Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje Često se koristi i izraz “koncentracija” jer koncentriranje naše svijesti jest srž pažnje. Ona je vrlo važna sposobnost s kojom se rađamo i koja se razvija tijekom života. Kako dijete raste, tako se poboljšava kontrola pažnje. No međutim, razvoj pažnje ne ide uvijek glatko. Ne može se, primjerice, od predškolca očekivati da sve vrijeme bude koncentriran, nikad rastresen ili podložan impulzivnim radnjama.
Kad su djeca bolesna ili umorna, njihova se koncentracija i pažnja mogu smanjiti. Ako ih nešto muči kod kuće ili u školi, također će se teško koncentrirati. Općenito govoreći, dječaci se malo teže koncentriraju i lakše ih je zbuniti nego djevojčice. No, tako dugo dok dijete pokazuje napredak u razvoju pažnje, nema potrebe za pretjeranom brigom. Sve što se razvija, pa tako i pažnja o čijem opsegu znatno ovisi buduća sposobnost učenja i pamćenja možemo poticati i trenirati.
Kako povećati djetetov raspon pažnje?
Većina male djece nema pojam o vremenu i ne zna koliko je to pet ili deset minuta. Ako je to slučaj kod vas, uzmite kuhinjski sat i namjestite tajmer da vam da signal za kraj rada. Tajmer će olakšati djetetu da se koncentrira na rad, a ne na vrijeme koje prolazi.
Nastojte se pridržavati zadanog vremena i potičite dijete da ga se pridržava. Primjerice, pretpostavimo da ste odredili da će rad s djetetom trajati pet minuta, a dijete želi prekinuti nakon tri minute. Ako već iz iskustva znate da je sposobno raditi pet minuta, pokušajte ne dozvoliti da prekine rad. Pokušajte ga potaknuti da sjedi s vama za stolom svih pet minuta, čak i ako odbija raditi. Na početku je za neku djecu uspjeh već kad sjede, čak i ako ne rade vježbu koju bi trebali. Ako je vašem djetetu pet minuta previše, odredite razdoblje od samo dvije minute. Dijete mora osjetiti uspjeh, pa će imati volju za daljnji rad.
Idealno bi bilo da završite s radom kad je dijete još uvijek zainteresirano i spremno za suradnju, a ne kad mu već dosadi, kad je nervozno ili kad ga uhvati bijes. Prije nego što počnete davati upute, uvjerite se da dijete gleda u vas. Ako nešto demonstrirate, neka dijete gleda i ono što radite, a ne samo vas. Dodirnite djetetovu ruku ako je potrebno, ako vam to pomaže da privučete djetetovu pažnju. Morate pratiti djetetovu fiziološku razinu, ne smijete ga preopteretiti.
Nemojte zaboraviti da aktivnosti koje ste pripremili za dijete moraju biti zanimljive i zabavne te ne smiju biti preteške. Svakako počnite s laganim vježbicama, a zatim ih polako činite sve zahtjevnijima, u skladu s poboljšanjem djetetova raspona pažnje.
Sve vrijeme djetetu govorite kako lijepo napreduje i radi sve što ste predvidjeli. Pohvalite ga: "Bravo", " Odlično učinjeno", "Ovo si napravio jako lijepo." Izbjegavajte uporno tražiti da se "koncentrira" ili "više potruditi" ili upućivati djetetu kritičke primjedbe poput: "Ne slušaš" ili "Ovo nije dobro."
Iako je pažnja izuzetno bitna komponenta učenja, većina roditelja ne bi trebala biti pretjerano zabrinuta zbog djece koja se teško koncentriraju i slabo obraćaju pažnju na određene aktivnosti. Za neku djecu, ovaj dio razvoja, naprosto traje malo dulje. Čak i ako dijete ima poremećaj pomanjkanja pažnje, znajte da se djeca mogu riješiti tih poteškoća te da postoje načini kako da im se pomogne.