Postroll

Preroll

<para> Poput tijeka trudnoće i svega što bi moglo poći po krivu, te prvih nekoliko godina života djeteta. Uglavnom je lako naići na informacije o hranjenju djeteta, rasporedu odlaska na kontrolne preglede pedijatru, kako spriječiti potencijalne tragedije poput gušenja, što učiniti nakon pada na glavu i slično.</para>
<para>No, ono na što vrlo mali broj ljudi obraća pažnju i o čemu se vrlo malo govori je jedna obična, ali vrlo važna sitnica koja pomaže djetetu da bude uspješno u kasnijem životu.</para>
<para>Doktorica Carol Dweck, pionirka je i istraživačica motivacije kod ljudi te kako ona djeluje na naš um. Zalaže se za rad na "umnom rastu" umjesto "popravka" na istom.</para>
<para>
 Pojednostavljeno, njezina teza odnosi se na motiviranje djeteta putem isticanja njihovih sposobnosti učenja umjesto stalnog ponavljanja koliko su pametni!</para>
<para>Ističe nekoliko vrsta razgovora koji se najčešće vode s djetetom, a koje zapravo i ne bi trebalo voditi, ako želimo da dijete "umno napreduje".</para>
<para>Primjerice, roditelji griješe jer djetetu kažu "<emphasis>Jako si pametan jer znaš pročitati tu rečenicu!</emphasis>". Umjesto toga, dr. Dweck smatra da je bolje i motivirajuće za dijete govoriti "<emphasis>Zaista si se puno trudio kako bi naučio čitati i sada to i znaš. Bravo!</emphasis>"</para>
<para>Još neki od primjera koji služe za motiviranje i "popravak uma" po dr. Dweck.</para>
<para>"Popravljanje uma": "<emphasis>Baš si pametno dijete, brzo si završio s tom slagalicom.</emphasis>"</para>
<para>"Motiviranje": "<emphasis>Baš mi je žao što smo gubili vrijeme na ovako laganu slagalicu. Idem pronaći zahtjevniju koja će ti biti veći izazov. Znam da ti to možeš!"</emphasis>
</para>
<para>"Popravljanje uma": "<emphasis>Dobio si četvorku. To je u redu.</emphasis>"</para>
<para>"Motiviranje": "<emphasis>Dobio si četvorku. To znači da si na dobrom putu prema petici i odličnom znanju. Ako sutra ponoviš taj test sigurno ćeš znati još više i dobiti peticu!</emphasis>"</para>
<para>Za stav i mišljenje prema ovoj teoriji upitali smo suradnicu Kristinu Bačkonju, dipl.psihologinju i NLP trenericu iz <ulink url="http://budisvoj.eu/autonomija/">Centra Budi svoj</ulink>. "Sugestije koje autorica iznosi su u psihologiji poznate u kontekstu stroke-a: stroke je jedinica pažnje koje uputimo drugoj osobi. Ono što autorica navodi, a što svakako podržavaju i psihologijska istraživanja jest da je dobro dijete motivirati na način da se stroke-ira njegovo ponašanje, da mu se ukazuje na njegove sposobnosti i da dijete dobiva poruku da rezultati dolaze kao posljedica njegova rada. Djeca roditelja koji vjeruju u njihove sposobnosti i podržavaju ih postižu i bolje rezultate u životu između ostalog i zbog samoispunjavajućeg proročanstva – ako netko vjeruje da ja mogu, počnem vjerovati i sam u to, te potom svoje ponašanje usmjeravam prema cilju. Isto se događa i ukoliko netko ne vjeruje u nas i naše sposobnosti."</para>
<blockquote>
 <para>Kako nijedna krajnost nije dobra, tako nije dobro ni uvijek stroke-irati isključivo djetetovo ponašanje – drugim riječima, dijete nekada treba čuti i da je pametno, da je njegov crtež lijep (ukoliko to zaista i mislimo), itd. Ako smo ekstremni i djetetu uvijek i u svakoj situaciji naglašavamo da može bolje, poruka koju ono može čuti jest da nikada nije dovoljno dobro. Dakako da treba slati poruku da ovisno o našem trudu dolaze i rezultati, ali isto tako to ne znači nužno da dijete nije pametno ako dobije četvorku. Ako se prenaglašava činjenica da nešto može bolje (a uvijek može), dijete može jednog dana izrasti u perfekcionista koji nikada neće biti zadovoljan sobom i svojim postupcima – jer može bolje, jer nije savršeno. 
 </para>
</blockquote>
<heading2>Razlika u poruci koja se prenosi je suptilna, ali razlika koja njome nastaje je ogromna!</heading2>
<para>Važan je pristup i primjena tog pristupa, a samim time mijenja se i stav prema uspjehu. Primjerice, djetetu se osim da je napisalo "ok" test daje do znanja da je učenje proces i da sigurno može postići i bolje rezultate. Ono što zagovornici ove teorije ističu da ona nije nastala prije nekoliko dana i da nije riječ o nekom <emphasis>New Age hipi trendu</emphasis>. U prilog tomu ide i istraživanje koje je dr. Dweck provodila sa sedmašima te potvrdila svoj stav koliko zapravo znači "motiviranje uma" i pravilno njegovano razmišljanje. Pratila je grupu školske djece koja su u novu školsku godinu ušla s gotovo identičnim rezultatima testova i bilježila koja je grupa u naredne dvije godine postizala bolje rezultate.</para>
<para>Dakle, djeca su u novu školsku godinu ušla sa sličnim rezultatima na testu. Već tijekom prvog polugodišta njihove ocjene su se počele razilaziti, te pojedincima padati, popravljati i tako u naredne dvije godine. Djeca su u školi imala potpuno različite ciljeve, no ono što ističe dr. Dweck je da su oni pod "popravljanjem uma" željeli izgledati i ispasti pametno uvijek i pod svaku cijenu, dakle, njihov cijeli život je podređen izbjegavanju isticanja potencijalno loših strana. Dok, djeca kojoj je um bio pod utjecajem motivacije su razvila vjerovanje kako se inteligencija razvija i napreduje te su razvili vjerovanje kako je "učenje proces koji se uvijek isplati i iz kojeg se napreduje".</para>
<para>"Možemo zaključiti da je djetetu uvijek nužna povratna informacija o njegovu radu kako bi ono moglo napredovati, motivirati se. Ako povratnu informaciju uputimo na način da usmjeravamo dijete prema boljem, ako vjerujemo u njegove sposobnosti, ali pri tome uputimo pohvalu i na razini identiteta (da je pametno, vrijedno, dobro) te mu dajemo dozvolu da je ok dobiti i nižu ocjenu (i da to ne znači da nije pametno) – tada smo na dobro putu da odgojimo sposobnog i sretnog čovjeka", zaključuje Kristina.</para>
<heading2>Kada je pravo vrijeme za razvijanje pravilnog razvijanja i motiviranja uma? Da li je ikad prerano ili prekasno?</heading2>
<para>Smatra se kako nikad nije prerano, ali niti prekasno. No, poželjno je i moguće od najranijih dana. Zapravo, već od trenutaka kada djeca počinju razumijevati jezik i okolinu. Djeca se lako naviknu na rečenice poput "Gle što je uspjela, baš je pametna!" i to je u redu, pozitivno ohrabrenje, no djeci to prelazi u naviku i ponekad ne žele riskirati i pokušati nešto novo kako ih slučajno ne bi zaobišao ovakav pozitivan komentar.</para>
<para>U odraslim godinama i kod formiranih ličnosti možda je malo teže promijeniti način razmišljanja, no nije nemoguće, ističe dr. Dweck. "Sve se može, ako samo izađete iz svoje sigurne zone".</para>

Samo jedna sitnica u razgovoru s djecom može im pomoći da budu još uspješnija! Očekujući dijete, budući roditelji se uglavnom unaprijed dobro informiraju o brojnim stvarima koje smatraju važnim.  Poput tijeka trudnoće i svega što bi moglo poći po krivu, te prvih nekoliko godina života djeteta. Uglavnom je lako naići na informacije o hranjenju djeteta, rasporedu odlaska na kontrolne preglede pedijatru, kako spriječiti potencijalne tragedije poput gušenja, što učiniti nakon pada na glavu i slično.
No, ono na što vrlo mali broj ljudi obraća pažnju i o čemu se vrlo malo govori je jedna obična, ali vrlo važna sitnica koja pomaže djetetu da bude uspješno u kasnijem životu.
Doktorica Carol Dweck, pionirka je i istraživačica motivacije kod ljudi te kako ona djeluje na naš um. Zalaže se za rad na "umnom rastu" umjesto "popravka" na istom.

   Pojednostavljeno, njezina teza odnosi se na motiviranje djeteta putem isticanja njihovih sposobnosti učenja umjesto stalnog ponavljanja koliko su pametni!
Ističe nekoliko vrsta razgovora koji se najčešće vode s djetetom, a koje zapravo i ne bi trebalo voditi, ako želimo da dijete "umno napreduje".
Primjerice, roditelji griješe jer djetetu kažu "Jako si pametan jer znaš pročitati tu rečenicu!". Umjesto toga, dr. Dweck smatra da je bolje i motivirajuće za dijete govoriti "Zaista si se puno trudio kako bi naučio čitati i sada to i znaš. Bravo!"
Još neki od primjera koji služe za motiviranje i "popravak uma" po dr. Dweck.
"Popravljanje uma": "Baš si pametno dijete, brzo si završio s tom slagalicom."
"Motiviranje": "Baš mi je žao što smo gubili vrijeme na ovako laganu slagalicu. Idem pronaći zahtjevniju koja će ti biti veći izazov. Znam da ti to možeš!"

"Popravljanje uma": "Dobio si četvorku. To je u redu."
"Motiviranje": "Dobio si četvorku. To znači da si na dobrom putu prema petici i odličnom znanju. Ako sutra ponoviš taj test sigurno ćeš znati još više i dobiti peticu!"
Za stav i mišljenje prema ovoj teoriji upitali smo suradnicu Kristinu Bačkonju, dipl.psihologinju i NLP trenericu iz Centra Budi svoj. "Sugestije koje autorica iznosi su u psihologiji poznate u kontekstu stroke-a: stroke je jedinica pažnje koje uputimo drugoj osobi. Ono što autorica navodi, a što svakako podržavaju i psihologijska istraživanja jest da je dobro dijete motivirati na način da se stroke-ira njegovo ponašanje, da mu se ukazuje na njegove sposobnosti i da dijete dobiva poruku da rezultati dolaze kao posljedica njegova rada. Djeca roditelja koji vjeruju u njihove sposobnosti i podržavaju ih postižu i bolje rezultate u životu između ostalog i zbog samoispunjavajućeg proročanstva – ako netko vjeruje da ja mogu, počnem vjerovati i sam u to, te potom svoje ponašanje usmjeravam prema cilju. Isto se događa i ukoliko netko ne vjeruje u nas i naše sposobnosti."

   Kako nijedna krajnost nije dobra, tako nije dobro ni uvijek stroke-irati isključivo djetetovo ponašanje – drugim riječima, dijete nekada treba čuti i da je pametno, da je njegov crtež lijep (ukoliko to zaista i mislimo), itd. Ako smo ekstremni i djetetu uvijek i u svakoj situaciji naglašavamo da može bolje, poruka koju ono može čuti jest da nikada nije dovoljno dobro. Dakako da treba slati poruku da ovisno o našem trudu dolaze i rezultati, ali isto tako to ne znači nužno da dijete nije pametno ako dobije četvorku. Ako se prenaglašava činjenica da nešto može bolje (a uvijek može), dijete može jednog dana izrasti u perfekcionista koji nikada neće biti zadovoljan sobom i svojim postupcima – jer može bolje, jer nije savršeno. 
   

Razlika u poruci koja se prenosi je suptilna, ali razlika koja njome nastaje je ogromna!
Važan je pristup i primjena tog pristupa, a samim time mijenja se i stav prema uspjehu. Primjerice, djetetu se osim da je napisalo "ok" test daje do znanja da je učenje proces i da sigurno može postići i bolje rezultate. Ono što zagovornici ove teorije ističu da ona nije nastala prije nekoliko dana i da nije riječ o nekom New Age hipi trendu. U prilog tomu ide i istraživanje koje je dr. Dweck provodila sa sedmašima te potvrdila svoj stav koliko zapravo znači "motiviranje uma" i pravilno njegovano razmišljanje. Pratila je grupu školske djece koja su u novu školsku godinu ušla s gotovo identičnim rezultatima testova i bilježila koja je grupa u naredne dvije godine postizala bolje rezultate.
Dakle, djeca su u novu školsku godinu ušla sa sličnim rezultatima na testu. Već tijekom prvog polugodišta njihove ocjene su se počele razilaziti, te pojedincima padati, popravljati i tako u naredne dvije godine. Djeca su u školi imala potpuno različite ciljeve, no ono što ističe dr. Dweck je da su oni pod "popravljanjem uma" željeli izgledati i ispasti pametno uvijek i pod svaku cijenu, dakle, njihov cijeli život je podređen izbjegavanju isticanja potencijalno loših strana. Dok, djeca kojoj je um bio pod utjecajem motivacije su razvila vjerovanje kako se inteligencija razvija i napreduje te su razvili vjerovanje kako je "učenje proces koji se uvijek isplati i iz kojeg se napreduje".
"Možemo zaključiti da je djetetu uvijek nužna povratna informacija o njegovu radu kako bi ono moglo napredovati, motivirati se. Ako povratnu informaciju uputimo na način da usmjeravamo dijete prema boljem, ako vjerujemo u njegove sposobnosti, ali pri tome uputimo pohvalu i na razini identiteta (da je pametno, vrijedno, dobro) te mu dajemo dozvolu da je ok dobiti i nižu ocjenu (i da to ne znači da nije pametno) – tada smo na dobro putu da odgojimo sposobnog i sretnog čovjeka", zaključuje Kristina.
Kada je pravo vrijeme za razvijanje pravilnog razvijanja i motiviranja uma? Da li je ikad prerano ili prekasno?
Smatra se kako nikad nije prerano, ali niti prekasno. No, poželjno je i moguće od najranijih dana. Zapravo, već od trenutaka kada djeca počinju razumijevati jezik i okolinu. Djeca se lako naviknu na rečenice poput "Gle što je uspjela, baš je pametna!" i to je u redu, pozitivno ohrabrenje, no djeci to prelazi u naviku i ponekad ne žele riskirati i pokušati nešto novo kako ih slučajno ne bi zaobišao ovakav pozitivan komentar.
U odraslim godinama i kod formiranih ličnosti možda je malo teže promijeniti način razmišljanja, no nije nemoguće, ističe dr. Dweck. "Sve se može, ako samo izađete iz svoje sigurne zone". Adrijana Bakoš 

uspjesnija-djeca_pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Samo jedna sitnica u razgovoru s djecom može im pomoći da budu još uspješnija!

<para>Istraživanja pokazuju kako bebe preferiraju kad im se govori "<emphasis>bebastim</emphasis>" glasom, odnosno umiljato tepa, a komunikacija tonovima kojim razgovaraju odrasli i nije im najdraža</para>
<para>
 Slušanje govora tj govornog jezika i njegovo razumijevanje ponekad i nije najjednostavnije. Posebice za bebe koje tek uče i upoznaju svijet oko sebe. Kada čitamo, sve je stvar prakse i vrlo lako odvajamo jednu riječ od druge u govornom smislu, a u pisanom jeziku tu su razmaci, zarezi i ostali znakovi kako bi riječi pojedinačno imale smisla. U govornom jeziku, situacija je nešto drugačija. Ne pričaju svi jednako razumljivo, jasno i jezgrovito. Govor je skupina glasova koju slušatelj mora pažljivo slušati i biti svjestan odvajanja riječi kako bi shvatio govornika. Odraslima to zapravo i ne predstava nikakav izazov te gotovo nitko o tome i ne razmišlja. Sve je stvar prakse. No, kako je bebama i djeci koji imaju nimalo ili malo govornog iskustva? Kako uopće počinju odvajati riječi koje svakodnevno slušaju?</para>
<para>
 Bebe jezik uče slušajući ne pojedinačne riječi (jer njihovo značenje im u početku ne predstavlja ništa) nego slušajući ritam i intonaciju govornog ritma, dakle promjene između visokog i niskog tonaliteta, te ritma i glasnoće slogova u izgovoru. Roditelji počesto precjenjuju ovu važnost kada "razgovaraju" sa svojim mališanima. Pojedinci smatraju kako je razgovor bebastim glasom ipak pretjeran te da nema nikakvog utjecaja na kasniji jezični razvoj djeteta. Ali, pojedini stručnjaci ipak se ne bi složili s tom tvrdnjom.</para>
<heading2>Kako bebe uče govor?</heading2>
<para>
 Još prije rođenja, u majčinoj utrobi, započinje proces učenja jezika. U trećem tromjesečju trudnoće kada je novorođenčetov sluh u potpunosti razvijen, do njega dopiru vanjski zvukovi, a posebno majčin govor koji je stalno prisutan. Stručnjaci opisuju te zvukove poput slušanja vanjskih zvukova pod vodom bazena, teško je razaznati individualne zvukove, ali ritam i intonacija su čisti. To je vrlo važno, jer do trenutka rođenja beba već ima usađen zvuk majčina jezika. Već u ovoj ranoj fazi beba je sposobna identificirati poznati jezik putem intonacije. Primjerice, Francuzi i Rusi koriste potpuno drugačiji naglasak i ritam u govoru. Istraživanja su pokazala kako već i bebe stare četiri dana mogu prepoznati razliku između ovih potpuno drugačijih jezika!</para>
<heading2>Koristite pjevni glas</heading2>
<para>
 Intonacija govora koju beba sluša je izrazito važna u prvim mjesecima života. Odrasli se uglavnom obraćaju bebama nekom vrstom povišena, ali pjevna glasa koji se najčešće naziva tepanje. Najčešće je riječ o povišenoj intonaciji standardnog govora. Istraživanja su pokazala kako bebe uživaju slušati takvu vrstu glasa i govora za razliku od tipičnog svakodnevnog. Riječi izgovorene tako privlače bebe te njihovu pažnju i sposobnost slušanja.</para>
<heading2>Kako bebe razumijevaju govor?</heading2>
<para>Bebama se uglavnom govori sporije i jednostavnije kako bi shvatile ključnu riječ na koju trebaju obratiti pažnju. Primjerice, u rečenici "Možeš li mi pokazati mačku?", riječ mačka je istaknuta na kraju te će je beba shvatiti kao naglašenu i važnu za razliku od primjerice "Na stablu je mačka, možeš li mi je pokazati?".</para>
<para>Osim važnosti naglašavanja važnih riječi, potrebno je i raditi pauze između riječi u rečenici kako bi bebe shvatile da je riječ o više različitih riječi. Istraživanja pokazuju kako bebe kao prvu riječ koriste onu koju najviše čuju i koju izoliraju kao važnu.</para>
<heading2>Koliko pomaže ponavljanje?</heading2>
<para>
 Često ponavljanje izrazito je važno kod beba i učenja govora. Prve riječi su obično one koje se najčešće ponavljaju u svakodnevnom razgovoru s bebom. Stoga i ne začuđuje ako je bebina prva riječ "mama" ili "tata". Bebe jednostavno uče i zapažaju ponavljanje riječi poput "<emphasis>vau vau</emphasis>" ili "<emphasis>kva kva</emphasis>", pa stoga i ne čudi da među prvim zvukovima koje uče i pamte su oni životinjski.</para>
<heading2>Kako tepanje pomaže bebama?</heading2>
<para>Moglo bi se reći da tepanje i govor "bebastim" glasom nije samo društveno prihvatljiva norma već i vrlo važan segmenat razvoja i učenja govora od najranijih dana. Ono bebama pomaže kod razbijanja rečenica u male, njima razumljive komadiće.</para>
<para>Iako će bebe savladati jezik i bez tepanja, ono će im znatno pomoći u učenju, kao i ponavljanje i sporiji izgovor glasova.</para>

Tepajte bebama do mile volje, one to obožavaju, a pomaže im i kod učenja govora! Istraživanja pokazuju kako bebe preferiraju kad im se govori "bebastim" glasom, odnosno umiljato tepa, a komunikacija tonovima kojim razgovaraju odrasli i nije im najdraža.
Slušanje govora tj. Istraživanja pokazuju kako bebe preferiraju kad im se govori "bebastim" glasom, odnosno umiljato tepa, a komunikacija tonovima kojim razgovaraju odrasli i nije im najdraža

   Slušanje govora tj govornog jezika i njegovo razumijevanje ponekad i nije najjednostavnije. Posebice za bebe koje tek uče i upoznaju svijet oko sebe. Kada čitamo, sve je stvar prakse i vrlo lako odvajamo jednu riječ od druge u govornom smislu, a u pisanom jeziku tu su razmaci, zarezi i ostali znakovi kako bi riječi pojedinačno imale smisla. U govornom jeziku, situacija je nešto drugačija. Ne pričaju svi jednako razumljivo, jasno i jezgrovito. Govor je skupina glasova koju slušatelj mora pažljivo slušati i biti svjestan odvajanja riječi kako bi shvatio govornika. Odraslima to zapravo i ne predstava nikakav izazov te gotovo nitko o tome i ne razmišlja. Sve je stvar prakse. No, kako je bebama i djeci koji imaju nimalo ili malo govornog iskustva? Kako uopće počinju odvajati riječi koje svakodnevno slušaju?

   Bebe jezik uče slušajući ne pojedinačne riječi (jer njihovo značenje im u početku ne predstavlja ništa) nego slušajući ritam i intonaciju govornog ritma, dakle promjene između visokog i niskog tonaliteta, te ritma i glasnoće slogova u izgovoru. Roditelji počesto precjenjuju ovu važnost kada "razgovaraju" sa svojim mališanima. Pojedinci smatraju kako je razgovor bebastim glasom ipak pretjeran te da nema nikakvog utjecaja na kasniji jezični razvoj djeteta. Ali, pojedini stručnjaci ipak se ne bi složili s tom tvrdnjom.
Kako bebe uče govor?

   Još prije rođenja, u majčinoj utrobi, započinje proces učenja jezika. U trećem tromjesečju trudnoće kada je novorođenčetov sluh u potpunosti razvijen, do njega dopiru vanjski zvukovi, a posebno majčin govor koji je stalno prisutan. Stručnjaci opisuju te zvukove poput slušanja vanjskih zvukova pod vodom bazena, teško je razaznati individualne zvukove, ali ritam i intonacija su čisti. To je vrlo važno, jer do trenutka rođenja beba već ima usađen zvuk majčina jezika. Već u ovoj ranoj fazi beba je sposobna identificirati poznati jezik putem intonacije. Primjerice, Francuzi i Rusi koriste potpuno drugačiji naglasak i ritam u govoru. Istraživanja su pokazala kako već i bebe stare četiri dana mogu prepoznati razliku između ovih potpuno drugačijih jezika!
Koristite pjevni glas

   Intonacija govora koju beba sluša je izrazito važna u prvim mjesecima života. Odrasli se uglavnom obraćaju bebama nekom vrstom povišena, ali pjevna glasa koji se najčešće naziva tepanje. Najčešće je riječ o povišenoj intonaciji standardnog govora. Istraživanja su pokazala kako bebe uživaju slušati takvu vrstu glasa i govora za razliku od tipičnog svakodnevnog. Riječi izgovorene tako privlače bebe te njihovu pažnju i sposobnost slušanja.
Kako bebe razumijevaju govor?
Bebama se uglavnom govori sporije i jednostavnije kako bi shvatile ključnu riječ na koju trebaju obratiti pažnju. Primjerice, u rečenici "Možeš li mi pokazati mačku?", riječ mačka je istaknuta na kraju te će je beba shvatiti kao naglašenu i važnu za razliku od primjerice "Na stablu je mačka, možeš li mi je pokazati?".
Osim važnosti naglašavanja važnih riječi, potrebno je i raditi pauze između riječi u rečenici kako bi bebe shvatile da je riječ o više različitih riječi. Istraživanja pokazuju kako bebe kao prvu riječ koriste onu koju najviše čuju i koju izoliraju kao važnu.
Koliko pomaže ponavljanje?

   Često ponavljanje izrazito je važno kod beba i učenja govora. Prve riječi su obično one koje se najčešće ponavljaju u svakodnevnom razgovoru s bebom. Stoga i ne začuđuje ako je bebina prva riječ "mama" ili "tata". Bebe jednostavno uče i zapažaju ponavljanje riječi poput "vau vau" ili "kva kva", pa stoga i ne čudi da među prvim zvukovima koje uče i pamte su oni životinjski.
Kako tepanje pomaže bebama?
Moglo bi se reći da tepanje i govor "bebastim" glasom nije samo društveno prihvatljiva norma već i vrlo važan segmenat razvoja i učenja govora od najranijih dana. Ono bebama pomaže kod razbijanja rečenica u male, njima razumljive komadiće.
Iako će bebe savladati jezik i bez tepanja, ono će im znatno pomoći u učenju, kao i ponavljanje i sporiji izgovor glasova. Adrijana Bakoš 

tepanje-bebi_pixabay

Tepajte bebama do mile volje, one to obožavaju, a pomaže im i kod učenja govora!

<para>Međutim, otvoreno priznaje kako joj je najveći životni uspjeh i najveća stvar koja joj se dogodila u životu upravo - rođenje djeteta.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/137155/kraljica-torcide-nam-priznala-najljepse-sto-mi-se-dogodilo-u-zivotu-je-rodjenje-moga-djeteta/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Doris Dragović otvoreno o majčinstvu i roditeljstvu Pjevačka diva Doris Dragović, ostvarila je zaista zavidnu karijeru na ovim prostorima. Međutim, otvoreno priznaje kako joj je najveći životni uspjeh i najveća stvar koja joj se dogodila u životu upravo - rođenje djeteta.


   
      
   
 Klinfo.hr 

doris

Doris Dragović otvoreno o majčinstvu i roditeljstvu

<para>Ovo je ujedno savršen trenutak za uživanje u nekim delicijama, stoga provjerite kako jednostavno pripremiti lungić u zimskom izdanju!
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/137167/nova-delicija-iz-kuhinje-majstora-kuhara-lungic-na-zimski/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Delicija tjedna: lungić na zimski Dolaskom hladnijih dana, ali i blagdana, vrijeme je za nešto "težu" hranu. Ovo je ujedno savršen trenutak za uživanje u nekim delicijama, stoga provjerite kako jednostavno pripremiti lungić u zimskom izdanju!


   
      
   
 Klinfo.hr 

lungic

Delicija tjedna: lungić na zimski

<para>Jedno od istraživanja nedavno je ponovno proučavalo vezu omega 3 masnih kiselina i zdravlja buduće majke, ali i utjecaja na razvoj djeteta.
</para>
<heading4>Omega 3 kao važan nutrijent</heading4>
<para>
Omega-3 masne kiseline često se nazivaju i „dragocjenim masnoćama“. Upravo ove skupine masnoća štite srce i krvne žile svojim antiaritmijskim djelovanjem i snižavanjem razine triglicerida. Glavni prehrambeni izvori omega 3 masnih kiselina su plava riba (tuna, inćuni, sardina), riba iz hladnih mora poput lososa, plodovi mora, te sjemenke i orašasti plodovi. Danas se sve više koriste i razni dodaci prehrani koji sadrže koncentrirano riblje ulje (često u obliku kapsula), te su također vrijedan izvor ovih zdravih masnoća.</para>
<para>Osim općenito povoljnog utjecaja na zdravlje i vitalnost, stručnjaci sve više ističu djelovanje masnih kiselina iz ove skupine tijekom trudnoće. To se pogotovo odnosi na ranu fazu trudnoće, kada zdrave masnoće mogu učiniti mnogo za normalan razvoj bebe i daljnji tijek trudnoće.
</para>
<heading4>Poticanje razvoja i suzbijanje bolesti</heading4>
<para>
Istraživanja su pokazala kako su žene koje su tijekom trudnoće unosile u tijelo omega 3 masne kiseline u bilo kojem obliku, osigurale brojne prednosti za zdravlje – kako sebi, tako i mališanu.</para>
<para>Za dijete, sastav masnih kiselina potiče fizički, ali i neurološki razvoj. Stručnjaci su potvrdili i kako dovoljan unos zdravih masnoća u ranoj fazi trudnoće, može odrediti i njen daljnji tijek. Žene koje su se držale prehrane bogate ovim masnoćama, rijetko su imale komplikacija tijekom trudnoće, razvoj djeteta je protekao uredno, a zabilježen je i iznimno mali broj prijevremenog poroda u ovoj skupini žena. Također, nakon rođenja, ova su se djeca pokazala naprednijima. U fizičkom smislu, ti su mališani bili i po dva mjeseca ispred svojih vršnjaka!</para>
<para>Omega 3 masne kiseline, osim fizičkog razvoja, povoljno djeluju i na onaj kognitivni. Ovdje bi pojašnjenje trebalo potražiti u samom sastavu ove vrste masnoća. One sadrže tzv. dokosaheksaenoičnu kiselinu (DHA), koja potiče razvoj mozga u prvim godinama života.
</para>
<heading4>Prednosti za majku</heading4>
<para>
Unosom omega 3 masnih kiselina u organizam, i majka će imati brojne beneficije. Česte promjene raspoloženja neće više biti toliko vidljive, a smanjit će se i mogućnost razvoja kroničnih bolesti kao što su lupus, artritis te neki tipovi raka.</para>
<para>Uz to, povećan unos omege 3 poželjan je i nakon poroda, budući da njegovi spojevi potiču na rad mliječne žlijezde koje će tada stvarati veću količinu majčinog mlijeka. Uz to, unosom omege putem majčinog mlijeka, dijete će ojačati imunološki sustav, kao i stvoriti otpornost na neke vrste alergija kasnije u životu.
</para>
<heading4>Oprez je potreban</heading4>
<para>
Najveće količine omege 3 unose se upravo putem dodataka prehrani, koji su većinom na bazi ribljeg ulja. Iako je većina sasvim sigurna za konzumiranje u trudnoći, liječnici ističu kako opreza ipak – nikad dovoljno. U slučaju da riblje ulje nije kvalitetno, može sadržavati toksine poput žive, koji bi inače tijekom proizvodnje trebali biti eliminirani.</para>
<para>U svakom je slučaju najbolje konzultirati se s liječnikom prije početka konzumacije dodataka prehrani. Upravo će vam on najbolje sugerirati koju vrstu nadopune prehrani odabrati, kao i koje su preporučene dnevne količine.</para>

Omega 3 masne kiseline u trudnoći Znanje na području unosa određenih nutrijenata u trudnoći neprestano se širi. Jedno od istraživanja nedavno je ponovno proučavalo vezu omega 3 masnih kiselina i zdravlja buduće majke, ali i utjecaja na razvoj djeteta.

Omega 3 kao važan nutrijent

Omega-3 masne kiseline često se nazivaju i „dragocjenim masnoćama“. Upravo ove skupine masnoća štite srce i krvne žile svojim antiaritmijskim djelovanjem i snižavanjem razine triglicerida. Glavni prehrambeni izvori omega 3 masnih kiselina su plava riba (tuna, inćuni, sardina), riba iz hladnih mora poput lososa, plodovi mora, te sjemenke i orašasti plodovi. Danas se sve više koriste i razni dodaci prehrani koji sadrže koncentrirano riblje ulje (često u obliku kapsula), te su također vrijedan izvor ovih zdravih masnoća.
Osim općenito povoljnog utjecaja na zdravlje i vitalnost, stručnjaci sve više ističu djelovanje masnih kiselina iz ove skupine tijekom trudnoće. To se pogotovo odnosi na ranu fazu trudnoće, kada zdrave masnoće mogu učiniti mnogo za normalan razvoj bebe i daljnji tijek trudnoće.

Poticanje razvoja i suzbijanje bolesti

Istraživanja su pokazala kako su žene koje su tijekom trudnoće unosile u tijelo omega 3 masne kiseline u bilo kojem obliku, osigurale brojne prednosti za zdravlje – kako sebi, tako i mališanu.
Za dijete, sastav masnih kiselina potiče fizički, ali i neurološki razvoj. Stručnjaci su potvrdili i kako dovoljan unos zdravih masnoća u ranoj fazi trudnoće, može odrediti i njen daljnji tijek. Žene koje su se držale prehrane bogate ovim masnoćama, rijetko su imale komplikacija tijekom trudnoće, razvoj djeteta je protekao uredno, a zabilježen je i iznimno mali broj prijevremenog poroda u ovoj skupini žena. Također, nakon rođenja, ova su se djeca pokazala naprednijima. U fizičkom smislu, ti su mališani bili i po dva mjeseca ispred svojih vršnjaka!
Omega 3 masne kiseline, osim fizičkog razvoja, povoljno djeluju i na onaj kognitivni. Ovdje bi pojašnjenje trebalo potražiti u samom sastavu ove vrste masnoća. One sadrže tzv. dokosaheksaenoičnu kiselinu (DHA), koja potiče razvoj mozga u prvim godinama života.

Prednosti za majku

Unosom omega 3 masnih kiselina u organizam, i majka će imati brojne beneficije. Česte promjene raspoloženja neće više biti toliko vidljive, a smanjit će se i mogućnost razvoja kroničnih bolesti kao što su lupus, artritis te neki tipovi raka.
Uz to, povećan unos omege 3 poželjan je i nakon poroda, budući da njegovi spojevi potiču na rad mliječne žlijezde koje će tada stvarati veću količinu majčinog mlijeka. Uz to, unosom omege putem majčinog mlijeka, dijete će ojačati imunološki sustav, kao i stvoriti otpornost na neke vrste alergija kasnije u životu.

Oprez je potreban

Najveće količine omege 3 unose se upravo putem dodataka prehrani, koji su većinom na bazi ribljeg ulja. Iako je većina sasvim sigurna za konzumiranje u trudnoći, liječnici ističu kako opreza ipak – nikad dovoljno. U slučaju da riblje ulje nije kvalitetno, može sadržavati toksine poput žive, koji bi inače tijekom proizvodnje trebali biti eliminirani.
U svakom je slučaju najbolje konzultirati se s liječnikom prije početka konzumacije dodataka prehrani. Upravo će vam on najbolje sugerirati koju vrstu nadopune prehrani odabrati, kao i koje su preporučene dnevne količine. Nataša Vuk 

omega-3_pixabay

Omega 3 masne kiseline u trudnoći

<para>Sigurno jedan od najlakših i najjednostavnijih načina da saznate jeste ili trudni ili niste je odlazak u drogeriju ili ljekarnu i kupovanje testa za utvrđivanje trudnoće Ako se test za trudnoću koristi ispravno, stručnjaci ističu da je njegova pouzdanost između 96 i 99 posto, čime se razjašnjavaju nedoumice svih žena, koje se u trenutcima čekanja da se pojave jedna ili dvije crte pitaju, koliko je on zapravo točan i pouzdan. Testovi za trudnoću bit će točniji i precizniji što je više dana prošlo od izostanka mjesečnice. Drugim riječima, što ga ranije napravite, veće su šanse da će test biti lažan negativan ili lažan pozitivan. No međutim, u rijetkim slučajevima testovi znaju i pogriješiti, a na njihove pogreške utječu različiti faktori:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 uporaba nekvalitetnih testova koji nisu bili pravilno skladišteni ili im je protekao rok trajanja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nepravilnosti u radu bubrega</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razina hCG-a u ranoj trudnoći može biti niža od prosjeka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/biokemijska-trudnoca-uzroci-i-simptomi/">
 biokemijska trudnoća
 </ulink>
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 nedovoljna apsorpcija urina na test traku/štapić</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>prekasno očitavanje rezultata testa (nakon više od 10-30 minuta)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>korištenje lijekova za neplodnost koji sadrže hCG ili gonadotropin za ovulaciju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>određena rijetka medicinska stanja kao što je primjerice, trofoblastična bolest
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>lijekovi poput metadona, klordiazepoksida ili prometazina
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Neke žene uspiju prepoznati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/rani-znakovi-trudnoce-ili-kako-nam-organizam-porucuje-da-smo-trudne/">rane znakove trudnoće</ulink> i bez testa, dok će se neke druge obratiti ginekologu jer kućni test nikako ne može zamijeniti ginekološki pregled. Sigurni rezultati mogu se dobiti jedino kod ginekologa koji će vas pregledati i primijetiti zadebljanje maternice, zatamljenje sluznice vanjskog spolovila te uočiti druge znakove trudnoće.</para>
<para>Vaš liječnik poslat će vas na i na analizu krvi gdje će povišena razina hormona trudnoće (hCG- humani korionski gonadotropin) pokazati jeste li trudni. Ovaj test sigurno potvrđuje ili negira trudnoću sa stopostotnom točnosti kao i ultrazvučni pregled koji već u 4. tjednu trudnoće može pokazati gestacijsku vrećicu u kojoj se nalazi plod.</para>

Zašto kućni testovi za trudnoću ponekad daju netočne rezultate? Sigurno jedan od najlakših i najjednostavnijih načina da saznate jeste ili trudni ili niste je odlazak u drogeriju ili ljekarnu i kupovanje testa za utvrđivanje trudnoće. Sigurno jedan od najlakših i najjednostavnijih načina da saznate jeste ili trudni ili niste je odlazak u drogeriju ili ljekarnu i kupovanje testa za utvrđivanje trudnoće Ako se test za trudnoću koristi ispravno, stručnjaci ističu da je njegova pouzdanost između 96 i 99 posto, čime se razjašnjavaju nedoumice svih žena, koje se u trenutcima čekanja da se pojave jedna ili dvije crte pitaju, koliko je on zapravo točan i pouzdan. Testovi za trudnoću bit će točniji i precizniji što je više dana prošlo od izostanka mjesečnice. Drugim riječima, što ga ranije napravite, veće su šanse da će test biti lažan negativan ili lažan pozitivan. No međutim, u rijetkim slučajevima testovi znaju i pogriješiti, a na njihove pogreške utječu različiti faktori:


   
      
         uporaba nekvalitetnih testova koji nisu bili pravilno skladišteni ili im je protekao rok trajanja
   
   
      nepravilnosti u radu bubrega
   
   
      razina hCG-a u ranoj trudnoći može biti niža od prosjeka
   
   
      
         
            biokemijska trudnoća
         
      
   
   
      
         nedovoljna apsorpcija urina na test traku/štapić
   
   
      prekasno očitavanje rezultata testa (nakon više od 10-30 minuta)
   
   
      korištenje lijekova za neplodnost koji sadrže hCG ili gonadotropin za ovulaciju.
   
   
      određena rijetka medicinska stanja kao što je primjerice, trofoblastična bolest
      
   
   
      lijekovi poput metadona, klordiazepoksida ili prometazina
      
   


Neke žene uspiju prepoznati rane znakove trudnoće i bez testa, dok će se neke druge obratiti ginekologu jer kućni test nikako ne može zamijeniti ginekološki pregled. Sigurni rezultati mogu se dobiti jedino kod ginekologa koji će vas pregledati i primijetiti zadebljanje maternice, zatamljenje sluznice vanjskog spolovila te uočiti druge znakove trudnoće.
Vaš liječnik poslat će vas na i na analizu krvi gdje će povišena razina hormona trudnoće (hCG- humani korionski gonadotropin) pokazati jeste li trudni. Ovaj test sigurno potvrđuje ili negira trudnoću sa stopostotnom točnosti kao i ultrazvučni pregled koji već u 4. tjednu trudnoće može pokazati gestacijsku vrećicu u kojoj se nalazi plod. Petra Majetić 

test_trudnoca

Zašto kućni testovi za trudnoću ponekad daju netočne rezultate?

<para>Ružica Paver tako je majka po prvi put postala sa svoje 44 godine, a novopečeni roditelji ne skidaju osmijeh s lica.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/136909/dobili-dijete-nakon-25-godina-pokusavanja/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Nakon 25 godina izgubili su svaku nadu, a onda su postali roditelji! U malom mjestu Pavlovci, u listopadu je rođena prva beba nakon punih 17 godina. Rođenje malene Marije još je posebnije, budući da su njeni roditelji čak 25 godina pokušavali imati dijete! Ružica Paver tako je majka po prvi put postala sa svoje 44 godine, a novopečeni roditelji ne skidaju osmijeh s lica.


   
      
   
 Klinfo.hr 

rtl-dijete

Nakon 25 godina izgubili su svaku nadu, a onda su postali roditelji!

<para>Prehrana djeteta u prvim godinama života od iznimnog je značaja za njegov daljnji razvoj, pa osim na zdravlje, neposredno utječe i na njegovu sposobnost komuniciranja, razmišljanja, učenja novih stvari i svijeta koji ga okružuje.
Mali trbuščić bebe ima čak 5 puta veće potrebe za hranjivim tvarima od odrasle osobe, a u periodu između 4. i 6.mjeseca majčino mlijeko postaje nedostatno za pokrivanje rastućih prehrambenih potreba.</para>
<para>
 Žitarice su idealna namirnica za siguran početak dohrane zbog velike nutritivne gustoće i niskog alergenog potencijala. Brza i laka priprema čini ih popularnim proizvodom, kako kod prehrane djece, tako i odraslih.
Bebi osiguravaju glavne nutrijente u obliku pogodnom za njihove male trbuščiće te omogućavaju siguran prelazak bebe kvalitetnoj svakodnevnoj prehrani.
Zbog važnosti žitarica u prehrani dojenčadi i male djece, bitno je odabrati što kvalitetniji proizvod te pri tome obratiti pažnju na dob djeteta.
U dobi od oko 4 mjeseca uvode se žitarice koje ne sadrže gluten. Za uvođenje glutena na pravilan i siguran način, žitarice koje sadrže gluten treba uvesti u prehranu nešto kasnije, u dobi od oko 6 mjeseci.</para>
<para>Nestlé žitne pahuljice predstavljaju zdrav, hranjiv i ukusan obrok za svaku dob i potrebu vaše bebe.
Odaberite žitarice bez glutena za početak dohrane, omiljene okuse bez šećera za bebe nakon 6 mjeseci, funkcionalne žitarice za posebne potrebe malih trbuščića ili pak neodoljive voćne okuse!</para>
<para>Nestlé žitne pahuljice podupiru bebin zdrav rast, kognitivni razvoj i poticanje imuniteta.
Ujedno, osiguravaju idealnu ravnotežu nutrijenata i energije u svakom obroku.
• Izvor su
 vitamina i minerala u omjerima prilagođenim bebama i maloj djeci
• Bez dodanog šećera
• Bogate vlaknima
• Sadrže kulturu Bifidobacterium lactis
• Lako probavljive
</para>
<para>Probajte ih sve, Nestlé sočne, voćne, moćne i lakunoćne žitne pahuljice!</para>
<para>Više o dohrani i prehrani beba potražite na web stranici <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/">Nestle Bebe</ulink> ili na <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska/?fref=ts">Facebook stranici</ulink>.</para>
<para> </para>

Nestlé žitne pahuljice za male trbuščiće i velike potrebe! Ništa ne može nadmašiti osjećaj kada vidite kako Vaša beba naočigled raste i napreduje. No usporedno s time dolaze mnoge odgovornosti i brige, pogotovo kada je u pitanju prehrana. Prehrana djeteta u prvim godinama života od iznimnog je značaja za njegov daljnji razvoj, pa osim na zdravlje, neposredno utječe i na njegovu sposobnost komuniciranja, razmišljanja, učenja novih stvari i svijeta koji ga okružuje.
Mali trbuščić bebe ima čak 5 puta veće potrebe za hranjivim tvarima od odrasle osobe, a u periodu između 4. i 6.mjeseca majčino mlijeko postaje nedostatno za pokrivanje rastućih prehrambenih potreba.

   Žitarice su idealna namirnica za siguran početak dohrane zbog velike nutritivne gustoće i niskog alergenog potencijala. Brza i laka priprema čini ih popularnim proizvodom, kako kod prehrane djece, tako i odraslih.
Bebi osiguravaju glavne nutrijente u obliku pogodnom za njihove male trbuščiće te omogućavaju siguran prelazak bebe kvalitetnoj svakodnevnoj prehrani.
Zbog važnosti žitarica u prehrani dojenčadi i male djece, bitno je odabrati što kvalitetniji proizvod te pri tome obratiti pažnju na dob djeteta.
U dobi od oko 4 mjeseca uvode se žitarice koje ne sadrže gluten. Za uvođenje glutena na pravilan i siguran način, žitarice koje sadrže gluten treba uvesti u prehranu nešto kasnije, u dobi od oko 6 mjeseci.
Nestlé žitne pahuljice predstavljaju zdrav, hranjiv i ukusan obrok za svaku dob i potrebu vaše bebe.
Odaberite žitarice bez glutena za početak dohrane, omiljene okuse bez šećera za bebe nakon 6 mjeseci, funkcionalne žitarice za posebne potrebe malih trbuščića ili pak neodoljive voćne okuse!
Nestlé žitne pahuljice podupiru bebin zdrav rast, kognitivni razvoj i poticanje imuniteta.
Ujedno, osiguravaju idealnu ravnotežu nutrijenata i energije u svakom obroku.
• Izvor su
   vitamina i minerala u omjerima prilagođenim bebama i maloj djeci
• Bez dodanog šećera
• Bogate vlaknima
• Sadrže kulturu Bifidobacterium lactis
• Lako probavljive

Probajte ih sve, Nestlé sočne, voćne, moćne i lakunoćne žitne pahuljice!
Više o dohrani i prehrani beba potražite na web stranici Nestle Bebe ili na Facebook stranici.
  Sponzorirani članak 

web cereals_mamino_sunce_960x640_112016

Nestlé žitne pahuljice za male trbuščiće i velike potrebe!

<para>Podatak da dijete  na godinu raste manje od četiri centimetra upućuje na mogući zaostatak rasta, i trebao bi potaknuti roditelje na posjet liječniku, koji će tada provesti detaljniju dijagnostičku obradu radi otkrivanja njegova uzroka. Uzroci smanjenog rasta mogu biti različiti, pri čemu je većina fiziološka dok je manji dio patološki.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Najčešći uzrok smanjena rasta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Fiziološki uzroci niska rasta su obiteljski niski rast, koji je i najčešći uzrok smanjena rasta. Dijete visinom odstupa od prosječne visine za dob, ali je u skladu s visinom roditelja. Godišnja brzina rasta je manja od vršnjaka, te rastom ostaju ispod 5 centila. Koštana dob odgovara kronološkoj dobi, pubertetski razvoj počinje na vrijeme, a konačno dosegnuta visina odgovara srednjoj visini roditelja. Konstitucijski usporen rast drugi je po učestalosti uzrok smanjena rasta djece koja konstitucijski zaostaju rastom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zaostatak u rastu praćen je zaostatkom u koštanom dozrijevanju, a pubertetski razvoj također kasni i obično se javlja nakon 15. godine života. Djeca uglavnom dosegnu očekivanu konačnu visinu u odnosu na prosječnu visinu roditelja. Idiopatski nizak rast pri kojem se kliničkom obradom ovih bolesnika, čija je visina ispod 5. centila i brzina rasta manja od 50. centila, ne nalazi uzrok zaostatka u rastu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Patološki uzroci niska rasta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Patološki uzroci niska rasta nalaze se u oko 30 posto djece koja dolaze na pregled pedijatru endokrinologu zbog zaostatka u rastu. Uzroci su brojni: pothranjenost zbog nedovoljnog kalorijskog unosa, kronične upalne bolesti crijeva, malapsorpcija, celijakija. Niski rast mogu uzrokovati kronične bolesti drugih sustava i organa kao na primjer bolesti bubrega, jetre, pluća, zatim prirođene srčane greške, te loše regulirani dijabetes.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako se provjerava rast djeteta?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odmah nakon rođenja svakoj se bebi izmjeri visina, težina i opseg glavice. Ta mjerenja bit će redovita i u idućim mjesecima, a i godinama djetetova života. Pedijatar uspoređuje rezultate s tabelama koje su napravljene nakon mjerenja velikog broja djece praćenjem njihovog rasta prema dobi i spolu. Pedijatar uspoređuje rast svakog djeteta s podatcima na tablicama kako bi utvrdio odvija li se u granicama normale.Postoje li odstupanja, bit će potrebne određene, ciljane pretrage.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Testovi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Fizički pregled uključujući težinu, visinu i tjelesne proporcije pokazat će znakove usporenog rasta i odstupanje od normalnih krivulja rasta. Od testova često se preporučuje određivanje starosti kostiju na osnovi rendgenskog snimka ruke. Mjerenjem razine hormona rasta potvrđuje se je li poremećaj uzrokovan smanjenim radom hipofize. Moraju se odrediti i razine drugih hormona budući da nedostatak hormona rasta često nije jedini problem. Također treba obaviti pretrage krvi, te od ostalih pretraga još i rendgenski snimak lubanje, CT (kompjuterizirana tomografija) glave te nuklearnu magnetsku rezonanciju (NMR)glave.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 RTG snimka zapešća
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedna od prvih pretraga je radiografija, RTG snimka lijevog zapešća. Ova je pretraga vrlo jednostavna i korisna jer daje mogućnost procjene koštane dobi djeteta u odnosu na kronološku. Svatko od nas ima svoju stvarnu kronološku dob koja se računa prema datumu rođenja, ali i biološku, prema kojoj pojedina osoba može imati manje ili više godina, te koštanu dob. Koštana dob je parametar koji se podudara s kronološkom dobi, no može umjereno ili značajno zaostajati. Kad radiografija otkrije zaostajanje u koštanoj dobi, to znači da će se djetetove kosti (točnije, hrskavice zone rasta) zatvoriti kasnije ili pak rast završiti nešto kasnije nego kod njegovih vršnjaka. Razlika među kostima odraslih i djece jest upravo u zoni rasta koja se zatvara kada je rast kostiju završen. RTG snimka ograničene je vrijednosti jer ne daje druge informacije o mogućim razlozima zaostajanja koštane dobi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nedostatak hormona rasta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U oko 60 % bolesnika s nedostatkom hormona rasta uzrok ostaje nepoznat i tada je riječ o idiopatskom hipopituitarizmu. Poznati uzroci niskog rasta mogu biti razvojna anomalija mozga ili kostiju lubanje, genetski (kad je riječ o poremećaju gena uključenih u razvoj hipofize), odnosno stečeni, ako se javlja kasnije u životu najčešće kao posljedica tumora središnjega živčanog sustava ili trauma.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Liječenje nedostatka hormona rasta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Terapiju hormonom rasta potrebno je provoditi pod strogim nadzorom pedijatra endokrinologa, uz kontrolnu obradu jedanput na godinu i kontrolu drugih hormona hipofize. Najbolji učinak terapije hormonom rasta postiže se tijekom prve i druge godine nakon uvođenja hormona rasta. Brzina rasta nakon toga odgovara prosječnoj brzini rasta u skladu s dobi i genetskom predispozicijom djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto:  © Sergey Novikov - fotolia</para>

Zastoj u rastu - kako otkriti, kako liječiti? Uzroci smanjenog rasta mogu biti različiti, pri čemu je većina fiziološka dok je manji dio patološki Podatak da dijete  na godinu raste manje od četiri centimetra upućuje na mogući zaostatak rasta, i trebao bi potaknuti roditelje na posjet liječniku, koji će tada provesti detaljniju dijagnostičku obradu radi otkrivanja njegova uzroka. Uzroci smanjenog rasta mogu biti različiti, pri čemu je većina fiziološka dok je manji dio patološki.
   
   Najčešći uzrok smanjena rasta
   
   
Fiziološki uzroci niska rasta su obiteljski niski rast, koji je i najčešći uzrok smanjena rasta. Dijete visinom odstupa od prosječne visine za dob, ali je u skladu s visinom roditelja. Godišnja brzina rasta je manja od vršnjaka, te rastom ostaju ispod 5 centila. Koštana dob odgovara kronološkoj dobi, pubertetski razvoj počinje na vrijeme, a konačno dosegnuta visina odgovara srednjoj visini roditelja. Konstitucijski usporen rast drugi je po učestalosti uzrok smanjena rasta djece koja konstitucijski zaostaju rastom.
   
Zaostatak u rastu praćen je zaostatkom u koštanom dozrijevanju, a pubertetski razvoj također kasni i obično se javlja nakon 15. godine života. Djeca uglavnom dosegnu očekivanu konačnu visinu u odnosu na prosječnu visinu roditelja. Idiopatski nizak rast pri kojem se kliničkom obradom ovih bolesnika, čija je visina ispod 5. centila i brzina rasta manja od 50. centila, ne nalazi uzrok zaostatka u rastu.
   
   Patološki uzroci niska rasta
   
   
Patološki uzroci niska rasta nalaze se u oko 30 posto djece koja dolaze na pregled pedijatru endokrinologu zbog zaostatka u rastu. Uzroci su brojni: pothranjenost zbog nedovoljnog kalorijskog unosa, kronične upalne bolesti crijeva, malapsorpcija, celijakija. Niski rast mogu uzrokovati kronične bolesti drugih sustava i organa kao na primjer bolesti bubrega, jetre, pluća, zatim prirođene srčane greške, te loše regulirani dijabetes.
   
   Kako se provjerava rast djeteta?
   
   
Odmah nakon rođenja svakoj se bebi izmjeri visina, težina i opseg glavice. Ta mjerenja bit će redovita i u idućim mjesecima, a i godinama djetetova života. Pedijatar uspoređuje rezultate s tabelama koje su napravljene nakon mjerenja velikog broja djece praćenjem njihovog rasta prema dobi i spolu. Pedijatar uspoređuje rast svakog djeteta s podatcima na tablicama kako bi utvrdio odvija li se u granicama normale.Postoje li odstupanja, bit će potrebne određene, ciljane pretrage.
   
   Testovi
   
   
Fizički pregled uključujući težinu, visinu i tjelesne proporcije pokazat će znakove usporenog rasta i odstupanje od normalnih krivulja rasta. Od testova često se preporučuje određivanje starosti kostiju na osnovi rendgenskog snimka ruke. Mjerenjem razine hormona rasta potvrđuje se je li poremećaj uzrokovan smanjenim radom hipofize. Moraju se odrediti i razine drugih hormona budući da nedostatak hormona rasta često nije jedini problem. Također treba obaviti pretrage krvi, te od ostalih pretraga još i rendgenski snimak lubanje, CT (kompjuterizirana tomografija) glave te nuklearnu magnetsku rezonanciju (NMR)glave.
   
   RTG snimka zapešća
   
   
Jedna od prvih pretraga je radiografija, RTG snimka lijevog zapešća. Ova je pretraga vrlo jednostavna i korisna jer daje mogućnost procjene koštane dobi djeteta u odnosu na kronološku. Svatko od nas ima svoju stvarnu kronološku dob koja se računa prema datumu rođenja, ali i biološku, prema kojoj pojedina osoba može imati manje ili više godina, te koštanu dob. Koštana dob je parametar koji se podudara s kronološkom dobi, no može umjereno ili značajno zaostajati. Kad radiografija otkrije zaostajanje u koštanoj dobi, to znači da će se djetetove kosti (točnije, hrskavice zone rasta) zatvoriti kasnije ili pak rast završiti nešto kasnije nego kod njegovih vršnjaka. Razlika među kostima odraslih i djece jest upravo u zoni rasta koja se zatvara kada je rast kostiju završen. RTG snimka ograničene je vrijednosti jer ne daje druge informacije o mogućim razlozima zaostajanja koštane dobi.
   
   Nedostatak hormona rasta
   
   
U oko 60 % bolesnika s nedostatkom hormona rasta uzrok ostaje nepoznat i tada je riječ o idiopatskom hipopituitarizmu. Poznati uzroci niskog rasta mogu biti razvojna anomalija mozga ili kostiju lubanje, genetski (kad je riječ o poremećaju gena uključenih u razvoj hipofize), odnosno stečeni, ako se javlja kasnije u životu najčešće kao posljedica tumora središnjega živčanog sustava ili trauma.
   
   Liječenje nedostatka hormona rasta
   
   
Terapiju hormonom rasta potrebno je provoditi pod strogim nadzorom pedijatra endokrinologa, uz kontrolnu obradu jedanput na godinu i kontrolu drugih hormona hipofize. Najbolji učinak terapije hormonom rasta postiže se tijekom prve i druge godine nakon uvođenja hormona rasta. Brzina rasta nakon toga odgovara prosječnoj brzini rasta u skladu s dobi i genetskom predispozicijom djeteta.
 

Foto:  © Sergey Novikov - fotolia M.G. 

Zastoj u rastu - kako otkriti, kako liječiti?

<para>Trudnice koje su vježbale, lakše su podnijele trudnoću, imale su lakši porod i oporavak im je trajao kraće. Čak su neki rezultati pokazali da su žene, koje su redovito vježbale tijekom trudnoće, rodile bebe s jačim otkucajima srca.</para>
<para>Prvi i najvažniji preduvjet svakog oblika vježbanja u ovom osjetljivom razdoblju jest zdrava trudnoća. Ni u kojem slučaju nemojte početi vježbati ukoliko se prije toga niste savjetovali sa svojim liječnikom. Kad ste ustanovili da je s vašom trudnoćom sve u redu, odaberite neku aktivnost koja je najprimjerenija vašem općem zdravstvenom stanju, fizičkoj kondiciji i afinitetima. 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Aktivnosti prilagodite tromjesečjima
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Ukoliko ne vježbate redovito ili uopće ne vježbate, s vježbanjem počnite polako. Ako pak redovito vježbate, stručnjaci napominju da možete vježbati kao da niste trudni. Također je važno aktivnosti prilagoditi prema tromjesečjima. U prvom tromjesečju najvažnije je izbjeći pregrijavanje. Nakon trećeg mjeseca trudnoće najbolje je izbjegavati vježbe koje zahtijevaju ležanje na leđima jer je u tom položaju pritisak povećane maternice na donju šuplju venu najveći, što može utjecati na krvotok i dovesti do pada tlaka, vrtoglavice, pa u nekim slučajevima i do gubitka svijesti. Od četvrtog mjeseca pa nadalje vaše se težište pomiče pa pripazite da prilikom vježbanja ne izgubite ravnotežu i ne padnete.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Slušajte svoje tijelo prilikom vježbanja
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Izbjegavajte vježbanje u vrućim ili vlažnim vremenskim uvjetima i na područjima gdje je slaba ventilacija. Prekinite s vježbanjem kada ste bolesni ili kada imate povišen tjelesnu temperaturu, nosite laganu odjeću, pijte puno tekućine (vode) prije, za vrijeme i nakon bavljenja sportom, mijenjajte se s drugim igračima što je češće moguće tako da se više odmarate. Pomno pratite i reakcije svoga tijela. Ako vas nešto zaboli ili se počnete osjećati loše, odmah prekinite s vježbanjem. Najlakše ćete provjeriti jeste li pretjerale s vježbanjem tzv. “govornim testom.” Ako vježbanjem gubite dah dok pričate, znači da ste pretjerali.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Nekontaktni i kontaktni sportovi
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Trudnicama se pri odabiru sporta najčešće preporučaju nekontaktni sportovi, oni koji ne uključuju mogućnost kontakta s drugim igračima, primjerice, plivanje, hodanje, trčanje. U većini slučajeva ovi sportovi su sigurni za trudnice tijekom cijele trudnoće dokle god se redovito savjetuju sa svojim liječnikom i ne pretjeruju s intenzitetom. Ginekolozi plivanje u trudnoći smatraju najboljim izborom rekreacije u kojem se trudnica može dobro razgibati i opustiti uz najmanje opterećenje kostiju i zglobova, budući da voda značajno smanjuje utjecaj težine. No, ipak u posljednjem mjesecu trudnoće treba biti na posebnom oprezu jer postoji veći rizik razvoja upale u maternici pa se stoga ne preporučuje boravak u vodi ako nije iznimno čista.</para>
<para>
 Joga također može pomoći u rješavanju stresa i pritiska u vašeme tijelu. Većina položaja u jogi je sigurna za vas i vašu bebu, ali preporuča se izbjegavanje dugog ležanja ravno na leđima i preveliko istezanje. Ako volite ples i u njemu uživate, svakako izbjegavajte puno skakanja, okretanja i padanja. Ako se pak primjerice bavite aerobikom, nemojte predugo vježbati ležeći ravno na leđima.</para>
<para>
 Minimalno kontaktni sportovi, primjerice tenis (squash) ili odbojka smatraju se sigurnim sportovima tijekom prvog tromjesečja uz mogućnost nastavka i u drugom tromjesečju, ovisno o razini natjecanja i kondiciji majke te stanju trudnoće. Kontaktni sportovi puni kontakata i sudaranja među igračima, primjerice rukomet, košarka, nogomet smatraju se sigurnim samo u prvom tromjesečju. Svakako izbjegavajte skakanje u vodu, ronjenje, skijanje na vodi, borilačke vještine, padobranstvo, gimnastiku, skakanje na trampolinu.
</para>
<para>I ne zaboravite, iako se možda ne čini tako, tijelo od prvog dana prolazi kroz mnoge velike promjene, a upravo ćete vježbanjem ponovno steći osjećaj kontrole nad svojim tijelom i povećati razinu energije, slušajući pritom savjete liječnika. Ono što je najvažnije, da se na kraju svega osjećate bolje, a ne lošije.</para>

Sport u trudnoći: izbjegavati ili prakticirati? Godinama se vjerovalo da trudnice “svojih devet mjeseci” trebaju provesti mirujući i opuštajući se. No međutim, brojna istraživanja dokazala su upravo suprotno. Trudnice koje su vježbale, lakše su podnijele trudnoću, imale su lakši porod i oporavak im je trajao kraće. Čak su neki rezultati pokazali da su žene, koje su redovito vježbale tijekom trudnoće, rodile bebe s jačim otkucajima srca.
Prvi i najvažniji preduvjet svakog oblika vježbanja u ovom osjetljivom razdoblju jest zdrava trudnoća. Ni u kojem slučaju nemojte početi vježbati ukoliko se prije toga niste savjetovali sa svojim liječnikom. Kad ste ustanovili da je s vašom trudnoćom sve u redu, odaberite neku aktivnost koja je najprimjerenija vašem općem zdravstvenom stanju, fizičkoj kondiciji i afinitetima. 


   
      Aktivnosti prilagodite tromjesečjima
   


Ukoliko ne vježbate redovito ili uopće ne vježbate, s vježbanjem počnite polako. Ako pak redovito vježbate, stručnjaci napominju da možete vježbati kao da niste trudni. Također je važno aktivnosti prilagoditi prema tromjesečjima. U prvom tromjesečju najvažnije je izbjeći pregrijavanje. Nakon trećeg mjeseca trudnoće najbolje je izbjegavati vježbe koje zahtijevaju ležanje na leđima jer je u tom položaju pritisak povećane maternice na donju šuplju venu najveći, što može utjecati na krvotok i dovesti do pada tlaka, vrtoglavice, pa u nekim slučajevima i do gubitka svijesti. Od četvrtog mjeseca pa nadalje vaše se težište pomiče pa pripazite da prilikom vježbanja ne izgubite ravnotežu i ne padnete.


   
      Slušajte svoje tijelo prilikom vježbanja
   


Izbjegavajte vježbanje u vrućim ili vlažnim vremenskim uvjetima i na područjima gdje je slaba ventilacija. Prekinite s vježbanjem kada ste bolesni ili kada imate povišen tjelesnu temperaturu, nosite laganu odjeću, pijte puno tekućine (vode) prije, za vrijeme i nakon bavljenja sportom, mijenjajte se s drugim igračima što je češće moguće tako da se više odmarate. Pomno pratite i reakcije svoga tijela. Ako vas nešto zaboli ili se počnete osjećati loše, odmah prekinite s vježbanjem. Najlakše ćete provjeriti jeste li pretjerale s vježbanjem tzv. “govornim testom.” Ako vježbanjem gubite dah dok pričate, znači da ste pretjerali.


   
      Nekontaktni i kontaktni sportovi
   


Trudnicama se pri odabiru sporta najčešće preporučaju nekontaktni sportovi, oni koji ne uključuju mogućnost kontakta s drugim igračima, primjerice, plivanje, hodanje, trčanje. U većini slučajeva ovi sportovi su sigurni za trudnice tijekom cijele trudnoće dokle god se redovito savjetuju sa svojim liječnikom i ne pretjeruju s intenzitetom. Ginekolozi plivanje u trudnoći smatraju najboljim izborom rekreacije u kojem se trudnica može dobro razgibati i opustiti uz najmanje opterećenje kostiju i zglobova, budući da voda značajno smanjuje utjecaj težine. No, ipak u posljednjem mjesecu trudnoće treba biti na posebnom oprezu jer postoji veći rizik razvoja upale u maternici pa se stoga ne preporučuje boravak u vodi ako nije iznimno čista.

   Joga također može pomoći u rješavanju stresa i pritiska u vašeme tijelu. Većina položaja u jogi je sigurna za vas i vašu bebu, ali preporuča se izbjegavanje dugog ležanja ravno na leđima i preveliko istezanje. Ako volite ples i u njemu uživate, svakako izbjegavajte puno skakanja, okretanja i padanja. Ako se pak primjerice bavite aerobikom, nemojte predugo vježbati ležeći ravno na leđima.

   Minimalno kontaktni sportovi, primjerice tenis (squash) ili odbojka smatraju se sigurnim sportovima tijekom prvog tromjesečja uz mogućnost nastavka i u drugom tromjesečju, ovisno o razini natjecanja i kondiciji majke te stanju trudnoće. Kontaktni sportovi puni kontakata i sudaranja među igračima, primjerice rukomet, košarka, nogomet smatraju se sigurnim samo u prvom tromjesečju. Svakako izbjegavajte skakanje u vodu, ronjenje, skijanje na vodi, borilačke vještine, padobranstvo, gimnastiku, skakanje na trampolinu.

I ne zaboravite, iako se možda ne čini tako, tijelo od prvog dana prolazi kroz mnoge velike promjene, a upravo ćete vježbanjem ponovno steći osjećaj kontrole nad svojim tijelom i povećati razinu energije, slušajući pritom savjete liječnika. Ono što je najvažnije, da se na kraju svega osjećate bolje, a ne lošije. Petra Majetić 

trudnoca_sport-pixabay

Sport u trudnoći: izbjegavati ili prakticirati?

<para>Svaka žena zna da kako će tijekom života vrlo vjerojatno potrošiti više novca od prosječnog muškarca na proizvode koje svakodnevno koristi. U prvom redu tu su kozmetički preparati, ali i tretmani koje si većina njih redovito priušti. Većina njih muškarcima jednostavno nije potrebna. Međutim, izgleda da su žene prisiljene više izdvojiti i za proizvode koji su izrazito slični muškim verzijama.
</para>
<heading4>Slični proizvodi – različita cijena</heading4>
<para>
Kako je većina kozmetičkih tretmana i preparata namijenjena ženama, samim time je jasno da su upravo one ciljani potrošači. Već u samom startu „osuđene“ su na izdvajanje više sredstava na godišnjoj bazi. Međutim, jesu li neki proizvodi zaista slični onima koji se prodaju pod nazivom „za muškarce“, no razlika je upravo u cijeni? Izgleda da je to istina. Istraživanje koje se provodilo posljednjih nekoliko godina u više zemalja usporedilo je čak 800 različitih proizvoda koji se na tržištu mogu pronaći u muškoj i ženskoj varijanti. Potvrđeno je upravo navedeno - ženski proizvodi su gotovo uvijek i skuplji.
</para>
<para>Uspoređivali su se proizvodi poput odjeće, kozmetike, te dodataka prehrani. Proučavanjem ovog fenomena, došlo se i do konkretne brojke, koja je mnoge iznenadila. Proizvodi koji imaju svoje „muške“ i „ženske“ verzije, u prosjeku su 7 posto skuplji kada su namijenjeni ženama i kao takvi se oglašavaju. Točne brojke variraju, a najveća razlika penje se i do 13 posto, a odnosi se upravo na kozmetičke proizvode.
</para>
<heading4>Skuplji život – može li se izbjeći?</heading4>
<para>
Nadalje, dobivene su brojke stavljene u ponešto širi kontekst. Koliko će ta razlika zaista biti osjetna tijekom cijelog života? Odgovor je ponovno – značajno. Tijekom samo jedne godine žena će na proizvode iz jednake skupine kao muškarci potrošiti znatno veći iznos. Taj je iznos prilično individualan i ovisi o navikama same osobe, no stručnjaci se slažu da on može doseći i brojku od nekoliko tisuća kuna.
</para>
<para>Iako se mnogi slažu kako pametnim planiranjem kupovine i izbjegavanjem kupnje nepotrebnih proizvoda ova brojka ne mora u konačnici biti toliko velika, više cijene često su za žene jednostavno neizbježne. Prosječan kupac jednostavno mora odabrati između onoga što se nalazi na policama. Jeftinija, a možda i kvalitetnija verzija nekog proizvoda zasigurno negdje postoji, no manja tržišta diktiraju što će se uvoziti, što znatno smanjuje mogućnost odabira, budući da neki proizvodi jednostavno nisu dostupni.
</para>
<heading4>Izgled i reklama</heading4>
<para>
Tijekom provedenog istraživanja primijećen je i trend naplate prezentacije. Riječ je o tome da su proizvodi namijenjeni ženama često isti, no drugačije pakirani. Uzmimo, primjerice, britvice koje su jednake ili vrlo slične onima kojima se služe muškarci. Međutim, one sada dolaze u nešto nježnijim bojama, poput ružičaste ili ljubičaste, u vrećici iste boje. Ono što žene ovdje plaćaju jest upravo izgled i prezentaciju, budući da proces proizvodnje i pakiranja ovakvih “ženskih“ britvica ne iziskuje dodatna sredstva.</para>
<para>Budući da je ovaj trend prisutan otkada je marketinga i oglašavanja, teško je da će se u skorijoj budućnosti nešto promijeniti. Mnogi stručnjaci čak su i skovali novi naziv za ovu razliku u cijenama koju žene moraju plaćati, nazivajući ju „ružičastim porezom“.</para>

Evo koliko je život skuplji kada ste žena Često se može čuti kako je iz više razloga teže biti žena nego muškarac. Sudeći prema istraživanjima, ženski život je također i skuplji! Svaka žena zna da kako će tijekom života vrlo vjerojatno potrošiti više novca od prosječnog muškarca na proizvode koje svakodnevno koristi. U prvom redu tu su kozmetički preparati, ali i tretmani koje si većina njih redovito priušti. Većina njih muškarcima jednostavno nije potrebna. Međutim, izgleda da su žene prisiljene više izdvojiti i za proizvode koji su izrazito slični muškim verzijama.

Slični proizvodi – različita cijena

Kako je većina kozmetičkih tretmana i preparata namijenjena ženama, samim time je jasno da su upravo one ciljani potrošači. Već u samom startu „osuđene“ su na izdvajanje više sredstava na godišnjoj bazi. Međutim, jesu li neki proizvodi zaista slični onima koji se prodaju pod nazivom „za muškarce“, no razlika je upravo u cijeni? Izgleda da je to istina. Istraživanje koje se provodilo posljednjih nekoliko godina u više zemalja usporedilo je čak 800 različitih proizvoda koji se na tržištu mogu pronaći u muškoj i ženskoj varijanti. Potvrđeno je upravo navedeno - ženski proizvodi su gotovo uvijek i skuplji.

Uspoređivali su se proizvodi poput odjeće, kozmetike, te dodataka prehrani. Proučavanjem ovog fenomena, došlo se i do konkretne brojke, koja je mnoge iznenadila. Proizvodi koji imaju svoje „muške“ i „ženske“ verzije, u prosjeku su 7 posto skuplji kada su namijenjeni ženama i kao takvi se oglašavaju. Točne brojke variraju, a najveća razlika penje se i do 13 posto, a odnosi se upravo na kozmetičke proizvode.

Skuplji život – može li se izbjeći?

Nadalje, dobivene su brojke stavljene u ponešto širi kontekst. Koliko će ta razlika zaista biti osjetna tijekom cijelog života? Odgovor je ponovno – značajno. Tijekom samo jedne godine žena će na proizvode iz jednake skupine kao muškarci potrošiti znatno veći iznos. Taj je iznos prilično individualan i ovisi o navikama same osobe, no stručnjaci se slažu da on može doseći i brojku od nekoliko tisuća kuna.

Iako se mnogi slažu kako pametnim planiranjem kupovine i izbjegavanjem kupnje nepotrebnih proizvoda ova brojka ne mora u konačnici biti toliko velika, više cijene često su za žene jednostavno neizbježne. Prosječan kupac jednostavno mora odabrati između onoga što se nalazi na policama. Jeftinija, a možda i kvalitetnija verzija nekog proizvoda zasigurno negdje postoji, no manja tržišta diktiraju što će se uvoziti, što znatno smanjuje mogućnost odabira, budući da neki proizvodi jednostavno nisu dostupni.

Izgled i reklama

Tijekom provedenog istraživanja primijećen je i trend naplate prezentacije. Riječ je o tome da su proizvodi namijenjeni ženama često isti, no drugačije pakirani. Uzmimo, primjerice, britvice koje su jednake ili vrlo slične onima kojima se služe muškarci. Međutim, one sada dolaze u nešto nježnijim bojama, poput ružičaste ili ljubičaste, u vrećici iste boje. Ono što žene ovdje plaćaju jest upravo izgled i prezentaciju, budući da proces proizvodnje i pakiranja ovakvih “ženskih“ britvica ne iziskuje dodatna sredstva.
Budući da je ovaj trend prisutan otkada je marketinga i oglašavanja, teško je da će se u skorijoj budućnosti nešto promijeniti. Mnogi stručnjaci čak su i skovali  novi naziv za ovu razliku u cijenama koju žene moraju plaćati, nazivajući ju „ružičastim porezom“. Nataša Vuk 

odjeca_pixabay

Evo koliko je život skuplji kada ste žena

<para>U jeku afere "Salmonela" koja već više od mjesec dana trese Hrvatsku, starog i pokvarenog mesa, zamrznutih i odmrznutih jaja, u podsvijest hrvatskih potrošača s pravom se uvukao određeni strah i pitanje kakvo meso i mesne prerađevine to zapravo jedemo? Strah je zasigurno još izraženiji kad je riječ o trudnicama koje su ionako osjetljivija skupina po mnogo čemu, a tako i kad bi došle u kontakt i zarazile se s ovom bakterijom.</para>
<para>
 Salmoneloza tj. zaraza bakterijom salmonele vrsta je trovanja hranom, a ono nastaje kada u organizam unesemo nešto što sadrži bakterije iz spomenute skupine. Simptomima se ne razlikuje znatno od drugih bolesti iz skupine "trovanja hranom" za najčešći su: povraćanje, mučnina, proljev, glavobolja, ali i povišena tjelesna temperatura.</para>
<para>Kao što smo <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/salmonela-je-opasna-zaraza-ali-u-rijetkim-slucajevima-ima-smrtonosne-posljedice/">već pisali u ovom članku</ulink>, zaraza salmonelom nije posebno opasna, no treba na vrijeme početi s liječenjem, no ako se zarazi trudnica, situacija je nešto ozbiljnija te je potrebno na vrijeme djelovati.</para>
<heading2>Kako se možete zaraziti?</heading2>
<para>1.) Dodirivanjem životinja koja u sebi nose bakteriju salmonele. Najčešće je životinje sadrže u stolici, mokraći, ali može biti i u vodi kućnog akvarija s ribicama, hrani za životinje te mjestima gdje životinje najčešće obitavaju (čak i kućne životinje). Životinje koje su najčešći prijenosnici salmonele su reptili: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/kornjaca-kucni-ljubimac-ali-i-potencijalni-prijenosnik-salmonele/">kornjače</ulink>, gušteri i zmije te pernate životinje: pilići, patke i guske.</para>
<para>2.) Konzumiranjem zaražene i termički neobrađene hrane (hrana iako je zaražena salmonelom izgledom i mirisom jednaka je onoj koja nije zaražena!).</para>
<para>
 Hrana koja najčešće sadrži bakteriju salmonele je:
</para>
<para>- slabo kuhano ili sirovo meso peradi, ostalo meso i riba</para>
<para>- slabo kuhana ili sirova jaja te proizvodi koji ih sadrže (domaća majoneza, razni umaci, salate, preljevi, domaći sladoled i pojedine vrste kolača)</para>
<para>- nepasterizirano mlijeko, proizvodi od mlijeka i sokovi ili proizvodi koji ih sadrže</para>
<para>- proizvodi koji dođu u dodir sa zaraženim izmetom životinje u tlu gdje rastu (npr. gljive, pa i određene vrste voća i povrća)</para>
<para>- sva hrana koja dođe u dodir sa zaraženom hranom prilikom pripreme ili serviranja (važnost higijene i redovitog pranja ruku!)</para>
<heading2>Koje probleme salmonela može izazvati tijekom trudnoće?</heading2>
<para>Kao i kod ostalih kategorija stanovništva, salmonela kod trudnica može izazvati određene zdravstvene komplikacije na koje je potrebno na vrijeme reagirati.</para>
<para>
 Najčešće su:
</para>
<para>- dehidracija (koja se najčešće rješava bolničkim liječenjem)</para>
<para>- bakterijemija i septički šok (bakterija u krvotoku) koja u najgorim slučajevima može uzrokovati meningitis kod trudnice te opasne posljedice za nerođeno dijete</para>
<para>- reaktivni artritis tj. Reiterov sindrom koji uzrokuje naticanje i bol u zglobovima (najčešće koljenima, gležnjevima i prstima)</para>
<para>- kronični problemi s bubrezima</para>
<para>U slučaju zaraze, bakterija ulazi i u posteljicu. U rijetkim slučajevima, infekcija salmonelom kod zaražene trudnice može izazvati smrt fetusa iako je riječ i o visokoj trudnoći. U tom slučaju, najčešće je riječ o dolasku bakterije u krvotok djeteta koja uzrokuje zatajenje organa. Osim toga, zabilježeni su i slučajevi hitnih preuranjenih poroda kod kojih je dijete preživjelo, no imalo je kasnije probleme sa zaostajanjem u razvoju.</para>
<para>Iako, najčešće je i s bebom i trudnicom na kraju liječenja sve u redu, te nema trajnih posljedica, oprez je svakako potreban, a najsigurniji lijek svakako je prevencija te je potrebno pripaziti na vrstu mesa i njegovu pripremu, te na redovitu higijenu i pranje ruku sa sapunom, posebno nakon dodirivanja potencijalno zaraznih životinja te svježeg mesa i za vrijeme pripreme hrane. Dakle, mjesta za paniku nema, ali oprez nikad nije naodmet, posebno kad očekujete bebu. Ako imate sumnje da ste zaraženi, što prije je potrebno kontaktirati liječnika kako bi na vrijeme započeli s liječenjem te izbjegli eventualne komplikacije.</para>

Salmonela u trudnoći: na što je potrebno pripaziti? U jeku afere "Salmonela" koja već više od mjesec dana trese Hrvatsku, starog i pokvarenog mesa, zamrznutih i odmrznutih jaja, u podsvijest hrvatskih potrošača s pravom se uvukao određeni strah i pitanje kakvo meso i mesne prerađevine to zapravo jedemo U jeku afere "Salmonela" koja već više od mjesec dana trese Hrvatsku, starog i pokvarenog mesa, zamrznutih i odmrznutih jaja, u podsvijest hrvatskih potrošača s pravom se uvukao određeni strah i pitanje kakvo meso i mesne prerađevine to zapravo jedemo? Strah je zasigurno još izraženiji kad je riječ o trudnicama koje su ionako osjetljivija skupina po mnogo čemu, a tako i kad bi došle u kontakt i zarazile se s ovom bakterijom.

   Salmoneloza tj. zaraza bakterijom salmonele vrsta je trovanja hranom, a ono nastaje kada u organizam unesemo nešto što sadrži bakterije iz spomenute skupine. Simptomima se ne razlikuje znatno od drugih bolesti iz skupine "trovanja hranom" za najčešći su: povraćanje, mučnina, proljev, glavobolja, ali i povišena tjelesna temperatura.
Kao što smo već pisali u ovom članku, zaraza salmonelom nije posebno opasna, no treba na vrijeme početi s liječenjem, no ako se zarazi trudnica, situacija je nešto ozbiljnija te je potrebno na vrijeme djelovati.
Kako se možete zaraziti?
1.) Dodirivanjem životinja koja u sebi nose bakteriju salmonele. Najčešće je životinje sadrže u stolici, mokraći, ali može biti i u vodi kućnog akvarija s ribicama, hrani za životinje te mjestima gdje životinje najčešće obitavaju (čak i kućne životinje). Životinje koje su najčešći prijenosnici salmonele su reptili: kornjače, gušteri i zmije te pernate životinje: pilići, patke i guske.
2.) Konzumiranjem zaražene i termički neobrađene hrane (hrana iako je zaražena salmonelom izgledom i mirisom jednaka je onoj koja nije zaražena!).

   Hrana koja najčešće sadrži bakteriju salmonele je:

- slabo kuhano ili sirovo meso peradi, ostalo meso i riba
- slabo kuhana ili sirova jaja te proizvodi koji ih sadrže (domaća majoneza, razni umaci, salate, preljevi, domaći sladoled i pojedine vrste kolača)
- nepasterizirano mlijeko, proizvodi od mlijeka i sokovi ili proizvodi koji ih sadrže
- proizvodi koji dođu u dodir sa zaraženim izmetom životinje u tlu gdje rastu (npr. gljive, pa i određene vrste voća i povrća)
- sva hrana koja dođe u dodir sa zaraženom hranom prilikom pripreme ili serviranja (važnost higijene i redovitog pranja ruku!)
Koje probleme salmonela može izazvati tijekom trudnoće?
Kao i kod ostalih kategorija stanovništva, salmonela kod trudnica može izazvati određene zdravstvene komplikacije na koje je potrebno na vrijeme reagirati.

   Najčešće su:

- dehidracija (koja se najčešće rješava bolničkim liječenjem)
- bakterijemija i septički šok (bakterija u krvotoku) koja u najgorim slučajevima može uzrokovati meningitis kod trudnice te opasne posljedice za nerođeno dijete
- reaktivni artritis tj. Reiterov sindrom koji uzrokuje naticanje i bol u zglobovima (najčešće koljenima, gležnjevima i prstima)
- kronični problemi s bubrezima
U slučaju zaraze, bakterija ulazi i u posteljicu. U rijetkim slučajevima, infekcija salmonelom kod zaražene trudnice može izazvati smrt fetusa iako je riječ i o visokoj trudnoći. U tom slučaju, najčešće je riječ o dolasku bakterije u krvotok djeteta koja uzrokuje zatajenje organa. Osim toga, zabilježeni su i slučajevi hitnih preuranjenih poroda kod kojih je dijete preživjelo, no imalo je kasnije probleme sa zaostajanjem u razvoju.
Iako, najčešće je i s bebom i trudnicom na kraju liječenja sve u redu, te nema trajnih posljedica, oprez je svakako potreban, a najsigurniji lijek svakako je prevencija te je potrebno pripaziti na vrstu mesa i njegovu pripremu, te na redovitu higijenu i pranje ruku sa sapunom, posebno nakon dodirivanja potencijalno zaraznih životinja te svježeg mesa i za vrijeme pripreme hrane. Dakle, mjesta za paniku nema, ali oprez nikad nije naodmet, posebno kad očekujete bebu. Ako imate sumnje da ste zaraženi, što prije je potrebno kontaktirati liječnika kako bi na vrijeme započeli s liječenjem te izbjegli eventualne komplikacije. Adrijana Bakoš 

salmonela_trudnica

Salmonela u trudnoći: na što je potrebno pripaziti?

<para>Osim što se velik broj mladih odlučuje na ostanak u svom rodnom gradu, zaposlenost je također u konstantnom porastu. Upravo ova priča mogla bi poslužiti kao primjer mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/vijesti/136595/mursko-sredisce-ima-najvecu-stopu-nataliteta-u-hrvatskoj/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Saznajte koji grad u Hrvatskoj ima najvišu stopu nataliteta Mali međimurski gradić može se pohvaliti visokom stopom nataliteta, kao i kvalitetom života. Osim što se velik broj mladih odlučuje na ostanak u svom rodnom gradu, zaposlenost je također u konstantnom porastu. Upravo ova priča mogla bi poslužiti kao primjer mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj.


   
      
   
 Klinfo.hr 

vijesti

Saznajte koji grad u Hrvatskoj ima najvišu stopu nataliteta

<para>Najčešće se događa i prije no što je žena uopće saznala da je trudna, ali spontani pobačaj u najvećem broju slučajeva nije krivnja žene niti ga ona može izazvati. Radi se o kromosomskim anomalijama, a o tome smo pisali u članku <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/pobacaj-u-prvom-tromjesecju-trudnoce/">Pobačaj u prvom tromjesečju trudnoće</ulink>.</para>
<para>Bez obzira na to što ga je uzrokovalo, spontani pobačaj ženu ostavlja u stanju straha, napetosti i tugovanja. Kod žena kod kojih je spontanih pobačaja bilo više, javlja se veliki strah da nikada neće začeti i očuvati trudnoću, pa neke više nemaju hrabrosti ni pokušavati. Uz savjete i pomoć liječnika, žene ipak trebaju imati na umu da je svaka trudnoća drugačija i da ne treba gubiti nadu. Liječnik će sve napraviti sa svoje strane, no žena također može napraviti puno da se osnaži za neke nove pokušaje.</para>
<para>Nakon pobačaja, bilo bi dobro dati svojem tijelu i srcu dovoljno vremena da se zaliječe i oporave od stresa pobačaja. Svakako si treba dati vremena i biti strpljiva kako bi se tijelo, um i srce osnažili i ohrabrili za novu trudnoću. Kada dođe period u kojem se ponovno osjećate opušteno i sretno. a u vašim se mislima ponovno počinju javljati planovi za novu trudnoću.</para>
<para>No ovaj put imajte na umu nekoliko poteza koje možete poduzeti, a koji vam mogu pomoći osigurati što bolji početak za novo začeće i trudnoću.</para>
<para>
 Napravite potrebna ginekološka testiranja
Ako ste imali dva ili više spontana pobačaja za redom, bilo bi dobro prije sljedećeg pokušaja posjetiti liječnika i provjeriti ima li kakvih fizioloških uzroka. Ponekad su ponavljani pobačaji pitanje genetskog nasljeđa, no u drugim slučajevima može se raditi o nekim strukturnim problemima poput septuma maternice. Poteškoće mogu stvarati i hormonalni disbalans, odnosno nedovoljno lučenje hormona progesterona, ali i jake infekcije, neke bolesti štitnjače te neke autoimune bolesti.</para>
<para>
 Izliječite sve infekcije
Kad je vaš imunitet pod napadom bakterija i virusa, borba ga prilično oslabljuje. Osjećate li se bolesno, iscrpljeno i "čudno", svakako se testirajte na infekcije poput onih spolno prenosivih, listeriozu, vaginalne infekcije, parvovirus infekcije i druge, a prema savjetu vašeg liječnika.</para>
<para>
 Upoznajte se s mogućim rizicima
Ako ste stariji od 35 godina, pušačica ste i imate neku kroničnu bolest, vjerojatno ste pod većim rizikom za spontani pobačaj. Neke rizike nemoguće je eliminirati, ali se kvaliteta života na mnoge načine može poboljšati kako bi se umanjio taj rizik od spontanog prekida trudnoće u prvom tromjesečju. Samo za primjer, prestanak pušenja, zdrava prehrana, redovito vježbanje i dovoljno sna, mogu učiti čuda za sveukupno poboljšanje stanja vašeg organizma te za uspostavu hormonalne ravnoteže.</para>
<para>
 Budite svjesni svojih emocija
Ako su tuga i strah zbog nedavnih pobačaja još uvijek prisutni, moguće je da ćete i novu trudnoću dočekati napeti, nervozni, zabrinuti i pretjerano oprezni. Pokušajte osvijestiti te emocije, a potom ih otpustiti. Razmišljajte pozitivno, odnosno na način da je ovo nova prilika i da će sigurno sve biti u redu. Vjerujte u pozitivan ishod i odbacite sav stres. <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/hormoni-stresa-dokazano-otezavaju-zacece/">Stres itekako utječe na probleme sa začećem.</ulink>
</para>
<para>
 Stavite sebe na prvo mjesto
Nema ništa sebično ni narcisoidno ako u ovom periodu života stavite sebe na prvo mjesto u smislu da se doista brinete za sebe. Osluškujte se, posebno svoje emocije. Potražite pomoć onih koji su vam najveća podrška i razgovarajte o sebi i stvarima koje vas muče. Izbjegavajte ljude koji vas opterećuju, emocionalne vampire i one koji na vas ne djeluju pozitivno. Razmišljajte svakog dana što vama treba i što biste vi željeli.</para>
<para>
 Nikada ne gubite nadu
Kada vas uhvati tjeskoba prisjetite se da je i znanost dokazala kako većina žena koje su imale spontani pobačaj, kasnije normalno začnu bebu i imaju uredne trudnoće. Budite samouvjereni, ne gubite nadu i svakog si dana govorite da ćete itekako ostvariti svoj san i postati majka. Neka to bude vaša mantra i vaša dnevna meditacija.</para>
<para>
 Jedite zdravo i riješite se poroka
Zlatno pravilo već znaju i ptice na grani: puno voća i povrća, žitarica, sjemenki te namirnica bogatih proteinima, ali od provjerenih proizvođača. Važno je baviti se nekim aktivnostima, ali ne preopterećivati tijelo napornim vježbama. Voda je nezaobilazna, a dovoljno sna pružit će vam psihički i emocionalni odmor. Cigarete i alkohol odbacite odmah, jer ionako vas čeka duže razdoblje bez tih poroka. Što prije počnete, to bolje za vas i vašu bebu.</para>

Kako planirati sigurnu i zdravu trudnoću nakon spontanog pobačaja? Spontani pobačaj svakako je na popisu traumatičnih događaja u životu žena. Najčešće se događa i prije no što je žena uopće saznala da je trudna, ali spontani pobačaj u najvećem broju slučajeva nije krivnja žene niti ga ona može izazvati. Radi se o kromosomskim anomalijama, a o tome smo pisali u članku Pobačaj u prvom tromjesečju trudnoće.
Bez obzira na to što ga je uzrokovalo, spontani pobačaj ženu ostavlja u stanju straha, napetosti i tugovanja. Kod žena kod kojih je spontanih pobačaja bilo više, javlja se veliki strah da nikada neće začeti i očuvati trudnoću, pa neke više nemaju hrabrosti ni pokušavati. Uz savjete i pomoć liječnika, žene ipak trebaju imati na umu da je svaka trudnoća drugačija i da ne treba gubiti nadu. Liječnik će sve napraviti sa svoje strane, no žena također može napraviti puno da se osnaži za neke nove pokušaje.
Nakon pobačaja, bilo bi dobro dati svojem tijelu i srcu dovoljno vremena da se zaliječe i oporave od stresa pobačaja. Svakako si treba dati vremena i biti strpljiva kako bi se tijelo, um i srce osnažili i ohrabrili za novu trudnoću. Kada dođe period u kojem se ponovno osjećate opušteno i sretno. a u vašim se mislima ponovno počinju javljati planovi za novu trudnoću.
No ovaj put imajte na umu nekoliko poteza koje možete poduzeti, a koji vam mogu pomoći osigurati što bolji početak za novo začeće i trudnoću.

   Napravite potrebna ginekološka testiranja
Ako ste imali dva ili više spontana pobačaja za redom, bilo bi dobro prije sljedećeg pokušaja posjetiti liječnika i provjeriti ima li kakvih fizioloških uzroka. Ponekad su ponavljani pobačaji pitanje genetskog nasljeđa, no u drugim slučajevima može se raditi o nekim strukturnim problemima poput septuma maternice. Poteškoće mogu stvarati i hormonalni disbalans, odnosno nedovoljno lučenje hormona progesterona, ali i jake infekcije, neke bolesti štitnjače te neke autoimune bolesti.

   Izliječite sve infekcije
Kad je vaš imunitet pod napadom bakterija i virusa, borba ga prilično oslabljuje. Osjećate li se bolesno, iscrpljeno i "čudno", svakako se testirajte na infekcije poput onih spolno prenosivih, listeriozu, vaginalne infekcije, parvovirus infekcije i druge, a prema savjetu vašeg liječnika.

   Upoznajte se s mogućim rizicima
Ako ste stariji od 35 godina, pušačica ste i imate neku kroničnu bolest, vjerojatno ste pod većim rizikom za spontani pobačaj. Neke rizike nemoguće je eliminirati, ali se kvaliteta života na mnoge načine može poboljšati kako bi se umanjio taj rizik od spontanog prekida trudnoće u prvom tromjesečju. Samo za primjer, prestanak pušenja, zdrava prehrana, redovito vježbanje i dovoljno sna, mogu učiti čuda za sveukupno poboljšanje stanja vašeg organizma te za uspostavu hormonalne ravnoteže.

   Budite svjesni svojih emocija
Ako su tuga i strah zbog nedavnih pobačaja još uvijek prisutni, moguće je da ćete i novu trudnoću dočekati napeti, nervozni, zabrinuti i pretjerano oprezni. Pokušajte osvijestiti te emocije, a potom ih otpustiti. Razmišljajte pozitivno, odnosno na način da je ovo nova prilika i da će sigurno sve biti u redu. Vjerujte u pozitivan ishod i odbacite sav stres. Stres itekako utječe na probleme sa začećem.


   Stavite sebe na prvo mjesto
Nema ništa sebično ni narcisoidno ako u ovom periodu života stavite sebe na prvo mjesto u smislu da se doista brinete za sebe. Osluškujte se, posebno svoje emocije. Potražite pomoć onih koji su vam najveća podrška i razgovarajte o sebi i stvarima koje vas muče. Izbjegavajte ljude koji vas opterećuju, emocionalne vampire i one koji na vas ne djeluju pozitivno. Razmišljajte svakog dana što vama treba i što biste vi željeli.

   Nikada ne gubite nadu
Kada vas uhvati tjeskoba prisjetite se da je i znanost dokazala kako većina žena koje su imale spontani pobačaj, kasnije normalno začnu bebu i imaju uredne trudnoće. Budite samouvjereni, ne gubite nadu i svakog si dana govorite da ćete itekako ostvariti svoj san i postati majka. Neka to bude vaša mantra i vaša dnevna meditacija.

   Jedite zdravo i riješite se poroka
Zlatno pravilo već znaju i ptice na grani: puno voća i povrća, žitarica, sjemenki te namirnica bogatih proteinima, ali od provjerenih proizvođača. Važno je baviti se nekim aktivnostima, ali ne preopterećivati tijelo napornim vježbama. Voda je nezaobilazna, a dovoljno sna pružit će vam psihički i emocionalni odmor. Cigarete i alkohol odbacite odmah, jer ionako vas čeka duže razdoblje bez tih poroka. Što prije počnete, to bolje za vas i vašu bebu. Jelena Kovačić 

zamišljena žena_pixabay

Kako planirati sigurnu i zdravu trudnoću nakon spontanog pobačaja?

<para>Međutim, što napraviti u situaciji kada znate da vaše dijete može bolje i više? Ne, ovdje se ne radi o ambicioznim roditeljima koji će mališana konstantno „forsirati“ na više truda i zalaganja. Ovdje je riječ o mališanima koji, iz samo sebi poznatih razloga, namjerno priječe svoj put prema uspjehu i određenim ciljevima. Niz je to postupaka poznatih pod nazivom samosabotaža.
</para>
<heading4>Samosabotaža kao nesvjesno ponašanje</heading4>
<para>
Zasigurno nije lako gledati nekoga koga volimo kako ne uspijeva u svojim nastojanjima. Još je gora situacija kada roditelj jednostavno zna da njegov mališan može bolje, no iz nekog razloga – ne želi.</para>
<para>Kada razmišljamo o samosabotaži, vjerojatno nam na pamet padnu neke manje stvari koje činimo kao odrasli. Primjerice, uslijed donošenja odluke o dijeti i vođenju zdravog života, ipak pojedemo i taj posljednji komadić čokolade. Mnogim roditeljima često nije ni na kraju pameti kako bi u nekim situacijama i njihov mališan mogao pribjeći samosabotaži.</para>
<para>Samosabotažu je najlakše definirati kao bilo koju aktivnost ili događanje koje nas odvraća od osnovnog cilja, nečega što smo željeli ili trebali postići. Čak i kada smo si „zacrtali“ određeni cilj i počeli raditi na njegovom ostvarenju, putem možemo napraviti više malih distrakcija koje će nas, u konačnici, okrenuti u sasvim drugom smjeru. To su često ponašanje, misli i ideje koje nas „sabotiraju“, a često ih radimo – nesvjesno. Upravo ovakve situacije mogu biti zbunjujuće i za odraslog čovjeka, koji nije svjestan što se točno događa. Djeci, stoga, padaju još i teže, ne znajući gdje tražiti uzrok svog neuspjeha.
</para>
<heading4>Koje znakove tražiti?</heading4>
<para>
Sumnjate li na to da dijete iz nekog razloga ne ostvaruje svo puni potencijal, čemu je uzrok samosabotaža, dovoljno je potražiti nekoliko tipičnih znakova. Ponašanje koje ukazuje na sabotiranje samog sebe, odnosi se u prvom redu na odbijanje svega što mališanu predstavlja izazov ili nečeg s čime se još nije susreo. Distanciranje od ljudi kojima je okružen, izbjegavanje određenih aktivnosti, konstantno žaljenje na misterioznu bol u, primjerice, trbuhu ili glavi – sve su to primjeri ponašanja koji bi samo trebali potvrditi da je riječ o samosabotaži.</para>
<para>Kada ste jednom potvrdili kako se zaista radi o samosabotaži, pitanje koje i dalje muči mnoge roditelje je – otkuda ova potreba zapravo dolazi? Psiholozi se slažu kako niz faktora utječe na njenu pojavu. U prvom redu ona je odgovor na stanja poput <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/napetost-stres-kod-djece-sto-ih-najcesce-uzrokuje-kako-im-pomoci/">stresa</ulink>, anksioznosti ili emocionalne preosjetljivosti. Ponekad može biti rezultat promjene ili stanja u okolini, poput nesređenih obiteljskih situacija ili zlostavljanja vršnjaka. Koji god da je uzrok, samosabotaža se u tom trenutku čini najbolje rješenje za izbjegavanje situacija koje mališanu stvaraju nelagodu.</para>
<para>Važno je napomenuti kako samosabotaža nije tek jedan čin, nego niz istih koji za posljedicu imaju konačan neuspjeh u nekom naumu.
</para>
<heading4>Vraćanje na „pravi put“</heading4>
<para>
U slučaju da je očito kako vaše dijete svojim potezima od sebe udaljuje potencijalni uspjeh, moguće je učiniti nekoliko stvari. Za početak je važno upozoriti dijete na ponašanje. Većina mališana zapravo nije svjesna kako ih nekoliko pogrešnih koraka može udaljiti od cilja. Točnije, nisu u mogućnosti racionalno povezati svoja ponašanja s konačnim neuspjehom. Roditelji su tu da ih upozore na to i objasne koji su mogući ishod njihovog ponašanja.</para>
<para>Razgovor je također važan dio ovog procesa. Upitajte mališana želi li zaista postići neki cilj, te nakon toga napravite zajedno plan čega bi se trebalo pridržavati na tom putu. Upitajte ga je li ga možda strah nečega na tom putu, te ćete vjerojatno dobiti odgovor zašto je do samosabotaže i došlo.</para>
<para>Iako roditelji nikako ne vole vidjeti svoje dijete uzrujano ili tužno, ovo su odlični trenuci za pokretanje razgovora o eventualnim strahovima. Tijekom razgovora svakako spomenite djetetove dosadašnje uspjehe. Dobra je ideja i na komad papira, zajedno s mališanom, napisati top pet situacija u kojima je bio ponosan na sebe i ostvareni uspjeh. Objesite papir na vidljivo mjesto, kako bi mališana podsjećalo na osjećaj zadovoljstva kada do rezultata i dođe.</para>

Samosabotaža - priječi li vaš mališan sam sebi put prema uspjehu? Najprirodnija je stvar na svijetu da roditelj želi vidjeti svoje dijete kako napreduje i postiže uspjehe. Tada su zadovoljni i roditelji i mališan. Međutim, što napraviti u situaciji kada znate da vaše dijete može bolje i više? Ne, ovdje se ne radi o ambicioznim roditeljima koji će mališana konstantno „forsirati“ na više truda i zalaganja. Ovdje je riječ o mališanima koji, iz samo sebi poznatih razloga, namjerno priječe svoj put prema uspjehu i određenim ciljevima. Niz je to postupaka poznatih pod nazivom samosabotaža.

Samosabotaža kao nesvjesno ponašanje

Zasigurno nije lako gledati nekoga koga volimo kako ne uspijeva u svojim nastojanjima. Još je gora situacija kada roditelj jednostavno zna da njegov mališan može bolje, no iz nekog razloga – ne želi.
Kada razmišljamo o samosabotaži, vjerojatno nam na pamet padnu neke manje stvari koje činimo kao odrasli. Primjerice, uslijed donošenja odluke o dijeti i vođenju zdravog života, ipak pojedemo i taj posljednji komadić čokolade. Mnogim roditeljima često nije ni na kraju pameti kako bi u nekim situacijama i njihov mališan mogao pribjeći samosabotaži.
Samosabotažu je najlakše definirati kao bilo koju aktivnost ili događanje koje nas odvraća od osnovnog cilja, nečega što smo željeli ili trebali postići. Čak i kada smo si „zacrtali“ određeni cilj i počeli raditi na njegovom ostvarenju, putem možemo napraviti više malih distrakcija koje će nas, u konačnici, okrenuti u sasvim drugom smjeru. To su često ponašanje, misli i ideje koje nas „sabotiraju“, a često ih radimo – nesvjesno. Upravo ovakve situacije mogu biti zbunjujuće i za odraslog čovjeka, koji nije svjestan što se točno događa. Djeci, stoga, padaju još i teže, ne znajući gdje tražiti uzrok svog neuspjeha.

Koje znakove tražiti?

Sumnjate li na to da dijete iz nekog razloga ne ostvaruje svo puni potencijal, čemu je uzrok samosabotaža, dovoljno je potražiti nekoliko tipičnih znakova. Ponašanje koje ukazuje na sabotiranje samog sebe, odnosi se u prvom redu na odbijanje svega što mališanu predstavlja izazov ili nečeg s čime se još nije susreo. Distanciranje od ljudi kojima je okružen, izbjegavanje određenih aktivnosti, konstantno žaljenje na misterioznu bol u, primjerice, trbuhu ili glavi – sve su to primjeri ponašanja koji bi samo trebali potvrditi da je riječ o samosabotaži.
Kada ste jednom potvrdili kako se zaista radi o samosabotaži, pitanje koje i dalje muči mnoge roditelje je – otkuda ova potreba zapravo dolazi? Psiholozi se slažu kako niz faktora utječe na njenu pojavu. U prvom redu ona je odgovor na stanja poput stresa, anksioznosti ili emocionalne preosjetljivosti. Ponekad može biti rezultat promjene ili stanja u okolini, poput nesređenih obiteljskih situacija ili zlostavljanja vršnjaka. Koji god da je uzrok, samosabotaža se u tom trenutku čini najbolje rješenje za izbjegavanje situacija koje mališanu stvaraju nelagodu.
Važno je napomenuti kako samosabotaža nije tek jedan čin, nego niz istih koji za posljedicu imaju konačan neuspjeh u nekom naumu.

Vraćanje na „pravi put“

U slučaju da je očito kako vaše dijete svojim potezima od sebe udaljuje potencijalni uspjeh, moguće je učiniti nekoliko stvari. Za početak je važno upozoriti dijete na ponašanje. Većina mališana zapravo nije svjesna kako ih nekoliko pogrešnih koraka može udaljiti od cilja. Točnije, nisu u mogućnosti racionalno povezati svoja ponašanja s konačnim neuspjehom. Roditelji su tu da ih upozore na to i objasne koji su mogući ishod njihovog ponašanja.
Razgovor je također važan dio ovog procesa. Upitajte mališana želi li zaista postići neki cilj, te nakon toga napravite zajedno plan čega bi se trebalo pridržavati na tom putu. Upitajte ga je li ga možda strah nečega na tom putu, te ćete vjerojatno dobiti odgovor zašto je do samosabotaže i došlo.
Iako roditelji nikako ne vole vidjeti svoje dijete uzrujano ili tužno, ovo su odlični trenuci za pokretanje razgovora o eventualnim strahovima. Tijekom razgovora svakako spomenite djetetove dosadašnje uspjehe. Dobra je ideja i na komad papira, zajedno s mališanom, napisati top pet situacija u kojima je bio ponosan na sebe i ostvareni uspjeh. Objesite papir na vidljivo mjesto, kako bi mališana podsjećalo na osjećaj zadovoljstva kada do rezultata i dođe. Nataša Vuk 

dijete-tuzno_pixabay

Samosabotaža - priječi li vaš mališan sam sebi put prema uspjehu?

<para> Strah od nepoznatog, strah od boli, pa i strah "hoću li ja to moći?". Jedan od strahova zasigurno jest i "hoću li znati prepoznati trudove i početak poroda?" ili kako trudovi izgledaju. Bole li zaista toliko koliko se priča?</para>
<para>Trudovi označavaju kraj trudnoće i početak poroda. Iako su izrazito bolni i neugodni, oni su jednostavno neizbježni za porod djeteta. No, osim onih pravih koji znače da ćete uskoro upoznati svoju bebicu, postoji i nekoliko vrsta trudova koji zbune gotovo svaku trudnicu.</para>
<heading2>Vrste trudova</heading2>
<para>- Braxton Hicksove kontrakcije ili pripremni trudovi: mogu se pojaviti bilo kad nakon prelaska 20. tjedna trudnoće, a možda se i ne pojave nikad. Oni mogu pomoći u kasnijem lakšem otvaranju cerviksa, no ne znače i njegovo otvaranje, odnosno u tom trenutku, uopće nemaju utjecaja.</para>
<para>- Lažni trudovi: ovu vrstu trudova karakterizira njihova nepravilnost i obično prestaju kod mijenjanja položaja, bilo u ležanju ili sjedenju.</para>
<para>- Pravi trudovi koji označavaju početak trudova: tijelo se prije samog poroda priprema na različite načine za porod, a kao završnica svega uslijedit će
trudovi.</para>
<heading2>Kako najlakše prepoznati trudove?</heading2>
<para>- oni se pojačavaju s bilo kakvom aktivnosti, a ne smanjuju i ni jedan položaj ili promjena položaja ih ne može spriječiti
</para>
<para>- s trajanjem postaju sve duži i snažniji i vjerojatno sve učestaliji (iako nije pravilo, jer porod ne napreduje kod svake žene istim tempom). Uobičajeno traju od 30 - 70 sekundi. Ne znači da će svaki trud biti bolniji ili duži od prethodnog, no za očekivati je da će im intenzitet jačati kako se porod bliži kraju, a isto vrijedi za učestalost.</para>
<para>- trudovi su obično popraćeni roskastim ili krvavim iscjetkom te općenito, promjenom vaginalne flore kao i otpadanjem <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/sto-sluzni-cep/">sluznog čepa</ulink>
 (iako kod nekih trudnica otpadne danima ili čak tjednima prije početka trudova).</para>
<para>- mogu biti popraćeni i proljevom (danima prije)</para>
<para>- popraćeni su puknućem vodenjaka tj. curenjem plodne vode (porod kod samo 15% trudnica započinje spontanim puknućem vodenjaka, nakon kojeg slijede trudovi)</para>
<para>O tome <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/sto-uzrokuje-pocetak-trudova-porod/">što pokreće porod i trudove već smo pisali ovdje</ulink>, ali ono što više sve zanima je, kakav je zapravo osjećaj doživjeti trudove?</para>
<heading2>Faze poroda (trudova) i koliko dugo traju?</heading2>
<para>- Rana faza - početni trudovi - bol početnog truda mogla bi se opisati kao menstrualni grčevi ili probavni problem s crijevima, uz kod nekih trudnica i pritisak u donjem dijelu leđa, ali i gornjem dijelu nogu. U ovoj fazi trudovi traju obično 30 - 45 sekundi. Ova faza najčešće je najdulja (ali ne mora nužno biti tako), ali na sreću i trudovi su najmanje bolni. Ovi trudovi mogu početi i nekoliko dana prije početka poroda, a da ih trudnica ni ne osjeti i primijeti, a mogu potrajati i samo nekoliko sati (ili sat). Obično su u početku razmaka oko 20 minuta, a s vremenom im se razmak smanjuje. Ako vam se cerviks otvarao danima ili tjednima prije poroda, moguće da ćete ih i u potpunosti preskočiti. U ovoj fazi cerviks se otvara za oko početnih 3 centimetra.</para>
<para>- Faza aktivnog poroda - ova faza može potrajati od jednog pa do nekoliko sati (različita dužina smatra se normalnom), a cerviks se otvara do 7 centimetara. U ovoj fazi već brojne trudnice odlaze u rodilište. Trudovi u ovoj fazi postaju sve učestaliji i snažniji, odnosno poprilično bolni. Njihovo trajanje obično je od 40 do 60 sekundi, a dolaze svake 3 do 5 minuta. U ovoj fazi već brojne trudnice se povlače u sebe i nisu spremne za komunikaciju za vrijeme truda, a bol u donjem dijelu leđa se pojačava, kao i nelagoda u nogama, a obično u ovoj fazi dolazi i do puknuća vodenjaka (ili njegova prokidanja od strane medicinskog osoblja), ako već do toga nije došlo i ranije.</para>
<para>- Tranzicijska faza ili uznapredovali porod - najbolnija je i najintenzivnija faza trudova. Ovdje se cerviks otvara u potpunosti (10 centimetara) i obično i na sreću, najkraća je faza trudova. Može potrajati od samo 15 minuta pa do sat vremena (iako nije iznimka da potraje i do 3 sata). U ovoj fazi trudovi traju do 60 do 90 sekundi, iznimno su snažni i gotovo da između njih više nema pauze i mogućnosti za odmor. U ovoj fazi očekivan je iznimno snažan pritisak u donjem dijelu leđa kao i zdjelici te debelom crijevu. Može se očekivati i mučnina ili povraćanje te potpuna zbunjenost između trudova. Trudnica osjeća u jednom trenutku potpunu iscrpljenost i nemoć, dok u drugom osjeća euforiju. Na kraju ove faze dolazi do tiskanja i porođaja, te konačno, upoznavanja bebice!</para>

Kako prepoznati trudove koji definitivno znače početak poroda? Nema trudnice, a da nije s nestrpljenjem iščekivala porod. Ima tu i pomalo uzbuđenja, anksioznosti, milijun pitanja, ali i određena doza straha.  Strah od nepoznatog, strah od boli, pa i strah "hoću li ja to moći?". Jedan od strahova zasigurno jest i "hoću li znati prepoznati trudove i početak poroda?" ili kako trudovi izgledaju. Bole li zaista toliko koliko se priča?
Trudovi označavaju kraj trudnoće i početak poroda. Iako su izrazito bolni i neugodni, oni su jednostavno neizbježni za porod djeteta. No, osim onih pravih koji znače da ćete uskoro upoznati svoju bebicu, postoji i nekoliko vrsta trudova koji zbune gotovo svaku trudnicu.
Vrste trudova
- Braxton Hicksove kontrakcije ili pripremni trudovi: mogu se pojaviti bilo kad nakon prelaska 20. tjedna trudnoće, a možda se i ne pojave nikad. Oni mogu pomoći u kasnijem lakšem otvaranju cerviksa, no ne znače i njegovo otvaranje, odnosno u tom trenutku, uopće nemaju utjecaja.
- Lažni trudovi: ovu vrstu trudova karakterizira njihova nepravilnost i obično prestaju kod mijenjanja položaja, bilo u ležanju ili sjedenju.
- Pravi trudovi koji označavaju početak trudova: tijelo se prije samog poroda priprema na različite načine za porod, a kao završnica svega uslijedit će
trudovi.
Kako najlakše prepoznati trudove?
- oni se pojačavaju s bilo kakvom aktivnosti, a ne smanjuju i ni jedan položaj ili promjena položaja ih ne može spriječiti

- s trajanjem postaju sve duži i snažniji i vjerojatno sve učestaliji (iako nije pravilo, jer porod ne napreduje kod svake žene istim tempom). Uobičajeno traju od 30 - 70 sekundi. Ne znači da će svaki trud biti bolniji ili duži od prethodnog, no za očekivati je da će im intenzitet jačati kako se porod bliži kraju, a isto vrijedi za učestalost.
- trudovi su obično popraćeni roskastim ili krvavim iscjetkom te općenito, promjenom vaginalne flore kao i otpadanjem sluznog čepa
    (iako kod nekih trudnica otpadne danima ili čak tjednima prije početka trudova).
- mogu biti popraćeni i proljevom (danima prije)
- popraćeni su puknućem vodenjaka tj. curenjem plodne vode (porod kod samo 15% trudnica započinje spontanim puknućem vodenjaka, nakon kojeg slijede trudovi)
O tome što pokreće porod i trudove već smo pisali ovdje, ali ono što više sve zanima je, kakav je zapravo osjećaj doživjeti trudove?
Faze poroda (trudova) i koliko dugo traju?
- Rana faza - početni trudovi - bol početnog truda mogla bi se opisati kao menstrualni grčevi ili probavni problem s crijevima, uz kod nekih trudnica i pritisak u donjem dijelu leđa, ali i gornjem dijelu nogu. U ovoj fazi trudovi traju obično 30 - 45 sekundi. Ova faza najčešće je najdulja (ali ne mora nužno biti tako), ali na sreću i trudovi su najmanje bolni. Ovi trudovi mogu početi i nekoliko dana prije početka poroda, a da ih trudnica ni ne osjeti i primijeti, a mogu potrajati i samo nekoliko sati (ili sat). Obično su u početku razmaka oko 20 minuta, a s vremenom im se razmak smanjuje. Ako vam se cerviks otvarao danima ili tjednima prije poroda, moguće da ćete ih i u potpunosti preskočiti. U ovoj fazi cerviks se otvara za oko početnih 3 centimetra.
- Faza aktivnog poroda - ova faza može potrajati od jednog pa do nekoliko sati (različita dužina smatra se normalnom), a cerviks se otvara do 7 centimetara. U ovoj fazi već brojne trudnice odlaze u rodilište. Trudovi u ovoj fazi postaju sve učestaliji i snažniji, odnosno poprilično bolni. Njihovo trajanje obično je od 40 do 60 sekundi, a dolaze svake 3 do 5 minuta. U ovoj fazi već brojne trudnice se povlače u sebe i nisu spremne za komunikaciju za vrijeme truda, a bol u donjem dijelu leđa se pojačava, kao i nelagoda u nogama, a obično u ovoj fazi dolazi i do puknuća vodenjaka (ili njegova prokidanja od strane medicinskog osoblja), ako već do toga nije došlo i ranije.
- Tranzicijska faza ili uznapredovali porod - najbolnija je i najintenzivnija faza trudova. Ovdje se cerviks otvara u potpunosti (10 centimetara) i obično i na sreću, najkraća je faza trudova. Može potrajati od samo 15 minuta pa do sat vremena (iako nije iznimka da potraje i do 3 sata). U ovoj fazi trudovi traju do 60 do 90 sekundi, iznimno su snažni i gotovo da između njih više nema pauze i mogućnosti za odmor. U ovoj fazi očekivan je iznimno snažan pritisak u donjem dijelu leđa kao i zdjelici te debelom crijevu. Može se očekivati i mučnina ili povraćanje te potpuna zbunjenost između trudova. Trudnica osjeća u jednom trenutku potpunu iscrpljenost i nemoć, dok u drugom osjeća euforiju. Na kraju ove faze dolazi do tiskanja i porođaja, te konačno, upoznavanja bebice! Adrijana Bakoš 

trudnica_pixabay

Kako prepoznati trudove koji definitivno znače početak poroda?

<para>Sve više parova bori se s nekim oblikom neplodnosti, za koje je ponekad teško ili gotovo nemoguće sa sigurnošću utvrditi uzrok. Također, vjerujemo da su parovi koji se bore s tim problemom već čuli razne teorije o tome što može utjecati na plodnost. Primjerice, to su konzumacija alkohola, pušenje, određeni lijekovi, stres i mnoge druge stvari, no kada pogledaju druge parove oko sebe koji puše, piju, žive stresan život, jedu nezdravu hranu i imaju zdravu djecu, čini se da ništa od toga nema smisla.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Činjenica je da bez obzira na napredak reproduktivne medicine, još uvijek postoje mnoge nepoznanice kada je u pitanju uspješno začeće, te zdrava trudnoća koja u konačnici rezultira rođenjem zdravog djeteta. Dok se sve na kraju zbroji i oduzme, većina uzroka svodi se na genetičke, hormonske i druge metaboličke poremećaje i da ne postoje dvije iste osobe, pa tako ni uzroci određenih poremećaja i bolesti ne moraju biti uvijek isti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Također, činjenica je da nijedan liječnik koji se bavi humanom reprodukcijom neće nikome zabraniti konzumiranje alkohola, zabraniti pušenje, rafiniranu ili fast food hranu, niti će reći da moraju spavati osam sati na dan. Njima će prioritet biti utvrđivanje vaše hormonalne ravnoteže, provjeravanje mikrobioloških nalaza, utvrđivanje bolujete li od spolnih bolesti, te vas uputiti na dodatne pretrage prema specifičnim indikacijama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, ono što je apsolutno sigurno jest da nezdravi život u bilo kojem smislu riječi može dovesti do hormonalnih i drugih metaboličkih poremećaja te utjecati na kvalitetu jajnih stanica i spermija, a što može utjecati na mogućnost zdrave trudnoće. Zato, ako u skorije vrijeme planirate trudnoću, svakako obratite pozornost na nabrojane stvari. Zdravim navikama svakako možete povećati mogućnost ostvarenja roditeljstva, pa zato izbjegavajte…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … noćno svjetlo – Dokazano je da svjetlo monitora, televizora te ekrana mobitela i tableta u vremenu prije spavanja, posebno ako je riječ o kasnijim večernjim i noćnim satima (kada biste trebali spavati), mogu poremetiti mogućnost utonuća u san. S time bi se poremetila i proizvodnja hormona melatonina, koji se proizvodi tijekom spavanja, a služi za obnovu i regeneraciju organizma, što može utjecati na proizvodnju i zdravlje jajnih stanica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … procesuiranu i fast food hranu – Nezdrava hrana zbog svojih sastojaka može utjecati na hormonalnu ravnotežu – progesteron, inzulin i testosteron.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … povišeni kolesterol – Prema istraživanju koje je objavljeno u znanstvenom časopisu „Journal of Endocrinology and Metabolism“ u vezu se dovodi povišeni kolesterol kod oba partnera i duže vrijeme koje je potrebno za začeće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … stres – Žene koje planiraju trudnoću svakako moraju barem pokušati smanjiti stresne situacije, koje mogu utjecati na rad štitnjače, pa prema tome i hormonalnu ravnotežu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U tome može pomoći redovita tjelovježba, druženje s prijateljima, opuštanje u toplini i miru doma…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … lošu oralnu higijenu – Pokvareni zubi i drugi ozbiljni upalni procesi u zubnoj šupljini mogu utjecati na zdravlje organizma, pa tako i mogućnost lakšeg začeća. Također, mogu naštetiti pravilnom razvoju fetusa.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … pušenje – Američko udruženje za reproduktivnu medicinu objavilo je da je u 13 posto slučajeva neplodnosti pušenje upravo uzrok tomu. Također, istraživanja su pokazala da su žene koje su bile izložene pasivnom pušenju duže od šest sati na dan imale za 36 posto veće šanse da imaju problem sa začećem.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zanimljivo je spomenuti da pušenje može djelovati na strukturu iscjetka iz rodnice tijekom plodnih dana, što može utjecati na nemogućnost da spermiji prodru u maternicu i nastave put prema jajovodima te oplode zrelu jajnu stanicu.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … prekomjernu ili premalu težinu – Prevelika težina može uzrokovati neredovite menstruacijske cikluse, pa tako i probleme s ovulacijom. Isto vrijedi i za naglo gubljenje na težini.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … lijekove – Određeni lijekovi, posebno određene vrste antideprisiva i lijekova za poboljšanje raspoloženja, mogu utjecati na proizvodnju prolaktina, hormona koji može spriječiti ovulaciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … lubrikante – Iako mogu proces „rađenja“ djece učiniti zabavnijim, oni zbog svojih sastojaka mogu utjecati na pokretljivost spermija. Svakako ih izbjegavajte ako planirate trudnoću.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: Paolese - Fotolia</para>

Što sve može utjecati na plodnost? Iako se čini da nema pravila kada je u pitanju plodnost, postoje stvari na koje svakako trebate obratiti pozornost ako planirate trudnoću Sve više parova bori se s nekim oblikom neplodnosti, za koje je ponekad teško ili gotovo nemoguće sa sigurnošću utvrditi uzrok. Također, vjerujemo da su parovi koji se bore s tim problemom već čuli razne teorije o tome što može utjecati na plodnost. Primjerice, to su konzumacija alkohola, pušenje, određeni lijekovi, stres i mnoge druge stvari, no kada pogledaju druge parove oko sebe koji puše, piju, žive stresan život, jedu nezdravu hranu i imaju zdravu djecu, čini se da ništa od toga nema smisla.
   
Činjenica je da bez obzira na napredak reproduktivne medicine, još uvijek postoje mnoge nepoznanice kada je u pitanju uspješno začeće, te zdrava trudnoća koja u konačnici rezultira rođenjem zdravog djeteta. Dok se sve na kraju zbroji i oduzme, većina uzroka svodi se na genetičke, hormonske i druge metaboličke poremećaje i da ne postoje dvije iste osobe, pa tako ni uzroci određenih poremećaja i bolesti ne moraju biti uvijek isti.
   
Također, činjenica je da nijedan liječnik koji se bavi humanom reprodukcijom neće nikome zabraniti konzumiranje alkohola, zabraniti pušenje, rafiniranu ili fast food hranu, niti će reći da moraju spavati osam sati na dan. Njima će prioritet biti utvrđivanje vaše hormonalne ravnoteže, provjeravanje mikrobioloških nalaza, utvrđivanje bolujete li od spolnih bolesti, te vas uputiti na dodatne pretrage prema specifičnim indikacijama.
   
No, ono što je apsolutno sigurno jest da nezdravi život u bilo kojem smislu riječi može dovesti do hormonalnih i drugih metaboličkih poremećaja te utjecati na kvalitetu jajnih stanica i spermija, a što može utjecati na mogućnost zdrave trudnoće. Zato, ako u skorije vrijeme planirate trudnoću, svakako obratite pozornost na nabrojane stvari. Zdravim navikama svakako možete povećati mogućnost ostvarenja roditeljstva, pa zato izbjegavajte…
   
   … noćno svjetlo – Dokazano je da svjetlo monitora, televizora te ekrana mobitela i tableta u vremenu prije spavanja, posebno ako je riječ o kasnijim večernjim i noćnim satima (kada biste trebali spavati), mogu poremetiti mogućnost utonuća u san. S time bi se poremetila i proizvodnja hormona melatonina, koji se proizvodi tijekom spavanja, a služi za obnovu i regeneraciju organizma, što može utjecati na proizvodnju i zdravlje jajnih stanica.
   
   … procesuiranu i fast food hranu – Nezdrava hrana zbog svojih sastojaka može utjecati na hormonalnu ravnotežu – progesteron, inzulin i testosteron.
   
   … povišeni kolesterol – Prema istraživanju koje je objavljeno u znanstvenom časopisu „Journal of Endocrinology and Metabolism“ u vezu se dovodi povišeni kolesterol kod oba partnera i duže vrijeme koje je potrebno za začeće.
   
   … stres – Žene koje planiraju trudnoću svakako moraju barem pokušati smanjiti stresne situacije, koje mogu utjecati na rad štitnjače, pa prema tome i hormonalnu ravnotežu.
U tome može pomoći redovita tjelovježba, druženje s prijateljima, opuštanje u toplini i miru doma…
   
   … lošu oralnu higijenu – Pokvareni zubi i drugi ozbiljni upalni procesi u zubnoj šupljini mogu utjecati na zdravlje organizma, pa tako i mogućnost lakšeg začeća. Također, mogu naštetiti pravilnom razvoju fetusa.  
   
   … pušenje – Američko udruženje za reproduktivnu medicinu objavilo je da je u 13 posto slučajeva neplodnosti pušenje upravo uzrok tomu. Također, istraživanja su pokazala da su žene koje su bile izložene pasivnom pušenju duže od šest sati na dan imale za 36 posto veće šanse da imaju problem sa začećem.  
Zanimljivo je spomenuti da pušenje može djelovati na strukturu iscjetka iz rodnice tijekom plodnih dana, što može utjecati na nemogućnost da spermiji prodru u maternicu i nastave put prema jajovodima te oplode zrelu jajnu stanicu.  
   
   … prekomjernu ili premalu težinu – Prevelika težina može uzrokovati neredovite menstruacijske cikluse, pa tako i probleme s ovulacijom. Isto vrijedi i za naglo gubljenje na težini.
   
   … lijekove – Određeni lijekovi, posebno određene vrste antideprisiva i lijekova za poboljšanje raspoloženja, mogu utjecati na proizvodnju prolaktina, hormona koji može spriječiti ovulaciju.
   
   … lubrikante – Iako mogu proces „rađenja“ djece učiniti zabavnijim, oni zbog svojih sastojaka mogu utjecati na pokretljivost spermija. Svakako ih izbjegavajte ako planirate trudnoću.
 

Foto: Paolese - Fotolia vam 

Što sve može utjecati na plodnost?

<para>U kina uskoro stiže novi nastavak popularnog dječjeg serijala o Koku 
 <emphasis>Uzbuna na Zelenom Vrhu</emphasis>
 , a kako je Koko postao detektiv i koje avanture zajedno sa svojim prijateljima donosi na velika platna pogledajte u traileru.</para>
<para>Jesu li Koko i družina uspjeli riješiti nove slučajeve misterioznih razbojstava koja su narušila ljetnu prazničku idilu na Zelenom Vrhu otkrit će se u kinima već ove zime.</para>
<para>
 <emphasis>Uzbuna na Zelenom Vrhu </emphasis>svojevrsni je prednastavak ranije snimljenih filmova (<emphasis>Koko i duhovi, Zagonetni dječak i Ljubav ili smrt</emphasis>) koji prati uzbudljive događaje u životu Ratka Milića - Koka prije njegova preseljenja u Zagreb.</para>
<para>Serijal filmova nastalih prema popularnim romanima Ivana Kušana prvi je dječji filmski serijal u Hrvatskoj, a filmove o Koku u domaćim kinima dosad je pogledalo više od 200.000 gledatelja. Režiju novog nastavka serijala potpisuje filmska i TV redateljica Čejen Černić koja je ujedno i koscenaristica, a scenarij je napisala Hana Jušić. Umjetnički supervizor projekta je Daniel Kušan, direktor fotografije Danko Vučinović, montažer Slaven Zečević, skladatelj Dinko Appelt, dizajnerica zvuka Dubravka Premar, scenograf Ivan Veljača, kostimografkinja Emina Kušan, a majstorica maske Martina Novaković. Producenti su Ankica Jurić Tilić i Hrvoje Pervan.</para>
<para>Film proizvodi Kinorama, a distribuirat će ga 2i Film. Razvoj projekta podržali su Hrvatski audiovizualni centar i Program Kreativna Europa - potprogram MEDIA, dok je proizvodnju filma podržao Hrvatski audiovizualni centar.</para>
<para>Sve o novim avanturama Koka i njegovih prijatelja pratite na službenoj Facebook stranici <ulink url="https://www.facebook.com/uzbunanazelenomvrhu">Uzbune na Zelenom Vrhu</ulink>.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://player.vimeo.com/video/192710136?title=0&amp;byline=0&amp;portrait=0"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>
 <ulink url="https://vimeo.com/192710136">Uzbuna na Zelenom Vrhu - trailer HR</ulink> from <ulink url="https://vimeo.com/kinorama">Kinorama</ulink> on <ulink url="https://vimeo.com">Vimeo</ulink>.</para>

Stigao je trailer novog filma o Koku "Uzbuna na Zelenom Vrhu" U kina uskoro stiže novi nastavak popularnog dječjeg serijala o Koku Uzbuna na Zelenom Vrhu, a kako je Koko postao detektiv i koje avanture zajedno sa svojim prijateljima donosi na velika platna pogledajte u traileru U kina uskoro stiže novi nastavak popularnog dječjeg serijala o Koku 
      Uzbuna na Zelenom Vrhu
   , a kako je Koko postao detektiv i koje avanture zajedno sa svojim prijateljima donosi na velika platna pogledajte u traileru.
Jesu li Koko i družina uspjeli riješiti nove slučajeve misterioznih razbojstava koja su narušila ljetnu prazničku idilu na Zelenom Vrhu otkrit će se u kinima već ove zime.

   Uzbuna na Zelenom Vrhu svojevrsni je prednastavak ranije snimljenih filmova (Koko i duhovi, Zagonetni dječak i Ljubav ili smrt) koji prati uzbudljive događaje u životu Ratka Milića - Koka prije njegova preseljenja u Zagreb.
Serijal filmova nastalih prema popularnim romanima Ivana Kušana prvi je dječji filmski serijal u Hrvatskoj, a filmove o Koku u domaćim kinima dosad je pogledalo više od 200.000 gledatelja. Režiju novog nastavka serijala potpisuje filmska i TV redateljica Čejen Černić koja je ujedno i koscenaristica, a scenarij je napisala Hana Jušić. Umjetnički supervizor projekta je Daniel Kušan, direktor fotografije Danko Vučinović, montažer Slaven Zečević, skladatelj Dinko Appelt, dizajnerica zvuka Dubravka Premar, scenograf Ivan Veljača, kostimografkinja Emina Kušan, a majstorica maske Martina Novaković. Producenti su Ankica Jurić Tilić i Hrvoje Pervan.
Film proizvodi Kinorama, a distribuirat će ga 2i Film. Razvoj projekta podržali su Hrvatski audiovizualni centar i Program Kreativna Europa - potprogram MEDIA, dok je proizvodnju filma podržao Hrvatski audiovizualni centar.
Sve o novim avanturama Koka i njegovih prijatelja pratite na službenoj Facebook stranici Uzbune na Zelenom Vrhu.


   
      
   


   Uzbuna na Zelenom Vrhu - trailer HR from Kinorama on Vimeo. Priopćenje za javnost 

uzbuna-na-zelenom-vrhu

Stigao je trailer novog filma o Koku "Uzbuna na Zelenom Vrhu"

<para>Sezonsko voće i povrće jača imunitet te priprema organizam za hladnije dane, ističu nutricionisti.</para>
<para>Šipak ili nar, primjerice ima više C vitamina i od limuna, a kiseli kupus naziva se i vitezom našeg imuniteta. Brokula je odličan antibiotik, nerijetko je konzumiraju oboljeli od karcinoma, a preporučuju je svi, i liječnici i nutricionisti.</para>
<para>Uz narodnu medicinu svakim danom sve je popularnija i ona alternativna. Eterična ulja ne služe više samo za osvježavanje prostora, već su priznata i u liječenju mnogih tegoba.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/136137/trznice-i-vrtovi-prepuni-su-voca-povrca-i-ljekovitog-bilja-otkrivamo-cime-pobijediti-prehladu-virozu-pa-cak-i-sidu/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Voćem i povrćem s tržnice protiv prehlada i viroza Počela je sezona kašljanja, šmrcanja i kihanja. No, ne brinite, ne morate odmah pohrliti u ljekarnu. Prirodne lijekove možete pronaći na tržnicama i u vrtovima. Sezonsko voće i povrće jača imunitet te priprema organizam za hladnije dane, ističu nutricionisti.
Šipak ili nar, primjerice ima više C vitamina i od limuna, a kiseli kupus naziva se i vitezom našeg imuniteta. Brokula je odličan antibiotik, nerijetko je konzumiraju oboljeli od karcinoma, a preporučuju je svi, i liječnici i nutricionisti.
Uz narodnu medicinu svakim danom sve je popularnija i ona alternativna. Eterična ulja ne služe više samo za osvježavanje prostora, već su priznata i u liječenju mnogih tegoba.


   
      
   
 Klinfo.hr 

trznica

Voćem i povrćem s tržnice protiv prehlada i viroza

<para>Stoga ne čudi da se sve više ljudi okreće zdravoj prehrani koja nudi alternativu hrani na koju smo navikli. U tim se krugovima tako sve češće može čuti riječ superhrana. I doista, koje se to namirnice mogu svrstati u ovu kategoriju? I ono još važnije – kojim su se svojstvima našle u ovom „probranom društvu“?
</para>
<heading4>Superhrana i njena svojstva</heading4>
<para>
U skupini superhrane može se pronaći najviše namirnica biljnog porijekla, no ovu su titulu stekle i neke životinjskog porijekla. Iako se mnogo hrane danas naziva ovim terminom, prilično je teško utvrditi kriterije po kojima određena namirnica spada u ovu skupinu. Upravo zato mnogi nutricionisti ne koriste ovaj naziv, navodeći kako je riječ tek o namirnicama koje sadrže više nutrijenata koji djeluju povoljno na zdravlje. Imale one službeni naziv ili ne, jedno je sigurno – uvijek ih je dobro uvrstiti u svakodnevnu prehranu.
</para>
<para>Većinu ovih namirnica odlikuje visoka koncentracija vitamina i minerala. Oni jačaju obrambeni sustav ljudskog organizma, te nam pomažu othrvati se bolestima. Antioksidansi su također važan dio superhrane, a oni čiste organizam od štetnih tvari, te smanjuju rizik od nastanka raka. Sprečavanje nastanka dijabetesa, reduciranje želučanih poteškoća i održavanje zdrave tjelesne težine samo su još neke prednosti koje donosi uvrštavanje superhrane u svakodnevnu prehranu.
</para>
<heading4>Popularne namirnice</heading4>
<para>
Na listi superhrane velik dio zauzima voće. Najčešće se tu spominju <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zeleno-roditeljstvo/borovnica-slatkasta-zdrava-antioksidativna-bobica/">
 borovnice
 </ulink>, čije se blagodati i nutrijenti sve više otkrivaju. Vitamini, vlakna, antioksidativna svojstva – svime time obiluje ova mala bobica. Nutricionisti ističu kako uvrštavanje borovnica u prehranu kroz dulje vrijeme, značajno smanjuje rizik od raznih srčanih bolesti, te visokog tlaka. I ostalo bobičasto voće poput malina i brusnica ne zaostaje mnogo za borovnicama, što se nutrijenata tiče. Kivi je također voćka koja se nalazi pri vrhu ove liste, zahvaljujući visokom udjelu vitamina C i antioksidansima. Od egzotičnog voća, tu su acai bobice,koje se kod nas mogu kupiti samo sušene. Međutim, to ne umanjuje njihovu nutritivnu vrijednost, te su savršene za dodatak doručku (primjerice kao dopuna žitaricama s mlijekom ili jogurtom), ali i kao zdrava grickalica za međuobrok.</para>
<para>U drugu skupinu superhrane često se svrstavaju cjelovite žitarice, mahunarke, te neke vrste sjemenki. Oni su izvor proteina koji ne sadrži masnoće, a također obiluju i vlaknima. Uz to, dulje nas održavaju sitima budući da postepeno otpuštaju energiju, te su odličan izbor za jutarnji obrok. Ovdje se često navodi jedna namirnica koja tehnički ne spada u mahunarke, no priprema se kao jedna. Riječ je o kvinoji, koja se sve više prepoznaje kao nezamjenjiv izvor vitamina, minerala i vlakana.</para>
<para>
 Lisnato povrće još je jedna skupina namirnica koja se često nalazi na popisu superhrane. Špinat, kelj, kupus – svo lisnato povrće tamnije boje sadrži visok udio vitamina C i A, kao i kalcij te vlakna koja potiči normalan rad probavnog sustava.</para>
<para>Meso nije namirnica koja će se naći na ovom popisu, no zato jesu neke vrste ribe. Losos i sardine se najčešće navode kao bogati izvori omega-3 masnih kiselina.
</para>
<heading4>Naziv i kritike</heading4>
<para>
Sam naziv superhrana prešao je u široku uporabu prije nekoliko godina. Otada se „lome koplja“ oko toga je li sam naziv opravdan i kako uopće postaviti kriterije budući da svaka prirodna namirnica ima svoje dobre strane?</para>
<para>Mnogi nutricionisti ne slažu se s ovim nazivom, koji se sve više počeo koristiti kao marketinški trik za privlačenje kupaca. Mnoga hrana koja je sama po sebi iznimno zdrava i bogata nutrijentima, u procesu obrade često gubi neka od svojih svojstava.</para>
<para>Stoga stručnjaci naglašavaju kako je idealna prehrana ona koja je bogata svim vrstama voća i povrća, žitaricama, te ribom. Konzumaciju crvenog mesa trebalo bi reducirati. Ono što se naziva superhranom, mogao bi biti tek početak ulaska u svijet zdrave i uravnotežene prehrane. S vremenom bi trebalo naučiti ono najvažnije – razumijevanje nutritivnih vrijednosti pojedinih namirnica. Postoji zaista velik broj hrane koja može idealno odgovarati našem organizmu, a ne nosi nužno prefiks „super“.</para>

Superhrana - namirnice koje organizam održavaju u ravnoteži Namirnice koje se danas mogu kupiti u dućanima kao da su sve lošije kvalitete, a uz to obiluju aditivima koji mogu biti iznimno štetni za organizam. Stoga ne čudi da se sve više ljudi okreće zdravoj prehrani koja nudi alternativu hrani na koju smo navikli. U tim se krugovima tako sve češće može čuti riječ superhrana. I doista, koje se to namirnice mogu svrstati u ovu kategoriju? I ono još važnije – kojim su se svojstvima našle u ovom „probranom društvu“?

Superhrana i njena svojstva

U skupini superhrane može se pronaći najviše namirnica biljnog porijekla, no ovu su titulu stekle i neke životinjskog porijekla. Iako se mnogo hrane danas naziva ovim terminom, prilično je teško utvrditi kriterije po kojima određena namirnica spada u ovu skupinu. Upravo zato mnogi nutricionisti ne koriste ovaj naziv, navodeći kako je riječ tek o namirnicama koje sadrže više nutrijenata koji djeluju povoljno na zdravlje. Imale one službeni naziv ili ne, jedno je sigurno – uvijek ih je dobro uvrstiti u svakodnevnu prehranu.

Većinu ovih namirnica odlikuje visoka koncentracija vitamina i minerala. Oni jačaju obrambeni sustav ljudskog organizma, te nam pomažu othrvati se bolestima. Antioksidansi su također važan dio superhrane, a oni čiste organizam od štetnih tvari, te smanjuju rizik od nastanka raka. Sprečavanje nastanka dijabetesa, reduciranje želučanih poteškoća i održavanje zdrave tjelesne težine samo su još neke prednosti koje donosi uvrštavanje superhrane u svakodnevnu prehranu.

Popularne namirnice

Na listi superhrane velik dio zauzima voće. Najčešće se tu spominju 
      borovnice
   , čije se blagodati i nutrijenti sve više otkrivaju. Vitamini, vlakna, antioksidativna svojstva – svime time obiluje ova mala bobica. Nutricionisti ističu kako uvrštavanje borovnica u prehranu kroz dulje vrijeme, značajno smanjuje rizik od raznih srčanih bolesti, te visokog tlaka. I ostalo bobičasto voće poput malina i brusnica ne zaostaje mnogo za borovnicama, što se nutrijenata tiče. Kivi je također voćka koja se nalazi pri vrhu ove liste, zahvaljujući visokom udjelu vitamina C i antioksidansima. Od egzotičnog voća, tu su acai bobice,koje se kod nas mogu kupiti samo sušene. Međutim, to ne umanjuje njihovu nutritivnu vrijednost, te su savršene za dodatak doručku (primjerice kao dopuna žitaricama s mlijekom ili jogurtom), ali i kao zdrava grickalica za međuobrok.
U drugu skupinu superhrane često se svrstavaju cjelovite žitarice, mahunarke, te neke vrste sjemenki. Oni su izvor proteina koji ne sadrži masnoće, a također obiluju i vlaknima. Uz to, dulje nas održavaju sitima budući da postepeno otpuštaju energiju, te su odličan izbor za jutarnji obrok. Ovdje se često navodi jedna namirnica koja tehnički ne spada u mahunarke, no priprema se kao jedna. Riječ je o kvinoji, koja se sve više prepoznaje kao nezamjenjiv izvor vitamina, minerala i vlakana.

   Lisnato povrće još je jedna skupina namirnica koja se često nalazi na popisu superhrane. Špinat, kelj, kupus – svo lisnato povrće tamnije boje sadrži visok udio vitamina C i A, kao i kalcij te vlakna koja potiči normalan rad probavnog sustava.
Meso nije namirnica koja će se naći na ovom popisu, no zato jesu neke vrste ribe. Losos i sardine se najčešće navode kao bogati izvori omega-3 masnih kiselina.

Naziv i kritike

Sam naziv superhrana prešao je u široku uporabu prije nekoliko godina. Otada se „lome koplja“ oko toga je li sam naziv opravdan i kako uopće postaviti kriterije budući da svaka prirodna namirnica ima svoje dobre strane?
Mnogi nutricionisti ne slažu se s ovim nazivom, koji se sve više počeo koristiti kao marketinški trik za privlačenje kupaca. Mnoga hrana koja je sama po sebi iznimno zdrava i bogata nutrijentima, u procesu obrade često gubi neka od svojih svojstava.
Stoga stručnjaci naglašavaju kako je idealna prehrana ona koja je bogata svim vrstama voća i povrća, žitaricama, te ribom. Konzumaciju crvenog mesa trebalo bi reducirati. Ono što se naziva superhranom, mogao bi biti tek početak ulaska u svijet zdrave i uravnotežene prehrane. S vremenom bi trebalo naučiti ono najvažnije – razumijevanje nutritivnih vrijednosti pojedinih namirnica. Postoji zaista velik broj hrane koja može idealno odgovarati našem organizmu, a ne nosi nužno prefiks „super“. Nataša Vuk 

superhrana_pixabay

Superhrana - namirnice koje organizam održavaju u ravnoteži

<para>Neki tvrde da se famozne bijele kuglice sastoje od najobičnijeg bijelog šećera. S druge strane, stručnjaci za homeopatiju pak tvrde kako ona uspješno liječi na energetskoj razini. Nameće se pitanje ima li homeopatija uistinu učinka? S obzirom na mikro količinu aktivne tvari, čini se da učinka baš i nema.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/136135/istrazili-smo-koliko-ucinka-ima-homeopatija/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Hoće li istraživanje dokazati učinak homeopatije? Kad je zdravlje u pitanju, ljudi znaju posegnuti za nekonvencionalnim načinima liječenja, između ostalog i homeopatijom. Neki tvrde da se famozne bijele kuglice sastoje od najobičnijeg bijelog šećera. S druge strane, stručnjaci za homeopatiju pak tvrde kako ona uspješno liječi na energetskoj razini. Nameće se pitanje ima li homeopatija uistinu učinka? S obzirom na mikro količinu aktivne tvari, čini se da učinka baš i nema.


   
      
   
 Klinfo.hr 

homeopatija

Hoće li istraživanje dokazati učinak homeopatije?

<para>
 Blighted Ovum stručan je izraz uz koji je u našoj medicini poznat još kao "odumrlo jajašce", "slijepo jajašce" i "vještičje jaje" odumrlog jajašca dolazi kada se oplođeno jajašce usadi u maternicu no ne dolazi do razvoja embrija. Dakle, dogodi se trudnoća no embrij u jednom trenutku prestaje s rastom i razvojem, a na ultrazvučnom pregledu vidi se samo gestacijska (i ponekad žumanjčana vrećica). Prestanak embrionalnog razvitka najčešći je razlog neuspjelih trudnoća, iako uz pozitivan test na trudnoću postoje i određeni simptomi trudnoće. Ponekad, žena ni ne zna da je bila trudna te dobije "zakašnjelu mjesečnicu".</para>
<para>Najviše neuspjelih trudnoća događa se upravo u prvih nekoliko tjedana nakon začeća, odnosno prije usađivanja zametka u maternicu te u ranoj fazi usađivanja u zid maternice. Ako je došlo do začeća i pozitivnog testa na trudnoću, a liječnik putem ultrazvuka ne vidi embrij unutar maternice, riječ je o abnormalnim produktima začeća. Važno je znati da na 100 oplođenih jajnih stanica, rađa se samo 10 - 20 djece koja su sposobna nastaviti život izvan maternice.</para>
<para>
 Odumrlo jajašce razlog je za jednu od dvije neuspjele trudnoće u njezinim prvim tjednima.</para>
<heading2>Koji je uzrok nastanka odumrlog jajašca?</heading2>
<para>Pobačaji odnosno prestanak embrionalnog razvitka najčešće se povezuju s problemima u kromosomnoj strukturi embrija ili abnormalnostima kod dijeljenja embrionalnih stanica u razvoju. Pojednostavljeno, tijelo se pobrine za sprječavanje daljnjeg razvoja trudnoće jer prepoznaje abnormalnosti u plodu i njegovu razvoju.</para>
<para>Važno je znati da trudnica nije učinila ništa ili nije mogla učiniti bilo što da spriječi ovakav ishod. Ovdje je na djelu isključivo priroda i genetika. Kod
većine žena, ovakav ishod trudnoće događa se samo jednom. No, ako se ponavljaju više puta, riječ je o tzv. habitualnim pobačajima, kada se prije novog začeća vrši obrada trudnice i partnera te traže razlozi ovakvih prekida trudnoće.</para>
<heading2>Dijagnosticiranje odumrlog jajašca</heading2>
<para>Većina žena nakon pozitivnog testa na trudnoću i <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/rani-znakovi-trudnoce-ili-kako-nam-organizam-porucuje-da-smo-trudne/">ranih simptoma trudnoće</ulink> sigurna je u njezin pozitivan ishod te u pravilan razvoj embrija. No, iako su svi preduvjeti tu, kao i uredna i povišena razina trudničkog hormona - hCG-a, njezin ishod može biti negativan. Trudnički hormon hCG koji je jasni znak i pokazatelj trudnoće, raste bez obzira na to što ne raste embrij. Hormon hCG je ovisan o razvoju posteljice koja se razvija bez obzira na odumrlo jajašce (barem još neko vrijeme), a zaslužna je za proizvodnju ovog hormona.</para>
<para>Stoga, kako je već i spomenuto, ispravan rast i razvoj embrija odnosno njegov izostanak u gestacijskoj vrećici se potvrđuje isključivo ultrazvučnim pregledom. Ako liječnik ustanovi da je došlo do odumiranja jajašca - Blighted Ovuma vjerojatno će predložiti <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/kiretaza-nuzan-zahvat-nakon-spontanog-pobacaja/">kiretažu</ulink>. Kod nekih žena dolazi i do prirodnog čišćenja - pobačaja, posebice kao je riječ o ranim tjednima trudnoće.</para>

Blighted Ovum ili odumrlo jajašce nastaje kada embrij prestaje s razvojem Blighted Ovum stručan je izraz uz koji je u našoj medicini poznat još kao "odumrlo jajašce", "slijepo jajašce" i "vještičje jaje". Do tzv. 
   Blighted Ovum stručan je izraz uz koji je u našoj medicini poznat još kao "odumrlo jajašce", "slijepo jajašce" i "vještičje jaje" odumrlog jajašca dolazi kada se oplođeno jajašce usadi u maternicu no ne dolazi do razvoja embrija. Dakle, dogodi se trudnoća no embrij u jednom trenutku prestaje s rastom i razvojem, a na ultrazvučnom pregledu vidi se samo gestacijska (i ponekad žumanjčana vrećica). Prestanak embrionalnog razvitka najčešći je razlog neuspjelih trudnoća, iako uz pozitivan test na trudnoću postoje i određeni simptomi trudnoće. Ponekad, žena ni ne zna da je bila trudna te dobije "zakašnjelu mjesečnicu".
Najviše neuspjelih trudnoća događa se upravo u prvih nekoliko tjedana nakon začeća, odnosno prije usađivanja zametka u maternicu te u ranoj fazi usađivanja u zid maternice. Ako je došlo do začeća i pozitivnog testa na trudnoću, a liječnik putem ultrazvuka ne vidi embrij unutar maternice, riječ je o abnormalnim produktima začeća. Važno je znati da na 100 oplođenih jajnih stanica, rađa se samo 10 - 20 djece koja su sposobna nastaviti život izvan maternice.

   Odumrlo jajašce razlog je za jednu od dvije neuspjele trudnoće u njezinim prvim tjednima.
Koji je uzrok nastanka odumrlog jajašca?
Pobačaji odnosno prestanak embrionalnog razvitka najčešće se povezuju s problemima u kromosomnoj strukturi embrija ili abnormalnostima kod dijeljenja embrionalnih stanica u razvoju. Pojednostavljeno, tijelo se pobrine za sprječavanje daljnjeg razvoja trudnoće jer prepoznaje abnormalnosti u plodu i njegovu razvoju.
Važno je znati da trudnica nije učinila ništa ili nije mogla učiniti bilo što da spriječi ovakav ishod. Ovdje je na djelu isključivo priroda i genetika. Kod
većine žena, ovakav ishod trudnoće događa se samo jednom. No, ako se ponavljaju više puta, riječ je o tzv. habitualnim pobačajima, kada se prije novog začeća vrši obrada trudnice i partnera te traže razlozi ovakvih prekida trudnoće.
Dijagnosticiranje odumrlog jajašca
Većina žena nakon pozitivnog testa na trudnoću i ranih simptoma trudnoće sigurna je u njezin pozitivan ishod te u pravilan razvoj embrija. No, iako su svi preduvjeti tu, kao i uredna i povišena razina trudničkog hormona - hCG-a, njezin ishod može biti negativan. Trudnički hormon hCG koji je jasni znak i pokazatelj trudnoće, raste bez obzira na to što ne raste embrij. Hormon hCG je ovisan o razvoju posteljice koja se razvija bez obzira na odumrlo jajašce (barem još neko vrijeme), a zaslužna je za proizvodnju ovog hormona.
Stoga, kako je već i spomenuto, ispravan rast i razvoj embrija odnosno njegov izostanak u gestacijskoj vrećici se potvrđuje isključivo ultrazvučnim pregledom. Ako liječnik ustanovi da je došlo do odumiranja jajašca - Blighted Ovuma vjerojatno će predložiti kiretažu. Kod nekih žena dolazi i do prirodnog čišćenja - pobačaja, posebice kao je riječ o ranim tjednima trudnoće. Adrijana Bakoš 

blighed ovum

Blighted Ovum ili odumrlo jajašce nastaje kada embrij prestaje s razvojem

<para>Neki od njih su vitalni za preživljavanje, a neki od refleksa su izuzetno jaki samo prvih nekoliko sati nakon poroda Refleks je nesvjesna radnja koja je posljedica izravnog prenošenja podržaja na mišić. Većina svih “urođenih” refleksa koje nazivamo primitivnim refleksima nestat će kako će dijete rasti i razvijati se i njihovu ulogu će preuzimati naučena ponašanja.</para>
<para>Ukoliko dijete ne reagira na podražaje kojima se testiraju urođeni refleksi, to je znak da nešto nije u redu i da je moguće da je došlo do određenih oštećenja živčanog sustava. Važno je odmah se konzultirati s liječnikom ako primijetite da dijete ne reagira kako bi trebalo. Bebe posjeduju veliki broj refleksa, a mi ćemo ovdje spomenuti samo neke od njih.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Refleks sisanja i gutanja
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Kod nekih beba je već u trbuhu zabilježeno sisanje palca preko ultrazvuka. Refleks sisanja presudan je za kvalitetno hranjenje u početku bebina života, a nestat će do četvrtog mjeseca života kada će sisanje postati naučena navika i potreba. Ovaj refleks možete testirati tako da bebi umetnete bradavicu, prst ili dudu u usta. Beba bi trebala umetnuti predmet ukliještiti između nepca i jezika te micati jezik preko toga naprijed-natrag. Ako joj stavite vodu ili mlijeko u usta, beba će to progutati. Ona tijekom sisanja treba uskladiti refleks sisanja, gutanja i disanje. To nije uvijek lako, pa se ponekad zna dogoditi da se beba zagrcne, iako ima dobre reflekse.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Moroov refleks
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Poznatiji je kao reflex obuhvaćanja i dijete ga koristi kada je preplašeno i kada osjeća da treba zaštitu. Primijetit ćete da beba ispruži ruke i noge i da ih povlači prema prsima na glasnu buku i/ili iznenadna kretanja. Položite bebu na leđa i kada se umiri iznenadna kihnite ili se zakašljite, beba bi trebala isti čas reagirati na gore opisani način. Refleks se gubi nakon četiri do šest mjeseci.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Refleks hvatanja
 </emphasis>
</heading2>
<para>
To su refleksi opipa koji bebu potiču na hvatanje prstima ruku (palmarni refleks) ili na svijanje nožnih prstiju (plantarni refleks). Prvi se unutar šest mjeseci života razvija u svrhovito pružanje ruku i hvatanje. Drugi se gubi nakon godine dana. Taknete li bebinu ručice, ona će svojom šakicom čvrsto stisnuti vaš prstić. Prstići na nogama također će se snažno stegnuti gotovo uvijek kada dotaknete bebine tabane i pokušate il poškakljati.  Iako beba refleksno može snažno uhvatiti zvečku ili igračku, uvijek budite prisutni jer tijekom otpuštanja refleksa igračka može preplašiti ili čak ozlijediti bebu.
</para>
<heading2>
 
 <emphasis>Refleks hodanja</emphasis>
 
</heading2>
<para>
Kad primite dijete uspravno, jasno ćete uočiti kako imitira pokrete koraka kada ga približite podlozi. Nije to čvrst hod, već lagano doticanje podloge prstićima, no ovaj refleks lako je uočiti. Gubi se nakon nekoliko mjeseci.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Refleks traženja
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Dotaknete li nježno jagodicom prsta bebin obraščić, primijetit ćete kako beba odmah okreće glavu na tu stranu i otvara usta. Beba tim refleksom traži bradavicu i upravo zbog njega nije potrebno kod početka dojenja bebi gurati bradavicu u usta, već samo taknite bebu dojkom i ona će sama pronaći idealan položaj.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Refleks puzanja
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Kada položite bebu potrbuške ona će već od samog rođenja u toj pozi zauzimati stav za puzanje, iako to još uvijek ne može. Ovaj refleks nestaje oko trećeg mjeseca kada beba položena na trbuh počinje pružati nogice i više nije u pogrčenom položaju.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Refleks Babinskog
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Kada se taban nježno pomazi od pete k prstima, prstići se na nogama rašire i podignu, a stopalo savije prema unutra. Traje od šest do dvije godine, a ukoliko se kod djeteta manifestira i kasnije, onda je to znak nekih neuroloških poremećaja.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Refleks jačanja vrata
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Pomaže bebi u koordiniranju pokreta glavice i ruku. Obično se gubi nakon šest mjeseci. Možete ga testirati tako da položite bebu na leđa i nježno okrenite glavicu na desnu stranu. Bebina desna ruka trebala bi se odmaknuti od tijela, a lijeva bi se ruka trebala svinuti prema gore, prema glavici.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Obrambeni refleks
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Ovi refleksi ne nestaju sve dok beba ne stekne precizniju motoričku kontrolu, odnosno preciznu kontrolu nad vlastitim pokretima. Testirajte ovaj refleks tako da položite bebi na leđa i držite igraču iznad bebine glave cca 30cm i polagano je primičite prema bebinog glavici. Beba bi trebala okrenuti glavu na drugu stranu.</para>

Urođeni refleksi kod novorođenčadi Jeste li znali da se beba rađa s više od 70 instiktivnih refleksa? Neki od njih su vitalni za preživljavanje, a neki od refleksa su izuzetno jaki samo prvih nekoliko sati nakon poroda. Neki od njih su vitalni za preživljavanje, a neki od refleksa su izuzetno jaki samo prvih nekoliko sati nakon poroda Refleks je nesvjesna radnja koja je posljedica izravnog prenošenja podržaja na mišić. Većina svih “urođenih” refleksa koje nazivamo primitivnim refleksima nestat će kako će dijete rasti i razvijati se i njihovu ulogu će preuzimati naučena ponašanja.
Ukoliko dijete ne reagira na podražaje kojima se testiraju urođeni refleksi, to je znak da nešto nije u redu i da je moguće da je došlo do određenih oštećenja živčanog sustava. Važno je odmah se konzultirati s liječnikom ako primijetite da dijete ne reagira kako bi trebalo. Bebe posjeduju veliki broj refleksa, a mi ćemo ovdje spomenuti samo neke od njih.


   
      Refleks sisanja i gutanja
   


Kod nekih beba je već u trbuhu zabilježeno sisanje palca preko ultrazvuka. Refleks sisanja presudan je za kvalitetno hranjenje u početku bebina života, a nestat će do četvrtog mjeseca života kada će sisanje postati naučena navika i potreba. Ovaj refleks možete testirati tako da bebi umetnete bradavicu, prst ili dudu u usta. Beba bi trebala umetnuti predmet ukliještiti između nepca i jezika te micati jezik preko toga naprijed-natrag. Ako joj stavite vodu ili mlijeko u usta, beba će to progutati. Ona tijekom sisanja treba uskladiti refleks sisanja, gutanja i disanje. To nije uvijek lako, pa se ponekad zna dogoditi da se beba zagrcne, iako ima dobre reflekse.


   
      Moroov refleks
   


Poznatiji je kao reflex obuhvaćanja i dijete ga koristi kada je preplašeno i kada osjeća da treba zaštitu. Primijetit ćete da beba ispruži ruke i noge i da ih povlači prema prsima na glasnu buku i/ili iznenadna kretanja. Položite bebu na leđa i kada se umiri iznenadna kihnite ili se zakašljite, beba bi trebala isti čas reagirati na gore opisani način. Refleks se gubi nakon četiri do šest mjeseci.


   
      Refleks hvatanja
   


To su refleksi opipa koji bebu potiču na hvatanje prstima ruku (palmarni refleks) ili na svijanje nožnih prstiju (plantarni refleks). Prvi se unutar šest mjeseci života razvija u svrhovito pružanje ruku i hvatanje. Drugi se gubi nakon godine dana. Taknete li bebinu ručice, ona će svojom šakicom čvrsto stisnuti vaš prstić. Prstići na nogama također će se snažno stegnuti gotovo uvijek kada dotaknete bebine tabane i pokušate il poškakljati.  Iako beba refleksno može snažno uhvatiti zvečku ili igračku, uvijek budite prisutni jer tijekom otpuštanja refleksa igračka može preplašiti ili čak ozlijediti bebu.


   
      Refleks hodanja
   


Kad primite dijete uspravno, jasno ćete uočiti kako imitira pokrete koraka kada ga približite podlozi. Nije to čvrst hod, već lagano doticanje podloge prstićima, no ovaj refleks lako je uočiti.  Gubi se nakon nekoliko mjeseci.


   
      Refleks traženja
   


Dotaknete li nježno jagodicom prsta bebin obraščić, primijetit ćete kako beba odmah okreće glavu na tu stranu i otvara usta. Beba tim refleksom traži bradavicu i upravo zbog njega nije potrebno kod početka dojenja bebi gurati bradavicu u usta, već samo taknite bebu dojkom i ona će sama pronaći idealan položaj.


   
      Refleks puzanja
   


Kada položite bebu potrbuške ona će već od samog rođenja u toj pozi zauzimati stav za puzanje, iako to još uvijek ne može. Ovaj refleks nestaje oko trećeg mjeseca kada beba položena na trbuh počinje pružati nogice i više nije u pogrčenom položaju.


   
      Refleks Babinskog
   


Kada se taban nježno pomazi od pete k prstima, prstići se na nogama rašire i podignu, a stopalo savije prema unutra. Traje od šest do dvije godine, a ukoliko se kod djeteta manifestira i kasnije, onda je to znak nekih neuroloških poremećaja.


   
      Refleks jačanja vrata
   


Pomaže bebi u koordiniranju pokreta glavice i ruku. Obično se gubi nakon šest mjeseci. Možete ga testirati tako da položite bebu na leđa i nježno okrenite glavicu na desnu stranu. Bebina desna ruka trebala bi se odmaknuti od tijela, a lijeva bi se ruka trebala svinuti prema gore, prema glavici.


   
      Obrambeni refleks
   


Ovi refleksi ne nestaju sve dok beba ne stekne precizniju motoričku kontrolu, odnosno preciznu kontrolu nad vlastitim pokretima. Testirajte ovaj refleks tako da položite bebi na leđa i držite igraču iznad bebine glave cca 30cm i polagano je primičite prema bebinog glavici. Beba bi trebala okrenuti glavu na drugu stranu. Petra Majetić 

refleksi_dijete_pixabay

Urođeni refleksi kod novorođenčadi

<para>Ima tu nešto i vezano za način na koji oni doživljavaju svijet, a doživljavaju ga kao niz mogućnosti, kao igralište u kojem treba sve vidjeti, isprobati, doživjeti, odvažno i srčano. Djeca se često bez razmišljanja upuštaju u svakodnevna iskustva. No to ne znači da se baš ničega ne boje.
</para>
<heading4>Razvojni strahovi kao normalan dio odrastanja</heading4>
<para>
Postoje razvojni strahovi koji su zajednički svoj djeci. Tako će se novorođenčad i djeca do dvije godine najviše bojati nepoznatih lica i osoba, buke, odvajanja od mame. Djeca između dvije i pet godina imat će još malo jače izražen strah od odvajanja od roditelja, strah od nepoznatih situacija, od promjena u obiteljskom okruženju i od kažnjavanja. Nakon 5. godine javljaju se i neki drugi strahovi - od čudovišta, mraka, duhova, vršnjaka, paukova i insekata, krvi.</para>
<para>U djece redovito nalazimo razvojne strahove koji su normalna pojava za određenu dob, javljaju se, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste određenu razvojnu fazu. Razvojni strahovi imaju određenu funkciju za tu dob. Niti jedan roditelj ne može svoje dijete osloboditi straha, niti bi to bilo poželjno, jer savladavanjem strahova jedne razvojne faze dijete postaje sposobno suočiti se s novom razvojnom fazom i strahovima vezanim uz tu novu fazu. Te strahove svi smo proživljavali i uz adekvatnu podršku roditelja (utjehu, razumijevanje, priznavanje tih osjećaja djetetu, pružanje osjećaja sigurnosti kroz zagrljaj i nježnost), oni ne bi smjeli ostaviti većih posljedica na socio-emocionalan i psihički razvoj djeteta.</para>
<para>No ovdje ne govorimo o <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/novo-terapeutske-slikovnice-temu-djecjih-strahova-savjetima-roditelje/">strahovima koji dolaze iz djeteta kao posljedica razvoja </ulink>i širenja percepcije i shvaćanja svijeta, već o strahovima koji nastaju zato što se djecu naučilo da se nečeg treba bojati.
</para>
<heading4>Naučeni strahovi koji se prenose generacijama</heading4>
<para>
Kad govorimo o prenošenju vlastitih strahova na djecu, prvo moramo osvijestiti da se radi o začaranom krugu, odnosno da smo mi te iste strahove, ili njihov veći dio, naslijedili od svojih roditelja, oni od svojih i tako unatrag do zadnjeg pretka u rodoslovlju. Mnogi roditelji nisu ni svjesni da na svoju djecu pretaču vlastite strahove, frustracije i nesigurnosti. I to se odnosi ne sve grupe strahova:
Socijalne (npr. strah od neprihvaćanja, odbacivanja i napuštanja, od javnih nastupa, samoće, sramoćenja...)
Ekonomski (npr. strah od neimaštine i siromaštva, neuspjeha, gubitka novca...)
Fobije (npr. strah od insekata, zatvorenih ili otvorenih prostora, grmljavine, bakterija...)
Emocionalni (npr. strah od ozljeda, bolesti, nesreća, gubitka voljene osobe, smrti, ovisnosti...)</para>
<para>Kad su djeca mala i tek počinju istraživati svijet, najveći strah kod roditelja je da se dijete ne razboli, ozlijedi ili na bilo koji način strada. Ovaj strah toliko je izražen posljednjih desetljeća da roditelji ne dozvoljavaju djeci da se penju, skaču, igraju s blatom, istražuju. Stručnjaci upozoravaju da nije dobro da djeca odrastaju pod staklenim zvonom i da bi im trebalo dozvoliti da sami ispituju svoje granice, tako dugo dok to doista nije opasno po njihovu život, dok to ne povređuje nekog drugog ili ne uništava imovinu i materijalne stvari.</para>
<para>Ponavljanjem "Nemoj", "Pazi", "Ne skači, past ćeš", "Ne trči, pasti ćeš i ići će ti krv i morat ćemo doktoru", "Ako padneš još će ti tata dati po guzi", "Ne diraj to, piknut će te", "Ne prilazi tom psu ugrist će te" - u djecu usađujemo naučeni strah koji će vjerojatno ostati doživotni.
</para>
<heading4>Život u strahu nije ono što želimo za svoju djecu</heading4>
<para>
Sve što djeca iskuse do 8. godine na neki je način učenje o životu. To rano učenje bazira se na procesima asocijacije i identifikacije.
Tijekom procesa ranog učenja oni su kao male spužvice i upijaju baš sve, i verbalne i neverbalne informacije koje dobivaju od roditelja. Samo za primjer, ako roditelji od prvog dana djetetu govore i izbjegavaju pse i mjesta na kojima bi mogli biti psi, a uz to i sami pokazuju nelagodu govorom svog tijela u blizini psa, i dijete će se vjerojatno cijeli život bojati psa, iako s tim strahom nije rođeno.</para>
<para>Oko 8. godine dijete će povezati i identificirati svoja iskustva na podsvjesnoj razini, što znači da će se njegova podsvijest programirati na način da će svi naučeni strahovi zauvijek ostati ugrađeni u njega i djelovati na njegovo ponašanje, emocije, psihu.
</para>
<para>Život sa strahovima nije nešto što bi itko želio svome djetetu. Strah nas paralizira na svim najvažnijim poljima - emocionalnom, kreativnom, fizičkom i mentalnom. Izravno je povezan s agresijom, niskom kvalitetom života, razvojem raznih psihološko-emocionalnih poremećaja, problemima u odnosima i socijalizacijom, životnim neuspjesima.
</para>
<heading4>Kako ne prenositi vlastite strahove na dijete?</heading4>
<para>
Ako želite prekinuti taj začarani krug prijenosa strahova na svoje dijete, najbolji način da to napravite je da osvijestite i procijenite te strahove.
</para>
<para>
 Morate imati određenu razinu samosvijesti kako bi prepoznali vlastiti strah i postali ga svjesni u određenim situacijama.
</para>
<para>Ali to je i najteži i najškakljiviji dio. Naime, ponekad su strahovi toliko ukopani u nas, nalaze se ispod toliko slojeva, da ih je teško uopće raspoznati. Na primjer, dijete hoda bez papučica po kući i vi mu govorite "prehladit ćeš se, obuci papuče", no vaš strah nije samo strah od prehlade, on ne staje tu. U vama je puno dublji strah - onaj od bolesti i bolnica. No i tu strah ne staje. Možda ste i vi kao mali morali ostati u bolnici i osjećali se napušteno, samo pa ne želite da se to dogodi i vašem djetetu. A taj vaš strah i napetost dijete će kad tad nanjušiti te ga i samo razviti.</para>
<para>Vaše strahove najbolje će vidjeti oni s kojima ste vrlo bliski, a oni vam mogu i pomoći u osvješćivanju strahova. Pitajte supruga/u, partnera/icu, mamu, sestru i dobit ćete vrlo zanimljive odgovore. Upoznat ćete se, možda po prvi puta, s logičnim, ali i iracionalnim strahovima koje drugi osjećaju u vama.</para>
<para>Kada se strah osvijesti, nema ništa loše da se taj strah prizna djetetu. Na našem primjeru to bi izgledalo ovako: "Nije mi drago što hodaš bosih nožica po hladnom podu. Ako se prehladiš, morat ćemo ići doktoru. On je jako dobar i pomaže nam, ali mama se ponekad boji doktora. Ne volim ići kod doktora, ali kada moram, nekako se uvijek ohrabrim".
Na taj način djetetu se daje do znanja da mama ima strahova, kao i svi, ali da ih nekako uspijeva riješiti. Isto tako, jako je važno da niste napeti i nervozni. Jer tada će sve što govorite pasti u vodu, dijete će osjetiti vaš strah i zaključiti da se i ono očito mora bojati doktora jer je to nešto strašno kad ga se čak i mama boji.</para>
<para>Naravno, ostati smiren u situacijama koje nas plaše, lakše je reći nego napraviti. Ali ako razmislimo o uzrocima nekog straha, pokušamo shvatiti zašto ga uopće doživljavamo, je li nam nametnut i naučeni, što je najgore što nam se zapravo može dogoditi, tada se suočavamo sa strahom. A poslovica kaže da tek kad se suočiš sa strahom, on lagano počinje nestajati.</para>
<para>Na primjer, ako ste jako zabrinuti oko socijalizacije svog djeteta, hoće li ga vršnjaci prihvatiti i voljeti, hoće li se htjeti družiti s njim i biti si dobri, vjerojatno projicirate svoj vlastiti strah iz djetinjstva na svoje dijete.</para>
<para>Ako je dijete razvilo neki strah, bilo da ga je naučilo od vas ili se pojavio iz nepoznatog uzroka, nikada se djetetu nemojte smijati i govoriti mu da se ne smije ili ne treba bojati. Nemojte umanjivati taj osjećaj. Za dijete on je vrlo stvaran.
Pomognite mu definirati i imenovati taj strah kako bi ga dijete moglo shvatiti i početi rješavati na svoj način.</para>
<para>Isto tako, nemojte postati još napetiji i zabrinutiji kada otkrijete neki djetetov strah. Vaša nervoza samo će još više produbiti djetetovu nesigurnost i prestrašenost. Pokušajte ostati smireni i jednostavno razgovarajte s djetetom o strahu.</para>
<para>A svaki psiholog i psihoterapeut reći će vam da je najbolji lijek za strah i fobije, postepeno izlaganje istom. Na primjer, ako se dijete boji pasa, pronađite prijatelja koji ima psa i dogovorite druženja. Prvo neka ona budu nekoliko minuta, a kasnije neka budu edukativna. I za vas i za dijete. Naučite dijete kako pristupati psima, kako se prema njima odnositi i te informacije već će mu dati određenu sigurnost.</para>
<para>I na kraju shvatite da dijete nije minijaturna verzija vas samih, odnosno roditelja. Djeca su individue i ponekad se emocionalno treba odmaknuti i promatrati ih objektivno, odnosno na način da će ona imati vlastita iskustva, vlastiti život i da ono što plaši vas, njima možda nikada neće biti problem. Pa zašto bi im onda stvarali taj problem već u ranom djetinjstvu?</para>

Prenosite li i vi vlastite strahove na djecu? Kad promatramo djecu u igri često pomislimo da nemaju nikakve strahove i da su nevjerojatno hrabra. Nije to samo do njihovog neznanja o opasnostima koje vrebaju ili do neiskustva i naivnosti. Ima tu nešto i vezano za način na koji oni doživljavaju svijet, a doživljavaju ga kao niz mogućnosti, kao igralište u kojem treba sve vidjeti, isprobati, doživjeti, odvažno i srčano. Djeca se često bez razmišljanja upuštaju u svakodnevna iskustva. No to ne znači da se baš ničega ne boje.

Razvojni strahovi kao normalan dio odrastanja

Postoje razvojni strahovi koji su zajednički svoj djeci. Tako će se novorođenčad i djeca do dvije godine najviše bojati nepoznatih lica i osoba, buke, odvajanja od mame. Djeca između dvije i pet godina imat će još malo jače izražen strah od odvajanja od roditelja, strah od nepoznatih situacija, od promjena u obiteljskom okruženju i od kažnjavanja. Nakon 5. godine javljaju se i neki drugi strahovi - od čudovišta, mraka, duhova, vršnjaka, paukova i insekata, krvi.
U djece redovito nalazimo razvojne strahove koji su normalna pojava za određenu dob, javljaju se, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste određenu razvojnu fazu. Razvojni strahovi imaju određenu funkciju za tu dob. Niti jedan roditelj ne može svoje dijete osloboditi straha, niti bi to bilo poželjno, jer savladavanjem strahova jedne razvojne faze dijete postaje sposobno suočiti se s novom razvojnom fazom i strahovima vezanim uz tu novu fazu. Te strahove svi smo proživljavali i uz adekvatnu podršku roditelja (utjehu, razumijevanje, priznavanje tih osjećaja djetetu, pružanje osjećaja sigurnosti kroz zagrljaj i nježnost), oni ne bi smjeli ostaviti većih posljedica na socio-emocionalan i psihički razvoj djeteta.
No ovdje ne govorimo o strahovima koji dolaze iz djeteta kao posljedica razvoja i širenja percepcije i shvaćanja svijeta, već o strahovima koji nastaju zato što se djecu naučilo da se nečeg treba bojati.

Naučeni strahovi koji se prenose generacijama

Kad govorimo o prenošenju vlastitih strahova na djecu, prvo moramo osvijestiti da se radi o začaranom krugu, odnosno da smo mi te iste strahove, ili njihov veći dio, naslijedili od svojih roditelja, oni od svojih i tako unatrag do zadnjeg pretka u rodoslovlju. Mnogi roditelji nisu ni svjesni da na svoju djecu pretaču vlastite strahove, frustracije i nesigurnosti. I to se odnosi ne sve grupe strahova:
Socijalne (npr. strah od neprihvaćanja, odbacivanja i napuštanja, od javnih nastupa, samoće, sramoćenja...)
Ekonomski (npr. strah od neimaštine i siromaštva, neuspjeha, gubitka novca...)
Fobije (npr. strah od insekata, zatvorenih ili otvorenih prostora, grmljavine, bakterija...)
Emocionalni (npr. strah od ozljeda, bolesti, nesreća, gubitka voljene osobe, smrti, ovisnosti...)
Kad su djeca mala i tek počinju istraživati svijet, najveći strah kod roditelja je da se dijete ne razboli, ozlijedi ili na bilo koji način strada. Ovaj strah toliko je izražen posljednjih desetljeća da roditelji ne dozvoljavaju djeci da se penju, skaču, igraju s blatom, istražuju. Stručnjaci upozoravaju da nije dobro da djeca odrastaju pod staklenim zvonom i da bi im trebalo dozvoliti da sami ispituju svoje granice, tako dugo dok to doista nije opasno po njihovu život, dok to ne povređuje nekog drugog ili ne uništava imovinu i materijalne stvari.
Ponavljanjem "Nemoj", "Pazi", "Ne skači, past ćeš", "Ne trči, pasti ćeš i ići će ti krv i morat ćemo doktoru", "Ako padneš još će ti tata dati po guzi", "Ne diraj to, piknut će te", "Ne prilazi tom psu ugrist će te" - u djecu usađujemo naučeni strah koji će vjerojatno ostati doživotni.

Život u strahu nije ono što želimo za svoju djecu

Sve što djeca iskuse do 8. godine na neki je način učenje o životu. To rano učenje bazira se na procesima asocijacije i identifikacije.
Tijekom procesa ranog učenja oni su kao male spužvice i upijaju baš sve, i verbalne i neverbalne informacije koje dobivaju od roditelja. Samo za primjer, ako roditelji od prvog dana djetetu govore i izbjegavaju pse i mjesta na kojima bi mogli biti psi, a uz to i sami pokazuju nelagodu govorom svog tijela u blizini psa, i dijete će se vjerojatno cijeli život bojati psa, iako s tim strahom nije rođeno.
Oko 8. godine dijete će povezati i identificirati svoja iskustva na podsvjesnoj razini, što znači da će se njegova podsvijest programirati na način da će svi naučeni strahovi zauvijek ostati ugrađeni u njega i djelovati na njegovo ponašanje, emocije, psihu.

Život sa strahovima nije nešto što bi itko želio svome djetetu. Strah nas paralizira na svim najvažnijim poljima - emocionalnom, kreativnom, fizičkom i mentalnom. Izravno je povezan s agresijom, niskom kvalitetom života, razvojem raznih psihološko-emocionalnih poremećaja, problemima u odnosima i socijalizacijom, životnim neuspjesima.

Kako ne prenositi vlastite strahove na dijete?

Ako želite prekinuti taj začarani krug prijenosa strahova na svoje dijete, najbolji način da to napravite je da osvijestite i procijenite te strahove.


   Morate imati određenu razinu samosvijesti kako bi prepoznali vlastiti strah i postali ga svjesni u određenim situacijama.

Ali to je i najteži i najškakljiviji dio. Naime, ponekad su strahovi toliko ukopani u nas, nalaze se ispod toliko slojeva, da ih je teško uopće raspoznati. Na primjer, dijete hoda bez papučica po kući i vi mu govorite "prehladit ćeš se, obuci papuče", no vaš strah nije samo strah od prehlade, on ne staje tu. U vama je puno dublji strah - onaj od bolesti i bolnica. No i tu strah ne staje. Možda ste i vi kao mali morali ostati u bolnici i osjećali se napušteno, samo pa ne želite da se to dogodi i vašem djetetu. A taj vaš strah i napetost dijete će kad tad nanjušiti te ga i samo razviti.
Vaše strahove najbolje će vidjeti oni s kojima ste vrlo bliski, a oni vam mogu i pomoći u osvješćivanju strahova. Pitajte supruga/u, partnera/icu, mamu, sestru i dobit ćete vrlo zanimljive odgovore. Upoznat ćete se, možda po prvi puta, s logičnim, ali i iracionalnim strahovima koje drugi osjećaju u vama.
Kada se strah osvijesti, nema ništa loše da se taj strah prizna djetetu. Na našem primjeru to bi izgledalo ovako: "Nije mi drago što hodaš bosih nožica po hladnom podu. Ako se prehladiš, morat ćemo ići doktoru. On je jako dobar i pomaže nam, ali mama se ponekad boji doktora. Ne volim ići kod doktora, ali kada moram, nekako se uvijek ohrabrim".
Na taj način djetetu se daje do znanja da mama ima strahova, kao i svi, ali da ih nekako uspijeva riješiti. Isto tako, jako je važno da niste napeti i nervozni. Jer tada će sve što govorite pasti u vodu, dijete će osjetiti vaš strah i zaključiti da se i ono očito mora bojati doktora jer je to nešto strašno kad ga se čak i mama boji.
Naravno, ostati smiren u situacijama koje nas plaše, lakše je reći nego napraviti. Ali ako razmislimo o uzrocima nekog straha, pokušamo shvatiti zašto ga uopće doživljavamo, je li nam nametnut i naučeni, što je najgore što nam se zapravo može dogoditi, tada se suočavamo sa strahom. A poslovica kaže da tek kad se suočiš sa strahom, on lagano počinje nestajati.
Na primjer, ako ste jako zabrinuti oko socijalizacije svog djeteta, hoće li ga vršnjaci prihvatiti i voljeti, hoće li se htjeti družiti s njim i biti si dobri, vjerojatno projicirate svoj vlastiti strah iz djetinjstva na svoje dijete.
Ako je dijete razvilo neki strah, bilo da ga je naučilo od vas ili se pojavio iz nepoznatog uzroka, nikada se djetetu nemojte smijati i govoriti mu da se ne smije ili ne treba bojati. Nemojte umanjivati taj osjećaj. Za dijete on je vrlo stvaran.
Pomognite mu definirati i imenovati taj strah kako bi ga dijete moglo shvatiti i početi rješavati na svoj način.
Isto tako, nemojte postati još napetiji i zabrinutiji kada otkrijete neki djetetov strah. Vaša nervoza samo će još više produbiti djetetovu nesigurnost i prestrašenost. Pokušajte ostati smireni i jednostavno razgovarajte s djetetom o strahu.
A svaki psiholog i psihoterapeut reći će vam da je najbolji lijek za strah i fobije, postepeno izlaganje istom. Na primjer, ako se dijete boji pasa, pronađite prijatelja koji ima psa i dogovorite druženja. Prvo neka ona budu nekoliko minuta, a kasnije neka budu edukativna. I za vas i za dijete. Naučite dijete kako pristupati psima, kako se prema njima odnositi i te informacije već će mu dati određenu sigurnost.
I na kraju shvatite da dijete nije minijaturna verzija vas samih, odnosno roditelja. Djeca su individue i ponekad se emocionalno treba odmaknuti i promatrati ih objektivno, odnosno na način da će ona imati vlastita iskustva, vlastiti život i da ono što plaši vas, njima možda nikada neće biti problem. Pa zašto bi im onda stvarali taj problem već u ranom djetinjstvu? Jelena Kovačić 

Roditelji_Pixabay

Prenosite li i vi vlastite strahove na djecu?

<para> Nepravedno je zapostavljena na našim jelovnicima, a pripremljena na razne načine prava je gastronomska ponuda. Koraba, korabica ili koleraba, zelena ili ljubičasta spade u porodicu kupusnjača te potječe s priobalnog područja sjeverne Europe.</para>
<para>Iako je tipično sezonsko povrće, zahvaljujući velikim hladnjačama na tržišti je nalazimo tijekom čitave godine. Zbog uzgoja u staklenicima i plastenicima, može se nabaviti od ranog proljeća do kasne jeseni, a ponegdje čak i u zimskim mjesecima.</para>
<para>To je izuzetno vrlo ukusno i lako probavljivo povrće, visoke hranjive vrijednosti pa ga stoga vole i djeca. Nerijetko se nađe na dječjem meniju, u obliku juhe ili kašice. Od minerala najviše sadrži kalcija, kalija, magnezija, selena mangana, a od vitamina najprisutniji su vitamin B, C i E. Koraba pospješuje probavu i jača imunitet, poboljšava cirkulaciju krvi, snižava krvni tlak, pomaže kod glavobolje i nesanice, a zbog bogatstva kalcija povoljno djeluje na zube i kosti.</para>
<para>Njezini listovi pravi su izvor minerala, vitamina i ostalih visokovrijednih tvari, stoga listove nemojte bacati već ih sačuvajte i od njih napravite povrtni temeljac za cijelu obitelj. Prilikom kupnje, izaberite glatke korabe, po mogućnosti bez mrlja te s lišćem koje je čvrsto i intezivne boje. Ako želite jesti sirovu korabu, temeljito uklonite stabljike i koru te vlaknasti sloj ispod korabine kože. Sirova koraba se jede s umacima, začinjena octom ili u salati. Mesnati dio povrća možete koristiti poput repe, a lišće kao špinat.</para>
<para>Korabe su najbolje mlade, manje, zimske ispod osam centimetara promjera, a proljetne oko pet centimetara. Najbolje ih je potrošiti nakon kupnje, a obavezno ih čuvajte u perforiranoj plastičnoj vrećici do dva tjedna, ali prije odstranite peteljke i listove.</para>

Koraba je povrće koje će zavoljeti i djeca Još je drevni rimski povjesničar Plinije u svojim zapisima govorio o korintskoj repi, što se najvjerojatnije odnosilo na korabu.  Nepravedno je zapostavljena na našim jelovnicima, a pripremljena na razne načine prava je gastronomska ponuda. Koraba, korabica ili koleraba, zelena ili ljubičasta spade u porodicu kupusnjača te potječe s priobalnog područja sjeverne Europe.
Iako je tipično sezonsko povrće, zahvaljujući velikim hladnjačama na tržišti je nalazimo tijekom čitave godine. Zbog uzgoja u staklenicima i plastenicima, može se nabaviti od ranog proljeća do kasne jeseni, a ponegdje čak i u zimskim mjesecima.
To je izuzetno vrlo ukusno i lako probavljivo povrće, visoke hranjive vrijednosti pa ga stoga vole i djeca. Nerijetko se nađe na dječjem meniju, u obliku juhe ili kašice. Od minerala najviše sadrži kalcija, kalija, magnezija, selena mangana, a od vitamina najprisutniji su vitamin B, C i E. Koraba pospješuje probavu i jača imunitet, poboljšava cirkulaciju krvi, snižava krvni tlak, pomaže kod glavobolje i nesanice, a zbog bogatstva kalcija povoljno djeluje na zube i kosti.
Njezini listovi pravi su izvor minerala, vitamina i ostalih visokovrijednih tvari, stoga listove nemojte bacati već ih sačuvajte i od njih napravite povrtni temeljac za cijelu obitelj. Prilikom kupnje, izaberite glatke korabe, po mogućnosti bez mrlja te s lišćem koje je čvrsto i intezivne boje. Ako želite jesti sirovu korabu, temeljito uklonite stabljike i koru te vlaknasti sloj ispod korabine kože. Sirova koraba se jede s umacima, začinjena octom ili u salati. Mesnati dio povrća možete koristiti poput repe, a lišće kao špinat.
Korabe su najbolje mlade, manje, zimske ispod osam centimetara promjera, a proljetne oko pet centimetara. Najbolje ih je potrošiti nakon kupnje, a obavezno ih čuvajte u perforiranoj plastičnoj vrećici do dva tjedna, ali prije odstranite peteljke i listove. Petra Majetić 

koraba_pixabay

Koraba je povrće koje će zavoljeti i djeca

<para>Već vrtićka djeca često znaju biti sklona ismijavanju ili odbacivanju onih koji se na neki način razlikuju od njih samih. Za mnoga ismijavanja temelj su upravo različitosti vezane za kulturu ili običaje koje mališani ustvari niti ne razumiju.</para>
<para>Budući da smo u posljednje vrijeme svjedoci sve većih podjela u društvu, važno je znati kako upravo roditelji igraju ključnu ulogu u usmjeravanju svog mališana. Jedino oni mogu pomoći djetetu da stasa u tolerantnu osobu, bez predrasuda prema drugima.
</para>
<heading4>Edukacija i različitosti</heading4>
<para>
Jeste li se ikada zapitali otkuda zapravo dolaze vaša životna stajališta i stavovi o svijetu? Činjenica je kako oni nisu “usađeni“ u nas samim rođenjem, već ih s vremenom oblikuje upravo okolina, odnosno osobe kojima smo okruženi. Stavovi mogu biti oblikovani grupom kojoj se želimo priključiti i pripadati, a s vremenom su podložni mnogim utjecajima i mogu se u određenoj mjeri mijenjati. Međutim, u odrasloj dobi oni bi trebali biti jasno formirani, a do tada su ih oblikovali sve situacije i poznanstva koja smo tijekom godina prolazili.
</para>
<para>Imajući na umu način nastanka stavova, ali i predrasuda, nije teško zaključiti kako njihovo formiranje kreće već u ranoj dobi. Ključnu ulogu na ovom području u prvim godinama djetetovog života zato bi trebali imati upravo roditelji. Nije uzaludna izreka kako mališani „upijaju poput spužve“, te će veoma brzo početi oponašati vaš obrazac ponašanja, koji će mu u budućnosti biti i temelj za izgradnju vlastitih stavova.</para>
<para>Učenje stavova i mišljenja možda bi ipak bio pogrešan termin, budući da svaka osoba individualno interpretira svijet oko sebe i nije moguće jednostavno „kopirati“ određen obrazac ponašanja na dijete. Međutim, učenje je svakako potrebno, no ono koje ostavlja slobodan prostor za interpretaciju. U ovu bi kategoriju spadalo učenje o, primjerice, manjinama, kulturama, te svim skupinama ljudi i običaja koji se na neki način razlikuju od životnog stila na koji smo navikli.</para>
<para>Učenje o drugim kulturama pruža djeci novo iskustvo koje će zasigurno pobuditi njihovu znatiželju. Približavanjem drugih kultura mališanima, oni će u veoma ranoj dobi biti u mogućnosti shvatiti kako su svi ljudi jednaki, bez obzira na razlike u nekim životnim aspektima. Ne govori se često bez razloga kako upravo neznanje stvara plodno tlo za nastanak predrasuda. Drugim riječima, informirana djeca u mnogim su istraživanjima pokazivala manje negativnog mišljenja od djece koja se nikada nisu susrela s drugim kulturama.
</para>
<heading4>Primjećivanje razlika</heading4>
<para>
Djeca zapravo veoma rano počinju primjećivati razlike među ljudima. Stručnjaci se slažu kako se ovaj proces počinje odvijati već oko druge godine života. Tada mališani postaju svjesni rasnih i rodnih razlika. Dvije godine kasnije, počinju iskazivati obrasce ponašanja koje se, kulturološki gledano, vežu za njihov spol. Stoga ne čudi da su mnoga mala djeca već sposobna za shvaćanje društvenih podjela, ali i stvaranje predrasuda i negativnih mišljenja. Ovaj se proces može dogoditi upravo između druge i četvrte godine života. One su po ovom pitanju najkritičnije, ali i najvažnije ako gledamo iz aspekta učenja.</para>
<para>Stoga je važno mališanu pomoći da razlike prihvati, a za to postoji više mehanizama. Međutim, i dalje je činjenica kako sve kreće „iz kuće“. „Kulturalna osviještenost“ zapravo se odnosi prvenstveno na razumijevanje sebe i svog porijekla. Nakon toga potrebno je učiniti drugi korak, a upravo se on odnosi na učenje o drugim kulturama i običajima i prihvaćanje različitosti na način na koji smo prihvatili i one koji su nam bliski.
</para>
<heading4>Mehanizmi učenja</heading4>
<para>
Kad su mališani u pitanju, sve bi trebalo krenuti razgovorom. Naravno da je malom djetetu teško racionalno objasniti određene stvari, no običaje na koje nisu navikli ipak nije problem predstaviti im. Možda najbolji početak za takvu vrstu razgovora su blagdani i praznici kojima se mališani vesele, primjerice Božić. Prilikom ukrašavanja božićnog drvca, pitajte mališana zna li kako se neki ljudi ne vesele ovom običaju kao i on? Štoviše, božićno drvce i pokloni često su im nepoznanica? Opišite mu neke primjere kultura koje ne uključuju ovakve proslave i dekoracije doma. Zajedno na internetu potražite fotografije uređenja domova i hrane koja se služi u ovakvim prigodama. Napomenite mališanu kako su ljudima iz drugačijih kultura naši običaji vjerojatno isto tako pomalo čudni. I ne zaboravite naglasiti kako je to – savršeno normalno.
</para>
<para>Filmovi i glazba također mogu poslužiti kao vrijedna podloga za učenje o različitostima. Kako god odlučili vašem mališanu približiti različitosti, na umu je važno imati kako sama njihova prisutnost određenom obliku stvara znatiželju. A upravo ta znatiželja s vremenom će potaknuti dijete da samo dalje istražuje, i što njegovo znanje postaje šire, pojave poput predrasuda i neprihvaćanja postaju sve manje izražene.</para>

Prihvaćanje različitosti proces je koji se uči "od malih nogu" Različitost bilo koje vrste danas je, nažalost, osnova za brojne sukobe. Već vrtićka djeca često znaju biti sklona ismijavanju ili odbacivanju onih koji se na neki način razlikuju od njih samih Već vrtićka djeca često znaju biti sklona ismijavanju ili odbacivanju onih koji se na neki način razlikuju od njih samih. Za mnoga ismijavanja temelj su upravo različitosti vezane za kulturu ili običaje koje mališani ustvari niti ne razumiju.
Budući da smo u posljednje vrijeme svjedoci sve većih podjela u društvu, važno je znati kako upravo roditelji igraju ključnu ulogu u usmjeravanju svog mališana. Jedino oni mogu pomoći djetetu da stasa u tolerantnu osobu, bez predrasuda prema drugima.

Edukacija i različitosti

Jeste li se ikada zapitali otkuda zapravo dolaze vaša životna stajališta i stavovi o svijetu? Činjenica je kako oni nisu “usađeni“ u nas samim rođenjem, već ih s vremenom oblikuje upravo okolina, odnosno osobe kojima smo okruženi. Stavovi mogu biti oblikovani grupom kojoj se želimo priključiti i pripadati, a s vremenom su podložni mnogim utjecajima i mogu se u određenoj mjeri mijenjati. Međutim, u odrasloj dobi oni bi trebali biti jasno formirani, a do tada su ih oblikovali sve situacije i poznanstva koja smo tijekom godina prolazili.

Imajući na umu način nastanka stavova, ali i predrasuda, nije teško zaključiti kako njihovo formiranje kreće već u ranoj dobi. Ključnu ulogu na ovom području u prvim godinama djetetovog života zato bi trebali imati upravo roditelji. Nije uzaludna izreka kako mališani „upijaju poput spužve“, te će veoma brzo početi oponašati vaš obrazac ponašanja, koji će mu u budućnosti biti i temelj za izgradnju vlastitih stavova.
Učenje stavova i mišljenja možda bi ipak bio pogrešan termin, budući da svaka osoba individualno interpretira svijet oko sebe i nije moguće jednostavno „kopirati“ određen obrazac ponašanja na dijete. Međutim, učenje je svakako potrebno, no ono koje ostavlja slobodan prostor za interpretaciju. U ovu bi kategoriju spadalo učenje o, primjerice, manjinama, kulturama, te svim skupinama ljudi i običaja koji se na neki način razlikuju od životnog stila na koji smo navikli.
Učenje o drugim kulturama pruža djeci novo iskustvo koje će zasigurno pobuditi njihovu znatiželju. Približavanjem drugih kultura mališanima, oni će u veoma ranoj dobi biti u mogućnosti shvatiti kako su svi ljudi jednaki, bez obzira na razlike u nekim životnim aspektima. Ne govori se često bez razloga kako upravo neznanje stvara plodno tlo za nastanak predrasuda. Drugim riječima, informirana djeca u mnogim su istraživanjima pokazivala manje negativnog mišljenja od djece koja se nikada nisu susrela s drugim kulturama.

Primjećivanje razlika

Djeca zapravo veoma rano počinju primjećivati razlike među ljudima. Stručnjaci se slažu kako se ovaj proces počinje odvijati već oko druge godine života. Tada mališani postaju svjesni rasnih i rodnih razlika. Dvije godine kasnije, počinju iskazivati obrasce ponašanja koje se, kulturološki gledano, vežu za njihov spol. Stoga ne čudi da su mnoga mala djeca već sposobna za shvaćanje društvenih podjela, ali i stvaranje predrasuda i negativnih mišljenja. Ovaj se proces može dogoditi upravo između druge i četvrte godine života. One su po ovom pitanju najkritičnije, ali i najvažnije ako gledamo iz aspekta učenja.
Stoga je važno mališanu pomoći da razlike prihvati, a za to postoji više mehanizama. Međutim, i dalje je činjenica kako sve kreće „iz kuće“. „Kulturalna osviještenost“ zapravo se odnosi prvenstveno na razumijevanje sebe i svog porijekla. Nakon toga potrebno je učiniti drugi korak, a upravo se on odnosi na učenje o drugim kulturama i običajima i prihvaćanje različitosti na način na koji smo prihvatili i one koji su nam bliski.

Mehanizmi učenja

Kad su mališani u pitanju, sve bi trebalo krenuti razgovorom. Naravno da je malom djetetu teško racionalno objasniti određene stvari, no običaje na koje nisu navikli ipak nije problem predstaviti im. Možda najbolji početak za takvu vrstu razgovora su blagdani i praznici kojima se mališani vesele, primjerice Božić. Prilikom ukrašavanja božićnog drvca, pitajte mališana zna li kako se neki ljudi ne vesele ovom običaju kao i on? Štoviše, božićno drvce i pokloni često su im nepoznanica? Opišite mu neke primjere kultura koje ne uključuju ovakve proslave i dekoracije doma. Zajedno na internetu potražite fotografije uređenja domova i hrane koja se služi u ovakvim prigodama. Napomenite mališanu kako su ljudima iz drugačijih kultura naši običaji vjerojatno isto tako pomalo čudni. I ne zaboravite naglasiti kako je to – savršeno normalno.

Filmovi i glazba također mogu poslužiti kao vrijedna podloga za učenje o različitostima. Kako god odlučili vašem mališanu približiti različitosti, na umu je važno imati kako sama njihova prisutnost određenom obliku stvara znatiželju. A upravo ta znatiželja s vremenom će potaknuti dijete da samo dalje istražuje, i što njegovo znanje postaje šire, pojave poput predrasuda i neprihvaćanja postaju sve manje izražene. Nataša Vuk 

Djeca_Pixabay

Prihvaćanje različitosti proces je koji se uči "od malih nogu"

<para>Kako napraviti sarmu bez mesa, a da su pritom svi zadovoljni, ne samo vegeterijanci, pogledajte u videu.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/135875/olovke-u-ruke-donosimo-recept-za-vegetarijansku-sarmu/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ovog tjedna kuhamo: Vegeterijanske sarmice Tko ne zna napraviti sarmu, taj neka se ne petlja u kuhinju, barem se tako kaže. No pravi majstori u kuhinji, prepoznaju se po improvizaciji. Kako napraviti sarmu bez mesa, a da su pritom svi zadovoljni, ne samo vegeterijanci, pogledajte u videu.


   
      
   
 Klinfo.hr 

vege-sarma

Ovog tjedna kuhamo: Vegeterijanske sarmice

<para>Bezbroj bezuspješnih načina liječenja, ponukalo je ovu ženu da svoj problem pokuša riješiti alternativnim putem, akupunkturom.</para>
<para>Nakon kratkog razgovora i savjetovanja s liječnicom u Centru za homeopatiju i akupunkturu, Snježana se prepustila bezbolnom tretmanu s novom laserskom tehnologijom koji će trajati 20-ak minuta. Ovim tretmanom bit će tretirano cijelo tijelo, ponajviše stopala jer se na njima nalazi najveći broj akupunkturnih točaka.</para>
<para>Prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije, akupunktura je tretman br.1 za liječenje migrene. Vidjet ćemo hoće li se s time složiti i Snježana koja od migrene boluje još od srednje škole.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/135871/pravoj-zeni-snjezani-pomogli-smo-da-lakse-podnese-bolne-migrene-odveli-smo-ju-na-akupunkturu/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Akupunktura može biti rješenje za bolne migrene! Migrene itekako znaju biti bolne i nepodnošljive. To je na svojoj koži osjetila prava žena Snježana koja već godinama muku muči sa nesnošljivim glavoboljama. Bezbroj bezuspješnih načina liječenja, ponukalo je ovu ženu da svoj problem pokuša riješiti alternativnim putem, akupunkturom.
Nakon kratkog razgovora i savjetovanja s liječnicom u Centru za homeopatiju i akupunkturu, Snježana se prepustila bezbolnom tretmanu s novom laserskom tehnologijom koji će trajati 20-ak minuta. Ovim tretmanom bit će tretirano cijelo tijelo, ponajviše stopala jer se na njima nalazi najveći broj akupunkturnih točaka.
Prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije, akupunktura je tretman br.1 za liječenje migrene. Vidjet ćemo hoće li se s time složiti i Snježana koja od migrene boluje još od srednje škole.


   
      
   
 Klinfo.hr 

akupuntura

Akupunktura može biti rješenje za bolne migrene!

<para>
 Sanja Kukec je majka i fotografkinja te stoji iza "<ulink url="https://www.facebook.com/minibloomstudio/?fref=ts">Bloom studia</ulink>". Mnogi bi rekli "Pa što?", ili "Takvih je mnogo", no Sanja zrači jednom posebnom energijom i osjećajem za onaj pravi trenutak.</para>
<para>"Ja sam prvenstveno jedna obična mama. Ok, možda sam samo, ali samo mrvicu više opijena svim malim detaljima, osmijesima, grimasama, mirisima malih ljudi. Čini me sretnom upravo hvatanje ljubavi u tople i nježne portrete koji će biti i ostati dragocjeni za cijeli život.", započinje Sanja svoju priču, te nastavlja: "Moja priča počela je s mojom dječicom. Vrlo spontano. Sama sam sebi spremala male trenutke za uspomenu. Pa mi je suprug poklonio prvu „pravu“ kameru i tada je krenulo i prvo druženje s dječicom mojih prijateljica, poznanica, susjeda. I upravo osmjeh koji sam izazvala nakon što bi isporučila fotografiju je postao neprocjenjiv moment. Taj osmjeh je ono što me puni energijom i daje smisao cijeloj mojoj priči. No još uvijek učim i želim učiti."</para>
<para>Mama je troje mališana i to je ono što je prije svega. "Uz njih se svakodnevno iznenađujem koliko brzo rastu i mijenjaju od sićušnih beba do zaigrane, nestašne i samostalne djece. Upravo su oni moja inspiracija, što kao roditelja, što kao fotografa."</para>
<para>Kao i većina, po opisu, prije svega roditelja, a zatim zaposlenih roditelja, ima zaista mnogo obaveza. "Škola, vrtić, uz snimanja (koja radim na terenu) radim još jedan posao. Pa svakodnevne izvan školske aktivnosti. Postprodukcija fotografija uzima još više vremena nego sam odlazak na snimanja. Ali, sretna sam jer sam uvijek i stalno okružena ljubavlju. Od mojih mališana, supruga, koji mi je neiscrpna podrška u svemu, do malih ljudi koje upoznajem na snimanju.</para>
<blockquote>
 <para>„Pronašla“ sam se upravo u bebama/djeci/trudnicama/obiteljskim portretima. Hvatanje tih sretnih trenutaka za mene nije posao, to je jedna posebna ljubav i energija i u tome zbilja uživam. Cilj mi je da fotografije budu što više personalizirane, tople, nježne i da uvijek, ali baš uvijek izmame osmijeh na lice. Da bi fotografija imala emociju uvjerena sam da mi pomaže upravo to što sam i sama mama. Vjerujem da lijep portret djeteta treba prikazati puno više nego samo osmijeh.", objašnjava nam Sanja svoju filozofiju kojom se povodi.</para>
</blockquote>
<para>Pitate se kada je pravo vrijeme za napraviti prve portrete vaše tek novorođene bebe? Sanja objašnjava da nije potrebno čekati predugo, tek nekoliko dana nakon rođenja je zapravo idealno.</para>
<blockquote>
 <para>"Obožavam „raditi“ s novorođenim bebicama. Idealno vrijeme za snimanje malih sklupčanih bebica je između 5 i 10 dana starosti. Tada su još skroz novi i sneni sa svim malim detaljima koji nam nestaju prebrzo. Sa 3 mjeseca bebe nam podare već prvi iskren osmjeh, a opet su još uvijek dovoljno male da uhvatimo i koji uspavani detalj. Sa 6 mjeseci imamo već pravi krezubi osmijeh za uspomenu ili pak prvo vješto samostalno sjedenje. Sa 10+ mjeseci su već prave male, kompletne, spontane, radoznale i nepredvidive osobe. Prvi rođendan je posebno uzbudljiv za snimanje. Ono najbitnije, bebe/djecu se ni na što ne prisiljava. Snimanje se u potpunosti prilagodi željama roditelja i dnevnom ritmu i aktivnostima bebe/djeteta. Ja sam u tom trenu njihov najbolji prijatelj. Smijeh, igra, škakljanje, zagrljaji su vrlo dopušteni. Kako je prva godina u odrastanju mališana prilično intenzivna i puna emocija upravo nam je i ona najzanimljivija za ne prepustiti zaboravu sve te dragocjene trenutke."</para>
</blockquote>
<para>Iako su danas mobilni, pametni, telefoni preuzeli uloge fotoaparata i sve češće posežemo za njima i pri okidanju fotografija, ali isto tako i ubrzo nakon toga "zaboravimo" da smo te fotografije uopće okinuli. "Pravo" fotografiranje pada u drugi plan, a fotografije se izrađuju i spremaju u albume sve rjeđe. Kako na to gleda Sanja kojoj je cilj zauvijek zamrznuti lijepe trenutke?</para>
<para>"Da, dostupnost pametnih telefona kojeg uvijek imamo uz sebe omogućuje nam da u svakom trenu snimimo neki pravi i uvijek važan trenutak u odrastanju naših malih ljudi. I zapravo sve više je sve virtualno pa smo postali prilično lijeni u razvijanju fotografija i spremanju u albume. Svi snimamo vjenčanje i često ne štedimo u svemu što ima veze s uspomenama na taj važan dan. Ali, potvrđujem da je i sve više roditelja koji se odlučuju upravo na profesionalno snimanje svojih mališana i obiteljskih trenutaka. Čast mi je kad sam pozvana upoznati novu obitelj i uhvatiti djelić njihovog života."</para>

Mama Sanja: fotografiranje beba za mene nije posao već posebna ljubav i energija Na prvi pogled jedna "obična mama" s velikim snovima i interesom za fotografiju, a zapravo sasvim posebna i jedinstvena žena sa sjajnim osjećajem za bilježenje najsretnijih životnih trenutaka. 
   Sanja Kukec je majka i fotografkinja te stoji iza "Bloom studia". Mnogi bi rekli "Pa što?", ili "Takvih je mnogo", no Sanja zrači jednom posebnom energijom i osjećajem za onaj pravi trenutak.
"Ja sam prvenstveno jedna obična mama. Ok, možda sam samo, ali samo mrvicu više opijena svim malim detaljima, osmijesima, grimasama, mirisima malih ljudi. Čini me sretnom upravo hvatanje ljubavi u tople i nježne portrete koji će biti i ostati dragocjeni za cijeli život.", započinje Sanja svoju priču, te nastavlja: "Moja priča počela je s mojom dječicom. Vrlo spontano. Sama sam sebi spremala male trenutke za uspomenu. Pa mi je suprug poklonio prvu „pravu“ kameru i tada je krenulo i prvo druženje s dječicom mojih prijateljica, poznanica, susjeda. I upravo osmjeh koji sam izazvala nakon što bi isporučila fotografiju je postao neprocjenjiv moment. Taj osmjeh je ono što me puni energijom i daje smisao cijeloj mojoj priči. No još uvijek učim i želim učiti."
Mama je troje mališana i to je ono što je prije svega. "Uz njih se svakodnevno iznenađujem koliko brzo rastu i mijenjaju od sićušnih beba do zaigrane, nestašne i samostalne djece. Upravo su oni moja inspiracija, što kao roditelja, što kao fotografa."
Kao i većina, po opisu, prije svega roditelja, a zatim zaposlenih roditelja, ima zaista mnogo obaveza. "Škola, vrtić, uz snimanja (koja radim na terenu) radim još jedan posao. Pa svakodnevne izvan školske aktivnosti. Postprodukcija fotografija uzima još više vremena nego sam odlazak na snimanja. Ali, sretna sam jer sam uvijek i stalno okružena ljubavlju. Od mojih mališana, supruga, koji mi je neiscrpna podrška u svemu, do malih ljudi koje upoznajem na snimanju.

   „Pronašla“ sam se upravo u bebama/djeci/trudnicama/obiteljskim portretima. Hvatanje tih sretnih trenutaka za mene nije posao, to je jedna posebna ljubav i energija i u tome zbilja uživam. Cilj mi je da fotografije budu što više personalizirane, tople, nježne i da uvijek, ali baš uvijek izmame osmijeh na lice. Da bi fotografija imala emociju uvjerena sam da mi pomaže upravo to što sam i sama mama. Vjerujem da lijep portret djeteta treba prikazati puno više nego samo osmijeh.", objašnjava nam Sanja svoju filozofiju kojom se povodi.

Pitate se kada je pravo vrijeme za napraviti prve portrete vaše tek novorođene bebe? Sanja objašnjava da nije potrebno čekati predugo, tek nekoliko dana nakon rođenja je zapravo idealno.

   "Obožavam „raditi“ s novorođenim bebicama. Idealno vrijeme za snimanje malih sklupčanih bebica je između 5 i 10 dana starosti. Tada su još skroz novi i sneni sa svim malim detaljima koji nam nestaju prebrzo. Sa 3 mjeseca bebe nam podare već prvi iskren osmjeh, a opet su još uvijek dovoljno male da uhvatimo i koji uspavani detalj. Sa 6 mjeseci imamo već pravi krezubi osmijeh za uspomenu ili pak prvo vješto samostalno sjedenje. Sa 10+ mjeseci su već prave male, kompletne, spontane, radoznale i nepredvidive osobe. Prvi rođendan je posebno uzbudljiv za snimanje. Ono najbitnije, bebe/djecu se ni na što ne prisiljava. Snimanje se u potpunosti prilagodi željama roditelja i dnevnom ritmu i aktivnostima bebe/djeteta. Ja sam u tom trenu njihov najbolji prijatelj. Smijeh, igra, škakljanje, zagrljaji su vrlo dopušteni. Kako je prva godina u odrastanju mališana prilično intenzivna i puna emocija upravo nam je i ona najzanimljivija za ne prepustiti zaboravu sve te dragocjene trenutke."

Iako su danas mobilni, pametni, telefoni preuzeli uloge fotoaparata i sve češće posežemo za njima i pri okidanju fotografija, ali isto tako i ubrzo nakon toga "zaboravimo" da smo te fotografije uopće okinuli. "Pravo" fotografiranje pada u drugi plan, a fotografije se izrađuju i spremaju u albume sve rjeđe. Kako na to gleda Sanja kojoj je cilj zauvijek zamrznuti lijepe trenutke?
"Da, dostupnost pametnih telefona kojeg uvijek imamo uz sebe omogućuje nam da u svakom trenu snimimo neki pravi i uvijek važan trenutak u odrastanju naših malih ljudi. I zapravo sve više je sve virtualno pa smo postali prilično lijeni u razvijanju fotografija i spremanju u albume. Svi snimamo vjenčanje i često ne štedimo u svemu što ima veze s uspomenama na taj važan dan. Ali, potvrđujem da je i sve više roditelja koji se odlučuju upravo na profesionalno snimanje svojih mališana i obiteljskih trenutaka. Čast mi je kad sam pozvana upoznati novu obitelj i uhvatiti djelić njihovog života." Adrijana Bakoš 

bloom-studio_naslovna

bloom-studio_5

bloom-studio_4

bloom-studio_1

bloom-studio_3

bloom-studio_2

bloom-studio_6

Mama Sanja: fotografiranje beba za mene nije posao već posebna ljubav i energija

<para>One su neizbježne, ali na njih treba na vrijeme reagirati.</para>
<para>Kako ne biste svako malo “trčali” u autopraonicu po profesionalnu pomoć, postoji nekoliko jeftinijih načina kako vaša sjedala opet mogu biti čista i "spremna" za nove, najčešće, dječje nepodopštine. Za početak, važno je znati da mrlje u automobilima treba očistiti što prije. Što duže čekate, to će biti teže odstraniti nečistoću.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 MLIJEKO
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Natopite krpicu s vodom i istrljajte mrlju. Ako je ona i dalje postojana, pokušajte je očistiti sa sredstvom za čišćenje mrlja s tepiha. Slijedeći uputstva s pakiranja, potom isperite vlažnom krpicom.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 JOGURT
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Za početak sastružite skorene ostatke, zatim pomiješajte malo deterdženta s toplom vodom i čistom krpicom uklonite mrlju. Isperite vlažnom krpicom.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 SOK 
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Pomiješajte alkoholni ocat i vodu u omjeru 1:3 te tako pripremljenom mješavinom očistite mrlju.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 TINTA 
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Na mrlju nasprejate lak za kosu te operete čistom vlažnom krpicom.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 KRV 
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Pomiješajte dvije jušne žlice s litrom mlake vode. Nanesite smjesu na mrlju, pustite da sol upije krv. Isperite potom čistom vlažnom krpom.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 ČOKOLADA 
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Očistite je što prije, jer mrlje od čokolade kad se stvrdnu, nije ih se lako riješiti. Osušenu čokoladu najprije sastružite tupim nožem te pokupite ostatke. Potom stavite malo deterdženta i lagano trljajte dok mrlja ne izađe. Potom isperite (tapkanjem) vlažnom krpicom.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 SLADOLED 
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Najčešće se mrlje od sladoleda uspješno i brzo rješavaju baby maramicama.</para>
<para>
 Bolje spriječiti nego liječiti, stara je poslovica koja vrijedi i kod mrlja na sjedalima u automobilu. Naime, na tržištu postoje i sredstva koja preventivno djeluju na prljavštinu, pa svakako i njih probajte uzeti u obzir.</para>

Riješite se mrlja na automobilskim sjedalima brzo i jednostavno! Gdje se nalaze djeca, tu je i veća mogućnost za pojavom mrlja, na primjer u vašem automobilu. Sok, čokolada ili pak mrlje od tinte najčešći su neprijatelji automobilskih sjedala. One su neizbježne, ali na njih treba na vrijeme reagirati.
Kako ne biste svako malo “trčali” u autopraonicu po profesionalnu pomoć, postoji nekoliko jeftinijih načina kako vaša sjedala opet mogu biti čista i "spremna" za nove, najčešće, dječje nepodopštine. Za početak, važno je znati da mrlje u automobilima treba očistiti što prije. Što duže čekate, to će biti teže odstraniti nečistoću.


   
      MLIJEKO
   


Natopite krpicu s vodom i istrljajte mrlju. Ako je ona i dalje postojana, pokušajte je očistiti sa sredstvom za čišćenje mrlja s tepiha. Slijedeći uputstva s pakiranja, potom isperite vlažnom krpicom.


   
      JOGURT
   


Za početak sastružite skorene ostatke, zatim pomiješajte malo deterdženta s toplom vodom i čistom krpicom uklonite mrlju. Isperite vlažnom krpicom.


   
      SOK 
   


Pomiješajte alkoholni ocat i vodu u omjeru 1:3 te tako pripremljenom mješavinom očistite mrlju.


   
      TINTA 
   


Na mrlju nasprejate lak za kosu te operete čistom vlažnom krpicom.


   
      KRV 
   


Pomiješajte dvije jušne žlice s litrom mlake vode. Nanesite smjesu na mrlju, pustite da sol upije krv. Isperite potom čistom vlažnom krpom.


   
      ČOKOLADA 
   


Očistite je što prije, jer mrlje od čokolade kad se stvrdnu, nije ih se lako riješiti. Osušenu čokoladu najprije sastružite tupim nožem te pokupite ostatke. Potom stavite malo deterdženta i lagano trljajte dok mrlja ne izađe. Potom isperite (tapkanjem) vlažnom krpicom.


   
      SLADOLED 
   


Najčešće se mrlje od sladoleda uspješno i brzo rješavaju baby maramicama.

   Bolje spriječiti nego liječiti, stara je poslovica koja vrijedi i kod mrlja na sjedalima u automobilu. Naime, na tržištu postoje i sredstva koja preventivno djeluju na prljavštinu, pa svakako i njih probajte uzeti u obzir. Petra Majetić 

unutrasnjost_auto_pixabay

Riješite se mrlja na automobilskim sjedalima brzo i jednostavno!

<para>
 Rotavirus je zarazna bolest učestala kod male djece i djece do 5 godina starosti, iako mogu oboljeti i starija djeca kao i odrasli Nakon što je osoba bila izložena virusu treba oko dva dana da se pojave prvi simptomi. Rotavirus uzrokuje infekciju probavnog sustava odnosno gastroenteritis.</para>
<para>
 Najčešći simptomi zaraze kod djece su izrazito jak proljev, popraćen i povraćanjem, povišenom tjelesnom temperaturom i bolovima u trbuhu. Povraćanje i proljev mogu potrajati od 3 - 8 dana. Uz ove simptome najčešća je komplikacija dehidracija odnosno gubitak tjelesnih tekućina, što je posebno opasno kod novorođenčadi, ali i male djece.</para>
<para>
 Najčešći simptomi dehidracije su:
</para>
<para>- smanjenje mokrenja</para>
<para>- suha usta i grlo</para>
<para>- osjećaj vrtoglavice kod pokušaja stajanja</para>
<para>Osim ovih, kod male djece i dehidracije izraženo je i:</para>
<para>- plakanje bez suza</para>
<para>- neobična pospanosti i malaksalost</para>
<para>Dehidracija kao posljedica virusa, kod djece je česti razlog hospitalizacije odnosno bolničkog liječenja.</para>
<para>Odrasli koji obole od rotavirusa često imaju slabije izražene simptome, ali i probavni sustav odraslih funkcionira drugačije od dječjeg pa se lakše i oporavlja, te prolazi bez odlaska liječniku i prave dijagnoze, a često ga se opisuje kao "običnu crijevnu virozu".</para>
<heading2>Liječenje</heading2>
<para>Pravi i jedinstveni lijek za rotavirus ne postoji. Najvažnije je nadoknađivati izgubljenu tekućinu, te ako je riječ o malom djetetu na vrijeme potražiti liječničku pomoć kako bi se započelo s unošenjem tekućine u organizam i izbjegle daljnje komplikacije.</para>
<para>Za manju dehidraciju preporučuje se uzimati oralne rehidracijske otopine koje se kupuju u ljekarni.</para>
<para>Za rotavirus postoji cjepivo i najčešće se daje jasličkoj i vrtićkoj djeci, no važno je znati da cjepivo nije u potpunosti pouzdano i ne djeluje protiv svih vrsta ovog virusa, iako osnažuje imunološki sastav organizma. Cjepivo se uzima oralnim putem. Osim toga, ako osoba preboli jednu vrstu ovog virusa ne znači da je zauvijek imuna, već postoji mogućnost kasnije zaraze novim oblikom ovog virusa.</para>
<heading2>Prevencija</heading2>
<para>Rotavirus nalazi se u organizmu zaražene osobe (najčešće stolici) i nekoliko dana prije nego se pojave simptomi, a i do 10 dana nakon izostanka simptoma.</para>
<para>
 Ključ kod sprječavanja zaraze je redovito pranje ruku.
</para>
<para>
 Širi se najčešće na dva načina:
</para>
<para>- oralno - fekalnim putem, odnosno dijete dodirne rukom ili ustima igračku koja je kontaminirana fekalijom tj. stolicom</para>
<para>- kapljičnom infekcijom kada se virus nalazi u kapljicama sline i tijekom govora zaražene osobe širi se po zraku</para>
<para>Dakle, u dječjim vrtićima je ponekad zbog načina širenja gotovo nemoguće izbjeći širenje, pa i prave epidemije. No, uvijek se preporučuje visoka razina higijene i redovitog pranja ruku.</para>

Rotavirus je izrazito zarazna bolest probavnog sustava česta kod male djece Rotavirus je zarazna bolest učestala kod male djece i djece do 5 godina starosti, iako mogu oboljeti i starija djeca kao i odrasli. 
   Rotavirus je zarazna bolest učestala kod male djece i djece do 5 godina starosti, iako mogu oboljeti i starija djeca kao i odrasli Nakon što je osoba bila izložena virusu treba oko dva dana da se pojave prvi simptomi. Rotavirus uzrokuje infekciju probavnog sustava odnosno gastroenteritis.

   Najčešći simptomi zaraze kod djece su izrazito jak proljev, popraćen i povraćanjem, povišenom tjelesnom temperaturom i bolovima u trbuhu. Povraćanje i proljev mogu potrajati od 3 - 8 dana. Uz ove simptome najčešća je komplikacija dehidracija odnosno gubitak tjelesnih tekućina, što je posebno opasno kod novorođenčadi, ali i male djece.

   Najčešći simptomi dehidracije su:

- smanjenje mokrenja
- suha usta i grlo
- osjećaj vrtoglavice kod pokušaja stajanja
Osim ovih, kod male djece i dehidracije izraženo je i:
- plakanje bez suza
- neobična pospanosti i malaksalost
Dehidracija kao posljedica virusa, kod djece je česti razlog hospitalizacije odnosno bolničkog liječenja.
Odrasli koji obole od rotavirusa često imaju slabije izražene simptome, ali i probavni sustav odraslih funkcionira drugačije od dječjeg pa se lakše i oporavlja, te prolazi bez odlaska liječniku i prave dijagnoze, a često ga se opisuje kao "običnu crijevnu virozu".
Liječenje
Pravi i jedinstveni lijek za rotavirus ne postoji. Najvažnije je nadoknađivati izgubljenu tekućinu, te ako je riječ o malom djetetu na vrijeme potražiti liječničku pomoć kako bi se započelo s unošenjem tekućine u organizam i izbjegle daljnje komplikacije.
Za manju dehidraciju preporučuje se uzimati oralne rehidracijske otopine koje se kupuju u ljekarni.
Za rotavirus postoji cjepivo i najčešće se daje jasličkoj i vrtićkoj djeci, no važno je znati da cjepivo nije u potpunosti pouzdano i ne djeluje protiv svih vrsta ovog virusa, iako osnažuje imunološki sastav organizma. Cjepivo se uzima oralnim putem. Osim toga, ako osoba preboli jednu vrstu ovog virusa ne znači da je zauvijek imuna, već postoji mogućnost kasnije zaraze novim oblikom ovog virusa.
Prevencija
Rotavirus nalazi se u organizmu zaražene osobe (najčešće stolici) i nekoliko dana prije nego se pojave simptomi, a i do 10 dana nakon izostanka simptoma.

   Ključ kod sprječavanja zaraze je redovito pranje ruku.


   Širi se najčešće na dva načina:

- oralno - fekalnim putem, odnosno dijete dodirne rukom ili ustima igračku koja je kontaminirana fekalijom tj. stolicom
- kapljičnom infekcijom kada se virus nalazi u kapljicama sline i tijekom govora zaražene osobe širi se po zraku
Dakle, u dječjim vrtićima je ponekad zbog načina širenja gotovo nemoguće izbjeći širenje, pa i prave epidemije. No, uvijek se preporučuje visoka razina higijene i redovitog pranja ruku. Adrijana Bakoš 

rotavirus_bolesni dječak

Rotavirus je izrazito zarazna bolest probavnog sustava česta kod male djece

<para>Područje nosa i brade raj je za ove male napasti, no o čemu se zapravo radi? Što su miteseri i zašto se javljaju, te ono najvažnije – kako ih se riješiti?
</para>
<heading4>Što su zapravo miteseri?</heading4>
<para>
Miteseri se manifestiraju kao sitne bubuljice tamnije boje na površini kože. Nastaju začepljenjem folikula (korijena) dlake, a zapravo su nečistoća koja se unutar folikule nakuplja. Mnogi dermatolozi ističu kako su oni zapravo blaži oblik <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zenski-kutak/hrana-utjece-pojavu-akni-zreloj-dobi/">akni</ulink>, s kojima borbu vodi sve više ljudi zrele dobi. Najčešće se formiraju na licu, i to na području nosa i brade. Međutim, nije neuobičajeno da se pojave i na leđima, prsima, vratu ili pak rukama.</para>
<para>Svaki folikul sadrži žlijezdu koja proizvodi ulje koje se naziva sebum i ono ustvari održava našu kožu mekom i pruža joj zaštitu od vanjskih utjecaja. Problem nastaje kada se u otvoru folikula nakupe mrtve stanice kože koje sa sobom „pokupe“ i nečistoće kojima smo neprestano izloženi. Mitesere često nećemo primijetiti ako je koža preko folikula zatvorena, te tada oni izgledaju kao sitne bijele točkice koje na prvi pogled nisu vidljive. Međutim, otvaranjem tankog sloja kože na površini, oni postaju sitne točkice tamne boje koje nazivamo miteserima.</para>
<para>Nekoliko faktora može dovesti do povećanog stvaranja mitesera. Često se radi o hormonalnim poremećajima, uslijed kojih koža izlučuje veću količinu ulja. Neke navike također mogu utjecati na njihovu pojavu – uzimanje određenih lijekova, te konzumiranje neke vrste namirnica. Međutim, često niti sav oprez i tretmani nisu dovoljni za potpuni nestanak ovih napasti.</para>
<para>Za razliku od prištića, miteseri nisu bolni na dodir, budući da se ovdje ne radi o upalnom procesu. Prištići nastaju kada bakterija „napadne“ začepljen folikul, dok se kod mitesera radi samo o začepljenju bez ikakvih značajnijih promjena.
</para>
<heading4>Tretiranje i prevencija</heading4>
<para>
Kada su se miteseri jednom počeli stvarati, mnogi ih se ljudi nikada u potpunosti ne mogu riješiti. Međutim, postoje različiti tretmani koji mogu dati vidljive rezultate. Najučinkovitiji načinje svakako ručno uklanjanje mitesera. Ovaj postupak potrebno je prepustiti dermatologu, koji će u tu svrhu koristiti poseban instrument kako bi izvadio nečistoće iz folikula, a da pritom ne ošteti kožu oko njega.</para>
<para>Nešto grublji pristup predstavlja mikrodermoabrazija, kojom se zapravo instrumentom s grubom površinom skida gornji sloj kože i sve nečistoće koje sadrži. Kemijski piling također predstavlja nešto agresivniju metodu. Prepisivanje lijekova kod mitesera neće imati učinka, budući da upalni proces ne postoji.</para>
<para>Dermatolozi se slažu kako je njihovo uklanjanje uvijek poželjno prepustiti stručnjaku, kako bi se smanjila mogućnost infekcije koja može nastati prilikom njihova istiskivanja kod kuće. Iako nije riječ o ozbiljnijoj pojavi poput akni, korištenje instrumenata koji nisu sterilni, može potaknuti dodatne probleme s kožom.</para>
<para>
 Pravilno čišćenje kože prvi je korak u sprečavanju nastanka mitesera. Umivanje ujutro i uvečer minimum je onoga što morate svakodnevno učiniti kako bi se površinski sloj kože očistio od masnoća koje začepljuju pore. Na tržištu je danas dostupan velik broj tonika koji će nakon umivanja dubinski očistiti kožu bez iritacije. Stručnjaci napominju kako je i redovito pranje kose jednako važno, budući da kosa, kada se zamasti, može lako prenijeti nečistoće na lice.</para>
<para>Uz korištenje proizvoda koji nisu na bazi ulja, poželjno je i jednom tjedno napraviti piling lica. Njime ćete temeljito ukloniti mrtve stanice s površine kože i omogućiti joj da „diše“. Iako se većina ljudi mitesera nikada ne riješi u potpunosti, primjenom ovih nekoliko koraka mogu ih dulje vrijeme držati „pod kontrolom“.</para>

Miteseri - crne točkice kojih se nije lako riješiti Miteseri se često zovu i „crnim napastima“. I doista, u većini slučajeva njihovo je uklanjanje gotovo nemoguća misija. Područje nosa i brade raj je za ove male napasti, no o čemu se zapravo radi? Što su miteseri i zašto se javljaju, te ono najvažnije – kako ih se riješiti?

Što su zapravo miteseri?

Miteseri se manifestiraju kao sitne bubuljice tamnije boje na površini kože. Nastaju začepljenjem folikula (korijena) dlake, a zapravo su nečistoća koja se unutar folikule nakuplja. Mnogi dermatolozi ističu kako su oni zapravo blaži oblik akni, s kojima borbu vodi sve više ljudi zrele dobi. Najčešće se formiraju na licu, i to na području nosa i brade. Međutim, nije neuobičajeno da se pojave i na leđima, prsima, vratu ili pak rukama.
Svaki folikul sadrži žlijezdu koja proizvodi ulje koje se naziva sebum i ono ustvari održava našu kožu mekom i pruža joj zaštitu od vanjskih utjecaja. Problem nastaje kada se u otvoru folikula nakupe mrtve stanice kože koje sa sobom „pokupe“ i nečistoće kojima smo neprestano izloženi. Mitesere često nećemo primijetiti ako je koža preko folikula zatvorena, te tada oni izgledaju kao sitne bijele točkice koje na prvi pogled nisu vidljive. Međutim, otvaranjem tankog sloja kože na površini, oni postaju sitne točkice tamne boje koje nazivamo miteserima.
Nekoliko faktora može dovesti do povećanog stvaranja mitesera. Često se radi o hormonalnim poremećajima, uslijed kojih koža izlučuje veću količinu ulja. Neke navike također mogu utjecati na njihovu pojavu – uzimanje određenih lijekova, te konzumiranje neke vrste namirnica. Međutim, često niti sav oprez i tretmani nisu dovoljni za potpuni nestanak ovih napasti.
Za razliku od prištića, miteseri nisu bolni na dodir, budući da se ovdje ne radi o upalnom procesu. Prištići nastaju kada bakterija „napadne“ začepljen folikul, dok se kod mitesera radi samo o začepljenju bez ikakvih značajnijih promjena.

Tretiranje i prevencija

Kada su se miteseri jednom počeli stvarati, mnogi ih se ljudi nikada u potpunosti ne mogu riješiti. Međutim, postoje različiti tretmani koji mogu dati vidljive rezultate. Najučinkovitiji načinje svakako ručno uklanjanje mitesera. Ovaj postupak potrebno je prepustiti dermatologu, koji će u tu svrhu koristiti poseban instrument kako bi izvadio nečistoće iz folikula, a da pritom ne ošteti kožu oko njega.
Nešto grublji pristup predstavlja mikrodermoabrazija, kojom se zapravo instrumentom s grubom površinom skida gornji sloj kože i sve nečistoće koje sadrži. Kemijski piling također predstavlja nešto agresivniju metodu. Prepisivanje lijekova kod mitesera neće imati učinka, budući da upalni proces ne postoji.
Dermatolozi se slažu kako je njihovo uklanjanje uvijek poželjno prepustiti stručnjaku, kako bi se smanjila mogućnost infekcije koja može nastati prilikom njihova istiskivanja kod kuće. Iako nije riječ o ozbiljnijoj pojavi poput akni, korištenje instrumenata koji nisu sterilni, može potaknuti dodatne probleme s kožom.

   Pravilno čišćenje kože prvi je korak u sprečavanju nastanka mitesera. Umivanje ujutro i uvečer minimum je onoga što morate svakodnevno učiniti kako bi se površinski sloj kože očistio od masnoća koje začepljuju pore. Na tržištu je danas dostupan velik broj tonika koji će nakon umivanja dubinski očistiti kožu bez iritacije. Stručnjaci napominju kako je i redovito pranje kose jednako važno, budući da kosa, kada se zamasti, može lako prenijeti nečistoće na lice.
Uz korištenje proizvoda koji nisu na bazi ulja, poželjno je i jednom tjedno napraviti piling lica. Njime ćete temeljito ukloniti mrtve stanice s površine kože i omogućiti joj da „diše“. Iako se većina ljudi mitesera nikada ne riješi u potpunosti, primjenom ovih nekoliko koraka mogu ih dulje vrijeme držati „pod kontrolom“. Nataša Vuk 

young woman cleans her face with wet wipes

Miteseri - crne točkice kojih se nije lako riješiti

<para>
 Imate djecu ili tek prolazite kroz najslađe razdoblje? Rezervirajte termin od 25. do 27. studenog i posjetite nas u Westgateu na Danima beba, djece i trudnica. Provedite vesele dane s nama na najšarenijem, najslađem i najvećem sajmu u regiji i pogledajte bogatu ponudu čak više od sto izlagača!
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tek očekujete prinovu? I za vas smo pripremili bogat program na kojem ćete moći saznati korisne savjete ukoliko se tek pripremate za ulogu mame ili tate. Posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti tvrtke koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci. Provjerite naš širok asortiman dječje opreme te moderan, kavlitetan i  funkcionalan dizajn kompletnog baby asortimana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovaj sajam Dani beba, djece i trudnica je jedino mjesto u Hrvatskoj s tolikom ponudom za bebe, djecu i trudnice! 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="fa3b3caa-35d4-11eb-900d-0242ac130015" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
Družite se, uživajte u zabavnom programu, dijelite iskustva s ostalim roditeljima te poslušajte savjete vrhunskih stručnjaka. Očekuju vas veliki popusti pa ne propustite priliku da opremite svog mališana! Neka djetinjstvo vaših najmlađih prođe veselo i bezbrižno!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
A znate li da se u Westgateu nalazi najveća dječja igraonica? Posjetite Kid’s world – najveću igraonicu za djecu zatvorenog tipa u Hrvatskoj te priuštite djeci uzbuđenje, igru i zabavu, a vi predahnite uz finu kavicu u jednom od ugodnih kafića Westgatea.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="26385982-35d5-11eb-973e-0242ac130015" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vidimo se u Westgateu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Dani beba, djece i trudnica u Westgateu Svijet roditelja i beba u Westgateu 
   Imate djecu ili tek prolazite kroz najslađe razdoblje? Rezervirajte termin od 25. do 27. studenog i posjetite nas u Westgateu na Danima beba, djece i trudnica. Provedite vesele dane s nama na najšarenijem, najslađem i najvećem sajmu u regiji i pogledajte bogatu ponudu čak više od sto izlagača!
   
   
Tek očekujete prinovu? I za vas smo pripremili bogat program na kojem ćete moći saznati korisne savjete ukoliko se tek pripremate za ulogu mame ili tate. Posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti tvrtke koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci. Provjerite naš širok asortiman dječje opreme te moderan, kavlitetan i  funkcionalan dizajn kompletnog baby asortimana.
Ovaj sajam Dani beba, djece i trudnica je jedino mjesto u Hrvatskoj s tolikom ponudom za bebe, djecu i trudnice! 


   
   
   
 

Družite se, uživajte u zabavnom programu, dijelite iskustva s ostalim roditeljima te poslušajte savjete vrhunskih stručnjaka. Očekuju vas veliki popusti pa ne propustite priliku da opremite svog mališana! Neka djetinjstvo vaših najmlađih prođe veselo i bezbrižno!
   
A znate li da se u Westgateu nalazi najveća dječja igraonica? Posjetite Kid’s world – najveću igraonicu za djecu zatvorenog tipa u Hrvatskoj te priuštite djeci uzbuđenje, igru i zabavu, a vi predahnite uz finu kavicu u jednom od ugodnih kafića Westgatea.


   
   


   
Vidimo se u Westgateu!
   
  Promo 

Dani beba, djece i trudnica u Westgateu

<para>Televizija, kao masovni medij, smještena je gotovo u svakom obiteljskom domu te, uz roditelje i obitelj, utječe na djetetovo ponašanje Neka su istraživanja pokazala da prosječno dijete tjedno provede 1680 minuta ispred televizije, dok s roditeljima provodi tek 38,5 minuta u suvislom razgovoru. Osim toga, dijete mlađe od 6 godina u prosjeku provede tri sata dnevno gledajući televiziju, dva sata u igri na vanjskom prostoru, a tri puta manje vremena provede čitajući (ili da mu netko čita).</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/kod-djece-koja-previse-gledaju-televiziju-uocene-su-negativne-promjene-mozdane-strukture/">
 Opasnosti
 </ulink> koje pretjerano gledanje televizije povlači sa sobom su: usporavanje metabolizma koji dovodi do pretilosti, gubitak čitalačkih navika i smanjenje razumijevanja pročitanog, usporavanje motoričkih refleksa i slično. Neka su istraživanja čak pokazala da predugo gledanje televizije može utjecati i na jezični razvoj djeteta, tj. što više sati djeca dnevno gledaju televiziju, to su njihove jezične sposobnosti niže. To vrijedi barem za proučavane aspekte jezika, kao što su dužina i kompleksnost rečenica te predčitačke vještine.</para>
<para>Većina stručnjaka za jezik ističe da pretjerano gledanje televizije oduzima djeci vrijeme namijenjeno interakcijama s roditeljima i vršnjacima. Također, može se dogoditi da djeca gledaju emisije koje nisu prikladne njihovoj razini razumijevanja jezika.</para>
<para>Jedno je istraživanje pokazalo da su djeca, koja su samo 15 minuta dnevno gledala razvojno prikladne emisije, imala vidljivo bolje jezične vještine od djece koja su dulje vremena dnevno gledala "manje sofisticirane" stvari, poput crtanih filmova. Dakle, dulje gledanje televizije, zajedno s gledanjem razvojno neprimjerenih programa može rezultirati lošijom jezičnom situacijom od optimalne.</para>
<para>
 Televizija koja radi u pozadini dok se igrate s vašim djetetom također može usporiti razvoj govora. Znanstvenici su promatrali interakciju 49 roditelja i njihove djece u dobi od jedne, dvije i tri godine, tijekom igre koja je trajala sat vremena. Pola sata je televizor radio i prikazivao program namijenjen starijoj djeci ili odraslima, a pola sata je bio ugašen. Broj riječi i fraza koje su roditelji govorili dok je televizor radio bio je manji nego kada je bio ugašen, što pokazuje da su roditelji gledali televizor, čak i ako njihova djeca nisu.</para>
<para>U stvarnosti, utjecaj gledanja televizije na razvoj jezika je poput dvosjeklog mača. Pretjerano i "nepravilno" gledanje može utjecati na djetetov društveni i jezični razvoj na više negativnih načina. Međutim, gledajući razvojno primjerene televizijske emisije vaše dijete može učiti nove jezične vještine i primjenjivati one koje koje već posjeduje.</para>
<para>Vaš najbolji pristup u odnosu na tu "prijetnju" je biti aktivan i razuman upravitelj televizijskim navikama svoga djeteta.</para>

Utječe li televizija na jezične sposobnosti djeteta? Televizija, kao masovni medij, smještena je gotovo u svakom obiteljskom domu te, uz roditelje i obitelj, utječe na djetetovo ponašanje. Televizija, kao masovni medij, smještena je gotovo u svakom obiteljskom domu te, uz roditelje i obitelj, utječe na djetetovo ponašanje Neka su istraživanja pokazala da prosječno dijete tjedno provede 1680 minuta ispred televizije, dok s roditeljima provodi tek 38,5 minuta u suvislom razgovoru. Osim toga, dijete mlađe od 6 godina u prosjeku provede tri sata dnevno gledajući televiziju, dva sata u igri na vanjskom prostoru, a tri puta manje vremena provede čitajući (ili da mu netko čita).

   
      Opasnosti
    koje pretjerano gledanje televizije povlači sa sobom su: usporavanje metabolizma koji dovodi do pretilosti, gubitak čitalačkih navika i smanjenje razumijevanja pročitanog, usporavanje motoričkih refleksa i slično. Neka su istraživanja čak pokazala da predugo gledanje televizije može utjecati i na jezični razvoj djeteta, tj. što više sati djeca dnevno gledaju televiziju, to su njihove jezične sposobnosti niže. To vrijedi barem za proučavane aspekte jezika, kao što su dužina i kompleksnost rečenica te predčitačke vještine.
Većina stručnjaka za jezik ističe da pretjerano gledanje televizije oduzima djeci vrijeme namijenjeno interakcijama s roditeljima i vršnjacima. Također, može se dogoditi da djeca gledaju emisije koje nisu prikladne njihovoj razini razumijevanja jezika.
Jedno je istraživanje pokazalo da su djeca, koja su samo 15 minuta dnevno gledala razvojno prikladne emisije, imala vidljivo bolje jezične vještine od djece koja su dulje vremena dnevno gledala "manje sofisticirane" stvari, poput crtanih filmova. Dakle, dulje gledanje televizije, zajedno s gledanjem razvojno neprimjerenih programa može rezultirati lošijom jezičnom situacijom od optimalne.

   Televizija koja radi u pozadini dok se igrate s vašim djetetom također može usporiti razvoj govora. Znanstvenici su promatrali interakciju 49 roditelja i njihove djece u dobi od jedne, dvije i tri godine, tijekom igre koja je trajala sat vremena. Pola sata je televizor radio i prikazivao program namijenjen starijoj djeci ili odraslima, a pola sata je bio ugašen. Broj riječi i fraza koje su roditelji govorili dok je televizor radio bio je manji nego kada je bio ugašen, što pokazuje da su roditelji gledali televizor, čak i ako njihova djeca nisu.
U stvarnosti, utjecaj gledanja televizije na razvoj jezika je poput dvosjeklog mača. Pretjerano i "nepravilno" gledanje može utjecati na djetetov društveni i jezični razvoj na više negativnih načina. Međutim, gledajući razvojno primjerene televizijske emisije vaše dijete može učiti nove jezične vještine i primjenjivati one koje koje već posjeduje.
Vaš najbolji pristup u odnosu na tu "prijetnju" je biti aktivan i razuman upravitelj televizijskim navikama svoga djeteta. Petra Majetić 

dijete_televizor

Utječe li televizija na jezične sposobnosti djeteta?

<para>
 Endometrioza je poremećaj pri kojem tkiva koja uobičajeno oblažu unutrašnjost maternice, počinju rasti i izvan maternice Ozbiljna je to bolest koja često nije shvaćana ozbiljno iako pogađa jednu od deset žena. Kada se primjerice nalazite u prepunom kafiću, velika je vjerojatnost da i nekoliko žena pati od ove podmukle bolesti o kojoj se malo govori.</para>
<para>Ovo je bolan i trajan poremećaj i može biti uzrok neplodnosti. Kao što je već spomenuto, bolest je to ženskih reproduktivnih organa, a uzrok joj je nepoznat. Najčešće simptomi počinju već u tinejdžerskoj dobi s pojavom prve mjesečnice koje su najčešće obilne, nepravilne i izrazito bolne. Liječnici tada često, kada bi se simptomi stišali, propisuju hormonsku kontracepciju na kojoj žene često ostaju do trenutka kada odluče da je vrijeme za bebu. Tada se tijelo nađe u situaciji bez regulacije hormona te često nastupaju problemi poput izrazito neredovitih ciklusa i bolnih mjesečnica, a tkivo počinje u sve većoj mjeri rasti tamo gdje nije predviđeno.</para>
<heading2>Na koji način endometrioza stvara probleme?</heading2>
<para>Maternica se sastoji od tkiva endometrija. Svaki mjesec tijelo otpušta hormone koji uzrokuju smanjenje tkiva endometrija koje se priprema za oplođeno jajašce. U slučaju oplodnje, jajašce se "usađuje" u tkivo endometrija i započinje s rastom. Ako do oplodnje ipak ne dođe, endometrij ponovno stanjuje i "pročišćuje" putem mjesečnice.</para>
<para>Kod endometrioze, tkivo koje je izraslo izvan maternice ponaša se kao da se nalazi unutar maternice. Za vrijeme mjesečnice se smanjuje, pročišćuje odnosno krvari. S obzirom na to da se tkivo nalazi na pogrešnom mjestu, izvan maternice, krv ne može naći izlaz iz tijela. Tkivo tada postaje iritirano i izrazito bolno. Ponekad može doći i do stvaranja ožiljaka na tkivu te "vrećica" napunjenih krvlju koja teško pronalazi izlaz. Ožiljci na tkivu mogu imati znatan utjecaj na pokušaj začeća.</para>
<heading2>Što uzrokuje endometriozu?</heading2>
<para>Iako liječnici zapravo i nisu sigurni u pravi razloga nastanka endometrioze i nekontroliranog rasta tkiva izvan maternice, sigurni su da glavni ženski hormon estrogen samo pogoršava situaciju. Žene imaju upravo najviše razine ovog hormona od puberteta pa do početka 40-ih kada razina polako opada, a žena ulazi u menopauzu. Tada nestaje i problem endometrioze, bolova i obilnih krvarenja.</para>
<heading2>Najčešći simptomi</heading2>
<para>Simptomi kao što je već spomenuto su:</para>
<para>- izrazita bol. Ovisno o mjestu boli može se pretpostaviti gdje raste novo tkivo. Primjerice, ako je bol izrazita u zdjelici, pretpostavka je da tamo raste novo tkivo. Bol može nastati prije ili i za vrijeme mjesečnice, a može biti i stalna. Pojedine žene imaju jake bolove i za vrijeme seksualnih odnosa, ali i za vrijeme ovulacije odnosno otpuštanja jajašca.</para>
<para>- abnormalno jako krvarenje za vrijeme mjesečnice. Osim izrazito jakog krvarenja za vrijeme mjesečnice, može doći i do povremenog krvarenja unutar ciklusa, nakon seksualnog odnosa, pa i do krvi u urinu ili stolici</para>
<para>- teškoće kod začeća (neplodnost). Kod nekih žena to je jedini simptom koji imaju.</para>
<para>Simptomi mogu varirati. Neke žene nisu ni svjesne da boluju od endometrioze toliko dugo dok ne posjete liječnika u želji da postanu majke. Pojedine imaju blage grčeve za vrijeme mjesečnih ciklusa te smatraju to normalnim. Dok kod nekih, grčevi, bolovi i krvarenje su toliko jaki da ne mogu obavljati svakodnevne poslove.</para>
<heading2>Kako se dijagnosticira?</heading2>
<para>Ako patite od bolnih ili obilnijih mjesečnica ne znači da imate endometriozu. Na te probleme utjecati mogu različiti faktori. Kako bi liječnik potvrdio endometriozu biti će potrebno nekoliko pretraga.</para>
<para>Osim što će liječnik s vama porazgovarati o simptomima, ciklusima, ostalim bolestima, važno je znati i obiteljsku povijest ove bolesti. Endometrioza može biti nasljedna. Uz to, svakako ide i ginekološki pregled te pregled zdjelice, a po potrebi i pregled rektuma.</para>
<para>Ako liječnik posumnja na endometriozu vjerojatno će vam sugerirati liječenje i nekoliko mjeseci uzimanja terapije. Ako uz lijekove osjetite poboljšanje to ukazuje da je liječnik bio u pravu te da imate ispravnu dijagnozu.</para>
<para>Endometrioza se često potvrđuje, ali i stavlja pod kontrolu laparoskopijom. Laparoskopija je kirurška tehnika "bez reza", a operacija se vrši pod nadzorom videokamere koja se uvodi u trbušnu šupljinu kroz uske ubode na trbušnoj stijenci. Ovaj ili sličan tretman je nužan ako želite zatrudnjeti.</para>
<heading2>Kako se liječi?</heading2>
<para>Već je spomenuto da jedinstvenog lijeka nema, no postoji nekoliko tretmana koji je mogu ublažiti. Tretman ovisi o tome želite li ublažiti simptome ili zatrudnjeti. U slučaju da želite zatrudnjeti, vjerojatno će biti potrebno odstranjivanje tkiva.</para>
<para>Ako želite smanjiti simptome, liječnik će vam propisati lijekove protiv bolova. Zatim, učestalo se koriste i kontracepcijske pilule kako bi ciklusi bili pod nadzorom, ali i hormonalna terapija koja zaustavlja mjesečne cikluse i smanjuje rast tkiva. No, ona često ima brojne nuspojave, ali i vjerojatan povratak simptoma nakon prestanka uzimanja terapije.</para>

Endometrioza: bolan poremećaj ženskog reproduktivnog organa Endometrioza je poremećaj pri kojem tkiva koja uobičajeno oblažu unutrašnjost maternice, počinju rasti i izvan maternice. Često uključuje jajnike, tkivo zdjelice, ali i crijeva. 
   Endometrioza je poremećaj pri kojem tkiva koja uobičajeno oblažu unutrašnjost maternice, počinju rasti i izvan maternice Ozbiljna je to bolest koja često nije shvaćana ozbiljno iako pogađa jednu od deset žena. Kada se primjerice nalazite u prepunom kafiću, velika je vjerojatnost da i nekoliko žena pati od ove podmukle bolesti o kojoj se malo govori.
Ovo je bolan i trajan poremećaj i može biti uzrok neplodnosti. Kao što je već spomenuto, bolest je to ženskih reproduktivnih organa, a uzrok joj je nepoznat. Najčešće simptomi počinju već u tinejdžerskoj dobi s pojavom prve mjesečnice koje su najčešće obilne, nepravilne i izrazito bolne. Liječnici tada često, kada bi se simptomi stišali, propisuju hormonsku kontracepciju na kojoj žene često ostaju do trenutka kada odluče da je vrijeme za bebu. Tada se tijelo nađe u situaciji bez regulacije hormona te često nastupaju problemi poput izrazito neredovitih ciklusa i bolnih mjesečnica, a tkivo počinje u sve većoj mjeri rasti tamo gdje nije predviđeno.
Na koji način endometrioza stvara probleme?
Maternica se sastoji od tkiva endometrija. Svaki mjesec tijelo otpušta hormone koji uzrokuju smanjenje tkiva endometrija koje se priprema za oplođeno jajašce. U slučaju oplodnje, jajašce se "usađuje" u tkivo endometrija i započinje s rastom. Ako do oplodnje ipak ne dođe, endometrij ponovno stanjuje i "pročišćuje" putem mjesečnice.
Kod endometrioze, tkivo koje je izraslo izvan maternice ponaša se kao da se nalazi unutar maternice. Za vrijeme mjesečnice se smanjuje, pročišćuje odnosno krvari. S obzirom na to da se tkivo nalazi na pogrešnom mjestu, izvan maternice, krv ne može naći izlaz iz tijela. Tkivo tada postaje iritirano i izrazito bolno. Ponekad može doći i do stvaranja ožiljaka na tkivu te "vrećica" napunjenih krvlju koja teško pronalazi izlaz. Ožiljci na tkivu mogu imati znatan utjecaj na pokušaj začeća.
Što uzrokuje endometriozu?
Iako liječnici zapravo i nisu sigurni u pravi razloga nastanka endometrioze i nekontroliranog rasta tkiva izvan maternice, sigurni su da glavni ženski hormon estrogen samo pogoršava situaciju. Žene imaju upravo najviše razine ovog hormona od puberteta pa do početka 40-ih kada razina polako opada, a žena ulazi u menopauzu. Tada nestaje i problem endometrioze, bolova i obilnih krvarenja.
Najčešći simptomi
Simptomi kao što je već spomenuto su:
- izrazita bol. Ovisno o mjestu boli može se pretpostaviti gdje raste novo tkivo. Primjerice, ako je bol izrazita u zdjelici, pretpostavka je da tamo raste novo tkivo. Bol može nastati prije ili i za vrijeme mjesečnice, a može biti i stalna. Pojedine žene imaju jake bolove i za vrijeme seksualnih odnosa, ali i za vrijeme ovulacije odnosno otpuštanja jajašca.
- abnormalno jako krvarenje za vrijeme mjesečnice. Osim izrazito jakog krvarenja za vrijeme mjesečnice, može doći i do povremenog krvarenja unutar ciklusa, nakon seksualnog odnosa, pa i do krvi u urinu ili stolici
- teškoće kod začeća (neplodnost). Kod nekih žena to je jedini simptom koji imaju.
Simptomi mogu varirati. Neke žene nisu ni svjesne da boluju od endometrioze toliko dugo dok ne posjete liječnika u želji da postanu majke. Pojedine imaju blage grčeve za vrijeme mjesečnih ciklusa te smatraju to normalnim. Dok kod nekih, grčevi, bolovi i krvarenje su toliko jaki da ne mogu obavljati svakodnevne poslove.
Kako se dijagnosticira?
Ako patite od bolnih ili obilnijih mjesečnica ne znači da imate endometriozu. Na te probleme utjecati mogu različiti faktori. Kako bi liječnik potvrdio endometriozu biti će potrebno nekoliko pretraga.
Osim što će liječnik s vama porazgovarati o simptomima, ciklusima, ostalim bolestima, važno je znati i obiteljsku povijest ove bolesti. Endometrioza može biti nasljedna. Uz to, svakako ide i ginekološki pregled te pregled zdjelice, a po potrebi i pregled rektuma.
Ako liječnik posumnja na endometriozu vjerojatno će vam sugerirati liječenje i nekoliko mjeseci uzimanja terapije. Ako uz lijekove osjetite poboljšanje to ukazuje da je liječnik bio u pravu te da imate ispravnu dijagnozu.
Endometrioza se često potvrđuje, ali i stavlja pod kontrolu laparoskopijom. Laparoskopija je kirurška tehnika "bez reza", a operacija se vrši pod nadzorom videokamere koja se uvodi u trbušnu šupljinu kroz uske ubode na trbušnoj stijenci. Ovaj ili sličan tretman je nužan ako želite zatrudnjeti.
Kako se liječi?
Već je spomenuto da jedinstvenog lijeka nema, no postoji nekoliko tretmana koji je mogu ublažiti. Tretman ovisi o tome želite li ublažiti simptome ili zatrudnjeti. U slučaju da želite zatrudnjeti, vjerojatno će biti potrebno odstranjivanje tkiva.
Ako želite smanjiti simptome, liječnik će vam propisati lijekove protiv bolova. Zatim, učestalo se koriste i kontracepcijske pilule kako bi ciklusi bili pod nadzorom, ali i hormonalna terapija koja zaustavlja mjesečne cikluse i smanjuje rast tkiva. No, ona često ima brojne nuspojave, ali i vjerojatan povratak simptoma nakon prestanka uzimanja terapije. Adrijana Bakoš 

Girl with stomach ache sitting on bed

Endometrioza: bolan poremećaj ženskog reproduktivnog organa

<para>Na današnji dan obilježava se Međumarodni dan dječjih prava (Generalna skupština UN-a je 20. studenog 1959. godine usvojila "Deklaraciju o pravima djeteta", a trideset godina poslije je usvojila "Konvenciju o pravima djeteta"), a mi ćemo se ovog puta dotaknuti jedne veoma važne teme, a to je odnos djece i fizičkog kontakta s drugim osobama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Većina nas je vjerojatno bila mnogo puta svjedok situacija u kojima je neko dijete trebalo dati poljubac, zagrliti ili pružiti neki drugi znak pažnje nekom odraslom članu obitelji, prijatelju ili slično, a da to nije željelo. Ako je bila riječ o vašem djetetu, možda ste i donekle prisiljavali dijete da poljubi ili zagrli tu osobu, jer je ta odrasla osoba to očekivala od djeteta, a  zapravo ste dijete doveli u situaciju da se osjeća neugodno, pa čak da plače i protestira.  Ili ste možda vi bili ta osoba koja je trebala dobiti zagrljaj ili poljubac od djeteta, no dijete nije to željelo…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kada se nađem u situacijama da mi  moji nećaci ili dijete prijatelja ne želi dati poljubac, zagrljaj, ili bilo koji drugi oblik pažnje, poštujem njihove osjećaje i nikada ne inzistiram na tome, jer znam da mnogo toga ovisi o njihovom raspoloženju i njihovim osjećajima prema meni. Primjerice, kada su u pitanju moji nećaci, jedan dan može se dogoditi da se grlimo, ljubimo, škakljamo i da mi sjede u krilu, dok drugi dan nema ničega od toga. I to mi nimalo ne smeta, jer znam da to nema veze s time vole li oni mene ili ne, jedan dan više ili drugi dan manje, nego njihovim drugim potrebama, razmišljanjima i osjećajima koji se događaju u njihovim glavama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S druge strane, ne očekujem da dijete koje me prvi puta vidi ili me viđa rijetko radi neke od spomenutih gesta, posebno ako to ne želi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 „Ne“ je važna riječ za dijete
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, možda se sada pitate što je loše da vi kao roditelj, svoje dijete na neki način primorate da ljubi, grli ili sjedi u krilu, daje „pet“ osobama vama i djetetu bliskim osobama? Objašnjenje je nešto kompleksnije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ono čega morate biti svjesni jest da s time djetetu ograničavate slobodu nad njegovim osjećajima i tijelom, kao instrumentom kojim izražava te osjećaje. Djeca ne razumiju društvene konvencije, pravila i norme i da, naravno, moraju ih naučiti, ali ne na način da prisiljavate dijete da glumi, te da stječe dojam kao da nema pravo birati koga će ono dirati i tko će dirati njega.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vjerujem da počinjete shvaćati poveznicu. Naime, djeca odmalena, sjećala se ona toga ili ne kasnije u životu, uče o osobnim granicama, te u kojim slučajevima mogu reći „ne“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 A kada je važno da djeca znaju reći „ne“?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako se nađu u situaciji da ih starija osoba neprimjereno dira u bilo kojem smislu, te da znaju da ne moraju to dopuštati. Nažalost, nijedno dijete nije sigurno od pedofilije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Također, važno je da kada dođu u tinejdžerske godine, respektiraju svoje tijelo, te da isto to traže od osoba s kojem se će se možda upustiti u seksualne odnose.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Vi na strani djeteta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jednako tako, time se djeca uče da vjeruju svojem instinktu, odnosno svojem unutarnjem osjećaju o poželjnom ili nepoželjnom, što se na kraju odražava i tjelesno. Naime, djeca moraju naučiti da ako nemaju osjećajda je neka vrsta fizičkog kontakta dobra, da ga mogu odbaciti ili prekinuti. Time ćete dati svojem djetetu samopouzdanje u vlastiti izbor, ali i svijest da je odgovorno za ono što se događa njegovom tijelu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zato, imajte na umu da ako dijete u određenim trenutcima ne želi zagrliti svoje bake, djedove, tete, stričeve, ujne ili neke druge osobe, nemojte ga na to prisiljavati, pa makar  osoba koja očekuje na kraju bude povrijeđena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Možda ćete pomisliti da nema ništa loše u tome da dijete grli djedove ili bake ili neke druge bliske osobe, i da time izbjegavate povredu njihovih osjećaja, ali budite svjesni da je povrijeđena osoba odrasla, te da bi trebala razumjeti ako dijete ne želi fizički kontakt s njime. U tom pogledu važno je stati na stranu svojeg djeteta i ako je potrebno odrasloj osobi objasniti zašto dijete ako ne želi, ne treba nikome davati poljupce i zagrljaje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dijete s vašim primjerom može učiti na koji način se ponašati, na koji način pokazivati osjećaje, kakva je fizička prisnost normalna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim toga, ako vi ne grlite i ne ljubite sve odrasle osobe s kojima dolazite u kontakt, zašto bi to vaše dijete trebalo raditi?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Tomsickova - fotolia</para>

Zašto dijete ne treba svima davati poljupce i zagrljaje Nema ničega slađega od toga da dijete poljubi svoje djedove, bake i druge odrasle članove obitelji i prijatelje, no što kada to ne želi? Na današnji dan obilježava se Međumarodni dan dječjih prava (Generalna skupština UN-a je 20. studenog 1959. godine usvojila "Deklaraciju o pravima djeteta", a trideset godina poslije je usvojila "Konvenciju o pravima djeteta"), a mi ćemo se ovog puta dotaknuti jedne veoma važne teme, a to je odnos djece i fizičkog kontakta s drugim osobama.
   
Većina nas je vjerojatno bila mnogo puta svjedok situacija u kojima je neko dijete trebalo dati poljubac, zagrliti ili pružiti neki drugi znak pažnje nekom odraslom članu obitelji, prijatelju ili slično, a da to nije željelo. Ako je bila riječ o vašem djetetu, možda ste i donekle prisiljavali dijete da poljubi ili zagrli tu osobu, jer je ta odrasla osoba to očekivala od djeteta, a  zapravo ste dijete doveli u situaciju da se osjeća neugodno, pa čak da plače i protestira.  Ili ste možda vi bili ta osoba koja je trebala dobiti zagrljaj ili poljubac od djeteta, no dijete nije to željelo…
   
Kada se nađem u situacijama da mi  moji nećaci ili dijete prijatelja ne želi dati poljubac, zagrljaj, ili bilo koji drugi oblik pažnje, poštujem njihove osjećaje i nikada ne inzistiram na tome, jer znam da mnogo toga ovisi o njihovom raspoloženju i njihovim osjećajima prema meni. Primjerice, kada su u pitanju moji nećaci, jedan dan može se dogoditi da se grlimo, ljubimo, škakljamo i da mi sjede u krilu, dok drugi dan nema ničega od toga. I to mi nimalo ne smeta, jer znam da to nema veze s time vole li oni mene ili ne, jedan dan više ili drugi dan manje, nego njihovim drugim potrebama, razmišljanjima i osjećajima koji se događaju u njihovim glavama.
   
S druge strane, ne očekujem da dijete koje me prvi puta vidi ili me viđa rijetko radi neke od spomenutih gesta, posebno ako to ne želi.
   
   „Ne“ je važna riječ za dijete
   
   
No, možda se sada pitate što je loše da vi kao roditelj, svoje dijete na neki način primorate da ljubi, grli ili sjedi u krilu, daje „pet“ osobama vama i djetetu bliskim osobama? Objašnjenje je nešto kompleksnije.
   
Ono čega morate biti svjesni jest da s time djetetu ograničavate slobodu nad njegovim osjećajima i tijelom, kao instrumentom kojim izražava te osjećaje. Djeca ne razumiju društvene konvencije, pravila i norme i da, naravno, moraju ih naučiti, ali ne na način da prisiljavate dijete da glumi, te da stječe dojam kao da nema pravo birati koga će ono dirati i tko će dirati njega.
   
Vjerujem da počinjete shvaćati poveznicu. Naime, djeca odmalena, sjećala se ona toga ili ne kasnije u životu, uče o osobnim granicama, te u kojim slučajevima mogu reći „ne“.
   
   A kada je važno da djeca znaju reći „ne“?
   
   
Ako se nađu u situaciji da ih starija osoba neprimjereno dira u bilo kojem smislu, te da znaju da ne moraju to dopuštati. Nažalost, nijedno dijete nije sigurno od pedofilije.
   
Također, važno je da kada dođu u tinejdžerske godine, respektiraju svoje tijelo, te da isto to traže od osoba s kojem se će se možda upustiti u seksualne odnose.
   
   Vi na strani djeteta
   
   
Jednako tako, time se djeca uče da vjeruju svojem instinktu, odnosno svojem unutarnjem osjećaju o poželjnom ili nepoželjnom, što se na kraju odražava i tjelesno. Naime, djeca moraju naučiti da ako nemaju osjećajda je neka vrsta fizičkog kontakta dobra, da ga mogu odbaciti ili prekinuti. Time ćete dati svojem djetetu samopouzdanje u vlastiti izbor, ali i svijest da je odgovorno za ono što se događa njegovom tijelu.
Zato, imajte na umu da ako dijete u određenim trenutcima ne želi zagrliti svoje bake, djedove, tete, stričeve, ujne ili neke druge osobe, nemojte ga na to prisiljavati, pa makar  osoba koja očekuje na kraju bude povrijeđena.
   
Možda ćete pomisliti da nema ništa loše u tome da dijete grli djedove ili bake ili neke druge bliske osobe, i da time izbjegavate povredu njihovih osjećaja, ali budite svjesni da je povrijeđena osoba odrasla, te da bi trebala razumjeti ako dijete ne želi fizički kontakt s njime. U tom pogledu važno je stati na stranu svojeg djeteta i ako je potrebno odrasloj osobi objasniti zašto dijete ako ne želi, ne treba nikome davati poljupce i zagrljaje.
   
Dijete s vašim primjerom može učiti na koji način se ponašati, na koji način pokazivati osjećaje, kakva je fizička prisnost normalna.
   
Osim toga, ako vi ne grlite i ne ljubite sve odrasle osobe s kojima dolazite u kontakt, zašto bi to vaše dijete trebalo raditi?
 

Foto: © Tomsickova - fotolia vam 

Zašto dijete ne treba svima davati poljupce i zagrljaje

<para>Sami sebe smještaju u viši srednji sloj - on je novinar i urednik, a ona asistent u nastavi. Kad smo pričali o obiteljima, Helle je kazala: "Mi Danci volimo imati puno djece". Pa tko ne voli imati djecu? - pomislim. I u Hrvatskoj bi mnogi voljeli imati djecu ili više djece, no za razliku od Danske, u Hrvatskoj to nije tako jednostavno i to nije samo pitanje želje, već i pitanje mogućnosti.</para>
<para>Kažu da su Danci najsretnija nacija na svijetu. Teško je definirati što znači biti sretan, ali ono što Danci definitivno jesu je - zadovoljni, neopterećeni, opušteni, ljubazni, kulturni. Visoko na listi prioriteta im je uživanje u sitnim životnim radostima, druženju i svemu što bi mogli svesti pod sintagmu - umjetnost života. Imaju i poseban izraz za uživanje u životu - hyggelig, a to znači udobnost, ljepotu, atmosferu, ugođaj, osjećaje, intimnost i uživanje u trenutku, okusima, mirisima, bojama.</para>
<para>Danci uživaju, izmeđuostalog, i zato što ne proživljavaju veće društvene, političke i ekonomske potrese. Danska je oduvijek bila jedna od najuređenijih i ekonomski najstabilnijih država Europe.</para>
<para>Zanimalo me zašto se u Danskoj lakše odlučiti na roditeljstvo i zašto je to pitanje želje, a ne toliko mogućnosti. Zanimalo me kako je Danska uredila obiteljsku politiku i na koje načine pomaže roditeljima i potiče natalitet?</para>
<para>Naravno, treba spomenuti da Danci plaćaju velike poreze kako bi kasnije uživali u povlasticama koje država nudi, ali svi su mi odreda govorili da im to nije problem.
</para>
<blockquote>
 <para>Da, mi plaćamo velike poreze, ali nije nam teško dati taj novac, kad znamo da se pametno troši i da nam olakšava život. Imamo besplatno zdravstvo, besplatne autoceste, besplatno obrazovanje i druge pogodnosti. Znamo da smo sve to sami platili, ali sama činjenica da o tome ne trebamo brinuti, život čini manje stresnim, objašnjava mi Helle.</para>
</blockquote>
<para>
 Prosječna mjesečna bruto plaća u Danskoj je 5.000 eura (oko 38.000 kn). Samo za usporedbu, u Hrvatskoj je oko 1.000 eura (točnije oko 7.700 kn). To znači da postoji veliki dio stanovništva koji prima mjesečnu plaću iznad ovog prosjeka, odnosno između 5.000 i 15.000 eura. Standardni radni tjedan traje 37 sati i prema toj su satnici izračunate subvencije, pomoć i stipendije kojima država pomaže roditeljima.
</para>
<heading4>Porodiljni i pomoć mladim roditeljima</heading4>
<para>
Nakon rođenja ili posvojenja djeteta, i majka i otac mogu uzeti slobodne mjesece. Majka može otići na rodiljni 4 tjedna prije termina poroda, a s djetetom mora provesti 18 tjedana. Otac s novorođenčetom mora provesti 2 tjedna. Ukupno je to pet mjeseci (jedan mjesec rodiljnog i četiri obavezna mjeseca porodiljnog). Nadalje, porodiljni se može produžiti za dodatnih 32 tjedna, odnosno 8 mjeseci, a koriste ga roditelji prema vlastitom dogovoru. To znači da otac može uzeti svih 32 tjedna. Ili, za primjer, otac može uzeti 16 tjedana i majka 16 tjedana.</para>
<para>Tijekom trajanja porodiljnog, roditelji od države u prosjeku dobivaju 560 eura tjedno, odnosno 2.240 eura mjesečno (oko 16.800 kn). Moj domaćin Flemming kaže da je to malo onima koji imaju prosječnu ili iznadprosječnu plaću, ali dovoljno onima koji inače zarađuju manje od prosjeka. Ovisno o dogovoru sindikata i poslodavca, neki roditelji dobivaju punu plaću tijekom cijelog porodiljnog.
</para>
<heading4>Država pomaže do 18. godine</heading4>
<para>
Danska ima i takozvanu ekonomsku pripomoć koja se isplaćuje za svako dijete, do njegove 18. godine. Tako će roditelji, ovisno o dobi djeteta godišnje dobivati:</para>
<para>2.385 eura/17.900 kuna godišnje za dijete od 0-2 godine
1.880 eura/14.100 kuna godišnje za dijete od 3-6 godina
1.480 eura/11.000 kuna godišnje za dijete od 7-14 godina
1.485 eura/11.200 kuna godišnje za dijete od 15-18 godina
</para>
<heading4>Tipičan dan u vrtiću</heading4>
<para>
Djeca u danskim vrtićima su kao i kod nas podijeljena u dvije grupe. U jednoj su mališani od 0-3 godine, a u drugoj mališani od 4-6 godina. Djeca u školu većinom kreću s 6 godina ili najkasnije s navršenih 7. Manji broj djece čuvaju dadilje u privatnom domu, no broj djece koje jedna teta čuvalica smije čuvati ne prelazi broj 5.</para>
<para>Programi vrtića veliki naglasak stavljaju na aktivnosti. Kroz razne projektiće na otvorenom i u zatvorenom, djeca uče kroz igru. No danski vrtići posebni su po tome što se inzistira na boravku na otvorenom. Svi vrtići imaju velika dvorišta i igrališta, a posebno su popularni tzv. vrtići u prirodi.</para>
<para>
 Vrtići u prirodi nalaze se u šumama ili na selu i nemaju nikakav čvrsti objekt. Po djecu često dolazi organizirani autobus i vozi ih u vrtić u prirodi, a potom ih popodne i vrati roditeljima na dogovorenu lokaciju. Vrtići u prirodi imaju drvenu kolibu ili sklonište, no djeca sve rade vani, bez obzira na temperaturu zraka. Vani se igraju, trče, uče iz primjera, pjevaju, jedu užinu, ali i spavaju. Bebe stare svega godinu dana, zabundane i zamotane osam sati provode na svježem zraku, baš kao i njihovi stariji prijatelji u vrtiću.</para>
<para>Helle i Flemming mi govore kako nije neuobičajeno bebu u kolicima ostaviti spavati u dvorištu ili na balkonu. To svi rade. Nije čudno niti šetati gradom, poželjeti popiti kavu u kafiću, a dijete ostaviti u kolicima ispred kafića da spava na svježem zraku. Zašto to rade? Zato jer znaju da je to najprirodniji i najbolji način da ojačaju i izgrade djeci imunitet. Ako su utopljena, djeca se neće prehladiti zbog zraka, već zbog bakterija i virusa koji bujaju u zatvorenom prostoru.</para>
<para>Danci su posebno ponosni na svoje večernje vrtiće za roditelje koji rade popodnevne ili noćne smjene. Sve škole i vrtići imaju organizirani dnevni boravak za djecu čiji roditelji rade malo duže.</para>
<para>Zanimljivo je da u Danskoj ne postoji "baka servis". Naravno, ima izuzetaka i baka će uskočiti ako je dijete bolesno a roditelj ne može dobiti slobodan dan. No nitko ne očekuje od baka da postanu dadilje. To jednostavno nije običaj.
</para>
<heading4>Cijene vrtića</heading4>
<para>
Različito organizirana čuvanja djece utječu i na cijenu, a cijene se ponešto razlikuju i od mjesta do mjesta. Naime, roditelji plaćaju samo trećinu cijene vrtića. Dvije trećine plaća jedinica lokalne uprave, odnosno grad ili mjesto.</para>
<para>Vrtić za dijete od 0-3 godine roditelja će stajati oko 375 eura mjesečno (2.800 kuna), a za dijete od 4-7 godina oko 280 eura mjesečno ili 2.100 kuna (hrana je uključena u tu cijenu). Ako roditelj sam priprema hranu, vrtić za dijete od 4-7 godina je još jeftiniji, oko 225 eura (1.690 kuna). Čuvanje u prvatnom domu dadilje stoji oko 330 eura mjesečno ili 2.475 kuna (hrana uključena u cijenu). Poanta je da cijena vrtića ne prelazi 15% neto plaće.
</para>
<heading4>Besplatno obrazovanje</heading4>
<para>
Vrtići se plaćaju, no kad dijete krene u školu, njegovo obrazovanje je sve do završetka fakulteta besplatno. Odnosno, njegovo su obrazovanje platili građani Danske kroz poreze, a time su dobili društvo u kojem svatko, bez obzira na ekonomski i društveni status u društvu, može studirati ako to želi.
</para>
<para>Osim državnih škola, opcija je i upis djeteta u privatne škole. No i ovdje roditelji plaćaju samo 20% iznosa (između 200 i 250 eura mjesečno), a ostatak plaća država. S obzirom da su državne škole vrlo kvalitetne i dobre, roditelji će privatnu školu izabrati samo ako žele baš neku specifičnu metodu podučavanja (npr. Montessori škole) ili ako žele dijete jače usmjeriti na neko specifično područje (npr. sportske škole, škole na stranom jeziku i sl.). No danska državna matura za sve je učenike ista, bez obzira koju su školu pohađali.</para>
<para>Osim što će studirati besplatno, Danska će svojim studentima još dati i ponešto džeparca. Ako student živi s roditeljima, država mu plaća nekoliko stotina eura, odnosno iznos koji ovisi o plaći roditelja (što je plaća roditelja veća, taj iznos je manji). Prosječni iznos koji studenti primaju je oko 300 eura mjesečno (oko 2.250 kn).</para>
<para>Ako student živi sam i stariji je od 20 godina, država mu daje 800 eura ili 6.000 kuna mjesečno kao pomoć. Taj iznos može se smanjiti ukoliko student studira uz rad, odnosno ako sam zarađuje više od 1.600 eura mjesečno.</para>
<para>Studentski krediti su vrlo povoljni, uz gotovo neznatnu kamatu.
</para>
<heading4>Nastava bazirana na iskustvu</heading4>
<para>
Šestogodišnjaci pohađaju svojevrsni predškolski vrtić, no sa 7 godina postaju osnovnoškolci. Od prvog dana, nastava je organizirana projektno. Djeca uče raditi u timovima i dobivaju razne izazove koje moraju svladati. Kroz takav pristup najviše i uče. Ali da se sve ne bi svodilo samo na učenje činjenica, gotovo svakog tjedna djeca odlaze "na teren" - u prirodu, muzeje, kazalište, knjižnice, na kolodvore, u znanstvene institucije, tvornice, privatne tvrtke...
Sve što piše u udžbeniku, djeci se nastoji pokazati i objasniti u stvarnosti.</para>
<para>Iako je Finska poznata kao zemlja s najmodernijim i najučinkovitijim obrazovnim sustavom, Danska ne zaostaje puno. Na listi zemalja s najboljim obrazovnim sustavom na svijetu, Danska je na visokom 11. mjestu. Ispred nje, u EU samo su Finska, Ujedinjeno kraljevstvo, Nizozemska i Irska.</para>
<para>Svako dijete s poteškoćama u razvoju ima barem jednog asistenta u nastavi koji je plaćen iz proračuna lokalne jedinice. Ponekad se o djetetu brine čitav tim stručnjaka, ovisno o razini poteškoća.</para>
<para>Udžbenici za osnovnu i srednju školu su, naravno, besplatni.
</para>
<heading4>Vjeronauk da, ali na danski način</heading4>
<para>
Službena vjera u Danskoj je kršćanstvo, odnosno evangelistička luteranska crkva (protestantska). Oko 28% Danaca izjašnjavaju se kao kršćani, dok njih 72% vjeruje da postoji "nešto" ili pak su ateisti i agnostici (oko 24%). Danci poštuju sve religije i potrebu svojih sunarodnjaka da prakticiraju vjeru, no prema tome pitanju zapravo su indiferentni.
 Vjera je privatna stvar svakog građanina i sretni su što žive u sekularnoj državi. Danci uopće nemaju potrebu izjašnjavati se kao vjernici ili nevjernici, jer smatraju da to nije pitanje koje bilo što govori o nečijoj osobnosti i vrijednostima.</para>
<para>U školama postoji vjeronauk, dva puta tjedno, ali roditelji i djeca mogu izabrati žele li ga pohađati ili ne. Ne postoji nikakav pritisak službene crkve da se djeca uključuju na sate vjeronauka. Djeca koja su uključena u vjeronauk, neće učiti samo o protestantizmu i kršćanstvu, već će biti upoznati sa svim religijama svijeta.
</para>
<heading4>Spolni odgoj od 5. razreda</heading4>
<para>
Oko 11. godine ili u 5. razredu, u školi djeca počinju učiti o spolno odgovornom ponašanju. U početku djeca više manje uče biološko-sociološke osnove, no oko 13. ili 14. godine, spolni odgoj upoznaje ih s pojmovima kao što su: spolno prenosive bolesti, zaštita od bolesti i neželjene trudnoće, poštovanje i samopoštovanje u odnosima, spolna orijentacija i različitosti...</para>
<para>
 Spolni odgoj obavezan je i stalno nadograđivan novim lekcijama. Veliki izazov pedagozima postala je pornografija dostupna djeci putem pametnih telefona, pa se puno radi na edukaciji kao najboljem načinu prevencije spolno neodgovornog ponašanja.</para>
<para>Osim spolnog, djeca od osnovne škole imaju građanski odgoj kao zaseban predmet. Obrađuju sva političko-društvena pitanja, od demokracije, ljudskih prava, jednakosti, pa do razvijanja kritičkog mišljenja i osnaživanja djece da postanu odgovorni članovi društva.
</para>
<heading4>Zdravlje nije rezervirano za bogate</heading4>
<para>
U Danskoj vam se ne može dogoditi da plaćate zdravstveno, a onda još hrpu drugih participacija kao u Hrvatskoj, a koje vas podsjete da si ne možete priuštiti biti bolesni. Svi liječnički pregledi i boravak u bolnici u Danskoj su besplatni. Isto tako, djeca s posebnim potrebama i razvojnim poteškoćama svu rehabilitaciju primaju besplatno.
</para>
<para>Jedino što nije besplatno u Danskoj je stomatolog. Djeca do 18. godine ga ne plaćaju, ali nakon toga, cijena popravka zubi je astronomska. Aparatić za zube plaća se oko 5.000 eura, a obična plomba oko 200 eura.
</para>
<heading4>Unatoč svemu, problem s padom nataliteta i u Danskoj</heading4>
<para>
Danci, barem oni rođeni između 1945. i 1965. voljeli su imati djecu i imali su ih puno. No danas, bez obzira na sve benefite i napore države da im u tome pomogne, mladi Danci imaju sve manje djece. Samo za primjer, 50-tih godina prošlog stoljeća, Dankinje su prvo dijete rađale s 22 godine, a danas parovi prvu bebu imaju s 29 godina. Mladi Danci žele se školovati, zaposliti i kupiti nekretninu prije no što se odluče za roditeljstvo.</para>
<para>Danski su ekonomisti izračunali da će stanovništvo treće životne dobi za nekoliko godina postati preveliki uteg za mirovinski i zdravstveni sustav, pa je danska vlada odlučila nešto poduzeti na vrijeme, a ne samo stajati sa strane i promatrati potop.
</para>
<para>Prošle su godine započeli s jakom kampanjom motiviranja mladih na roditeljstvo putem nacionalne televizije i medija. Rezultat je 1200 više beba rođenih ovog ljeta u odnosu na ljeto 2015, pravi mali baby boom. Mali je to pomak, ali nadaju se s godinama preokrenuti trend. Poznavajući skandinavsku poduzetnost i organiziranost, ne sumnjam da će u tome i uspjeti.</para>

Biti roditelj u Danskoj ili kako to izgleda kad država brine za svoju djecu? Nedavno sam posjetila prijateljicu Helle u drugom najvećem gradu Aarhusu u Danskoj. Ona i njezin suprug Flemming podigli su petero, sada već odrasle, djece. Sami sebe smještaju u viši srednji sloj - on je novinar i urednik, a ona asistent u nastavi. Kad smo pričali o obiteljima, Helle je kazala: "Mi Danci volimo imati puno djece". Pa tko ne voli imati djecu? - pomislim. I u Hrvatskoj bi mnogi voljeli imati djecu ili više djece, no za razliku od Danske, u Hrvatskoj to nije tako jednostavno i to nije samo pitanje želje, već i pitanje mogućnosti.
Kažu da su Danci najsretnija nacija na svijetu. Teško je definirati što znači biti sretan, ali ono što Danci definitivno jesu je - zadovoljni, neopterećeni, opušteni, ljubazni, kulturni. Visoko na listi prioriteta im je uživanje u sitnim životnim radostima, druženju i svemu što bi mogli svesti pod sintagmu - umjetnost života. Imaju i poseban izraz za uživanje u životu - hyggelig, a to znači udobnost, ljepotu, atmosferu, ugođaj, osjećaje, intimnost i uživanje u trenutku, okusima, mirisima, bojama.
Danci uživaju, izmeđuostalog, i zato što ne proživljavaju veće društvene, političke i ekonomske potrese. Danska je oduvijek bila jedna od najuređenijih i ekonomski najstabilnijih država Europe.
Zanimalo me zašto se u Danskoj lakše odlučiti na roditeljstvo i zašto je to pitanje želje, a ne toliko mogućnosti. Zanimalo me kako je Danska uredila obiteljsku politiku i na koje načine pomaže roditeljima i potiče natalitet?
Naravno, treba spomenuti da Danci plaćaju velike poreze kako bi kasnije uživali u povlasticama koje država nudi, ali svi su mi odreda govorili da im to nije problem.


   Da, mi plaćamo velike poreze, ali nije nam teško dati taj novac, kad znamo da se pametno troši i da nam olakšava život. Imamo besplatno zdravstvo, besplatne autoceste, besplatno obrazovanje i druge pogodnosti. Znamo da smo sve to sami platili, ali sama činjenica da o tome ne trebamo brinuti, život čini manje stresnim, objašnjava mi Helle.


   Prosječna mjesečna bruto plaća u Danskoj je 5.000 eura (oko 38.000 kn). Samo za usporedbu, u Hrvatskoj je oko 1.000 eura (točnije oko 7.700 kn). To znači da postoji veliki dio stanovništva koji prima mjesečnu plaću iznad ovog prosjeka, odnosno između 5.000 i 15.000 eura. Standardni radni tjedan traje 37 sati i prema toj su satnici izračunate subvencije, pomoć i stipendije kojima država pomaže roditeljima.

Porodiljni i pomoć mladim roditeljima

Nakon rođenja ili posvojenja djeteta, i majka i otac mogu uzeti slobodne mjesece. Majka može otići na rodiljni 4 tjedna prije termina poroda, a s djetetom mora provesti 18 tjedana. Otac s novorođenčetom mora provesti 2 tjedna. Ukupno je to pet mjeseci (jedan mjesec rodiljnog i četiri obavezna mjeseca porodiljnog). Nadalje, porodiljni se može produžiti za dodatnih 32 tjedna, odnosno 8 mjeseci, a koriste ga roditelji prema vlastitom dogovoru. To znači da otac može uzeti svih 32 tjedna. Ili, za primjer, otac može uzeti 16 tjedana i majka 16 tjedana.
Tijekom trajanja porodiljnog, roditelji od države u prosjeku dobivaju 560 eura tjedno, odnosno 2.240 eura mjesečno (oko 16.800 kn). Moj domaćin Flemming kaže da je to malo onima koji imaju prosječnu ili iznadprosječnu plaću, ali dovoljno onima koji inače zarađuju manje od prosjeka. Ovisno o dogovoru sindikata i poslodavca, neki roditelji dobivaju punu plaću tijekom cijelog porodiljnog.

Država pomaže do 18. godine

Danska ima i takozvanu ekonomsku pripomoć koja se isplaćuje za svako dijete, do njegove 18. godine. Tako će roditelji, ovisno o dobi djeteta godišnje dobivati:
2.385 eura/17.900 kuna godišnje za dijete od 0-2 godine
1.880 eura/14.100 kuna godišnje za dijete od 3-6 godina
1.480 eura/11.000 kuna godišnje za dijete od 7-14 godina
1.485 eura/11.200 kuna godišnje za dijete od 15-18 godina

Tipičan dan u vrtiću

Djeca u danskim vrtićima su kao i kod nas podijeljena u dvije grupe. U jednoj su mališani od 0-3 godine, a u drugoj mališani od 4-6 godina. Djeca u školu većinom kreću s 6 godina ili najkasnije s navršenih 7. Manji broj djece čuvaju dadilje u privatnom domu, no broj djece koje jedna teta čuvalica smije čuvati ne prelazi broj 5.
Programi vrtića veliki naglasak stavljaju na aktivnosti. Kroz razne projektiće na otvorenom i u zatvorenom, djeca uče kroz igru. No danski vrtići posebni su po tome što se inzistira na boravku na otvorenom. Svi vrtići imaju velika dvorišta i igrališta, a posebno su popularni tzv. vrtići u prirodi.

   Vrtići u prirodi nalaze se u šumama ili na selu i nemaju nikakav čvrsti objekt. Po djecu često dolazi organizirani autobus i vozi ih u vrtić u prirodi, a potom ih popodne i vrati roditeljima na dogovorenu lokaciju. Vrtići u prirodi imaju drvenu kolibu ili sklonište, no djeca sve rade vani, bez obzira na temperaturu zraka. Vani se igraju, trče, uče iz primjera, pjevaju, jedu užinu, ali i spavaju. Bebe stare svega godinu dana, zabundane i zamotane osam sati provode na svježem zraku, baš kao i njihovi stariji prijatelji u vrtiću.
Helle i Flemming mi govore kako nije neuobičajeno bebu u kolicima ostaviti spavati u dvorištu ili na balkonu. To svi rade. Nije čudno niti šetati gradom, poželjeti popiti kavu u kafiću, a dijete ostaviti u kolicima ispred kafića da spava na svježem zraku. Zašto to rade? Zato jer znaju da je to najprirodniji i najbolji način da ojačaju i izgrade djeci imunitet. Ako su utopljena, djeca se neće prehladiti zbog zraka, već zbog bakterija i virusa koji bujaju u zatvorenom prostoru.
Danci su posebno ponosni na svoje večernje vrtiće za roditelje koji rade popodnevne ili noćne smjene. Sve škole i vrtići imaju organizirani dnevni boravak za djecu čiji roditelji rade malo duže.
Zanimljivo je da u Danskoj ne postoji "baka servis". Naravno, ima izuzetaka i baka će uskočiti ako je dijete bolesno a roditelj ne može dobiti slobodan dan. No nitko ne očekuje od baka da postanu dadilje. To jednostavno nije običaj.

Cijene vrtića

Različito organizirana čuvanja djece utječu i na cijenu, a cijene se ponešto razlikuju i od mjesta do mjesta. Naime, roditelji plaćaju samo trećinu cijene vrtića. Dvije trećine plaća jedinica lokalne uprave, odnosno grad ili mjesto.
Vrtić za dijete od 0-3 godine roditelja će stajati oko 375 eura mjesečno (2.800 kuna), a za dijete od 4-7 godina oko 280 eura mjesečno ili 2.100 kuna (hrana je uključena u tu cijenu). Ako roditelj sam priprema hranu, vrtić za dijete od 4-7 godina je još jeftiniji, oko 225 eura (1.690 kuna). Čuvanje u prvatnom domu dadilje stoji oko 330 eura mjesečno ili 2.475 kuna (hrana uključena u cijenu). Poanta je da cijena vrtića ne prelazi 15% neto plaće.

Besplatno obrazovanje

Vrtići se plaćaju, no kad dijete krene u školu, njegovo obrazovanje je sve do završetka fakulteta besplatno. Odnosno, njegovo su obrazovanje platili građani Danske kroz poreze, a time su dobili društvo u kojem svatko, bez obzira na ekonomski i društveni status u društvu, može studirati ako to želi.

Osim državnih škola, opcija je i upis djeteta u privatne škole. No i ovdje roditelji plaćaju samo 20% iznosa (između 200 i 250 eura mjesečno), a ostatak plaća država. S obzirom da su državne škole vrlo kvalitetne i dobre, roditelji će privatnu školu izabrati samo ako žele baš neku specifičnu metodu podučavanja (npr. Montessori škole) ili ako žele dijete jače usmjeriti na neko specifično područje (npr. sportske škole, škole na stranom jeziku i sl.). No danska državna matura za sve je učenike ista, bez obzira koju su školu pohađali.
Osim što će studirati besplatno, Danska će svojim studentima još dati i ponešto džeparca. Ako student živi s roditeljima, država mu plaća nekoliko stotina eura, odnosno iznos koji ovisi o plaći roditelja (što je plaća roditelja veća, taj iznos je manji). Prosječni iznos koji studenti primaju je oko 300 eura mjesečno (oko 2.250 kn).
Ako student živi sam i stariji je od 20 godina, država mu daje 800 eura ili 6.000 kuna mjesečno kao pomoć. Taj iznos može se smanjiti ukoliko student studira uz rad, odnosno ako sam zarađuje više od 1.600 eura mjesečno.
Studentski krediti su vrlo povoljni, uz gotovo neznatnu kamatu.

Nastava bazirana na iskustvu

Šestogodišnjaci pohađaju svojevrsni predškolski vrtić, no sa 7 godina postaju osnovnoškolci. Od prvog dana, nastava je organizirana projektno. Djeca uče raditi u timovima i dobivaju razne izazove koje moraju svladati. Kroz takav pristup najviše i uče. Ali da se sve ne bi svodilo samo na učenje činjenica, gotovo svakog tjedna djeca odlaze "na teren" - u prirodu, muzeje, kazalište, knjižnice, na kolodvore, u znanstvene institucije, tvornice, privatne tvrtke...
Sve što piše u udžbeniku, djeci se nastoji pokazati i objasniti u stvarnosti.
Iako je Finska poznata kao zemlja s najmodernijim i najučinkovitijim obrazovnim sustavom, Danska ne zaostaje puno. Na listi zemalja s najboljim obrazovnim sustavom na svijetu, Danska je na visokom 11. mjestu. Ispred nje, u EU samo su Finska, Ujedinjeno kraljevstvo, Nizozemska i Irska.
Svako dijete s poteškoćama u razvoju ima barem jednog asistenta u nastavi koji je plaćen iz proračuna lokalne jedinice. Ponekad se o djetetu brine čitav tim stručnjaka, ovisno o razini poteškoća.
Udžbenici za osnovnu i srednju školu su, naravno, besplatni.

Vjeronauk da, ali na danski način

Službena vjera u Danskoj je kršćanstvo, odnosno evangelistička luteranska crkva (protestantska). Oko 28% Danaca izjašnjavaju se kao kršćani, dok njih 72% vjeruje da postoji "nešto" ili pak su ateisti i agnostici (oko 24%). Danci poštuju sve religije i potrebu svojih sunarodnjaka da prakticiraju vjeru, no prema tome pitanju zapravo su indiferentni.
   Vjera je privatna stvar svakog građanina i sretni su što žive u sekularnoj državi. Danci uopće nemaju potrebu izjašnjavati se kao vjernici ili nevjernici, jer smatraju da to nije pitanje koje bilo što govori o nečijoj osobnosti i vrijednostima.
U školama postoji vjeronauk, dva puta tjedno, ali roditelji i djeca mogu izabrati žele li ga pohađati ili ne. Ne postoji nikakav pritisak službene crkve da se djeca uključuju na sate vjeronauka. Djeca koja su uključena u vjeronauk, neće učiti samo o protestantizmu i kršćanstvu, već će biti upoznati sa svim religijama svijeta.

Spolni odgoj od 5. razreda

Oko 11. godine ili u 5. razredu, u školi djeca počinju učiti o spolno odgovornom ponašanju. U početku djeca više manje uče biološko-sociološke osnove, no oko 13. ili 14. godine, spolni odgoj upoznaje ih s pojmovima kao što su: spolno prenosive bolesti, zaštita od bolesti i neželjene trudnoće, poštovanje i samopoštovanje u odnosima, spolna orijentacija i različitosti...

   Spolni odgoj obavezan je i stalno nadograđivan novim lekcijama. Veliki izazov pedagozima postala je pornografija dostupna djeci putem pametnih telefona, pa se puno radi na edukaciji kao najboljem načinu prevencije spolno neodgovornog ponašanja.
Osim spolnog, djeca od osnovne škole imaju građanski odgoj kao zaseban predmet. Obrađuju sva političko-društvena pitanja, od demokracije, ljudskih prava, jednakosti, pa do razvijanja kritičkog mišljenja i osnaživanja djece da postanu odgovorni članovi društva.

Zdravlje nije rezervirano za bogate

U Danskoj vam se ne može dogoditi da plaćate zdravstveno, a onda još hrpu drugih participacija kao u Hrvatskoj, a koje vas podsjete da si ne možete priuštiti biti bolesni. Svi liječnički pregledi i boravak u bolnici u Danskoj su besplatni. Isto tako, djeca s posebnim potrebama i razvojnim poteškoćama svu rehabilitaciju primaju besplatno.

Jedino što nije besplatno u Danskoj je stomatolog. Djeca do 18. godine ga ne plaćaju, ali nakon toga, cijena popravka zubi je astronomska. Aparatić za zube plaća se oko 5.000 eura, a obična plomba oko 200 eura.

Unatoč svemu, problem s padom nataliteta i u Danskoj

Danci, barem oni rođeni između 1945. i 1965. voljeli su imati djecu i imali su ih puno. No danas, bez obzira na sve benefite i napore države da im u tome pomogne, mladi Danci imaju sve manje djece. Samo za primjer, 50-tih godina prošlog stoljeća, Dankinje su prvo dijete rađale s 22 godine, a danas parovi prvu bebu imaju s 29 godina. Mladi Danci žele se školovati, zaposliti i kupiti nekretninu prije no što se odluče za roditeljstvo.
Danski su ekonomisti izračunali da će stanovništvo treće životne dobi za nekoliko godina postati preveliki uteg za mirovinski i zdravstveni sustav, pa je danska vlada odlučila nešto poduzeti na vrijeme, a ne samo stajati sa strane i promatrati potop.

Prošle su godine započeli s jakom kampanjom motiviranja mladih na roditeljstvo putem nacionalne televizije i medija. Rezultat je 1200 više beba rođenih ovog ljeta u odnosu na ljeto 2015, pravi mali baby boom. Mali je to pomak, ali nadaju se s godinama preokrenuti trend. Poznavajući skandinavsku poduzetnost i organiziranost, ne sumnjam da će u tome i uspjeti. Jelena Kovačić 

danska-bebe-djeca-fotolia

Biti roditelj u Danskoj ili kako to izgleda kad država brine za svoju djecu?

<para>U posljednje vrijeme, nerijetko se među roditeljima i učiteljima kao jedna od učinkovitih tehnika učenja može čuti i korištenje kognitivnih ili mentalnih mapa. To je vizualna tehnika nelinearnog prikaza informacija kojima su se koristili još i grčki filozofi, a ime im je dao britanski psiholog Tony Buzan.
</para>
<para>
 Mentalne mape su svojevrsan dijagram specifične forme koji prikazuje ideje, a sadržava riječi, rečenice i sličice. Shema je takva da se u sredini nalazi ključna riječ odnosno tema, a oko nje se zrakasto šire ostali dijelovi i to na način da zajedno čine cjelinu. Mape imaju široku primjenu, a najčešće se koriste za prezentaciju ideja, sumiranje znanja ili pak kao tehnika koja olakšava pamćenje kompleksnog sadržaja informacija. Psiholog Buzan tvrdi da je ovo bez premca najbolji način učenja jer aktivira desnu i lijevu polutku mozga paralelno te daje i naputke kojih se treba držati prilikom stvaranja mapa. Organizirajući informacije pomoću mapa djeca stječu dragocjena iskustva o važnosti specifičnog vizualnog predstavljanja gradiva koje žele naučiti. Isto tako, na ovaj način postaju svjesna svog stila učenja što im donosi više razumijevanja i više uvida u ono čemu služe informacije koje moraju zapamtiti.
</para>
<heading2>
 Prednosti mentalnih mapa
</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ne prikazuju samo činjenice, već i odnose među pojmovima i tako olakšavaju njihovo pamćenje.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Praveći mentalne mape, pamtimo informacije na dva načina (vizualno i verbalno) i zato ih se puno lakše prisjetiti ih se nego linearnih bilješki</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Izrada mentalne mape zahtijeva dublju obradu informacija – da bismo napravili dobru mentalnu mapu prethodno moramo proučiti i razumjeti odnose među pojmovima.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Povećavaju koncentraciju prilikom učenja i kreativnost.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Svaka mapa razlikuje se od druge mape, što pomaže dosjećanju.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Kako napraviti kognitivnu mapu?
</heading2>
<para>
Proces izrade mentalne mape poprilično je jednostavan. Sve kreće od ključne teme, odnosno glavnog problema koji se zapisuje na sredini lista papira te se potom, u obliku krošnje drveta, grana na pojmove i ideje koje se daljnjim grananjem detaljnije razrađuju i dorađuju.
Tony Buzan savjetuje da se prilikom izrade primjenjuju sljedeća pravila:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>početi od sredine nekim crtežom koji karakterizira temu na kojoj se radi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>koristiti razne simbole i različite veličine slova u cijelom dijagramu;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>odrediti i upisati ključne riječi;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>svaka ključna riječ mora biti zapisana samostalno;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>značenje na linijama koje izlaze iz ključne riječi mora se odnositi na ključnu riječ;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>duljina linije iznad koje se pišu riječi neka bude jednaka duljini riječi;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>koristiti različite boje;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razviti svoj stil izrade mentalnih mapa;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>naglasiti najvažnije dijelove i koristiti asocijacije te</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nacrt mentalne mape napraviti jasno u zrakastoj strukturi</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Kod izrade je bitno da se središnjoj temi, problemu, kao i ključnim pojmovima i idejama pridoda slika, crtež koji ih najbolje opisuje. Kvalitetna vizualizacija pojmova i ideja, ručno ili računalno izrađena, olakšava pamćenje i organizaciju misli koje vode do željenih ciljeva.</para>

Mentalne mape: Pomoću njih učenje postaje zanimljivo! Već godinama slušamo o raznoraznim savjetima i tehnikama koje olakšavaju učenje te automatski poboljšavaju i uspjeh djece u školi. U posljednje vrijeme, nerijetko se među roditeljima i učiteljima kao jedna od učinkovitih tehnika učenja može čuti i korištenje kognitivnih ili mentalnih mapa. To je vizualna tehnika nelinearnog prikaza informacija kojima su se koristili još i grčki filozofi, a ime im je dao britanski psiholog Tony Buzan.


   Mentalne mape su svojevrsan dijagram specifične forme koji prikazuje ideje, a sadržava riječi, rečenice i sličice. Shema je takva da se u sredini nalazi ključna riječ odnosno tema, a oko nje se zrakasto šire ostali dijelovi i to na način da zajedno čine cjelinu. Mape imaju široku primjenu, a najčešće se koriste za prezentaciju ideja, sumiranje znanja ili pak kao tehnika koja olakšava pamćenje kompleksnog sadržaja informacija. Psiholog Buzan tvrdi da je ovo bez premca najbolji način učenja jer aktivira desnu i lijevu polutku mozga paralelno te daje i naputke kojih se treba držati prilikom stvaranja mapa. Organizirajući informacije pomoću mapa djeca stječu dragocjena iskustva o važnosti specifičnog vizualnog predstavljanja gradiva koje žele naučiti. Isto tako, na ovaj način postaju svjesna svog stila učenja što im donosi više razumijevanja i više uvida u ono čemu služe informacije koje moraju zapamtiti.


   Prednosti mentalnih mapa


   
      Ne prikazuju samo činjenice, već i odnose među pojmovima i tako olakšavaju njihovo pamćenje.
   
   
      Praveći mentalne mape, pamtimo informacije na dva načina (vizualno i verbalno) i zato ih se puno lakše prisjetiti ih se nego linearnih bilješki
   
   
      Izrada mentalne mape zahtijeva dublju obradu informacija – da bismo napravili dobru mentalnu mapu prethodno moramo proučiti i razumjeti odnose među pojmovima.
   
   
      Povećavaju koncentraciju prilikom učenja i kreativnost.
   
   
      Svaka mapa razlikuje se od druge mape, što pomaže dosjećanju.
   


   Kako napraviti kognitivnu mapu?


Proces izrade mentalne mape poprilično je jednostavan. Sve kreće od ključne teme, odnosno glavnog problema koji se zapisuje na sredini lista papira te se potom, u obliku krošnje drveta, grana na pojmove i ideje koje se daljnjim grananjem detaljnije razrađuju i dorađuju.
Tony Buzan savjetuje da se prilikom izrade primjenjuju sljedeća pravila:


   
      početi od sredine nekim crtežom koji karakterizira temu na kojoj se radi
   
   
      koristiti razne simbole i različite veličine slova u cijelom dijagramu;
   
   
      odrediti i upisati ključne riječi;
   
   
      svaka ključna riječ mora biti zapisana samostalno;
   
   
      značenje na linijama koje izlaze iz ključne riječi mora se odnositi na ključnu riječ;
   
   
      duljina linije iznad koje se pišu riječi neka bude jednaka duljini riječi;
   
   
      koristiti različite boje;
   
   
      razviti svoj stil izrade mentalnih mapa;
   
   
      naglasiti najvažnije dijelove i koristiti asocijacije te
   
   
      nacrt mentalne mape napraviti jasno u zrakastoj strukturi
   


Kod izrade je bitno da se središnjoj temi, problemu, kao i ključnim pojmovima i idejama pridoda slika, crtež koji ih najbolje opisuje. Kvalitetna vizualizacija pojmova i ideja, ručno ili računalno izrađena, olakšava pamćenje i organizaciju misli koje vode do željenih ciljeva. Petra Majetić 

mentalna-mapa_halpet

Mentalne mape: Pomoću njih učenje postaje zanimljivo!

<para>Na to nas stalno podsjećaju i nebrojene reklame u kojima možemo vidjeti nove proizvode za koje proizvođači tvrde da učinkovito sprečavaju nastanak karijesa, ali i izbjeljuju zube. Na tržištu se također može pronaći široka paleta proizvoda namijenjenih oralnoj higijeni djece. I dok je samo pranje zubi navika koju klinci teško usvajaju, što je s radnjom koju i odrasli često zapostavljaju? Riječ je o čišćenju prostora između zubi korištenjem zubnog konca.
</para>
<heading4>Čišćenje i prevencija</heading4>
<para>
Prilikom obroka, dio hrane lako može završiti u prostoru između dva zuba. Tada četkica kojom peremo zube često nije dovoljna, budući da ne može doprijeti do tih mjesta. U tim trenucima spas je zubni konac. Međutim, on ponekad može biti agresivan za zubno meso, pa se preporuča njegovo korištenje jednom dnevno, najbolje prilikom večernjeg pranja zubi.</para>
<para>Stomatolozi također ističu kako ustvari nije bitno koristite li zubni konac prije ili neposredno nakon pranja zubi. Bitno je jedino da to učinite. U slučaju da patite od osjetljivih desni, na tržištu postoji niz zubnih konaca namijenjenih upravo ovoj kategoriji ljudi. Često je najbolje izbor konac za zube s voskom, koji bi trebao biti dovoljno nježan a ovo osjetljivo područje.
</para>
<heading4>Mališani i važnost zubnog konca</heading4>
<para>
No, što je s mališanima? Ispadanjem mliječnih zubi i sve bržim rastom trajnih, trebale bi se promijeniti i navike održavanja oralne higijene. Dječje zubne paste često sadrže daleko manju koncentraciju fluora, koji bi sada trebalo uvesti kao zaštitu trajnih zubi. I dok je djecu relativno lako priviknuti na novu vrstu paste za zube, ukoliko imaju usađenu naviku redovitog pranja, kako uvesti i dodatnu „gnjavažu“ – zubni konac?
</para>
<para>Upravo zubni konac može imati veliku ulogu u oralnom zdravlju već u prvim godinama života. Iako mnogi roditelji niti ne pokušavaju uvesti zubni konac u rutinu svog mališana, stomatolozi se slažu kako bi ovaj ritual trebao prijeći u naviku mališana što ranije. I dok se mišljenja kada bi to točno trebalo biti ne poklapaju u potpunosti, do razdoblja kada dijete krene u školu ovo bi mu trebalo biti automatska radnja.</para>
<para>Dio stomatologa ističe kako je s čišćenjem pomoću zubnog konca potrebno krenuti i mnogo ranije – oko treće godine života. Otprilike u ovo doba su djetetovi <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/zasto-su-vazni-mlijecni-zubi/">mliječni zubići</ulink> u potpunosti izrasli, te se počinju međusobno dodirivati – razmak između njih više ne postoji, te se hrana lakše može „zavući“ između.
</para>
<heading4>Usvajanje navike</heading4>
<para>
Za početak, mališanu ćete vi morati pomoći prilikom čišćenja koncem. Najbolje je odabrati onaj na čijem je pakiranju naznačeno da je za osjetljive zube. Takva vrsta konca uglavnom je prekrivena voskom i dovoljno nježna za dječje desni. U slučaju da mališan negoduje prilikom čišćenja, za početak ne forsirajte svakodnevno čišćenje koncem. Dovoljno je radnju ponoviti jedan do dva puta tjedno. Nakon nekoliko mjeseci možete postepeno „pojačati tempo“ na tri puta tjedno, te nakon još nekoliko mjeseci na četiri. Mališan će se dotada naviknuti na taj osjećaj te mu svakodnevno čišćenje neće predstavljati nelagodu.</para>
<para>Nakon što ste uspostavili rutinu svakodnevnog korištenja zubnog konca, zamolite mališana da uz vaš nadzor sam pokuša očistiti zubiće. Istovremeno i vi možete kraj njega raditi isto, te će dijete proces početi doživljavati kao neku vrstu zabave.</para>
<para>Iako se čini kao mnogo roditeljskog posla dok dijete ne usvoji naviku, sjetite se kako ćete samo upornošću mališanu u budućnosti osigurati manji broj neugodnih posjeta zubaru.</para>

Korištenje zubnog konca je navika koja se usvaja u djetinjstvu Pranje zubi barem dva puta dnevno, a poželjno i nakon svakog obroka, standard je s kojim smo već svi dobro upoznati. Na to nas stalno podsjećaju i nebrojene reklame u kojima možemo vidjeti nove proizvode za koje proizvođači tvrde da učinkovito sprečavaju nastanak karijesa, ali i izbjeljuju zube. Na tržištu se također može pronaći široka paleta proizvoda namijenjenih oralnoj higijeni djece. I dok je samo pranje zubi navika koju klinci teško usvajaju, što je s radnjom koju i odrasli često zapostavljaju? Riječ je o čišćenju prostora između zubi korištenjem zubnog konca.

Čišćenje i prevencija

Prilikom obroka,  dio hrane lako može završiti u prostoru između dva zuba. Tada četkica kojom peremo zube često nije dovoljna, budući da ne može doprijeti do tih mjesta. U tim trenucima spas je zubni konac. Međutim, on ponekad može biti agresivan za zubno meso, pa se preporuča njegovo korištenje jednom dnevno, najbolje prilikom večernjeg pranja zubi.
Stomatolozi također ističu kako ustvari nije bitno koristite li zubni konac prije ili neposredno nakon pranja zubi. Bitno je jedino da to učinite. U slučaju da patite od osjetljivih desni, na tržištu postoji niz zubnih konaca namijenjenih upravo ovoj kategoriji ljudi. Često je najbolje izbor konac za zube s voskom, koji bi trebao biti dovoljno nježan a ovo osjetljivo područje.

Mališani i važnost zubnog konca

No, što je s mališanima? Ispadanjem mliječnih zubi i sve bržim rastom trajnih, trebale bi se promijeniti i navike održavanja oralne higijene. Dječje zubne paste često sadrže daleko manju koncentraciju fluora, koji bi sada trebalo uvesti kao zaštitu trajnih zubi. I dok je djecu relativno lako priviknuti na novu vrstu paste za zube, ukoliko imaju usađenu naviku redovitog pranja, kako uvesti i dodatnu „gnjavažu“ – zubni konac?

Upravo zubni konac može imati veliku ulogu u oralnom zdravlju već u prvim godinama života. Iako mnogi roditelji niti ne pokušavaju uvesti zubni konac u rutinu svog mališana, stomatolozi se slažu kako bi ovaj ritual trebao prijeći u naviku mališana što ranije. I dok se mišljenja kada bi to točno trebalo biti ne poklapaju u potpunosti, do razdoblja kada dijete krene u školu ovo bi mu trebalo biti automatska radnja.
Dio stomatologa ističe kako je s čišćenjem pomoću zubnog konca potrebno krenuti i mnogo ranije – oko treće godine života. Otprilike u ovo doba su djetetovi mliječni zubići u potpunosti izrasli, te se počinju međusobno dodirivati – razmak između njih više ne postoji, te se hrana lakše može „zavući“ između.

Usvajanje navike

Za početak, mališanu ćete vi morati pomoći prilikom čišćenja koncem. Najbolje je odabrati onaj na čijem je pakiranju naznačeno da je za osjetljive zube. Takva vrsta konca uglavnom je prekrivena voskom i dovoljno nježna za dječje desni. U slučaju da mališan negoduje prilikom čišćenja, za početak ne forsirajte svakodnevno čišćenje koncem. Dovoljno je radnju ponoviti jedan do dva puta tjedno. Nakon nekoliko mjeseci možete postepeno „pojačati tempo“ na tri puta tjedno, te nakon još nekoliko mjeseci na četiri. Mališan će se dotada naviknuti na taj osjećaj te mu svakodnevno čišćenje neće predstavljati nelagodu.
Nakon što ste uspostavili rutinu svakodnevnog korištenja zubnog konca, zamolite mališana da uz vaš nadzor sam pokuša očistiti zubiće. Istovremeno i vi možete kraj njega raditi isto, te će dijete proces početi doživljavati kao neku vrstu zabave.
Iako se čini kao mnogo roditeljskog posla dok dijete ne usvoji naviku, sjetite se kako ćete samo upornošću mališanu u budućnosti osigurati manji broj neugodnih posjeta zubaru. Nataša Vuk 

zubi_pixabay

Korištenje zubnog konca je navika koja se usvaja u djetinjstvu

<para>Na niske temperature i vrijeme ne možemo utjecati, ali zato se možemo potruditi da nam u džepu ostane koja kuna više.</para>
<para>Kvalitetna izolacija kućanstva i održavanje optimalne temperature samo su neki od učinkovitih savjeta kojih bi se trebali pridržavati ukoliko ne želite da vam se digne kosa na glavi kad vidite račun za grijanje. Još nekoliko trikova bit će dovoljno da u vašem kućanstvu bude uvijek toplo, a da pritom za to ne izdvajate velike svote novaca, kojeg ionako nema nikad dovoljno.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>
 Obložite vanjske zidove
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Vanjski zidovi su hladni bez obzira kakvu izolaciju imali. Znatno ćete smanjiti gubitak toplinske energije ako zidove prekrijete slikama ili ogledalom. Čak i najobičniji plakat može postati dodatni zaštitni sloj i podići unutarnju temperature za oko jedan stupanj, a za četvrtinu smanjiti gubitak toplinske energije. Odličan izolator su i police s knjigama.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>
 Razmjestite namještaj u kućanstvu
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Odmaknite namještaj od hladnih vanjskih zidova i namjestite ga u blizini izvora topline. Ako je moguće, odmaknite namještaj od radijatora kako ne bi blokirao strujanje toplog zraka.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>
 Vodite računa o roletama i zavjesama
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Noću obavezno spuštajte rolete i navlačite zavjese kako biste smanjili gubitak topline. Ako se tijekom zimskog perioda pojavi sunce, rastvorite zastore na prozorima kako bi njegove zrake ušle unutra i zagrijale stakla na prozorima.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>
 Prozračujte prostoriju
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Prostorije prozračujte redovito, ali ne duže od deset minuta. Ispravno je dva do tri puta dnevno širom otvoriti prozore na dvije do tri minute što je dovoljno da se zrak brzo promijeni, a da se pritom ne ohlade zidovi i podovi.Na taj način će se sačuvati toplina akumulirana u zidovima i namještaju.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>
 Koristite ovlaživač zraka
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Tijekom sezone grijanja, zrak je vrlo suh. Ukoliko koristitite ovlaživač zraka, temperature u kući će se činiti više.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>
 Izolirajte pod
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Postavljanjem tepiha znatno ćete smanjiti izdatke za grijanje jer on zadržava hladan zrak ispod svoje površine. Tepih će vam pomoći da duže zadržite tjelesnu toplinu bez obzira jesu li na podu pločice, parket, laminat ili beton.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>
 Postavite kvalitetnu izolaciju
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Prije svega, za početak provjerite jesu li svi prozori i vrata dobro zatvoreni kako ne bi propuštali hladan vanjski zrak unutra jer gubici u toplini na takav način znatno povećavaju račun za grijanje. Ukoliko vam je stolarija dotrajala, a imate financijsku mogućnost, najidealnija opcija bila bi ugradnja PVC prozora i vrata koji jako dobro zadržavaju toplinu. Ako si ne možete priuštiti PVC stolariju, iskoristite izolacijske samoljepljive trake s kojima možete polijepiti cijeli okvir prozora i vrata kako bi zatvorili svaki postojeći otvor hladnoga zraka.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>
 Održavajte optimalnu temperaturu
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para> Jedan od najracionalnijih načina korištenja toplinske energije u stambenom prostoru jest održavanje optimalne temperature u vrijednosti od 20 stupnjeva. Važno je znati kako se u grijanim prostorijama za svaki stupanj više utroši 6 posto više energije, što ujedno znači i porast računa za grijanje. Izbjegavajte držanje prozora i balkonskih vrata “na kipu” jer će vam tako toplina izlaziti, a kvaliteta zraka neće postati idealna.</para>
<para>
 </para>

Kako uštedjeti na računima za grijanje? Sezona grijanja se zahuktala, a s njome i računi za grijanje koji u zimskom periodu postaju neizbježno visoki. Na niske temperature i vrijeme ne možemo utjecati, ali zato se možemo potruditi da nam u džepu ostane koja kuna više.
Kvalitetna izolacija kućanstva i održavanje optimalne temperature samo su neki od učinkovitih savjeta kojih bi se trebali pridržavati ukoliko ne želite da vam se digne kosa na glavi kad vidite račun za grijanje. Još nekoliko trikova bit će dovoljno da u vašem kućanstvu bude uvijek toplo, a da pritom za to ne izdvajate velike svote novaca, kojeg ionako nema nikad dovoljno.


   
      
      
         Obložite vanjske zidove
      
   

Vanjski zidovi su hladni bez obzira kakvu izolaciju imali. Znatno ćete smanjiti gubitak toplinske energije ako zidove prekrijete slikama ili ogledalom. Čak i najobičniji plakat može postati dodatni zaštitni sloj i podići unutarnju temperature za oko jedan stupanj, a za četvrtinu smanjiti gubitak toplinske energije. Odličan izolator su i police s knjigama.

   
      
      
         Razmjestite namještaj u kućanstvu
      
   

Odmaknite namještaj od hladnih vanjskih zidova i namjestite ga u blizini izvora topline. Ako je moguće, odmaknite namještaj od radijatora kako ne bi blokirao strujanje toplog zraka.

   
      
      
          Vodite računa o roletama i zavjesama
      
   

Noću obavezno spuštajte rolete i navlačite zavjese kako biste smanjili gubitak topline. Ako se tijekom zimskog perioda pojavi sunce, rastvorite zastore na prozorima kako bi njegove zrake ušle unutra i zagrijale stakla na prozorima.

   
      
      
         Prozračujte prostoriju
      
   

Prostorije prozračujte redovito, ali ne duže od deset minuta. Ispravno je dva do tri puta dnevno širom otvoriti prozore na dvije do tri minute što je dovoljno da se zrak brzo promijeni, a da se pritom ne ohlade zidovi i podovi.Na taj način će se sačuvati toplina akumulirana u zidovima i namještaju.

   
      
      
         Koristite ovlaživač zraka
      
   

Tijekom sezone grijanja, zrak je vrlo suh. Ukoliko koristitite ovlaživač zraka, temperature u kući će se činiti više.

   
      
      
         Izolirajte pod
      
   

Postavljanjem tepiha znatno ćete smanjiti izdatke za grijanje jer on zadržava hladan zrak ispod svoje površine. Tepih će vam pomoći da duže zadržite tjelesnu toplinu bez obzira jesu li na podu pločice, parket, laminat ili beton.

   
      
      
         Postavite kvalitetnu izolaciju
      
   

Prije svega, za početak provjerite jesu li svi prozori i vrata dobro zatvoreni kako ne bi propuštali hladan vanjski zrak unutra jer gubici u toplini na takav način znatno povećavaju račun za grijanje. Ukoliko vam je stolarija dotrajala, a imate financijsku mogućnost, najidealnija opcija bila bi ugradnja PVC prozora i vrata koji jako dobro zadržavaju toplinu. Ako si ne možete priuštiti PVC stolariju, iskoristite izolacijske samoljepljive trake s kojima možete polijepiti cijeli okvir prozora i vrata kako bi zatvorili svaki postojeći otvor hladnoga zraka.

   
      
      
         Održavajte optimalnu temperaturu
      
   

 Jedan od najracionalnijih načina korištenja toplinske energije u stambenom prostoru jest održavanje optimalne temperature u vrijednosti od 20 stupnjeva. Važno je znati kako se u grijanim prostorijama za svaki stupanj više utroši 6 posto više energije, što ujedno znači i porast računa za grijanje. Izbjegavajte držanje prozora i balkonskih vrata “na kipu” jer će vam tako toplina izlaziti, a kvaliteta zraka neće postati idealna.

  Petra Majetić 

radijator_grijanje_pixabay

Kako uštedjeti na računima za grijanje?

<para>Jezik je iznimno važan zato što je to "prozor" u djetetovu osobnost - njegove riječi upućuju nas u njegove misli i osjećaje.</para>
<para>Prva godina života bit će označena jednim od najvećih dostignuća u životu vašeg djeteta. Upravo tijekom tog razdoblja, shvatit će pojam komunikacije. Naučit će kontrolirati svoja usta, oblikujući glasove jezika, što će mu dobro poslužiti kada progovori. Naučit će izražavati svoje potrebe na lakše predvidljive načine koje ćete moći lako razumjeti. Stvorit će, u biti temelj za cjelokupno usvajanje jezika u budućnosti.
</para>
<heading2>
 Prvih šest mjeseci života
</heading2>
<para>
U početku će vokalne vještine vašeg djeteta uključivati podrigivanje i plakanje, te možda neke zvukove, kao npr. <emphasis>ooooo</emphasis>. Zvukovi koje će stvarati neće sadržavati "stvarne" suglasnike ili samoglasnike, barem ne takve kakve mi upotrebljavamo. Međutim, počet će stvarati zvukove koji se čine sličnima našim glasovima. Unutar tri do četiri mjeseca nakon rođenja, dijete će početi stvarati samoglasnike i zatim one<emphasis> ku</emphasis> i <emphasis>gu</emphasis> koje poznaje svaki roditelj. Pri kraju tih prvih šest mjeseci, dijete će proširiti svoj repertoar glasova. Bebe između četvrtog i šestog mjeseca nerijetko počinju sve više eksperimentirati sa svojim ustima, jezikom i grlom. Stvaraju škripave ili kreštave zvukove, a ti "divlji" zvukovi i krikovi su načini kojima dijete testira svoje mogućnosti. Poigrava se svojim vokalnim sustavom i uočava za što je sve sposobno. Uz to, počinje izgovarati i nove suglasnike. Može početi izgovarati <emphasis>t</emphasis> i <emphasis>p </emphasis>uz samoglasnik.
</para>
<heading2>
 Drugih šest mjeseci života
</heading2>
<para>
Tijekom sljedećih šest mjeseci njegove interakcije s vama će postati svrhovite. Vaše dijete sada postaje starije pa se temelji za govor i jezik povećavaju.Oko šestog mjeseca života, počet će izgovarati nizove suglasnika i samoglasnika. Brbljanje će se sastojati od istih nizova suglasnika i samoglasnika. Postoji šansa da ćete čuti suglasnike <emphasis>p</emphasis>,<emphasis> b</emphasis>,<emphasis> t</emphasis>, <emphasis>d</emphasis>,<emphasis> m</emphasis> i <emphasis>n</emphasis>.</para>
<para>Prema drugoj polovici tih šest mjeseci, brbljanje vašega djeteta postat će još sofisticiranije. S oko osam ili devet mjeseci u brbljanju će se pojavljivati raznovrsnost. Sada će izgovarati duge nizove glasova koji će uključivati nekoliko različitih suglasnika i samoglasnika, poput:<emphasis> badutigah</emphasis> ili <emphasis>manmeba</emphasis>. Pokušat će i oponašati riječ koju izgovarate, iako nema pojma što ona znači. Također, može oponašati intonaciju vašega govora, odnosno intonacijske promjene kojima se služite kada postavljate pitanje ili komentirate.</para>
<para>Kako će se približavati svom prvom rođendanu, primjećivat ćete da njegovi glasovi sve više sliče glasovima koje vi upotrebljavate za prave riječi. Također ćete možda primijetiti da ono osobito voli određene glasove i glasovne kombinacije jer se od njih sastoje mnogi trenutci njegova brbljanja. Možda će imati neki glas ili niz glasova kojima se služi poput riječi. Te "izmišljene riječi" u stvarnosti uopće nisu riječi. Dijete je zapravo izmislilo svoj određeni glas ili glasovni lančić u svrhu komunikacije. Važno je zapamtiti, bilo kakvo djetetovo brbljanje treba poticati uzvratnim brbljanjem i pričanjem djetetu. Pretvarajte se da razgovarate s njim.</para>
<para>Govorno - jezični razvoj djeteta događa se već u prvoj godini života. Kroz cijelu prvu godinu vaše će dijete puno naučiti o sustavu koji zovemo jezik, a najvažniji čimbenik tog procesa učenja ste upravo vi. Uživajte u tih prvih 12 mjeseci i prepoznavajte sve važne vještine kojima dijete ovladava. I budite spremni. Uskoro će izgovoriti svoju prvu riječ.</para>

Razvoj govora kod djeteta u prvoj godini života Tijekom prve godine života, dijete kreće na iznimno putovanje - razvijanje vještine (usvajanje jezika) koja će utjecati na cijeli njegov život. Jezik je iznimno važan zato što je to "prozor" u djetetovu osobnost - njegove riječi upućuju nas u njegove misli i osjećaje.
Prva godina života bit će označena jednim od najvećih dostignuća u životu vašeg djeteta. Upravo tijekom tog razdoblja, shvatit će pojam komunikacije. Naučit će kontrolirati svoja usta, oblikujući glasove jezika, što će mu dobro poslužiti kada progovori. Naučit će izražavati svoje potrebe na lakše predvidljive načine koje ćete moći lako razumjeti. Stvorit će, u biti temelj za cjelokupno usvajanje jezika u budućnosti.


   Prvih šest mjeseci života


U početku će vokalne vještine vašeg djeteta uključivati podrigivanje i plakanje, te možda neke zvukove, kao npr. ooooo. Zvukovi koje će stvarati neće sadržavati "stvarne" suglasnike ili samoglasnike, barem ne takve kakve mi upotrebljavamo. Međutim, počet će stvarati zvukove koji se čine sličnima našim glasovima. Unutar tri do četiri mjeseca nakon rođenja, dijete će početi stvarati samoglasnike i zatim one ku i gu koje poznaje svaki roditelj. Pri kraju tih prvih šest mjeseci, dijete će proširiti svoj repertoar glasova. Bebe između četvrtog i šestog mjeseca nerijetko počinju sve više eksperimentirati sa svojim ustima, jezikom i grlom. Stvaraju škripave ili kreštave zvukove, a ti "divlji" zvukovi i krikovi su načini kojima dijete testira svoje mogućnosti. Poigrava se svojim vokalnim sustavom i uočava za što je sve sposobno. Uz to, počinje izgovarati i nove suglasnike. Može početi izgovarati t i p uz samoglasnik.


   Drugih šest mjeseci života


Tijekom sljedećih šest mjeseci njegove interakcije s vama će postati svrhovite. Vaše dijete sada postaje starije pa se temelji za govor i jezik povećavaju.Oko šestog mjeseca života, počet će izgovarati nizove suglasnika i samoglasnika. Brbljanje će se sastojati od istih nizova suglasnika i samoglasnika. Postoji šansa da ćete čuti suglasnike p, b, t, d, m i n.
Prema drugoj polovici tih šest mjeseci, brbljanje vašega djeteta postat će još sofisticiranije. S oko osam  ili devet mjeseci u brbljanju će se pojavljivati raznovrsnost. Sada će izgovarati duge nizove glasova koji će uključivati nekoliko različitih suglasnika i samoglasnika, poput: badutigah ili manmeba. Pokušat će i oponašati riječ koju izgovarate, iako nema pojma što ona znači. Također, može oponašati intonaciju vašega govora, odnosno intonacijske promjene kojima se služite kada postavljate pitanje ili komentirate.
Kako će se približavati svom prvom rođendanu, primjećivat ćete da njegovi glasovi sve više sliče glasovima koje vi upotrebljavate za prave riječi. Također ćete možda primijetiti da ono osobito voli određene glasove i glasovne kombinacije jer se od njih sastoje mnogi trenutci njegova brbljanja. Možda će imati neki glas ili niz glasova kojima se služi poput riječi. Te "izmišljene riječi" u stvarnosti uopće nisu riječi.  Dijete je zapravo izmislilo svoj određeni glas ili glasovni lančić u svrhu komunikacije. Važno je zapamtiti, bilo kakvo djetetovo brbljanje treba poticati uzvratnim brbljanjem i pričanjem djetetu. Pretvarajte se da razgovarate s njim.
Govorno - jezični razvoj djeteta događa se već u prvoj godini života. Kroz cijelu prvu godinu vaše će dijete puno naučiti o sustavu koji zovemo jezik, a najvažniji čimbenik tog procesa učenja ste upravo vi. Uživajte u tih prvih 12 mjeseci i prepoznavajte sve važne vještine kojima dijete ovladava. I budite spremni. Uskoro će izgovoriti svoju prvu riječ. Petra Majetić 

beba-pixabay

Razvoj govora kod djeteta u prvoj godini života

<para>
 Dobro odabrana rasvjeta ključ je dobrog interijera, a većini su najomiljenija viseća rasvjetna tijela, tzv</para>
<para>No, kada treba donijeti odluku, odnosno odabrati vrstu visilice, većina se "izgubi" u moru različitih visilica te se na kraju odluči za klasičniju plafonijeru, smatra Mirjana Mikulec, dizajnerica interijera.</para>
<para>Visilice odlično pašu u svaku prostoriju, osim možda u kupaonicu te u nekim oblicima kuhinja. Najčešće se nalaze ipak iznad šanka, u blagovaonicama iznad stola te iznad noćnih ormarića, što je najnoviji trend te odlična alternativna uobičajenim noćnim lampicama.</para>
<para>Visilice se preporučuje odabrati u skladu sa stilom u kojem je opremljen dom. Svakako je u obzir potrebno uzeti dimenzije prostorije u koju se visilica postavlja. Idealna visilica treba bi laskati prostoriji, a ne zasjeniti je.</para>
<para>Trenutni trend je postavljanje tzv. klastera, što znači da se odaberu dvije, tri ili više istih visilica te se one postavljaju na različite dužine ili jedne pokraj drugih.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/135045/mirjana-mikulec-otkriva-kako-odabrati-savrsenu-rasvjetu-pozabavila-se-visilicama/?autoplay=false&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Mirjana Mikulec otkriva kako odabrati savršenu visilicu Dobro odabrana rasvjeta ključ je dobrog interijera, a većini su najomiljenija viseća rasvjetna tijela, tzv. visilice. 
   Dobro odabrana rasvjeta ključ je dobrog interijera, a većini su najomiljenija viseća rasvjetna tijela, tzv
No, kada treba donijeti odluku, odnosno odabrati vrstu visilice, većina se "izgubi" u moru različitih visilica te se na kraju odluči za klasičniju plafonijeru, smatra Mirjana Mikulec, dizajnerica interijera.
Visilice odlično pašu u svaku prostoriju, osim možda u kupaonicu te u nekim oblicima kuhinja. Najčešće se nalaze ipak iznad šanka, u blagovaonicama iznad stola te iznad noćnih ormarića, što je najnoviji trend te odlična alternativna uobičajenim noćnim lampicama.
Visilice se preporučuje odabrati u skladu sa stilom u kojem je opremljen dom. Svakako je u obzir potrebno uzeti dimenzije prostorije u koju se visilica postavlja. Idealna visilica treba bi laskati prostoriji, a ne zasjeniti je.
Trenutni trend je postavljanje tzv. klastera, što znači da se odaberu dvije, tri ili više istih visilica te se one postavljaju na različite dužine ili jedne pokraj drugih.


   
      
   
 Klinfo.hr 

visilica_pixabay

Mirjana Mikulec otkriva kako odabrati savršenu visilicu

<para>Trostruka državna prvakinja u slastičarstvu, Mirjana Špoljarić, donosi nam novi slasni recept Ovaj put to je pomalo neobična torta, "Royal torta s čokoladom i narančom"</para>
<para>Za početak je potrebno ispeći 3 rolade*, od kojih jedna ide kao podloga za tortu, a dvije se rolaju i mažu marmeladom od marelice. Zarolane rolade potrebno je izrezati na tanko i njima obložiti rub kalupa torte.</para>
<para>Krema od čokolade izrađuje se na pari.
Za kremu su potrebni sljedeći sastojci koji se dodaju ovim redoslijedom:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>5 komada jaja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 Vanil šećer</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>20 dag šećera</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>korica od jedne naranče (poznato je da se čokolada i naranča u kolačima "vole")</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Miješati na pari dok smjesa ne postane gusta i ne dobije nježno žutu boju, a zatim se dodaje usitnjena crna čokolada (20 dag), 1,5 dag kakao praha te margarin s maslacem (25 dag). Margarin izrezati na manje kockice i postepeno dodavati u kremu s čokoladom. Kad je krema gusta i kuhana izliti je na pripremljeni biskvit. S preostalim narezanim roladama prekriti čokoladnu kremu.</para>
<para>Tortu je potrebno dobro rashladiti u hladnjaku (oko 2 sata), a zatim se glazira rastopljenom marmeladom od marelice. Marmelada od marelice se rastapa na laganoj vatri s par kapljica vode kako ne bi zagorjela. Marmeladom od marelice premazati tortu. Po želji torta se može dekorirati koricama naranče i svježim voćem.
* Sastojci potrebni za pečenje rolada:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>6 komada jaja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>15 dag šećera</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>18 dag glatkog brašna</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>0,5 dl ulja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>0,5 dl mlijeka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>20 dag marmelade od marelice (za premazivanje rolade)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/135043/zapisite-recept-slasna-torta-od-cokolade-i-naracne-iz-ruku-nase-najbolje-slasticarke/?autoplay=false&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kraljevska royal torta od čokolade i naranče po receptu vrhunske slastičarke Trostruka državna prvakinja u slastičarstvu, Mirjana Špoljarić, donosi nam novi slasni recept. Ovaj put to je pomalo neobična torta, "Royal torta s čokoladom i narančom". Trostruka državna prvakinja u slastičarstvu, Mirjana Špoljarić, donosi nam novi slasni recept Ovaj put to je pomalo neobična torta, "Royal torta s čokoladom i narančom"
Za početak je potrebno ispeći 3 rolade*, od kojih jedna ide kao podloga za tortu, a dvije se rolaju i mažu marmeladom od marelice. Zarolane rolade potrebno je izrezati na tanko i  njima obložiti rub kalupa torte.
Krema od čokolade izrađuje se na pari.
Za kremu su potrebni sljedeći sastojci koji se dodaju ovim redoslijedom:


   
      5 komada jaja
   
   
      1 Vanil šećer
   
   
      20 dag šećera
   
   
      korica od jedne naranče (poznato je da se čokolada i naranča u kolačima "vole")
   


Miješati na pari dok smjesa ne postane gusta i ne dobije nježno žutu boju, a zatim se dodaje usitnjena crna čokolada (20 dag), 1,5 dag kakao praha te margarin s maslacem (25 dag). Margarin izrezati na manje kockice i postepeno dodavati u kremu s čokoladom. Kad je krema gusta i kuhana izliti je na pripremljeni biskvit. S preostalim narezanim roladama prekriti čokoladnu kremu.
Tortu je potrebno dobro rashladiti u hladnjaku (oko 2 sata), a zatim se glazira rastopljenom marmeladom od marelice. Marmelada od marelice se rastapa na laganoj vatri s par kapljica vode kako ne bi zagorjela. Marmeladom od marelice premazati tortu. Po želji torta se može dekorirati koricama naranče i svježim voćem.
* Sastojci potrebni za pečenje rolada:


   
      6 komada jaja
   
   
      15 dag šećera
   
   
      18 dag glatkog brašna
   
   
      0,5 dl ulja
   
   
      0,5 dl mlijeka
   
   
      20 dag marmelade od marelice (za premazivanje rolade)
   



   
      
   
 Klinfo.hr 

kraljevska-royal-torta-od-cokolade-i-narance

Kraljevska royal torta od čokolade i naranče po receptu vrhunske slastičarke

<para>Odmaranje misli i tijela u trajanju od samo dvadesetak minuta može nadoknaditi nedostatak sna tijekom noći, što mame ipak najbolje znaju.</para>
<para>Budući da većina djece s otprilike 3 do 4 mjeseca uspostavi svoju rutinu što se spavanja tijekom dana tiče, to je ujedno i izvrsna prilika da majka isplanira svoje trenutke za odmor.
</para>
<heading4>Drijemanje usklađeno s mališanom</heading4>
<para>
Za sve majke najlakše je jednostavno uskladiti svoj bioritam s mališanom. Najbolje vrijeme za to obično je popodne. Većina beba i manje djece moraju odraditi svoje popodnevno spavanje, pa je ovo idealna prilika da im se pridružite. Naravno, ne trebate leći na nekoliko sati i utonuti u dubok san – veće su šanse kako ćete tijekom noći imati problema sa spavanjem. Međutim, pola sata biti će sasvim dovoljno da se tijelo opusti i regenerira, nakon čega je spremno za ostatak izazova dokraja dana.</para>
<para>Mnogi stručnjaci ističu i kako tijekom dana zapravo uopće nije potrebno utonuti u san kako bi se tijelo regeneriralo. Dovoljno je na desetak minuta sklopiti oči, leći se i jednostavno – opustiti. Ovaj način odmora trebale bi prakticirati osobe koje inače pate od nesanice tijekom noći. Do ublažavanja simptoma nesanice najlakše se dolazi većom aktivnošću tijekom dana, a kratak san, točnije drijemanje – može poremetiti bioritam i pojačati te simptome.
</para>
<heading4>Koliko sna je previše?</heading4>
<para>
Čak i kad je o odmoru tijekom dana riječ, postoji nekoliko pravila. Za početak, pola sata drijemanja biti će vam i više nego dovoljno. Sve duže od toga može rezultirati bezvoljnošću i manjkom energije, efektom suprotnim od onoga što smo htjeli postići. Prosječan ciklus spavanja trebao bi biti dug barem sat i pol, za što preko dana rijetko tko ima vremena. Sve između pola sata i navedenog donijeti će više štete nego koristi ina neki način „zbuniti“ organizam. Namjestite budilicu za pola sata od vremena kada legnete i pokušajte se opustiti. Već nakon nekoliko dana bez problema ćete moći „odraditi“ tih 30 minuta i bez budilice – tijelo će vam se prilagoditi i sami od sebe ćete se probuditi.</para>
<para>Nakon ručka, a prije popodnevnog drijemanja, prvo se preporuča kratko prošetati. Lagana šetnja u trajanju od svega 15 minuta potaknuti će metabolizam i tijelo će se lakše opustiti. S druge strane, ne preporuča se odlazak na drijemanje nakon 16 sati. Čak i ako ne patite od nesanice ili smanjene kvalitete sna, ovakav tempo mogao bi biti „okidač“ za to.
</para>
<heading4>Tijek drijemanja</heading4>
<para>
Popodnevno drijemanje razlikuje se od dubokog sna, te se sastoji od nekoliko faza. Prvih 5 minuta dolazi do regulacije krvnog tlaka i smanjenja broja otkucaja srca. Sljedećih 20 minuta žlijezde pripremaju hormon kortizol, koji će vam osigurati energiju nakon što se probudite. Imunološki sustav počinje jačati, budući da je tijelo u fazi odmaranja.</para>
<para>Tijekom ove faze također se smanjuje razina spoja adenozida, koji se tijekom dana nakuplja u tijelu. Upravo ovaj kemijski spoj potiče spavanje, a njegova razgradnja u fazi drijemanja osigurati će novu energiju za preostali dio dana.</para>

Drijemanje je spas za organizam tijekom napornog dana Spavanje preko dana nije rezervirano samo za bebe. Drijemanje tijekom dana može učiniti čuda za razinu vaše koncentracije. Odmaranje misli i tijela u trajanju od samo dvadesetak minuta može nadoknaditi nedostatak sna tijekom noći, što mame ipak najbolje znaju.
Budući da većina djece s otprilike 3 do 4 mjeseca uspostavi svoju rutinu što se spavanja tijekom dana tiče, to je ujedno i izvrsna prilika da majka isplanira svoje trenutke za odmor.

Drijemanje usklađeno s mališanom

Za sve majke najlakše je jednostavno uskladiti svoj bioritam s mališanom. Najbolje vrijeme za to obično je popodne. Većina beba i manje djece moraju odraditi svoje popodnevno spavanje, pa je ovo idealna prilika da im se pridružite. Naravno, ne trebate leći na nekoliko sati i utonuti u dubok san – veće su šanse kako ćete tijekom noći imati problema sa spavanjem. Međutim, pola sata biti će sasvim dovoljno da se tijelo opusti i regenerira, nakon čega je spremno za ostatak izazova dokraja dana.
Mnogi stručnjaci ističu i kako tijekom dana zapravo uopće nije potrebno utonuti u san kako bi se tijelo regeneriralo. Dovoljno je na desetak minuta sklopiti oči, leći se i jednostavno – opustiti. Ovaj način odmora trebale bi prakticirati osobe koje inače pate od nesanice tijekom noći. Do ublažavanja simptoma nesanice najlakše se dolazi većom aktivnošću tijekom dana, a kratak san, točnije drijemanje – može poremetiti bioritam i pojačati te simptome.

Koliko sna je previše?

Čak i kad je o odmoru tijekom dana riječ, postoji nekoliko pravila. Za početak, pola sata drijemanja biti će vam i više nego dovoljno. Sve duže od toga može rezultirati bezvoljnošću i manjkom energije, efektom suprotnim od onoga što smo htjeli postići. Prosječan ciklus spavanja trebao bi biti dug barem sat i pol, za što preko dana rijetko tko ima vremena. Sve između pola sata i navedenog donijeti će više štete nego koristi ina neki način „zbuniti“ organizam. Namjestite budilicu za pola sata od vremena kada legnete i pokušajte se opustiti. Već nakon nekoliko dana bez problema ćete moći „odraditi“ tih 30 minuta i bez budilice – tijelo će vam se prilagoditi i sami od sebe ćete se probuditi.
Nakon ručka, a prije popodnevnog drijemanja,  prvo se preporuča kratko prošetati. Lagana šetnja u trajanju od svega 15 minuta potaknuti će metabolizam i tijelo će se lakše opustiti. S druge strane, ne preporuča se odlazak na drijemanje nakon 16 sati. Čak i ako ne patite od nesanice ili smanjene kvalitete sna, ovakav tempo mogao bi biti „okidač“ za to.

Tijek drijemanja

Popodnevno drijemanje razlikuje se od dubokog sna, te se sastoji od nekoliko faza. Prvih 5 minuta dolazi do regulacije krvnog tlaka i smanjenja broja otkucaja srca. Sljedećih 20 minuta žlijezde pripremaju hormon kortizol, koji će vam osigurati energiju nakon što se probudite. Imunološki sustav počinje jačati, budući da je tijelo u fazi odmaranja.
Tijekom ove faze također se smanjuje razina spoja adenozida, koji se tijekom dana nakuplja u tijelu. Upravo ovaj kemijski spoj potiče spavanje, a njegova razgradnja u fazi drijemanja osigurati će novu energiju za preostali dio dana. Nataša Vuk 

drijemanje_pixabay

Drijemanje je spas za organizam tijekom napornog dana

<para>
 Obitelj Solina bavi se proizvodnjom i preradom klica
</para>
<para>
 Klice su tzv. bebe biljke, odnosno klice iz koje bi da im se dozvoli, izrasla cijela rotkvica, brokula ili djetelina. Klice su tek iznikle sjemenke raznih biljaka koje se uzgajaju u zatvorenom prostoru, najčešće u tami. One su lako probavljiva hrana bogata vitaminima, mineralima, aminokiselinama, proteinima i fitokemikalijama budući da su te tvari nužne kako bi isklijala biljka kasnije mogla dalje izrasti. Najčešće se jedu sirove, a okus im varira od blagih i nježnih do poprilično ljutih ili čak i lagano gorkih. Zbog toga se mogu kombinirati s raznim jelima pa, osim što su nutritivno dobre, mogu ukrasiti svaki tanjur.</para>
<para>Obitelj Brankice Soline ima najveći hrvatski pogon za pranje, centrifugiranje i pakiranje klica, koje se zatim upućuju na tržnice, velike trgovačke centre ili u restorane gdje su sve popularnije. Prije 10-tak godina započeli su sa sadnjom i proizvodnjom do tada na našem tržištu potpuno novih i nepoznatih proizvoda - i uspjeli. Hrvati su klice gledali jako sumnjičavo i nisu bili previše oduševljeni njihovom pojavom.</para>
<para>Uz klice ova poduzetna obitelj proizvodi i "<emphasis>baby leaf greens</emphasis>" odnosno mikrozelenje, mlade biljke raznog povrća s tek izraslim pravim listovima koje se za razliku od klica uzgaja u zemlji ili nekom drugom mediju. Ovi proizvodi u Americi su izrazito popularni, ali sve više i u našim restoranima.</para>
<para>
 Klice se najčešće jedu na salatu, može miješano i više vrsta, ali i miješano s drugim salatama te u sendvičima i uz razne namaze. Najbolje ih je jesti sirove jer sirove su najzdravije i ne gube pregršt zdravih svojstava. Mladi izdanci klica prepuni su vitamina i minerala i lakše su probavljivi od odrasle biljke.</para>
<para>Netko bi pomislio da se klice spremaju u kompliciranim jelima, no to uopće nije tako - izvrsno pašu i jednostavno se slažu u najobičniji sendvič, koji uz klice - jednostavno više nije toliko običan.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/134777/niste-ni-svjesni-koliko-su-klice-zdrave-otkrivamo-zasto-su-toliko-blagotvorne-i-kako-ih-pripremiti/?autoplay=false&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Klice - izrazito zdrave, ukusne i bogate vitaminima tzv. "bebe biljke" Obitelj Solina bavi se proizvodnjom i preradom klica. Iako većina Hrvata klice nikad nije jela, a ni vidjela, navike se polako mijenjaju, a super zdrave klice traže svoj put do kupaca i stola. 
   Obitelj Solina bavi se proizvodnjom i preradom klica


   Klice su tzv. bebe biljke, odnosno klice iz koje bi da im se dozvoli, izrasla cijela rotkvica, brokula ili djetelina. Klice su tek iznikle sjemenke raznih biljaka koje se uzgajaju u zatvorenom prostoru, najčešće u tami. One su lako probavljiva hrana bogata vitaminima, mineralima, aminokiselinama, proteinima i fitokemikalijama budući da su te tvari nužne kako bi isklijala biljka kasnije mogla dalje izrasti. Najčešće se jedu sirove, a okus im varira od blagih i nježnih do poprilično ljutih ili čak i lagano gorkih. Zbog toga se mogu kombinirati s raznim jelima pa, osim što su nutritivno dobre, mogu ukrasiti svaki tanjur.
Obitelj Brankice Soline ima najveći hrvatski pogon za pranje, centrifugiranje i pakiranje klica, koje se zatim upućuju na tržnice, velike trgovačke centre ili u restorane gdje su sve popularnije. Prije 10-tak godina započeli su sa sadnjom i proizvodnjom do tada na našem tržištu potpuno novih i nepoznatih proizvoda - i uspjeli. Hrvati su klice gledali jako sumnjičavo i nisu bili previše oduševljeni njihovom pojavom.
Uz klice ova poduzetna obitelj proizvodi i "baby leaf greens" odnosno mikrozelenje, mlade biljke raznog povrća s tek izraslim pravim listovima koje se za razliku od klica uzgaja u zemlji ili nekom drugom mediju. Ovi proizvodi u Americi su izrazito popularni, ali sve više i u našim restoranima.

   Klice se najčešće jedu na salatu, može miješano i više vrsta, ali i miješano s drugim salatama te u sendvičima i uz razne namaze. Najbolje ih je jesti sirove jer sirove su najzdravije i ne gube pregršt zdravih svojstava. Mladi izdanci klica prepuni su vitamina i minerala i lakše su probavljivi od odrasle biljke.
Netko bi pomislio da se klice spremaju u kompliciranim jelima, no to uopće nije tako - izvrsno pašu i jednostavno se slažu u najobičniji sendvič, koji uz klice - jednostavno više nije toliko običan.


   
      
   
 Klinfo.hr 

klice_solina

Klice - izrazito zdrave, ukusne i bogate vitaminima tzv. "bebe biljke"

<para>Nakon riječkog izdanja sajma koji se održao početkom mjeseca, djecu i roditelje iz Zagreba i šire okolice očekuje jesensko izdanje najvećeg sajma za bebe, djecu i roditelje u regiji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovaj predbožićni sajam u Westgateu je nakon sajmova koji su se održali u Slavonskom Brodu, Westgateu u proljeće, Varaždinu, Splitu i Rijeci šesti po redu sajam u ovoj godini, posjeti ga u prosjeku preko 80.000 posjetitelja, te time ovaj sajam spada u najposjećenije sajmove u Hrvatskoj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tradicionalno će se u prekrasnom prostoru Westgatea, na hodnicima u prizemlju posjetiteljima na jednom mjestu predstaviti gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci. Generalni pokrovitelj sajma je Podravkin Lino, a uz sponzore sajma: BabyCenter, BeSafe, DječjaKolica.eu, Jane, MagicBaby, Mali anđeo, Nestlé, Peg-Perego, Töpfer Violeta i Zvečevo, posjetitelje će dočekati i mnogobojne specijalizirane tvrtke sa svojim proizvodima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nigdje na jednom mjestu u Hrvatskoj nema ovolike ponude proizvoda za bebe i djecu kao na ovom sajmu. Roditelji će se upoznati s mnogim novitetima i brandovima, dobiti korisne informacije o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba, te kupovati po sajamskim popustima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju mnogobrojne nagradne igre. Uz sve to, djeca se mogu zabaviti u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama izlagača na sajmu, a mame svoje bebice mogu podojiti ili premotati u kutku za prematanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tu je i najveća igraonica za djecu u Hrvatskoj – Kid’s world.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više o sajmu, izlagačima, popustima, programu i tlocrtu pogledajte u novom digitalnom magazinu sajma: 
 <ulink url="http://www.danibeba.com/digitalni_magazini/28_sajam/index.html">http://www.danibeba.com/digitalni_magazini/28_sajam/index.html</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dani beba, djece i trudnica nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, djecu i trudnice.</para>

28. Dani beba, djece i trudnica 25. – 27. 11. 2016. -  Westgate Shopping City Nakon riječkog izdanja sajma koji se održao početkom mjeseca, djecu i roditelje iz Zagreba i šire okolice očekuje jesensko izdanje najvećeg sajma za bebe, djecu i roditelje u regiji.
   
Ovaj predbožićni sajam u Westgateu je nakon sajmova koji su se održali u Slavonskom Brodu, Westgateu u proljeće, Varaždinu, Splitu i Rijeci šesti po redu sajam u ovoj godini, posjeti ga u prosjeku preko 80.000 posjetitelja, te time ovaj sajam spada u najposjećenije sajmove u Hrvatskoj.
Tradicionalno će se u prekrasnom prostoru Westgatea, na hodnicima u prizemlju posjetiteljima na jednom mjestu predstaviti gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci. Generalni pokrovitelj sajma je Podravkin Lino, a uz sponzore sajma: BabyCenter, BeSafe, DječjaKolica.eu, Jane, MagicBaby, Mali anđeo, Nestlé, Peg-Perego, Töpfer Violeta i Zvečevo, posjetitelje će dočekati i mnogobojne specijalizirane tvrtke sa svojim proizvodima.
   
Nigdje na jednom mjestu u Hrvatskoj nema ovolike ponude proizvoda za bebe i djecu kao na ovom sajmu. Roditelji će se upoznati s mnogim novitetima i brandovima, dobiti korisne informacije o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba, te kupovati po sajamskim popustima.
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju mnogobrojne nagradne igre. Uz sve to, djeca se mogu zabaviti u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama izlagača na sajmu, a mame svoje bebice mogu podojiti ili premotati u kutku za prematanje.
Tu je i najveća igraonica za djecu u Hrvatskoj – Kid’s world.
   
Više o sajmu, izlagačima, popustima, programu i tlocrtu pogledajte u novom digitalnom magazinu sajma: 
      http://www.danibeba.com/digitalni_magazini/28_sajam/index.html
   
   
   
Dani beba, djece i trudnica nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, djecu i trudnice. žena.hr 

28. Dani beba, djece i trudnica

<para> Bilo da je to formalna edukativna situacija, kao što je čitanje knjiga ili manje formalna, poput pospremanja ili kuhanja, možete stvarati aktivnosti i iskustva koja će biti korisna za predškolsko dijete. Ne morate kupovati raznorazne igračke ili pomagala kako biste pomogli svome predškolarcu da ovlada čitanjem i pisanjem. Postoje svakodnevne situacije koje možete iskoristiti kako bi vaše dijete pripremili za učenje najsloženijih i najvažnijih školskih zadataka.</para>
<heading2>
 Čitanje
</heading2>
<para>Čitanjem proširujemo djetetov rječnik i omogućujemo mu da nauči kako je istu stvar moguće reći na različite načine. Primjerice, u dječjim knjigama, potražite rimovane tekstove, odnosno knjige s pjesmama za djecu. Višestruko čitanje pjesme može potaknuti dijete da samo počne tražiti odgovorajuću rimu prije nego je vi pročitate.</para>
<para>Možete pokušati i grupirati zajedno druge knjige jednostavnog sadržaja u kojima postoji problem, radnja, rješenje. Kada više puta čitate djetetu te knjige, uključite ga u aktivnost čitanja, zaustavljajući se u logičkim trenutcima i pitajući ga za njegovo mišljenje o daljnjem razvoju događaja. To će mu svakako pomoći u razvijanju i upotrebljavanju razumijevanja uzroka i posljedice, kada pokušava predvidjeti razvoj događaja u priči.</para>
<para>Čitajući svom mališanu, možete također početi skretati pozornost na slova na papiru i glasove jezika. Nakon što završite knjigu, možete je pregledati, pokazujući i zatim pitajući dijete o riječima koje na početku imaju određena slova ili koje su otprilike iste dužine.</para>
<heading2>
 Kućanski poslovi
</heading2>
<para>Iako u većini slučajeva, kućanske poslove više smatramo obavezom nego ugodom, ipak ih možemo iskoristiti za edukativna iskustva s djecom. Kada pomažete djetetu pospremiti igračke, možete ih stavljati na policu prema broju glasova u nazivima, a ne prema veličini predmeta.</para>
<para>
 Kada perete suđe, možete pljeskanjem brojati slogove u nazivima suđa i pribora koji stavljate u sudoper ili perilicu suđa, primjerice <emphasis>nož</emphasis> (pljesak), <emphasis>vilica</emphasis> (pljesak, pljesak, pljesak), <emphasis>tanjur</emphasis> (pljesak, pljesak). Kada iznosite smeće u kontejner, spuštajući se po stubama, na svakom koraku možete izgovarati po jednu riječ rečenice - <emphasis>Nosimo</emphasis> (korak)<emphasis> smeće</emphasis> (korak) <emphasis>van!</emphasis> (korak)."</para>
<heading2>
 Putovanje
</heading2>
<para>Tijekom vožnje automobilom, možete zaigrati igru 
 <emphasis>
 Kaladont, </emphasis>tj. jedno po jedno nadovezivati lančiće riječi u kojima svaka sljedeća riječ počinje glasom koji završava prethodna (<emphasis>mama
 </emphasis> - <emphasis>automobil
 </emphasis> - <emphasis>lutka
 </emphasis> - <emphasis>avion</emphasis>), što je odlična igra za razvijanje glaosvne analize.</para>
<para>U drugim igrama možete tražiti drugi član para suprotnih po značenju riječi (slatko - gorko) ili riječi koji pripadaju istoj pojmovnoj kategoriji (povrće: mrkva, krumpir, paradajz, luk) što je odlično za aktivizaciju rječnika.</para>
<heading2>
 Kupovina
</heading2>
<para>Čak i odlazak u trgovački centar možete pretvoriti u edukativnu zabavnu situaciju. Prije odlaska u kupovinu napravite popis, ali pišite tako da vas dijete vidi i čuje. Izgovarajte naglas sve što zapisujete. Izlažući predškolarca načinu zapisivanja jezika na papir i vašem misaonom procesu, te zapažanjima u odnosu na ono što zapisujute, pomažete mu da uči o pisanom jeziku i o tome kako se on stvara.</para>
<para>Nakon sastavljanja popisa, idite zajedno s djetetom u trgovinu i zamolite ga da drži popis te precrtava nazive namirnica koje stavljate u kolica. Dok to čini, možete ga pitati ili razgovarati o riječima. U takvim interakcijama, osim što uči da su riječi odvojene od predmeta koje imenuje, predškolarac uči da pisanje ima svrhu, a to je, između ostalog, informiranje i podsjećanje.</para>
<para>Sve nabrojene jezične igre koje smo ovdje spomenuli, trebalo bi opetovano ponavljati. Samo nakon toga možete zamoliti dijete da vam pokaže što je naučilo. Imajte na umu da je bit svega pružati djetetu puno edukativnih iskustava, a ne "trenirati" ga u čitanju i pisanju.</para>

Kako pomoći predškolarcu da ovlada počecima pismenosti? Praktički sve što radite u kući, na bilo kojem mjestu, ako se imalo potrudite, može za vaše dijete postati predčitačko edukativno iskustvo.  Bilo da je to formalna edukativna situacija, kao što je čitanje knjiga ili manje formalna, poput pospremanja ili kuhanja, možete stvarati aktivnosti i iskustva koja će biti korisna za predškolsko dijete. Ne morate kupovati raznorazne igračke ili pomagala kako biste pomogli svome predškolarcu da ovlada čitanjem i pisanjem. Postoje svakodnevne situacije koje možete iskoristiti kako bi vaše dijete pripremili za učenje najsloženijih i najvažnijih školskih zadataka.

   Čitanje

Čitanjem proširujemo djetetov rječnik i omogućujemo mu da nauči kako je istu stvar moguće reći na različite načine. Primjerice, u dječjim knjigama, potražite rimovane tekstove, odnosno knjige s pjesmama za djecu. Višestruko čitanje pjesme može potaknuti dijete da samo počne tražiti odgovorajuću rimu prije nego je vi pročitate.
Možete pokušati i grupirati zajedno druge knjige jednostavnog sadržaja u kojima postoji problem, radnja, rješenje. Kada više puta čitate djetetu te knjige, uključite ga u aktivnost čitanja, zaustavljajući se u logičkim trenutcima i pitajući ga za njegovo mišljenje o daljnjem razvoju događaja. To će mu svakako pomoći u razvijanju i upotrebljavanju razumijevanja uzroka i posljedice, kada pokušava predvidjeti razvoj događaja u priči.
Čitajući svom mališanu, možete također početi skretati pozornost na slova na papiru i glasove jezika. Nakon što završite knjigu, možete je pregledati, pokazujući i zatim pitajući dijete o riječima koje na početku imaju određena slova ili koje su otprilike iste dužine.

   Kućanski poslovi

Iako u većini slučajeva, kućanske poslove više smatramo obavezom nego ugodom, ipak ih možemo iskoristiti za edukativna iskustva s djecom. Kada pomažete djetetu pospremiti igračke, možete ih stavljati na policu prema broju glasova u nazivima, a ne prema veličini predmeta.

   Kada perete suđe, možete pljeskanjem brojati slogove u nazivima suđa i pribora koji stavljate u sudoper ili perilicu suđa, primjerice nož (pljesak), vilica (pljesak, pljesak, pljesak), tanjur (pljesak, pljesak). Kada iznosite smeće u kontejner, spuštajući se po stubama, na svakom koraku možete izgovarati po jednu riječ rečenice - Nosimo (korak) smeće (korak) van! (korak)."

   Putovanje

Tijekom vožnje automobilom, možete zaigrati igru 
   
      Kaladont, tj. jedno po jedno nadovezivati lančiće riječi u kojima svaka sljedeća riječ počinje glasom koji završava prethodna (mama
    - automobil
    - lutka
    - avion), što je odlična igra za razvijanje glaosvne analize.
U drugim igrama možete tražiti drugi član para suprotnih po značenju riječi (slatko - gorko) ili riječi koji pripadaju istoj pojmovnoj kategoriji (povrće: mrkva, krumpir, paradajz, luk) što je odlično za aktivizaciju rječnika.

   Kupovina

Čak i odlazak u trgovački centar možete pretvoriti u edukativnu zabavnu situaciju. Prije odlaska u kupovinu napravite popis, ali pišite tako da vas dijete vidi i čuje. Izgovarajte naglas sve što zapisujete. Izlažući predškolarca načinu zapisivanja jezika na papir i vašem misaonom procesu, te zapažanjima u odnosu na ono što zapisujute, pomažete mu da uči o pisanom jeziku i o tome kako se on stvara.
Nakon sastavljanja popisa, idite zajedno s djetetom u trgovinu i zamolite ga da drži popis te precrtava nazive namirnica koje stavljate u kolica. Dok to čini, možete ga pitati ili razgovarati o riječima. U takvim interakcijama, osim što uči da su riječi odvojene od predmeta koje imenuje, predškolarac uči da pisanje ima svrhu, a to je, između ostalog, informiranje i podsjećanje.
Sve nabrojene jezične igre koje smo ovdje spomenuli, trebalo bi opetovano ponavljati. Samo nakon toga možete zamoliti dijete da vam pokaže što je naučilo. Imajte na umu da je bit svega pružati djetetu puno edukativnih iskustava, a ne "trenirati" ga u čitanju i pisanju. Petra Majetić 

citanje_pisanje_pixabay

Kako pomoći predškolarcu da ovlada počecima pismenosti?

<para> Važno je znati da plakanje nije loše za organizam, ono je obrambeni mehanizam tijela prema oporavku od onog što nas je učinilo tužnim ili ljutitim. Kada smo povrijeđeni, nevažno da li fizički ili psihički, plačemo, smijemo se, bijesni smo ili čak i tjelesno razdražljivi. To je normalan način na koji se tijelo oslobađa negativnih emocija.</para>
<para>Prije nego se dijete vrati u normalno stanje, njegovo ponašanje će biti malo izvan granica i vođeno isključivo emocijama, jer poznato je, djeca se ne mogu i nisu u stanju kontrolirati. U stanju tuge ili bijesa djeca trebaju pažnju kako bi se oslobodili svojih osjećaja. U situacijama kada djeca plaču, ne bi li ih utješili, često koristimo izraz <emphasis>"ne plači</emphasis>". No, zapravo to je pogrešno. Djecu treba poticati da se isplaču koliko žele i tako oslobode svih negativnih emocija. Osim što će se psihički osjećati bolje, i prema roditelju će osjetiti veću povezanost s obzirom da to da njihove emocije nisu bile "zakočene", već "oslobođene". Način na koji slušamo djecu i dajemo im priliku iskazivati emocije ili ih pak zatomljujemo, ima velik utjecaj.</para>
<heading4>Dakle, umjesto fraze "ne plači" i ušutkavanja emocija preporučuje se koristiti fraze poput:</heading4>
<para>1. Ovdje sam.
2. Vidim da si jako uzrujan/a
3. Žao mi je što ti je to toliko teško
4. Ovdje sam kraj tebe
5. Ne odlazim nigdje
6. Siguran/a si
7. Nema ništa važnije nego provođenje vremena s tobom
8. Jako mi je žao..što si izgubio/la svog omiljenog medu ili što ti je ispao sladoled
9. Slušam te</para>
<heading4>Privlačite pažnju na činjenice koje su uzrujale dijete:</heading4>
<para>10. Zaista si volio/voljela tu igračku ili želio/željela pojesti taj sladoled
11. Taj pas/dijete/buka te zaista uplašio/la
12. Pogledajmo još jednom ozlijeđeno koljeno/prst/ruku</para>
<heading4>Skrenite pozornost na pozitivne stvari koje će proizići iz trenutno negativne situacije:</heading4>
<para>15. Uskoro ćeš opet dobiti čokoladu/sladoled
16. Znam da ćeš ti to prevladati
17. Mama se vraća kasnije, pa možemo opet razgovarati o tome
18. I bez toga se možeš super zabaviti
19. Možeš biti i u majici koju imaš trenutno na sebi
20. Neće ovako biti zauvijek</para>
<heading4>Ono što je važno je izbjegavanje fraza poput:</heading4>
<para>- Isticanja očitog ("Vidim da si ljut/a)
- Skretanje pozornosti s osjećaja ("Idemo li vidjeti što tata radi?")
- Popravljanje situacije ("Znam da baš želiš taj sladoled, idemo po novi")
- Pametovanje i prodike ("Pa, ionako si jeo/jela jučer sladoled")
- Dodatno pogoršavanje situacije posramljivanjem i ušutkavanjem osjećaja ("Kakva je to grozna buka koju proizvodiš plakanjem?")
- Nagrade ili kazne uključujući prijetnje, podmićivanje i ignoriranje ("Ako odmah ne prestaneš idemo doma")</para>

Ne ušutkujte dječje emocije, dozvolite im da se isplaču! Nema roditelja koji je sretan kada njegovo dijete plače, a posebno kada je ljutito i plač je histeričan. Ponekad je uopće teško otkriti pravi razlog histerije i plača.  Važno je znati da plakanje nije loše za organizam, ono je obrambeni mehanizam tijela prema oporavku od onog što nas je učinilo tužnim ili ljutitim. Kada smo povrijeđeni, nevažno da li fizički ili psihički, plačemo, smijemo se, bijesni smo ili čak i tjelesno razdražljivi. To je normalan način na koji se tijelo oslobađa negativnih emocija.
Prije nego se dijete vrati u normalno stanje, njegovo ponašanje će biti malo izvan granica i vođeno isključivo emocijama, jer poznato je, djeca se ne mogu i nisu u stanju kontrolirati. U stanju tuge ili bijesa djeca trebaju pažnju kako bi se oslobodili svojih osjećaja. U situacijama kada djeca plaču, ne bi li ih utješili, često koristimo izraz "ne plači". No, zapravo to je pogrešno. Djecu treba poticati da se isplaču koliko žele i tako oslobode svih negativnih emocija. Osim što će se psihički osjećati bolje, i prema roditelju će osjetiti veću povezanost s obzirom da to da njihove emocije nisu bile "zakočene", već "oslobođene". Način na koji slušamo djecu i dajemo im priliku iskazivati emocije ili ih pak zatomljujemo, ima velik utjecaj.
Dakle, umjesto fraze "ne plači" i ušutkavanja emocija preporučuje se koristiti fraze poput:
1. Ovdje sam.
2. Vidim da si jako uzrujan/a
3. Žao mi je što ti je to toliko teško
4. Ovdje sam kraj tebe
5. Ne odlazim nigdje
6. Siguran/a si
7. Nema ništa važnije nego provođenje vremena s tobom
8. Jako mi je žao..što si izgubio/la svog omiljenog medu ili što ti je ispao sladoled
9. Slušam te
Privlačite pažnju na činjenice koje su uzrujale dijete:
10. Zaista si volio/voljela tu igračku ili želio/željela pojesti taj sladoled
11. Taj pas/dijete/buka te zaista uplašio/la
12. Pogledajmo još jednom ozlijeđeno koljeno/prst/ruku
Skrenite pozornost na pozitivne stvari koje će proizići iz trenutno negativne situacije:
15. Uskoro ćeš opet dobiti čokoladu/sladoled
16. Znam da ćeš ti to prevladati
17. Mama se vraća kasnije, pa možemo opet razgovarati o tome
18. I bez toga se možeš super zabaviti
19. Možeš biti i u majici koju imaš trenutno na sebi
20. Neće ovako biti zauvijek
Ono što je važno je izbjegavanje fraza poput:
- Isticanja očitog ("Vidim da si ljut/a)
- Skretanje pozornosti s osjećaja ("Idemo li vidjeti što tata radi?")
- Popravljanje situacije ("Znam da baš želiš taj sladoled, idemo po novi")
- Pametovanje i prodike ("Pa, ionako si jeo/jela jučer sladoled")
- Dodatno pogoršavanje situacije posramljivanjem i ušutkavanjem osjećaja ("Kakva je to grozna buka koju proizvodiš plakanjem?")
- Nagrade ili kazne uključujući prijetnje, podmićivanje i ignoriranje ("Ako odmah ne prestaneš idemo doma") Adrijana Bakoš 

tuzno-dijete_pixabay

Ne ušutkujte dječje emocije, dozvolite im da se isplaču!

<para>Čokolada – u bilo kojem obliku – trenutno može popraviti i najgore raspoloženje Najbolje to znaju žene koje za vrijeme PMS-a posežu za ovom slasticom koja se često nalazi i na listi „zabranjenih“ namirnica, pogotovo kada želimo izgubiti na težini.</para>
<para>Iako nam naša najdraža slastica definitivno može vratiti osmijeh na lice, uskoro bi trebala učiniti i mnogo više. Iz Švicarske dolazi vijest koja će zasigurno obradovati sve ljubiteljice čokoladnih slastica. Na tržište bi uskoro trebala krenuti čokolada koja ublažava menstrualne grčeve i bolove!
</para>
<heading4>Čokolada kao rješenje za bolove</heading4>
<para>
Iz Švicarske je prije nekoliko dana odjeknula bombastična vijest za žene koje svakog mjeseca muku muče s bolovima i snažnim grčevima. Čokolada koja ublažava menstrualne bolove više nije samo san. Švicarski proizvođač Frauenmont na tržište izbacuje čokoladu čiji je cilj smanjiti menstrualne bolove.</para>
<para>U čemu je njena tajna? Kreator Marc Widmer ističe kako čokolada sadrži 17 vrsti biljaka koje se mogu pronaći u švicarskim Alpama, uz 60 posto čokolade u jednom pakiranju. Widmer ističe kako se prilikom osmišljavanja ovog jedinstvenog proizvoda vodio samo pitanjem – kako ženama „one dane u mjesecu“ učiniti podnošljivijima?</para>
<para>Ova kombinacija slatke čokolade i alpskog bilja podiže razinu serotonina u tijelu. A upravo je ova kemijska tvar u tijelu zaslužna za podizanje raspoloženja, kao i olakšanje prilikom bolova ili stresa. Oni koji su ju već imali priliku kušati, tvrde kako dodatak alpskog bilja nimalo ne umanjuje njezinu slatkoću i čokoladni okus na koji smo navikli.
</para>
<heading4>Dvostruki užitak</heading4>
<para>
Čudotvorna čokolada, nažalost, još uvijek nije dostupna na tržištu, budući da je još preostalo nekoliko stadija razvoja proizvoda prije plasiranja. Međutim, već je zaokupila pažnju mnogih stručnjaka. Oni ističu kako i mala količina obične čokolade može poboljšati raspoloženje te na neko vrijeme ublažiti bolove koje osjećamo.</para>
<para>Sama čokolada sadrži magnezij koji utječe na opuštanje mišića u tijelu i eliminaciju njihovih grčeva. Tamna čokolada sadrži i visok udio antioksidansa pod nazivom flavonoidi, koji također imaju niz pozitivnih učinaka na ljudsko tijelo. Izgleda kako je i obična čokolada koju možemo pronaći na policama svakog dućana, jednako dobar početak u eliminaciji bolova i nelagode tijekom menstruacije.</para>
<para>Stoga bi ovakva čokolada, dodatno „pojačana“ ljekovitim alpskim travama, trebala zaista biti još učinkovitija! Kao i u svemu, i ovdje vrijedi zlatno pravilo umjerenosti, te će vam nekoliko kockica ove slastice biti i više nego dovoljno. No, novi proizvod samo će nam – ako ništa drugo - dati još jedan dobar razlog za uživanje u omiljenom slatkišu.</para>

"San snova" za sve žene - čokolada koja ublažava menstrualne bolove! Čokolada – u bilo kojem obliku – trenutno može popraviti i najgore raspoloženje. Čokolada – u bilo kojem obliku – trenutno može popraviti i najgore raspoloženje Najbolje to znaju žene koje za vrijeme PMS-a posežu za ovom slasticom koja se često nalazi i na listi „zabranjenih“ namirnica, pogotovo kada želimo izgubiti na težini.
Iako nam naša najdraža slastica definitivno može vratiti osmijeh na lice, uskoro bi trebala učiniti i mnogo više. Iz Švicarske dolazi vijest koja će zasigurno obradovati sve ljubiteljice čokoladnih slastica. Na tržište bi uskoro trebala krenuti čokolada koja ublažava menstrualne grčeve i bolove!

Čokolada kao rješenje za bolove

Iz Švicarske je prije nekoliko dana odjeknula bombastična vijest za žene koje svakog mjeseca muku muče s bolovima i snažnim grčevima. Čokolada koja ublažava menstrualne bolove više nije samo san. Švicarski proizvođač Frauenmont na tržište izbacuje čokoladu čiji je cilj smanjiti menstrualne bolove.
U čemu je njena tajna? Kreator Marc Widmer ističe kako čokolada sadrži 17 vrsti biljaka koje se mogu pronaći u švicarskim Alpama, uz 60 posto čokolade u jednom pakiranju. Widmer ističe kako se prilikom osmišljavanja ovog jedinstvenog proizvoda vodio samo pitanjem – kako ženama „one dane u mjesecu“ učiniti podnošljivijima?
Ova kombinacija slatke čokolade i alpskog bilja podiže razinu serotonina u tijelu. A upravo je ova kemijska tvar u tijelu zaslužna za podizanje raspoloženja, kao i olakšanje prilikom bolova ili stresa. Oni koji su ju već imali priliku kušati, tvrde kako dodatak alpskog bilja nimalo ne umanjuje njezinu slatkoću i čokoladni okus na koji smo navikli.

Dvostruki užitak

Čudotvorna čokolada, nažalost, još uvijek nije dostupna na tržištu, budući da je još preostalo nekoliko stadija razvoja proizvoda prije plasiranja. Međutim, već je zaokupila pažnju mnogih stručnjaka. Oni ističu kako i mala količina obične čokolade može poboljšati raspoloženje te na neko vrijeme ublažiti bolove koje osjećamo.
Sama čokolada sadrži magnezij koji utječe na opuštanje mišića u tijelu i eliminaciju njihovih grčeva. Tamna čokolada sadrži i visok udio antioksidansa pod nazivom flavonoidi, koji također imaju niz pozitivnih učinaka na ljudsko tijelo. Izgleda kako je i obična čokolada koju možemo pronaći na policama svakog dućana, jednako dobar početak u eliminaciji bolova i nelagode tijekom menstruacije.
Stoga bi ovakva čokolada, dodatno „pojačana“  ljekovitim alpskim travama, trebala zaista biti još učinkovitija! Kao i u svemu, i ovdje vrijedi zlatno pravilo umjerenosti, te će vam nekoliko kockica ove slastice biti i više nego dovoljno. No, novi proizvod samo će nam – ako ništa drugo -  dati još jedan dobar razlog za uživanje u omiljenom slatkišu. Nataša Vuk 