S obzirom da spada u grupu pretile djece (bili smo kod endokrinologa i svi nalazi su b.o.), ja joj ne dozvoljavam da jede slatko koliko bi to ona željela, već doziramo, zajedno se pokušavamo dogovoriti. Kada ona izrazi želju ja joj dozvolim. U zadnje vrijeme počela je uzimati slatkiše krišom, kada ju pitam zašto to radi, odgovor je "ne znam". Uveli smo kaznu - nema treninga (radi se o školi mini rukometa što ona jako voli, igru, druženje odlaske na turnire) i ponovo se desilo da je pokušala uzeti slatko bez pitanja. Kako se postaviti? KL
Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako postaviti čvrstu granicu svojoj kćerki vezano uz jedenje slatkiša. Roditeljima je najdraže kada na licu svoga djeteta vide osmijeh i zadovoljstvo, ipak, ne smije se zaboraviti da je upravo roditelj taj koji bi dijete trebao naučiti samokontroli i samoregulaciji. Ovo je posebno važno kada se, kao u slučaju Vaše djevojčice, radi o ponašanju koje joj može ugroziti zdravlje, ali i dugoročno zadovoljstvo.
Čini se da imate najbolju namjeru da se zajedno s kćerkom „dogovarate“ oko količine dozvoljenih slatkiša. Ipak, u ovoj situaciji ipak se ne bi trebalo voditi time da joj se dozvole slatkiši kada ona to zatraži. Kao što ste rekli, njoj slatkiši pružaju veliku ugodu, ali i štete njenom zdravlju. Zato biste Vi trebali biti ti koji će odlučiti koliko točno slatkoga smije pojesti i uvesti to kao novo kućno pravilo. Naravno, važno joj je objasniti zašto je važno da se toga pridržava. U trenutcima kada ima veliku želju za slatkim u redu je da to podijeli s Vama i da joj u tom trenutku pomognete da nadvlada tu želju, odnosno da ju empatički slušate, a onda i preusmjerite na nešto drugo.
Također, predložila bih da promijenite kaznu koju sada primjenjujete. Naime, sport je svakako dobar za nju i time što je kazna – uskraćivanje treninga, zapravo se radi dodatna šteta. Razumijem da je ponekad teško osmisliti dovoljno „jaku“ posljedicu da bi dijete bilo motivirano da se drži pravila, ali unatoč tome, mislim da ukidanje treninga nije najbolji izbor.
Iskazivanjem razumijevanja za emocije i potrebe Vaše djevojčice, ali ipak postavljajući jasne granice pomoći ćete joj da se lakše nosi s kontroliranjem svog ponašanja. Također, neke od stvari koje možete učiniti su da slatkiše ne držite u kući, kako bi iskušenje za njihovom potragom bilo manje. Uz to, možete koristiti davanje izbora na način da je pitate npr.želi li pojesti slatkiš kada dođe iz škole ili nakon ručka, želi li pojesti jabuku ili krušku... Na taj način ipak će imati neku slobodu izbora i osjećaj kontrole što bi joj moglo generalno povećati zadovoljstvo.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom