Prosječni hrvatski školarac svakoga dana dođe kući sa zadaćom iz najmanje dva predmeta. Njezino rješavanje traje duže jer su postale kompliciranije i zahtjevnije, a nerijetko se dogodi i da ih umjesto učenika pišu roditelji, što nikako nije dobro.
U Osnovnoj školi Vijenac iz Osijeka, roditelji s rješavanjem domaćih uradaka nemaju problema jer domaća zadaća kod njih - ne postoji, i to već punih 12 godina. Sve je počelo još davne 1977. godine kad je tadašnji ravnatelj škole Stjepan Sokol odlučio osnovnoškolcima ne zadavati domaću zadaću. Kod kuće se završavalo samo ono što nije dovršeno na satu, a učenici su bili ti koji su mogli birati količinu i težinu zadataka za vježbu. Po uzoru na njegov rad Osnovna škola Vijenac, 2004. godine započela je s projektom Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo, a u cijelu priču uključili su se učitelji hrvatskog jezika, engleskoga jezika, matematike i razredne nastave.
Prije nekoliko godina u nastavni sat, uveli su tri obvezna nova elementa koji nam je dodatno pojasnila ravnateljica osječke škole.
Ako nešto što je predviđeno za rad na nastavnome satu učenici ne uspiju riješiti u školi, završit će kod kuće, ali cilj je svima da sve završe u školi gdje imaju stručnu pomoć koja će im u tome pomoći.
Projekt Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo, pokazao se vrlo uspješnim jer učenici ove osječke osnovne škole većinom su odlikaši, nema ponavljača, a i u srednjoj školi pokazuju odlične rezultate. Uključeni su u mnoge izvan školske aktivnosti, dodatni rad, izbornu nastavu i jako su vrijedni, ponosno nam objašnjava ravnateljica. Na kraju školskog dana zadovoljni su svi; učenici, roditelji i učitelji, a svi oni očito jako dobro znaju što znači stara poslovica, Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.