Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije. U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja..
Ovog tjedna mislila sam pisati o nečem totalno drugačijem no zbivanja u svijetu, točnije u nama ne tako dalekoj Poljskoj ponukala su me da se pozabavim temom pobačaja. Znam da će ovo biti tema oko koje će vjerojatno biti puno rasprave i oprečnih razmišljanja, no smatram da se o tome treba pričati. Pozivam na zdravu raspravu, a ne prepucavanja u komentarima....
Vjerujem da mnoge od vas znaju kako su se ondje (ali i u susjednim zemljama) ovog tjedna održavali prosvjedi protiv prijedloga da se u potpunosti zabrani pobačaj u Poljskoj (koja je zemlja s najstrožim zakonima i pobačaju u Europi). Jutarnji.hr piše kako je: "pobačaj u toj zemlji danas legalan samo u tri slučaja: kad su ugroženi ženino zdravlje i život, kad je fetus nedvojbeno malformiran tj. oštećen i kad je trudnoća posljedica silovanja. Prošloga tjedna je, međutim, poljski parlament (Sejm) stvari odlučio dodatno zaoštriti i usvajanjem nove zakonske inicijative ubuduće pobačaj zabraniti čak i u ovim slučajevima. Štoviše, predloženo je da ga se ubuduće kriminalizira i kao kazneno djelo, pa bi i žena i liječnik koji bi ga izveo riskirali po pet godina zatvora. Robiju ne bi izbjegle ni Poljakinje koje bi pohitale abortirati preko granice, u europske države gdje je to legalno."
Uz to, žene koje su imale spontani postale bi predmet istrage da se utvrdi radi li se doista o spontanom pobačaju. A time pak se na neki način odbacuje početna postavka nevinosti. Žena je kriva dok se ne dokaže suprotno. Žena, koja je izgubila dijete, i proživljava velik psihički stres zbog tog, morat će se braniti i opravdavati policiji i sudstvu. Jedna zanimljiva činjenica iz prijedloga: žena može biti osuđena na tri godine zatvora zbog nenamjernog pobačaja (valjda jer ga nije dovoljno dobro čuvala). Pet godina ako je pobačaj bio uzrokovan s namjerom.
Pobornici "za život" pokreta, između ostaloga, često tvrde kako bi se pobačaj trebao zabraniti jer se to ne bi trebalo smatrati metodom kontracepcije. Mene zanima misle li ti ljudi zaista da bi se netko tako olako odlučio za pobačaj, zato što mu se nije dalo koristiti kondom, pa je ovo lakše i jednostavnije? Nijedna se žena, uvjerena sam, neće upustiti u to ako zaista nije primorana situacijom.
Pobačaj, spontani ili izazvani, vuče za sobom i fizičke i psihičke posljedice i zasigurno ga nitko ne shvaća olako. A što ako nosite dijete za koje znate da će imati tešku retardaciju? Što ako je trudnoća rezultat silovanja? Što ako je riječ o trudnoći četrnaestogodišnje djevojčice koju je silovao vlastiti otac? Dešava se i to. Sve to ne bi bilo moguće donošenjem ovog zakona, a nešto slično predlažu i neke grupe i pojedinci kod nas.
Za Sibenik.in Vanja Gulam, koordinatorica molitvene inicijative "40 dana za život" u Šibensko- kninskoj županiji izjavila je kako podržava poljski prijedlog da se silovanim ženama i djevojčicama pobačaj zabrani. "Svakako sam za život, pa čak i ako se radi o maloljetnim curama. Sigurno postoje ustanove koje će majci i djetetu pružiti skrb", kazala je.
"Za život" inicijative (odnosno one protiv pobačaja) u pravilu svugdje "gura" Katolička crkva. Iako Poljska ima jako puno katolika (kao i Hrvatska), ipak nije svaka žena ondje katolkinja, no svaku će se tjerati da rodi, bez obzira na stanje djeteta, bez obzira na to je li to dijete plod silovanja ili incesta, bez obzira na to hoće li možda to dijete zbog svojih hendikepa morati cijeli život živjeti u boli. I na to će ih prisiljavati ti isti zakonodavci koji ne daju gotovo nikakve poticaje za dijete nakon što se rodi. Niti oni niti Crkva neće pomoći toj majci, koja je možda samohrana, da djetetu kasnije osigura hranu, odjeću, sve što je potrebno za školovanje... Što će biti s tom djecom? Hoće li ona preplaviti ionako prepune dječje domove? Pretpostavljam da Vanju Gulam ne brine previše što će kasnije biti s tom djecom. Brigo prijeđi na drugoga.
Ja nisam nikada otišla na pobačaj niti pobacila dijete, ali sam imala situaciju u životu kada sam razmišljala o pobačaju. Bila sam na prvoj godini fakulteta, u vezi sam bila tek nekoliko mjeseci i dogodilo se da mi je menstruacija kasnila (iako smo pazili i koristili kondome). Našla sam se na sto muka jer sam tek krenula u nešto odrasliji život i zaista nisam bila spremna brinuti se o djetetu. Ja se tom djetetu ne bih veselila, ne bih mu mogla pružiti niti približno onoliko koliko bih sada mogla. Na kraju nisam morala donijeti ovu veoma tešku odluku jer je menstruacija samo kasnila.
Sve se svodi na to da je ovo moje tijelo i da samo ja imam pravo odlučivati što ću s njim raditi. Fetus unutar vremenskog perioda legalnog pobačaja (10 tjedna trudnoće) nije svjesno biće, nema šanse preživjeti iznad maternice, a izjednačavati prava embrija s rođenim ljudskim bićem, apsurdno je.
Apsolutno sam protiv da netko smatra pobačaj formom kontracepcije, i uvjerena sam da to nijedna žena ne čini. No tjerati žene da vrše pobačaje ilegalno u upitnim okolnostima (jer će to činiti, uostalom 90 posto pobačaja u Poljskoj čini se ilegalno) barbarski je. Zabranom prekida trudnoće postići će se samo to da će ilegalni pobačaji i dalje postojati, a smrtnost žena nakon takvih pobačaja povećat će se. Do smanjenja pobačaja ne dolazi se njihovom zabranom već kvalitetnom seksualnom edukacijom i davanjem besplatne i pristupačne kontracepcije svima
Osim toga, potpuna zabrana pobačaja (zbog čega žene u Poljskoj protestiraju) znači prisiliti ženu da iznosi trudnoću čak i kada se zna da će dijete umrijeti nekoliko sati nakon rođenja. To znači prisiliti ženu da rodi čak i ako to znači da će ona (a možda i njeno dijete) umrijeti. Ako je riječ o izvanmaterničnoj trudnoći, ona će je svejedno morati iznijeti iako to dijete nema šanse preživjeti, jer se ne može razviti van maternice!
Jesam li za abortus u svakoj situaciji? Nisam, no apsolutno sam protiv toga da netko odlučuje nekom drugome što bi trebao raditi s vlastitim tijelom. To je između te žene, njene savjesti, njenog partnera i liječnika. Tko će inače brinuti za to dijete? Tko će ga voljeti (jer je ona odabrala da neće)? I hoće li i tog oca zakonski primorati da se brine o ženi tijekom cijele trudnoće, kao i o tom djetetu do njegove 18. godine (i ne mislim samo slanjem alimentacije, već prisustvom u životu i odgajanjem)? Kakve će biti posljedice za djecu koja će trpjeti jer su neželjena i imaju psihičke traume cijeli život?
Nema puno žena kojima je pobačaj laka odluka, ako ih uopće i ima. Čak i kada znaju da je to nešto što zaista moraju učiniti. Vjerujem u pravo da svatko sam donese odluku što će činiti s vlastitim tijelom. Tko ne želi ići na pobačaj neka ne ide, no oni nemaju pravo krojiti sudbinu i odlučivati o reprodukciji onima koji tako ne razmišljaju.
By: Not Everyone's Cup of Tea
Foto: Bits and Splits - fotolia