U redu je imati očekivanja, no s vremenom, shvatite da je jedno teorija, a drugo stvaran život. S vremenom se očekivanja odbacuju i jednostavno se lakše prepustiti trenutku. Toga su najviše svjesni roditelji koji očekuju ili su već postali roditelji drugog djeteta. Stavovi i očekivanja se mijenjaju, ali i odbacuje brojne "ja to moram" i/ili "moje dijete to mora imati" izjave i stvari.
Vjerojatno je ili zapravo potpuno sigurno da će roditelji i drugo dijete voljeti jednako kao i prvo. No, "pravila igre" s drugim djetetom su drugačija kod gotovo većine roditelja i to ne treba promatrati s negativne strane.
Kome treba tona dječje odjeće?
Vašem drugom djetetu najvjerojatnije ne. Posebno ako ste sačuvali i pedantno spremili po veličinama sve ono što je vaše dijete već preraslo. S obzirom na to "da je sve tako preslatko" vjerojatno ste s prvim djetetom sakupili pozamašnu količinu odjeće koju je jednom ili nijednom obuklo, uz "matching odjeću" koju ste tada jednostavno morali imati, pa do brojnih mašnica i trakica ako imate djevojčicu ili hrpe preslatkih cipelica za nehodače. A tek one medene dekice s ušivenim imenom? Sve vam se to činilo potrebnim i zašto ih ne imati. I to je skroz u redu. Ali sada kada sagledate stvari iz drugog kuta, shvatili ste da vam za drugo dijete većina takvih stvari uopće nije potrebna iz dva razloga: jer ih već imate i jer zapravo i nisu neophodne. Na potrebne i nepotrebne stvari, odjeću i opremu gledate znatno realnije i s iskustvom.
Bakteriofob iz vas pomalo nestaje
Već s početkom trudnoće, žene postaju izrazito svjesne svih loših utjecaja iz okoline koji svakodnevno vrebaju. Započinju paziti na prehranu, izbacuju unos određenih namirnica, sve kako bi zaštitile život nerođena djeteta. U normalnoj mjeri u redu je pripaziti i to je svakako pohvalno, no problem nastaje kada se pojedine trudnice pretvore u prave hipohondare i u svemu vide određenu opasnost za dijete i sebe. Prava "borba" protiv bakterija kod većine zapravo počinje s dolaskom bebe kući iz rodilišta. Pojedini roditelji idu toliko daleko da pretjeruju u sterilizaciji svega, od opreme za bebu pa do cijele kuće. I opet, u redu je da dijete živi i boravi u čistom okruženju, ali da li je zaista potrebno da boravi u sterilnom okruženju? Pa većina bi se složila da i nije. Posebno roditelji dvoje djece. S drugim djetetom gotova da većina tih pravila pada u vodu, jer znate već i iskustva, da ako dijete i pojede nešto s poda, zaista mu neće biti ništa.
Standard održavanja kućanstva polako se snižava
S vremenom shvaćate da osim što jednostavno u brizi za dvoje (ili više djece) jednostavno ne stižete više čistiti koliko prije, uživate i u igri s djecom i dragocjenim trenutcima njihova djetinjstva. Prljavo suđe ili odjeća koja čeka peglanje uvijek će dočekati i drugi dan, a dan s djetetom koje vas treba upravo danas više se neće ponoviti.
Fotografiranje doslovno svakog trenutka je nestalo
Kod prvog djeteta vjerojatno imate dokumentiran svaki i najmanji trenutak kada je dijete napravilo nešto novo i uzbudljivo. Prvi osmjeh, prvo spavanje u krevetiću, prva kašica, prvi zubić, prvi koraci. A što je s drugim? Brojni roditelji jednostavno u brizi oko djece i kućanstva nekako ostave po strani fotografiranje i gubi se fokus na fotografiranju svakog važnog trenutka djetetova života.
Polako popušta napetost i briga
Svaka mama je vjerojatno bezbroj puta, posebno kad ne bi bila u blizini djeteta, brinula da li jelo, spavalo, kakalo. Što je radilo kad nije bila u blizini? Da li dijete zaista toliko jako boli kad već toliko plače? Google je gotov najbolji prijatelj svake mame kada u 2 ujutro dijete ima temperaturu 39,3 i povraća. Malo koga tada ne hvata panika. No, s drugim djetetom, samopouzdanje kod većine mama je visoko, jer već znaju što otprilike mogu očekivati, kako se postaviti kad je beba bolesna ili kada beba ima kolike. Već iz iskustva se zna da ništa od toga nije toliko strašno i da će proći. Iz većine žena tada jednostavno nestaje, premda i ne bio toliko uočljiv, onaj strah "prvi put sama mama, hoću li ja to znati?". Nekako ste samouvjereniji jer prevladali ste većinu strahova i iz iskustva znate da će "sve biti ok".
Postoji uzrečica koja i ne djeluje toliko nestvarna: "Kada prvo dijete pojede zemlju, trčite na Hitnu. Kada drugo dijete pojede zemlju, samo mu isperete usta, a kada treće dijete pojede zemlju, roditelji se pogledaju, nasmiješe i kažu: dobro, barem mu neće trebati večera!"