U Hrvatskoj djeluje i UNICEF-ova inicijativa Gradovi i općine – prijatelji djece, a trenutno više od četrdeset gradova nosi ovu prestižnu titulu. Čini se da je teza pobijena da je Hrvatska prijatelj djece jer prema podacima Klinike za dječje bolesti Zagreb dnevno se zaprimi desetak djece s težim ozljedama nastalim na dječjim igralištima. Ako tu brojku pomnožimo s 30 dana u mjesecu, računajući da "sezona" igranja na vanjskim igralištima traje najmanje šest mjeseci u godini, dobit ćemo 1.800 ozljeda godišnje samo u glavnom gradu Hrvatske. Možemo procijeniti da se u ostatku Hrvatske dogodi najmanje još toliko ozljeda na dječjim igralištima, što nam daje procijenjenu brojku od 3.600 ozljeda godišnje zbog kojih je bila potrebna medicinska intervencija.
“Osim što ne postoji jedinstvena statistika koliko se ozljeda dogodi na igralištima, mi ne znamo ni koliko u Hrvatskoj ima igrališta, gdje se nalaze, koje starosti, koje opreme”, ističe specijalist za sigurnost na igralištima Marinko Kramarić koji već osam godina radi u Centru za kvalitetu i sigurnost u Zagrebu.
Hrvatska je već odavno usvojila europske sigurnosne standarde u gradnji igrališta, ali Kramarić ističe, da ih se slabo pridržava te napominje da samo rijetki hrvatski gradovi mogu biti svijetli primjer brige o sigurnosti djece, kao na primjer Opatija, Sisak, Petrinja.
"Ne postoji državna institucija koja se bavi sigurnošću igrališta, a ni sigurnošću djece. Velika većina javnih igrališta ne zadovoljava ni minimalne uvjete", ističe Kramarić te dodaje da u Hrvatskoj dosad nije donešen propis koji bi detaljno uredio sigurnosne uvjete na prostorima za igru.
Foto: Centar za kvalitetu i sigurnost/Oprema za pregled prostora za igru
Najčešće nepravilnosti koje uočava na terenu su različite vrste oštrih predmeta koji se nalaze u prostorima za igru, uvijek prisutna mogućnost djeteta da se spotakne, zaglavi, padne s visine itd., a uzroke tih problema Kramarić vidi u nestručnom planiranju, lošoj montaži i javnoj nabavi. U većini slučajeva, na javnoj nabavi se uvijek izabere najjeftiniji ponuđač, a to su uglavnom oni koji ne zadovoljavaju zahtjevne norme. Ističe da mnoga igrališta nitko ne kontrolira, nisu pod ničijim nadzorom, pa zbog trošenja mnoge sprave postaju opasne.
Svako novo igralište koje se napravi, zajedno s podlogom, mora proći postinstalacijski pregled prije nego što se stavi u upotrebu. Nakon što se igralište stavi u upotrebu, norma predviđa tri razine provođenja kontinuiranog pregleda. Godišnji pregled koji služi kako bi se utvrdilo stanje cijelog igrališta, operativni pregled koji utvrđuje nedostatke koji se pojavljuju prilikom korištenja igrališta, a obavlja se svakih 1-3 mjeseca te rutinski (dnevni) pregled koji služi za čistoću igrališta, posljedica vandalizma i drugih uočljivih sigurnosnih nedostataka.
Rješenje ovih ozbiljnih problema, koji nerijetko mogu biti kobni za dječji život, stručnjaci, među njima i naš sugovornik koji je nedavno napisao i Priručnik o sigurnosti djece na igralištima vide u konačnom donošenju zakona o sigurnosti na prostorima za igru. Sve dok se ne donesu jasni zakonski okviri, svjedočit ćemo zapuštenim i opasnih igralištima.
Kao glavne razloge za donošenje Zakona, stručnjaci ističu smrtne slučajeve u prostorima za igru, teške i lake ozljede, propuste u zakonodavstvu, tzv. sivu zonu u radu igraonica, nedefiniranu nadležnost inspektora, visok rizik boravka djece na igralištima, nepostojanje evidencije prostora za igru te nedostatak statistike ozljeda djece u Republici Hrvatskoj.
U svijetu se svake godine tisuće djece ozlijedi za vrijeme igre na igralištima za djecu, a stotine njih smrtno strada. Pravo na igru jedno je od osnovnih ljudskih prava, zagarantirano UN-ovom Konvencijom o pravima djeteta, stoga pozivamo sve nadležne da pokušaju poštovati osnovno ljudsko pravo.