provjerite jeste li previše popustljiv roditelj Vječno je pitanje i uzrok ne malog broja rasprava: Do koje granice bi brižni roditelji trebali popuštati i štititi svoju djecu? Vječno je pitanje i uzrok ne malog broja rasprava: Do koje granice bi brižni roditelji trebali popuštati i štititi svoju djecu Nerijetko majka i/ili otac može biti popustljiv i pretjerati u podređivanju svog života potrebama djece. Neki urede stan poput vrtića, svaka je prostorija igraonica, a neki pak npr. predugo dopuste djetetu korištenje bočice, umjesto da je oduzmu do druge godine. Sve je više roditelja koji ne znaju svojoj djeci reći "ne" jer se boje da će ih, ako to učine, njihovi najmiliji manje voljeti.
Ne može se sa sigurnošću utvrditi jesu li današnja djeca "razmaženija“ nego prije, no u jednom istraživanju čak 60 posto roditelja izjavilo je da su njihova djeca prilično razmažena. Mnogi od njih rekli su kako žele otvorenu komunikaciju, a ne diktatorska pravila. Žele djeci do određene mjere biti prijatelj, ali ponekad ta želja ima visoku cijenu - nemogućnost postavljanja granice kad je dijete treba.


   Treba postaviti čvrstu granicu i odrediti razumna pravila


Još jedan veliki problem jest stalna odsutnost roditelja zbog prevelike zaposlenosti i zauzetosti. Zbog toga se nerijetko osjeća krivnja, pa djeca mogu zatražiti što god žele, a roditelji će im to dati kako bi to malo vremena kad su skupa sve bilo savršeno. Očit, ali i težak način da se izbjegne štetna popustljivost je postavljanje čvrstih granica. To znači odrediti razumna, ali čvrsta pravila i strukturu i pridržavati se toga. Iako se čini teškim, postavljanje granica je jedan od najvećih načina izražavanja roditeljske ljubavi. U užurbanom ritmu u kojem svi živimo, roditelji često popuste jer je to jednostavnije i brže za njih, ali to uzrokuje probleme gledano na duži rok. Ako je djetetu jedan dan nešto dopušteno, a onda za to isto, drugi dan bude kažnjeno, ono ne zna gdje su granice i do kuda može ići.
Kako dijete odrasta, važno je dopustiti mu da iskusi posljedice svojih pogrešaka. Većina današnjih roditelja često uvjeravaju svoje najmlađe da što god učine nije pogrešno. Ovo se manifestira tako što npr. brane svoje dijete koje je istuklo nekog u školi ili oštetilo tuđi predmet, odbijajući odgovornost za učinjeno.
Ne treba predvidjeti ni korist od obavljanja svakodnevnih kućanskih poslova. Ponekad zaboravljamo da se odgovornost uči. Djeca trebaju prema svojim sposobnostima u određenoj dobi, malo po malo preuzimati na sebe određenu odgovornost. U suprotnom, mogli bi početi smatrati da se od njih ništa ne smije tražiti.


   Jeste li previše popustljiv roditelj?


Neki od sljedećih znakova mogu vam pomoći da procijenite jeste li previše popustljivi:


   
      U vaš stan/kuću jedva mogu stati sve igračke, a dijete i dalje traži još. Poučite dijete da ne može dobiti uvijek što poželi.
      
   
   
      Dijete očekuje da za njega učinite neke stvari koje može i ono samo. Zapitajte se, činite li stvari za koje je vaše dijete dovoljno veliko da učini samo?
      
   
   
      Dijete plače ili iz bijesa baca stvari dok nešto ne bude po njegovom. Ovakav ispad bijesa normalan je u drugoj ili trećoj godini,
         ali ne i kad dijete navrši petu ili šestu godinu.
      
   
   
      Dijete ima problema u zadržavanju prijatelja i igranja s drugom djecom. Djeca kojoj se previše popuštalo imaju poteškoće s poštivanjem tuđih osjećaja, što ih može učiniti neprihvaćenim
         od strane vršnjaka. Kad vaše dijete prestane puzati, obratite pažnju na to kako dijeli stvari s drugima, kako vraća tuđe stvari i kako napreduje u drugim socijalnim vještinama.
   
 Petra Majetić 

razmazena_djeca_pixabay

Pomoću ovih nekoliko pravila provjerite jeste li previše popustljiv roditelj

<para>Nanošenje ruža, stavljanje sjenila i maskare – znatiželjne okice pozorno prate svaki mamin pokret. Cijeli spektar boja, šljokica i ostalog što šminka danas nudi, svakom će djetetu biti privlačni. Pogotovo djevojčicama koje žele izgledati upravo kao mama.</para>
<para>Međutim, gdje je točno granica između znatiželje i opsjednutosti šminkom? Mnoga su istraživanja pokazala kako u današnje vrijeme djevojčice sve ranije počinju brinuti o svom izgledu. Upravo je zato ponekad linija između znatiželje i opsjednutosti kozmetičkim proizvodima iznimno tanka.
</para>
<heading4>Šminka u službi „igranja uloga“</heading4>
<para>
Za mnogu djecu od malih je nogu zabavno „glumiti“ i pretvarati se u mnoge likove. Najbolji pokazatelj toga su i maškare koje smo kao klinci svi s nestrpljenjem čekali. A kao što je zanimljivo barem na nekoliko sati biti svoj omiljeni akcijski junak ili princeza iz bajke, jednako je zabavno i imitirati odrasle. Pogotovo vlastite roditelje.</para>
<para>Mališani na ovaj način nesvjesno stvaraju i svoj identitet, što je sasvim normalan proces odrastanja. Šminka u tom procesu djevojčicama predstavlja tek jedan korak koji ne treba zabrinjavati. Stoga se fascinacija maminom kozmetičkom torbicom i svim „čudima“ koje skriva u većini slučajeva smatra tek fazom.
</para>
<heading4>Povećan oprez</heading4>
<para>
Međutim, čak i kada se radi tek o fazi koja će jednostavno proći, poželjno je odmah postaviti neke granice. Mnogim roditeljima isprva je simpatično to što se dijete ugleda na njih i oponaša ih. No, stvari često mogu izmaknuti kontroli. Neke djevojčice ubrzo požele šminku nositi i izvan kuće, a pokazuju i veliku želju za posjedovanjem vlastite „kolekcije“.</para>
<para>Ponekad je nemoguće svojoj klincezi uskratiti stavljanje laka na nekoliko noktića ili pak isprobavanje sjajila za usne. No, na tome bi trebalo stati. Kada i dopustite djetetu da se igra vašom šminkom, pokušajte imati nadzor nad svime što se tijekom igre događa.
</para>
<heading4>Ugrožavanje zdravlja</heading4>
<para>
Osim naizgled nevine igre koja može prerasti u opsesiju izgledom, mnogima zapravo niti ne padne na pamet još jedna skrivena opasnost. Riječ je o sastojcima koje se nalaze u kozmetičkim proizvodima, a koji mogu imati štetan utjecaj na osjetljivu djetetovu kožu. To se najviše odnosi na proizvode poput maskare i sjenila za oči. Što ranije djevojčice počnu koristiti ove proizvode, to je veća opasnost. Kao moguće posljedice navode se alergijske reakcije, ali i teže posljedice poput hormonskih poremećaja.</para>
<para>Dijeljenje šminke s vašim klincezom još je jedna stvar koja se nikako ne preporuča. Ruževi, kistovi i spužvice za nanošenje šminke – sve to predstavlja plodno tlo za prenošenje bakterija koje mogu ostaviti traga na nježnoj koži.
</para>
<heading4>Budite dobar primjer</heading4>
<para>
Bilo da se radi o opsjednutosti šminkom ili tek pukoj znatiželji, najvažnije je na vrijeme usaditi djetetu racionalan stav o ljepoti. Kada majka u svakom trenutku na svom licu ima debeo sloj šminke, čak i prilikom šetnje do obližnjeg parka, teško će uvjeriti svoju klincezu kako izgled nije najvažnija stvar na svijetu.</para>
<para>Upravo zato se potrebno jednostavno – opustiti. „Tešku“ šminku rezervirajte za posebne prigode, a u tim situacijama dopustite kćeri da vam pomogne oko spremanja. Za takve prilike možete imati i nekoliko kozmetičkih proizvoda namijenjenih djeci. Kada ste svoje uređivanje u paru završili, pobrinite se da vašoj klincezi pažljivo očistite lice, a njen dio šminke neka također bude pod vašim nadzorom – do sljedeće prigode.</para>
<para>U slučaju da dijete i dalje pokazuje izraženu želju za promjenom izgleda šminkom u ranoj dobi, postoje neke alternative. Umjesto da zaista krenete u kupovinu kozmetičkih proizvoda namijenjenih djeci, zašto za početak ne biste iskušali drugačiji pristup? Probajte iskrenim razgovorom djetetu objasniti kako ni vi niste koristili šminku u njezinoj dobi, te da za sve to ima i više nego dovoljno vremena. Predložite igru u kojoj ćete si međusobno raditi frizure. Naučite vašu klincezu kako, primjerice, raditi pletenicu. Isprobajte više različitih stilova i pokažite kako za promjenu izgleda ponekad zaista nije potrebna šminka.</para>

Djevojčice i šminka - kad znatiželja preraste u opsesiju Vjerojatno je svakoj mami dobro poznata situacija u kojoj se njena klinceza „stvori“ pokraj nje svaki put kad nanosi šminku ili pak lakira nokte. Nanošenje ruža, stavljanje sjenila i maskare – znatiželjne okice pozorno prate svaki mamin pokret. Cijeli spektar boja, šljokica i ostalog što šminka danas nudi, svakom će djetetu biti privlačni. Pogotovo djevojčicama koje žele izgledati upravo kao mama.
Međutim, gdje je točno granica između znatiželje i opsjednutosti šminkom? Mnoga su istraživanja pokazala kako u današnje vrijeme djevojčice sve ranije počinju brinuti o svom izgledu. Upravo je zato ponekad linija između znatiželje i opsjednutosti kozmetičkim proizvodima iznimno tanka.

Šminka u službi „igranja uloga“

Za mnogu djecu od malih je nogu zabavno „glumiti“ i pretvarati se u mnoge likove. Najbolji pokazatelj toga su i maškare koje smo kao klinci svi s nestrpljenjem čekali. A kao što je zanimljivo barem na nekoliko sati biti svoj omiljeni akcijski junak ili princeza iz bajke, jednako je zabavno i imitirati odrasle. Pogotovo vlastite roditelje.
Mališani na ovaj način nesvjesno stvaraju i svoj identitet, što je sasvim normalan proces odrastanja. Šminka u tom procesu djevojčicama predstavlja tek jedan korak koji ne treba zabrinjavati. Stoga se fascinacija maminom kozmetičkom torbicom i svim „čudima“ koje skriva u većini slučajeva smatra tek fazom.

Povećan oprez

Međutim, čak i kada se radi tek o fazi koja će jednostavno proći, poželjno je odmah postaviti neke granice. Mnogim roditeljima isprva je simpatično to što se dijete ugleda na njih i oponaša ih. No, stvari često mogu izmaknuti kontroli. Neke djevojčice ubrzo požele šminku nositi i izvan kuće, a pokazuju i veliku želju za posjedovanjem vlastite „kolekcije“.
Ponekad je nemoguće svojoj klincezi uskratiti stavljanje laka na nekoliko noktića ili pak isprobavanje sjajila za usne. No, na tome bi trebalo stati. Kada i dopustite djetetu da se igra vašom šminkom, pokušajte imati nadzor nad svime što  se tijekom igre događa.

Ugrožavanje zdravlja

Osim naizgled nevine igre koja može prerasti u opsesiju izgledom, mnogima zapravo niti ne padne na pamet još jedna skrivena opasnost. Riječ je o sastojcima koje se nalaze u kozmetičkim proizvodima, a koji mogu imati štetan utjecaj na osjetljivu djetetovu kožu. To se najviše odnosi na proizvode poput maskare i sjenila za oči. Što ranije djevojčice počnu koristiti ove proizvode, to je veća opasnost. Kao moguće posljedice navode se alergijske reakcije, ali i teže posljedice poput hormonskih poremećaja.
Dijeljenje šminke s vašim klincezom još je jedna stvar koja se nikako ne preporuča. Ruževi, kistovi i spužvice za nanošenje šminke – sve to predstavlja plodno tlo za prenošenje bakterija koje mogu ostaviti traga na nježnoj koži.

Budite dobar primjer

Bilo da se radi o opsjednutosti šminkom ili tek pukoj znatiželji, najvažnije je na vrijeme usaditi djetetu racionalan stav o ljepoti. Kada majka u svakom trenutku na svom licu ima debeo sloj šminke, čak i prilikom šetnje do obližnjeg parka, teško će uvjeriti svoju klincezu kako izgled nije najvažnija stvar na svijetu.
Upravo zato se potrebno jednostavno – opustiti. „Tešku“ šminku rezervirajte za posebne prigode, a u tim situacijama dopustite kćeri da vam pomogne oko spremanja. Za takve prilike možete imati i nekoliko kozmetičkih proizvoda namijenjenih djeci. Kada ste svoje uređivanje u paru završili, pobrinite se da vašoj klincezi pažljivo očistite lice, a njen dio šminke neka također bude pod vašim nadzorom – do sljedeće prigode.
U slučaju da dijete i dalje pokazuje izraženu želju za promjenom izgleda šminkom u ranoj dobi, postoje neke alternative. Umjesto da zaista krenete u kupovinu kozmetičkih proizvoda namijenjenih djeci, zašto za početak ne biste iskušali drugačiji pristup? Probajte iskrenim razgovorom djetetu objasniti kako ni vi niste koristili šminku u njezinoj dobi, te da za sve to ima i više nego dovoljno vremena. Predložite igru u kojoj ćete si međusobno raditi frizure. Naučite vašu klincezu kako, primjerice, raditi pletenicu. Isprobajte više različitih stilova i pokažite kako za promjenu izgleda ponekad zaista nije potrebna šminka. Nataša Vuk 

Little girl in bathrobe

Djevojčice i šminka - kad znatiželja preraste u opsesiju

<para> Zavarivanje je spajanje dvaju ili više istorodnih ili raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom, s ili bez dodavanja dodatnog materijala, tako da se dobije homogeni zavareni spoj. Sama definicija zvuči pomalo komplicirano i nejasno za većinu nas laika. No, ovo nije članak informiranja o pojmu zavarivanja već o ženama zavarivačicama. Ženama i majkama koje su se u tom poslu "našle" i rade ga potpuno ravnopravno sa svojim muškim kolegama. Većinu njih na promjenu zanimanja i prekvalifikaciju natjerala je upravo potraga za sigurnim poslom i dobrim radnim uvjetima, kako bi se mogle što bolje i kvalitetnije posvetiti djeci i obiteljima. Da, i to radeći posao zavarivačice.</para>
<para>Valentina je bila cvjećarka, Silvija i Sanela radile su u tekstilnoj industriji, Matea je po zanimanju ekonomistica, a Silvija komercijalistica. Svima je sada zajedničko da su prekvalifikacijom postale - zavarivačice i radne kolegice.</para>
<para>"Zavarivačica sam postala sasvim slučajno, no najviše zahvaljujući svojoj prijateljici Saneli koja mi je preporučila tvrtku u kojoj sada radimo zajedno. Na promjenu zanimanja me najviše potaknula činjenica da želim više vremena provoditi sa svojom djecom, a rad u jednoj smjeni to omogućuje. Osim toga, osjećala sam da mi treba promjena u životu. U bivšoj firmi postala sam nezadovoljna i počela sam slati molbe za posao na razna mjesta. Iako sam po zanimanju ekonomistica, bilo mi je jasno da nema potrebe za mojim zanimanjem.", govori nam Matea Jančec.
</para>
<para>Većina ili gotovo sve ističu glavnu prednost ovog posla i jedan od glavnih motivatora koji ih je potaknuo na veliku promjenu u njihovim životima, a to je rad u jednoj smjeni i provođenje više vremena s djecom. Spomenute zavarivačice žive, ali i rade u Međimurju, gdje većina tvrtki radi po tri, a poneke i četiri smjene, što je ponekad samo po sebi problem kod usklađivanja obiteljskih i poslovnih obaveza.</para>
<para>"Mlada sam mama dviju djevojčica, stoga mi je najveća motivacija za posao zavarivačice bio jednosmjenski rad i veća plaća. Dosad sam radila u tekstilnoj industriji u četiri smjene, pa i nisam baš mogla puno vremena provoditi s obitelji", smatra Sanela Bajzek.</para>
<para>Slične razloge imala je i Valentina Vidović koja je 10 godina bila nezaposlena, a zatim joj Zavod za zapošljavanje nudi prekvalifikaciju i siguran posao. "Meni su najveći motivatori bili otac i djed koji su imali kovačku radionicu i znala sam što otprilike traži ovaj posao."</para>
<para>
 Silvija Kovačić u prijašnjoj firmi je radila u tri smjene, "a tu su mi ponudili rad u jednoj smjeni i odmah sam prihvatila. To je ujedno bila i velika motivacija".</para>
<heading2>Kako reagira okolina i muški kolege?</heading2>
<para>Iako sve ističu da im je najvažnija podrška obitelji koju imaju i bez koje se ne bi upuštale u ovaj posao, priznaju da ima i puno "čudnih pogleda", ali i podsmjeha. Na to se ne obaziru.</para>
<para>"Okolina je na početku bila dosta skeptična o mojoj odluci da postanem zavarivačica, ali to se ubrzo promijenilo. Sad su već svi navikli i zapravo su ponosni što sam se odlučila za nešto takvo", govori Silvija.</para>
<para>Slično iskustvo ima i Mateja. "Neki su mi govorili da je to muški posao, težak, zahtjevan. Dok su drugi bili pozitivni i davali mi podršku. Naravno, najveću podršku sam imala od svog muža. Kad me netko pita gdje radim i dobiju odgovor na to pitanje, samo se nasmiješe i ne mogu vjerovati."</para>
<para>
 Sve imaju samo riječi hvale za svoje muške kolege, koji su im mentori i učitelji, ali i pomagači i savjetnici u poslu.</para>
<para>"Okružena sam jako dobrim kolegama, koji mi uvijek pomognu kad zapne. Prema nama se ponašaju džentlmenski. I hvala im na tome.", hvali svoje muške kolege Sanela.</para>
<para>U ovom poslu jako je važna praksa, ali i "iskusni mentori koji su mi jako puno pomogli da se usavršim u ovom zanimanju". Ali uz to, potrebna je volja i upornost, ističe Valentina.</para>
<para>Iako je posao fizički, ni jedna ne smatra da im je i "<emphasis>fizički težak</emphasis>" te da ga kao žene ne bi mogle uspješno raditi. Ističu kako je u ovom poslu najvažnija preciznost i mirna ruka, ali ne toliko i fizička snaga.</para>
<heading2>Kako je biti mama - zavarivačica?</heading2>
<para>Glavni motivator svima, kao što je već i spomenuto su bila upravo djeca i mogućnost provođenja više vremena s njima i obitelji. Većina su još mlade mame čija djeca zapravo nisu ni svjesna što mame rade kada odu na posao, dok jedino Silvija ima nešto stariju djecu (11 i 9 godina) koji razumiju što mama zapravo radi "i baš im je fora".</para>
<para>U svakom slučaju, djeca će jednog dana odrasti i shvatiti te će zasigurno biti ponosna na hrabrost svojih majki koje su odlučile postati uspješne u poslu u kojem vladaju muškarci i još jednom pokazale da ženska odlučnost i hrabrost zaista nemaju granica.</para>
<para>Bravo mame!</para>

Ove su žene učile i rade posao zavarivačice kako bi imale više vremena za djecu i obitelj Zavarivanje se oduvijek smatralo "muškim" zanimanjem i poslom kojim se bave isključivo muškarci.  Zavarivanje je spajanje dvaju ili više istorodnih ili raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom, s ili bez dodavanja dodatnog materijala, tako da se dobije homogeni zavareni spoj. Sama definicija zvuči pomalo komplicirano i nejasno za većinu nas laika. No, ovo nije članak informiranja o pojmu zavarivanja već o ženama zavarivačicama. Ženama i majkama koje su se u tom poslu "našle" i rade ga potpuno ravnopravno sa svojim muškim kolegama. Većinu njih na promjenu zanimanja i prekvalifikaciju natjerala je upravo potraga za sigurnim poslom i dobrim radnim uvjetima, kako bi se mogle što bolje i kvalitetnije posvetiti djeci i obiteljima. Da, i to radeći posao zavarivačice.
Valentina je bila cvjećarka, Silvija i Sanela radile su u tekstilnoj industriji, Matea je po zanimanju ekonomistica, a Silvija komercijalistica. Svima je sada zajedničko da su prekvalifikacijom postale - zavarivačice i radne kolegice.
"Zavarivačica sam postala sasvim slučajno, no najviše zahvaljujući svojoj prijateljici Saneli koja mi je preporučila tvrtku u kojoj sada radimo zajedno. Na promjenu zanimanja me najviše potaknula činjenica da želim više vremena provoditi sa svojom djecom, a rad u jednoj smjeni to omogućuje. Osim toga, osjećala sam da mi treba promjena u životu. U bivšoj firmi postala sam nezadovoljna i počela sam slati molbe za posao na razna mjesta. Iako sam po zanimanju ekonomistica, bilo mi je jasno da nema potrebe za mojim zanimanjem.", govori nam Matea Jančec.

Većina ili gotovo sve ističu glavnu prednost ovog posla i jedan od glavnih motivatora koji ih je potaknuo na veliku promjenu u njihovim životima, a to je rad u jednoj smjeni i provođenje više vremena s djecom. Spomenute zavarivačice žive, ali i rade u Međimurju, gdje većina tvrtki radi po tri, a poneke i četiri smjene, što je ponekad samo po sebi problem kod usklađivanja obiteljskih i poslovnih obaveza.
"Mlada sam mama dviju djevojčica, stoga mi je najveća motivacija za posao zavarivačice bio jednosmjenski rad i veća plaća. Dosad sam radila u tekstilnoj industriji u četiri smjene, pa i nisam baš mogla puno vremena provoditi s obitelji", smatra Sanela Bajzek.
Slične razloge imala je i Valentina Vidović koja je 10 godina bila nezaposlena, a zatim joj Zavod za zapošljavanje nudi prekvalifikaciju i siguran posao. "Meni su najveći motivatori bili otac i djed koji su imali kovačku radionicu i znala sam što otprilike traži ovaj posao."

   Silvija Kovačić u prijašnjoj firmi je radila u tri smjene, "a tu su mi ponudili rad u jednoj smjeni i odmah sam prihvatila. To je ujedno bila i velika motivacija".
Kako reagira okolina i muški kolege?
Iako sve ističu da im je najvažnija podrška obitelji koju imaju i bez koje se ne bi upuštale u ovaj posao, priznaju da ima i puno "čudnih pogleda", ali i podsmjeha. Na to se ne obaziru.
"Okolina je na početku bila dosta skeptična o mojoj odluci da postanem zavarivačica, ali to se ubrzo promijenilo. Sad su već svi navikli i zapravo su ponosni što sam se odlučila za nešto takvo", govori Silvija.
Slično iskustvo ima i Mateja. "Neki su mi govorili da je to muški posao, težak, zahtjevan. Dok su drugi bili pozitivni i davali mi podršku. Naravno, najveću podršku sam imala od svog muža. Kad me netko pita gdje radim i dobiju odgovor na to pitanje, samo se nasmiješe i ne mogu vjerovati."

   Sve imaju samo riječi hvale za svoje muške kolege, koji su im mentori i učitelji, ali i pomagači i savjetnici u poslu.
"Okružena sam jako dobrim kolegama, koji mi uvijek pomognu kad zapne. Prema nama se ponašaju džentlmenski. I hvala im na tome.", hvali svoje muške kolege Sanela.
U ovom poslu jako je važna praksa, ali i "iskusni mentori koji su mi jako puno pomogli da se usavršim u ovom zanimanju". Ali uz to, potrebna je volja i upornost, ističe Valentina.
Iako je posao fizički, ni jedna ne smatra da im je i "fizički težak" te da ga kao žene ne bi mogle uspješno raditi. Ističu kako je u ovom poslu najvažnija preciznost i mirna ruka, ali ne toliko i fizička snaga.
Kako je biti mama - zavarivačica?
Glavni motivator svima, kao što je već i spomenuto su bila upravo djeca i mogućnost provođenja više vremena s njima i obitelji. Većina su još mlade mame čija djeca zapravo nisu ni svjesna što mame rade kada odu na posao, dok jedino Silvija ima nešto stariju djecu (11 i 9 godina) koji razumiju što mama zapravo radi "i baš im je fora".
U svakom slučaju, djeca će jednog dana odrasti i shvatiti te će zasigurno biti ponosna na hrabrost svojih majki koje su odlučile postati uspješne u poslu u kojem vladaju muškarci i još jednom pokazale da ženska odlučnost i hrabrost zaista nemaju granica.
Bravo mame! Adrijana Bakoš 

zavarivacice_klinfo

Ove su žene učile i rade posao zavarivačice kako bi imale više vremena za djecu i obitelj

<para>Kako dijete raste, normalna je stvar da će u jednom trenutku pomalo izgubiti interes za svakodnevno druženje i provođenje vremena s obitelji Jednostavno je riječ o procesu u kojem se mališan pomalo osamostaljuje i prolazi nove interese koji će ga jednog dana oblikovati u osobu kakva zaista je. Većinu vremena razloga za zabrinutost nema, no što ako to „vrijeme za sebe“ postane malo učestalije od normalnog?
</para>
<para>Povlačenje u svoju sobu u većini slučajeva znači vrijeme za igru u kojoj će dijete uroniti u svijet mašte i istraživati neke nove mogućnosti i vlastitu kreativnost. Stručnjaci napominju kako se u izrazito digitalizirano doba djeca mogu povući u sobu, bez da primijete kako je prošlo nekoliko sati.
</para>
<heading4>Važnost samostalnog provođenja vremena</heading4>
<para>
U slučaju da vaš mališan jednostavno voli provoditi vrijeme sam, potrebno je osigurati mu i „protutežu“. Stoga je važno da barem sat vremena dnevno rezervirate za neki oblik druženja. To može biti društvena igra, zajedničko crtanje ili pak čitanje knjige.</para>
<para>Uz to, poželjno je uključiti i neki oblik fizičke <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/dokazano-je-zajednicke-obiteljske-aktivnosti-poboljsavaju-emocionalno-zdravlje-male-djece/">aktivnosti</ulink>. Šetnja do obližnjeg parka ili pak igranje loptom u dvorištu svakom će mališanu biti zanimljivo.</para>
<para>U slučaju da mališan voli provoditi dosta vremena sam, no nije mu problem uključiti se u navedene obiteljske aktivnosti, razloga za brigu ne bi trebalo biti. Neka djeca jednostavno su samostalnija, ili drugačijeg temperamenta. To nikako ne znači da vas mališan izbjegava, već jednostavno zna sam sebi stvoriti određenu zanimaciju.
</para>
<heading4>Potencijalni problemi i usamljenost</heading4>
<para>
No, u nekim slučajevima je potrebno objektivno sagledati situaciju i zaključiti postoji li možda problem u njegovom neprestanom izoliranju od drugih. Provođenje vremena iza zatvorenih vrata sobe satima, uz gledanje u ekran ili igranje igrica mogu voditi u nešto drugom smjeru.</para>
<para>Ako mališan ne pokazuje nikakav interes za izlaskom iz zatvorenog prostora i druženje s obitelji ali i vršnjacima, za početak je poželjno obaviti ozbiljniji razgovor. Upitajte vaše dijete zbog čega pokazuje toliki interes za određenu igricu ili aktivnost koju obavlja isključivo samostalno. Probajte objasniti kako bi se mama i tata rado s njim družili nakon dugog dana na poslu. Predložite mu neka svakog dana upravo on odabere aktivnost u kojoj možete svi sudjelovati.</para>
<para>Pokušajte uspostaviti kontrolu nad djetetovim provođenjem vremena za računalom ili ispred televizora. Neka vrata njegove sobe uvijek budu malo otvorena, te mu se tu i tamo obratite ili ga upitajte nešto. S druge strane, nije poželjno svako malo ulaziti u sobu i ispitivati ga što radi. Takav postupak mogao bi doživjeti kao napad na privatnost, što može rezultirati još dubljim povlačenjem „u sebe“. Svako dijete je različitog karaktera, no roditelj će znati uspostaviti savršenu ravnotežu.
</para>
<heading4>Znakovi depresije</heading4>
<para>
 Depresija nije bolest „rezervirana“ isključivo za odrasle i uzrokovana svakodnevnim stresom na poslu ili u privatnom životu. Činjenica je da na nju često nisu imuni niti oni najmlađi. Psiholozi upozoravaju kako povlačenje u osamu i izbjegavanje interakcije s ukućanima može ukazivati na razvoj depresije kod djeteta.</para>
<para>Znakove je zapravo dosta lako prepoznati. Kada dijete provodi većinu vremena u svojoj sobi, no bez aktivnosti poput igre ili gledanja televizije, prvi su razlog za brigu. Mališan koji je razvio depresiju često će satima sjediti na mjestu ili ležati ne radeći ništa. Uz to, javlja se i gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti u kojima je do tada uživao.</para>
<para>U slučaju da sumnjate na depresiju, potrebno je potražiti mišljenje psihologa. Dobra je vijest kako je depresija, ako se na vrijeme dijagnosticira, bolest koju je kod djece moguće veoma uspješno liječiti.</para>
<para>No, ako vaš mališan jednostavno sate i sate provodi u igri ili nekoj aktivnosti, moguće je da je zapravo tek izgubio pojam o vremenu. Malo truda u osmišljanju zajedničkih aktivnosti često će biti i više nego dovoljno da vaše dijete ponovno postane društveni mališan na kojeg ste navikli.</para>

Samostalno provođenje vremena kao faza razvoja mališana Kako dijete raste, normalna je stvar da će u jednom trenutku pomalo izgubiti interes za svakodnevno druženje i provođenje vremena s obitelji. Kako dijete raste, normalna je stvar da će u jednom trenutku pomalo izgubiti interes za svakodnevno druženje i provođenje vremena s obitelji Jednostavno je riječ o procesu u kojem se mališan pomalo osamostaljuje i prolazi nove interese koji će ga jednog dana oblikovati u osobu kakva zaista je. Većinu vremena razloga za zabrinutost nema, no što ako to „vrijeme za sebe“ postane malo učestalije od normalnog?

Povlačenje u svoju sobu u većini slučajeva znači vrijeme za igru u kojoj će dijete uroniti u svijet mašte i istraživati neke nove mogućnosti i vlastitu kreativnost. Stručnjaci napominju kako se u izrazito digitalizirano doba djeca mogu povući u sobu, bez da primijete kako je prošlo nekoliko sati.

Važnost samostalnog provođenja vremena

U slučaju da vaš mališan jednostavno voli provoditi vrijeme sam, potrebno je osigurati mu i „protutežu“. Stoga je važno da barem sat vremena dnevno rezervirate za neki oblik druženja. To može biti društvena igra, zajedničko crtanje ili pak čitanje knjige.
Uz to, poželjno je uključiti i neki oblik fizičke aktivnosti. Šetnja do obližnjeg parka ili pak igranje loptom u dvorištu svakom će mališanu biti zanimljivo.
U slučaju da mališan voli provoditi dosta vremena sam, no nije mu problem uključiti se u navedene obiteljske aktivnosti, razloga za brigu ne bi trebalo biti. Neka djeca jednostavno su samostalnija, ili drugačijeg temperamenta. To nikako ne znači da vas mališan izbjegava, već jednostavno zna sam sebi stvoriti određenu zanimaciju.

Potencijalni problemi i usamljenost

No, u nekim slučajevima je potrebno objektivno sagledati situaciju i zaključiti postoji li možda problem u njegovom neprestanom izoliranju od drugih. Provođenje vremena iza zatvorenih vrata sobe satima, uz gledanje u ekran ili igranje igrica mogu voditi u nešto drugom smjeru.
Ako mališan ne pokazuje nikakav interes za izlaskom iz zatvorenog prostora i druženje s obitelji ali i vršnjacima, za početak je poželjno obaviti ozbiljniji razgovor. Upitajte vaše dijete zbog čega pokazuje toliki interes za određenu igricu ili aktivnost koju obavlja isključivo samostalno. Probajte objasniti kako bi se mama i tata rado s njim družili nakon dugog dana na poslu. Predložite mu neka svakog dana upravo on odabere aktivnost u kojoj možete svi sudjelovati.
Pokušajte uspostaviti kontrolu nad djetetovim provođenjem vremena za računalom ili ispred televizora. Neka vrata njegove sobe uvijek budu malo otvorena, te mu se tu i tamo obratite ili ga upitajte nešto. S druge strane, nije poželjno svako malo ulaziti u sobu i ispitivati ga što radi. Takav postupak mogao bi doživjeti kao napad na privatnost, što može rezultirati još dubljim povlačenjem „u sebe“. Svako dijete je različitog karaktera, no roditelj će znati uspostaviti savršenu ravnotežu.

Znakovi depresije

   Depresija nije bolest „rezervirana“ isključivo za odrasle i uzrokovana svakodnevnim stresom na poslu ili u privatnom životu. Činjenica je da na nju često nisu imuni niti oni najmlađi. Psiholozi upozoravaju kako povlačenje u osamu i izbjegavanje interakcije s ukućanima može ukazivati na razvoj depresije kod djeteta.
Znakove je zapravo dosta lako prepoznati. Kada dijete provodi većinu vremena u svojoj sobi, no bez aktivnosti poput igre ili gledanja televizije, prvi su razlog za brigu. Mališan koji je razvio depresiju često će satima sjediti na mjestu ili ležati ne radeći ništa. Uz to, javlja se i gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti u kojima je do tada uživao.
U slučaju da sumnjate na depresiju, potrebno je potražiti mišljenje psihologa. Dobra je vijest kako je depresija, ako se na vrijeme dijagnosticira, bolest koju je kod djece moguće veoma uspješno liječiti.
No, ako vaš mališan jednostavno sate i sate provodi u igri ili nekoj aktivnosti, moguće je da je zapravo tek izgubio pojam o vremenu. Malo truda u osmišljanju zajedničkih aktivnosti često će biti i više nego dovoljno da vaše dijete ponovno postane društveni mališan na kojeg ste navikli. Nataša Vuk 

samostalno-provodnje-vremena_pixabay

Samostalno provođenje vremena kao faza razvoja mališana

<para>Današnja su djeca "prebukirana" kao nikad prije te se postavlja jednostavno pitanje: <emphasis>Koliko zapravo djeci treba dodatnih (slobodnih) aktivnosti, uz školu ili vrtić</emphasis> U mnogim obiteljima, djeca sve više vremena provode u organiziranim programima, a sve manje u igri. Dio razloga zašto se roditelji žure da djecu upišu na aktivnosti dolazi od njihove želje da djetetu pruže svaku mogućnost za uspjeh. Osim toga, postoji i pritisak usporedbe s drugim roditeljima i obiteljima.</para>
<para>Radoholizam se polako uvlači i u naše društvo, radni dan traje po deset do dvanaest sati dnevno te se ova radna etika sve više prenosi na djecu u obliku organiziranih aktivnosti. Roditeljska potreba da upišu djecu na aktivnosti koje obogaćuju također može imati korijene u djetinjstvu roditelja, naročito ako osjećaju da dok su oni bili mali nisu imali ono što im je trebalo. U vrijeme kad su odgajane današnje generacije roditelja, ljudi nisu toliko znali ni proučavati roditeljstvo, niti su znali kako njihovi postupci utječu na djecu.
</para>
<heading4>
 Roditelji ponekad djeci uskraćuju jedno važno iskustvo
</heading4>
<para>
U žurbi da se mališan upiše u svaku aktivnost u kojoj bi mogao iskazati talent, roditelji ponekad djeci uskraćuju jedno važno iskustvo, čiju vrijednost često zaboravljamo, a to je - dosada. Dosada je zdrava emocija i važno je da je djeca nauče tolerirati i upotrijebiti to vrijeme na kreativan način. Kad je svaka dječja minuta isplanirana, dobiju puno stimulacije, ali u tom procesu možda se nikad neće naučiti kako sami sebe zabavljati.</para>
<para>Ako roditelj odluči da je manje stimulacije bolje za njegovo dijete, izazov tek počinje. Dobro je znati da će se dječji interesi i talenti prirodno pojaviti i dijete će biti spremno pokušati različite stvari. Ako se djecu upiše u aktivnosti u preranoj dobi, pokazalo se da ih ne rijetko kasnije odbace.
</para>
<heading4>
 Prije polaska u školu djeci nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti
</heading4>
<para>
Ponekad pritisak dođe iz neočekivanog izvora - djece. Dijete, na primjer, čuje od svojih prijatelja kako pričaju o svojim aktivnostima i pita: <emphasis>Zašto ja ne idem na ono na što idu i druga djeca? </emphasis>Dobro je objasniti da će se, kad se prestane baviti jednom aktivnosti, moći upisati na drugu. Većina stručnjaka ističe da prije polaska u osnovnu školu nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti jer nema nikakvih dokaza da one pomažu djetetu da kasnije bolje funkcionira ili postiže bolje uspjehe.</para>
<para>Djeca su, osim toga, jako različita. Ono što je za jedno dijete uzbudljivo, za drugo nije zanimljivo. Stoga je, uistinu važno dobro poznavati svoje dijete kako bi znali što je za njega najbolje. Još jedna opasnost dodatnih aktivnosti jest što mogu naštetiti obiteljskom odnosu. Kad je dijete prisiljeno raditi nešto na što nije spremno pa iskaže protest, roditelji se mogu osjećati razočaranima, a dijete može misliti da ih je ono razočaralo.
</para>
<heading4>
 Dijete bi u slobodnoj aktivnosti trebalo uživati
</heading4>
<para>
Kada djeca počnu ići u školu, većina ih može podnijeti jednu do dvije aktivnosti. Važno je napomenuti da najmlađe treba poticati da probaju različite stvari i objasniti da ne brinu toliko jesu li u tome dobra, bitno je da im je zabavno. Opasnost specijaliziranja jest u tome da se usredotoče usko na jednu stvar i ne dobivaju toliko novih iskustava. To također uči djecu da budu manje tolerantna prema vlastitoj prosječnosti.</para>
<para>Osnovno je pravilo pronaći onu aktivnost u kojoj dijete uistinu uživa i zabavlja se sudjelujući. Previše strukturiranih aktivnosti sprečava djecu da sanjare ili da se jednostavno, samo zabavljaju. Djeca se prvenstveno razvijaju kroz slobodnu igru, a ne kroz strukturirane lekcije jer tako razvijaju kreativne vještine i uče se zabavljati. To su iznimno važne vještine, ali ako djeca ne dobiju priliku, zapamtite, neće ih ni razviti.</para>

Pripazite na količinu slobodnih aktivnosti koje pohađa vaše dijete! Današnja su djeca "prebukirana" kao nikad prije te se postavlja jednostavno pitanje: Koliko zapravo djeci treba dodatnih (slobodnih) aktivnosti, uz školu ili vrtić? Današnja su djeca "prebukirana" kao nikad prije te se postavlja jednostavno pitanje: Koliko zapravo djeci treba dodatnih (slobodnih) aktivnosti, uz školu ili vrtić U mnogim obiteljima, djeca sve više vremena provode u organiziranim programima, a sve manje u igri. Dio razloga zašto se roditelji žure da djecu upišu na aktivnosti dolazi od njihove želje da djetetu pruže svaku mogućnost za uspjeh. Osim toga, postoji i pritisak usporedbe s drugim roditeljima i obiteljima.
Radoholizam se polako uvlači i u naše društvo, radni dan traje po deset do dvanaest sati dnevno te se ova radna etika sve više prenosi na djecu u obliku organiziranih aktivnosti. Roditeljska potreba da upišu djecu na aktivnosti koje obogaćuju također može imati korijene u djetinjstvu roditelja, naročito ako osjećaju da dok su oni bili mali nisu imali ono što im je trebalo. U vrijeme kad su odgajane današnje generacije roditelja, ljudi nisu toliko znali ni proučavati roditeljstvo, niti su znali kako njihovi postupci utječu na djecu.


   Roditelji ponekad djeci uskraćuju jedno važno iskustvo


U žurbi da se mališan upiše u svaku aktivnost u kojoj bi mogao iskazati talent, roditelji ponekad djeci uskraćuju jedno važno iskustvo, čiju vrijednost često zaboravljamo, a to je - dosada. Dosada je zdrava emocija i važno je da je djeca nauče tolerirati i upotrijebiti to vrijeme na kreativan način.  Kad je svaka dječja minuta isplanirana, dobiju puno stimulacije, ali u tom procesu možda se nikad neće naučiti kako sami sebe zabavljati.
Ako roditelj odluči da je manje stimulacije bolje za njegovo dijete, izazov tek počinje. Dobro je znati da će se dječji interesi i talenti prirodno pojaviti i dijete će biti spremno pokušati različite stvari. Ako se djecu upiše u aktivnosti u preranoj dobi, pokazalo se da ih ne rijetko kasnije odbace.


   Prije polaska u školu djeci nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti


Ponekad pritisak dođe iz neočekivanog izvora - djece. Dijete, na primjer, čuje od svojih prijatelja kako pričaju o svojim aktivnostima i pita: Zašto ja ne idem na ono na što idu i druga djeca? Dobro je objasniti da će se, kad se prestane baviti jednom aktivnosti, moći upisati na drugu. Većina stručnjaka ističe da prije polaska u osnovnu školu nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti jer nema nikakvih dokaza da one pomažu djetetu da kasnije bolje funkcionira ili postiže bolje uspjehe.
Djeca su, osim toga, jako različita. Ono što je za jedno dijete uzbudljivo, za drugo nije zanimljivo. Stoga je, uistinu važno dobro poznavati svoje dijete kako bi znali što je za njega najbolje. Još jedna opasnost dodatnih aktivnosti jest što mogu naštetiti obiteljskom odnosu. Kad je dijete prisiljeno raditi nešto na što nije spremno pa iskaže protest, roditelji se mogu osjećati razočaranima, a dijete može misliti da ih je ono razočaralo.


   Dijete bi u slobodnoj aktivnosti trebalo uživati


Kada djeca počnu ići u školu, većina ih može podnijeti jednu do dvije aktivnosti. Važno je napomenuti da najmlađe treba poticati da probaju različite stvari i objasniti da ne brinu toliko jesu li u tome dobra, bitno je da im je zabavno. Opasnost specijaliziranja jest u tome da se usredotoče usko na jednu stvar i ne dobivaju toliko novih iskustava. To također uči djecu da budu manje tolerantna prema vlastitoj prosječnosti.
Osnovno je pravilo pronaći onu aktivnost u kojoj dijete uistinu uživa i zabavlja se sudjelujući. Previše strukturiranih aktivnosti sprečava djecu da sanjare ili da se jednostavno, samo zabavljaju. Djeca se prvenstveno razvijaju kroz slobodnu igru, a ne kroz strukturirane lekcije jer tako razvijaju kreativne vještine i uče se zabavljati. To su iznimno važne vještine, ali ako djeca ne dobiju priliku, zapamtite, neće ih ni razviti. Petra Majetić 

hobiji_djeca_pixabay

Pripazite na količinu slobodnih aktivnosti koje pohađa vaše dijete!

<para>Žene koje u skorije vrijeme planiraju trudnoću, posebno one koje imaju problema sa začećem i planiraju podvrgavanje nekim od metoda umjetne oplodnje, bez obzira na dob moraju razmišljati o zdravlju svojih jajnih stanica, o čemu svakako ovisi uspješnost oplodnje, pa time i uspješna trudnoća.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Poznato je već da mnoge stvari mogu utjecati na zdravlje jajnika i proizvedenih jajašaca – dobra cirkulacija, hormonalna ravnoteža, redoviti ciklusi, razina stresa… No, danas je sve više istraživanja koja upućuju da zdravlje jajnika i proizvedenih jajašaca ne ovisi samo o navedenim stvarima nego i o hrani koju žene konzumiraju, zdravim biljkama i biljni pripravcima, te drugim dodatcima prehrani.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Povećanje zdravlja proizvedenih jajašaca može se postići u 90 dana, koliko traje prirodni ciklus proizvodnje jednog jajašca.  U ovom i sljedećem tekstu koji će izaći na našem portalu saznajte kako je moguće povećati kvalitetu jajnih stanica, koje će biti spremne za oplodnju. Dakle, svi na početku nabrojani faktori utječu na zdravlje jajnih stanica ne samo od ciklusa do ciklusa, nego čak tri ciklusa unatrag, što je vrlo važna činjenica. Nije dovoljno paziti na zdravlje organizma, prehranu i druge stvari samo tjedan ili dva prije ovulacije, nego i do tri mjeseca unatrag.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Evo stvari o kojima svakako morate voditi brigu ako želite da dođe do začeća i uspješne trudnoće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dobra cirkulacija
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Loša cirkulacija u jajnicima dovodi do smanjene opskrbe kisikom i hranjivim tvarima, što utječe na njihovo normalno funkcioniranje, odnosno proizvodnju zdravih jajnih stanica sposobnih za oplodnju. Važna je redovita tjelesna aktivnost kako biste održali cirkulaciju na normalnoj razini. Također, važna je redovita i dovoljna hidratizacija organizma, koja također potiče cirkulaciju. U slučaju poteškoća sa začećem potrebno obaviti pretrage vezane za trombofiliju, pa svakako o tome razgovarajte sa svojim ginekologom, koji će vas uputiti na pretrage prema indikaciji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Abdominalna masaža
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedan od najboljih načina za povećanje cirkulacije u jajnicima i maternici jest masaža tog predjela abdomena.Tu vrstu masaže može raditi osoba koja je specijalizirana za masaže abdomena, pa čak možda i specifične za masaže koje pomažu u cirkulaciji spolnih organa. Naravno, možete i naučiti kako izvoditi masažu kod kuće. Najbolje ju je početi izvoditi dan nakon prestanka menstruacije, pa sve do druge menstruacije i to barem četiri puta na tjedan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Hormonalna ravnoteža
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ona svakako igra najvažniju ulogu u zdravlju jajne stanice. Sve više žena zbog raznih razloga ima problema s hormonalnom neravnotežom, koja je najčešće posljedica stresa, konzumacije nezdrave hrane i dijeta koje nisu uravnotežene. No, dobra je vijest da je uspostavljanje hormonalne ravnoteže moguće i bez hormonalnih terapija, no to ovisi od slučaja do slučaja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ono što možete učiniti jest očistiti svoj organima od viška hormona, smanjiti unos ksenohormona (hrane tretirane hormonima), te uzimati određene prirodne pripravke koji vam mogu pomoći u uspostavljanju hormonalne ravnoteže.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zdrava prehrana
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakako je potrebno obratiti pozornost na zdravu i uravnoteženu prehranu, no postoji hrana koja može utjecati na povećanje kvalitete jajne stranice zbog određenih nutrijenata koje te namirnice imaju, a ključne su za razvoj zdrave jajne stanice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Namirnice koje bi trebali konzumirati: matična mliječ, maca prah, brokula, bobičasto voće, zeleno povrće, losos, koštice od bundeve, sezam, kurkuma i đumbir.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Namirnice koje biste trebali izbjegavati ili barem smanjiti u najvećoj mogućoj mjeri: kofein, alkohol, šećere, neorgansko meso i mliječne proizvode, gazirane sokove, drastične dijete za smanjenje tjelesne težine, procesuiranu hranu (polugotova i gotova jela, konzerve itd.), hranu bogatu transmastima (brza hrana i grickalice, hrana pečena u dubokom ulju) i GMO hranu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakako je vrlo važno uzimanje dodataka prehrani, a neke od njih smo spomenuli, koji osiguravaju uravnotežene dnevne doze vitamina, minerala i drugih važnih sastojaka, koji će ne samo omogućiti proizvodnju zdravih jajnih stanica, nego i spremnost maternice, pa tako i cijelog organizma na trudnoću.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više o dodatcima prehrani i tromjesečnom planu povećanja kvalitete jajne stanice pročitajte u sljedećem nastavku koji će uskoro biti objavljen.</para>

Kako povećati zdravlje jajnih stanica? (I. dio) Ciklus sazrijevanja jajne stanice traje oko 90 dana, a u tom vremenu treba se pobrinuti da ona budu zdravija… Žene koje u skorije vrijeme planiraju trudnoću, posebno one koje imaju problema sa začećem i planiraju podvrgavanje nekim od metoda umjetne oplodnje, bez obzira na dob moraju razmišljati o zdravlju svojih jajnih stanica, o čemu svakako ovisi uspješnost oplodnje, pa time i uspješna trudnoća.
   
Poznato je već da mnoge stvari mogu utjecati na zdravlje jajnika i proizvedenih jajašaca – dobra cirkulacija, hormonalna ravnoteža, redoviti ciklusi, razina stresa… No, danas je sve više istraživanja koja upućuju da zdravlje jajnika i proizvedenih jajašaca ne ovisi samo o navedenim stvarima nego i o hrani koju žene konzumiraju, zdravim biljkama i biljni pripravcima, te drugim dodatcima prehrani.
   
Povećanje zdravlja proizvedenih jajašaca može se postići u 90 dana, koliko traje prirodni ciklus proizvodnje jednog jajašca.  U ovom i sljedećem tekstu koji će izaći na našem portalu saznajte kako je moguće povećati kvalitetu jajnih stanica, koje će biti spremne za oplodnju. Dakle, svi na početku nabrojani faktori utječu na zdravlje jajnih stanica ne samo od ciklusa do ciklusa, nego čak tri ciklusa unatrag, što je vrlo važna činjenica. Nije dovoljno paziti na zdravlje organizma, prehranu i druge stvari samo tjedan ili dva prije ovulacije, nego i do tri mjeseca unatrag.
   
Evo stvari o kojima svakako morate voditi brigu ako želite da dođe do začeća i uspješne trudnoće.
   
   Dobra cirkulacija
   
   
Loša cirkulacija u jajnicima dovodi do smanjene opskrbe kisikom i hranjivim tvarima, što utječe na njihovo normalno funkcioniranje, odnosno proizvodnju zdravih jajnih stanica sposobnih za oplodnju. Važna je redovita tjelesna aktivnost kako biste održali cirkulaciju na normalnoj razini. Također, važna je redovita i dovoljna hidratizacija organizma, koja također potiče cirkulaciju. U slučaju poteškoća sa začećem potrebno obaviti pretrage vezane za trombofiliju, pa svakako o tome razgovarajte sa svojim ginekologom, koji će vas uputiti na pretrage prema indikaciji.
   
   Abdominalna masaža
   
   
Jedan od najboljih načina za povećanje cirkulacije u jajnicima i maternici jest masaža tog predjela abdomena.Tu vrstu masaže može raditi osoba koja je specijalizirana za masaže abdomena, pa čak možda i specifične za masaže koje pomažu u cirkulaciji spolnih organa. Naravno, možete i naučiti kako izvoditi masažu kod kuće. Najbolje ju je početi izvoditi dan nakon prestanka menstruacije, pa sve do druge menstruacije i to barem četiri puta na tjedan.
   
   Hormonalna ravnoteža
   
   
Ona svakako igra najvažniju ulogu u zdravlju jajne stanice. Sve više žena zbog raznih razloga ima problema s hormonalnom neravnotežom, koja je najčešće posljedica stresa, konzumacije nezdrave hrane i dijeta koje nisu uravnotežene. No, dobra je vijest da je uspostavljanje hormonalne ravnoteže moguće i bez hormonalnih terapija, no to ovisi od slučaja do slučaja.
   
Ono što možete učiniti jest očistiti svoj organima od viška hormona, smanjiti unos ksenohormona (hrane tretirane hormonima), te uzimati određene prirodne pripravke koji vam mogu pomoći u uspostavljanju hormonalne ravnoteže.
   
   Zdrava prehrana
   
   
Svakako je potrebno obratiti pozornost na zdravu i uravnoteženu prehranu, no postoji hrana koja može utjecati na povećanje kvalitete jajne stranice zbog određenih nutrijenata koje te namirnice imaju, a ključne su za razvoj zdrave jajne stanice.
Namirnice koje bi trebali konzumirati: matična mliječ, maca prah, brokula, bobičasto voće, zeleno povrće, losos, koštice od bundeve, sezam, kurkuma i đumbir.
   
Namirnice koje biste trebali izbjegavati ili barem smanjiti u najvećoj mogućoj mjeri: kofein, alkohol, šećere, neorgansko meso i mliječne proizvode, gazirane sokove, drastične dijete za smanjenje tjelesne težine, procesuiranu hranu (polugotova i gotova jela, konzerve itd.), hranu bogatu transmastima (brza hrana i grickalice, hrana pečena u dubokom ulju) i GMO hranu.
Svakako je vrlo važno uzimanje dodataka prehrani, a neke od njih smo spomenuli, koji osiguravaju uravnotežene dnevne doze vitamina, minerala i drugih važnih sastojaka, koji će ne samo omogućiti proizvodnju zdravih jajnih stanica, nego i spremnost maternice, pa tako i cijelog organizma na trudnoću.
   
   
Više o dodatcima prehrani i tromjesečnom planu povećanja kvalitete jajne stanice pročitajte u sljedećem nastavku koji će uskoro biti objavljen. vam 

Kako povećati zdravlje jajnih stanica? (I. dio)

<para>NIVEA je jučer u Etnografskom muzeju u Zagrebu predstavila ovogodišnji projekt društvene odgovornosti "Neka odrastanje bude dječja igra" koji provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske te glavnu ovogodišnju temu - IGRAČKU.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Projekt "Neka odrastanje bude dječja igra" nastavlja se treću godinu zaredom, a ove godine NIVEA je donirala 150.000,00 kuna Savezu društava Naša djeca Hrvatske za raznovrsne programe, aktivnosti i edukacije koje uključuju rad s djecom na temu igre i igračke. <emphasis>''Veseli nas nastavak projekta s našim dugogodišnjim partnerom Savezom DND. Glavna misao vodilja ostaje nam i dalje ostvarivanje punih potencijala djece i mladih diljem Hrvatske kroz projekte koji im omogućuju da provode svoje slobodno vrijeme kroz njima najprirodniju aktivnost – igru. Ove godine bazirali smo projekt na igračkama kao ključnim dodacima u igri, stoga smo u suradnji s četiri dizajnerice pripremili i jedan lijepi natječaj u kojem ćemo uz pomoć javnosti odabrati najbolji prijedlog igračke te ju u konačnici i producirati."</emphasis>, izjavila je Nela Zadro, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="037b2850-35d2-11eb-9d3d-0242ac120014" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nela Zadro, Sanja Ivanušević Grgas, Aida Salihagić Kadić, Adrijana Višnjić Jevtić, Ivan Vitez i Doris Pinčić</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>"Savez društava Naša djeca Hrvatske ponosni je partner na ovom projektu. Raduje nas da se igramo i zajedno odrastamo kroz projekt nastojeći ga učiniti što boljim i potaknuti što više roditelja i djece da provode svoje slobodno vrijeme kroz igru. Zahvalni smo što smo i ove godine nastavili s edukacijom volontera Društava naša djeca koja se pokazala iznimno važnom i vrijednom aktivnošću volonterskog rada s djecom i za djecu.”</emphasis>, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na predstavljanju projekta prototipove igračaka s kojima će sudjelovati na nagradnom natječaju u sklopu projekta predstavile su dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić. Na mrežnim stranicama <ulink url="https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra">nivea.hr/djecja-igra</ulink> predstavljeni su ideja, dizajn i funkcija svake igračke, a potrošači putem prijavnog obrasca mogu glasovati za najbolje rješenje. Pobjednički prototip bit će predstavljen na posebnoj izložbi igračaka u studenom, a producirat će se u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U sklopu predstavljanja projekta održana je i tribina o igri i igračkama, a koliko su igra i igračka važne za psihofizički razvoj djece istaknuli su stručnjaci s područja psihologije, pedagogije i kulture. Likovni umjetnik i ilustrator Ivan Vitez, psihologinja i praktičarka terapije igrom dipl. psih. Sanja Ivanušević Grgas i predsjednica OMEP Hrvatska (podružnica Svjetske organizacije za predškolski odgoj) Adrijana Višnjić Jevtić sudjelovali su na tribini u sklopu projekta namijenjenoj odgojno-obrazovnim djelatnicima u vrtićima, školama, fakultetima, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, studentima, volonterima te svima koji igru i igračku koriste kao metodu rada s djecom ili kao kulturološki fenomen. Upravo je veliki broj prijavljenih koji su došli na tribinu pokazao koliko je tema zanimljiva i važna u profesionalnom svijetu i radu s djecom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Treću godinu zaredom NIVEA nastavlja suradnju sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske U sklopu projekta "Neka odrastanje bude dječja igra" održana tribina o igri i igračkama za odgojno-obrazovne djelatnike i roditelje NIVEA je jučer u Etnografskom muzeju u Zagrebu predstavila ovogodišnji projekt društvene odgovornosti "Neka odrastanje bude dječja igra" koji provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske te glavnu ovogodišnju temu - IGRAČKU.
   
Projekt "Neka odrastanje bude dječja igra" nastavlja se treću godinu zaredom, a ove godine NIVEA je donirala 150.000,00 kuna Savezu društava Naša djeca Hrvatske za raznovrsne programe, aktivnosti i edukacije koje uključuju rad s djecom na temu igre i igračke. ''Veseli nas nastavak projekta s našim dugogodišnjim partnerom Savezom DND. Glavna misao vodilja ostaje nam i dalje ostvarivanje punih potencijala djece i mladih diljem Hrvatske kroz projekte koji im omogućuju da provode svoje slobodno vrijeme kroz njima najprirodniju aktivnost – igru. Ove godine bazirali smo projekt na igračkama kao ključnim dodacima u igri, stoga smo u suradnji s četiri dizajnerice pripremili i jedan lijepi natječaj u kojem ćemo uz pomoć javnosti odabrati najbolji prijedlog igračke te ju u konačnici i producirati.", izjavila je Nela Zadro, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.

   
   
   
Nela Zadro, Sanja Ivanušević Grgas, Aida Salihagić Kadić, Adrijana Višnjić Jevtić, Ivan Vitez i Doris Pinčić

   
   "Savez društava Naša djeca Hrvatske ponosni je partner na ovom projektu. Raduje nas da se igramo i zajedno odrastamo kroz projekt nastojeći ga učiniti što boljim i potaknuti što više roditelja i djece da provode svoje slobodno vrijeme kroz igru. Zahvalni smo što smo i ove godine nastavili s edukacijom volontera Društava naša djeca koja se pokazala iznimno važnom i vrijednom aktivnošću volonterskog rada s djecom i za djecu.”, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić.
   
   
Na predstavljanju projekta prototipove igračaka s kojima će sudjelovati na nagradnom natječaju u sklopu projekta predstavile su dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić. Na mrežnim stranicama nivea.hr/djecja-igra predstavljeni su ideja, dizajn i funkcija svake igračke, a potrošači putem prijavnog obrasca mogu glasovati za najbolje rješenje. Pobjednički prototip bit će predstavljen na posebnoj izložbi igračaka u studenom, a producirat će se u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.
   
U sklopu predstavljanja projekta održana je i tribina o igri i igračkama, a koliko su igra i igračka važne za psihofizički razvoj djece istaknuli su stručnjaci s područja psihologije, pedagogije i kulture. Likovni umjetnik i ilustrator Ivan Vitez, psihologinja i praktičarka terapije igrom dipl. psih. Sanja Ivanušević Grgas i predsjednica OMEP Hrvatska (podružnica Svjetske organizacije za predškolski odgoj) Adrijana Višnjić Jevtić sudjelovali su na tribini u sklopu projekta namijenjenoj odgojno-obrazovnim djelatnicima u vrtićima, školama, fakultetima, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, studentima, volonterima te svima koji igru i igračku koriste kao metodu rada s djecom ili kao kulturološki fenomen. Upravo je veliki broj prijavljenih koji su došli na tribinu pokazao koliko je tema zanimljiva i važna u profesionalnom svijetu i radu s djecom.
  promo 

Treću godinu zaredom NIVEA nastavlja suradnju sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske

<heading2>
 Park prirode Medvednica
</heading2>
<para>
Medvednica se prostire na 18 000 hektara površine i obuhvaća istoimenu planinu koja nosi nadimak Zagrebačka gora zbog blizine glavnog grada Hrvatske Na najposjećenijem ulazu u Park prirode Medvednica, uz tok potoka Bliznec, možete prošetati Šumskom stazom Bliznec koja je u potpunosti prilagođena i posjetiteljima s invaliditetom<emphasis>. </emphasis>
</para>
<para>Šume Medvednice dom su brojnih životinja, od malenih glodavaca poput miševa, zečeva, puhova i voluharica, do velikih papkara poput srne i divlje svinje. Među sisavcima osobito je zanimljivo čak 24 različitih vrsta šišmiša koji nastanjuju špilje, kamenolome i duplje drveća. Svakako predlažemo da posjetite slikoviti srednjovjekovni grad Medvedgrad, koji datira iz 1254. godine, a nalazi se na Malome Plazuru – vrhu na južnom dijelu Medvednice i špilju Veternicu, čijih je nešto više od sedam kilometara razgranatih kanala moguće istražiti pod stručnim vodstvom.
</para>
<heading2>
 Bio park Divlje vode
</heading2>
<para>
Ako su vašoj obitelji potrebni mir, prekrasna priroda i svjež zrak, skoknite do Bio parka Divlje vode gdje možete pronaći različite sprave za igranje, uređeno šetalište i restoran. Djecu će posebno oduševiti ZOO park gdje obitavaju razne divlje, domaće i egzotične životinje koje slobodno šeću držeći korak s vama.</para>
<para>Uz paunove, konje, vijetnamske svinje, magarce, jelene i srne, možete naletiti i na ljame, iznimno zanimljive, društvene i inteligentne životinje. Kad se izguštate u Divljim vodama, krenite u istraživanje okolnih brežuljaka. Uz cestu možete pronaći i mjesta za odmor s drvenim klupama i stolovima, pa ako vas vrijeme posluži, napravite obiteljski piknik.
</para>
<heading2>
 Imanje Don Kihot
</heading2>
<para>
Samo pet kilometara od centra Zagreba, na Šimunčevečkoj cesti kraj Sesveta, smjestilo se imanje Udruge Don Kihot koja se primarno bavi terapijom pomoću konja. Na imanju možete sa svojim klincima uživati u jahanju, ali i vidjeti kako volonteri udruge, njegujući stare tradicijske vrijednosti ručno vade vodu i opskrbljuju konje i cijelo imanje.</para>
<para>Nakon jahanja i igranja s plemenitim životinjama, predahnuti možete, šetajući u šumi i uživajući u obližnjem potoku. Svojim dolaskom možete učiniti i plemenito djelo, jer sav novac koji ova Udruga prikupi, koristi se za održavanje imanja i konja koji pomažu djeci s teškoćama u razvoju.
</para>
<heading2>
 Ekopark Krašograd
</heading2>
<para>
Nešto više od pola sata vožnje od središta Zagreba dovoljno je da provedete dan u prirodi i oazi mira – Ekoparku Krašogradu. U ovom zanimljivom parku možete vidjeti brojne životinje, od gusaka, preko konja i magaraca do srna.</para>
<para>Ovo životinjsko carstvo oduševit će svakog klinca koji se uvijek mogu zabaviti i na dječjem igralištu s različitim spravama, a tu je i uvijek spreman vlakić Kraš Express. Kako je Krašograd ponosni vlasnik ekološkog certifikata, treba napomenuti da su svi objekti unutar posjeda izgrađeni od kamena i drva, što daje dodatnu čar ovome parku. Ulaz je besplatan, kao i parking oko ulaza u park.</para>

Top 4 oaze mira i tišine u okolici Zagreba idealne za djecu i roditelje! Park prirode Medvednica
Medvednica se prostire na 18 000 hektara površine i obuhvaća istoimenu planinu koja nosi nadimak Zagrebačka gora zbog blizine glavnog grada Hrvatske. 
   Park prirode Medvednica


Medvednica se prostire na 18 000 hektara površine i obuhvaća istoimenu planinu koja nosi nadimak Zagrebačka gora zbog blizine glavnog grada Hrvatske Na najposjećenijem ulazu u Park prirode Medvednica, uz tok potoka Bliznec, možete prošetati Šumskom stazom Bliznec koja je u potpunosti prilagođena i posjetiteljima s invaliditetom. 

Šume Medvednice dom su brojnih životinja, od malenih glodavaca poput miševa, zečeva, puhova i voluharica, do velikih papkara poput srne i divlje svinje. Među sisavcima osobito je zanimljivo čak 24 različitih vrsta šišmiša koji nastanjuju špilje, kamenolome i duplje drveća. Svakako predlažemo da posjetite slikoviti srednjovjekovni grad Medvedgrad, koji datira iz 1254. godine, a nalazi se na Malome Plazuru – vrhu na južnom dijelu Medvednice i špilju Veternicu, čijih je nešto više od sedam kilometara razgranatih kanala moguće istražiti pod stručnim vodstvom.


   Bio park Divlje vode


Ako su vašoj obitelji potrebni mir, prekrasna priroda i svjež zrak, skoknite do Bio parka Divlje vode gdje možete pronaći različite sprave za igranje, uređeno šetalište i restoran. Djecu će posebno oduševiti ZOO park gdje obitavaju razne divlje, domaće i egzotične životinje koje slobodno šeću držeći korak s vama.
Uz paunove, konje, vijetnamske svinje, magarce, jelene i srne, možete naletiti i na ljame, iznimno zanimljive, društvene i inteligentne životinje. Kad se izguštate u Divljim vodama, krenite u istraživanje okolnih brežuljaka. Uz cestu možete pronaći i mjesta za odmor s drvenim klupama i stolovima, pa ako vas vrijeme posluži, napravite obiteljski piknik.


   Imanje Don Kihot


Samo pet kilometara od centra Zagreba, na Šimunčevečkoj cesti kraj Sesveta, smjestilo se imanje Udruge Don Kihot koja se primarno bavi terapijom pomoću konja. Na imanju možete sa svojim klincima uživati u jahanju, ali i vidjeti kako volonteri udruge, njegujući stare tradicijske vrijednosti ručno vade vodu i opskrbljuju konje i cijelo imanje.
Nakon jahanja i igranja s plemenitim životinjama, predahnuti možete, šetajući u šumi i uživajući u obližnjem potoku. Svojim dolaskom možete učiniti i plemenito djelo, jer sav novac koji ova Udruga prikupi, koristi se za održavanje imanja i konja koji pomažu djeci s teškoćama u razvoju.


   Ekopark Krašograd


Nešto više od pola sata vožnje od središta Zagreba dovoljno je da provedete dan u prirodi i oazi mira – Ekoparku Krašogradu. U ovom zanimljivom parku možete vidjeti brojne životinje, od gusaka, preko konja i magaraca do srna.
Ovo životinjsko carstvo oduševit će svakog klinca koji se uvijek mogu zabaviti i na dječjem igralištu s različitim spravama, a tu je i uvijek spreman vlakić Kraš Express. Kako je Krašograd ponosni vlasnik ekološkog certifikata, treba napomenuti da su svi objekti unutar posjeda izgrađeni od kamena i drva, što daje dodatnu čar ovome parku. Ulaz je besplatan, kao i parking oko ulaza u park. Petra Majetić 