Postroll

Preroll

<para>
 Sada ima 30 kg i 132 cm. Trebamo li prekontrolirati hormone, potražiti mišljenje specijaliste ili je to normalno za ovu dob? Srdačno zahvaljujemo na odgovoru. Mama M.
</para>
<para>Moguće je da je Vaša djevojčica počela ulaziti u pubertet, a dob 8 godina je granična kada govorimo o preuranjenom pubertetu.
S obzirom na značajniji porast na tjelesnoj masi te nejednoliki rast dojki kao i na dob djevojčice od 8 godina savjetujem da se ipak javite endokrinologu da biste bili sigurni je li sve samo fiziološka varijanta.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, </emphasis>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčici od 8 godina počele su rasti grudi i dobiva na težini Poštovani, imamo djevojčicu koja ima 8 godina. Primijetili smo da su joj grudi počele rasti (lijeva izraženije), a primijetili smo da se u zadnjih 8 mjeseci udebljala gotovo 5 kg, a narasla 3 cm. 
    Sada ima 30 kg i 132 cm. Trebamo li prekontrolirati hormone, potražiti mišljenje specijaliste ili je to normalno za ovu dob? Srdačno zahvaljujemo na odgovoru. Mama M.

Moguće je da je Vaša djevojčica počela ulaziti u pubertet, a dob 8 godina je granična kada govorimo o preuranjenom pubertetu.
S obzirom na značajniji porast na tjelesnoj masi te nejednoliki rast dojki kao i na dob djevojčice od 8 godina savjetujem da se ipak javite endokrinologu da biste bili sigurni je li sve samo fiziološka varijanta.

   Iva Palčić, 
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

IVA PALČIĆ

Bolja ja

Djevojčici od 8 godina počele su rasti grudi i dobiva na težini

<para>
 . Uglavnom, sinoć je zaspao u 21:30 h, a iako se inače budi oko 7 h, danas sam ga budila u 9:30 h, jer mi se činilo neuobičajeno da toliko spava. Vjerujem da bi još spavao da ga nisam probudila jer sam se zabrinula. Kako je zadnjih dana nemirniji i probudi se iz sna tako da zacendra, pa nastavi spavati, stavila sam glavu na njegova prsa da čujem da li možda ima problema s disanjem. Disanje je bilo, rekla bih, normalno, duboko, uz povremene duže intervale između udisaja i izdisaja, ali ono što me zabrinulo su otkucaji srca koji mi se nisu činili pravilni. Čas su bili brži, pa sljedeći trenutak dosta sporiji, a na trenutke mi se činilo da uopće nije bilo otkucaja, pa onda jedan udarac, pa onda opet normalno kucanje. Znam da stavljanje glave na djetetova prsa i nije neka pouzdana metoda i mjerilo, ali me to što sam čula zabrinulo, a ne bih ga htjela voditi kod doktora ako je to nešto normalno. Zanima me da li je normalno da djetetovo srce tako kuca u stanju mirovanja i da li bih ga trebala odvesti eventualno na neki pregled i koji? Inače, baš nikada nije bio bolestan, možda je 3 puta do sada imao curenje nosića od dan dva, a ni toga nije bilo posljednjih barem pola godine. Snažan je i aktivan od prvoga dana, apgar 10/10, nije imao ni žuticu, čak se i na porodu nije izmučio jer sam ga rodila za 2 sata. Povremeno se zna zakašljati, kao da udahne nakupljenu slinu, ali mislim da to i čak odglumi jer ga pitam kako je, pa kaže : dobro, dobro, pa onda krene namjerno kašljati. Dojeno je dijete do 18. mjeseca starosti i pazimo na njegovu prehranu koja je uglavnom kuhana i pirjana, te raznolika. Po danu je vrlo aktivan, nema mira, priča kao navijen. Dnevno spavanje još uvijek traje oko 3 h (ili odjednom ili 2x po sat i pol). Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>normalno je da se ritam srca u smislu ubrzavanja i usporavanja mijenja s disanjem, no kako ne bi bilo dileme u vezi ovoga što ste primjetili preporučila bih kao prvo da se javite svom pedijatru na pregled i prema njegovoj indikaciji će se učiniti EKG.</para>
<para>Ako će se slična stanja gdje se Vama čini da je lupanje srca jako nepravilno i da poneki otkucaji izostanu dalje ponavljati, preporučila bih da se javite na pregled specijalisti dječjem kardiologu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nepravilni otkucaji srca kod 21-mjesečnog dječaka Zabrinuta sam zbog otkucaja srca mog 21 mjesečnog sina, a kako imam hijatalnu herniju pa mi se povremeno uzlupa srce, možda malo više pažnje i obraćam na njegove otkucaje nego što bih da nemam taj problem 
   . Uglavnom, sinoć je zaspao u 21:30 h, a iako se inače budi oko 7 h, danas sam ga budila u 9:30 h, jer mi se činilo neuobičajeno da toliko spava. Vjerujem da bi još spavao da ga nisam probudila jer sam se zabrinula. Kako je zadnjih dana nemirniji i probudi se iz sna tako da zacendra, pa nastavi spavati, stavila sam glavu na njegova prsa da čujem da li možda ima problema s disanjem. Disanje je bilo, rekla bih, normalno, duboko, uz povremene duže intervale između udisaja i izdisaja, ali ono što me zabrinulo su otkucaji srca koji mi se nisu činili pravilni. Čas su bili brži, pa sljedeći trenutak dosta sporiji, a na trenutke mi se činilo da uopće nije bilo otkucaja, pa onda jedan udarac, pa onda opet normalno kucanje. Znam da stavljanje glave na djetetova prsa i nije neka pouzdana metoda i mjerilo, ali me to što sam čula zabrinulo, a ne bih ga htjela voditi kod doktora ako je to nešto normalno. Zanima me da li je normalno da djetetovo srce tako kuca u stanju mirovanja i da li bih ga trebala odvesti eventualno na neki pregled i koji? Inače, baš nikada nije bio bolestan, možda je 3 puta do sada imao curenje nosića od dan dva, a ni toga nije bilo posljednjih barem pola godine. Snažan je i aktivan od prvoga dana, apgar 10/10, nije imao ni žuticu, čak se i na porodu nije izmučio jer sam ga rodila za 2 sata. Povremeno se zna zakašljati, kao da udahne nakupljenu slinu, ali mislim da to i čak odglumi jer ga pitam kako je, pa kaže : dobro, dobro, pa onda krene namjerno kašljati. Dojeno je dijete do 18. mjeseca starosti i pazimo na njegovu prehranu koja je uglavnom kuhana i pirjana, te raznolika. Po danu je vrlo aktivan, nema mira, priča kao navijen. Dnevno spavanje još uvijek traje oko 3 h (ili odjednom ili 2x po sat i pol). Zabrinuta mama

Poštovana,
normalno je da se ritam srca u smislu ubrzavanja i usporavanja mijenja s disanjem, no kako ne bi bilo dileme u vezi ovoga što ste primjetili preporučila bih kao prvo da se javite svom pedijatru na pregled i prema njegovoj indikaciji će se učiniti EKG.
Ako će se slična stanja gdje se Vama čini da je lupanje srca jako nepravilno i da poneki otkucaji izostanu dalje ponavljati, preporučila bih da se javite na pregled specijalisti dječjem kardiologu.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Nepravilni otkucaji srca kod 21-mjesečnog dječaka

<para>
 To je bilo prije 5-6 dana, ne koristi sada nikakvu terapiju. Beba ima 14 dana. Unaprijed hvala! Miki
</para>
<para>Poštovani kako je beba jako mala i kako se radi o dekongestivu koji nije namjenjen za primjenu u oči, preporučam Vam da se obratite na pregled specijalisti oftalmologu da se pogleda očna sluznica i po potrebi očna pozadina i vidi da je sigurno sa okom sve u redu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Novorođenčetu su zabunom ukapane krive kapljice za oči Molim Vas za savjet, došlo je do zabune, bebi su par puta umjesto Tobrexa ukapane kapi 0,25% Ephedrin u oči. Da li je to zabrinjavajuće i može li ostaviti kakve posljedice? 
    To je bilo prije 5-6 dana, ne koristi sada nikakvu terapiju. Beba ima 14 dana. Unaprijed hvala! Miki

Poštovani kako je beba jako mala i kako se radi o dekongestivu koji nije namjenjen za primjenu u oči, preporučam Vam da se obratite na pregled specijalisti oftalmologu da se pogleda očna sluznica i po potrebi očna pozadina i vidi da je sigurno sa okom sve u redu.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Novorođenčetu su zabunom ukapane krive kapljice za oči

<para>
 Prvih mjesec dana smo kombinirali dojenje i Bebimil, budući da samo na dojenju nije dobivao na kilaži. Na kontroli s mjesec dana imao je 3545 grama i 55 cm. Nakon toga mijenjamo Bebimil sa Aptamilom, budući da je sve manje počeo jesti, imao je grčeve, i odbijao bočicu. Tada sam prestala s dojenjem jer nije on više htio. S Aptamilom su mu se i stolice sredile, ima ih sad i po 2-3 puta dnevno (dok je prije bila 1 ili niti jedna na dan). S mjesec i pol imao je 4065 grama. Dnevno pojede čak 8-9 obroka, traži jelo svaka 2-3 sata. Ali pojede uglavnom oko 70 ml, nekad i manje. Kad je gladniji pojede i 90 ml. Pokušavam mu rastegnuti obrok da pojede barem 60 ml (znači da mu ponudim bočicu 15 min nakon što je pojeo, i onda pojede još 10-20 ml). Više od 90 ml pojede jako rijetko. Imam osjećaj da je to premalo. Noću izdrži i po 4-5 sati bez hrane, ali ni tada ne pojede ništa više. Navečer se ne zasiti niti s tih 70 ml, pa za sat vremena zna tražiti još. Do neki dan sam bilježila koliko dnevno pojede, i bilo je oko 400-500 ml dnevno, nekad i do 550 ml. Da li bismo se trebali zabrinuti da malo jede ili je to u redu? Uglavnom čujem da bebe od 2 mj već jedu i oko 120 ml po obroku, i rjeđe nego što on traži. On je zadovoljna beba, smije se, guguće, ne pokazuje da ima neke druge problem. Hvala na odgovoru. Sanja
</para>
<para>Najbolje mjerilo djetetovog dobrog jela je napredak na tjelesnoj masi. Kako ste napisali, u mjesec i pol dijete je dobilo 860 grama što je dovoljno.</para>
<para>Neka djeca jedu s manjim razmacima, manje količine, druga s većim razmacima, veće količine mlijeka. I jedno i drugo je u redu, ako dijete dobiva na masi i raste. Dnevna potreba za mlijekom djeteta u toj dobi koje ima oko 4000 grama je oko 600 ml. Prosječni napredak u tjednu je 150-160 grama. Prema tome se možete ravnati.</para>
<para>No, još jednom ponavljam najbolja mjera je tjelesna masa. Ukoliko ste i dalje nesigurni konzultirajte se s Vašim pedijatrom ili gastroenterologom, nemojte sami mijenjati formule.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Je li 70 ml mlijeka po obroku dovoljno mojoj bebi? Poštovani, imam bebu kojoj je sada 7 tjedana i za kojeg se brinem da možda ne jede dovoljno. Rođen je s 3190 grama i 51 cm, iz bolnice je izašao sa 2950 grama. 
    Prvih mjesec dana smo kombinirali dojenje i Bebimil, budući da samo na dojenju nije dobivao na kilaži. Na kontroli s mjesec dana imao je 3545 grama i 55 cm. Nakon toga mijenjamo Bebimil sa Aptamilom, budući da je sve manje počeo jesti, imao je grčeve, i odbijao bočicu. Tada sam prestala s dojenjem jer nije on više htio. S Aptamilom su mu se i stolice sredile, ima ih sad i po 2-3 puta dnevno (dok je prije bila 1 ili niti jedna na dan). S mjesec i pol imao je 4065 grama. Dnevno pojede čak 8-9 obroka, traži jelo svaka 2-3 sata. Ali pojede uglavnom oko 70 ml, nekad i manje. Kad je gladniji pojede i 90 ml. Pokušavam mu rastegnuti obrok da pojede barem 60 ml (znači da mu ponudim bočicu 15 min nakon što je pojeo, i onda pojede još 10-20 ml). Više od 90 ml pojede jako rijetko. Imam osjećaj da je to premalo. Noću izdrži i po 4-5 sati bez hrane, ali ni tada ne pojede ništa više. Navečer se ne zasiti niti s tih 70 ml, pa za sat vremena zna tražiti još. Do neki dan sam bilježila koliko dnevno pojede, i bilo je oko 400-500 ml dnevno, nekad i do 550 ml. Da li bismo se trebali zabrinuti da malo jede ili je to u redu? Uglavnom čujem da bebe od 2 mj već jedu i oko 120 ml po obroku, i rjeđe nego što on traži. On je zadovoljna beba, smije se, guguće, ne pokazuje da ima neke druge problem. Hvala na odgovoru. Sanja

Najbolje mjerilo djetetovog dobrog jela je napredak na tjelesnoj masi. Kako ste napisali, u mjesec i pol dijete je dobilo 860 grama što je dovoljno.
Neka djeca jedu s manjim razmacima, manje količine, druga s većim razmacima, veće količine mlijeka. I jedno i drugo je u redu, ako dijete dobiva na masi i raste. Dnevna potreba za mlijekom djeteta u toj dobi koje ima oko 4000 grama je oko 600 ml. Prosječni napredak u tjednu je 150-160 grama. Prema tome se možete ravnati.
No, još jednom ponavljam najbolja mjera je tjelesna masa. Ukoliko ste i dalje nesigurni konzultirajte se s Vašim pedijatrom ili gastroenterologom, nemojte sami mijenjati formule.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Je li 70 ml mlijeka po obroku dovoljno mojoj bebi?

<para>
 ne dobije igračke od starije seke, neki predmet koji on baš sad hoće, kada neće jesti ili bilo što u određenom trenutku), lupa glavom o pod, zid ili bilo što (posebno treba biti oprezan kada ga se nosi, a on hoće mobitel ili nešto - zna lupiti glavom u nazad), unaprijed ili u nazad ili sa zubićima o rub stola. Naravno poslije toga ima suza do mile volje, a i krvi iz usne šupljine. Kada spava u krevetiću odmah nakon buđenja ili u snu zna nekontrolirano lupiti s glavicom (supruga je cijeli krevetić obložila u spužvu). Supruga je cijeli dan s njima i ne sumnjam u njen odgoj. Pružamo im sve što možemo i nismo ih razmazili jer nemamo velika primanja i nismo u mogućnosti kupovati puno igračaka ili im na bilo koji način stalno udovoljavati. Molim vas za savjet što učiniti? Je li to uobičajeno ponašanje za dijete od 18 mjeseci? Hvala unaprijed. Tata G.
</para>
<para/>
<para>Kako dijete raste ima sve veću potrebu za istraživanjem okoline i izražavanjem svog JA. Naše "NE" može izazvati ljutnju, protest, bijes pa i samoozljeđivanje. Granice su potrebne kako bi djetetu pokazali ljubav i želju da mu osigurate sigurnu sredinu. Moraju biti to čvršće i jasnije što je dijete mlađe. Granice moraju biti dobro definirane, a roditelj u svojim reakcijama mora biti dosljedan. Kod male djece postavljanje granica često dovodi do napadaja bijesa što može biti popraćeno udaranjem, vikanjem, bacanjem na pod, samoozlijeđivanjem.</para>
<para>Naš je zadatak postaviti jasne granice i biti dosljedan, nagraditi ponašanje koje je poželjno radije nego kažnjavati ponašanje kakvo ne želimo. Ako se napadaj bijesa ipak dogodi treba ga ignorirati, ne uspostavljati kontakt s očima, maknuti dijete iz situacije u kojoj se napadaj bijesa dogodio ako je to moguće. Pokušajte mu preusmjeriti pažnju na nešto drugo i ne popuštajte u vašim zahtjevima. Ako to ipak predugo potraje i nikako ne možete izaći sa djetetom na kraj, preporučujem da se obratiti dječjem psihologu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba stara samo 18 mjeseci sklona je samoozljeđivanju Poštovani! Imam sina starog 1,5 godinu koji je izuzetno sklon samoozljeđivanju. To traje već neko vrijeme, 3-4 mjeseca (nakon što je prohodao). Ukoliko nije po njegovom (npr. 
    ne dobije igračke od starije seke, neki predmet koji on baš sad hoće, kada neće jesti ili bilo što u određenom trenutku), lupa glavom o pod, zid ili bilo što (posebno treba biti oprezan kada ga se nosi, a on hoće mobitel ili nešto - zna lupiti glavom u nazad), unaprijed ili u nazad ili sa zubićima o rub stola. Naravno poslije toga ima suza do mile volje, a i krvi iz usne šupljine. Kada spava u krevetiću odmah nakon buđenja ili u snu zna nekontrolirano lupiti s glavicom (supruga je cijeli krevetić obložila u spužvu). Supruga je cijeli dan s njima i ne sumnjam u njen odgoj. Pružamo im sve što možemo i nismo ih razmazili jer nemamo velika primanja i nismo u mogućnosti kupovati puno igračaka ili im na bilo koji način stalno udovoljavati. Molim vas za savjet što učiniti? Je li to uobičajeno ponašanje za dijete od 18 mjeseci? Hvala unaprijed. Tata G.


Kako dijete raste ima sve veću potrebu za istraživanjem okoline i izražavanjem svog JA. Naše "NE" može izazvati ljutnju, protest, bijes pa i samoozljeđivanje. Granice su potrebne kako bi djetetu pokazali ljubav i želju da mu osigurate sigurnu sredinu. Moraju biti to čvršće i jasnije što je dijete mlađe. Granice moraju biti dobro definirane, a roditelj u svojim reakcijama mora biti dosljedan. Kod male djece postavljanje granica često dovodi do napadaja bijesa što može biti popraćeno udaranjem, vikanjem, bacanjem na pod, samoozlijeđivanjem.
Naš je zadatak postaviti jasne granice i biti dosljedan, nagraditi ponašanje koje je poželjno radije nego kažnjavati ponašanje kakvo ne želimo. Ako se napadaj bijesa ipak dogodi treba ga ignorirati, ne uspostavljati kontakt s očima, maknuti dijete iz situacije u kojoj se napadaj bijesa dogodio ako je to moguće. Pokušajte mu preusmjeriti pažnju na nešto drugo i ne popuštajte u vašim zahtjevima. Ako to ipak predugo potraje i nikako ne možete izaći sa djetetom na kraj, preporučujem da se obratiti dječjem psihologu.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba stara samo 18 mjeseci sklona je samoozljeđivanju

<para>
 S obzirom da spada u grupu pretile djece (bili smo kod endokrinologa i svi nalazi su b.o.), ja joj ne dozvoljavam da jede slatko koliko bi to ona željela, već doziramo, zajedno se pokušavamo dogovoriti. Kada ona izrazi želju ja joj dozvolim. U zadnje vrijeme počela je uzimati slatkiše krišom, kada ju pitam zašto to radi, odgovor je "ne znam". Uveli smo kaznu - nema treninga (radi se o školi mini rukometa što ona jako voli, igru, druženje odlaske na turnire) i ponovo se desilo da je pokušala uzeti slatko bez pitanja. Kako se postaviti? KL
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam nije lako postaviti čvrstu granicu svojoj kćerki vezano uz jedenje slatkiša. Roditeljima je najdraže kada na licu svoga djeteta vide osmijeh i zadovoljstvo, ipak, ne smije se zaboraviti da je upravo roditelj taj koji bi dijete trebao naučiti samokontroli i samoregulaciji. Ovo je posebno važno kada se, kao u slučaju Vaše djevojčice, radi o ponašanju koje joj može ugroziti zdravlje, ali i dugoročno zadovoljstvo.</para>
<para>Čini se da imate najbolju namjeru da se zajedno s kćerkom „dogovarate“ oko količine dozvoljenih slatkiša. Ipak, u ovoj situaciji ipak se ne bi trebalo voditi time da joj se dozvole slatkiši kada ona to zatraži. Kao što ste rekli, njoj slatkiši pružaju veliku ugodu, ali i štete njenom zdravlju. Zato biste Vi trebali biti ti koji će odlučiti koliko točno slatkoga smije pojesti i uvesti to kao novo kućno pravilo. Naravno, važno joj je objasniti zašto je važno da se toga pridržava. U trenutcima kada ima veliku želju za slatkim u redu je da to podijeli s Vama i da joj u tom trenutku pomognete da nadvlada tu želju, odnosno da ju empatički slušate, a onda i preusmjerite na nešto drugo.</para>
<para>Također, predložila bih da promijenite kaznu koju sada primjenjujete. Naime, sport je svakako dobar za nju i time što je kazna – uskraćivanje treninga, zapravo se radi dodatna šteta. Razumijem da je ponekad teško osmisliti dovoljno „jaku“ posljedicu da bi dijete bilo motivirano da se drži pravila, ali unatoč tome, mislim da ukidanje treninga nije najbolji izbor.</para>
<para>Iskazivanjem razumijevanja za emocije i potrebe Vaše djevojčice, ali ipak postavljajući jasne granice pomoći ćete joj da se lakše nosi s kontroliranjem svog ponašanja. Također, neke od stvari koje možete učiniti su da slatkiše ne držite u kući, kako bi iskušenje za njihovom potragom bilo manje. Uz to, možete koristiti davanje izbora na način da je pitate npr.želi li pojesti slatkiš kada dođe iz škole ili nakon ručka, želi li pojesti jabuku ili krušku... Na taj način ipak će imati neku slobodu izbora i osjećaj kontrole što bi joj moglo generalno povećati zadovoljstvo.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moja curica (8) krišom jede slatko, a ne bi smjela. Kako se postaviti? Poštovani, moje dijete ima 7,5 godina, pohađa 1. razred. Imamo problem sa slatkišima. "Ljubav" prema slatkom je nemjerljiva. 
    S obzirom da spada u grupu pretile djece (bili smo kod endokrinologa i svi nalazi su b.o.), ja joj ne dozvoljavam da jede slatko koliko bi to ona željela, već doziramo, zajedno se pokušavamo dogovoriti. Kada ona izrazi želju ja joj dozvolim. U zadnje vrijeme počela je uzimati slatkiše krišom, kada ju pitam zašto to radi, odgovor je "ne znam". Uveli smo kaznu - nema treninga (radi se o školi mini rukometa što ona jako voli, igru, druženje odlaske na turnire) i ponovo se desilo da je pokušala uzeti slatko bez pitanja. Kako se postaviti? KL

Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako postaviti čvrstu granicu svojoj kćerki vezano uz jedenje slatkiša. Roditeljima je najdraže kada na licu svoga djeteta vide osmijeh i zadovoljstvo, ipak, ne smije se zaboraviti da je upravo roditelj taj koji bi dijete trebao naučiti samokontroli i samoregulaciji. Ovo je posebno važno kada se, kao u slučaju Vaše djevojčice, radi o ponašanju koje joj može ugroziti zdravlje, ali i dugoročno zadovoljstvo.
Čini se da imate najbolju namjeru da se zajedno s kćerkom „dogovarate“ oko količine dozvoljenih slatkiša. Ipak, u ovoj situaciji ipak se ne bi trebalo voditi time da joj se dozvole slatkiši kada ona to zatraži. Kao što ste rekli, njoj slatkiši pružaju veliku ugodu, ali i štete njenom zdravlju. Zato biste Vi trebali biti ti koji će odlučiti koliko točno slatkoga smije pojesti i uvesti to kao novo kućno pravilo. Naravno, važno joj je objasniti zašto je važno da se toga pridržava. U trenutcima kada ima veliku želju za slatkim u redu je da to podijeli s Vama i da joj u tom trenutku pomognete da nadvlada tu želju, odnosno da ju empatički slušate, a onda i preusmjerite na nešto drugo.
Također, predložila bih da promijenite kaznu koju sada primjenjujete. Naime, sport je svakako dobar za nju i time što je kazna – uskraćivanje treninga, zapravo se radi dodatna šteta. Razumijem da je ponekad teško osmisliti dovoljno „jaku“ posljedicu da bi dijete bilo motivirano da se drži pravila, ali unatoč tome, mislim da ukidanje treninga nije najbolji izbor.
Iskazivanjem razumijevanja za emocije i potrebe Vaše djevojčice, ali ipak postavljajući jasne granice pomoći ćete joj da se lakše nosi s kontroliranjem svog ponašanja. Također, neke od stvari koje možete učiniti su da slatkiše ne držite u kući, kako bi iskušenje za njihovom potragom bilo manje. Uz to, možete koristiti davanje izbora na način da je pitate npr.želi li pojesti slatkiš kada dođe iz škole ili nakon ručka, želi li pojesti jabuku ili krušku... Na taj način ipak će imati neku slobodu izbora i osjećaj kontrole što bi joj moglo generalno povećati zadovoljstvo.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Moja curica (8) krišom jede slatko, a ne bi smjela. Kako se postaviti?

<para>
 U startu je stvorila prva prijateljstva premda je prilično povučena. Imala je problem s nekoliko djece koja su je čupala i gurala i o tome je nerado govorila. Moj problem je što ne želi govoriti o događajima u vrtiću i djeluje nekako nesigurno u grupnim aktivnostima, čak sam je vidjela da tiho plače jedno juto kad sam je pozdravila. Također pred nekoliko dana kad su joj prišle prijateljice da im pokaže što drži u ruci (držala je naočale za sunce na koje je jako ponosna) prvo je odbila, a kad sam joj ja rekla "pokaži prijateljicama" počele su joj se tresti ruke. Inače ima starijeg brata, kući je razigrana i svojeglava, rado ide na dječje rođendane, tako da ne znam kako joj pomoći. Zahvaljujem na odgovoru. Klara
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema tome kako ste opisali ponašanje svoje kćerke jasno je da je kod nje od samog polaska u vrtić postojala određena nesigurnost i strah. Ona je to pokazivala kroz griženje noktića. Sada je to prestalo (zbog upozorenja), ali ne znači da je nestala i njena nesigurnost.</para>
<para>Uzroci njene nesigurnosti mogu biti različiti, a da bi lakše došli do odgovora potrebno je razmisliti o sljedećem: Kako se inače prilagođava na nove situacije, prilagođava li se lako ili joj je ipak potrebno neko vrijeme da bi prihvatila promjenu? Naime, prilagodljivost je jedna od karakteristika temperamenta. Kako biste lakše prepoznali što bi bilo dio njezina temperamenta, a što je možda posljedica nečeg drugog, pročitajte <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/8910/1/">sljedeći članak</ulink> u kojemu je navedeno što se odnosi na temperament.</para>
<para>Druga stvar koja je jako važna jest kako je proradila iskustvo u kojem je bila čupana i gurana od strane vršnjaka. Tako nešto nije lako podijeti niti jednom djetetu i iako bi i oni ponekada to potisnuli i ne razgovarali o tome, ipak je važno da dijete to na neki način "proradi".</para>
<para>Djeci je ponekad teško izraziti se verbalno. Njihov prirodan način izražavanja je kroz igru, a riječi su im puno veći izazov kojeg stoga ponekad odbijaju, pogotovo ako se radi o njihovim osjećajima. Ipak, kako biste ju potaknuli da nešto podijeli s Vama svakako je bolje da koristite neizravna pitanja, npr.“Baš se pitam kako ti je danas bilo u vrtiću“, ili empatičko reflektiranje „Činiš mi se malo tužnom“, „Djeluješ kao da te je strah“i sl. Tada je puno vjerojatnije da će Vam nešto reći ili prokomentirati nego kada joj se izravno postavi pitanje. Djeci su izravna pitanja često odbojna jer imaju osjećaj da se od njih nešto zahtjeva i mogu im biti naporna pa onda jednostavno odluče ignorirati ih. Kada im se empatički reflektira, tj. kada kažemo na glas ono što vidimo na njima (da su tužni, ljuti, nestrpljivi...) zapravo im pokazujemo razumijevanje za njihovo trenutno stanje te će nam se tada i lakše otvoriti. U budućim situacijama za koje smatrate da su joj neugodne ili izazovne, sjetite se pristupiti joj na taj način i vjerujem da će i njoj i Vama tada biti ugodnije i da ćete lakše komunicirati.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moja kćerka (4) ne želi pričati kako joj je vrtiću, a mislim da se plaši druge djece Moja curica ima 4 godine i u tijeku je prva vrtićka godina. Prihvatila je vrtić, premda nije baš najsretnija. U početku je znala gristi nokte pri ulasku u vrtić, ali je nakon upozorenja prestala. 
    U startu je stvorila prva prijateljstva premda je prilično povučena. Imala je problem s nekoliko djece koja su je čupala i gurala i o tome je nerado govorila. Moj problem je što ne želi govoriti o događajima u vrtiću i djeluje nekako nesigurno u grupnim aktivnostima, čak sam je vidjela da tiho plače jedno juto kad sam je pozdravila. Također pred nekoliko dana kad su joj prišle prijateljice da im pokaže što drži u ruci (držala je naočale za sunce na koje je jako ponosna) prvo je odbila, a kad sam joj ja rekla "pokaži prijateljicama" počele su joj se tresti ruke. Inače ima starijeg brata, kući je razigrana i svojeglava, rado ide na dječje rođendane, tako da ne znam kako joj pomoći. Zahvaljujem na odgovoru. Klara

Draga mama,
prema tome kako ste opisali ponašanje svoje kćerke jasno je da je kod nje od samog polaska u vrtić postojala određena nesigurnost i strah. Ona je to pokazivala kroz griženje noktića. Sada je to prestalo (zbog upozorenja), ali ne znači da je nestala i njena nesigurnost.
Uzroci njene nesigurnosti mogu biti različiti, a da bi lakše došli do odgovora potrebno je razmisliti o sljedećem: Kako se inače prilagođava na nove situacije, prilagođava li se lako ili joj je ipak potrebno neko vrijeme da bi prihvatila promjenu? Naime, prilagodljivost je jedna od karakteristika temperamenta. Kako biste lakše prepoznali što bi bilo dio njezina temperamenta, a što je možda posljedica nečeg drugog, pročitajte sljedeći članak u kojemu je navedeno što se odnosi na temperament.
Druga stvar koja je jako važna jest kako je proradila iskustvo u kojem je bila čupana i gurana od strane vršnjaka. Tako nešto nije lako podijeti niti jednom djetetu i iako bi i oni ponekada to potisnuli i ne razgovarali o tome, ipak je važno da dijete to na neki način "proradi".
Djeci je ponekad teško izraziti se verbalno. Njihov prirodan način izražavanja je kroz igru, a riječi su im puno veći izazov kojeg stoga ponekad odbijaju, pogotovo ako se radi o njihovim osjećajima. Ipak, kako biste ju potaknuli da nešto podijeli s Vama svakako je bolje da koristite neizravna pitanja, npr.“Baš se pitam kako ti je danas bilo u vrtiću“, ili empatičko reflektiranje „Činiš mi se malo tužnom“, „Djeluješ kao da te je strah“i sl. Tada je puno vjerojatnije da će Vam nešto reći ili prokomentirati nego kada joj se izravno postavi pitanje. Djeci su izravna pitanja često odbojna jer imaju osjećaj da se od njih nešto zahtjeva i mogu im biti naporna pa onda jednostavno odluče ignorirati ih. Kada im se empatički reflektira, tj. kada kažemo na glas ono što vidimo na njima (da su tužni, ljuti, nestrpljivi...) zapravo im pokazujemo razumijevanje za njihovo trenutno stanje te će nam se tada i lakše otvoriti. U budućim situacijama za koje smatrate da su joj neugodne ili izazovne, sjetite se pristupiti joj na taj način i vjerujem da će i njoj i Vama tada biti ugodnije i da ćete lakše komunicirati.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moja kćerka (4) ne želi pričati kako joj je vrtiću, a mislim da se plaši druge djece

<para>
 Međutim djevojčica ju je počela odbacivati u zadnje vrijeme, govori joj da se makne, da se ne želi družiti s njom. Kada trebaju raditi nekakvu zajedničku aktivnost gdje su do sada bile par, ona ju ignorira, a zadnje ju je i lupila nogom, zna ju gurnuti. Uglavnom gruba je, a kćer ne shvaća otkud sad ta promjena ponašanja, jer je ona prema njoj jako dobra, kao i prema drugoj djeci. Na moj prijedlog da se posveti i drugoj djeci za druženje kaže da druge djevojčice u vrtiću već imaju svoje prijateljice s kojima se druže te da ju ne doživljavaju kada želi raditi neku aktivnost s nekom od njih pa kćer sada ne može naći društvo za sebe. Jako voli ići u vrtić, međutim zadnja 2 tjedna zna reći da ju boli noga, trbuh, čini mi se, da bi izbjegla odlazak u vrtić. Inače je jako dobroćudno dijete, svima želi dobro i ne znam da li shvaća kad joj kažem da takvo ponašanje djevojčice nije u redu i da se jednostavno neki ljudi ponekad loše ponašaju. Koji je najbolji savjet da joj dam, da se proba više zauzeti za sebe, obraniti, te kako da uspostavi nova prijateljstva? Jan
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>prema svemu što ste naveli vidi se da ste brižni roditelji koji svojoj djevojčici pokušavaju olakšati novonastalu situaciju u vrtiću. Vjerujem da je vaša djevojčica zbunjena i povrijeđena zbog ponašanja svoje prijateljice. Vi ste zaista dobro odreagirali kada ste ju pokušali potaknuti da se igra s drugom dječicom i kada ste joj pojasnili da se neki ljudi ponekad loše ponašaju.</para>
<para>Ipak, vrlo vjerojatno to nije odmah olakšalo situaciju Vašoj djevojčici, ali bilo bi i nerealno očekivati da bi mogla prihvatiti to objašnjenje i nastaviti se osjećati dobro i zadovoljno kao da se ništa nije dogodilo. Naime, za proradu tuge i povrjeđenosti zbog izravnog odbacivanja od strane druge djevojčice trebat će joj neko vrijeme. U tome joj možete pomoći tako da ju pustite da priča ili se na neki drugi način izrazi o tome. Već samo empatičko slušanje u kojem ćete joj pokazati razumijevanje i interes za to kako se osjeća može imati jako pozitivan učinak. Ne treba zaboraviti da ne možete utjecati na ponašanje druge djevojčice, ali možete svoju kćerku naučiti kako da se zauzme za sebe. Kako da jasno kaže „ja nisam za udaranje“ i slično, u situacijama kada ju se fizički napada ili kako da se izrazi u nekim drugim neugodnim situacijama. Kroz igru možete prikazati situacije koje se događaju u vrtiću i onda zajednički iznositi i „isprobavati“ u igri prijedloge koje iznesete, npr. kako bi mogla pristupiti drugoj dječici. Zatim ju možete pitati kako joj se čini taj prijedlog.</para>
<para>Naveli ste da u posljednje vrijeme navodi razne razloge kako bi izbjegla odlazak u vrtić. U tim situacijama možete joj empatički, s razumijevanjem i toplinom, ne kritički reći: „Meni se čini da ti ne želiš ići u vrtić jer te brine s kime ćeš se tamo igrati“. Odnosno, da joj na glas kažete svoju sumnju i kroz to joj pokažete razumijevanje. Tada ju ohrabrite i podsjetite na nešto što bi mogla isprobati u vrtiću kako bi se ipak uključila u igru s nekim.</para>
<para>Ako se situacija neće mijenjati svakako porazgovarajte s tetama u vrtiću i ukažite im na potrebu za ohrabrivanjem vaše kćerke da se upusti u prijateljske odnose i s drugom dječicom.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Jedina prijateljica u vrtiću iznenada odbacuje i odbija se igrati s mojom kćerkom (4) Poštovani, kćer ima 4 godine i ide u vrtić. Najviše vremena provodi družeći se s vršnjakinjom koju pozna iz jaslica. 
    Međutim djevojčica ju je počela odbacivati u zadnje vrijeme, govori joj da se makne, da se ne želi družiti s njom. Kada trebaju raditi nekakvu zajedničku aktivnost gdje su do sada bile par, ona ju ignorira, a zadnje ju je i lupila nogom, zna ju gurnuti. Uglavnom gruba je, a kćer ne shvaća otkud sad ta promjena ponašanja, jer je ona prema njoj jako dobra, kao i prema drugoj djeci. Na moj prijedlog da se posveti i drugoj djeci za druženje kaže da druge djevojčice u vrtiću već imaju svoje prijateljice s kojima se druže te da ju ne doživljavaju kada želi raditi neku aktivnost s nekom od njih pa kćer sada ne može naći društvo za sebe. Jako voli ići u vrtić, međutim zadnja 2 tjedna zna reći da ju boli noga, trbuh, čini mi se, da bi izbjegla odlazak u vrtić. Inače je jako dobroćudno dijete, svima želi dobro i ne znam da li shvaća kad joj kažem da takvo ponašanje djevojčice nije u redu i da se jednostavno neki ljudi ponekad loše ponašaju. Koji je najbolji savjet da joj dam, da se proba više zauzeti za sebe, obraniti, te kako da uspostavi nova prijateljstva? Jan

Poštovani,
prema svemu što ste naveli vidi se da ste brižni roditelji koji svojoj djevojčici pokušavaju olakšati novonastalu situaciju u vrtiću. Vjerujem da je vaša djevojčica zbunjena i povrijeđena zbog ponašanja svoje prijateljice. Vi ste zaista dobro odreagirali kada ste ju pokušali potaknuti da se igra s drugom dječicom i kada ste joj pojasnili da se neki ljudi ponekad loše ponašaju.
Ipak, vrlo vjerojatno to nije odmah olakšalo situaciju Vašoj djevojčici, ali bilo bi i nerealno očekivati da bi mogla prihvatiti to objašnjenje i nastaviti se osjećati dobro i zadovoljno kao da se ništa nije dogodilo. Naime, za proradu tuge i povrjeđenosti zbog izravnog odbacivanja od strane druge djevojčice trebat će joj neko vrijeme. U tome joj možete pomoći tako da ju pustite da priča ili se na neki drugi način izrazi o tome. Već samo empatičko slušanje u kojem ćete joj pokazati razumijevanje i interes za to kako se osjeća može imati jako pozitivan učinak. Ne treba zaboraviti da ne možete utjecati na ponašanje druge djevojčice, ali možete svoju kćerku naučiti kako da se zauzme za sebe. Kako da jasno kaže „ja nisam za udaranje“ i slično, u situacijama kada ju se fizički napada ili kako da se izrazi u nekim drugim neugodnim situacijama. Kroz igru možete prikazati situacije koje se događaju u vrtiću i onda zajednički iznositi i „isprobavati“ u igri prijedloge koje iznesete, npr. kako bi mogla pristupiti drugoj dječici. Zatim ju možete pitati kako joj se čini taj prijedlog.
Naveli ste da u posljednje vrijeme navodi razne razloge kako bi izbjegla odlazak u vrtić. U tim situacijama možete joj empatički, s razumijevanjem i toplinom, ne kritički reći: „Meni se čini da ti ne želiš ići u vrtić jer te brine s kime ćeš se tamo igrati“. Odnosno, da joj na glas kažete svoju sumnju i kroz to joj pokažete razumijevanje. Tada ju ohrabrite i podsjetite na nešto što bi mogla isprobati u vrtiću kako bi se ipak uključila u igru s nekim.
Ako se situacija neće mijenjati svakako porazgovarajte s tetama u vrtiću i ukažite im na potrebu za ohrabrivanjem vaše kćerke da se upusti u prijateljske odnose i s drugom dječicom.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Jedina prijateljica u vrtiću iznenada odbacuje i odbija se igrati s mojom kćerkom (4)

<para>
 U školi ima dosta problema s tim pa bih mu htjela pomoći. I u školi su nam to savjetovali. Lijepi pozdrav. I.L.P.
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>iz Vašeg pisma nisam uspjela saznati detalje s kojeg područja Hrvatske dolazite, kao ni koje su konkretne manifestacije djetetova ponašanja ponukale Vas kao majku i stručnjake u školi da potražite informacije o radionicama za razvoj socijalnih vještina za Vašeg sina.</para>
<para>No ono što Vam mogu reći jest da bi dijete bilo uspješno u socijalnim kontaktima s drugima izrazito je važan i razvoj samopouzdanja.</para>
<para>Iz tog razloga uvjerena sam da bilo koja ustanova u kojoj će Vaš sin zajedno sa stručnjakom moći raditi na razvoju samopouzdanja odgovara Vašim zahtjevima. Postoji li negdje u Hrvatskoj ustanova koja se bavi konkretno i specifično radionicama socijalnih vještina za dijete njegove dobi ne znam, no svakako nećete pogriješiti ukoliko u svojoj sredini pronađete stručnjake koji rade s djecom i kod kojih će Vaš sin biti uključen u tretman.</para>
<para>Ukoliko imate dodatnih pitanja, slobodno nam se javite u naš Centar koji je specijaliziran za rad s djecom i mladima.</para>
<para>Lijep pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Gdje bi dječak od 12 godina mogao vježbati socijalne vještine? Poštovani, molim Vas možete li mi pomoći informacijom: gdje bi moj sin koji ima 12 godina (5. razred) mogao vježbati razvijanje socijalnih vještina? Udruge, radionice? 
    U školi ima dosta problema s tim pa bih mu htjela pomoći. I u školi su nam to savjetovali. Lijepi pozdrav. I.L.P.


   Odgovor:

Poštovana,
iz Vašeg pisma nisam uspjela saznati detalje s kojeg područja Hrvatske dolazite, kao ni koje su konkretne manifestacije djetetova ponašanja ponukale Vas kao majku i stručnjake u školi da potražite informacije o radionicama za razvoj socijalnih vještina za Vašeg sina.
No ono što Vam mogu reći jest da bi dijete bilo uspješno u socijalnim kontaktima s drugima izrazito je važan i razvoj samopouzdanja.
Iz tog razloga uvjerena sam da bilo koja ustanova u kojoj će Vaš sin zajedno sa stručnjakom moći raditi na razvoju samopouzdanja odgovara Vašim zahtjevima. Postoji li negdje u Hrvatskoj ustanova  koja se bavi konkretno i specifično  radionicama socijalnih vještina za dijete njegove dobi ne znam, no svakako nećete pogriješiti ukoliko u svojoj sredini pronađete stručnjake koji rade s djecom i kod kojih će Vaš sin biti uključen u tretman.
Ukoliko imate dodatnih pitanja, slobodno nam se javite u naš Centar koji je specijaliziran za rad s djecom i mladima.
Lijep pozdrav,

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Gdje bi dječak od 12 godina mogao vježbati socijalne vještine?

<para>
 Govorili smo kako će tamo upoznati nove prijatelje, igrati se i sl. I on je na sve govorio ok. Prvi dan je bio relativno dobar. Dogovorili smo s tetama period prilagodbe gdje i ja mogu biti s njim u sobi. Bilo je plakanja, ali sam ga uspjevala smiriti. Drugi dan nije htio ni u zgradu ući. Šlapice sam mu jedva obukla, a vriska nije nikako prestajala. U sobi je plakao bez prestanka skoro 20 minuta, nije dao nikome da ga dodirne (čak ni meni). Cijelo je vrijeme gledao samo kako da dođe do vrata i govorio da on neće biti tu i želi van. Teta ih je malo kasnije izvela u šetnju i tu je bio ok kao i u igraonici. Međutim, prilikom ponovnog ulaska u vrtić ponovno je plakao, bilo je i udaranja nogama, vrištanja, štipanja, grebanja. Nikakav oblik razgovora nije pomogao. Odbio je i mene i tetu i pedagogicu i pokušavao je sam otvoriti izlazna vrata da ide van. Djecu inače obožava, ali u vrtiću ne želi nikakav kontakt s njima. Pedijatrica iz vrtića je predložila da ako ovako potraje narednih 15 dana da ga ispišemo. Inače i kod kuće imamo slične ispade kad tražimo od njega recimo da crta, a on neće. Ili kad on nešto hoće a mi ne damo. Plač, histerija odmah nastupaju. Jedinac je, jako trvrdoglav i ustrajan u onome što želi postići. Molim vas pomozite. Unaprijed zahvalna Mirsada
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>period prilagodbe na vrtić potreban je zbog <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/strah-od-odvajanja-ili-zasto-je-nekoj-djeci-vrtic-prava-nocna-mora/17/7962/1/">separacijske anksioznosti</ulink> koja je sasvim normalna, uobičajena i poželjna pojava. Poželjna stoga jer nam ukazuje da dijete prolazi normalne razvojne faze bez odstupanja.</para>
<para>Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete. Ono ovisi o djetetovoj dobi, njegovu temperamentu te iskustvima koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustava u životu. Manjem broju djece trebat će malo duže razdoblje za prilagodbu, otprilike jedan mjesec, no i ona će se uspješno prilagoditi novonastaloj situaciji. U razdoblju privikavanja na boravak u vrtiću pojedina djeca neće pokazivati nikakve reakcije na promjenu sredine i novu okolinu, a druga će možda svoju nelagodu izražavati vrlo burnim reakcijama i izraženim problemima na fiziološkom (npr. problemi s hranom ili spavanjem) ili emocionalnom planu (npr. plakanje, frustracija, ljutnja, agresivnost). Određena razina nelagode smatra se normalnom i očekivanom za djetetovu dob i situaciju u kojoj se dijete našlo. Za djecu u dobi od 3-5 godina (u kojoj je i Vaš dječak), karakterisitčno je da možda ne pokazuju toliko svoje emocije, da poslušno dolaze u vrtić, ali se ne uključuju u aktivnosti, komuniciraju s odgajateljima i/ili djecom niti se igraju s njima. Možda će veći dio dana provesti šuteći, u nekom kutku sobe, držeći se neke svoje igračke ili nekog drugog predmeta, pitajući stalno kada će doći mama i tata. Neka djeca ove dobi mogu burno reagirati u odnosu s drugom djecom, odgajateljima ili roditeljima; mogu udarati drugu djecu, glasno plakati, protestirati ili se grčevito držati roditelja. Kod neke će se djece reakcije pojaviti odmah, a kod neke tek kasnije.
U ovom periodu jako je važno da vi imate pozitivan stav prema vrtiću. Vjerujem da ste zabrinuti što Vaš dječak u vrtiću plače, što se grčevito bori da iz njega ode. Upravo tu zabrinutost on vjerojatno osjeća na dubokoj nesvjesnoj razini. I ma koliko mu Vi pričali kako je u vrtiću lijepo i kako će se krasno igrati, on „čuje“ i onu drugu neverbalnu poruku.</para>
<para>Budući da ste spomenuli da Vaš dječak ima slične reakcije i u drugim situacijama – primjerice kada od njega zahtjevate nešto što on ne želi činiti – moje pitanje Vama jest kako obično postupate u tim situacijama? Šta se tada obično događa? Ukoliko je Vaš obrazac da u konačnici popustite pred njegovim zahtjevima, odnosno da niste dosljedni, to je za njega jasna poruka da ukoliko bude dovoljno uporan da će dobiti ono što želi. Na to možete utjecati jedino vlastitom dosljednošću. Pri tome je važno da Vaš sin dobije poruku da vidite kako je ljut/uznemiren/tužan, no da ćete se unatoč tome držati onoga što ste rekli (ili još bolje, onoga što ste se prethodno s njim dogovorili).</para>
<para>Adaptaciju mu možete olakšati:</para>
<para>- zapišite sve pozitivne prilike, mogućnosti, stvari, osobine koje će vaše dijete dobiti i razviti u vrtiću (zajednici s drugom djecom). To će pridonijeti Vašem sigurnom pristupu kada ga vodite u vrtić.</para>
<para>- potaknite ga da uzme svoju omiljenu igračku ili predmet, tako da ima uz sebe nešto poznato što će mu pružiti osjećaj sigurnosti</para>
<para>- razgovarajte s njim o strahovima koji ga muče (čega ga je točno strah u vrtiću)</para>
<para>- pričajte mu o svojim doživljajima s drugom djecom kada ste bili mali</para>
<para>- igrajte se skrivača u poznatom okruženju – potrudite se da vas je lako pronaći, dijete će tako lakše naučiti da ćete se uvijek vratiti</para>
<para>- neka dijete uvijek bude naspavano i sito kada ga ostavljate u nepoznatom okruženju</para>
<para>- razvijte ritual pozdravljanja – rituali zbog svojih ponavljanja mogu olakšati djetetu razdvajanje jer baš kao što se rituali ponavljaju, tako se ponavlja i vaše vraćanje po njega; imajte na umu da to bude kratak pozdrav</para>
<para>- otiđite bez mnogo priče oko toga – recite mu da će on ostati u vrtiću i da ćete se vratiti po njega nakon (ručka, spavanja..) i onda otiđite bez zastajkivanja i okretanja</para>
<para>- razgovarajte s djetetom kod kuće što će raditi dok vas nema; ukratko mu opišite dan; govorite mu o tetama koje će ga čuvati, da će mu dati piti kada je žedan i jesti kada će biti vrijeme za to</para>
<para>- trudite se imati uvijek isti ritam tokom dana kako bi dijete moglo predvidjeti što će se dogoditi</para>
<para>- ako se dogodi da jedan dan nećete doći u isto vrijeme kao i sve ostale dane, obavezno javite odgajateljicama da ćete zakasnite i zamolite ih da to prenesu vašem djetetu</para>
<para>- pokažite djetetu da razumijete kako se osjeća, primjerice "Znam da želiš da ostanem. I ja bi voljela da mogu ostati, ali moram ići na posao."</para>
<para>- čitajte mu priče o razdvajanju; razgovarajte o liku iz priče i što bi on učinio u djetetovoj situaciji</para>
<para>- kada se vratite, dajte vrlo jasno na znanje djetetu da ste sretni što ga ponovno vidite; nemojte ga nikada kritizirati ili opominjati čim se vratite po dijete pred svom ostalom djecom i pred odgajateljem bez obzira što vam je odgajatelj rekao da je dijete učinilo tijekom dana. O takvim stvarima, razgovarajte kada dođete doma na samo s njim. U suprotnom se može pojačati strah od odvajanja kod djeteta.</para>
<para>Ako Vaš sin unatoč tome pokazuje neuobičajene probleme prilikom odlaska na spavanje ili hranjenja, zlovolju prilikom ostanka u vrtiću, ako je razočarano, uplašeno, vidljivo nezadovoljno, neraspoloženo, pretjerano povučeno ili s izraženim problemima u ponašanju, ako izgleda kao da pati ili je dugotrajno umorno ili iscrpljeno, potrebno je istražiti o čemu se radi i potražiti stručnu pomoć. To su znakovi koji nam govore da je djetetu prilagodba previše stresna i ne napreduje dobro.</para>
<para>Želim Vam puno sreće i strpljenja!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Teški prvi dani u vrtiću i prilagodba Moj sin ima nepune 4 godine i prošli tjedan smo prvi put krenuli u vrtić. Danima prije odlaska smo s njime razgovarali o vrtiću i suprug i ja. 
    Govorili smo kako će tamo upoznati nove prijatelje, igrati se i sl. I on je na sve govorio ok. Prvi dan je bio relativno dobar. Dogovorili smo s tetama period prilagodbe gdje i ja mogu biti s njim u sobi. Bilo je plakanja, ali sam ga uspjevala smiriti. Drugi dan nije htio ni u zgradu ući. Šlapice sam mu jedva obukla, a vriska nije nikako prestajala. U sobi je plakao bez prestanka skoro 20 minuta, nije dao nikome da ga dodirne (čak ni meni). Cijelo je vrijeme gledao samo kako da dođe do vrata i govorio da on neće biti tu i želi van. Teta ih je malo kasnije izvela u šetnju i tu je bio ok kao i u igraonici. Međutim, prilikom ponovnog ulaska u vrtić ponovno je plakao, bilo je i udaranja nogama, vrištanja, štipanja, grebanja. Nikakav oblik razgovora nije pomogao. Odbio je i mene i tetu i pedagogicu i pokušavao je sam otvoriti izlazna vrata da ide van. Djecu inače obožava, ali u vrtiću ne želi nikakav kontakt s njima. Pedijatrica iz vrtića je predložila da ako ovako potraje narednih 15 dana da ga ispišemo. Inače i kod kuće imamo slične ispade kad tražimo od njega recimo da crta, a on neće. Ili kad on nešto hoće a mi ne damo. Plač, histerija odmah nastupaju. Jedinac je, jako trvrdoglav i ustrajan u onome što želi postići. Molim vas pomozite. Unaprijed zahvalna Mirsada


   Odgovor:

Draga mama,
period prilagodbe na vrtić potreban je zbog separacijske anksioznosti koja je sasvim normalna, uobičajena i poželjna pojava. Poželjna stoga jer nam ukazuje da dijete prolazi normalne razvojne faze bez odstupanja.
Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete. Ono ovisi o djetetovoj dobi, njegovu temperamentu te iskustvima koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustava u životu. Manjem broju djece trebat će malo duže razdoblje za prilagodbu, otprilike jedan mjesec, no i ona će se uspješno prilagoditi novonastaloj situaciji. U razdoblju privikavanja na boravak u vrtiću pojedina djeca neće pokazivati nikakve reakcije na promjenu sredine i novu okolinu, a druga će možda svoju nelagodu izražavati vrlo burnim reakcijama i izraženim problemima na fiziološkom (npr. problemi s hranom ili spavanjem) ili emocionalnom planu (npr. plakanje, frustracija, ljutnja, agresivnost). Određena razina nelagode smatra se normalnom i očekivanom za djetetovu dob i situaciju u kojoj se dijete našlo. Za djecu u dobi od 3-5 godina (u kojoj je i Vaš dječak), karakterisitčno je da možda ne pokazuju toliko svoje emocije, da poslušno dolaze u vrtić, ali se ne uključuju u aktivnosti, komuniciraju s odgajateljima i/ili djecom niti se igraju s njima. Možda će veći dio dana provesti šuteći, u nekom kutku sobe, držeći se neke svoje igračke ili nekog drugog predmeta, pitajući stalno kada će doći mama i tata. Neka djeca ove dobi mogu burno reagirati u odnosu s drugom djecom, odgajateljima ili roditeljima; mogu udarati drugu djecu, glasno plakati, protestirati ili se grčevito držati roditelja. Kod neke će se djece reakcije pojaviti odmah, a kod neke tek kasnije.
U ovom periodu jako je važno da vi imate pozitivan stav prema vrtiću. Vjerujem da ste zabrinuti što Vaš dječak u vrtiću plače, što se grčevito bori da iz njega ode. Upravo tu zabrinutost on vjerojatno osjeća na dubokoj nesvjesnoj razini. I ma koliko mu Vi pričali kako je u vrtiću lijepo i kako će se krasno igrati, on „čuje“ i onu drugu neverbalnu poruku.
Budući da ste spomenuli da Vaš dječak ima slične reakcije i u drugim situacijama – primjerice kada od njega zahtjevate nešto što on ne želi činiti – moje pitanje Vama jest kako obično postupate u tim situacijama? Šta se tada obično događa? Ukoliko je Vaš obrazac da u konačnici popustite pred njegovim zahtjevima, odnosno da niste dosljedni, to je za njega jasna poruka da ukoliko bude dovoljno uporan da će dobiti ono što želi. Na to možete utjecati jedino vlastitom dosljednošću. Pri tome je važno da Vaš sin dobije poruku da vidite kako je ljut/uznemiren/tužan, no da ćete se unatoč tome držati onoga što ste rekli (ili još bolje, onoga što ste se prethodno s njim dogovorili).
Adaptaciju mu možete olakšati:
- zapišite sve pozitivne prilike, mogućnosti, stvari, osobine koje će vaše dijete dobiti i razviti u vrtiću (zajednici s drugom djecom). To će pridonijeti Vašem sigurnom pristupu kada ga vodite u vrtić.
- potaknite ga da uzme svoju omiljenu igračku ili predmet, tako da ima uz sebe nešto poznato što će mu pružiti osjećaj sigurnosti
- razgovarajte s njim o strahovima koji ga muče (čega ga je točno strah u vrtiću)
- pričajte mu o svojim doživljajima s drugom djecom kada ste bili mali
- igrajte se skrivača u poznatom okruženju – potrudite se da vas je lako pronaći, dijete će tako lakše naučiti da ćete se uvijek vratiti
- neka dijete uvijek bude naspavano i sito kada ga ostavljate u nepoznatom okruženju
- razvijte ritual pozdravljanja – rituali zbog svojih ponavljanja mogu olakšati djetetu razdvajanje jer baš kao što se rituali ponavljaju, tako se ponavlja i vaše vraćanje po njega; imajte na umu da to bude kratak pozdrav
- otiđite bez mnogo priče oko toga – recite mu da će on ostati u vrtiću i da ćete se vratiti po njega nakon (ručka, spavanja..) i onda otiđite bez zastajkivanja i okretanja
- razgovarajte s djetetom kod kuće što će raditi dok vas nema; ukratko mu opišite dan; govorite mu o tetama koje će ga čuvati, da će mu dati piti kada je žedan i jesti kada će biti vrijeme za to
- trudite se imati uvijek isti ritam tokom dana kako bi dijete moglo predvidjeti što će se dogoditi
- ako se dogodi da jedan dan nećete doći u isto vrijeme kao i sve ostale dane, obavezno javite odgajateljicama da ćete zakasnite i zamolite ih da to prenesu vašem djetetu
- pokažite djetetu da razumijete kako se osjeća, primjerice "Znam da želiš da ostanem. I ja bi voljela da mogu ostati, ali moram ići na posao."
- čitajte mu priče o razdvajanju; razgovarajte o liku iz priče i što bi on učinio u djetetovoj situaciji
- kada se vratite, dajte vrlo jasno na znanje djetetu da ste sretni što ga ponovno vidite; nemojte ga nikada kritizirati ili opominjati čim se vratite po dijete pred svom ostalom djecom i pred odgajateljem bez obzira što vam je odgajatelj rekao da je dijete učinilo tijekom dana. O takvim stvarima, razgovarajte kada dođete doma na samo s njim. U suprotnom se može pojačati strah od odvajanja kod djeteta.
Ako Vaš sin unatoč tome pokazuje neuobičajene probleme prilikom odlaska na spavanje ili hranjenja, zlovolju prilikom ostanka u vrtiću, ako je razočarano, uplašeno, vidljivo nezadovoljno, neraspoloženo, pretjerano povučeno ili s izraženim problemima u ponašanju, ako izgleda kao da pati ili je dugotrajno umorno ili iscrpljeno, potrebno je istražiti o čemu se radi i potražiti stručnu pomoć. To su znakovi koji nam govore da je djetetu prilagodba previše stresna i ne napreduje dobro.
Želim Vam puno sreće i strpljenja!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Teški prvi dani u vrtiću i prilagodba

<para>
 Školska doktorica nas je poslala psihijatru i on je nakon prvog dolaska zaključio da ima Tourettov sindrom. To me jako zabrinulo i htjela bih vaše mišljenje. Mislim da smo ja i njen otac napravili veliku grešku. Rastavljeni smo, ali smo se mirili par puta pa mislim da je to utjecalo na tikove. Molim Vas za mišljenje i na koji način da joj pomognem. T.B.
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema nekim istraživanjima, čak 5-20% sve djece školske dobi razvit će tijekom djetinjstva neki tik prolaznog karaktera. U velikoj većini slučajeva, tik je privremeno stanje koje će se riješiti „samo od sebe“. Ipak, kod neke djece tikovi tijekom vremena postaju sve tvrdokorniji i kompleksniji.</para>
<para>Najnovija stručna literatura još uvijek ne navodi potvrdu konačnih uvjeta koji dovode do razvoja tikova. Razvoj tikova se u stručnoj literaturi najčešće pripisivao isključivo raznim emocionalnim faktorima, no potvrđena je i genetska osnova podložnosti razvoja tikova - genetski faktori prisutni su u 75% slučajeva tikova, iako nije pronađen samo jedan gen koji uzrokuje razvoj tikova. Tikovi se bično počinju javljati od 3. do 7. godine života, kada dijete počinje osjećati samostalnost, polako postaje svjesno svoje okoline i svog mjesta u njoj te zbog toga doživljava prve ozbiljnije negativne emocije. Za razliku od odrasle osobe, koja stres zna prepoznati i nositi se s njime, dijete ga ne prepoznaje niti može jasno verbalizirati ono što proživljava. Tako se u trenutku kad je razina nakupljenog stresa prevelika uključuje zaštitni mehanizam psihe – napetost se oslobađa kroz tikove. Žmirkanje, nabiranje nosića, micanje šiškica ili neki drugi tikovi postaju ispušni ventil koji djetetu pomažu da otkloni napetost i izbaci negativnu energiju.</para>
<para>Koja su iskustva i emocije prouzročile pojavu tikova, nije jednostavno otkriti. Tik katkad može biti izazvan nekim neugodnim događajem, situacijom u kojoj se dijete osjetilo ugroženim. Nekad su uzrok naizgled bezazlene situacije, kao što su polazak u vrtić/školu, rođenje brace ili seke. Introvertirana, ozbiljna, sramežljiva i tiha djeca tikom mogu iskazivati nakupljenu ljutnju. Umjesto da se negativne energije riješe kroz igru, svađu ili sportske aktivnosti, kao što to primjerice čine otvorenija i aktivnija djeca ona se napetosti oslobađaju tikom.</para>
<para>Imajte na umu da djeca u pravilu kod sebe ne zamjećuju tikove jer im i ne smetaju. Budući da ih ne može kontrolirati, nema potrebe ni da svojoj kćerkici govorite o njima ili joj skrećete pažnju na njih. Nikako nemojte vikati, ljutiti se, imitirati ili kažnjavati već je podržite i nastojte da vam se povjeri kroz neposredan razgovor. Što više razgovarajte s njom, kvalitetno provodite vrijeme, a ukoliko u Vašu svakodnevnu rutinu uključite i zajedničko igranje, sigurna sam da će biti pomaka. Izbjegavajte pitanja poput: “Zašto stalno to radiš?”, zapovjedni ton: “Rekla sam ti da prestaneš to raditi!” ili pitanja u kojima se naslućuje da mislite kako je tik izazvan negativnom emocijom, primjerice: “Je li te netko naljutio?”. Također moram napomenuti da se ponekad događa da se roditelji djece s tikovima nerijetko pred drugima stide zbog „problema“ koji ima njihovo dijete. Pritom čine i veliku pogrešku jer drugima govore o djetetovu „problemu“ kao da se ispričavaju. Ne biste se smjeli zbog toga ni stidjeti ni ispričavati.Osim što dijete čuje sve što govorite, ono osjeća i vašu nelagodu te počinje osjećati krivnju za nešto čega uopće nije svjesno – a još manje krivo.</para>
<para>Ukoliko procjenjujete da je Vaša kćerkica zbunjena odnosom između Vas i supruga, savjetujem Vam da zajedno s bivšim suprugom razgovarate s njom i na njoj prilagođen način objasnite što se događa. Možete joj reći da je mama i tata jako vole ali da se više ne slažu – kao što se primjerica ona ne slaže s nekom djevojčicom u vrtiću. I da iz tog razloga mama i tata više ne žive zajedno, ali da su i dalje tu za nju i da uvijek može vrijeme provoditi i s mamom i s tatom.</para>
<para>Ako se tikovi ne povlače više od mjesec dana, postaju još izraženiji ili se pojavljuju novi, svakako se obratite stručnjaku – dječjem psihologu – koji će pomoći Vama i Vašoj djevojčici da ih uspješno prevladate.</para>
<para>Vama i Vašoj kćerkici želim puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Tourettov sindrom - kako pomoći djetetu? Imam curicu od šest godina i na jesen ide u školu. Ima Cijeli niz tikova koji povremeno nestanu, pa se pojave neki novi. 
    Školska doktorica nas je poslala psihijatru i on je nakon prvog dolaska zaključio da ima Tourettov sindrom. To me jako zabrinulo i htjela bih vaše mišljenje. Mislim da smo ja i njen otac napravili veliku grešku. Rastavljeni smo, ali smo se mirili par puta pa mislim da je to utjecalo na tikove. Molim Vas za mišljenje i na koji način da joj pomognem. T.B.


   Odgovor:

Draga mama,
prema nekim istraživanjima, čak 5-20% sve djece školske dobi razvit će tijekom djetinjstva neki tik prolaznog karaktera. U velikoj većini slučajeva, tik je privremeno stanje koje će se riješiti „samo od sebe“. Ipak, kod neke djece tikovi tijekom vremena postaju sve tvrdokorniji i kompleksniji.
Najnovija stručna literatura još uvijek ne navodi potvrdu konačnih uvjeta koji dovode do razvoja tikova. Razvoj tikova se u stručnoj literaturi najčešće pripisivao isključivo raznim emocionalnim faktorima, no potvrđena je i genetska osnova podložnosti razvoja tikova - genetski faktori prisutni su u 75% slučajeva tikova, iako nije pronađen samo jedan gen koji uzrokuje razvoj tikova. Tikovi se bično počinju javljati od 3. do 7. godine života, kada dijete počinje osjećati samostalnost, polako postaje svjesno svoje okoline i svog mjesta u njoj te zbog toga doživljava prve ozbiljnije negativne emocije. Za razliku od odrasle osobe, koja stres zna prepoznati i nositi se s njime, dijete ga ne prepoznaje niti može jasno verbalizirati ono što proživljava. Tako se u trenutku kad je razina nakupljenog stresa prevelika uključuje zaštitni mehanizam psihe – napetost se oslobađa kroz tikove. Žmirkanje, nabiranje nosića, micanje šiškica ili neki drugi tikovi postaju ispušni ventil koji djetetu pomažu da otkloni napetost i izbaci negativnu energiju.
Koja su iskustva i emocije prouzročile pojavu tikova, nije jednostavno otkriti. Tik katkad može biti izazvan nekim neugodnim događajem, situacijom u kojoj se dijete osjetilo ugroženim. Nekad su uzrok naizgled bezazlene situacije, kao što su polazak u vrtić/školu, rođenje brace ili seke. Introvertirana, ozbiljna, sramežljiva i tiha djeca tikom mogu iskazivati nakupljenu ljutnju. Umjesto da se negativne energije riješe kroz igru, svađu ili sportske aktivnosti, kao što to primjerice čine otvorenija i aktivnija djeca ona se napetosti oslobađaju tikom.
Imajte na umu da djeca u pravilu kod sebe ne zamjećuju tikove jer im i ne smetaju. Budući da ih ne može kontrolirati, nema potrebe ni da svojoj kćerkici govorite o njima ili joj skrećete pažnju na njih. Nikako nemojte vikati, ljutiti se, imitirati ili kažnjavati već je podržite i nastojte da vam se povjeri kroz neposredan razgovor. Što više razgovarajte s njom, kvalitetno provodite vrijeme, a ukoliko u Vašu svakodnevnu rutinu uključite i zajedničko igranje, sigurna sam da će biti pomaka. Izbjegavajte pitanja poput: “Zašto stalno to radiš?”, zapovjedni ton: “Rekla sam ti da prestaneš to raditi!” ili pitanja u kojima se naslućuje da mislite kako je tik izazvan negativnom emocijom, primjerice: “Je li te netko naljutio?”. Također moram napomenuti da se ponekad događa da se roditelji djece s tikovima nerijetko pred drugima stide zbog „problema“ koji ima njihovo dijete. Pritom čine i veliku pogrešku jer drugima govore o djetetovu „problemu“ kao da se ispričavaju. Ne biste se smjeli zbog toga ni stidjeti ni ispričavati.Osim što dijete čuje sve što govorite, ono osjeća i vašu nelagodu te počinje osjećati krivnju za nešto čega uopće nije svjesno – a još manje krivo.
Ukoliko procjenjujete da je Vaša kćerkica zbunjena odnosom između Vas i supruga, savjetujem Vam da zajedno s bivšim suprugom razgovarate s njom i na njoj prilagođen način objasnite što se događa. Možete joj reći da je mama i tata jako vole ali da se više ne slažu – kao što se primjerica ona ne slaže s nekom djevojčicom u vrtiću. I da iz tog razloga mama i tata više ne žive zajedno, ali da su i dalje tu za nju i da uvijek može vrijeme provoditi i s mamom i s tatom.
Ako se tikovi ne povlače više od mjesec dana, postaju još izraženiji ili se pojavljuju novi,  svakako se obratite stručnjaku – dječjem psihologu – koji će pomoći Vama i Vašoj djevojčici da ih uspješno prevladate.
Vama i Vašoj kćerkici želim puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Tourettov sindrom - kako pomoći djetetu?

<para>
 Nema zubiće, možda su u pripremi. Ali taj zadah je jak i neugodan. Kako slini, cijelo lice razmaže pa joj i lice neugodno miriši. Što može biti uzrok tome? Pije 2x AD i ima tri kruta obroka. Kada je sve to počelo, nije bila prehlađena niti je imala upalu grla.
</para>
<para>Neugodan zadah ne mora značiti bolesno stanje. Može biti uvjetovan florom u usnoj šupljini.</para>
<para>Izbjegavajte nepotrebne slatke napitke i previše slatke hrane. Ponekad uvećan adenoid (treći krajnik) koji otežava disanje može biti izvor neugodnog zadaha. Isto tako kod neke djece vraćanje sadržaja iz želuca tj. poluprobavljene hrane može biti uzrok tome.</para>
<para>Treba dobro pregledati usnu šupljini djeteta, da nema nekog upalnog ishodišta. Također dobro je pregledati i nosić jer si mala djeca znaju ugurati sitne predmete u nos te tu može ležati uzrok zadaha.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Neugodni zadah iz usta bebice koja nije bolesna niti ima zubiće Beba ima 9 mjeseci i unazad 2-3 tjedna sam primijetila neki neugodan miris po njenom licu. Mislila sam da je od igračaka. Sve sam oprala i sad sam shvatila da je to bebin zadah. 
    Nema zubiće, možda su u pripremi. Ali taj zadah je jak i neugodan. Kako slini, cijelo lice razmaže pa joj i lice neugodno miriši. Što može biti uzrok tome? Pije 2x AD i ima tri kruta obroka. Kada je sve to počelo, nije bila prehlađena niti je imala upalu grla.

Neugodan zadah ne mora značiti bolesno stanje. Može biti uvjetovan florom u usnoj šupljini.
Izbjegavajte nepotrebne slatke napitke i previše slatke hrane. Ponekad uvećan adenoid (treći krajnik) koji otežava disanje  može biti izvor neugodnog zadaha. Isto tako kod neke djece vraćanje sadržaja iz želuca tj. poluprobavljene hrane može biti uzrok tome.
Treba dobro pregledati usnu šupljini djeteta, da nema nekog upalnog ishodišta. Također dobro je pregledati i nosić jer si mala djeca znaju ugurati sitne predmete u nos te tu može ležati uzrok zadaha.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Neugodni zadah iz usta bebice koja nije bolesna niti ima zubiće

<para>
 Doji ujutro u 7 i 10 sati, nekad i po noći pošto se budi zbog zubića. Inače spava cijelu noć. Poslije ta dva podoja pojede malo kruha, keksi ili sir i popije čaj i odspava. Oko 13 h ima ručak (povrće s mesom ili povrće s žitaricama), oko 14 ili 15 h opet doji i spava. U 17 h malo doji i jede voćnu kašicu i onda u 19 h keksolino ili grizolino. U 21 h opet sisa. Koliki razmak mora biti između obroka? Svaka 3 ili 4 sata? AB
</para>
<para>Vaše dijete ima nešto manju tjelesnu masu od optimalne. Niste napisali da li je djevojčica ili dječak, pa nisam mogla odrediti točnu centilu.</para>
<para>Što se rasporeda obroka tiče oni su dobri, no obroci bi mogli biti kaloričniji, to znači da primjerice voće kombinirate sa žitaricama ili keksima, a može i s mlijekom. Za ručak uz meso, povrće također da bude ili tjestetina ili riža i slično.</para>
<para>Hrana mora biti usitnjena toliko da dijete predugo ne žvače i na taj način brzo odustane od obroka. Nemojte davati čaj prije obroka, za žeđ je najbolja voda. Ako dijete i dalje slabo dobiva na tjelesnoj masi tada je potreban pregled gastroenterologa.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Napreduje li moja beba dobro i imamo li dobar raspored obroka? Poštovani, beba je rođena s 2.400 g. Sljedeći mjesec imat će 9 mjeseci i ima 7.400 g. Moje pitanje je da li je to dovoljna težina i da li nam je raspored obroka u redu? 
    Doji ujutro u 7 i 10 sati, nekad i po noći pošto se budi zbog zubića. Inače spava cijelu noć. Poslije ta dva podoja pojede malo kruha, keksi ili sir i popije čaj i odspava. Oko 13 h ima ručak (povrće s mesom ili povrće s žitaricama), oko 14 ili 15 h opet doji i spava. U 17 h malo doji i jede voćnu kašicu i onda u 19 h keksolino ili grizolino. U 21 h opet sisa. Koliki razmak mora biti između obroka? Svaka 3 ili 4 sata? AB

Vaše dijete ima nešto manju tjelesnu masu od optimalne. Niste napisali da li je djevojčica ili dječak, pa nisam mogla odrediti točnu centilu.
Što se rasporeda obroka tiče oni su dobri, no obroci bi mogli biti kaloričniji, to znači da primjerice voće kombinirate sa žitaricama ili keksima, a može i s mlijekom. Za ručak uz meso, povrće također da bude ili tjestetina ili riža i slično.
Hrana mora biti usitnjena toliko da dijete predugo ne žvače i na taj način brzo odustane od obroka. Nemojte davati čaj prije obroka, za žeđ je najbolja voda. Ako dijete i dalje slabo dobiva na tjelesnoj masi tada je potreban pregled gastroenterologa.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Napreduje li moja beba dobro i imamo li dobar raspored obroka?

<para>
 Brine me i to što spava jako malo, budi se noću koliko i danju i ne može zaspati bez sisanja. Ljiljana
</para>
<para>Poštovani, potrebno je pomoći i pokazati djetetu kod prvih okretaja na bok i trbuh sa leđa stimulirajući ga nekim novim i njemu zanimljivim predmetom koji želi dohvatiti u leđnom položaju da se počne okretati. Ako kroz koji tjedan nemate uspjeha javite se svom pedijatru koji će procijeniti da li dijete treba pregled fizijatra.</para>
<para>U ovoj se dobi djeca mogu buditi često noću iz više razloga: izbijaju mu zubići, prevruće mu je ili prehladno, žulja ge pelena ili neka odjeća, nije mu udoban krevetić… Osim toga pitanje je kada ima zadnji obrok i da li je gladan pa se zato možda i budi. Što se tiče da ne može zaspati bez sisanja je nešto što je naučeno od ranije i što ga smiruje prilikom usnivanja i prestat će onda kada će prestati i dojenje.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, </emphasis>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba od 7 mjeseci još se ne okreće s leđa na bok ili trbuh Moj unuk ima 7 mjeseci i još se ne okreće s leđa na bok niti na trbuh, sjedi samostalno, diže se na nožice, ali okretanja nema. 
    Brine me i to što spava jako malo, budi se noću koliko i danju i ne može zaspati bez sisanja. Ljiljana

Poštovani, potrebno je pomoći i pokazati djetetu kod prvih okretaja na bok i trbuh sa leđa stimulirajući ga nekim novim i njemu zanimljivim predmetom koji želi dohvatiti u leđnom položaju da se počne okretati.  Ako kroz koji tjedan nemate uspjeha javite se svom pedijatru koji će procijeniti da li dijete treba pregled fizijatra.
U ovoj se dobi djeca mogu buditi često noću iz više razloga: izbijaju mu zubići, prevruće mu je ili prehladno, žulja ge pelena ili neka odjeća, nije mu udoban krevetić… Osim toga pitanje je kada ima zadnji obrok i da li je gladan pa se zato možda i budi. Što se tiče da ne može zaspati bez sisanja je nešto što je naučeno od ranije i što ga smiruje prilikom usnivanja i prestat će onda kada će prestati i dojenje.

   Iva Palčić, 
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba od 7 mjeseci još se ne okreće s leđa na bok ili trbuh

<para>
 Marija
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>brzina srčanih otkucaja smanjuje se od rođenja prema djetinjstvu te odrasloj dobi. Tako u 1. mjesecu života ona normalno iznosi od 70 -190/min, u dojenačkom razdoblju od 80-160 /min, od 1-2 godine života od 80-130/min, 3-4 godine 80-120/min, 5-6 godina 75-115/min 7-9 godina od 70-110/min, a stariji od 10 godina imaju akciju 60-100/min.</para>
<para>Ono što navodite da srce glasno kuca je zato što je stijenka prsnog koša kod djeteta tanka i udaljenost srca do Vaše ruke ili stetoskopa značajno manja nego u odrasle osobe.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kucaju li dječja srca brže i jače od odraslih? Pozdrav, da li dječja srca kucaju brže i jače od srca odraslih? Naime, već duže vremena primjećujem kod djevojčice (4,5 godine) da joj srce tako brzo i "glasno" kuca. Hvala. 
    Marija

Poštovani,
brzina srčanih otkucaja smanjuje se od rođenja prema djetinjstvu te odrasloj dobi.  Tako u 1. mjesecu života ona normalno iznosi od 70 -190/min, u dojenačkom razdoblju od 80-160 /min, od 1-2 godine života od 80-130/min, 3-4 godine 80-120/min, 5-6 godina 75-115/min 7-9 godina od 70-110/min, a stariji od 10 godina imaju akciju 60-100/min.
Ono što navodite da srce glasno kuca je zato što je stijenka prsnog koša kod djeteta tanka i udaljenost srca do Vaše ruke ili stetoskopa značajno manja nego u odrasle osobe.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kucaju li dječja srca brže i jače od odraslih?

<para>
 U toj (prvoj) godini vrtića je išao na folklor i volio je ići (tako mi je govorio on, a i teta), a kada je došlo vrijeme za završni nastup - jedini od tridesetak djece nije htio obući nošnju i nastupati. Bilo je plakanja. Tete (i mi) smo se jako iznenadili. Prošle godine nije išao, na završnoj priredbi u vrtiću je bio sa svom djecom, ali je bojkotirao ples i ostalo (samo se glupirao). U vrtiću je vezan uz jednog ili dvojicu prijatelja, s drugima se samo iznimno i povremeno druži. Nekidan smo išli u igraonicu na jedan rođendan gdje su mu uglavnom svi bili poznati. Ušao je unutra i za par minuta ga je teta izvela uplakanog - nije htio više ući bez mene. Morala sam s njim biti 2 sata unutra (nije problem u tome). Bila sam jedini roditelj tamo, sva djeca su se bez problema odvojila od roditelja i ostala ta dva sata sama. Danas je imao maskembal u vrtiću, htio se obući u vojnika - obukli smo se ujutro, došli u vrtić i odjednom neće biti vojnik. Ostao je u suzama. Poslije saznam da se presvukao i uopće (jedini) nije bio maskiran. Kod kuće je zaigran, igra se s mlađim bratom bez problema, ima puno bratića i sestrični, sa svima je OK. Ne znam što se događa, zašto je takav? Imamo otvoren odnos i puno razgovaramo, želim i potičem ga da mi kaže što ga god muči. Molim pomoć. Hvala. mmm78
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Vjerujem da Vas zbunjuje ponašanje Vašeg dječaka. Prema primjerima koje ste naveli čini se kao da on nema problema sa poštivanjem pravila ili neke strukture sve dok se od njega ne zahtjeva aktivnost u kojoj on vjerojatno procijeni da će biti previše „izložen“ pa mu to stvara nelagodu.</para>
<para>Zbog nekoliko karakteristika koje ste naveli moglo bi se reći da Vaš dječak spada u skupinu introveritane djece, odnosno na mu više odgovara manji broj prijatelja i da mu je važno da mu okolina bude dobro poznata i sigurna da bi se mogao opustiti. Više o karakteristikama introvertirane djece možete pročitati na sljedećem linku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/8910/1/">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/8910/1/ </ulink>
</para>
<para>Kako biste mu olakšali situacije koje ste naveli kao problematične, važno je da mu unaprijed najavite i opišete kako bi otprilike mogao izgledati taj događaj, ali i da opis završite s nečim pozitivnim. To mu je potrebno kako bi stekao dodatan osjećaj sigurnosti. Ipak, najvažnije je da prihvatite da su neke situacije za njega izazov i da će ponekada biti potrebno više strpljenja i ohrabrenja da bi „odradio“ nastup ili nešto slično. To treba razumjeti i poštivati, a posebno je važno da mu se to ne zamjera i ne prisiljava. Uredu je potaknuti ga, ali ako vidite da se ne osjeća ok, potrebno je to prihvatiti i ne siliti ga.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak se srami javnog nastupa i plaši ostati sam s nepoznatom djecom Pozdrav! Moj sin ima 5,5 godina. Od 3. godine ide u vrtić. 
    U toj (prvoj) godini vrtića je išao na folklor i volio je ići (tako mi je govorio on, a i teta), a kada je došlo vrijeme za završni nastup - jedini od tridesetak djece nije htio obući nošnju i nastupati. Bilo je plakanja. Tete (i mi) smo se jako iznenadili. Prošle godine nije išao, na završnoj priredbi u vrtiću je bio sa svom djecom, ali je bojkotirao ples i ostalo (samo se glupirao). U vrtiću je vezan uz jednog ili dvojicu prijatelja, s drugima se samo iznimno i povremeno druži. Nekidan smo išli u igraonicu na jedan rođendan gdje su mu uglavnom svi bili poznati. Ušao je unutra i za par minuta ga je teta izvela uplakanog - nije htio više ući bez mene. Morala sam s njim biti 2 sata unutra (nije problem u tome). Bila sam jedini roditelj tamo, sva djeca su se bez problema odvojila od roditelja i ostala ta dva sata sama. Danas je imao maskembal u vrtiću, htio se obući u vojnika - obukli smo se ujutro, došli u vrtić i odjednom neće biti vojnik. Ostao je u suzama. Poslije saznam da se presvukao i uopće (jedini) nije bio maskiran. Kod kuće je zaigran, igra se s mlađim bratom bez problema, ima puno bratića i sestrični, sa svima je OK. Ne znam što se događa, zašto je takav? Imamo otvoren odnos i puno razgovaramo, želim i potičem ga da mi kaže što ga god muči. Molim pomoć. Hvala. mmm78

Draga mama,
Vjerujem da Vas zbunjuje ponašanje Vašeg dječaka. Prema primjerima koje ste naveli čini se kao da on nema problema sa poštivanjem pravila ili neke strukture sve dok se od njega ne zahtjeva aktivnost u kojoj on vjerojatno procijeni da će biti previše „izložen“ pa mu to stvara nelagodu.
Zbog nekoliko karakteristika koje ste naveli moglo bi se reći da Vaš dječak spada u skupinu introveritane djece, odnosno na mu više odgovara manji broj prijatelja i da mu je važno da mu okolina bude dobro poznata i sigurna da bi se mogao opustiti. Više o karakteristikama introvertirane djece možete pročitati na sljedećem linku: https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/8910/1/ 

Kako biste mu olakšali situacije koje ste naveli kao problematične, važno je da mu unaprijed najavite i opišete kako bi otprilike mogao izgledati taj događaj, ali i da opis završite s nečim pozitivnim. To mu je potrebno kako bi stekao dodatan osjećaj sigurnosti. Ipak, najvažnije je da prihvatite da su neke situacije za njega izazov i da će ponekada biti potrebno više strpljenja i ohrabrenja da bi „odradio“ nastup ili nešto slično. To treba razumjeti i poštivati, a posebno je važno da mu se to ne zamjera i ne prisiljava. Uredu je potaknuti ga, ali ako vidite da se ne osjeća ok, potrebno je to prihvatiti i ne siliti ga.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak se srami javnog nastupa i plaši ostati sam s nepoznatom djecom

<para>
 U jaslice je krenula s godinu dana bez nekih većih problema u prilagodbi i voli ići u vrtić. Ono što me malo zateklo jest da ona u vrtiću pokazuje potpuno drugačiji način ponašanja nego inače, u vrtiću je povučena, rijetko se igra s drugom djecom, kad teta organizira neki grupni sadržaj s djecom vrlo rijetko se samoincijativno pridruži igri već ju teta treba pozvati, često mi teta kaže da je "u nekom svom filmu" i ne prati što se događa oko nje. Zapravo se dosad nisam uzrujavala oko toga, prihvatila sam to na način da joj tako trenutno odgovara i da joj se ponekad više sviđa neki drugi način igre. Ali u posljednje vrijeme u razgovoru s njom sam primijetila da je potištena i tužna kada pričamo o vrtiću, rekla mi je da je tužna jer se u vrtiću uvijek igra sama i da nema prijatelja. To me iznenadilo jer kao što sam navela, izvan vrtića se potpuno drugačije ponaša, kad odemo u park bez problema se igra s drugom djecom, sama im prilazi i započinje komunikaciju, s djecom mojih prijateljica se vrlo rado druži kad dođu u goste i voli biti u centru pažnje, često samoincijativno osmisli "predstavu" u kojoj izmisli neku priču i pritom pjeva i pleše s lutkicama kad nam dođu gosti i voli kada ju puno ljudi gleda, pritom, zapravo uživa u pažnji što većeg broja ljudi bez ikakve sramežljivosti. Tako da mi nije jasno zašto je u vrtiću toliko drugačija i zašto se ne može uklopiti, od kuda dolazi ta povučenost i nezainteresiranost za zajedničku igru u vrtiću? Brine me i to što teta govori da je često "u svom filmu" nesvijesna događanja oko nje, to sam primijetila kod nje izvan vrtića jedino kada se zagleda u neki crtić pa ne doživljava ništa drugo, ali nisam tome pridavala neki veliki značaj. Žao mi je kad kaže da je jako tužna jer se u vrtiću uvijek igra sama, a ne znam kako da joj pomognem da se i u vrtiću opusti i bude vesela i otvorena kao inače. Zabrinuta mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>drago mi je čuti da je Vaša djevojčica inače zadovoljno i otvoreno dijete. Vjerujem da Vas zato još više zbunjuje njezino ponašanje u vrtiću. Ipak, ako sam dobro shvatila, bitna razlika između vrtića i drugih situacija koje ste opisali, a u kojima se ponaša slobodno i opušteno, jest ta da ste u drugim situacijama prisutni i Vi. Znamo da roditelji djeci daju temeljni osjećaj sigurnosti, a kada se dijete osjeća sigurno tada može biti i opušteno, bezbrižno, ohrabreno. Zato joj je vjerojatno puno manji problem pristupiti djeci u parkiću nego se opustiti u vrtiću i poduzeti isto to. Uz to, u vrtiću je ipak drugačija atmosfera, izraženije je struktura pa je moguće da se ne snalazi najbolje u tome.</para>
<para>Jako je dobro to što ima dovoljno povjerenja u Vas i što imate dovoljno otvoren odnos da s Vama može komentirati kako se osjeća vezano uz to. Kada Vam kaže da je tužna, nemojte ju odmah pokušati oraspoložiti već joj pokažite suosjećanje i dodatni interes za to. Svakako joj je važno pokazati razumijevanje i pružiti podršku na način da se s njom razviju ideje kako bi si mogla olakšati situaciju u vrtiću. Možete kroz igru uvježbati situaciju kako bi ona mogla prići nekome i potaknuti igru. Probajte doći do toga - što bi joj moglo pomoći da se u vrtiću opusti? Također, možete tražiti pomoć i teta ili psihologa u vrtiću kako bi joj se olakšao boravak u vrtiću i komunikacija s vršnjacima u tom okruženju.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Vesela i otvorena djevojčica samo u vrtiću je povučena i uvijek sama Molila bih vas za savijet psihologa. Naime, moja djevojčica od 3,5 god inače je vrlo otvorena za komunikaciju i igru kako prema vršnjacima tako i prema odraslima. 
    U jaslice je krenula s godinu dana bez nekih većih problema u prilagodbi i voli ići u vrtić. Ono što me malo zateklo jest da ona u vrtiću pokazuje potpuno drugačiji način ponašanja nego inače, u vrtiću je povučena, rijetko se igra s drugom djecom, kad teta organizira neki grupni sadržaj s djecom vrlo rijetko se samoincijativno pridruži igri već ju teta treba pozvati, često mi teta kaže da je "u nekom svom filmu" i ne prati što se događa oko nje. Zapravo se dosad nisam uzrujavala oko toga, prihvatila sam to na način da joj tako trenutno odgovara i da joj se ponekad više sviđa neki drugi način igre. Ali u posljednje vrijeme u razgovoru s njom sam primijetila da je potištena i tužna kada pričamo o vrtiću, rekla mi je da je tužna jer se u vrtiću uvijek igra sama i da nema prijatelja. To me iznenadilo jer kao što sam navela, izvan vrtića se potpuno drugačije ponaša, kad odemo u park bez problema se igra s drugom djecom, sama im prilazi i započinje komunikaciju, s djecom mojih prijateljica se vrlo rado druži kad dođu u goste i voli biti u centru pažnje, često samoincijativno osmisli "predstavu" u kojoj izmisli neku priču i pritom pjeva i pleše s lutkicama kad nam dođu gosti i voli kada ju puno ljudi gleda, pritom, zapravo uživa u pažnji što većeg broja ljudi bez ikakve sramežljivosti. Tako da mi nije jasno zašto je u vrtiću toliko drugačija i zašto se ne može uklopiti, od kuda dolazi ta povučenost i nezainteresiranost za zajedničku igru u vrtiću? Brine me i to što teta govori da je često "u svom filmu" nesvijesna događanja oko nje, to sam primijetila kod nje izvan vrtića jedino kada se zagleda u neki crtić pa ne doživljava ništa drugo, ali nisam tome pridavala neki veliki značaj. Žao mi je kad kaže da je jako tužna jer se u vrtiću uvijek igra sama, a ne znam kako da joj pomognem da se i u vrtiću opusti i bude vesela i otvorena kao inače. Zabrinuta mama

Draga mama,
drago mi je čuti da je Vaša djevojčica inače zadovoljno i otvoreno dijete. Vjerujem da Vas zato još više zbunjuje njezino ponašanje u vrtiću. Ipak, ako sam dobro shvatila, bitna razlika između vrtića i drugih situacija koje ste opisali, a u kojima se ponaša slobodno i opušteno, jest ta da ste u drugim situacijama prisutni i Vi. Znamo da roditelji djeci daju temeljni osjećaj sigurnosti, a kada se dijete osjeća sigurno tada može biti i opušteno, bezbrižno, ohrabreno. Zato joj je vjerojatno puno manji problem pristupiti djeci u parkiću nego se opustiti u vrtiću i poduzeti isto to. Uz to, u vrtiću je ipak drugačija atmosfera, izraženije je struktura pa je moguće da se ne snalazi najbolje u tome.
Jako je dobro to što ima dovoljno povjerenja u Vas i što imate dovoljno otvoren odnos da s Vama može komentirati kako se osjeća vezano uz to. Kada Vam kaže da je tužna, nemojte ju odmah pokušati oraspoložiti već joj pokažite suosjećanje i dodatni interes za to. Svakako joj je važno pokazati razumijevanje i pružiti podršku na način da se s njom razviju ideje kako bi si mogla olakšati situaciju u vrtiću. Možete kroz igru uvježbati situaciju kako bi ona mogla prići nekome i potaknuti igru. Probajte doći do toga - što bi joj moglo pomoći da se u vrtiću opusti? Također, možete tražiti pomoć i teta ili psihologa u vrtiću kako bi joj se olakšao boravak u vrtiću i komunikacija s vršnjacima u tom okruženju.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Vesela i otvorena djevojčica samo u vrtiću je povučena i uvijek sama

<para>
 Od drugog tjedna njegova života su počeli lagano grčevi, nakon tri tjedna su bili već jači i tako sve jači do današnjeg dana. Više ga ne dojim zato što sam pomislila da mu smeta ono što ja jedem iako sam pazila, izbjegavala sve što napuhava, ali opet je bilo sve isto. Najprije nisam imala dovoljno mlijeka navečer, uvijek bi plakao nakon jela, pa sam mu tad počela davati Bebimil. Nakon toga sam odlučila probati mu davati Bebimil tjedan dana da vidim da li ima kakve razlike tj. da li će biti manje grčeva. Sve je bilo isto. Jedan od razloga zbog kojeg sam prestala dojiti je i strah kako ga odviknuti od prsa. Jer je on nakon cicanja svaki put htio ostati spavati sa mnom u krevetu, a ja od toliko umora zaspim i on ostane sa mnom, te bi ga rijetko uspjela prenijeti u kinderbet. Kad sam vidjela kuda to vodi prestrašila sam se.
</para>
<para>
 Kad sam dojila imao je one prskajuće stolice nakon svakog jela. Od Bebimila ima 1-2 stolice na dan i to guste. Uz to mu dajemo čaj od komorača, dosta ga pije i dok sam ga dojila sam mu ga davala, iako sam znala da nije potrebno, ali njemu je bilo lakše od njega jer bi se isprdio i zaspao. Dajemo mu i kapi. Prvo smo mu davali Biogaia kapi, ali nikakvog učinka nije bilo. Sad sam prije 2 dana kupila Waya kapi pa ćemo vidjeti. Iako se meni čini da te kapi ništa ne pomažu, ali barem su dobre za imunitet i jedino što zna dosta prditi i dosta se pokaka. Tada si mislim da će biti miran, ali opet ništa. I dalje ima grčeve. On bi ponovno cicao da mu dam, ali imam sve manje mlijeka i ne može se tijekom jednog cicanja najesti i svejedno moram dati Bebimil.
</para>
<para>
 Što vi mislite - jesam li ga prestati dojiti? Da li je moguće možda da mu smeta Bibimil i koliko je pametno mijenjati mu prehranu? Primijetila sam da kad mu dajem Bebimil da se jako napinje i prdi. Sad ne znam koliko je to dobro? Do kad ce toliko prditi?
</para>
<para>
 Grčevi izgledaju ovako: kad ga uspavljujem on zaspi i spava jedno vrijeme i odjednom se počne rastezati, mrmljati nešto, napinje se, grči se sav, nogice u zrak diže, čupa se jadničak za kosu. No čini mi se da grčeve ima po cijeli dan i noć, ako su to uopće grčevi. Neki nam kažu da nas zeza, jer se smiri ako ga nosimo, vozimo u kolicima ili pričamo s njim. Kad pričam s njim i bavim se s njim onda kao da grčeva nema? Da li je moguće da tako privlači pažnju? Kako da znam da su to doista grčevi?
</para>
<para>
 Zato što više ne cica tj. ne zaspi na dojci, poremetila se i rutina odlaska na spavanje. Prije je išao spavati u ponoć, a u zadnje vrijeme ide spavati u 2-3 u jutro. Kako je jadan preko dana umoran, zna mi zaspati u najgore vrijeme u 20 h i spava sat vremena i onda nije ni odmoran ni umoran, pa ne zna što da radi. Samo traži da mu se priča i da se bude s njim. Ja mu pokušavam uvesti da ide u 22 h spavati. U 21 h počinju pripreme, presvlačim ga u pidžamu, svijetlo veliko se gasi, čak imamo eterično ulje lavande da bolje spava a i shvatila sam da baš ne voli u mrklom mraku spavati i uz to sve sam instalirala na mobitel aplikaciju sa šumovima (on voli šum fena). Kad ga u 22 h stavim spavati on nekad zna zaspati, ali ga opet to nešto probudi, napinje se i gotovo. Sad ne znam koliko je pametno uvoditi red za spavanje kad ga uvijek nešto grči i budi se? On lijepo spava od recimo 3 h ujutro do 8-9, onda si pojede i nastavi spavati do 11-12 h ali ja bi htjela da se to vrijeme pomakne od 22 sata. Dajem mu jesti u 22 h recimo i on traži jesti u 1 h ili recimo dam u 23 h i mislim si to je to ali ne on traži u 2 h i to mu bude zadnji obrok.
</para>
<para>
 Unaprijed hvala i srdačan pozdrav, Petra
</para>
<para>Vaše dijete vjerojatno ima takozvane obične dojenačke kolike koje se viđaju kod dosta velikog broja dojenčadi u prvih par mjeseci života, a nejasno je zašto nastaju. Najvažniji parametar koji nama govori da li je dijete zdravo, je dobar napredak na tjelesnoj masi, a kako o tome niste ništa napisali, pretpostavljam da je u redu.</para>
<para>To što se smiri kada ga nosite ili vozite također govori u korist tome da se ne radi ni o kakvoj patologiji.</para>
<para>Što se hrane tiče najbolja hrana za dojenče je majčino mlijeko, ali u nedostatku majčinog mlijeka, svakako treba davati adaptirano mlijeko. Ne mislim da je dobro mijenjati hranu, pogotovo ako dijete ima dobar prirast na tjelesnoj masi.</para>
<para>Dječak također ima ritam spavanja, jedino ga je on pomaknuo tako da je budan uvečer, a više spava ujutro. To je nekad teško preusmjeriti, najčešće se samo po sebi s vremenom sredi. Dodatno bih Vam savjetovala da smanjite čaj, jer remeti normalni ritam obroka, za žeđ je nabolja voda. Ukoliko ste i dalje nesigurni da li je sve uredu savjetujem da se javite na pregled pedijatru.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Ima li moja beba kolike ili samo želi našu pažnju? Poštovani, više nisam znala što da radim pa sam se odlučila obratiti Vama. Dijete mi je jučer navršilo 3 mjeseca. Dojila sam ga do 2. mjeseca njegovog života. 
    Od drugog tjedna njegova života su počeli lagano grčevi, nakon tri tjedna su bili već jači i tako sve jači do današnjeg dana. Više ga ne dojim zato što sam pomislila da mu smeta ono što ja jedem iako sam pazila, izbjegavala sve što napuhava, ali opet je bilo sve isto. Najprije nisam imala dovoljno mlijeka navečer, uvijek bi plakao nakon jela, pa sam mu tad počela davati Bebimil. Nakon toga sam odlučila probati mu davati Bebimil tjedan dana da vidim da li ima kakve razlike tj. da li će biti manje grčeva. Sve je bilo isto. Jedan od razloga zbog kojeg sam prestala dojiti je i strah kako ga odviknuti od prsa. Jer je on nakon cicanja svaki put htio ostati spavati sa mnom u krevetu, a ja od toliko umora zaspim i on ostane sa mnom, te bi ga rijetko uspjela prenijeti u kinderbet. Kad sam vidjela kuda to vodi prestrašila sam se.


   Kad sam dojila imao je one prskajuće stolice nakon svakog jela. Od Bebimila ima 1-2 stolice na dan i to guste. Uz to mu dajemo čaj od komorača, dosta ga pije i dok sam ga dojila sam mu ga davala, iako sam znala da nije potrebno, ali njemu je bilo lakše od njega jer bi se isprdio i zaspao. Dajemo mu i kapi. Prvo smo mu davali Biogaia kapi, ali nikakvog učinka nije bilo. Sad sam prije 2 dana kupila Waya kapi pa ćemo vidjeti. Iako se meni čini da te kapi ništa ne pomažu, ali barem su dobre za imunitet i jedino što zna dosta prditi i dosta se pokaka. Tada si mislim da će biti miran, ali opet ništa. I dalje ima grčeve. On bi ponovno cicao da mu dam, ali imam sve manje mlijeka i ne može se tijekom jednog cicanja najesti i svejedno moram dati Bebimil.


   Što vi mislite - jesam li ga prestati dojiti? Da li je moguće možda da mu smeta Bibimil i koliko je pametno mijenjati mu prehranu? Primijetila sam da kad mu dajem Bebimil da se jako napinje i prdi. Sad ne znam koliko je to dobro? Do kad ce toliko prditi?


   Grčevi izgledaju ovako: kad ga uspavljujem on zaspi i spava jedno vrijeme i odjednom se počne rastezati, mrmljati nešto, napinje se, grči se sav, nogice u zrak diže, čupa se jadničak za kosu. No čini mi se da grčeve ima po cijeli dan i noć, ako su to uopće grčevi. Neki nam kažu da nas zeza, jer se smiri ako ga nosimo, vozimo u kolicima ili pričamo s njim. Kad pričam s njim i bavim se s njim onda kao da grčeva nema? Da li je moguće da tako privlači pažnju? Kako da znam da su to doista grčevi?


   Zato što više ne cica tj. ne zaspi na dojci, poremetila se i rutina odlaska na spavanje. Prije je išao spavati u ponoć, a u zadnje vrijeme ide spavati u 2-3 u jutro. Kako je jadan preko dana umoran, zna mi zaspati u najgore vrijeme u 20 h i spava sat vremena i onda nije ni odmoran ni umoran, pa ne zna što da radi. Samo traži da mu se priča i da se bude s njim. Ja mu pokušavam uvesti da ide u 22 h spavati. U 21 h počinju pripreme, presvlačim ga u pidžamu, svijetlo veliko se gasi, čak imamo eterično ulje lavande da bolje spava a i shvatila sam da baš ne voli u mrklom mraku spavati i uz to sve sam instalirala na mobitel aplikaciju sa šumovima (on voli šum fena). Kad ga u 22 h stavim spavati on nekad zna zaspati, ali ga opet to nešto probudi, napinje se i gotovo. Sad ne znam koliko je pametno uvoditi red za spavanje kad ga uvijek nešto grči i budi se? On lijepo spava od recimo 3 h ujutro do 8-9, onda si pojede i nastavi spavati do 11-12 h ali ja bi htjela da se to vrijeme pomakne od 22 sata. Dajem mu jesti u 22 h recimo i on traži jesti u 1 h ili recimo dam u 23 h i mislim si to je to ali ne on traži u 2 h i to mu bude zadnji obrok.


   Unaprijed hvala i srdačan pozdrav, Petra

Vaše dijete vjerojatno ima takozvane obične dojenačke kolike koje se viđaju kod dosta velikog broja dojenčadi u prvih par mjeseci života, a nejasno je zašto nastaju. Najvažniji parametar koji nama govori da li je dijete zdravo, je dobar napredak na tjelesnoj masi, a kako o tome niste ništa napisali, pretpostavljam da je u redu.
To što se smiri kada ga nosite ili vozite također govori u korist tome da se ne radi ni o kakvoj patologiji.
Što se hrane tiče najbolja hrana za dojenče je majčino mlijeko, ali u nedostatku majčinog mlijeka, svakako treba davati adaptirano mlijeko. Ne mislim da je dobro mijenjati hranu, pogotovo ako dijete ima dobar prirast na tjelesnoj masi.
Dječak također ima ritam spavanja, jedino ga je on pomaknuo tako da je budan uvečer, a više spava ujutro.  To je nekad teško preusmjeriti, najčešće se samo po sebi s vremenom sredi. Dodatno bih Vam savjetovala da smanjite čaj, jer remeti normalni ritam obroka, za žeđ je nabolja voda. Ukoliko ste i dalje nesigurni da li je sve uredu savjetujem da se javite na pregled pedijatru.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Ima li moja beba kolike ili samo želi našu pažnju?

<para>
 Eritrociti 4,32 - MCV 70,9 - RDW 10,6 - hematokrit 30,6 - trombociti 174 - MPV 7,7 - leukociti 8,0 - hemoglobin 110 - MCH 25,5 - MCHC 360 - limfociti 6,2 - granulociti 1,4 - monociti 0,4 - limfociti% 78,0 -granulociti% 17,7 - monociti% 4,3. Gaga
</para>
<para>Poštovana gledajući referentne intervale za dijete od 6 mjeseci i svakako sveukupnu krvnu sliku kod koje ne možete zasebno interpretirati svaku stavku, nalaz kompletne krvne slike za dob Vašeg djeteta je uredan.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Krvna slika kod 6-mjesečne bebe Radila sam krvnu sliku pa me zanima na što bi mogli ukazivati rezultati. Beba ima šest mjeseci. 
    Eritrociti 4,32 - MCV 70,9 - RDW 10,6 - hematokrit 30,6 - trombociti 174 - MPV 7,7 - leukociti 8,0 - hemoglobin 110 - MCH 25,5 - MCHC 360 - limfociti 6,2 - granulociti 1,4 - monociti 0,4 - limfociti% 78,0 -granulociti% 17,7 - monociti% 4,3. Gaga

Poštovana gledajući referentne intervale za dijete od 6 mjeseci i svakako sveukupnu krvnu sliku kod koje ne možete zasebno interpretirati svaku stavku, nalaz kompletne krvne slike za dob Vašeg djeteta je uredan.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Krvna slika kod 6-mjesečne bebe

<para>
 1 i LUC (nije mi jasno što predstavlja ovaj parametar) koji je također povišen 4.5. Pa ako ste u mogućnosti da mi protumačite, bit ću jako zahvalna. Asmira
</para>
<para>Poštovana, svaki laboratorij ima svoje normale koje su promjenjive u ovisnosti o dobi djeteta. Normalno je da su u dobni 2 godine viši limfociti, a niži neutrofili. Nekada je odnos i drugačiji što ovisi ako je dijete možda u inkubaciji neke virusne bolesti ili je ima, ali bez osobitih simptoma. Nalaz krvne slike je najbolje da prokomentirate sa svojim pedijatrom koji ga je predpostavljam i indicirao.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Povišeni limfociti, a sniženi neutrofili kod 2-godišnjaka Poštovani, radili smo nalaz krvi kod dvogodišnjeg djeteta. Bune me sniženi neutrofili 27.80, povišeni limfociti 57. 
   1 i LUC (nije mi jasno što predstavlja ovaj parametar) koji je također povišen 4.5. Pa ako ste u mogućnosti da mi protumačite, bit ću jako zahvalna. Asmira

Poštovana, svaki laboratorij ima svoje normale koje su promjenjive u ovisnosti o dobi djeteta. Normalno je da su u dobni 2 godine viši limfociti, a niži neutrofili. Nekada je odnos i drugačiji što ovisi ako je dijete možda u inkubaciji neke virusne bolesti ili je ima, ali bez osobitih simptoma. Nalaz krvne slike je najbolje da prokomentirate sa svojim pedijatrom koji ga je predpostavljam i indicirao.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Povišeni limfociti, a sniženi neutrofili kod 2-godišnjaka

<para>
 Prije dva dana smo dijete vodili pedijatrici i ona je nakon laboratorijskih pretraga krvi ustvrdila virozu koja nije preciznije definirana. Savjetovano nam je da djetetu spuštamo temperaturu lijekovima (što smo cijelo vrijeme činili s pola lupocet čepića od 120 mg jer sirup nikako nije prihvaćala) i dajemo mu što više tekućine. No od odlaska pedijatru prekjučer, djetetovo stanje se nije poboljšalo, temperatura i dalje varira od 37 do 38 C, jučer smo opazili i osip po grudima, trbuhu i leđima, a ono zbog čega smo najviše zabrinuti je čir koji se jučer pojavio u predjelu anusa i danas je taj čir još nabubreniji i izražajniji. Čir je karakterističnog izgleda poput veće bubuljice i na vrhu ima bijelu gnojnu nakupinu. Živimo na otoku i danas i sutra nam nije moguće doći do pedijatrice, a lokalna hitna služba za ovako "male i bezopasne" slučajeve nije voljna intervenirati pa bih vas najljubaznije molio da mene i suprugu uputite kako bi bilo najbolje postupiti do ponedjeljka ujutro kad će djetetova pedijatrica ponovno ordinirati. Unaprijed puno hvala na odgovoru i pomoći. MMB
</para>
<para>Što se tiče kliničke slike febrilnog djetata uvijek ju je nazahvalno komentirati bez da se vidi dijete. Ako se čir koji se pojavio u predjelu anusa povećava, crveni i bubri, moguće je da se radi o apscesu (gnojnoj nakupini) koju je potrebno riješiti kirurškom incizijom (tj. otvaranjem da izađe gnojni sadržaj). Inače može se pokušati stavljati hladne obloge, ali ako se vidi pogoršanje svakako je potreban pregled kirurga. Svakako bih savjetovala da perianalnu promjenu pregleda liječnik.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Povišena temperatura, osip po tijelu i gnojni čir kod 15-mjesečne bebe Poštovani, moje 15-mjesečno dijete ima već nekoliko dana povišenu temperaturu (između 37 i 38 C), jako je nervozno i plačljivo, majka je mora po čitavi dan držati na rukama i smirivati. 
    Prije dva dana smo dijete vodili pedijatrici i ona je nakon laboratorijskih pretraga krvi ustvrdila virozu koja nije preciznije definirana. Savjetovano nam je da djetetu spuštamo temperaturu lijekovima (što smo cijelo vrijeme činili s pola lupocet čepića od 120 mg jer sirup nikako nije prihvaćala) i dajemo mu što više tekućine. No od odlaska pedijatru prekjučer, djetetovo stanje se nije poboljšalo, temperatura i dalje varira od 37 do 38 C, jučer smo opazili i osip po grudima, trbuhu i leđima, a ono zbog čega smo najviše zabrinuti je čir koji se jučer pojavio u predjelu anusa i danas je taj čir još nabubreniji i izražajniji. Čir je karakterističnog izgleda poput veće bubuljice i na vrhu ima bijelu gnojnu nakupinu. Živimo na otoku i danas i sutra nam nije moguće doći do pedijatrice, a lokalna hitna služba za ovako "male i bezopasne" slučajeve nije voljna intervenirati pa bih vas najljubaznije molio da mene i suprugu uputite kako bi bilo najbolje postupiti do ponedjeljka ujutro kad će djetetova pedijatrica ponovno ordinirati. Unaprijed puno hvala na odgovoru i pomoći. MMB

Što se tiče kliničke slike febrilnog djetata uvijek ju je nazahvalno komentirati bez da se vidi dijete. Ako se čir koji se pojavio u predjelu anusa povećava, crveni i bubri, moguće je da se radi o apscesu (gnojnoj nakupini) koju je potrebno riješiti kirurškom incizijom (tj. otvaranjem da izađe gnojni sadržaj). Inače može se pokušati stavljati hladne obloge, ali ako se vidi pogoršanje svakako je potreban pregled kirurga. Svakako bih savjetovala da perianalnu promjenu pregleda liječnik.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Povišena temperatura, osip po tijelu i gnojni čir kod 15-mjesečne bebe

<para>
 Međutim u vrtiću pojede sve što mu teta stavi u tanjur i to prvi (uvijek se hvali). Dok je kod kuće uvijek je borba, počevši od juhe pa nadalje. Pokušala sam svakako - ležerno, kruto, bez jela dok ne ogladni, ucjenama, mitom i ostalim ne baš uspješnim metodama. Kad smo u gostima, rijetko kad odbije nešto tj. jede ono što kod kuće kategorički odbija. Ne moram ni reći kako nam takve stvari određuju popodnevno raspoloženje i druženje. U zadnje vrijeme i mlađi Borna 2,5 godine, naginje takvom ponašanju, čim dođe vikend kao da su na klik. Znam da se i oni vole kod kuće opustiti, ali trebam li pustiti to i kako se uopće ponašati u ovakvim situacijama? Srdačan pozdrav!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije svega razumijem Vaše dileme i brige oko prehrane Vaših sinova. Ono što bi Vam na početku voljela reći jest da dijete samo po sebi nema potrebu jesti zdravu hranu, ukoliko zna da će ako bude dovoljno uporno dobiti nešto što voli. Vaš sin je na nesvjesnoj razini zaključio da će ukoliko bude dovoljno uporan dobiti ono što želi i to se pokazalo kao točna pretpostavka. Na taj, za vas, neželjeni način ona traži vašu pažnju. U prilog tome govori i činjenica da isto ponašanje ne primjenjuje u vrtiću, već isključivo kod kuće.</para>
<para>Stavljanjem fokusa na hranu, dječica počinju spoznavati koliko je to njihovim roditeljima važno. Na duboko nesvjesnoj razini, počinju manipulirati s istim da bi zadovoljili neke druge potrebe. Primjerice potrebu za pažnjom, za provođenjem zajedničkog vremena, za maženjem… Roditelji često u ovom prenatrpanom rasporedu i tempu života ne nalaza vremena zadovoljiti baš sve dječje potrebe, a naša pametna djeca nađu strategiju kako će doći do onoga što žele. Micanjem fokusa sa hrane, polako mijenjamo njihov stav prema hrani. Iz tog razloga bilo bi dobro da polako počnete mijenjati njegove prehrambene navike kod kuće i pri tome budete dosljedni. Metode koje ste primjenjivali – mito, kažnjavanje i slično - nisu se pokazale učinkovitima. Najučinkovitije je biti dosljedan i pridržavati se odluka koje donesete. Nemojte mu nuditi ono što voli kao zamjenu za zdravi obrok tj. za obrok koji ste taj dan skuhali, ali isto tako niti kao nagradu zato što je nešto pojeo. Ukoliko ne želi pojesti ručak, možete reći da je to u redu ukoliko nije gladan. Ukoliko nakon toga traži da pojede svoje omiljeno jelo, nježno, ali odlučno odbijte i ponovo mu ponudite ručak. To se može ponoviti jako puno puta, jer djeca su vrlo uporna mala bića, ali odgovornost je na Vama pa vi budite uporniji.</para>
<para>Ukoliko mislite da ne možete sami , javite se stručnjaku koji će Vam pomoći da prođete taj period micanja fokusa s hrane. Možete se savjetovati i sa svojim pedijatrom, ako vam je potrebno još dodatne sigurnosti da mu se ništa neće dogoditi ako par dana slabo jede ili „ništa“ ne jede. Ukoliko ste u Zagrebu, možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.</para>

Dječak u vrtiću i u gostima jede sve što mu se ponudi, a doma neće ništa Poštovani, moje pitanje i dileme vezane su za navike hranjenja. Matija ima 5,5 godina i nije baš gurman, ali je veeliki sladokusac, voli mazalice i možda još dva jela. 
    Međutim u vrtiću pojede sve što mu teta stavi u tanjur i to prvi (uvijek se hvali). Dok je kod kuće uvijek je borba, počevši od juhe pa nadalje. Pokušala sam svakako - ležerno, kruto, bez jela dok ne ogladni, ucjenama, mitom i ostalim ne baš uspješnim metodama. Kad smo u gostima, rijetko kad odbije nešto tj. jede ono što kod kuće kategorički odbija. Ne moram ni reći kako nam takve stvari određuju popodnevno raspoloženje i druženje. U zadnje vrijeme i mlađi Borna 2,5 godine, naginje takvom ponašanju, čim dođe vikend kao da su na klik. Znam da se i oni vole kod kuće opustiti, ali trebam li pustiti to i kako se uopće ponašati u ovakvim situacijama? Srdačan pozdrav!

Draga mama,
prije svega razumijem Vaše dileme i brige oko prehrane Vaših sinova. Ono što bi Vam na početku voljela reći jest da dijete samo po sebi nema potrebu jesti zdravu hranu, ukoliko zna da će ako bude dovoljno uporno dobiti nešto što voli. Vaš sin je na nesvjesnoj razini zaključio da će ukoliko bude dovoljno uporan dobiti ono što želi i to se pokazalo kao točna pretpostavka. Na taj, za vas, neželjeni način ona traži vašu pažnju. U prilog tome govori i činjenica da isto ponašanje ne primjenjuje u vrtiću, već isključivo kod kuće.
Stavljanjem fokusa na hranu, dječica počinju spoznavati koliko je to njihovim roditeljima važno. Na duboko nesvjesnoj razini, počinju manipulirati s istim da bi zadovoljili neke druge potrebe. Primjerice potrebu za pažnjom, za provođenjem zajedničkog vremena, za maženjem… Roditelji često u ovom prenatrpanom rasporedu i tempu života ne nalaza vremena zadovoljiti baš sve dječje potrebe, a naša pametna djeca nađu strategiju kako će doći do onoga što žele. Micanjem fokusa sa hrane, polako mijenjamo njihov stav prema hrani. Iz tog razloga bilo bi dobro da polako počnete mijenjati njegove prehrambene navike kod kuće i pri tome budete dosljedni. Metode koje ste primjenjivali – mito, kažnjavanje i slično - nisu se pokazale učinkovitima. Najučinkovitije je biti dosljedan i pridržavati se odluka koje donesete. Nemojte mu nuditi ono što voli kao zamjenu za zdravi obrok tj. za obrok koji ste taj dan skuhali, ali isto tako niti kao nagradu zato što je nešto pojeo. Ukoliko ne želi pojesti ručak, možete reći da je to u redu ukoliko nije gladan. Ukoliko nakon toga traži da pojede svoje omiljeno jelo, nježno, ali odlučno odbijte i ponovo mu ponudite ručak. To se može ponoviti jako puno puta, jer djeca su vrlo uporna mala bića, ali odgovornost je na Vama pa vi budite uporniji.
Ukoliko mislite da ne možete sami , javite se stručnjaku koji će Vam pomoći da prođete taj period micanja fokusa s hrane. Možete se savjetovati i sa svojim pedijatrom, ako vam je potrebno još dodatne sigurnosti da mu se ništa neće dogoditi ako par dana slabo jede ili „ništa“ ne jede. Ukoliko ste u Zagrebu, možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima. Klinfo.hr 

Dječak u vrtiću i u gostima jede sve što mu se ponudi, a doma neće ništa

<para>
 Naime, navečer teško zaspi, a to ju zabrinjava jer je u školi učila da djeca moraju ići spavati u 9 navečer. A ona jednostavno ne može zaspati. Voli čitati u krevetu, ali kada prekine čitanje nastaju problemi. Počinje sa pitanjem – kako spavati? Pokušavamo joj pomoći, razgovaramo, ali ju užasno muči zašto ona ne zaspi brzo. Kada zaspi, spava bez problema do jutra (kada je škola popodne i do 9.30). Govorimo joj da nisu svi ljudi jednaki, nekome treba manje sna, netko voli više spavati ujutro, ali ništa ne pomaže. Jako je opterećena sa time što ne zaspi odmah. To ju toliko muči da već predvečer počne razmišljati o tome kako će zaspati. I inače je kako ja kažem jako „komplicirano“ dijete. Opterećuje se sa sitnicama i radi probleme tamo gdje ih nema. Odlična je učenica i drugih nekih problema nema. NG
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vaša zabrinutost je posve razumljiva i vjerujem da Vam je važno da pomognete svojoj djevojčici. Iz Vašeg pisma sam stekla dojam da je problem spavanja dosta važan i da se sve radi kako bi se isti uklonio. U takvoj situaciji Vaša djevojčica je duboko opterećena time i nije neobično da potom uslijed silnog razmišljanja o tome kako neće uspjeti brzo zaspati biva još opterećenija.</para>
<para>Moj savjet Vama jest da, što je više moguće, maknete fokus sa spavanja. Stavljanjem fokusa na spavanje ono dobiva velik značaj kojemu je, u slučaju Vaše kćerkice, evidentno bitno udovoljiti. Micanjem fokusa sa spavanja, polako mijenjamo stav prema spavanju. To možete učiniti na način da prije spavanja imate zajedničke rituale kao što su stavljanje lutkica na spavanje, maženje, razgovor o tome što ćete sutra raditi i slično. Kako bi spavanje povezivala s nečim ugodnim, možete zajedno izabrati veselu posteljinu i pidžamicu koja joj se sviđa.
Kroz igru „Što ako, što ako...“ možete zajedno smišljati zabavna rješenja što može raditi ako odmah ne zaspi – primjerice, može brojati zamišljene ovčice, može svirati zamišljeni klavir, može u sebi pjevati najdražu pjesmicu itd. Također, možete joj ispričati vlastito iskustvo što Vi činite kada ne možete zaspati ili još bolje što se Vi činili kada ste bili djevojčica.</para>
<para>Kako je igra vrlo moćna tehnika, preko igre možete saznati mnogo toga i poslati brojne poruke – možete se igrati situacije u kojoj jedna lutkica ne može navečer usnuti čim legne u krevet, no na kraju shvati da je to normalno i da njezine prijateljice lutkice isto ne zaspe istu sekundu čim legnu u krevet.
Ukoliko procijenite da ne možete sami, javite se stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) koji će Vam pomoći u rješavanju problema sa spavanjem kod Vaše djevojčice. Možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Zbog napada panike i straha da neće moći zaspati, djevojčica (9) ne može zaspati Imam djevojčicu od 9 godina. Naš problem je spavanje. S godinu dana je prestala spavati po danu (osim u vrtiću). Noću je dobro spavala. Pravi problemi su počeli kada je krenula u školu. 
    Naime, navečer teško zaspi, a to ju zabrinjava jer je u školi učila da djeca moraju ići spavati u 9 navečer. A ona jednostavno ne može zaspati. Voli čitati u krevetu, ali kada prekine čitanje nastaju problemi. Počinje sa pitanjem – kako spavati? Pokušavamo joj pomoći, razgovaramo, ali ju užasno muči zašto ona ne zaspi brzo. Kada zaspi, spava bez problema do jutra (kada je škola popodne i do 9.30). Govorimo joj da nisu svi ljudi jednaki, nekome treba manje sna, netko voli više spavati ujutro, ali ništa ne pomaže. Jako je opterećena sa time što ne zaspi odmah. To ju toliko muči da već predvečer počne razmišljati o tome kako će zaspati. I inače je kako ja kažem jako „komplicirano“ dijete. Opterećuje se sa sitnicama i radi probleme tamo gdje ih nema. Odlična je učenica i drugih nekih problema nema. NG

Draga mama,
vaša zabrinutost je posve razumljiva i vjerujem da Vam je važno da pomognete svojoj djevojčici. Iz Vašeg pisma sam stekla dojam da je problem spavanja dosta važan i da se sve radi kako bi se isti uklonio. U takvoj situaciji Vaša djevojčica je duboko opterećena time i nije neobično da potom uslijed silnog razmišljanja o tome kako neće uspjeti brzo zaspati biva još opterećenija.
Moj savjet Vama jest da, što je više moguće, maknete fokus sa spavanja. Stavljanjem fokusa na spavanje ono dobiva velik značaj kojemu je, u slučaju Vaše kćerkice, evidentno bitno udovoljiti. Micanjem fokusa sa spavanja, polako mijenjamo stav prema spavanju. To možete učiniti na način da prije spavanja imate zajedničke rituale kao što su stavljanje lutkica na spavanje, maženje, razgovor o tome što ćete sutra raditi i slično. Kako bi spavanje povezivala s nečim ugodnim, možete zajedno izabrati veselu posteljinu i pidžamicu koja joj se sviđa.
Kroz igru „Što ako, što ako...“ možete zajedno smišljati zabavna rješenja što može raditi ako odmah ne zaspi – primjerice, može brojati zamišljene ovčice, može svirati zamišljeni klavir, može u sebi pjevati najdražu pjesmicu itd. Također, možete joj ispričati vlastito iskustvo što Vi činite kada ne možete zaspati ili još bolje što se Vi činili kada ste bili djevojčica.
Kako je igra vrlo moćna tehnika, preko igre možete saznati mnogo toga i poslati brojne poruke  – možete se igrati situacije u kojoj jedna lutkica ne može navečer usnuti čim legne u krevet, no na kraju shvati da je to normalno i da njezine prijateljice lutkice isto ne zaspe istu sekundu čim legnu u krevet.
Ukoliko procijenite da ne možete sami, javite se stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) koji će Vam pomoći u rješavanju problema sa spavanjem kod Vaše djevojčice. Možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Zbog napada panike i straha da neće moći zaspati, djevojčica (9) ne može zaspati

<para>
 . Često se dogodi da se agresivno ponaša, puna je bijesa, stalno se i kod kuće svađa. Vjerojatno se tako ponaša i u školi pa je često odbačena od nekog normalnijeg društva. Onda se počne družiti s lošim curicama i momčićima, radi stvari za koje joj se kaže da ne bi smjela, nema samopouzdanja, nesigurna je u sebe. Na koji način da joj se pomogne? Evo i kod kuće sam ih sve savjetovao da pokušaju mirno razgovarati, bez vike i galame, čak i kad pogriješi da ju se sasluša i savjetuje. Svaki put kad dođe iz škole, opet je ona "stara." Hvala!
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>Divno je što Vaša sestra ima tako brižnog brata koji joj želi pomoći.</para>
<para>Nažalost, djeca dobi u kojoj je sada Vaša sestra sklona su zadirkivanju, posebice onih koji su drugačiji od njih, no vrlo je važno kako se ona sama postavlja prema tom zadirkivanju. Ukoliko pridaje puno pažnje njihovim komentarima, drugoj djeci će to stalno biti izvor razonode budući da netko obraća pozornost na njih. Da bi njihove komentare mogla ignorirati, svakako je nužno samopouzdanje. Razvojem samopouzdanja koje je često vrlo krhko kod djece njezine dobi, rast će i njezina sigurnost u vlastite sposobnosti, poboljšat će se odnosi s drugom djecom, a ujedno ni njezino ponašanje više neće biti problematično.</para>
<para>Pod pretpostavkom da ona doista ima nisko samopouzdanje, ono što je ohrabrujuće jest činjenica da samopouzdanje nije urođeno te da se ono razvija tijekom života. Ono što bi svakako preporučila Vašoj sestri je uključivanje u savjetodavni tretman kod stručnjaka koji će joj pomoći da verbalizira svoje frustracije, izrazi emocije i razvije samopouzdanje, kako ih više ne bi manifestirala kroz problematično ponašanje. Put do toga nije brz, no svakako je efikasan. Za uključivanje u tretman nužna je i suradnja s roditeljima, što bi svakako koristilo i Vašim roditeljima koji bi mogli naučiti kako se postaviti u odnosu s Vašom sestrom. Osim što je žrtva izrugivanja školskih prijatelja, Vaša sestra se sada nalazi u vrlo osjetljivom razdoblju u životu – razdoblju adolescencije – te pružanje informacija roditeljima kako reagirati, kako se postaviti u određenim situacijama, što je normalno, a što ne s obzirom na tu dob, moglo bi biti od velike koristi za cijelu obitelj.</para>
<para>Također bi voljela naglasiti da ukoliko smatrate da zadirkivanja školskih prijatelja nisu na razini samo zadirkivanja već sustavnog zlostavljanja, da se svakako obratite razrednici, ravnatelju i pedagogu/školskom psihologu kako bi spriječili daljnje maltretiranje.</para>
<para>U konačnici, smatram da je vrlo važno da Vaša sestra dobije poruku da je obitelj uz nju, da će je zaštititi i da uvijek postoji rješenja.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>

Djevojčicu (13) nazivaju pogrdnim imenima, a ona reagira agresivnim ponašanjem Poštovanje, moja sestra ima problema u školi, stalno je zadirkuju zbog njene boje kose koja je narančasta, stalno joj daju neke nadimke kao na primjer hrđava, bakrena, argeta i to jako loše utječe na nju 
   . Često se dogodi da se agresivno ponaša, puna je bijesa, stalno se i kod kuće svađa. Vjerojatno se tako ponaša i u školi pa je često odbačena od nekog normalnijeg društva. Onda se počne družiti s lošim curicama i momčićima, radi stvari za koje joj se kaže da ne bi smjela, nema samopouzdanja, nesigurna je u sebe. Na koji način da joj se pomogne? Evo i kod kuće sam ih sve savjetovao da pokušaju mirno razgovarati,  bez vike i galame, čak i kad pogriješi da ju se sasluša i savjetuje. Svaki put kad dođe iz škole, opet je ona "stara." Hvala!

Dragi čitatelju,
Divno je što Vaša sestra ima tako brižnog brata koji joj želi pomoći.
Nažalost, djeca dobi u kojoj je sada Vaša sestra sklona su zadirkivanju, posebice onih koji su drugačiji od njih, no vrlo je važno kako se ona sama postavlja prema tom zadirkivanju. Ukoliko pridaje puno pažnje njihovim komentarima, drugoj djeci će to stalno biti izvor razonode budući da netko obraća pozornost na njih. Da bi njihove komentare mogla ignorirati, svakako je nužno samopouzdanje. Razvojem samopouzdanja koje je često vrlo krhko kod djece njezine dobi, rast će i njezina sigurnost u vlastite sposobnosti, poboljšat će se odnosi s drugom djecom, a ujedno ni njezino ponašanje više neće biti problematično.
Pod pretpostavkom da ona doista ima nisko samopouzdanje, ono što je ohrabrujuće jest činjenica da samopouzdanje nije urođeno te da se ono razvija tijekom života. Ono što bi svakako preporučila Vašoj sestri je uključivanje u savjetodavni tretman kod stručnjaka koji će joj pomoći da verbalizira svoje frustracije, izrazi emocije i razvije samopouzdanje, kako ih više ne bi manifestirala kroz problematično ponašanje. Put do toga nije brz, no svakako je efikasan. Za uključivanje u tretman nužna je i suradnja s roditeljima, što bi svakako koristilo i Vašim roditeljima koji bi mogli naučiti kako se postaviti u odnosu s Vašom sestrom. Osim što je žrtva izrugivanja školskih prijatelja, Vaša sestra se sada nalazi u vrlo osjetljivom razdoblju u životu – razdoblju adolescencije – te pružanje informacija roditeljima kako reagirati, kako se postaviti u određenim situacijama, što je normalno, a što ne s obzirom na tu dob, moglo bi biti od velike koristi za cijelu obitelj.
Također bi voljela naglasiti da ukoliko smatrate da zadirkivanja školskih prijatelja nisu na razini samo zadirkivanja već sustavnog zlostavljanja, da se svakako obratite razrednici, ravnatelju i pedagogu/školskom psihologu kako bi spriječili daljnje maltretiranje.
U konačnici, smatram da je vrlo važno da Vaša sestra dobije poruku da je obitelj uz nju, da će je zaštititi i da uvijek postoji rješenja.
Želim Vam puno sreće! Klinfo.hr 

Djevojčicu (13) nazivaju pogrdnim imenima, a ona reagira agresivnim ponašanjem

<para>
 Nikad je nisu zanimale igračke za bebe, niti lutke i sl. Ona već zna napisati neka slova i cijelu abecedu na pamet, broji do 15. Voli čitati priče, crtati i pisati (sve je sama naučila uz svoje knjigice i uz pomoć nas odraslih). Naš problem je njezina neposlušnost. Primjerice, ona skače po krevetu i ja joj lijepo kažem da se to ne smije raditi jer bi se mogla ozlijediti, a ona ništa ne reagira. Onda je pozovem da idemo crtati, pisati, slagati kockice, ali uopće me ne doživljava. Ma koliko se trudim s njom sve lijepo ona ne uči niti iz iskustva. Kad padne, ne vrijedi ništa, jer opet skače. Ima jako puno energije. Sad ima fazu biti gola tj. u donjem vešu, kažem joj da će se prehladiti pa neće moći papati sladoled, ali jednostavno ne vrijedi ništa. Kad nešto naumi, a ne izjasni se što želi, već plače i viče. Kad idemo u trgovinu kod kuće se dogovorimo što ćemo kupit i tako bude, s time nema problema. Gleda crtić "Super Why" i to joj je najdraži engleski crtić jer podučava djecu. Sad nam neda da je zovemo ni imenom, već je moramo zvati "super why". Crtić nije nasilan. Iz dana u dan sve je neposlušnija i zato vam se obraćam, jer ne znam na koji način joj pristupiti. Da napomenem, ne boji se apsolutno ni jedne prijetnje, svega jednom je dobila po guzi i ima seku staru 14 mjeseci. Unaprijed hvala! AB
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>period oko 3. godine života poznat je pod nazivom "prvi pubertet". Period je to kada djeca postaju samostalnija, tvrdoglavija i testiraju svoje granice i mogućnosti.</para>
<para>Po znanjima Vašeg djeteta mogli bi zaključiti da je u nekim područjima razvoja ispred svoje kronološke dobi. Međutim, ukoliko i ostale sfere razvoja nisu podjednako razvijene dolazi do čestih frustracija (njezine emocije ili npr. fizičke sposobnosti ne mogu pratiti njezine ideje).</para>
<para>Stoga vam predlažemo da testirate djetetov razvoj (možete obaviti u našem Kabinetu) te ukoliko se utvrdi da je dijete nadareno svakako predlažemo uključiti ga u grupu darovite djece. Naime, život s nadarenim djetetom često je vrlo težak i zahtjevan. Takva djeca traže mnogo te ih je potrebno na adekvatne načine okupirati aktivnostima. O svemu je tada najbolje porazgovarati s našom odgajateljicom za nadarenu djecu koja ima mnogo iskustva i znanja kako sa pametnim glavicama izaći na kraj.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Zahtjevna 3-godišnjakinja: je li darovita ili jednostavno neposlušna? Dobar dan! Imam curicu staru 3 godine i 4 mjeseca. Kod nas je problem taj što ona nikog ne doživljava, ali baš nikog! Zdrava je, vesela i razigrana. 
    Nikad je nisu zanimale igračke za bebe, niti lutke i sl. Ona već zna napisati neka slova i cijelu abecedu na pamet, broji do 15. Voli čitati priče, crtati i pisati (sve je sama naučila uz svoje knjigice i uz pomoć nas odraslih). Naš problem je njezina neposlušnost. Primjerice, ona skače po krevetu i ja joj lijepo kažem da se to ne smije raditi jer bi se mogla ozlijediti, a ona ništa ne reagira. Onda je pozovem da idemo crtati, pisati, slagati kockice, ali uopće me ne doživljava. Ma koliko se trudim s njom sve lijepo ona ne uči niti iz iskustva. Kad padne, ne vrijedi ništa, jer opet skače. Ima jako puno energije. Sad ima fazu biti gola tj. u donjem vešu, kažem joj da će se prehladiti pa neće moći papati sladoled, ali jednostavno ne vrijedi ništa. Kad nešto naumi, a ne izjasni se što želi, već plače i viče. Kad idemo u trgovinu kod kuće se dogovorimo što ćemo kupit i tako bude, s time nema problema. Gleda crtić "Super Why" i to joj je najdraži engleski crtić jer podučava djecu. Sad nam neda da je zovemo ni imenom, već je moramo zvati "super why". Crtić nije nasilan. Iz dana u dan sve je neposlušnija i zato vam se obraćam, jer ne znam na koji način joj pristupiti. Da napomenem, ne boji se apsolutno ni jedne prijetnje, svega jednom je dobila po guzi i ima seku staru 14 mjeseci. Unaprijed hvala! AB

Poštovana,
period oko 3. godine života poznat je pod nazivom "prvi pubertet". Period je to kada djeca postaju samostalnija, tvrdoglavija i testiraju svoje granice i mogućnosti.
Po znanjima Vašeg djeteta mogli bi zaključiti da je u nekim područjima razvoja ispred svoje kronološke dobi. Međutim, ukoliko i ostale sfere razvoja nisu podjednako razvijene dolazi do čestih frustracija (njezine emocije ili npr. fizičke sposobnosti ne mogu pratiti njezine ideje).
Stoga vam predlažemo da testirate djetetov razvoj (možete obaviti u našem Kabinetu) te ukoliko se utvrdi da je dijete nadareno svakako predlažemo uključiti ga u grupu darovite djece. Naime, život s nadarenim djetetom često je vrlo težak i zahtjevan. Takva djeca traže mnogo te ih je potrebno na adekvatne načine okupirati aktivnostima. O svemu je tada najbolje porazgovarati s našom odgajateljicom za nadarenu djecu koja ima mnogo iskustva i znanja kako sa pametnim glavicama izaći na kraj.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Zahtjevna 3-godišnjakinja: je li darovita ili jednostavno neposlušna?

<para>
 Što za sada ispada slatko, ali ne bi htjela da (ako se može ispraviti) da ga to prati kroz život. Malo smo se raspitivali u vrtiću, ali su nam rekli da je još prerano. Koji je dobni rok tj. do kada se može pustit dijete bez ikakvih intervencija? Slovo R je bilo problem do prije jedno godinu dana, ali sad je ok. Iva
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Prema razvojnoj liniji pojave glasova, glas 'L' trebao bi se pravilno izgovarati s djetetove napunjene 4 godine, što se ujedno smatra i nekom donjom granicom za početak logopedske terapije (naravno, u iznimnim situacija može i ranije). Logoped će odrediti je li pogrešan izgovor poremećaj ili nije.</para>
<para>Kod neke djece tolerirat će se povremena zamjena sličnih glasova i do šeste godine dok će kod neke djece logopedska terapija biti potrebna čim ranije zbog lošije pokretljivosti artikulatora.</para>
<para>Moj bi Vam savjet bio da pričekate do djetetovih punih 5 godina te, u slučaju da se izgovor ne popravi, potražite savjet logopeda.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj 5-godišnjak nepravilno izgovara glas „L“ Poštovanje! Imam sina od skoro 5 godina (za mjesec i pol će 5 godina) i ima problem u izgovoru slova L. Naime izgovara ga između L i V, pa Lumen zvuči kao Vlumen. 
    Što za sada ispada slatko, ali ne bi htjela da (ako se može ispraviti) da ga to prati kroz život. Malo smo se raspitivali u vrtiću, ali su nam rekli da je još prerano. Koji je dobni rok tj. do kada se može pustit dijete bez ikakvih intervencija? Slovo R je bilo problem do prije jedno godinu dana, ali sad je ok. Iva

Poštovana,
Prema razvojnoj liniji pojave glasova, glas 'L' trebao bi se pravilno izgovarati s djetetove napunjene 4 godine, što se ujedno smatra i nekom donjom granicom za početak logopedske terapije (naravno, u iznimnim situacija može i ranije). Logoped će odrediti je li pogrešan izgovor poremećaj ili nije.
Kod neke djece tolerirat će se povremena zamjena sličnih glasova i do šeste godine dok će kod neke djece logopedska terapija biti potrebna čim ranije zbog lošije pokretljivosti artikulatora.
Moj bi Vam savjet bio da pričekate do djetetovih punih 5 godina te, u slučaju da se izgovor ne popravi, potražite savjet logopeda.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Moj 5-godišnjak nepravilno izgovara glas „L“

<para>
 U tom braku smo dobili dvoje predivne djece, dečka koji sad ima 9 godina i curicu od 5 godina. Zanima me što napraviti kad ti bivši muž uzme djecu i neda ti da ih vidaš? Kako to utječe na psihu moje djece koju volim najviše na svijetu? I što napraviti u mom slučaju? Iskreno me je strah da moja djeca misle kako ih je mama ostavila, kako ih ne voli. Zbog takvih i drugih stvari ne mogu po noći spavati, ponekad mi toliko nedostaju da me sve boli. Molim vas ako mi možete pomoći. Bila bih vam neizmjerno zahvalna na vašem savjetu. S poštovanjem, I.
</para>
<para>
 
Odgovor:

Draga mama,</para>
<para>svako dijete, neovisno na rastavu braka roditelja, treba i želi i mamu i tatu i stoga je vrlo važno da roditelji partnerske nesuglasice ostave po strani i ne prenose na djetetov odnos s roditeljem.</para>
<para>U situaciji kada roditelji vlastite nesuglasice upliću u odnos s djetetom, odnosno kada je odnos (bivših) supružnika problematičan, djeca često osjećaju konflikt lojalnosti prema roditeljima te se trude da na neki način zadovolje oba roditelja koji osjećaju međusobnu netrpeljivost. Dijete „čita“ i najmanje znakove svojih roditelja i ubrzo shvati da jednog roditelja oraspoloži kada ono govori loše o drugom roditelju.</para>
<para>Važno je napomenuti da svako dijete voli oba roditelja i da je ovakvo ponašanje za dijete izuzetno traumatično.</para>
<para>S obzirom da u pismu navodite kako Vam je bivši suprug uzeo djecu i ne da Vam da ih viđate, svakako Vam savjetujem da se što prije obratite nadležnom Centru za socijalnu skrb koji potom ima ovlasti i obvezu reagirati u takvim situacijama.</para>
<para>Želim Vam da što prije vidite Vašu dječicu. Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bivši muž uzeo mi je djecu i neda mi da ih viđam. Kako to utječe na njihovu psihu? Poštovanje, zovem se Ivana i prije dvije godine sam se razvela od bivšeg supruga, a u braku smo bili 6 godina. 
    U tom braku smo dobili dvoje predivne djece, dečka koji sad ima 9 godina i curicu od 5 godina. Zanima me što napraviti kad ti bivši muž uzme djecu i neda ti da ih vidaš? Kako to utječe na psihu moje djece koju volim najviše na svijetu? I što napraviti u mom slučaju? Iskreno me je strah da moja djeca misle kako ih je mama ostavila, kako ih ne voli. Zbog takvih i drugih stvari ne mogu po noći spavati, ponekad mi toliko nedostaju da me sve boli. Molim vas ako mi možete pomoći. Bila bih vam neizmjerno zahvalna na vašem savjetu. S poštovanjem, I.


   
Odgovor:

Draga mama,
svako dijete, neovisno na rastavu braka roditelja, treba i želi i mamu i tatu i stoga je vrlo važno da roditelji partnerske nesuglasice ostave po strani i ne prenose na djetetov odnos s roditeljem.
U situaciji kada roditelji vlastite nesuglasice upliću u odnos s djetetom, odnosno kada je odnos (bivših) supružnika problematičan, djeca često osjećaju konflikt lojalnosti prema roditeljima te se trude da na neki način zadovolje oba roditelja koji osjećaju međusobnu netrpeljivost. Dijete „čita“ i najmanje znakove svojih roditelja i ubrzo shvati da jednog roditelja oraspoloži kada ono govori loše o drugom roditelju.
Važno je napomenuti da svako dijete voli oba roditelja i da je ovakvo ponašanje za dijete izuzetno traumatično.
S obzirom da u pismu navodite kako Vam je bivši suprug uzeo djecu i ne da Vam da ih viđate, svakako Vam savjetujem da se što prije obratite nadležnom Centru za socijalnu skrb koji potom ima ovlasti i obvezu reagirati u takvim situacijama.
Želim Vam da što prije vidite Vašu dječicu. Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Bivši muž uzeo mi je djecu i neda mi da ih viđam. Kako to utječe na njihovu psihu?

<para>
 Nakon svake sezone dođem kući s nešto novca što se tamo uspije uštedjeti. Znači moji roditelji, niti baka, me ne financiraju. Ali opet je problem, jer taj zarađeni novac mi nije dovoljan da odem samostalno živjeti na stan. U sezoni 2013. godine sam upoznala dečka, kojeg sam dovela nakon sezone kući da ga upoznam s mojim roditeljima i bakom. Svidio im se i zavoljeli su ga, da bi nakon 2 tjedna što je bio ovdje, on otišao kući a moja mi mama počela govoriti kako smo ja i moj dečko jadni, kako radimo sezonski, da neka se odselimo na stan, da ona ne misli nikoga u svoju kuću priženiti. Govori mi da je razočarana u mene, da me ne vidi kao kćer, da se selim iz kuće, da jedva čeka da me se riješi. Te sam uvrede "progutala" i prešutjela, da bi drugi put nakon što je dečko opet došao kod mene, mama počela nama, znači i pred njim govoriti da smo sirotinja, da nas ne želi više u svojoj kući, da idemo kod njega ili na stan živjeti. Meni je bilo jako neugodno zbog njega, dečko to stvarno nije zaslužio, pomažemo u kući oko svega, ja kuham, čistim, dečko cijepa drva, brine o vatri u peći i sve te neke poslove da zamjeni i olakša mojem tati, a ja kuham i čistim da baka ne mora. Mama inače ne kuha. I za dva dana moj dečko je otišao kući, jer više nije mogao biti ovdje. Bilo mu je jako žao zbog svega što je moja mama izgovorila. I danas se ponovilo. Ja pijem kavu, dolazi moja mama (bile smo same u kući, pa je dobila dar govora), govori mi je da jedva čeka da odem raditi na more, da me ne može više gledati u kući, da jedem njenu hranu i da se grijem na njena drva, da sam veliki trošak. Počela sam plakati, više nisam mogla to držati u sebi, pa sam ju pitala da li je njoj samo do novaca, dali ima imalo osjećaja, da se ne ponaša kao majka, a ona je nastavila sa svojim ponižavanjem. Moram također napomenuti da je oduvijek takva prema meni i mojoj sestri koja je otišla živjeti kao podstanar, jedva preživljava tamo, ali ne želi se vratiti kući jer kaže da ne može to više podnijeti, to psihičko zlostavljanje. Prije dvije godine sam isto imala dečka, bili smo zajedno od moje 15. do 19. godine. Moja mama ga je doslovno otjerala kući kad je jedno popodne došao kod mene na kavu, jer živimo blizu jedan drugog. To mi je bilo užasno, poniženje mene i njega. Nakon toga je ta veze pukla jer je on rekao da se boji doći kod mene. Moji prijatelji ne dolaze kod mene jer se boje moje mame, stalno se dere, ne pazi tko je kod mene, ulazi mi u sobu bez kucanja, dere se na mene. Gosti ne smiju pušiti, jer viče da ne želi da joj kuća bude zadimljena zbog njih. Stvara mi neugodu uvijek. Znači, meni je nakon onog danas, kad sam počela plakati pukao film, plakala sam cijeli dan i preispitivala sebe jesam li ja normalna, da li je ona normalna, ne znam uopće što da mislim. Ja ne znam kako da ovo izdržim, s njom se neda razgovarati, odmah počinje svađa, ne znam što mi je činiti. Zbog nje imam jako loše mišljenje o sebi, bojim se izaći gdje ima puno ljudi, bojim se spavati duže ujutro da ne bi opet počela da me tjera od kuće, zabranjuje mi da palim svjetlo u kuhinji pa moram u mraku tražiti kruh itd. Većinu vremena ju pokušavam izbjeći u kući, jer svađa je konstantna, jedem kod bake u kuhinji, takoreći, skrivam se da jedem, hvala bogu pa imam dvije kuhinje u kući i divnu baku, koja mi neda da odem od kuće, kaže da je to isto moja kuća koliko i od ostalih. Baka i tata isto su u grču zbog mame, i na njih se dere stalno, moj tata je počeo mucati, koliko ga je izmučila i napravila da nema samopouzdanja. Ja mislim da moja mama mrzi to što sam ja odrasla, radim stvari na neki svoj način, po svom planu, a ne onako kako je ona zamislila te da se zato ponaša tako prema meni. Drugi razlog ne vidim. I svome dečku sam rekla sve što je danas bilo i što mi je sve rekla, rekao mi je da kupim stvari i da dolazim kod njega živjeti, da samo kod njega uvijek dobrodošla i vole me njegovi roditelji. Otišla bih od kuće, ali bojim se za baku i tatu, bojim se ako odem da će me zauvijek prekrižiti iz svog života. To je to što me koči. Ja bih otišla, ali me ujedno strah, pa ne znam da li da ostanem ovdje, možda se promijeni situacija. A ako ostanem, bojim se da ću poludjeti. Oprostite na dugom tekstu, ali to je zbilja ono najkraće što me muči i tišti. Molim Vas da mi odgovorite, da mi kažete što mislite o ovoj situaciji, da li da idem ili da ostanem. Hvala Vam najljepša! Nesretna
</para>
<para>Draga nesretna,</para>
<para>Vjerujem da ti trenutno nije lako i da te mnogo toga tišti. Odgovor na pitanje o tome što trebaš učiniti – ostati ili otići – najbolje znaš samo ti. Kada kažeš da te strah otići jer se bojiš za tatu i baku, da će te zauvijek prekrižiti, moje pitanje tebi jest jesi li s njima razgovarala o svom odlasku? Jesu li ti dali do znanja da bi te prekrižili kada bi otišla? I što će se dogoditi ako se to doista dogodi, ako te doista prekriže?</para>
<para>Tvoji baka i tata su odrasli ljudi i kao takvi su sami odgovorni za svoj život i svoje ponašanje. Kada su u pitanju odrasle osobe i njihovo nezadovoljstvo vlastitim životom, jedino što im može pomoći jest njihova odluka o promjeni – a ne pomoć i spašavanje od strane drugih.</para>
<para>Voljela bi da razmisliš što će se dogoditi ako ostaneš? Kako vidiš svoj život, svoju budućnost? Uz dečka kojeg voliš i koji te podržava ili uz majku koja te vrijeđa i ponižava?</para>
<para>Kada kažeš da će se situacija možda promijeniti – je li se do sada ijednom promijenila?</para>
<para>Nekada nam nije jasno iz kojeg razloga ljudi čine stvari koje čine. No važno je znati da na njihove postupke, ma kakvi god oni bili, ne možemo utjecati. Jedino na što možemo utjecati smo mi sami i naši postupci. U svakoj situaciji imamo izbor – ponekad nam se izbori koje imamo neće svidjeti, no izbor zapravo postoji. Na nama je da preispitamo koji će nas izbor usrećiti, koji će nam omogućiti da živimo život punim plućima, život kakav želimo.</para>
<para>Ukoilko imaš mogućnosti i želje, bilo bi dobro kada bi se uključila u proces savjetovanja ili psihoterapije – vjerujem da bi ti razgovor mogao pomoći da doneseš odluku, da ojačaš samopouzdanje i da lakše prebrodiš ovaj period u svom životu.</para>
<para>Želim ti puno snage i sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Mama me tjera od doma, stalno viče i vrijeđa. Da li da idem ili da ostanem? Poštovani, moj problem je moja mama. Imam 21 godinu, radim sezonski posao na moru. Ove godine će biti već peta sezona, odlazim tamo raditi jer živim u Sisku, a tamo posla, nažalost, nema. 
    Nakon svake sezone dođem kući s nešto novca što se tamo uspije uštedjeti. Znači moji roditelji, niti baka, me ne financiraju. Ali opet je problem, jer taj zarađeni novac mi nije dovoljan da odem samostalno živjeti na stan. U sezoni 2013. godine sam upoznala dečka, kojeg sam dovela nakon sezone kući da ga upoznam s mojim roditeljima i bakom. Svidio im se i zavoljeli su ga, da bi nakon 2 tjedna što je bio ovdje, on otišao kući a moja mi mama počela govoriti kako smo ja i moj dečko jadni, kako radimo sezonski, da neka se odselimo na stan, da ona ne misli nikoga u svoju kuću priženiti. Govori mi da je razočarana u mene, da me ne vidi kao kćer, da se selim iz kuće, da jedva čeka da me se riješi. Te sam uvrede "progutala" i prešutjela, da bi drugi put nakon što je dečko opet došao kod mene, mama počela nama, znači i pred njim govoriti da smo sirotinja, da nas ne želi više u svojoj kući, da idemo kod njega ili na stan živjeti. Meni je bilo jako neugodno zbog njega, dečko to stvarno nije zaslužio, pomažemo u kući oko svega, ja kuham, čistim, dečko cijepa drva, brine o vatri u peći i sve te neke poslove da zamjeni i olakša mojem tati, a ja kuham i čistim da baka ne mora. Mama inače ne kuha. I za dva dana moj dečko je otišao kući, jer više nije mogao biti ovdje. Bilo mu je jako žao zbog svega što je moja mama izgovorila. I danas se ponovilo. Ja pijem kavu, dolazi moja mama (bile smo same u kući, pa je dobila dar govora), govori mi je da jedva čeka da odem raditi na more, da me ne može više gledati u kući, da jedem njenu hranu i da se grijem na njena drva, da sam veliki trošak. Počela sam plakati, više nisam mogla to držati u sebi, pa sam ju pitala da li je njoj samo do novaca, dali ima imalo osjećaja, da se ne ponaša kao majka, a ona je nastavila sa svojim ponižavanjem. Moram također napomenuti da je oduvijek takva prema meni i mojoj sestri koja je otišla živjeti kao podstanar, jedva preživljava tamo, ali ne želi se vratiti kući jer kaže da ne može to više podnijeti, to psihičko zlostavljanje. Prije dvije godine sam isto imala dečka, bili smo zajedno od moje 15. do 19. godine. Moja mama ga je doslovno otjerala kući kad je jedno popodne došao kod mene na kavu, jer živimo blizu jedan drugog. To mi je bilo užasno, poniženje mene i njega. Nakon toga je ta veze pukla jer je on rekao da se boji doći kod mene. Moji prijatelji ne dolaze kod mene jer se boje moje mame, stalno se dere, ne pazi tko je kod mene, ulazi mi u sobu bez kucanja, dere se na mene. Gosti ne smiju pušiti, jer viče da ne želi da joj kuća bude zadimljena zbog njih. Stvara mi neugodu uvijek. Znači, meni je nakon onog danas, kad sam počela plakati pukao film, plakala sam cijeli dan i preispitivala sebe jesam li ja normalna, da li je ona normalna, ne znam uopće što da mislim. Ja ne znam kako da ovo izdržim, s njom se neda razgovarati, odmah počinje svađa, ne znam što mi je činiti. Zbog nje imam jako loše mišljenje o sebi, bojim se izaći gdje ima puno ljudi, bojim se spavati duže ujutro da ne bi opet počela da me tjera od kuće, zabranjuje mi da palim svjetlo u kuhinji pa moram u mraku tražiti kruh itd. Većinu vremena ju pokušavam izbjeći u kući, jer svađa je konstantna, jedem kod bake u kuhinji, takoreći, skrivam se da jedem, hvala bogu pa imam dvije kuhinje u kući i divnu baku, koja mi neda da odem od kuće, kaže da je to isto moja kuća koliko i od ostalih. Baka i tata isto su u grču zbog mame, i na njih se dere stalno, moj tata je počeo mucati, koliko ga je izmučila i napravila da nema samopouzdanja. Ja mislim da moja mama mrzi to što sam ja odrasla, radim stvari na neki svoj način, po svom planu, a ne onako kako je ona zamislila te da se zato ponaša tako prema meni. Drugi razlog ne vidim. I svome dečku sam rekla sve što je danas bilo i što mi je sve rekla, rekao mi je da kupim stvari i da dolazim kod njega živjeti, da samo kod njega uvijek dobrodošla i vole me njegovi roditelji. Otišla bih od kuće, ali bojim se za baku i tatu, bojim se ako odem da će me zauvijek prekrižiti iz svog života. To je to što me koči. Ja bih otišla, ali me ujedno strah, pa ne znam da li da ostanem ovdje, možda se promijeni situacija. A ako ostanem, bojim se da ću poludjeti. Oprostite na dugom tekstu, ali to je zbilja ono najkraće što me muči i tišti. Molim Vas da mi odgovorite, da mi kažete što mislite o ovoj situaciji, da li da idem ili da ostanem. Hvala Vam najljepša! Nesretna

Draga nesretna,
Vjerujem da ti trenutno nije lako i da te mnogo toga tišti. Odgovor na pitanje o tome što trebaš učiniti – ostati ili otići – najbolje znaš samo ti. Kada kažeš da te strah otići jer se bojiš za tatu i baku, da će te zauvijek prekrižiti, moje pitanje tebi jest jesi li s njima razgovarala o svom odlasku? Jesu li ti dali do znanja da bi te prekrižili kada bi otišla? I što će se dogoditi ako se to doista dogodi, ako te doista prekriže?
Tvoji baka i tata su odrasli ljudi i kao takvi su sami odgovorni za svoj život i svoje ponašanje. Kada su u pitanju odrasle osobe i njihovo nezadovoljstvo vlastitim životom, jedino što im može pomoći jest njihova odluka o promjeni – a ne pomoć i spašavanje od strane drugih.
Voljela bi da razmisliš što će se dogoditi ako ostaneš? Kako vidiš svoj život, svoju budućnost? Uz dečka kojeg voliš i koji te podržava ili uz majku koja te vrijeđa i ponižava?
Kada kažeš da će se situacija možda promijeniti – je li se do sada ijednom promijenila?
Nekada nam nije jasno iz kojeg razloga ljudi čine stvari koje čine. No važno je znati da na njihove postupke, ma kakvi god oni bili, ne možemo utjecati. Jedino na što možemo utjecati smo mi sami i naši postupci. U svakoj situaciji imamo izbor – ponekad nam se izbori koje imamo neće svidjeti, no izbor zapravo postoji. Na nama je da preispitamo koji će nas izbor usrećiti, koji će nam omogućiti da živimo život punim plućima, život kakav želimo.
Ukoilko imaš mogućnosti i želje, bilo bi dobro kada bi se uključila u proces savjetovanja ili psihoterapije – vjerujem da bi ti razgovor mogao pomoći da doneseš odluku, da ojačaš samopouzdanje i da lakše prebrodiš ovaj period u svom životu.
Želim ti puno snage i sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Mama me tjera od doma, stalno viče i vrijeđa. Da li da idem ili da ostanem?

<para>
 Imamo dijete od 2,5 godine, koji već 3 mjeseca naše razdvojenosti živi sa mnom. Oca viđa svaki drugi dan popodne poslije vrtića do navečer, a vikendom je jedan od dana s ocem ali isto tako navečer dolazi k meni. Dogovor je bio da ga može vidjeti kad god želi i da dijete ima jednaka prava na oba roditelja. Moj prijedlog je bio da dijete bude s jednim roditeljem npr. jedan tjedan PON-SRI-PET popodne, drugi tjedan UT-ČET i od petka popodne do nedjelje večer. Suprug se ne slaže i želi da jedan tjedan bude s njim a drugi tjedan sa mnom. Mislim da to za malo dijete nije dobro jer tako ne viđa drugog roditelja cijeli tjedan. Molim vas vaše stručno mišljenje. Puno hvala unaprijed. Lijep pozdrav, I.
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>U početku Vašeg pisma naišla sam na rečenicu kojom ste izrazili želju (odnosno tadašnji dogovor sa suprugom) da dijete može viđati oba roditelja kada god želi i da ima jednaka prava na oba roditelja. To je zapravo nešto čemu uglavnom teže stručnjaci koji rade s roditeljima koji su u postupku razvoda braka. Naime, neovisno o dogovoru roditelja ili jednog dana presudi o rastavi braka u kojoj će pisati i opseg susreta i druženja djeteta s roditeljem s kojim ne živi, dijete bi uvijek trebalo znati da su oba roditelja tu za njega (iako ne žive zajedno) i da bez zadrške može kontaktirati i posjećivati oba, odnosno da to neće izazvati negodovanje onog drugog.</para>
<para>Što se tiče konkretnog prijedloga u kojem obimu bi se trebali odvijati susreti i druženja Vašeg djeteta s tatom, nekakav stručan i potpuno ispravan odgovor Vam ne mogu dati budući da ne postoje znanstvena istraživanja na koja bi se pozvala i koja bi mom odgovoru mogla dati potporu.</para>
<para>Neovisno o tome što roditelji dogovore – s kim će dijete živjeti, koliko često će viđati drugog roditelja i slično – najvažnije je kako se prema svemu postave roditelji. Ako roditelji funkcioniraju na način da su i dalje partneri u roditeljstvu, da se o svemu zajednički dogovaraju po pitanju djeteta, da nema međusobne netrpeljivosti, svađa i nesuglasica, tada će vrlo vjerojatno i dijete dobro funkcionirati s njihovim odlukama. Hoće li dijete viđati jednog roditelja više ili manje, hoće li provesti s njim tjedan dana u kontinuitetu ili ne – stvari su koje su manje važne ako roditelji imaju kvalitetan odnos, bez međusobnih predbacivanja i „podmetanja klipova“.</para>
<para>Kako je svako dijete individua i ima vlastite, specifične karakteristike, vjerujem da je najvažnije pronaći rješenje koje bi najviše odgovaralo djetetu. Niti jedna Vaša odluka ne mora biti konačna niti nepromjenjiva. No uvijek imajte na umu da ste Vi i Vaš suprug i dalje u jednakoj mjeri skrbnici Vašem zajedničkom djetetu i da će Vaše dijete sasvim sigurno biti sretno i zadovoljno ukoliko i njegovi roditelji i dalje budu spram njega nastupali zajednički, kao roditelji.</para>
<para>Želim Vam puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako je najbolje za dijete podijeliti vrijeme s roditeljima u razvodu? Poštovani, ljubazno molim vaše mišljenje o našoj situaciji. Naime, suprug i ja smo u postupku dogovora o sporazumnom raskidu braka ali već na početku smo se razišli u razmišljanju. 
    Imamo dijete od 2,5 godine, koji već 3 mjeseca naše razdvojenosti živi sa mnom. Oca viđa svaki drugi dan popodne poslije vrtića do navečer, a vikendom je jedan od dana s ocem ali isto tako navečer dolazi k meni. Dogovor je bio da ga može vidjeti kad god želi i da dijete ima jednaka prava na oba roditelja. Moj prijedlog je bio da dijete bude s jednim roditeljem npr. jedan tjedan PON-SRI-PET popodne, drugi tjedan UT-ČET i od petka popodne do nedjelje večer. Suprug se ne slaže i želi da jedan tjedan bude s njim a drugi tjedan sa mnom. Mislim da to za malo dijete nije dobro jer tako ne viđa drugog roditelja cijeli tjedan. Molim vas vaše stručno mišljenje. Puno hvala unaprijed. Lijep pozdrav, I.


   Odgovor:

Draga mama,
U početku Vašeg pisma naišla sam na rečenicu kojom ste izrazili želju (odnosno tadašnji dogovor sa suprugom) da dijete može viđati oba roditelja kada god želi i da ima jednaka prava na oba roditelja. To je zapravo nešto čemu uglavnom teže stručnjaci koji rade s roditeljima koji su u postupku razvoda braka. Naime, neovisno o dogovoru roditelja ili jednog dana presudi o rastavi braka u kojoj će pisati i opseg susreta i druženja djeteta s roditeljem s kojim ne živi, dijete bi uvijek trebalo znati da su oba roditelja tu za njega (iako ne žive zajedno) i da bez zadrške može kontaktirati i posjećivati oba, odnosno da to neće izazvati negodovanje onog drugog.
Što se tiče konkretnog prijedloga u kojem obimu bi se trebali odvijati susreti i druženja Vašeg djeteta s tatom, nekakav stručan i potpuno ispravan odgovor Vam ne mogu dati budući da ne postoje znanstvena istraživanja na koja bi se pozvala i koja bi mom odgovoru mogla dati potporu.
Neovisno o tome što roditelji dogovore – s kim će dijete živjeti, koliko često će viđati drugog roditelja i slično – najvažnije je kako se prema svemu postave roditelji. Ako roditelji funkcioniraju na način da su i dalje partneri u roditeljstvu, da se o svemu zajednički dogovaraju po pitanju djeteta, da nema međusobne netrpeljivosti, svađa i nesuglasica, tada će vrlo vjerojatno i dijete dobro funkcionirati s njihovim odlukama. Hoće li dijete viđati jednog roditelja više ili manje, hoće li provesti s njim tjedan dana u kontinuitetu ili ne – stvari su koje su manje važne ako roditelji imaju kvalitetan odnos, bez međusobnih predbacivanja i „podmetanja klipova“.
Kako je svako dijete individua i ima vlastite, specifične karakteristike, vjerujem da je najvažnije pronaći rješenje koje bi najviše odgovaralo djetetu. Niti jedna Vaša odluka ne mora biti konačna niti nepromjenjiva. No uvijek imajte na umu da ste Vi i Vaš suprug i dalje u jednakoj mjeri skrbnici Vašem zajedničkom djetetu i da će Vaše dijete sasvim sigurno biti sretno i zadovoljno ukoliko i njegovi roditelji i dalje budu spram njega nastupali zajednički, kao roditelji.
Želim Vam puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako je najbolje za dijete podijeliti vrijeme s roditeljima u razvodu?

<para>
 Urinokulture su uvijek sterilne. Bili smo kod nefrologa, i terapija je trening mokrenja. Radila je DMSA i nalaz je uredan, UZ abdomena i oba bubrega b. o. uz diskretnu separaciju izlaz. dijelova pijelona. Uroflow kriva mokrenja oblika zvona, vol izmokrenog urina značajno veći od očekivanog za dob (202% od ebc), RU 8ml. Zadnji nalaz urina rađen je 5.3.2014. Bjel. pozitivne, dosta leukocita pojedinačno i mjestimično grupiranih, 3-4 ER, mnogo bakterija, UK sterilne. Molim vas, koje je vaše mišljenje? Unaprijed hvala
</para>
<para/>
<para>Ako su urinokulture kod Vašeg djeteta uvijek sterilne, a nalazi urina izgledaju kao da ima urinofekciju i ona ima simptome u vidu pečenja, bolova u trbuhu i slično, treba misliti o atipičnim uzročnicima poput Chlamidie, Micoplasme i Ureaplasme te učiniti adekvatne nalaze kojima bi to potvrdili ili isključili.</para>
<para>Također, između ostaloga treba pogledati da li Vaša kćer ima sklonost stvaranju kalcijskih kamenaca jer sterilna leukociturija kao i simptomi dizurije mogu biti posljedica hiperkalcijurije.</para>
<para>Na temelju jednog uroflow-a se ne može odmah govoriti o sindromu lijenog mjehura jer je bitno vidjeti kakvi su inače volumeni koje djete izmokrava u kućnom okruženju i koliko tekućine pije što također može biti povezano sa patološkim nalazima urina.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Česte urinarne infekcije kod 5-godišnjakinje Poštovani molim vas za savjet. Kćerka mi ima 5 godina i u zadnje dvije godine ima česte urinarne infekcije. Prije pola godine je ležala u bolnici jer je mokrila sukrvicu. 
    Urinokulture su uvijek sterilne. Bili smo kod nefrologa, i terapija je trening mokrenja. Radila je DMSA i nalaz je uredan, UZ abdomena i oba bubrega b. o. uz diskretnu separaciju izlaz. dijelova pijelona. Uroflow kriva mokrenja oblika zvona, vol izmokrenog urina značajno veći od očekivanog za dob (202% od ebc), RU 8ml. Zadnji nalaz urina rađen je 5.3.2014. Bjel. pozitivne, dosta leukocita pojedinačno i mjestimično grupiranih, 3-4 ER, mnogo bakterija, UK sterilne. Molim vas, koje je vaše mišljenje? Unaprijed hvala


Ako su urinokulture kod Vašeg djeteta uvijek sterilne, a nalazi urina izgledaju kao da ima urinofekciju i ona ima simptome u vidu pečenja, bolova u trbuhu i slično, treba misliti o atipičnim uzročnicima poput Chlamidie, Micoplasme i Ureaplasme te učiniti adekvatne nalaze kojima bi to potvrdili ili isključili.
Također, između ostaloga treba pogledati da li Vaša kćer ima sklonost stvaranju kalcijskih kamenaca jer sterilna leukociturija kao i simptomi dizurije mogu biti posljedica hiperkalcijurije.
Na temelju jednog uroflow-a se ne može odmah govoriti o sindromu lijenog mjehura jer je bitno vidjeti kakvi su inače volumeni koje djete  izmokrava u kućnom okruženju i koliko tekućine pije što također može biti povezano sa patološkim nalazima urina.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Česte urinarne infekcije kod 5-godišnjakinje

<para>
 Nakon 4,5 mjeseca počeo se buditi po noći po nekoliko puta, neke noći svakih sat, sat i pol vremena. Na početku je pomogla duda varalica, ali sad pomaže samo voda i to si popije par gutljaja i opet zaspi. Zanima me da li je moguće da je prije tako lijepo spavao zbog lijeka i koji bi mogli bit razlozi ovih noćnih buđenja? Hvala unaprijed. Dado
</para>
<para>Noćna buđenja kod Vašeg djeteta koja prema Vašem navodu traju već puna 3 mjeseca mogu biti iz više razloga.</para>
<para>Uzevši u obzir raniju terapiju jedan od njih je svakako gubitak sedativnog učinaka Fenobarbitona. Osim toga pitanje je što Vaše dijete i kada Vaše dijete jede zadnji obrok jer je možda gladan pa se zato stalno budi, stoga možda da pokušate pomaknuti večernji obrok za kasnije i zagustiti ga rižinim pahuljama da bude kaloričniji.</para>
<para>U ovoj dobi se dijete može buditi i jer mu izbijaju zubići, te i to treba provjeriti. Jednako tako mu može mu biti prevruće ili hladno, može ga žuljati pelena ili mu je neudobna odjeća, krevetić i slično.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Imaju li noćna buđenja bebe veze s prestankom uzimanja lijeka Phenobarbiton? Sin mi ima 7,5 mjeseci. Do 4,5 mjeseca je pio lijek Phenobarbiton i od 2. mjeseca je prespavao cijelu noć, bez hranjenja, od 8 navečer do 7-8 ujutro. 
    Nakon 4,5 mjeseca počeo se buditi po noći po nekoliko puta, neke noći svakih sat, sat i pol vremena. Na početku je pomogla duda varalica, ali sad pomaže samo voda i to si popije par gutljaja i opet zaspi. Zanima me da li je moguće da je prije tako lijepo spavao zbog lijeka i koji bi mogli bit razlozi ovih noćnih buđenja? Hvala unaprijed. Dado

Noćna buđenja kod Vašeg djeteta koja prema Vašem navodu traju već puna 3 mjeseca mogu biti iz više razloga.
Uzevši u obzir raniju terapiju jedan od njih je svakako gubitak sedativnog učinaka Fenobarbitona.  Osim toga pitanje je što Vaše dijete i kada Vaše dijete jede zadnji obrok jer je možda gladan pa se zato stalno budi, stoga možda da pokušate pomaknuti večernji obrok za kasnije i zagustiti ga rižinim pahuljama da bude kaloričniji.
U ovoj dobi se dijete može buditi i jer mu izbijaju zubići, te i to treba provjeriti. Jednako tako mu može mu biti prevruće ili hladno, može ga žuljati pelena ili mu je neudobna odjeća, krevetić i slično.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Imaju li noćna buđenja bebe veze s prestankom uzimanja lijeka Phenobarbiton?

<para>
 mjeseca dobio po 600 g mjesečno, a onda je između 4. i 6. mjeseca stagnirao i dobio samo 200 g. U ta dva mjeseca kad je stagnirao bio je 3 puta bolestan od toga je dva puta imao bronhitis. Pedijatar je prvo rekao da nas neće slati specijalisti, jer je pregled neugodan, da se guraju cjevčice u usta i tanko crijevo. Kada je dijete završilo u bolnici radi bronhitisa i kako ima atopijski dermatitis i premršav je, u bolnici su posumnjali su na alergiju na kravlje mlijeko i uveden je Pregomin i sada napreduje. U tjedan dana dobio je 600 g i pedijatar nas šalje na test alergena. To je učinjeno danas, ali šalje nas i gastroenterologu. Više cjevčice ne spominje, već da dijete ide na opći pregled. Dijete će morati biti 24 sata u bolnici da prate unos i iznos, i ako je na Pregominu da se važu pelene kod previjanja i nabrojali su hrpu toga što će mu raditi u bolnici. Do sada mu je napravljen UZV abdomena i rendgen pluća i svi nalazi su uredni. Molim vas da mi kažete da li zaista dijete mora ostati u bolnici i koje se točno pretrage rade ako je dijete na Pregominu počelo napredovati. Maleni je inače rođen s tahipnejom pluća, još uvijek ubrzano diše ponekad i naravno, naš doktor tvrdi da nema potrebe pulmologu ići i da će to proći samo. Idemo i kod kardiologa jer rupica na srcu je 2 mm otvorena bila na zadnjoj kontroli s 4 mjeseca. Molim vas ako mi zaista to za pretrage možete objasniti, kakve su i što se točno radi da se možemo pripremiti. Naime, u bolnicu idemo u Osijek iz Našica i nemam baš povjerenja u tamošnje liječnike. Medo
</para>
<para>Kod Vašeg djetata može se raditi o alergiji na kravlje mlijeko i dobro bi bilo učiniti pretrage koje bi to potvrdile.</para>
<para>Slažem se da je potreban i pregled gastroenterologa koji će procijeniti da li je nužna i neka druga obrada, tim više što je bilo i drugih simptoma.</para>
<para>Na gastroenterološkom pregledu ne događa se ništa agresivno. Radi se samo o razgovoru kada se uzimaju anamnestički podaci (o bolestima u obitelji, dotadašnjim i trenutnim tegobama), zatim se pregleda dijete, procijeni se napredak na tjelesnoj masi u odnosu na centile i eventualna odstupanja u kliničkom statusu. Ponekad se učini i digitorektalni pregled ako je to potrebno (pregled malim prstom u rukavici izlaznog dijela debelog crijeva) što nije bolno, samo je neugodno. Prema cjelokupnom stanju gastroenterolog procijeni što je dalje od dijagnostike i terapije potrebno. Dijete se samo ponekad zadržava u bolnici; to se običava samo onda kada se planiraju pretrage koje se drugačije ne mogu učiniti ili je dijete tako lošeg stanja uhranjenosti da je to neophodno.</para>
<para>Negdje postoji mogućnosti i obrade putem dnevne bolnice, međutim nisam sigurna kako je to organizirano u Osijeku i Našicama.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako izgledaju pretrage kod dječjeg gastroenterologa? Molim vas ako mi možete objasniti kako izgledaju pretrage kod dječjeg gastroenterologa, jer naš pedijatar nas je malo preplašio. Imam dijete od 8 mjeseci i naš problem je to što je do 4. 
    mjeseca dobio po 600 g mjesečno, a onda je između 4. i 6. mjeseca stagnirao i dobio samo 200 g. U ta dva mjeseca kad je stagnirao bio je 3 puta bolestan od toga je dva puta imao bronhitis. Pedijatar je prvo rekao da nas neće slati specijalisti, jer je pregled neugodan, da se guraju cjevčice u usta i tanko crijevo. Kada je dijete završilo u bolnici radi bronhitisa i kako ima atopijski dermatitis i premršav je, u bolnici su posumnjali su na alergiju na kravlje mlijeko i uveden je Pregomin i sada napreduje. U tjedan dana dobio je 600 g i pedijatar nas šalje na test alergena. To je  učinjeno danas, ali šalje nas i gastroenterologu. Više cjevčice ne spominje, već da dijete ide na opći pregled. Dijete će morati biti 24 sata u bolnici da prate unos i iznos, i ako je na Pregominu da se važu pelene kod previjanja i  nabrojali su hrpu toga što će mu raditi u bolnici. Do sada mu je napravljen UZV abdomena i rendgen pluća i svi nalazi su uredni. Molim vas da mi kažete da li zaista dijete mora ostati u bolnici i koje se točno pretrage rade ako je dijete na Pregominu počelo napredovati. Maleni je inače rođen s tahipnejom pluća, još uvijek ubrzano diše ponekad i naravno, naš doktor tvrdi da nema potrebe pulmologu ići i da će to proći samo. Idemo i kod kardiologa jer rupica na srcu je 2 mm otvorena bila na zadnjoj kontroli s 4 mjeseca. Molim vas ako mi zaista to za pretrage možete objasniti, kakve su i što se točno radi da se možemo pripremiti. Naime, u bolnicu idemo u Osijek iz Našica i nemam baš povjerenja u tamošnje liječnike. Medo

Kod Vašeg djetata može se raditi o alergiji na kravlje mlijeko i dobro bi bilo učiniti pretrage koje bi to potvrdile.
Slažem se da je potreban i pregled gastroenterologa koji će procijeniti da li je nužna i neka druga obrada, tim više što je bilo i drugih simptoma.
Na gastroenterološkom pregledu ne događa se ništa agresivno. Radi se samo o razgovoru kada se uzimaju anamnestički podaci  (o bolestima u obitelji, dotadašnjim i trenutnim tegobama), zatim se pregleda dijete, procijeni se napredak na tjelesnoj masi u odnosu na centile i eventualna odstupanja u kliničkom statusu.  Ponekad se učini i digitorektalni pregled ako je to potrebno (pregled malim prstom u rukavici izlaznog dijela debelog crijeva) što nije bolno, samo je neugodno. Prema cjelokupnom stanju gastroenterolog procijeni što je dalje od dijagnostike i terapije potrebno. Dijete se samo ponekad zadržava u bolnici; to se običava samo onda kada se planiraju pretrage koje se drugačije ne mogu učiniti ili je dijete tako lošeg stanja uhranjenosti da je to neophodno.
Negdje postoji mogućnosti i obrade putem dnevne bolnice, međutim nisam sigurna kako je to organizirano u Osijeku i Našicama.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

ALMA DŽANOVIĆ

Kako izgledaju pretrage kod dječjeg gastroenterologa?

<para>
 Ona je imala probleme s napredovanjem u težini, ali sada je dobro (6,5 kg). Pojavila se i hernija u kojoj je bio ovarium koji je sada povučen. Hvala.
</para>
<para>Radi se o kromosomskoj aberaciji tipa mozaicizma gdje klinčka slika može biti dosta varijabilna ovisno o tome koliki postotak čini normalni fenotip.</para>
<para>Uz to je nejasno o fragmentu kojeg kromosoma je riječ, što isto utječe na kliničku sliku i prognozu.</para>
<para>Stoga savjetujem javiti se subspecijalisti genetičaru koji će Vam moći odgovoriti na Vaša pitanja uvidom u same nalaze, ili će eventualno proširiti dijagnostiku ako procijeni da je to potrebno.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kromosomska aberacija tipa mozaicizma Kariotip moje 6-mjesečne kćerke je 46,xx/47,xx+frag. Fragment je centromer. Koji su simptomi i posljedice ove kromosomske aberacije? 
    Ona je imala probleme s napredovanjem u težini, ali sada je dobro (6,5 kg). Pojavila se i hernija u kojoj je bio ovarium koji je sada povučen. Hvala.

Radi se o kromosomskoj aberaciji tipa mozaicizma gdje klinčka slika može biti dosta varijabilna ovisno o tome koliki postotak čini normalni fenotip.
Uz to je nejasno o fragmentu kojeg kromosoma je riječ, što isto utječe na kliničku sliku i prognozu.
Stoga savjetujem javiti se subspecijalisti genetičaru koji će Vam moći odgovoriti na Vaša pitanja uvidom u same nalaze, ili će eventualno proširiti dijagnostiku ako procijeni da je to potrebno.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kromosomska aberacija tipa mozaicizma

<para>
 Prvih par dana uopće nije mogao pišati. Kupali smo ga u kamilicama i povlačili kožicu kako nam je rečeno na hitnoj. No od tada on ne da uopće niti dodirnuti pišu i to je sve opet sraslo. Što nam je činiti? Unaprijed hvala. Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>koža prepucija je po rođenju normalno srasla sa glavićem penisa što nazivamo fiziološka fimoza. Zadaća prepucija je da štiti osjetljivu kožu glavića od bakterija iz urina i fecesa kada je dijete u pelenama. Prepucij se spontano, što je vremenski individualno, odvaja od glavića sam.</para>
<para>Kod Vašeg je sina to napravljeno ranije, te je vjerojatno došlo do sekundarnih priraslica i najvjerojatnije sada ima adhezije prepucija.</para>
<para>Bilo bi poželjno da dijete pregleda urolog ili pedijatrijski nefrolog i vidi može li se lokalnom primjenom kortikosteroida omekšati kožica kako bi se mogla prevući preko glavića ili će biti potrebna adhezioliza. Iznimno kada je koža prepucija tako uska da se nikako ne može prevući preko glavića potrebna je cirkumcizija za što indikaciju postavlja kirurg-urolog.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Problemi s povlačenjem kožice preko penisa kod 2-godišnjaka Poštovani, imam dječaka starog dvije godine. Kad je bio navršio godinu dana pedijatrica mu je na silu provukla kožicu s penisa. Od tada muku mučimo s higijenom. 
    Prvih par dana uopće nije mogao pišati. Kupali smo ga u kamilicama i povlačili kožicu kako nam je rečeno na hitnoj. No od tada on ne da uopće niti dodirnuti pišu i to je sve opet sraslo. Što nam je činiti? Unaprijed hvala. Zabrinuta mama

Poštovani,
koža prepucija je po rođenju normalno srasla sa glavićem penisa što nazivamo fiziološka fimoza. Zadaća prepucija je da štiti osjetljivu kožu glavića od bakterija iz urina i fecesa kada je dijete u pelenama. Prepucij se spontano, što je vremenski individualno, odvaja od glavića sam.
Kod Vašeg je sina to napravljeno ranije, te je vjerojatno došlo do sekundarnih priraslica i najvjerojatnije sada ima adhezije prepucija.
Bilo bi poželjno da dijete pregleda urolog ili pedijatrijski nefrolog i vidi može li se lokalnom primjenom kortikosteroida omekšati kožica kako bi se mogla prevući preko glavića ili će biti potrebna adhezioliza. Iznimno kada je koža prepucija tako uska da se nikako ne može prevući preko glavića potrebna je cirkumcizija za što indikaciju postavlja kirurg-urolog.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Problemi s povlačenjem kožice preko penisa kod 2-godišnjaka

<para>
 Kad vičemo na nju ona nam se smije u lice, radi stvari za koje zna da nam smetaju, ma koliko se mi trudili da je učimo ona ide po svome. Ne spava po danu, jer ma koliko joj se spavalo ona ko za inat neće zaspati i pjeva, priča, čak 10 puta traži vodu samo da bi ustajala i gleda nas u oči baš da bi vidjela naš izraz lica, da li se živciramo, a mi nekad puknemo, nekad se pravimo da ne primjećujemo da je namjerno tražila vodu. Kratko rečeno, sve što zna da nama smeta, ona to radi. Već 2 godine gricka nokte, što me isto jako uznemirava, jer ne znam gdje je problem. Inače je jako inteligentna, zna se igrati s djecom, iako ne ide ni u vrtić. Ja ne radim, pa onda smo po cjeli dan zajedno. Kad se izađemo prošetati, sluša me skoro uvjek, ali kad se vratimo kući počne opet po svome. I ja i moj muž se trudimo da je odgojimo, dovoljno pažnje joj posvjećujemo, često se igramo zajedno i dajemo joj do znanja gdje su granice, šta smije a što ne. Metode, metode, metode... sve uzalud. Inače druge djece nemamo, samo nju. Život je jako stresan svakome, još kad te djeca izbace iz takta, mislim užas! Ja ne znam kako izaći iz ovog užasa, jer sam čitala da su to neke faze, da mi roditelji trebamo biti strpljivi, ali mislim ovo više ne liči na faze nego sve ide na gore i gore. Jako naporno! Ja vas molim za neki savjet i zahvaljujem unaprijed. Mother Care
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>naveli ste kako imate problema s nekim ponašanjima Vaše djevojčice. Čini se da imate dojam da ona namjerno radi ono što zna da Vam smeta. Isto tako, naveli ste da se takva ponašanja javljaju najćešće kada ste kod kuće. Razlog tome može biti taj što se kod kuće ona osjeća dovoljno slobodno da se izrazi na način na koji želi. Ipak, na Vama je da jasno i dosljedno ograničiti i zaustaviti njena ponašanja koja Vam nisu ok i uputiti ju na koji drugi, Vama prihvatljivi način, može zadovoljiti svoju potrebu. Dakle, granice se obavezno trebaju postaviti kada dijete svojim ponašanjem ugrožava sebe, nekoga drugoga ili kada namjerno nešto uništava. U svim ostalim situacijama roditelj može odlučiti što je za njega ok da se djetetu dopušta, a onda je važno da u tome bude dosljedan kako bi se kod djeteta razvio osjećaj sigurnosti.</para>
<para>Svako ponašanje motivirano je nekom potrebom, bilo kod djece, bilo kod odraslih. Stoga se i za svako ponašanje djeteta koje će netko procijeniti kao „bezobrazno“ treba zapitati koja se pozitivna namjera ili koja se potreba krije iza takvog ponašanja. Važno je promisliti o tome što dijete tim ponašanjem dobiva, koju poruku šalje. Ako npr. dijete kada ga stavite u krevet ima puno zahtjeva (žedna je, gladna je, mora na wc...) za koje vam se čini da nisu realni već da vas zafrkava, opet se treba zapitati otkud potreba za time. Možda joj se ne spava dovoljno, možda joj je dosadno, možda ne želi ostati sama u sobi, možda joj fali vaša pažnja pa ju na ovaj način želi dobiti...</para>
<para>Postoji puno mogućih razloga pa zato ima više smisla zapitati se o čemu se točno radi i u skladu s tim pristupiti djetetu i zajednički riješiti taj problem. Ukoliko ćete i dalje imati poteškoća s otkrivanjem toga slobodno nam se obratite.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Osjećam se užasno jer je naša kćerkica jako bezobrazna prema meni i tati Imam kćerku koja će uskoro napuniti 5 godina. Oduvjek je bila trvdoglava i još uvjek je takva. Ponaša se bezobrazno prema meni i ocu, ne sluša uopće. 
    Kad vičemo na nju ona nam se smije u lice, radi stvari za koje zna da nam smetaju, ma koliko se mi trudili da je učimo ona ide po svome. Ne spava po danu, jer ma koliko joj se spavalo ona ko za inat neće zaspati i pjeva, priča, čak 10 puta traži vodu samo da bi ustajala i gleda nas u oči baš da bi vidjela naš izraz lica, da li se živciramo, a mi nekad puknemo, nekad se pravimo da ne primjećujemo da je namjerno tražila vodu. Kratko rečeno, sve što zna da nama smeta, ona to radi. Već 2 godine gricka nokte, što me isto jako uznemirava, jer ne znam gdje je problem. Inače je jako inteligentna, zna se igrati s djecom, iako ne ide ni u vrtić. Ja ne radim, pa onda smo po cjeli dan zajedno. Kad se izađemo prošetati, sluša me skoro uvjek, ali kad se vratimo kući počne opet po svome. I ja i moj muž se trudimo da je odgojimo, dovoljno pažnje joj posvjećujemo, često se igramo zajedno i dajemo joj do znanja gdje su granice, šta smije a što ne. Metode, metode, metode... sve uzalud. Inače druge djece nemamo, samo nju. Život je jako stresan svakome, još kad te djeca izbace iz takta, mislim užas! Ja ne znam kako izaći iz ovog užasa, jer sam čitala da su to neke faze, da mi roditelji trebamo biti strpljivi, ali mislim ovo više ne liči na faze nego sve ide na gore i gore. Jako naporno! Ja vas molim za neki savjet i zahvaljujem unaprijed. Mother Care

Draga mama,
naveli ste kako imate problema s nekim ponašanjima Vaše djevojčice. Čini se da imate dojam da ona namjerno radi ono što zna da Vam smeta. Isto tako, naveli ste da se takva ponašanja javljaju najćešće kada ste kod kuće. Razlog tome može biti taj što se kod kuće ona osjeća dovoljno slobodno da se izrazi na način na koji želi. Ipak, na Vama je da jasno i dosljedno ograničiti i zaustaviti njena ponašanja koja Vam nisu ok i uputiti ju na koji drugi, Vama prihvatljivi način, može zadovoljiti svoju potrebu. Dakle, granice se obavezno trebaju postaviti kada dijete svojim ponašanjem ugrožava sebe, nekoga drugoga ili kada namjerno nešto uništava. U svim ostalim situacijama roditelj može odlučiti što je za njega ok da se djetetu dopušta, a onda je važno da u tome bude dosljedan kako bi se kod djeteta razvio osjećaj sigurnosti.
Svako ponašanje motivirano je nekom potrebom, bilo kod djece, bilo kod odraslih. Stoga se i za svako ponašanje djeteta koje će netko procijeniti kao „bezobrazno“ treba zapitati koja se pozitivna namjera ili koja se potreba krije iza takvog ponašanja. Važno je promisliti o tome što dijete tim ponašanjem dobiva, koju poruku šalje. Ako npr. dijete kada ga stavite u krevet ima puno zahtjeva (žedna je, gladna je, mora na wc...) za koje vam se čini da nisu realni već da vas zafrkava, opet se treba zapitati otkud potreba za time. Možda joj se ne spava dovoljno, možda joj je dosadno, možda ne želi ostati sama u sobi, možda joj fali vaša pažnja pa ju na ovaj način želi dobiti...
Postoji puno mogućih razloga pa zato ima više smisla zapitati se o čemu se točno radi i u skladu s tim pristupiti djetetu i zajednički riješiti taj problem. Ukoliko ćete i dalje imati poteškoća s otkrivanjem toga slobodno nam se obratite.
Sretno!

   Tea Knežević,


   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Osjećam se užasno jer je naša kćerkica jako bezobrazna prema meni i tati

<para>
 Sumnjali smo da je riječ o kakvoj upali, ali na naše iznenađenje, ispostavilo se da dijete ima fimozu. Kako bi bol prestala, dobili smo upute o previjanju penisa oblozima od kamilice, i da svakako ne odgađamo operativni zahvat. Bol je prestala nakon jednog dana, dijete je i tokom pregleda u bolnici moglo normalno pustiti mlaz, nije bilo kapanja, iako se požalio na bol. Tako je i sada, dijete normalno piški. Naknadno smo tražili informacije i došli do zaključka da se do 5. godine, problem fimoze može riješiti "prirodno" pravilnim povlačenjem kožice penisa i da mnogi roditelji nastoje odgoditi kirurški zahvat. Ustvari iznenadili smo se koliko postoji nedoumica i neznanja po tom pitanju, od strane liječnika i roditelja. Molim vas za savjet s obzirom da nismo ni sami sigurni da li da odemo na operaciju za koju već imamo zakazan termin ili da sami pokušamo svojim angažmanom odgoditi kirurški zahvat. Što nam je najbolje učiniti? Lp, Zabrinuta mama
</para>
<para>Kod rođenja prepucij je povezan s glavićem penisa što nazivamo fiziološka fimoza. Kako dijete raste dolazi do odvajanja prepucija od glavića što se dešava kod neke djece još u dojenačkoj dobi, a kod neke kasnije.</para>
<para>U slučaju kada imamo izrazito suženje prepucija koji se ne može navući unatrag niti kada se razdvoji od glavića penisa govorimo o patološkoj fimozi koju treba liječiti.</para>
<para>Roditelji je mogu prepoznati po tankom mlazu urina, napinjanju kod mokrenja, ponavljanim upalama prepucija i nemogućnošću prevlačenja prepucija unatrag. Kod blažih slučajeva može se pokušati primjenom kortikosteroidne kreme na rubove prepucija gdje je on vezan uz glavić kako bi se koža prepucija stanjila i postala elastičnija te eventualno uspjela prevući. Ako to nije uspješno i dijete ima tegobe poduzima se cirkumcizija prema indikaciji dječjeg kirurga-urologa.</para>
<para>Nasilno prevlačenje prepucija se ne preporuča jer može dovesti do parafimoze - stanja kada se prevučeni prepucij preko glavića više ne može vratiti natrag što ometa cirkulaciju glavića i može biti jako bolno.
<emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Fimoza - da li da odgodimo kirurški zahvat i pokušamo sami riješiti problem? Zamolila bih vas za savjet. Neki smo se dan javili na hitan prijem u Klaićevu bolnicu u Zagrebu jer se naš mali 4-godišnjak požalio da ga boli dok piški. 
    Sumnjali smo da je riječ o kakvoj upali, ali na naše iznenađenje, ispostavilo se da dijete ima fimozu. Kako bi bol prestala, dobili smo upute o previjanju penisa oblozima od kamilice, i da svakako ne odgađamo operativni zahvat. Bol je prestala nakon jednog dana, dijete je i tokom pregleda u bolnici moglo normalno pustiti mlaz, nije bilo kapanja, iako se požalio na bol. Tako je i sada, dijete normalno piški. Naknadno smo tražili informacije i došli do zaključka da se do 5. godine, problem fimoze može riješiti "prirodno" pravilnim povlačenjem kožice penisa i da mnogi roditelji nastoje odgoditi kirurški zahvat. Ustvari iznenadili smo se koliko postoji nedoumica i neznanja po tom pitanju, od strane liječnika i roditelja. Molim vas za savjet s obzirom da nismo ni sami sigurni da li da odemo na operaciju za koju već imamo zakazan termin ili da sami pokušamo svojim angažmanom odgoditi kirurški zahvat. Što nam je najbolje učiniti? Lp, Zabrinuta mama

Kod rođenja prepucij je povezan s glavićem penisa što nazivamo fiziološka fimoza. Kako dijete raste dolazi do odvajanja prepucija od glavića što se dešava kod neke djece još u dojenačkoj dobi, a kod neke kasnije.
U slučaju kada imamo izrazito suženje prepucija koji se ne može navući unatrag niti kada se razdvoji od glavića penisa govorimo o patološkoj fimozi koju treba liječiti.
Roditelji je mogu prepoznati po tankom mlazu urina, napinjanju kod mokrenja, ponavljanim upalama prepucija i nemogućnošću prevlačenja prepucija unatrag. Kod blažih slučajeva može se pokušati primjenom kortikosteroidne kreme na rubove prepucija gdje je on vezan uz glavić kako bi se koža prepucija stanjila i postala elastičnija te eventualno uspjela prevući. Ako to nije uspješno i dijete ima tegobe poduzima se cirkumcizija prema indikaciji dječjeg kirurga-urologa.
Nasilno prevlačenje prepucija se ne preporuča jer može dovesti do parafimoze - stanja kada se  prevučeni prepucij preko glavića više ne može vratiti natrag što ometa cirkulaciju glavića i može biti jako bolno.
Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Fimoza - da li da odgodimo kirurški zahvat i pokušamo sami riješiti problem?

<para>
 To jest i kada ide preko podneva spavati isto se upiški. Znalo se dogoditi svašta, na primjer, dva dana za redom se uopće ne upiški dok spava, a onda opet po starom. Od prije 10 dana sam mu skinula pelene i sada po noći spava u gaćama. Budila sam ga u 1 sat u noći i u pola 6 da ide piškiti i bilo je sve uredu do noćas. Išao je u 1 sat piškit ali u 4 je bio mokar (skroz malo). Zanima me zašto se to događa? Kad ga pitam zašto me ne zove kada treba po noćí ići piškiti, on mi kaže da ne zna, kaže neka ga ja probudim pa će on ići na wc. Inače ima jako tvrd san, a preko podne zna odspavati i po 3,5 sata. Mislila sam da je problem u tome što mu je kožica na spolovilu na jednoj strani zalijepljena, ali i to smo prije pola godíne riješili. Zabrinuta mama
</para>
<para>Vaš dječak je u dobi kada se mokrenje noću još smatra fiziološkom pojavom. O noćnoj enurezi govorimo kada dijete napuni 5 godina i još uvijek noću nije potpuno suho.</para>
<para>Postoje brojni razlozi zbog kojih neka djeca dulje mokre noću i oni se međusobno isprepliću. Među njima glavnu ulogu imaju tvrd san, nemogućnost buđenja na kontrakcije mišića detruzora , mali kapacitet mokraćnog mjehura i neadekvatno lučenje antidiuretskog hormona noću.</para>
<para>Ono što Vi sada možete pokušati je da ga obavezno stavite na mokrenje prije poslijepodnevnog spavanja kako bi spriječili mokrenje u snu tijekom dnevnog spavanja, a pred spavanje da mu ne dajete puno tekućine, puno mlijeka i slanu hranu.</para>
<para>U slučaju da se mokrenje nastavi i kada se približava 5. rođendan treba se javiti na pregled pedijatrijskom nefrologu, uz nalaz urina i urinokulture, s gotovim 48 satnim dnevnikom pijenja i mokrenja kako bi se vidjelo u čemu je problem, napravile eventualno dodatne potrebne pretrage i započelo liječenje.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Odvikavanje od pelena: Zašto se moj sinčić (4) ne probudi po noći da ide piškiti? Imam sina starosti 4 godine. S 2,5 je bez problema prestao nositi pelene po danu i nikada mu se nije dogodilo da se upiški u gaće, ali po noći se upiški. 
    To jest i kada ide preko podneva spavati isto se upiški. Znalo se dogoditi svašta, na primjer, dva dana za redom se uopće ne upiški dok spava, a onda opet po starom. Od prije 10 dana sam mu skinula pelene i sada po noći spava u gaćama. Budila sam ga u 1 sat u noći i u pola 6 da ide piškiti i bilo je sve uredu do noćas. Išao je u 1 sat piškit ali u 4 je bio mokar (skroz malo). Zanima me zašto se to događa? Kad ga pitam zašto me ne zove kada treba po noćí ići piškiti, on mi kaže da ne zna, kaže neka ga ja probudim pa će on ići na wc. Inače ima jako tvrd san, a preko podne zna odspavati i po 3,5 sata. Mislila sam da je problem u tome što mu je kožica na spolovilu na jednoj strani zalijepljena, ali i to smo prije pola godíne riješili. Zabrinuta mama

Vaš dječak je u dobi kada se mokrenje noću još smatra fiziološkom pojavom. O noćnoj enurezi govorimo kada dijete napuni 5 godina i još uvijek noću nije potpuno suho.
Postoje brojni razlozi zbog kojih neka djeca dulje mokre noću i oni se međusobno isprepliću. Među njima glavnu ulogu imaju tvrd san, nemogućnost buđenja na kontrakcije mišića detruzora , mali kapacitet mokraćnog mjehura i neadekvatno lučenje antidiuretskog hormona noću.
Ono što Vi sada možete pokušati je da ga obavezno stavite na mokrenje prije poslijepodnevnog spavanja kako bi spriječili mokrenje u snu tijekom dnevnog spavanja, a pred spavanje da mu ne dajete puno tekućine, puno mlijeka i slanu hranu.
U slučaju da se mokrenje nastavi i kada se približava 5. rođendan treba se javiti na pregled pedijatrijskom nefrologu, uz nalaz urina i urinokulture, s gotovim 48 satnim dnevnikom pijenja i mokrenja kako bi se vidjelo u čemu je problem, napravile eventualno dodatne potrebne pretrage  i započelo liječenje.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Odvikavanje od pelena: Zašto se moj sinčić (4) ne probudi po noći da ide piškiti?

<para>
 Bebu dojim uspješno od prvog dana, sa 6 mjeseci sam počela s dohranom - voće pa povrće, rižine pahuljice ili od prosa, koji keks tu i tamo ili koru kruha. Kad je imala otprilike 7 mjeseci dobila je ekcem na lijevom obrazu bliže uhu i ja sam se nadala da će proći, ali evo još danas je tu, a i novi se stvorio na čelu. To bebu jako svrbi i već noćima ne spavamo, kao da ima veze s jugom ili burom, jer kad su burni dani jako je crveno i budi je svrab po cijelu noć, a kad je jugo to se povuče, nikad potpuno. Ekcem izgleda kao skup malih prištića koji su jako suhi i ljušte se. Bila sam već dva puta kod pedijatra i pokušali smo s Fenistil kapima, a od voća samo jabuka, banana i kruška te kašice od maline ili jagoda s jabukom. I što god da izbacim promjena nema. Beba je dobre volje i nema povišenu temperaturu, jede normalno osim kada joj zubići izbijaju, onda radije papa cicu, do 8 puta kroz 24 sata. Kad je svrbi onda se češe po prsima, vratiću, iza ušiju i po ekcemima, najviše noću kada je to budi i nervira pa je umirujem cicom. Doktorica je kontrolirala uši i grlo i sve je ok. Beba ima urednu stolicu svaki dan do dva puta. Strah me ponovo do pedijatra da ne pokupi neku bolest u čekaonici, ja bih radije da joj se napravi alergotest pa da znam gdje griješim u prehrani. Molim vas savjet jer ne znam što dalje, strah me da joj ne ostanu ožiljci po licu, a da ne spominjem nespavanje bebice koja je uvijek mirno spavala. Također napominjem da konstantno koristim isti sapun i šampon od rođenja djeteta, prije joj nisu izazivali nikakve tegobe pa sam to isključila. Hvala i lijep pozdrav! Mia
</para>
<para>Promjene po koži kako ih opisujete odgovaraju najvjerojatnije promjenama kod atopijskog dermatitisa.</para>
<para>Nažalost, nije uvijek jednostavno otkriti na što koža reagira, također nije uvijek u pitanju samo hrana. Koža kod djece s atopijom može reagirati i na promjene temperature (vrućina, hladnoća), iritanse (npr. prašina, duhanski dim, sintetička odjeća, omekšivač za pranje rublja...), također se uvijek pogoršava kod infekcija.</para>
<para>Što se prehrane tiče, budući da su alergijske reakcije koje idu s atopijskim dermatitisom najčešće kasnog tipa (znači nastaju s odgodom od unosa alergena i više sati, pa i dana), često je teško utvrditi povezanost s određenom hranom. Također, tek nakon više dana od početka eliminacije alergena slijedi poboljšanje. Kao alergen može djelovati i nešto što vi unosite hranom budući da dojite.</para>
<para>U svom pismu niste napisali da li dijete koristi i kašice koje u sebi sadrže kravlje mlijeko (i adaptirana mlijeka su u toj kategoriji) ili je izvor mlijeka samo majčino mlijeko. Naime, najčešći nutritivni alergen u ranoj dobi je kravlje mlijeko, stoga se može učiniti proba da eliminirate iz svoje i djetetove prehrane kravlje mlijeko kroz 2 tjedna, a nastavite s dojenjem i ostalom dohranom koja je do sada uvedena. Za Vas je bitno kada ne pijete mlijeko uzimati kalcij (1gr/dan). Kroz taj period ćete prema koži vidjeti da li je eventualno kravlje mlijeko uzrok.</para>
<para>Za dijete s atopijom također je važno pokušati ukloniti što više iritansa, ne pretopljavati dijete, koristiti samo pamučnu odjeću. Kožu njegovati neiritirajućim, hipoalergenim uljnim kupkama, te emolijantnim (masnim) hipoalergenim kremama, koje vraćaju suhoj koži svježinu, obnavljajući lipidni matriks kože i zadržavajući vlažnost kože.</para>
<para>Ukoliko problem ostane savjetujem pregled dermatologa i/ili gastroenteorologa koji će procijeniti koja testiranja učiniti.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba ima ekceme koji jako svrbe, promjena prehrane ne pomaže, što trebam učiniti dalje? Dobro jutro, molim vas za savjet kako pomoći mojoj bebi od 9 mjeseci. 
    Bebu dojim uspješno od prvog dana, sa 6 mjeseci sam počela s dohranom - voće pa povrće, rižine pahuljice ili od prosa, koji keks tu i tamo ili koru kruha. Kad je imala otprilike 7 mjeseci dobila je ekcem na lijevom obrazu bliže uhu i ja sam se nadala da će proći, ali evo još danas je tu, a i novi se stvorio na čelu. To bebu jako svrbi i već noćima ne spavamo, kao da ima veze s jugom ili burom, jer kad su burni dani jako je crveno i budi je svrab po cijelu noć, a kad je jugo to se povuče, nikad potpuno. Ekcem izgleda kao skup malih prištića koji su jako suhi i ljušte se. Bila sam već dva puta kod pedijatra i pokušali smo s Fenistil kapima, a od voća samo jabuka, banana i kruška te kašice od maline ili jagoda s jabukom. I što god da izbacim promjena nema. Beba je dobre volje i nema povišenu temperaturu, jede normalno osim kada joj zubići izbijaju, onda radije papa cicu, do 8 puta kroz 24 sata. Kad je svrbi onda se češe po prsima, vratiću, iza ušiju i po ekcemima, najviše noću kada je to budi i nervira pa je umirujem cicom. Doktorica je kontrolirala uši i grlo i sve je ok. Beba ima urednu stolicu svaki dan do dva puta. Strah me ponovo do pedijatra da ne pokupi neku bolest u čekaonici, ja bih radije da joj se napravi alergotest pa da znam gdje griješim u prehrani. Molim vas savjet jer ne znam što dalje, strah me da joj ne ostanu ožiljci po licu, a da ne spominjem nespavanje bebice koja je uvijek mirno spavala. Također napominjem da konstantno koristim isti sapun i šampon od rođenja djeteta, prije joj nisu izazivali nikakve tegobe pa sam to isključila. Hvala i lijep pozdrav! Mia

Promjene po koži kako ih opisujete odgovaraju najvjerojatnije promjenama kod atopijskog dermatitisa.
Nažalost, nije uvijek jednostavno otkriti na što koža reagira, također nije uvijek u pitanju samo hrana. Koža kod djece s atopijom može reagirati i na promjene temperature (vrućina, hladnoća), iritanse (npr. prašina, duhanski dim, sintetička odjeća, omekšivač za pranje rublja...), također se uvijek pogoršava kod infekcija.
Što se prehrane tiče, budući da su alergijske reakcije koje idu s atopijskim dermatitisom najčešće kasnog tipa (znači nastaju s odgodom od unosa alergena i više sati, pa i dana), često je teško utvrditi povezanost s određenom hranom. Također, tek nakon više dana od početka eliminacije alergena slijedi poboljšanje. Kao alergen može djelovati i nešto što vi unosite hranom budući da dojite.
U svom pismu niste napisali da li dijete koristi i kašice koje u sebi sadrže kravlje mlijeko (i adaptirana mlijeka su u toj kategoriji) ili je izvor mlijeka samo majčino mlijeko. Naime, najčešći nutritivni alergen u ranoj dobi je kravlje mlijeko, stoga se može učiniti proba da eliminirate iz svoje i djetetove prehrane kravlje mlijeko kroz 2 tjedna, a nastavite s dojenjem i ostalom dohranom koja je do sada uvedena. Za Vas je bitno kada ne pijete mlijeko uzimati kalcij (1gr/dan). Kroz taj period ćete prema koži vidjeti da li je eventualno kravlje mlijeko uzrok.
Za dijete s atopijom također je  važno pokušati ukloniti što više iritansa, ne pretopljavati dijete, koristiti samo pamučnu odjeću. Kožu njegovati neiritirajućim, hipoalergenim uljnim kupkama, te emolijantnim (masnim) hipoalergenim kremama, koje vraćaju suhoj koži svježinu, obnavljajući lipidni matriks kože i zadržavajući vlažnost kože.
Ukoliko problem ostane savjetujem pregled dermatologa i/ili gastroenteorologa koji će procijeniti koja testiranja učiniti.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba ima ekceme koji jako svrbe, promjena prehrane ne pomaže, što trebam učiniti dalje?

<para>
 Bira što hoće jesti, ne sluša nikog i nitko osim oca nad njim nema autoritet (ponekad čak ni on nema). Možda bi jedino rješenje bilo da ga upišemo u vrtić mada nismo baš u financijskoj situaciji da plaćamo privatni vrtić. Molim Vas pomozite nam savjetom kako da izađem na kraj s njim, jer me ponekad njegovo ponašanje dovede do suza. Ne vrijedi ni kazna, ni ucjena. Hvala unaprijed. Očajna mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>obitelj je prva škola za život u kojoj dijete stječe osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima, o životu i njegovim problemima. Tu stječe prva iskustva koja će poslije u životu primijeniti. Zato je odgoj djece u obitelji jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka svakog člana obitelji. Najčešća i najteža pogreška u odgoju djece jest popustljiv odgoj. Općenito, pojam razmaženosti odnosi se na popustljivost, preveliku brigu te ispunjenje svake djetetove želje i prohtjeva. Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nježnost, nego mu pretjerano pomagati i posluživati ga te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje samo može izvršiti. Razmaziti ga možemo kupujući mu golemu količinu igračaka i popuštajući mu u svemu samo da bude sretno. Osim što na taj način dijete učimo strategijama koje nazivamo razmaženošću, mi ga sprečavamo u prikupljanju životnih iskustava i učimo da se kod ostvarivanja ciljeva oslanja isključivo na pomoć drugih te ne razvija samopouzdanje u vlastitu snagu i resurse.</para>
<para>Samo upisivanje djeteta u vrtić neće značajno promijeniti njegovo ponašanje ako kod kuće on i dalje bude mogao činiti sve što želi. Ono što Vam kao roditeljima savjetujem jest da se u odgoju sinčića korisitite slijedećim metodama:
• Postavljajte granice – ako primjerice Vaše dijete želi svaki dan jesti hamburger, na Vama je da postavite granice i da djetetu date do znanja da mu to nećete omogućiti. Pri tome je iznimno važno da budete dosjedni, jer postavljanje granice bez pridržavanja istih uslijed popuštanja djetetu zapravo nema smisla.
• Nagrađujte pozitivna ponašanja – nagrada može biti i pohvala, ona ne mora biti isključivo materijalne prirode. Dijete se treba upoznati s tim da se trud nagrađuje kako bi se pripremilo za obaveze koje ga tek čekaju. Na taj način će već od malih nogu shvatiti što to znači uspjeh i stvari neće doživljavati zdravo za gotovo.
• Budite dosljedni - iz naše dosljednosti djeca zapravo uče da svako ponašanje nosi i nekakve posljedice. Dosljednost za njih znači sigurnost – drugim riječima, djeca roditelja koji su dosljedni u svakom trenutku znaju kako se ponašati i što mogu očekivati od roditelja/skrbnika: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Ako Vaš dječak zna što očekujete od njega (primjerice, pospremanje igrčaka nakon igre) i posljedica koje će se dogoditi ako se tako ne bude ponašao (primjerice, uskraćivanje igračaka koje nije pospremilo), stječe sliku svijeta u kojem njegovo ponašanje ima utjecaja na njega samoga i ljude oko njega.
• Budite uzor djetetu – djeca već od najranije dobi imitiraju ponašanja nas odraslih. Ako smo i sami pristojni, dijete ima dobar model ponašanja a pri tome ga usput možemo učiti kada pozdraviti, kada reći hvala, molim, izvoli i slično. Svaki trenutak koji provodimo s djetetom može biti edukativan za njega.</para>
<para>Na kraju, željela bi još reći kako je važno da ne smetnete s uma kako ste Vi ti koji morate biti vođe, a ne Vaše dijete. Prvih 18 mjeseci djetetova života svakom bi roditelju prioritet trebale biti dječje potrebe, no nakon toga, između prve i pete godine, djeca su obuzeta sobom, vlastitim potrebama i željama te upoznavanjem svijeta oko sebe, pa i samih roditelja. To što nam se tada čini da nas neprestano testiraju, zapravo je ponavljanje lekcije koja bi upravo zbog toga trebala uvijek biti jasna i dosljedna.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin je nemiran, neposlušan, hiperaktivan i ništa ga ne zanima Poštovani, imam sina od 4,5 godine. Jako je nemiran, neposlušan, hiperaktivan. Ništa ga ne zanima, ni igračke, ni crtanje, ni pjesmice, ni crtani filmovi. Imamo samo njega i jako je razmažen. 
    Bira što hoće jesti, ne sluša nikog i nitko osim oca nad njim nema autoritet (ponekad čak ni on nema). Možda bi jedino rješenje bilo da ga upišemo u vrtić mada nismo baš u financijskoj situaciji da plaćamo privatni vrtić. Molim Vas pomozite nam savjetom kako da izađem na kraj s njim, jer me ponekad njegovo ponašanje dovede do suza. Ne vrijedi ni kazna, ni ucjena. Hvala unaprijed. Očajna mama

Draga mama,
obitelj je prva škola za život u kojoj dijete stječe osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima, o životu i njegovim problemima. Tu stječe prva iskustva koja će poslije u životu primijeniti. Zato je odgoj djece u obitelji jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka svakog člana obitelji. Najčešća i najteža pogreška u odgoju djece jest popustljiv odgoj. Općenito, pojam razmaženosti odnosi se na popustljivost, preveliku brigu te ispunjenje svake djetetove želje i prohtjeva. Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nježnost, nego mu pretjerano pomagati i posluživati ga te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje samo može izvršiti. Razmaziti ga možemo kupujući mu golemu količinu igračaka i popuštajući mu u svemu samo da bude sretno. Osim što na taj način dijete učimo strategijama koje nazivamo razmaženošću, mi ga sprečavamo u prikupljanju životnih iskustava i učimo da se kod ostvarivanja ciljeva oslanja isključivo na pomoć drugih te ne razvija samopouzdanje u vlastitu snagu i resurse.
Samo upisivanje djeteta u vrtić neće značajno promijeniti njegovo ponašanje ako kod kuće on i dalje bude mogao činiti sve što želi. Ono što Vam kao roditeljima savjetujem jest da se u odgoju sinčića korisitite slijedećim metodama:
•  Postavljajte granice – ako primjerice Vaše dijete želi svaki dan jesti hamburger, na Vama je da postavite granice i da djetetu date do znanja da mu to nećete omogućiti. Pri tome je iznimno važno da budete dosjedni, jer postavljanje granice bez pridržavanja istih uslijed popuštanja djetetu zapravo nema smisla.
•  Nagrađujte pozitivna ponašanja – nagrada može biti i pohvala, ona ne mora biti isključivo materijalne prirode. Dijete se treba upoznati s tim da se trud nagrađuje kako bi se pripremilo za obaveze koje ga tek čekaju. Na taj način će već od malih nogu shvatiti što to znači uspjeh i stvari neće doživljavati zdravo za gotovo.
•  Budite dosljedni -  iz naše dosljednosti djeca zapravo uče da svako ponašanje nosi i nekakve posljedice. Dosljednost za njih znači sigurnost – drugim riječima, djeca roditelja koji su dosljedni u svakom trenutku znaju kako se ponašati i što mogu očekivati od roditelja/skrbnika: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Ako Vaš dječak zna što očekujete od njega (primjerice, pospremanje igrčaka nakon igre) i posljedica koje će se dogoditi ako se tako ne bude ponašao (primjerice, uskraćivanje igračaka koje nije pospremilo), stječe sliku svijeta u kojem njegovo ponašanje ima utjecaja na njega samoga i ljude oko njega.
•  Budite uzor djetetu – djeca već od najranije dobi imitiraju ponašanja nas odraslih. Ako smo i sami pristojni, dijete ima dobar model ponašanja a pri tome ga usput možemo učiti kada pozdraviti, kada reći hvala, molim, izvoli i slično. Svaki trenutak koji provodimo s djetetom može biti edukativan za njega.
Na kraju, željela bi još reći kako je važno da ne smetnete  s uma kako ste Vi ti koji morate biti vođe, a ne Vaše dijete. Prvih 18 mjeseci djetetova života svakom bi roditelju prioritet trebale biti dječje potrebe, no nakon toga, između prve i pete godine, djeca su obuzeta sobom, vlastitim potrebama i željama te upoznavanjem svijeta oko sebe, pa i samih roditelja. To što nam se tada čini da nas neprestano testiraju, zapravo je ponavljanje lekcije koja bi upravo zbog toga trebala uvijek biti jasna i dosljedna.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moj sin je nemiran, neposlušan, hiperaktivan i ništa ga ne zanima

<para>
 Uvijek je bio nekako odvojen (više mu je odgovaralo da se igra sam, da gleda crtiće sam i sl.), pristojan, miran, nismo imali ispade, vrištanja i neke druge faze, međutim sada prolazimo jako teško razdoblje. Naime, moj sin kada je doma sasvim je ok dijete. Igra se ili sam, ili s nama, gleda tv, crta, piše, svoje igračke uredno pokupi, pristojan je, uvijek posluša i stvarno je jako dobro djete. Međutim, naša prva susjeda je svekrva, i pogodite - sve što u glavi zamisli i doma ne dobije, kod bake dobije. Još veći problem je što baka uopće ne razumije moja pravila, ne drži ih se i ne želi ih se držati. Sada je ponoć i ja sam na rubu jer smo prije 2 sata imali takvu situaciju da sam si poželjela počupat kosu s glave. Moj sin otišao je kod bake u 19 h, u 20 h sam uredno došla po njega kako bi se pripremili za spavanje, međutim on nije želio ići doma (i to je uvijek tako), pokušala sam mu lijepo objasniti da je vrijeme, da će doći sutra opet kod bake, na što je njegov odgovor bio da će on spavat kod bake (kod bake je spavao prije 3 dana prvi put i sad mi se čini da je to najgore što sam dopustila jer sutradan nije došao doma do 19 h). Na lijep i miran način objasnila sam mu da kod bake ne može spavati, da je dosta tamo bio, da ga doma čekaju sekica i tata. Međutim dok sam ja branila to spavanje, baka je sastrane podržavala njegove zahtjeve. Otišla sam doma bez njega, a on je trebao doći s njom. Međutim u 22 h njega još nema, pa ja opet odlazim po njega. Dolazim u kuću, a on jaše na metli. Ulazim lijepo, pozdravljam, kažem mirno da sam došla po njega da sad zaista mora ići doma i počinje urnebes - prvo mi se smijao u lice govoreći kako on doma ne ide, kako će on spavati kod bake, pokušavala sam ostati smirena, međutim onda je počeo govoriti kako on ne voli ni mene, ni tatu, ni seku, kako voli samo baku, kako će on biti samo s bakom (ona sva cvate sastrane i smije se). Još donekle mirno govorim mu kako to što govori nije lijepo, a ona sa strane još dobacuje da što ima loše u tome da on nju najviše voli. Na kraju je trčao k njoj, čvrsto se grabao za nju, urlao i sl. Na rubu suza sam ga na silu obukla i dovela doma, a onda proplakala dobra dva sata. Ja više ne znam kako postupiti s njime, kako postupiti s time da mu baka koja sve moguće dopušta, kako reagirati na njegove takve izjave tipa da on samo nju voli, kako uopće postupat na to njegovo da ne želi doma. Razmišljala sam o tome da ga po prvi put kaznim, da mu zabranim da ide tamo, al koji je smisao kažnjavati dijete jer želi ići kod bake? Nakon dolaska doma, sasvim normalno se kupao, čitali smo slikovnicu, legao je i zaspao. Na to da se ona promjeni, neću dočekati nikada. A.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije svega, moram Vam reći da je iskušavanje granica kod djece u dobi u kojoj se sada nalazi i Vaš sin posve normalno, posebice ako on na taj način dobiva željenu pažnju. Iz tog razloga važno je postavljanje granica jer je to jedini način koju djetetu omogućava osećaj sigurnosti i stabilnosti. U suprotnom, dijete je pogubljeno i ne zna kako se ponašati i što može očekivati od roditelja/skrbnika: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Iz Vašeg pisma sam stekla dojam da Vaš sin te granice ima – kada je kod Vas. No nažalost, to nije slučaj kada je i kod bake.
Činjenica jest da kada je u odgoj djeteta „upetljano“ puno ljudi, koji su uz to još i neusklađeni ili pak potkopavaju odgoj i autoritet roditelja, nastaju veliki problemi koji s vremenom postaju teži i za roditelje i za dijete.</para>
<para>Iako na ponašanje njegove bake ne možete utjecati, svakako smatram da bi bilo dobro da porazgovarate s njom i date joj do znanja da za njezinog unuka nije dobro da potkopava Vaš autoritet, da se ponaša na način da mu sve dopušta. Možda ne bi bilo loše da se zajedno s bakom obratite stručnjaku koji će Vam pomoći u razrješavanju odnosa kojeg ima s unukom, a koji evidentno ide nauštrb Vašem sinu i Vama.</para>
<para>U međuvremenu, savjetujem Vam da po pitanju ostanaka Vašeg sina kod bake i pravila budete dosljedni. To će Vam biti puno lakše ako već doma Vašeg sina pripremite na to da ide kod bake i kažete mu kada ćete doći po njega. Možete imati i mali ritual kada dođete po njega – primjerice, možete još zajedno s bakom popiti čaj kako bi se pozdravio s njom a potom krenuti. Kada dođete po njega a Vaš sin i nakon tog ritualala počne inzistirati da ostane još, podsjetite ga što ste mu doma rekli i recite da ne može više ostati. Recite mu da vidite da je ljut/uznemiren/tužan, no da mu unatoč tome nećete popustiti. Važno je da prepoznate njegove osjećaje, da mu date do znanja da ste ih svjesni ali i da isto tako dobije poruku da ćete ostati dosljedni. Pri tome je bitno da ostanete smireni.</para>
<para>Vjerujem da je jedini način da riješite ovaj problem Vaša dosljednost – možda nije ugodno, no svakako je učinkovito. Želim Vam puno strpljenja i sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (4,5) iskorištava popustljivost bake da zaobiđe granice postavljene od roditelja Lijep pozdrav, piše vam mama dječaka koji ima 4 i pol godine. Oduvijek sam imala neka pravila i viziju kako želim odgojiti svoj dječaka i zaista je to bilo uspješno. 
    Uvijek je bio nekako odvojen (više mu je odgovaralo da se igra sam, da gleda crtiće sam i sl.), pristojan, miran, nismo imali ispade, vrištanja i neke druge faze, međutim sada prolazimo jako teško razdoblje. Naime, moj sin kada je doma sasvim je ok dijete. Igra se ili sam, ili s nama, gleda tv, crta, piše, svoje igračke uredno pokupi, pristojan je, uvijek posluša i stvarno je jako dobro djete. Međutim, naša prva susjeda je svekrva, i pogodite - sve što u glavi zamisli i doma ne dobije, kod bake dobije. Još veći problem je što baka uopće ne razumije moja pravila, ne drži ih se i ne želi ih se držati. Sada je ponoć i ja sam na rubu jer smo prije 2 sata imali takvu situaciju da sam si poželjela počupat kosu s glave. Moj sin otišao je kod bake u 19 h, u 20 h sam uredno došla po njega kako bi se pripremili za spavanje, međutim on nije želio ići doma (i to je uvijek tako), pokušala sam mu lijepo objasniti da je vrijeme, da će doći sutra opet kod bake, na što je njegov odgovor bio da će on spavat kod bake (kod bake je spavao prije 3 dana prvi put i sad mi se čini da je to najgore što sam dopustila jer sutradan nije došao doma do 19 h). Na lijep i miran način objasnila sam mu da kod bake ne može spavati, da je dosta tamo bio, da ga doma čekaju sekica i tata. Međutim dok sam ja branila to spavanje, baka je sastrane podržavala njegove zahtjeve. Otišla sam doma bez njega, a on je trebao doći s njom. Međutim u 22 h njega još nema, pa ja opet odlazim po njega. Dolazim u kuću, a on jaše na metli. Ulazim lijepo, pozdravljam, kažem mirno da sam došla po njega da sad zaista mora ići doma i počinje urnebes - prvo mi se smijao u lice govoreći kako on doma ne ide, kako će on spavati kod bake, pokušavala sam ostati smirena, međutim onda je počeo govoriti kako on ne voli ni mene, ni tatu, ni seku, kako voli samo baku, kako će on biti samo s bakom (ona sva cvate sastrane i smije se). Još donekle mirno govorim mu kako to što govori nije lijepo, a ona sa strane još dobacuje da što ima loše u tome da on nju najviše voli. Na kraju je trčao k njoj, čvrsto se grabao za nju, urlao i sl. Na rubu suza sam ga na silu obukla i dovela doma, a onda proplakala dobra dva sata. Ja više ne znam kako postupiti s njime, kako postupiti s time da mu baka koja sve moguće dopušta, kako reagirati na njegove takve izjave tipa da on samo nju voli, kako uopće postupat na to njegovo da ne želi doma. Razmišljala sam o tome da ga po prvi put kaznim, da mu zabranim da ide tamo, al koji je smisao kažnjavati dijete jer želi ići kod bake? Nakon dolaska doma, sasvim normalno se kupao, čitali smo slikovnicu, legao je i zaspao. Na to da se ona promjeni, neću dočekati nikada. A.

Draga mama,
prije svega, moram Vam reći da je iskušavanje granica kod djece u dobi u kojoj se sada nalazi i Vaš sin posve normalno, posebice ako on na taj način dobiva željenu pažnju. Iz tog razloga važno je postavljanje granica jer je to jedini način koju djetetu omogućava osećaj sigurnosti i stabilnosti. U suprotnom, dijete je pogubljeno i ne zna kako se ponašati i što može očekivati od roditelja/skrbnika: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Iz Vašeg pisma sam stekla dojam da Vaš sin te granice ima – kada je kod Vas. No nažalost, to nije slučaj kada je i kod bake.
Činjenica jest da kada je u odgoj djeteta „upetljano“ puno ljudi, koji su uz to još i neusklađeni ili pak potkopavaju odgoj i autoritet roditelja, nastaju veliki problemi koji s vremenom postaju teži i za roditelje i za dijete.
Iako na ponašanje njegove bake ne možete utjecati, svakako smatram da bi bilo dobro da porazgovarate s njom i date joj do znanja da za njezinog unuka nije dobro da potkopava Vaš autoritet, da se ponaša na način da mu sve dopušta. Možda ne bi bilo loše da se zajedno s bakom obratite stručnjaku koji će Vam pomoći u razrješavanju odnosa kojeg ima s unukom, a koji evidentno ide nauštrb Vašem sinu i Vama.
U međuvremenu, savjetujem Vam da po pitanju ostanaka Vašeg sina kod bake i pravila budete dosljedni. To će Vam biti puno lakše ako već doma Vašeg sina pripremite na to da ide kod bake i kažete mu kada ćete doći po njega. Možete imati i mali ritual kada dođete po njega – primjerice, možete još zajedno s bakom popiti čaj kako bi se pozdravio s njom a potom krenuti. Kada dođete po njega a Vaš sin i nakon tog ritualala počne inzistirati da ostane još, podsjetite ga što ste mu doma rekli i recite da ne može više ostati. Recite mu da vidite da je ljut/uznemiren/tužan, no da mu unatoč tome nećete popustiti. Važno je da prepoznate njegove osjećaje, da mu date do znanja da ste ih svjesni ali i da isto tako dobije poruku da ćete ostati dosljedni. Pri tome je bitno da ostanete smireni.
Vjerujem da je jedini način da riješite ovaj problem Vaša dosljednost – možda nije ugodno, no svakako je učinkovito. Želim Vam puno strpljenja i sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak (4,5) iskorištava popustljivost bake da zaobiđe granice postavljene od roditelja

<para>
 Kad je imao dvije godine počeli smo s odvajanjem od pelena i to nam je uspješno išlo, čak smo i po noći bili ponekad suhi iako je bilo noći i kad se pomokrio. Kako je krenula zima, vratila sam mu pelene za spavanje zbog straha da se ne razboli, no najveći problem mi je što se on i preko dana zna popiškit i to u zadnje vrijeme dosta često. Urin smo dali na kontrolu i sve je ok, nije imao nikakvih šokova kao što su npr. odlazak u vritić ili preseljenje. Molim vas za pomoć i unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kada se dijete jednom odvikne od pelena, znači da je njegov mozak dovoljno sazrio da bi mu mogao slati signale kada treba obaviti nuždu. Drugim riječima, kada mozak dovoljno sazrije dijete može imati kontrolu nad mjehurom. Ako je postojao period od barem 6 mjeseci tijekom kojeg je Vaš dječak imao kontrolu nad mjehurom te je nakon tog perioda ponovno počeo piškiti, tada je moguće da ga je vraćanje noćnih pelena preko zime zbunilo i utjecalo na to što on sada piški u gaćice. Pretpostavljam da njegovo piškenje u gaćice preko dana vjerojatno nije odraz njegove nezrelosti mozga već zbunjenosti uslijed vraćanja pelena.</para>
<para>Ono što Vam savjetujem da učinite jest da ponovite proces odvikavanja od pelena. Tijekom dana kada primijetite da mu se piški (ako primijetite) podsjetite ga da je možda vrijeme za nuždu i ponovite mu gdje se to radi (kahlica ili školjka). Možete u cijeli proces uključiti i malo igre, da ne bude sve jako ozbiljno. Možete uzeti neku igračku i igrati se da ona jede, spava, ide na wc kada se probudi. Neka odlazak na wc ne bude okosnica priče, ali je uključite. Na taj način Vaš će dječak naučiti da je to nešto sasvim normalno.</para>
<para>Prije spavanja možete uvesti rutinu kao što su pranje zubića, umivanje, ali i odlazak na wc. Također, možete pripaziti da zadnje uzimanje napitka Vašeg djeteta bude sat, sat i pol prije spavanja kako bi mogao izbaciti sav višak prije noćnog spavanja.</para>
<para>Na kraju, savjetujem Vam da budete strpljivi i uporni – uvjerena sam da će Vaš sin uz slijeđenje ovih savjeta uskoro u potpunosti uspostaviti kontrolu nad mjehurom.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak se odviknuo od pelena, a onda opet počeo mokriti i po danu i po noći Poštovanje, majka sam djeteta starog 3,5 godine. 
    Kad je imao dvije godine počeli smo s odvajanjem od pelena i to nam je uspješno išlo, čak smo i po noći bili ponekad suhi iako je bilo noći i kad se pomokrio. Kako je krenula zima, vratila sam mu pelene za spavanje zbog straha da se ne razboli, no najveći problem mi je što se on i preko dana zna popiškit i to u zadnje vrijeme dosta često. Urin smo dali na kontrolu i sve je ok, nije imao nikakvih šokova kao što su npr. odlazak u vritić ili preseljenje. Molim vas za pomoć i unaprijed hvala.

Draga mama,
kada se dijete jednom odvikne od pelena, znači da je njegov mozak dovoljno sazrio da bi mu mogao slati signale kada treba obaviti nuždu. Drugim riječima, kada mozak dovoljno sazrije dijete može imati kontrolu nad mjehurom. Ako je postojao period od barem 6 mjeseci tijekom kojeg je Vaš dječak imao kontrolu nad mjehurom te je nakon tog perioda ponovno počeo piškiti, tada je moguće da ga je vraćanje noćnih pelena preko zime zbunilo i utjecalo na to što on sada piški u gaćice. Pretpostavljam da njegovo piškenje u gaćice preko dana vjerojatno nije odraz njegove nezrelosti mozga već zbunjenosti uslijed vraćanja pelena.
Ono što Vam savjetujem da učinite jest da ponovite proces odvikavanja od pelena. Tijekom dana kada primijetite da mu se piški (ako primijetite) podsjetite ga da je možda vrijeme za nuždu i ponovite mu gdje se to radi (kahlica ili školjka). Možete u cijeli proces uključiti i malo igre, da ne bude sve jako ozbiljno. Možete uzeti neku igračku i igrati se da ona jede, spava, ide na wc kada se probudi. Neka odlazak na wc ne bude okosnica priče, ali je uključite. Na taj način Vaš će dječak naučiti da je to nešto sasvim normalno.
Prije spavanja možete uvesti rutinu kao što su pranje zubića, umivanje, ali i odlazak na wc. Također, možete pripaziti da zadnje uzimanje napitka Vašeg djeteta bude sat, sat i pol prije spavanja kako bi mogao izbaciti sav višak prije noćnog spavanja.
Na kraju, savjetujem Vam da budete strpljivi i uporni – uvjerena sam da će Vaš sin uz slijeđenje ovih savjeta uskoro u potpunosti uspostaviti kontrolu nad mjehurom.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak se odviknuo od pelena, a onda opet počeo mokriti i po danu i po noći

<para>
 Od tad ga čuva teta (dadilja) i više nije imao problema sa zdravljem iako je u stalnom kontaktu s djecom iz susjedstva. Imam dilemu da li da ga upišem u vrtić natrag ili da ostane kod kuće s tetom. Prijatelji s kojima se druži na proljeće kreću u vrtić pa će ostati "sam". Moram naglasiti da je jako vezan za tetu i da izričito odbija pomisao na vrtić. Još jedna stvar, u 10. mjesecu bi trebao dobiti brata/sestru tako da bi nam teta "odgovarala" i za drugo dijete pa sam u zabludi što je za njega najbolje. Biti u vrtiću ili kući? Da li je kasno ako s 5 godina krene u vrtić? Najljepša hvala, Marina
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>jednoznačan i ispravan odgovor o tome što bi bilo najbolje za dijete – pohađati vrtić sada ili tek u petoj godini ili možda uopće ne – zapravo ne postoji. Vrtić je stvar izbora, želja i mogućnosti roditelja te ga slijedom toga neka djeca pohađaju, a neka ne. Neovisno o tome što roditelji odluče, i mališani koji su pohađali vrtić ali i oni koji nisu, kasnije mogu biti dorasli školskim i životnim izazovima.</para>
<para>Prednost vrtića je da djeca tamo dodatno razvijaju socijalne vještine i stječu određenu dozu samostalnosti. Stoga Vaš sin može biti samo u prednosti, a otprilike 3 godine (koliko bi u vrtiću proveo ako ga sada upišete), dovoljne su da bi pozitivne posljedice pohađanja vrtića došle do izražaja.</para>
<para>Činjenica jest da su polazak u vrtić i rođenje brata ili sestre za malu djecu doista vrlo značajna iskustva. Ukoliko smatrate da bi Vaš sin teško podnio nastale promjene u životu (rođenje brata/seke, polazak u vrtić i odvajanje od tete koja ga je do sada čuvala) te da bi iste mogle utjecati na njegovo zdravstveno stanje, tada mi se Vaša odluka o njegovu ostanku kod kuće do pete godine čini kao dobar izbor. Kako ne bi ostao uskraćen za kontakte s vršnjacima, možete ga uključiti u neku aktivnost koju preferira (sportsku ili kreativnu). U takvom okruženju Vaš sin bi mogao razvijati socijalne vještine koje će jednog dana svakako koristiti kada krene u vrtić ili „malu školu“.
Što god odlučili, vjerujem da ćete donijeti odluku koja će biti u najboljem interesu Vašeg sina.</para>
<para>Želim Vam puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Upisati dječaka u vrtić ili ga ostaviti kod kuće da ga čuva dadilja? Poštovani, moj sin ima 3,5 godine. S 1,5 je krenuo u vrtić ali zbog zdravstvenih problema je ispisan poslije 9 mjeseci. 
    Od tad ga čuva teta (dadilja) i više nije imao problema sa zdravljem iako je u stalnom kontaktu s djecom iz susjedstva. Imam dilemu da li da ga upišem u vrtić natrag ili da ostane kod kuće s tetom. Prijatelji s kojima se druži na proljeće kreću u vrtić pa će ostati "sam". Moram naglasiti da je jako vezan za tetu i da izričito odbija pomisao na vrtić. Još jedna stvar, u 10. mjesecu bi trebao dobiti brata/sestru tako da bi nam teta "odgovarala" i za drugo dijete pa sam u zabludi što je za njega najbolje. Biti u vrtiću ili kući? Da li je kasno ako s 5 godina krene u vrtić? Najljepša hvala, Marina

Draga mama,
jednoznačan i ispravan odgovor o tome što bi bilo najbolje za dijete – pohađati vrtić sada ili tek u petoj godini ili možda uopće ne – zapravo ne postoji. Vrtić je stvar izbora, želja i mogućnosti roditelja te ga slijedom toga neka djeca pohađaju, a neka ne. Neovisno o tome što roditelji odluče, i mališani koji su pohađali vrtić ali i oni koji nisu, kasnije mogu biti dorasli školskim i životnim izazovima.
Prednost vrtića je da djeca tamo dodatno razvijaju socijalne vještine i stječu određenu dozu samostalnosti. Stoga Vaš sin može biti samo u prednosti, a otprilike 3 godine (koliko bi u vrtiću proveo ako ga sada upišete), dovoljne su da bi pozitivne posljedice pohađanja vrtića došle do izražaja.
Činjenica jest da su polazak u vrtić i rođenje brata ili sestre za malu djecu doista vrlo značajna iskustva. Ukoliko smatrate da bi Vaš sin teško podnio nastale promjene u životu (rođenje brata/seke, polazak u vrtić i odvajanje od tete koja ga je do sada čuvala) te da bi iste mogle utjecati na njegovo zdravstveno stanje, tada mi se Vaša odluka o njegovu ostanku kod kuće do pete godine čini kao dobar izbor. Kako ne bi ostao uskraćen za kontakte s vršnjacima, možete ga uključiti u neku aktivnost koju preferira (sportsku ili kreativnu). U takvom okruženju Vaš sin bi mogao razvijati socijalne vještine koje će jednog dana svakako koristiti kada krene u vrtić ili „malu školu“.
Što god odlučili, vjerujem da ćete donijeti odluku koja će biti u najboljem interesu Vašeg sina.
Želim Vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Upisati dječaka u vrtić ili ga ostaviti kod kuće da ga čuva dadilja?

<para>
 Posljednja tri tjedna budi se nakon odspavanih 3-5 sati noćnog sna i traži da izađemo u dnevni boravak, palimo svjetlo i igramo se ili gledamo crtiće. U većini slučajeva bude budna 2-3 sata, a nakon toga spava dodatnih 6-7 sati. Do sada smo joj udovoljavali, provedeno vrijeme je bez plakanja ako je ne silimo da ostane u sobi. Trebamo li i dalje biti strpljivi ili promjeniti pristup? Hvala unaprijed na odgovoru! ME
</para>
<para>Buđenje djeteta noću u dobi do 2 godine, a katkad i 3 godine je često i prolazna je pojava. Za malo dijete odlazak u krevet i usnivanje predstavljaju jednu vrstu separacijskog straha i pobuđuju kod djeteta osjećaj tjeskobe i usamljenosti. Savjetujem da prekinete ovaj krug igranja noću i da kada se Vaša curica probudi, da na isti način kako je inače stavljate u krevet nježnim riječima, maženjem, pričanjem priče, bez paljenja velikog svijetla dadete joj do znanja da je noć i da se po noći spava, a svojom prisutnošću joj pružite sigurnost.</para>
<para>Katkada je potrebno paziti da poslijepodnevna spavanja nisu prekasno i ne traju predugo jer također mogu biti povezana, kako s otežanim usnivanjem tako i sa buđenjem noću.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (1,5) budi roditelje po noći i želi se igrati Poštovani, molimo vas za mišljenje i savjet u vezi spavanja i buđenja naše 19-mjesečne curice. 
    Posljednja tri tjedna budi se nakon odspavanih 3-5 sati noćnog sna i traži da izađemo u dnevni boravak, palimo svjetlo i igramo se ili gledamo crtiće. U većini slučajeva bude budna 2-3 sata, a nakon toga spava dodatnih 6-7 sati. Do sada smo joj udovoljavali, provedeno vrijeme je bez plakanja ako je ne silimo da ostane u sobi. Trebamo li i dalje biti strpljivi ili promjeniti pristup? Hvala unaprijed na odgovoru! ME

Buđenje djeteta noću u dobi do 2 godine, a katkad i 3 godine je često i prolazna je pojava. Za malo dijete odlazak u krevet i usnivanje predstavljaju jednu vrstu separacijskog straha i pobuđuju kod djeteta osjećaj tjeskobe i usamljenosti. Savjetujem da prekinete ovaj krug igranja noću i da kada se Vaša curica probudi, da na isti način kako je inače stavljate u krevet nježnim riječima, maženjem, pričanjem priče, bez paljenja velikog svijetla dadete joj do znanja da je noć i da se po noći spava, a svojom prisutnošću joj pružite sigurnost.
Katkada je potrebno paziti da poslijepodnevna spavanja nisu prekasno i ne traju predugo jer također mogu biti povezana, kako s otežanim usnivanjem tako i sa buđenjem noću.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (1,5) budi roditelje po noći i želi se igrati

<para>
 0), a segmentirani granulociti su 73 (30 - 72) sve ostalo u granicama normale. Dijete se ne žali na nikakve bolove niti tegobe. Zanima me da li se sa takvom krvnom slikom smije sada cijepiti pred školu? Hvala. Mami
</para>
<para>Krvna slika Vašeg djeteta je u granicama gornje normale. Pričekajte par dana da nije u inkubaciji neke akutne bolesti (sada dosta vlada i Streptokokna angina) i ponovite je za tjedan dana.</para>
<para>Ako je dijete zdravo i nalazi uredni može se cijepiti pred školu. Ako su nalazi ponovo visoki preporučila bih prije svega kompletan klinički pregled Vašeg pedijatra koji će vidjeti u čemu je problem i da li treba učiniti dodatne laboratorijske nalaze.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Povećani leukociti, segmentirani granulociti i cijepljenje pred školu Poštovani, dobili smo nalaze od krvi i urina za dijete od 6,5 godina koje treba ove jeseni krenuti u školu. Urin je ok, ali u krvi su leukociti na gornjoj granici 13.0 (5.0 - 13. 
   0), a segmentirani granulociti su 73 (30 - 72) sve ostalo u granicama normale. Dijete se ne žali na nikakve bolove niti tegobe. Zanima me da li se sa takvom krvnom slikom smije sada cijepiti pred školu? Hvala. Mami

Krvna slika Vašeg djeteta je u granicama gornje normale. Pričekajte par dana da nije u inkubaciji neke akutne bolesti (sada dosta vlada i Streptokokna angina) i ponovite je za tjedan dana.
Ako je dijete zdravo i nalazi uredni može se cijepiti pred školu. Ako su nalazi ponovo visoki preporučila bih prije svega kompletan klinički pregled Vašeg pedijatra koji će vidjeti u čemu je problem i da li treba učiniti dodatne laboratorijske nalaze.

   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Povećani leukociti, segmentirani granulociti i cijepljenje pred školu

<para>
 Koja je razlika između kravljeg mlijeka i mliječnih proizvoda? To me zbunjuje. Hvala vam na odgovoru. Josipa
</para>
<para>Nekoliko je razloga za takve preporuke. Budući da je mlijeko još uvijek glavna namirnica u prvoj godini života bitno je da je što prilagođenije probavnom traktu djeteta, te djetetovim potrebama za hranjivim tvarima i mineralima. Glavni nedostatak koji u dobi iza 6 mjeseci ima neadaptirano kravlje mlijeko je da je slab izvor željeza i ako se ono uzima kao glavna namirnica velika je šansa da dijete postane anemično. S druge strana adaptirana mlijeka su obogaćena željezom.</para>
<para>Drugi razlog je da se vidjelo da je probavni trakt (naročito do dobi 9-10 mjeseci) još uvijek nezreo kod jednog dijela djece te se znaju javljati mikroskpska krvarenja kod uzimanja većih količina kravljeg mlijeka. Stoga, prvenstveno da se ne povećava rizik anemije, ne preporučuje se korištenje kravljeg mlijeka kao bazičnog mlijeka, dok se iza 6 mjeseci mogu uzimati mliječni proizvodi (sir, vrhnje i sl.) koji imaju dobru energetsku vrijednost, a ne uzimaju se u takvih količinama da će doprinijeti anemiji.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Zašto se u dohrani ne preporučuje mlijeko, ali mliječni proizvodi da? Pozdrav! Koja je razlika u konzumiranju mliječnih proizvoda koje beba smije jesti s punih 6 mjeseci, a NE smije recimo (ili nije preporučljivo) piti kravlje mlijeko? 
    Koja je razlika između kravljeg mlijeka i mliječnih proizvoda? To me zbunjuje. Hvala vam na odgovoru. Josipa

Nekoliko je razloga za takve preporuke. Budući da je mlijeko još uvijek glavna namirnica u prvoj godini života bitno je da je što prilagođenije probavnom traktu djeteta, te djetetovim potrebama za hranjivim tvarima i mineralima. Glavni nedostatak koji u dobi iza 6 mjeseci ima neadaptirano kravlje mlijeko je da je slab izvor željeza i ako se ono uzima kao glavna namirnica velika je šansa da dijete postane anemično. S druge strana adaptirana mlijeka su obogaćena željezom.
Drugi razlog je da se vidjelo da je probavni trakt (naročito do dobi 9-10 mjeseci) još uvijek nezreo kod jednog dijela djece te se znaju javljati mikroskpska krvarenja kod uzimanja većih količina kravljeg mlijeka. Stoga, prvenstveno da se ne povećava rizik anemije, ne preporučuje se korištenje kravljeg mlijeka kao bazičnog mlijeka, dok se iza 6 mjeseci mogu uzimati mliječni proizvodi (sir, vrhnje i sl.) koji imaju dobru energetsku vrijednost, a ne uzimaju se u takvih količinama da će doprinijeti anemiji.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Zašto se u dohrani ne preporučuje mlijeko, ali mliječni proizvodi da?

<para>
 Nekoliko dana već ne radim - jutra preko tjedna nam izgledaju tako da ga probudim za vrtić, oblačimo se, malo se poigramo i zatim krećemo u vrtić (koji nam je 5 min od kuće). Sada ga nastojim odvesti što kasnije, pa dolazi u vrtić među posljednjima, a donedavno je, dok sam radila, dolazio među prvima - iz razumljivih razloga. Odlazi također među prvima.
</para>
<para>
 Do prije dva tjedna nije bilo nikakvih problema. Da se ispravim, nije bilo problema nakon što je adaptacija od oko mjesec dana uspješno prošla. Međutim, jedna teta je otišla na porodiljni i svaki put kad ga ujutro dočeka nova teta (pola tjedna jer se dvije tete izmjenjuju, a na jednu od njih je, dakako, naviknut) - suze, plač, "mama, vrati se"...
 Što reći? Srce mi se kida. Do samog poroda imam obaveze vezano za studij i kad ga ostavim, hrlim doma učiti. Međutim, sad sam u dilemi da li da ga ponekad ostavim doma - pošto imam tu mogućnost? Nisam sigurna bi li to bilo bolje za njega, pošto nas za manje od 3 mjeseca čeka dolazak prinove, zatim u rujnu nova promjena vrtića (u trenutnom vrtiću nema vrtićke grupe, samo 2 jasličke - mlađa i starija). Bi li time samo dodatno zakomplicirala i otežala mu prilagodbe koje će uskoro svakako morati proći? Molim Vas za pomoć i hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam je teško gledati Vašeg mališana dok nezadovoljan ostaje u vrtiću. S obzirom da ste naveli da je adaptacija prošla uspješno i da nije bilo nikakvih problema vezano uz vrtić, ono što se sada vjerojatno dogodilo jest da je Vašem sinu poljuljan osjećaj sigurnosti zbog toga što se dogodila promjena vezana uz tete. Druga stvar o kojoj se može raditi jest da se sada javila odgođena reakcija na adaptaciju. U svakom slučaju, trebat će neko vrijeme da Vaš dječak ponovo prihvati situaciju kakva je i da se navikne na vrtić.</para>
<para>Vaša promišljanja o tome što bi bilo najbolje za njega, odnosno ima li smisla izlaziti mu u susret time da nekada ostane kod kuće, govore o tome da ste zaista brižna majka koja svome sinčiću želi olakšati i pomoći mu vezano uz nelogodu koja mu se javlja zbog ostajanja u vrtiću.</para>
<para>Ipak, s obzirom na to da je pred svima vama velika promjena, odnosno dolazak bebe svakako bi bilo bolje da se dječak prije toga navikne na vrtić. Također, važno je da razmišljate i o sebi i svojim mogućnostima. Vaš sin će svakako nekada u životu morati naučiti nositi se s neugodnim osjećajima, a uz Vašu podršku i hrabrenje, vjerujem da će se s vremenom uspješno naviknuti na vrtić i prihvatiti novu tetu. Dugoročno bi stoga, i za njega, i za Vas, bilo bolje da sada prođe kroz razdoblje prilagodbe.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Pred mojim sinčićem velike su promjene. Kako da mu olakšam? Poštovani! Moj mališan ima 2 godine i 9 mjeseci. Trudna sam, dijete se treba roditi oko njegovog trećeg rođendana. 
    Nekoliko dana već ne radim - jutra preko tjedna nam izgledaju tako da ga probudim za vrtić, oblačimo se, malo se poigramo i zatim krećemo u vrtić (koji nam je 5 min od kuće). Sada ga nastojim odvesti što kasnije, pa dolazi u vrtić među posljednjima, a donedavno je, dok sam radila, dolazio među prvima - iz razumljivih razloga. Odlazi također među prvima.


   Do prije dva tjedna nije bilo nikakvih problema. Da se ispravim, nije bilo problema nakon što je adaptacija od oko mjesec dana uspješno prošla. Međutim, jedna teta je otišla na porodiljni i svaki put kad ga ujutro dočeka nova teta (pola tjedna jer se dvije tete izmjenjuju, a na jednu od njih je, dakako, naviknut) - suze, plač, "mama, vrati se"...
   Što reći? Srce mi se kida. Do samog poroda imam obaveze vezano za studij i kad ga ostavim, hrlim doma učiti. Međutim, sad sam u dilemi da li da ga ponekad ostavim doma - pošto imam tu mogućnost? Nisam sigurna bi li to bilo bolje za njega, pošto nas za manje od 3 mjeseca čeka dolazak prinove, zatim u rujnu nova promjena vrtića (u trenutnom vrtiću nema vrtićke grupe, samo 2 jasličke - mlađa i starija). Bi li time samo dodatno zakomplicirala i otežala mu prilagodbe koje će uskoro svakako morati proći? Molim Vas za pomoć i hvala!

Draga mama,
vjerujem da Vam je teško gledati Vašeg mališana dok nezadovoljan ostaje u vrtiću. S obzirom da ste naveli da je adaptacija prošla uspješno i da nije bilo nikakvih problema vezano uz vrtić, ono što se sada vjerojatno dogodilo jest da je Vašem sinu poljuljan osjećaj sigurnosti zbog toga što se dogodila promjena vezana uz tete. Druga stvar o kojoj se može raditi jest da se sada javila odgođena reakcija na adaptaciju. U svakom slučaju, trebat će neko vrijeme da Vaš dječak ponovo prihvati situaciju kakva je i da se navikne na vrtić.
Vaša promišljanja o tome što bi bilo najbolje za njega, odnosno ima li smisla izlaziti mu u susret time da nekada ostane kod kuće, govore o tome da ste zaista brižna majka koja svome sinčiću želi olakšati i pomoći mu vezano uz nelogodu koja mu se javlja zbog ostajanja u vrtiću.
Ipak, s obzirom na to da je pred svima vama velika promjena, odnosno dolazak bebe svakako bi bilo bolje da se dječak prije toga navikne na vrtić. Također, važno je da razmišljate i o sebi i svojim mogućnostima. Vaš sin će svakako nekada u životu morati naučiti nositi se s neugodnim osjećajima, a uz Vašu podršku i hrabrenje, vjerujem da će se s vremenom uspješno naviknuti na vrtić i prihvatiti novu tetu. Dugoročno bi stoga, i za njega, i za Vas, bilo bolje da sada prođe kroz razdoblje prilagodbe.
Sretno!

   Tea Knežević
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom 


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Pred mojim sinčićem velike su promjene. Kako da mu olakšam?

<para>
 Trenutno nema većih smetnji prilikom govora ili izgovaoranja pojedinih riječi. Problem je u tome što je nesigurna u sebe, neaktivna na satu, ne želi se javljati i kada nauči gradivo. Imali smo takvih slučajeva gdje nauči gradivo i ja i supruga je potičemo da se javi na satu i da zna sigurno za dobru ocjenu, ali ona se uvijek vrati kući s nekim izgovorom: Nije me učiteljica stigla pitati i sl. Nekada pjesmicu i određeno štivo nauči za sat dva, a nekad joj treba dva tri dana. U čestom kontaktu s učiteljicom, došli smo do saznanja da dođe vrijeme kada lijepo piše, uradi neki zadatak, a drugi dan sve što uradi ne valja. Kada je učiteljica izvede pred ploču da uradi neki zadatak, ona odmah kupi usne i počinje plakati. Imali smo takvih situacija gdje je na određenim školskim priredbama recitirala neku pjesmicu, ali kada je vidjela mene i suprugu počela je plakati, pa se često pitamo je li od radosti, straha ili već nečeg drugog. Imamo još jednu djevojčicu koja je starosne dobi 16 godina i s njome nismo imali većih problema oko učenja, iako također nije bila aktivna u školi, nije se isticala i bila je sramežljiva. Djeca žive u dobrim uvjetima, radimo i ja i supruga, dobivaju sve što požele (tablet, skupi mobitel). S ovom mlađom često razgovaramo na fini način i objasnimo joj neke stvari, pitamo ju što je muči, da li se nekog boji ili ima drugih problema u školi? Kaže da se nikoga ne boji, niti da ima problema. Od učiteljice smo saznali da se u drugom razredu prilikom rješavanja testova okretala, gledala što drugi rade pa ne stigne svoje na vrijeme riješiti, a imamo takav osjećaj da joj je svejedno koju ocjenu dobije. Za svaku 4 ili 5 je nagradimo s nečim, izlaskom, šetnjom i sl. Inače je odgovorna i mirna kako kod kuće tako i u školi, sama se spremi za školu, otiđe u školu i ne pravi nikakve probleme. Inače malo je veće tjelesne mase (35 kg), pa neće jesti niti voće niti povrće, jedino peciva, pice itd. Mi joj govorimo da svaki dan mora unositi vitamine u sebe te je takoreći tjeramo da jede npr: krumpir, mrkvu,sir i sl. Dobila je neki dan slabu ocjenu u školi iz vjeronauka, a kada sam otišao u školu da vidim kako ide, a pošto nisam zatekao učiteljicu u školi, dolaskom kući na stolu me je čekao njezin test i loša ocjena, pa sam je upitao zašto nisi rekla tati i mami da si dobila lošu ocjenu, a ona je odgovorila: "Nisam smjela da ne bi galamili". Mi joj svakodnevno pričamo da se slaba ocjena može popraviti, da ona može naučiti, da je lijepa i pametna, ali i dalje se ovo ponavlja. Moje je mišljenje da se ona boji nas roditelja iako je nikada ne tučemo, samo nekad malo povisimo ton. Ili se možda boji učiteljice ili je nesigurna u sebe. Inače u društvu s drugom djecom je aktivna i "vole" je djeca, ali onaj prvi dojam kad kod nekog dođe u kuću i kada je upitaju: kako se zove, odmah skupi usne i počinje plakati. Molim za vaš savjet i hvala. MŽ
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>neka djeca su po prirodi zatvorena, šutljiva, sramežljiva (introvertirana). Međutim, ovo što opisujete (pojavu čestog plača kod vaše djevojčice) ukazuje i na emocionalnu nezrelost u reakcijama. Osim toga, ono s čim se Vaša djevojčica očito svakodnevno bori je nesigurnost u sebe i svoj uspjeh te samim time i motiviranost za učenje i odličan uspjeh. Naime, nema djeteta koje ne želi odličnu ocjenu, pohvalu i osjećaj da je zadovoljilo očekivanja roditelja, ali kada to izostane neka se djeca mnogo teže nose s time, povlače u sebe, djeluju nezainteresirano za školsku ocjenu. Oni se na taj način zapravo "brane" od frustracija koje im škola nosi.</para>
<para>Dobro je da puno s njom razgovarate, da joj pokažete da ju volite i kad ne uspije i da ste uz nju u svim prilikama. Kako bi stekla samopouzdanje potrebna su joj pozitivna iskustva. Stoga, vježbajte kod kuće s njom javni nastup, glumite situacije iz škole (vi budite učiteljica koja ju propituje), potičite ju da uči i ponavlja na glas. Osvijestite sebi i njoj područja u kojima je jako dobra (možda lijepo slika, pjeva, pleše, kuha i sl.) pa potičite takve aktivnosti. Za stvaranje pozitivne slike o sebi potrebno je naime da doživi osjećaj uspjeha na barem nekom području.</para>
<para>Kod susreta s novim ljudima pomognite joj tako da ju pripremite i budete uz nju. Ne izlažite je nepotrebno frustracijama javnog nastupa. Na silu ne možete ublažiti njenu osjetljivost. Stoga budite strpljivi i dosljedni u svojim reakcijama.</para>
<para>Budući, osim u ponašanju i reakcijama na frustraciju, opisujete kako je djevojčici ponekad potrebno kratko vrijeme za usvajanje nekog gradiva a ponekad joj za to isto treba puno više vremena, savjetujemo da provjerite je li podloga za to manjak koncentracije i pažnje ili neka druga teškoća koja se javlja u procesu učenja. Stručnjak defektolog moći će odgovoriti na ta pitanja i konkretnije Vas savjetovati nakon procjene znanja i sposobnosti Vašeg djeteta.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis/>
</para>

Djevojčica (9) je nesigurna u sebe i stoga doživljava neuspjehe u školi Imamo djevojčicu staru 9 godina, trenutno je treći razred osnovne škole. Inače je imala problema s govorom do svoje 3 godine, gdje smo navedeni problem riješili putem logopeda. 
    Trenutno nema većih smetnji prilikom govora ili izgovaoranja pojedinih riječi. Problem je u tome što je nesigurna u sebe, neaktivna na satu, ne želi se javljati i kada nauči gradivo. Imali smo takvih slučajeva gdje nauči gradivo i ja i supruga je potičemo da se javi na satu i da zna sigurno za dobru ocjenu, ali ona se uvijek vrati kući s nekim izgovorom: Nije me učiteljica stigla pitati i sl. Nekada pjesmicu i određeno štivo nauči za sat dva, a nekad joj treba dva tri dana. U čestom kontaktu s učiteljicom, došli smo do saznanja da dođe vrijeme kada lijepo piše, uradi neki zadatak, a drugi dan sve što uradi ne valja. Kada je učiteljica izvede pred ploču da uradi neki zadatak, ona odmah kupi usne i počinje plakati. Imali smo takvih situacija gdje je na određenim školskim priredbama recitirala neku pjesmicu, ali kada je vidjela mene i suprugu počela je plakati, pa se često pitamo je li od radosti, straha ili već nečeg drugog. Imamo još jednu djevojčicu koja je starosne dobi 16 godina i s njome nismo imali većih problema oko učenja, iako također nije bila aktivna u školi, nije se isticala i bila je sramežljiva. Djeca žive u dobrim uvjetima, radimo i ja i supruga, dobivaju sve što požele (tablet, skupi mobitel). S ovom mlađom često razgovaramo na fini način i objasnimo joj neke stvari, pitamo ju što je muči, da li se nekog boji ili ima drugih problema u školi? Kaže da se nikoga ne boji, niti da ima problema. Od učiteljice smo saznali da se u drugom razredu prilikom rješavanja testova okretala, gledala što drugi rade pa ne stigne svoje na vrijeme riješiti, a imamo takav osjećaj da joj je svejedno koju ocjenu dobije. Za svaku 4 ili 5 je nagradimo s nečim, izlaskom, šetnjom i sl. Inače je odgovorna i mirna kako kod kuće tako i u školi, sama se spremi za školu, otiđe u školu i ne pravi nikakve probleme. Inače malo je veće tjelesne mase (35 kg), pa neće jesti niti voće niti povrće, jedino peciva, pice itd. Mi joj govorimo da svaki dan mora unositi vitamine u sebe te je takoreći tjeramo da jede npr: krumpir, mrkvu,sir i sl. Dobila je neki dan slabu ocjenu u školi iz vjeronauka, a kada sam otišao u školu da vidim kako ide, a pošto nisam zatekao učiteljicu u školi, dolaskom kući na stolu me je čekao njezin test i loša ocjena, pa sam je upitao zašto nisi rekla tati i mami da si dobila lošu ocjenu, a ona je odgovorila: "Nisam smjela da ne bi galamili". Mi joj svakodnevno pričamo da se slaba ocjena može popraviti, da ona može naučiti, da je lijepa i pametna, ali i dalje se ovo ponavlja. Moje je mišljenje da se ona boji nas roditelja iako je nikada ne tučemo, samo nekad malo povisimo ton. Ili se možda boji učiteljice ili je nesigurna u sebe. Inače u društvu s drugom djecom je aktivna i "vole" je djeca, ali onaj prvi dojam kad kod nekog dođe u kuću i kada je upitaju: kako se zove, odmah skupi usne i počinje plakati. Molim za vaš savjet i hvala. MŽ

Poštovani,
neka djeca su po prirodi zatvorena, šutljiva, sramežljiva (introvertirana). Međutim, ovo što opisujete (pojavu čestog plača kod vaše djevojčice) ukazuje i na emocionalnu nezrelost u reakcijama. Osim toga, ono s čim se Vaša djevojčica očito svakodnevno bori je nesigurnost u sebe i svoj uspjeh te samim time i motiviranost za učenje i odličan uspjeh. Naime, nema djeteta koje ne želi odličnu ocjenu, pohvalu i osjećaj da je zadovoljilo očekivanja roditelja, ali kada to izostane neka se djeca mnogo teže nose s time, povlače u sebe, djeluju nezainteresirano za školsku ocjenu. Oni se na taj način zapravo "brane" od frustracija koje im škola nosi.
Dobro je da puno s njom razgovarate, da joj pokažete da ju volite i kad ne uspije i da ste uz nju u svim prilikama. Kako bi stekla samopouzdanje potrebna su joj pozitivna iskustva. Stoga, vježbajte kod kuće s njom javni nastup, glumite situacije iz škole (vi budite učiteljica koja ju propituje), potičite ju da uči i ponavlja na glas. Osvijestite sebi i njoj područja u kojima je jako dobra (možda lijepo slika, pjeva, pleše, kuha i sl.) pa potičite takve aktivnosti. Za stvaranje pozitivne slike o sebi potrebno je naime da doživi osjećaj uspjeha na barem nekom području.
Kod susreta s novim ljudima pomognite joj tako da ju pripremite i budete uz nju.  Ne izlažite je nepotrebno frustracijama javnog nastupa. Na silu ne možete ublažiti njenu osjetljivost. Stoga budite strpljivi i dosljedni u svojim reakcijama.
Budući, osim u ponašanju i reakcijama na frustraciju, opisujete kako je djevojčici ponekad potrebno kratko vrijeme za usvajanje nekog gradiva a ponekad joj za to isto treba puno više vremena, savjetujemo da provjerite je li podloga za to manjak koncentracije i pažnje ili neka druga teškoća koja se javlja u procesu učenja. Stručnjak defektolog moći će odgovoriti na ta pitanja i konkretnije Vas savjetovati nakon procjene znanja i sposobnosti Vašeg djeteta.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog


   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (9) je nesigurna u sebe i stoga doživljava neuspjehe u školi

<para>
 Možete li mi preporučiti neku formulu koja bi bila najbolja za ovaj uzrast. Zahvaljujem. Sedina
</para>
<para>U dobi 2,5 godine, 10kg za dječaka je svakako premalo, gledajući u centilnu krivulju to je ispod 3 centile.</para>
<para>U Vašem slučaju potreban je i opravdan pregled gastroenterologa da se isključe moguća patološka stanja koja ometaju napredak na tjelesnoj masi, te ovisno o tome korigira jelovnik.</para>
<para>U dobi 2,5 godine, potreba za mlijekom je svega oko 3 dcl (do ½ L max), bolje je da jede drugu kalorijski bogatu hranu, nego veće količine mlijeka. Postoje energetski bogate formule na bazi mlijeka, ali njih treba preporučiti specijalist pedijatar nakon pregleda djeteta.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nadomjesna formula za dijete od 2,5 godine koje ne dobiva dovoljno na težini Imam dječaka koji ima 2,5 godine i slabo jede i ne dobiva previše na težini. Ima 10 kg, pa sam mislila da mu ne dajem kravlje mlijeko već neku formulu. 
    Možete li mi preporučiti neku formulu koja bi bila najbolja za ovaj uzrast. Zahvaljujem. Sedina

U dobi 2,5 godine, 10kg za dječaka je svakako premalo, gledajući u centilnu krivulju to je ispod 3 centile.
U Vašem slučaju potreban je i opravdan pregled gastroenterologa da se isključe moguća patološka stanja koja ometaju napredak na tjelesnoj masi, te ovisno o tome korigira jelovnik.
U dobi 2,5 godine, potreba za mlijekom je svega oko 3 dcl (do ½ L max), bolje je da jede drugu kalorijski bogatu hranu, nego veće količine mlijeka. Postoje energetski bogate formule na bazi mlijeka, ali njih treba preporučiti specijalist pedijatar nakon pregleda djeteta.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Nadomjesna formula za dijete od 2,5 godine koje ne dobiva dovoljno na težini

<para>
 Prije izlaska iz bolnice pedijatar je prepisao kapi za bebu i to Proton dk 50 1X 6 kapi, mada su ranije pripisivali AD vodene kapi. U ljekarni su obilježili kutijice koje prvo kapi davati, a to su prvo s K1 vitaminom, a zatim D3 kapi. Ne znam zašto jer nigdje u uputstvu ne stoji redoslijed davanja kapi. Interesira me da li je bolje za bebu davati AD kapi ili ove proton dk 50. Dali je stvarno bitan redosljed davanja ovih kapi? Na koji način vi preporučujete da ih treba dati? Fles
</para>
<para>Što se tiče potrebe za vitaminskim kapima u dojenačkoj dobi, preporuka pedijatrijskog gastroenterološkog društva u Hrvatskoj, Europi i Americi je jedino za D3 kapima. S davanjem se počinje od dobi 1 mjesec, a nastavlja se do navršene godine dana; preporučuju se 2 kapi dnevno.</para>
<para>Donedavno su se preporučale 4 kapi, tako da mnogi pedijatri još uvijek tako preporučuju, što također nije pogrešno, samo se u međuvremenu pokazalo da su i 2 dovoljne za kvalitetnu profilaksu.</para>
<para>Što se tiče A i K vitamina, u zdrave dojenčadi nema preporuke da je ta profilaksa potrebna. Ako se navedene kapi daju iz nekog razloga, nebitno je kojim se redom daju; nema negativnog međudjelovanja. Zato o tome niti nema preporuka u uputstvima.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Redoslijed davanja kapi s K1 i D3 vitaminom kod novorođenčadi Pozdrav svima. Prije tjedan dana smo dobili bebu. Porođaj je protekao bez ikakvih problema, beba jede i spava. 
    Prije izlaska iz bolnice pedijatar je prepisao kapi za bebu i to Proton dk 50 1X 6 kapi, mada su ranije pripisivali AD vodene kapi. U ljekarni su obilježili kutijice koje prvo kapi davati, a to su prvo s K1 vitaminom, a zatim D3 kapi. Ne znam zašto jer nigdje u uputstvu ne stoji redoslijed davanja kapi. Interesira me da li je bolje za bebu davati AD kapi ili ove proton dk 50. Dali je stvarno bitan redosljed davanja ovih kapi? Na koji način vi preporučujete da ih treba dati? Fles

Što se tiče potrebe za vitaminskim kapima u dojenačkoj dobi, preporuka pedijatrijskog gastroenterološkog društva u Hrvatskoj, Europi i Americi je jedino za D3 kapima. S davanjem se počinje od dobi 1 mjesec, a nastavlja se do navršene godine dana; preporučuju se 2 kapi dnevno.
Donedavno su se preporučale 4 kapi, tako da mnogi pedijatri još uvijek tako preporučuju, što također nije pogrešno, samo se u međuvremenu  pokazalo da su i 2 dovoljne za kvalitetnu profilaksu.
Što se tiče A i K vitamina, u zdrave dojenčadi nema preporuke da je ta profilaksa potrebna. Ako se navedene kapi daju iz nekog razloga, nebitno je kojim se redom daju; nema negativnog međudjelovanja. Zato o tome niti nema preporuka u uputstvima.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Redoslijed davanja kapi s K1 i D3 vitaminom kod novorođenčadi

<para>
 Do sad smo probali jabuke, kruške, banane, mrkvu, griz, krumpir, u svim kombinacijama, kao zasebnu voćku i miješano, probali smo s domaćim kašicama, s kupovnim. Međutim u najboljem slučaju dijete pojede 5-6 žlica. Zadnjih par dana ne želi uopće otvoriti usta kad mu se približim s žlicom. Pokušavala sam i s većim razmakom između dojenja da ogladni, no ni to nije urodilo plodom. Doji na zahtjev, po noći isto još uvijek dojim. On ima 10 kg i 200 g, za duljinu nisam točno sigurna al mislim da je oko 75 cm. Još ne puže, jedino unatrag i u krug, samostalno sjedi, okreće se s leđa na trbuh i obrnuto. Porod je isto bio u redu, apgar 10/10, rođen sa 3 kg i 750 g i 50 cm duljine. Ne znam da li su potrebne još neke informacije?! Uglavnom zdrava beba, napreduje u redu osim tog problema s dohranom. Brinem se jer znam da bi već trebao jesti. Zahvaljujem Vam na odgovoru. Marina
</para>
<para>Ovakav problem zna se dogoditi ako se kasno počne s dohranom, te dijete teško prihvaća nove okuse i teksture hrane.</para>
<para>Međutim, budući da je Vaš sin lijepo uhranjen i razvijen i po svemu sudeći napreduje na tjelesnoj masi, nemojte se bojati razmaknuti podoje da dijete ogladni. Možete se poslužiti i metodom da malo svog mlijeka dodate u kašicu koju pripremate da mu okus prilagodite onom na koji je naviknuo. Neka ga pokuša hraniti netko drugi, ne samo Vi, budući da zna da ćete ga Vi dojiti ako ne jede.</para>
<para>Samo nastojte dalje nuditi (odredite 2 ili 3 obroka kada će to biti, ne svaki da ne stvorite još veći otpor), polako će to uroditi plodom. Budite ustrajni.</para>
<para>Što se tiče puzanja unatrag i u krug, to zna biti početak puzanja i kod djece koja se normalno motorički razvijaju, kasnije se to spontano ispravi. Da bi to potaknuli stavljajte mu neku igračku ispred njega kao nešto što bi želio dohvatiti i kada se postavi u položaj za puzanje lagano dlanom pritisnite njegovo stopalo prema naprijed, a suprotnu ruku također pogurnite prema naprijed. Tako ćete malo stimulirati da to prije savlada.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba dojena na zahtjev s osam mjeseci odbija dohranu Poštovani, situacija je ovakva: dječak od 8 mjeseci nikako ne prihvaća dohranu. Inače je dojena beba od rođenja. Počeli smo s 6 mjeseci s kašicom od jabuke. 
    Do sad smo probali jabuke, kruške, banane, mrkvu, griz, krumpir, u svim kombinacijama, kao zasebnu voćku i miješano, probali smo s domaćim kašicama, s kupovnim. Međutim u najboljem slučaju dijete pojede 5-6 žlica. Zadnjih par dana ne želi uopće otvoriti usta kad mu se približim s žlicom. Pokušavala sam i s većim razmakom između dojenja da ogladni, no ni to nije urodilo plodom. Doji na zahtjev, po noći isto još uvijek dojim. On ima 10 kg i 200 g, za duljinu nisam točno sigurna al mislim da je oko 75 cm. Još ne puže, jedino unatrag i u krug, samostalno sjedi, okreće se s leđa na trbuh i obrnuto. Porod je isto bio u redu, apgar 10/10, rođen sa 3 kg i 750 g i 50 cm duljine. Ne znam da li su potrebne još neke informacije?! Uglavnom zdrava beba, napreduje u redu osim tog problema s dohranom. Brinem se jer znam da bi već trebao jesti. Zahvaljujem Vam na odgovoru. Marina

Ovakav problem zna se dogoditi ako se kasno počne s dohranom, te dijete teško prihvaća nove okuse i teksture hrane.
Međutim, budući da je Vaš sin lijepo uhranjen i razvijen i po svemu sudeći napreduje na tjelesnoj masi, nemojte se bojati razmaknuti podoje da dijete ogladni. Možete se poslužiti i metodom da malo svog mlijeka dodate u kašicu koju pripremate da mu okus prilagodite onom na koji je naviknuo. Neka ga pokuša hraniti netko drugi, ne samo Vi, budući da zna da ćete ga Vi dojiti ako ne jede.
Samo nastojte dalje nuditi (odredite 2 ili 3 obroka kada će to biti, ne svaki da ne stvorite još veći otpor), polako će to uroditi plodom. Budite ustrajni.
Što se tiče puzanja unatrag i u krug, to zna biti početak puzanja i kod djece koja se normalno motorički razvijaju, kasnije se to spontano ispravi. Da bi to potaknuli stavljajte mu neku igračku ispred njega kao nešto što bi želio dohvatiti i kada se postavi u položaj za puzanje lagano dlanom pritisnite njegovo stopalo prema naprijed, a suprotnu ruku također pogurnite prema naprijed. Tako ćete malo stimulirati da to prije savlada.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 