Postroll

Preroll

<para>
 Nedavno su mu se po licu pojavili prištići, na obrvama i uškicama mu se pojavila neka suhoća kože i iz toga mu je izlazila žuta vodica. Završili smo u bolnici i primali antibiotike. Rekli su nam da ima atopijski dermatitis i da je alergičan na kravlje mlijeko (inače ne dojim nego smo mu davali hipp combiotik). Morala sam mu promijenit mlijeko, prepisali su nam Allernovu, super ga je prihvatio. Nakon 4 dana išli smo kući kao novi. Međutim, nije prošlo dva dana nakon što smo izašli iz bolnice i opet su mu se pojavili prištići na licu i leđima na predjelu vrata i pokoji na rukici, a i na tjemenu su mu se pojavile žute ljuskice iz kojih curi neka tekućina (isto kao i na obrvama prije bolnice). Zanima me vaše mišljenje. Hvala! LK
</para>
<para>* * *</para>
<para>
 Beba ima na licu tj.obrazima crvenilo i ljušti joj se koža ali ne puno. Nema nigdje crvenila po tijelu, već samo na licu. Mazali smo kremama ali se nije sve povuklo crvenilo, stara je 3 mjeseca. Što bi moglo biti i s kakvom kremom da joj mažem?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, atopijski dermatitis je upalna bolest kože i procjenjuje se da od nje boluje oko 15% djece predškolske i školske dobi. Naziv atopija znači da je riječ o nasljednoj sklonosti alergijskoj reakciji, iako se alergija ne može dokazati u svih bolesnika s ovom bolešću. Niste napisali da li postoji alergija u vašoj obitelji, jer se nasljeđuje sklonost promjenjenoj (alergijskoj) reakciji na uobičajene alergene okoline. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Atopijski dermatitis je pretežno alergijska bolest i smatra se da je alergija na hranu uzrok 37% atopijskog dermatitisa. Alergeni koji uzrokuju 90% alergijskih reakcija su mlijeko, jaja, soja, gluten, kikiriki, orašasti plodovi, ribe i školjke. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Simptomi se razlikuju od osobe do osobe, no u djece je najčešće suha koža koja svrbi, kraste iza ušiju, osip po obrazima, rukama i nogama. Svrbež je važan faktor jer češanje i trljanje pogoršavaju upalu kože. Alergološka obrada se može učiniti u svako životno doba. Njome možete dokazati preosjetljivost na uobičajene alergene, no najbolji pokazatelj je reakcija vašeg djeteta na određene alergene koje unosite hranom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Atopijski dermatitis nije opasna bolest, ali je često dugotrajna i vrlo dosadna, obilježena je razdobljima poboljšanja i pogoršanja. U većini slučajeva prolazi nakon 10-te godine života ili puberteta, no često se nastavlja i u odraslu dob.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mislim da trebate nastaviti hraniti dijete i dalje s Allernovom, a kožu njegovati po preporuci koju ste dobili od liječnika. Preporučam i pregled dermatologa, ukoliko to već niste učinili.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Atopijski dermatitis: kako da hranim dojenče i što mogu učiniti da ga izliječimo? Atopijski dermatitis je upalna bolest kože i procjenjuje se da od nje boluje oko 15% djece predškolske i školske dobi.Pozdrav! Imam jedan problem. Imam sina od mjesec i pol dana. 
    Nedavno su mu se po licu pojavili prištići, na obrvama i uškicama mu se pojavila neka suhoća kože i iz toga mu je izlazila žuta vodica. Završili smo u bolnici i primali antibiotike. Rekli su nam da ima atopijski dermatitis i da je alergičan na kravlje mlijeko (inače ne dojim nego smo mu davali hipp combiotik). Morala sam mu promijenit mlijeko, prepisali su nam Allernovu, super ga je prihvatio. Nakon 4 dana išli smo kući kao novi. Međutim, nije prošlo dva dana nakon što smo izašli iz bolnice i opet su mu se pojavili prištići na licu i leđima na predjelu vrata i pokoji na rukici, a i na tjemenu su mu se pojavile žute ljuskice iz kojih curi neka tekućina (isto kao i na obrvama prije bolnice). Zanima me vaše mišljenje. Hvala! LK

*   *   *

   Beba ima na licu tj.obrazima crvenilo i ljušti joj se koža ali ne puno. Nema nigdje crvenila po tijelu, već samo na licu. Mazali smo kremama ali se nije sve povuklo crvenilo, stara je 3 mjeseca. Što bi moglo biti i s kakvom kremom da joj mažem?
   
   Poštovana, atopijski dermatitis je upalna bolest kože i procjenjuje se da od nje boluje oko 15% djece predškolske i školske dobi. Naziv atopija znači da je riječ o nasljednoj sklonosti alergijskoj reakciji, iako se alergija ne može dokazati u svih bolesnika s ovom bolešću. Niste napisali da li postoji alergija u vašoj obitelji, jer se nasljeđuje sklonost promjenjenoj (alergijskoj) reakciji na uobičajene alergene okoline. 
   Atopijski dermatitis je pretežno alergijska bolest i smatra se da je alergija na hranu uzrok 37% atopijskog dermatitisa. Alergeni koji uzrokuju 90% alergijskih reakcija su mlijeko, jaja, soja, gluten, kikiriki, orašasti plodovi, ribe i školjke. 
   Simptomi se razlikuju od osobe do osobe, no u djece je najčešće suha koža koja svrbi, kraste iza ušiju, osip po obrazima, rukama i nogama. Svrbež je važan faktor jer češanje i trljanje pogoršavaju upalu kože. Alergološka obrada se može učiniti u svako životno doba. Njome možete dokazati preosjetljivost na uobičajene alergene, no najbolji pokazatelj je reakcija vašeg djeteta na određene alergene koje unosite hranom. 
   Atopijski dermatitis nije opasna bolest, ali je često dugotrajna i vrlo dosadna, obilježena je razdobljima poboljšanja i pogoršanja. U većini slučajeva prolazi nakon 10-te godine života ili puberteta,  no često se nastavlja i u odraslu dob.
   Mislim da trebate nastaviti hraniti dijete i dalje s Allernovom, a kožu njegovati po preporuci koju ste dobili od liječnika. Preporučam i pregled dermatologa, ukoliko to već niste učinili.

   dr. Svjetlana Bela Klancir,  spec.pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Bolja ja

Atopijski dermatitis: kako da hranim dojenče i što mogu učiniti da ga izliječimo?

<para>
 Jedini problem koji smo imali je njegovo kašnjenje u govoru, naime propričao je s 2,5 godine dakle prije 5 mjeseci, kontaktirali smo logopede ali smo uvijek dobili odgovor da je premali za suradnju. U to vrijeme je jako napredovao pa sad već sklapa rečenice od 5-6 riječi. Izuzetno je drago i mazno dijete, a prije mjesec dana je krenuo u vrtić jer smo smatrali da bi uz drugu djecu i igru sustigao vršnjake. Užasno sam se bojala adaptacije jer dosad nije imao ni priliku biti među vršnjacima budući da živimo u malom mjestu. Adaptacija je prošla izvrsno, čak iznenađujuće da je od prvog dana htio ostati sam tamo. Problemi s njegovim ponašanjem su počeli sa vrtićem. Gotovo svaki dan ista situacija - kad dođe iz vrtića, izađe iz auta i počne histerija: neće u kuću, vrišti, neće se presvući, ako hoće u kuću, onda bi ipak van pa počne bacati stvari, sve što mu se nađe pod rukom, vrišti i plače i baca se za bilo šta i to traje oko 45 min. Poslije toga postane onaj moj stari dječak, divan i sladak. I ja i suprug smo poprilično popustljivi i dajemo sve od sebe da bude sretan, ali kako to ponašanje ne jenjava oboje smo postali nervozni i u strahu čim dođe vrijeme dolaska iz vrtića :( jer jednostavno ne znamo kako se postaviti u toj situaciji? Dosad je spavao mirno cijelu noć, a sada gotovo svaku večer priča u snu i dosta je nemiran. I počeo je izmišljati događaje, npr. neki dan je rekao tati da smo bili u trgovini i kupili macu ili npr. meni je rekao da je baku ugrizla ptica :/ i da ga teta Marija (odgajateljica) tuče. Ovo zadnje još preispitujem. Kad ga pitam kako je bilo u vrtiću ili što su danas radili, nikad mi ništa ne govori. U razgovoru s odgojiteljicama sam saznala da je tamo poprilično povučen, slabo i gotovo ništa ne priča ali se počeo rado igrati s drugom djecom tako da je i to pomak nekakav, budući da je djecu dosad izbjegavao u širokom luku. Što se tiče njegovog znanja, ne zaostaje za drugom djecom, sva slova je znao i prije nego je propričao, dakle napišem mu na ploču nekoliko slova i on ih je sve redom slovkao. Broji do 12, boje više-manje zna, pjevuši pjesmice koje mu se sviđaju, rado pleše, zna nacrtati lijepo nekoliko stvari... Ali ovo ponašanje nas jako brine, ponekad se ta epizoda ponovi i prije spavanja, ali poslije vrtića gotovo svaki dan. Svjesni smo da je povezano s vrtićem ali zašto, na koji način i zbog čega? Ide već mjesec i pol dana i to je počelo dva tjedna kasnije. Kako da se postavimo kad krenu izljevi bijesa? Puno razgovaramo s njim, da to nije lijepo, nikad ne prijetimo ili kažnjavamo. Jako smo zabrinuti. Ispričavam se duljem postu, unaprijed hvala. Bea505
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>to što je Vaše dijete počelo „lagati“ ne treba Vas zabrinjavati, to je pokazatelj da Vaše dijete slijedi razvojne miljokaze. Upravo u ovoj dobi djeca razvijaju svoju maštu i izmišljaju svakakve priče. Na Vama je da ih, ovisno o situaciji, provjerite i ukažete djetetu na stvarnost događaja ili ponekad, ovisno o Vašoj procjeni, priključite se njegovoj priči/simboličkoj igri.</para>
<para>Nastupi bijesa najčešće se javljaju u dobi od jedne do tri godine. Savjetovala bih Vam da (kako biste smanjili nepoželjna ponašanje kod Vašeg djeteta), nakon odlaska iz vrtića izvedete dijete još malo u park pa onda kući. Prethodno objasnite djetetu da se idete još malo igrati u park pa onda idete kući kako bi se ono pripremilo za nadolazeću situaciju. Najavljivanje događaja pomaže u sprječavanju izljeva bijesa kod djece. Isto tako, na putu prema kući možete pričati djetetu o zanimljivim aktivnostima koje planirate zajednički raditi kad stignete doma. Na taj način dijete će se veseliti odlasku kući. Kad stignete iz vrtića nastojte što više vremena provoditi u zajedničkoj igri s djetetom sukladno njegovim interesima.</para>
<para>Ukoliko Vaše dijete ide prekasno na spavanje nastojte ga stavljati ranije na spavanje kako biste spriječili izljeve bijesa uslijed premorenosti. Isto tako, možete ponuditi djetetu neku umirujuću aktivnost prije spavanja i najavit mu odlazak u krevet, primjerice: „Sad ćemo pročitati tvoju najdražu slikovnicu i nakon toga idemo spavati“.</para>
<para>U odgoju budite dosljedni i držite se svojih pravila, u protivnom ćete zbunjivati Vaše dijete. Kad se dogodi da Vaše dijete ima „napadaje bijesa“ (primjerice uslijed neke zabrane) možete mu reći da razumijete da je sad jako tužan ali da ipak ne može ostvariti svoja htijenja.</para>
<para>U vrtiću razgovarajte sa stručnim timom na koji način se može pospješiti prilagodba djeteta u skupini. Svakako i dalje pratite razvoj situacije u vrtiću, kako i koliko dugo se igra s vršnjacima, da li razgovara u vrtiću i dr.</para>
<para>Ukoliko poteškoće i dalje nastave perzistirati, preporučam da se obratite dječjem psihologu.</para>
<para>
 <emphasis>Alma Džanović, mag.rehab.educ.</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Ispadi bijesa nakon dolaska kući iz vrtića kod 3-godišnjaka Poštovana! Mama sam dječaka straog 2 godine i 10 mjeseci. Fizički je zdrav, napredan, motorika izvrsna. 
    Jedini problem koji smo imali je njegovo kašnjenje u govoru, naime propričao je s 2,5 godine dakle prije 5 mjeseci, kontaktirali smo logopede ali smo uvijek dobili odgovor da je premali za suradnju. U to vrijeme je jako napredovao pa sad već sklapa rečenice od 5-6 riječi. Izuzetno je drago i mazno dijete, a prije mjesec dana je krenuo u vrtić jer smo smatrali da bi uz drugu djecu i igru sustigao vršnjake. Užasno sam se bojala adaptacije jer dosad nije imao ni priliku biti među vršnjacima budući da živimo u malom mjestu. Adaptacija je prošla izvrsno, čak iznenađujuće da je od prvog dana htio ostati sam tamo. Problemi s njegovim ponašanjem su počeli sa vrtićem. Gotovo svaki dan ista situacija - kad dođe iz vrtića, izađe iz auta i počne histerija: neće u kuću, vrišti, neće se presvući, ako hoće u kuću, onda bi ipak van pa počne bacati stvari, sve što mu se nađe pod rukom, vrišti i plače i baca se za bilo šta i to traje oko 45 min. Poslije toga postane onaj moj stari dječak, divan i sladak. I ja i suprug smo poprilično popustljivi i dajemo sve od sebe da bude sretan, ali kako to ponašanje ne jenjava oboje smo postali nervozni i u strahu čim dođe vrijeme dolaska iz vrtića :( jer jednostavno ne znamo kako se postaviti u toj situaciji? Dosad je spavao mirno cijelu noć, a sada gotovo svaku večer priča u snu i dosta je nemiran. I počeo je izmišljati događaje, npr. neki dan je rekao tati da smo bili u trgovini i kupili macu ili npr. meni je rekao da je baku ugrizla ptica :/ i da ga teta Marija (odgajateljica) tuče. Ovo zadnje još preispitujem. Kad ga pitam kako je bilo u vrtiću ili što su danas radili, nikad mi ništa ne govori. U razgovoru s odgojiteljicama sam saznala da je tamo poprilično povučen, slabo i gotovo ništa ne priča ali se počeo rado igrati s drugom djecom tako da je i to pomak nekakav, budući da je djecu dosad izbjegavao u širokom luku. Što se tiče njegovog znanja, ne zaostaje za drugom djecom, sva slova je znao i prije nego je propričao, dakle napišem mu na ploču nekoliko slova i on ih je sve redom slovkao. Broji do 12, boje više-manje zna, pjevuši pjesmice koje mu se sviđaju, rado pleše, zna nacrtati lijepo nekoliko stvari... Ali ovo ponašanje nas jako brine, ponekad se ta epizoda ponovi i prije spavanja, ali poslije vrtića gotovo svaki dan. Svjesni smo da je povezano s vrtićem ali zašto, na koji način i zbog čega? Ide već mjesec i pol dana i to je počelo dva tjedna kasnije. Kako da se postavimo kad krenu izljevi bijesa? Puno razgovaramo s njim, da to nije lijepo, nikad ne prijetimo ili kažnjavamo. Jako smo zabrinuti. Ispričavam se duljem postu, unaprijed hvala. Bea505

Poštovana mama,
to što je Vaše dijete počelo „lagati“ ne treba Vas zabrinjavati, to je pokazatelj da Vaše dijete slijedi razvojne miljokaze. Upravo u ovoj dobi djeca razvijaju svoju maštu i izmišljaju svakakve priče. Na Vama je da ih, ovisno o situaciji, provjerite i ukažete djetetu na stvarnost događaja ili ponekad, ovisno o Vašoj procjeni, priključite se njegovoj priči/simboličkoj igri.
Nastupi bijesa najčešće se javljaju u dobi od jedne do tri godine. Savjetovala bih Vam da (kako biste smanjili nepoželjna ponašanje kod Vašeg djeteta), nakon odlaska iz vrtića izvedete dijete još malo u park pa onda kući. Prethodno objasnite djetetu da se idete još malo igrati u park pa onda idete kući kako bi se ono pripremilo za nadolazeću situaciju. Najavljivanje događaja pomaže u sprječavanju izljeva bijesa kod djece. Isto tako, na putu prema kući možete pričati djetetu o zanimljivim aktivnostima koje planirate zajednički raditi kad stignete doma. Na taj način dijete će se veseliti odlasku kući. Kad stignete iz vrtića nastojte što više vremena provoditi u zajedničkoj igri s djetetom sukladno njegovim interesima.
Ukoliko Vaše dijete ide prekasno na spavanje nastojte ga stavljati ranije na spavanje kako biste spriječili izljeve bijesa uslijed premorenosti. Isto tako, možete ponuditi djetetu neku umirujuću aktivnost prije spavanja i najavit mu odlazak u krevet, primjerice: „Sad ćemo pročitati tvoju najdražu slikovnicu i nakon toga idemo spavati“.
U odgoju budite dosljedni i držite se svojih pravila, u protivnom ćete zbunjivati Vaše dijete. Kad se dogodi da Vaše dijete ima „napadaje bijesa“ (primjerice uslijed neke zabrane) možete mu reći da razumijete  da je sad jako tužan ali da ipak ne može ostvariti svoja htijenja.
U vrtiću razgovarajte sa stručnim timom na koji način se može pospješiti prilagodba djeteta u skupini. Svakako i dalje pratite razvoj situacije u vrtiću, kako i koliko dugo se igra s vršnjacima, da li razgovara u vrtiću i dr.
Ukoliko poteškoće i dalje nastave perzistirati, preporučam da se obratite dječjem psihologu.

   Alma Džanović, mag.rehab.educ.
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

ALMA DŽANOVIĆ

Ispadi bijesa nakon dolaska kući iz vrtića kod 3-godišnjaka

<para>
 Poštovani, naše dijete ima 2 godine i 8 mjeseci Problem je u tome što on još ne govori. Izgovara riječi na "svojem" jeziku. Bili smo kod neurologa na pregledu, ali nam je rečeno da je s njim sve u redu, da je samo lijen. Kao dijete je dosta napredan, sve zna, što čemu služi, kako nešto napraviti i sl. ali ne izgovara riječi. Što se tiče ponašanja jako je aktivan, možda i hiperaktivan i oglušuje se na sve naše upute, primjedbe, čak i pohvale. Npr. kad mu kažemo da nešto ne smije raditi on baš to namjerno uradi. Ima i dosta ispada "bijesa", ne znamo da li je to zbog toga što se ne može izraziti ili zbog nečega drugoga. Ide u vrtić ali tamo je isto tako. Tete ga pokušavaju animirati ali on ništa. Ne želi sjediti za stolom dok sjede druga djeca, ne želi sudjelovati u zajedničkim aktvnostima i najgore ako nije nešto po njegovom on grize drugu djecu. Tu naviku imao je kad je bio mala beba ali smo to odmah riješili tako da doma ne grize, ali u vrtiću je situacija drugačija. Ne znamo da li je sve to povezano sa govorom, pa Vas molim savjet. Ističem da dosta mrmlja na svojem jeziku i broji do pet, ali to je sve. Ne izgovara ni mama, tata, baka, teta.. Mama_rak
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>smatram da je Vaš razlog za zabrinutost opravdan jer razvoj Vašeg djeteta odstupa od prosječnog razvoja, posebice u području komunikacije, socio-emocionalnog razvoja i usmjeravanja pažnje. Dijete bi u ovoj dobi trebalo imati razvijen govor koji je razumljiv okolini i isto tako razumijevati verbalne upute.</para>
<para>Uzrok nepoželjnih oblika ponašanja, u ovom slučaju griženja druge djece svakako može biti zbog poteškoća u komunikaciji jer dijete ne zna izraziti svoje želje što dovodi do frustracije. Na nama je da pokažemo djetetu na koji način može reći da nešto ne želi primjerice mahati prstom „ne,ne“ drugom djetetu umjesto da ga grize. Isto tako, kad se verbalno obraćate djetetu obratite pozornost da usmjerite njegovu pažnju na Vas i da svoju verbalnu uputu potkrijepite gestama i afektom kako bi unaprijedili djetetovo razumijevanje govora i pridobili njegovu pozornost. Važno je obratiti pozornost i kakva je djetetova neverbalna komunikacija, da li koristi geste kako bi prenio poruku (pokazuje li prstom, pruža li ruku za „daj“, odmahuje glavom za „ne“ i sl.). Obratite pozornost da li Vam dijete donosi igračke kako bi Vam ih pokazalo i da li u tim situacijama provjerava Vaše reakcije.</para>
<para>Iz Vašeg opisa ne vidim da li se Vaše dijete i kod kuće preferira igrati samo. Ali u svakom slučaju, nastojte se pridružiti djetetovoj igri na način da slijedite njegov interes, a ne da namećete svoja pravila. Koristite sve aktivnosti koje Vaše dijete voli i na taj način potičite interakciju. Na isti način predložite tetama da potiču interakciju u grupi. Svakako nastavite pratiti situaciju u vrtiću i konzultirajte se sa stručnim timom.</para>
<para>Nikako se ne slažem s mišljenjem neurologa da je Vaše dijete lijeno i preporučam Vam da se naručite na procjenu i savjetovanje kod defektologa/edukatora-rehabilitatora i logopeda.</para>
<para>
 <emphasis>Alma Džanović, mag.rehab.educ.</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dijete ima gotovo tri godine i još ne govori. Je li samo lijen ili trebamo pomoć? Dijete bi u ovoj dobi trebalo imati razvijen govor koji je razumljiv okolini i isto tako razumijevati verbalne upute.

Poštovani, naše dijete ima 2 godine i 8 mjeseci. 
   Poštovani, naše dijete ima 2 godine i 8 mjeseci Problem je u tome što on još ne govori. Izgovara riječi na "svojem" jeziku. Bili smo kod neurologa na pregledu, ali nam je rečeno da je s njim sve u redu, da je samo lijen. Kao dijete je dosta napredan, sve zna, što čemu služi, kako nešto napraviti i sl. ali ne izgovara riječi. Što se tiče ponašanja jako je aktivan, možda i hiperaktivan i oglušuje se na sve naše upute, primjedbe, čak i pohvale. Npr. kad mu kažemo da nešto ne smije raditi on baš to namjerno uradi. Ima i dosta ispada "bijesa", ne znamo da li je to zbog toga što se ne može izraziti ili zbog nečega drugoga. Ide u vrtić ali tamo je isto tako. Tete ga pokušavaju animirati ali on ništa. Ne želi sjediti za stolom dok sjede druga djeca, ne želi sudjelovati u zajedničkim aktvnostima i najgore ako nije nešto po njegovom on grize drugu djecu. Tu naviku imao je kad je bio mala beba ali smo to odmah riješili tako da doma ne grize, ali u vrtiću je situacija drugačija. Ne znamo da li je sve to povezano sa govorom, pa Vas molim savjet. Ističem da dosta mrmlja na svojem jeziku i broji do pet, ali to je sve. Ne izgovara ni mama, tata, baka, teta.. Mama_rak

Poštovana mama,
smatram da je Vaš razlog za zabrinutost opravdan jer razvoj Vašeg djeteta odstupa od prosječnog razvoja, posebice u području komunikacije, socio-emocionalnog razvoja i usmjeravanja pažnje. Dijete bi u ovoj dobi trebalo imati razvijen govor koji je razumljiv okolini i isto tako razumijevati verbalne upute.
Uzrok nepoželjnih oblika ponašanja, u ovom slučaju griženja druge djece svakako može biti zbog poteškoća u komunikaciji jer dijete ne zna izraziti svoje želje što dovodi do frustracije. Na nama je da pokažemo djetetu na koji način može reći da nešto ne želi primjerice mahati prstom „ne,ne“ drugom djetetu umjesto da ga grize. Isto tako, kad se verbalno obraćate djetetu obratite pozornost da usmjerite njegovu pažnju na Vas i da svoju verbalnu uputu potkrijepite gestama i afektom kako bi unaprijedili djetetovo razumijevanje govora i pridobili njegovu pozornost.  Važno je obratiti pozornost i kakva je djetetova neverbalna komunikacija, da li koristi geste kako bi prenio poruku (pokazuje li prstom, pruža li ruku za „daj“, odmahuje glavom za „ne“ i sl.). Obratite pozornost da li Vam dijete donosi igračke kako bi Vam ih pokazalo i da li u tim situacijama provjerava Vaše reakcije.
Iz Vašeg opisa ne vidim da li se Vaše dijete i kod kuće preferira igrati samo. Ali u svakom slučaju, nastojte se pridružiti djetetovoj igri na način da slijedite njegov interes, a ne da namećete svoja pravila. Koristite sve aktivnosti koje Vaše dijete voli i na taj način potičite interakciju. Na isti način predložite tetama da potiču interakciju u grupi. Svakako nastavite pratiti situaciju u vrtiću i konzultirajte se sa stručnim timom.
Nikako se ne slažem s mišljenjem neurologa da je Vaše dijete lijeno i preporučam Vam da se  naručite na procjenu i savjetovanje kod defektologa/edukatora-rehabilitatora  i logopeda.

   Alma Džanović, mag.rehab.educ.
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Dijete ima gotovo tri godine i još ne govori. Je li samo lijen ili trebamo pomoć?

<para>
 Kada dotaknem kvržicu nema nikakvih bolova. Da li je to opasno i kojem specijalisti ga trebam voditi na pogled? Hvala
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor:</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bez pregleda mi je teško procijeniti o čemu se radi. Vjerojatno je to reaktivni limfni čvor na vratu (o tome sam već pisala na ovom portalu - molim Vas pročitajte <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/103/972/povecani-limfni-cvor-iznad-kljucne-kosti-i-veza-s-infekcijama">ovdje</ulink>). </para>
<para>Mislim da je najbolje da dijete najprije pregleda pedijatar koji će procijenti o potrebi dalje obrade. Pozdrav.</para>
<para>dr. Svjetlana Bela Klancir<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Napipala sam kvržicu na vratnoj veni kod svog 3-godišnjeg sina Kvržica na dodir ne boli.Poštovani, imam sina koji ima 3 godine. Već neko vrijeme na vratu sam mu primijetila kao neku kvržicu u veni i vena je malo zadebljana. 
    Kada dotaknem kvržicu nema nikakvih bolova. Da li je to opasno i kojem specijalisti ga trebam voditi na pogled? Hvala
   
   Odgovor:
Poštovana,
bez pregleda mi je teško procijeniti o čemu se radi. Vjerojatno je to reaktivni limfni čvor na vratu (o tome sam već pisala na ovom portalu - molim Vas pročitajte ovdje). 
Mislim da je najbolje da dijete najprije pregleda pedijatar koji će procijenti o potrebi dalje obrade. Pozdrav.
dr. Svjetlana Bela Klancirspec.pedijatar

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Napipala sam kvržicu na vratnoj veni kod svog 3-godišnjeg sina

<para>
 Poštovani molila bih Vaše mišljenje Sklona je čestim bronhitisima te infekciji urinarnog trakta. U razgovoru s pedijatricom, glede uvođenja nekih preparata za jačanje imuniteta, rečeno mi je da pustim da se organizam sam izbori. Međutim, ja sam joj ipak prije neka 3 mjeseca počela davati dnevno oko 25 ml soka aronije (100%, biokvalitete, tako je bar navedeno na ambalaži). Ja imam osobno jako dobra iskustva s aronijom pa se nadam da bi i malenoj moglo biti od koristi. Da li joj mogu davati sok konstantno, duži vremenski period, budući da je u pitanju prirodni preparat ili bi bilo poželjno napraviti prekid?! Meni su u ljekarni rekli da ga mogu piti stalno, ali mi nisu znali reći koliko dugo ga mogu davati djetetu. Trudim se i u ishranu uvesti sto više voća, povrća, ponekad se tu nađe i neka hrenovka ili salamica, no ne prečesto. Hvala unaprijed i lijepi pozdrav!!! Milena
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>aronija je voće, tzv. sibirska borovnica jako bogata aniokidansima i vitaminima, no isto tako istima su bogati i brusnica i borovnica i nar.</para>
<para>U svakom slučaju, ništa loše se neće dogoditi od manje količine ovog soka/sirupa, no sa svakim suplementom dobro je učiniti pauzu (naime kada pričamo o normalnoj prehrani zdrave osobe vrlo rijetko se događa da svaki dan bez prestanka uzmamo jednu te istu supstancu, osim ako ne govorimo o vodi).</para>
<para>Pauza može biti u proljetno/ljetnim mjesecima kada ima više izbora voća i povrća.</para>
<para>Pojačivače imuniteta ne savjetujem davati osim u trenutcima kad je osoba/dijete bolesna, no kada se radi o fazi zdravlja pojačivači imuniteta se ne preporučaju. Aronija bi svojim sastavom više spadala u modulatore imuniteta, nego pojačivače zbog čega se može koristiti i preventivno.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djetetu dajem sok aronije za imunitet. Trebam li napraviti pauzu? Kao i kod drugih namirnica i kod suplemenata treba napraviti pauzu, posebno ako je dijete u zdravoj fazi.

Poštovani molila bih Vaše mišljenje. Imam djevojčicu od 2.5 godine. 
   Poštovani molila bih Vaše mišljenje Sklona je čestim bronhitisima te infekciji urinarnog trakta. U razgovoru s pedijatricom, glede uvođenja nekih preparata za jačanje imuniteta, rečeno mi je da pustim da se organizam sam izbori. Međutim, ja sam joj ipak prije neka 3 mjeseca počela davati dnevno oko 25 ml soka aronije (100%, biokvalitete, tako je bar navedeno na ambalaži). Ja imam osobno jako dobra iskustva s aronijom pa se nadam da bi i malenoj moglo biti od koristi. Da li joj mogu davati sok konstantno, duži vremenski period, budući da je u pitanju prirodni preparat ili bi bilo poželjno napraviti prekid?! Meni su u ljekarni rekli da ga mogu piti stalno, ali mi nisu znali reći koliko dugo ga mogu davati djetetu. Trudim se i u ishranu uvesti sto više voća, povrća, ponekad se tu nađe i neka hrenovka ili salamica, no ne prečesto. Hvala unaprijed i lijepi pozdrav!!! Milena

Poštovana,
aronija je voće, tzv. sibirska borovnica jako bogata aniokidansima i vitaminima, no isto tako istima su bogati i brusnica i borovnica i nar.
U svakom slučaju, ništa loše se neće dogoditi od manje količine ovog soka/sirupa, no sa svakim suplementom dobro je učiniti pauzu (naime kada pričamo o normalnoj prehrani zdrave osobe vrlo rijetko se događa da svaki dan bez prestanka uzmamo jednu te istu supstancu, osim ako ne govorimo o vodi).
Pauza može biti u proljetno/ljetnim mjesecima kada ima više izbora voća i povrća.
Pojačivače imuniteta ne savjetujem davati osim u trenutcima kad je osoba/dijete bolesna, no kada se radi o fazi zdravlja pojačivači imuniteta se ne preporučaju. Aronija bi svojim sastavom više spadala u modulatore imuniteta, nego pojačivače zbog čega se može koristiti i preventivno.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Djetetu dajem sok aronije za imunitet. Trebam li napraviti pauzu?

<para>
 Sad nedavno su mu se po licu pojavili prištići, na obrvama i uškicama mu se pojavila neka suhoća kože i iz toga mu je izlazila žuta vodica. Završili smo u bolnici i primali antibiotike. Rekli su nam da ima atopijski dermatitis i da je alergičan na kravlje mlijeko (inače ne dojim nego smo mu davali hipp combiotik). Morala sam mu promjenit mlijeko, prepisali su nam allernovu, super ga je prihvatio. Nakon 4 dana išli smo kući kao novi. No nije prošlo dva dana nakon što smo izašli iz bolnice i opet su mu se pojavili prištići na licu i leđima na predjelu vrata i pokoji na rukici, a i na tjemenu su mu se pojavile žute ljuskice iz kojih curi neka tekućina (isto kao i na obrvama prije bolnice). Zanima me vaše mišljenje. Hvala! LK
</para>
<para>Budući da je dijete samo 1,5 mjesec staro niste mogli pogriješiti u davanju određenih namirnica jer dohrana još uvijek nije uvedena.</para>
<para>Nadalje, ako se dijete u bolnici popravilo na Allernovu, trebalo bi biti da je tako i kod kuće.
Postoji nekoliko mogućnosti: da je dijete alergično i na nešto u kući - detrđent s kojim perete robu i posteljinu, ili pak nedovoljno ispiranje bočice nakon pranja, ili mu jednostavno ne odgovara Allernova već je potrebno u prehranu uvesti još više razgrađenu formulu.</para>
<para>U svakom slučaju sve ovo do sada je samo pogađanje, obavezno se javite svome pedijatru i specijalisti koji je ustanovio alergiju za daljnju obradu.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon prilagođene formule beba i dalje ima alergijsku reakciju, a ne bi trebala Pozdrav! Imam jedan problem. Imam sina od mjesec i pol dana. 
    Sad nedavno su mu se po licu pojavili prištići, na obrvama i uškicama mu se pojavila neka suhoća kože i iz toga mu je izlazila žuta vodica. Završili smo u bolnici i primali antibiotike. Rekli su nam da ima atopijski dermatitis i da je alergičan na kravlje mlijeko (inače ne dojim nego smo mu davali hipp combiotik). Morala sam mu promjenit mlijeko, prepisali su nam allernovu, super ga je prihvatio. Nakon 4 dana išli smo kući kao novi. No nije prošlo dva dana nakon što smo izašli iz bolnice i opet su mu se pojavili prištići na licu i leđima na predjelu vrata i pokoji na rukici, a i na tjemenu su mu se pojavile žute ljuskice iz kojih curi neka tekućina (isto kao i na obrvama prije bolnice). Zanima me vaše mišljenje. Hvala! LK

Budući da je dijete samo 1,5 mjesec staro niste mogli pogriješiti u davanju određenih namirnica jer dohrana još uvijek nije uvedena.
Nadalje, ako se dijete u bolnici popravilo na Allernovu, trebalo bi biti da je tako i kod kuće.
Postoji nekoliko mogućnosti: da je dijete alergično i na nešto u kući - detrđent s kojim perete robu i posteljinu, ili pak nedovoljno ispiranje bočice nakon pranja, ili mu jednostavno ne odgovara Allernova već je potrebno u prehranu uvesti još više razgrađenu formulu.
U svakom slučaju sve ovo do sada je samo pogađanje, obavezno se javite svome pedijatru i specijalisti koji je ustanovio alergiju za daljnju obradu.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Nakon prilagođene formule beba i dalje ima alergijsku reakciju, a ne bi trebala

<para>
 Problem je što u zadnja dva tjedna nekako slabije jede. Pojede svega 600 do 700 ml u 24 h. Molim vas, zanima me koje su optimalne količine mlijeka? Jako sam zabrinuta. Zaboravila sam napomenuti da je beba rođena sa 970 grama.J.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>s obzirom na navedenu tjelesnu masu bolničkog otpusta i trenutnu tjelesnu masu, Vaše dijete dobro napreduje. Optimalna količina mlijeka za Vaše dijete iznosi oko 750 – 800 ml na dan, naravno kako dijete raste tako treba rasti i količina mlijeka.</para>
<para>No, ukoliko dijete napreduje uredno i na manje hrane ne treba se zabrinjavati. Naime, najbolja procijena da dijete unosi dovoljno hrane jest njegov napredak na tjelesnoj masi, zbog čega Vam preporučam upravo to, pratiti porast na tjelesnoj masi svakih par dana (dijete važite na istoj vagi, u isto doba dana).</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nedonošče lijepo napreduje, ali zadnjih dana malo slabije jede Poštovanje, imam bebu od 4 mjeseca, nedonošče, korigirano ima 1 mjesec i 12 dana.. Pušteni smo iz bolnice s 2460 grama, a sada malo manje od dva mjeseca poslje ima 4500 grama. 
    Problem je što u zadnja dva tjedna nekako slabije jede. Pojede svega 600 do 700 ml u 24 h. Molim vas, zanima me koje su optimalne količine mlijeka? Jako sam zabrinuta. Zaboravila sam napomenuti da je beba rođena sa 970 grama.J.

Poštovana,
s obzirom na navedenu tjelesnu masu bolničkog otpusta i trenutnu tjelesnu masu, Vaše dijete dobro napreduje. Optimalna količina mlijeka za Vaše dijete iznosi oko 750 – 800 ml na dan, naravno kako dijete raste tako treba rasti i količina mlijeka.
No, ukoliko dijete napreduje uredno i na manje hrane ne treba se zabrinjavati. Naime, najbolja procijena da dijete unosi dovoljno hrane jest njegov napredak na tjelesnoj masi, zbog čega Vam preporučam upravo to, pratiti porast na tjelesnoj masi svakih par dana (dijete važite na istoj vagi, u isto doba dana).
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Nedonošče lijepo napreduje, ali zadnjih dana malo slabije jede

<para>
 Dijete je krenulo u prvi razred (djevojčica 6 god i 8 mj), prema osobnom sudu dijete je bistro, pametno, s puno znanja i interesa, sitnije konstitucije koja je na testiranju u školi "na prvu" stvorila predrasudu kod psihologinje, koju je vrlo brzo rezultatima testa razuvjerila, rečeno mi je da je potpuno spremna za školu i nema dileme oko toga. Kao osoba rekla bih da je teže naravi, vrlo tvrdoglava, uporna, neuspjehe ne prihvaća baš lako, ljubomorna (što se pokazalo vrlo izraženim kada joj se rodio brat prije 2,5 god), ali i vrlo osjećajna. Rješavanja zadaće nije problem, ali brzopletost jest, ako slučajno kažem kako mislim da je to moglo i puno bolje i da to od nje i očekujem jer znam da može bolje (uredno bojanje, pisanje slova u pisanku od crte do crte, općenito uložiti trud u pisanje zadaće) nastaje otpor, agresivnost, ljutnja, suze, mrki pogled ili odvraćanje pogleda u stranu u znak protesta. Kad se malo smiri i ponovno napravi zadaću ovaj put s trudom i pažnjom sama dolazi pokazati svoj rad sa zadovoljstvom na licu i pitati je li to sad puno bolje, naravno slijedi pohvala i ljutnje kao da nije niti bilo. Općenito kaže da voli ići u školu, jako voli učiteljicu, pronašla je posve nove prijatelje jer nitko poznat iz vrtića nije išao u njezin razred, vidjela sam i sama kad ju otpratim da ju djeca prihvaćaju i vole. Jako me zabrinulo što sam jučer otkrila da su sve olovke i drvene bojice u pernici izgrižene (otprilike 15-tak komada), čak je i gumica za brisanje pregrižena na pola. Kada smo pokušali objasniti da je to loše, da te boje nisu sigurne, mogu biti otrovne, da se usta mogu ozlijediti i da se može razboljeti dobili smo opet ljutnju, otpor i nije htjela uopće reći kada se i zašto to dogodilo, mislim da ju je bilo i sram što smo to otkrili. Trebam li se zabrinuti ili je to jednostavno faza i prilagodba novim obvezama?Jedna hipersenzibilna mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>lijepo je što se trudite biti uz svoju kćerku i biti joj podrška u prvim mjesecima škole kada je to za nju vrlo vjerojatno veliki izazov, a sigurno potpuno nova situacija. Ono što mi se čini prema svemu što ste naveli jest da se Vaša djevojčica, koju i sami opisujete kao osjećajnu, dosta teško nosi s kritikom (odnosno s Vašim komentarima kada nešto ne učini onako dobro kako Vi to očekujete).</para>
<para>Brzopletost je nešto na čemu se može raditi i može se uvježbati da bude pažljivija pri pisanju zadaće. Pri tome je važno da joj se iskaže razumijevanje te da ju se mirnim tonom upita kako je ona zadovoljna učinjenim uratkom (i kada ga napravi nabrzinu i kada ga napravi ponovo, uz više pažnje). Tada će, vrlo vjerojatno sama shvatiti da je zadovoljnija kada to izgleda bolje i kada se više potrudi.</para>
<para>S obzirom da je školska okolina mjesto gdje se dječji uspjeh ili neuspjeh dosta procjenjuje (od strane učitelja, roditelja, ali i druge djece) moguće je da joj to stvara anksioznost koja bi mogla biti razlog zašto je djevojčica imala potrebu izgristi olovke. Naime, njoj je to bio samo jedan način kako iskazati svoju anksioznost stoga je to nešto o čemu bi bilo dobro porazgovarati s njom. Uz to, svakako obratite pažnju na to koliko joj je važno da zadovolji tuđa očekivanja.</para>
<para>Više o anksioznoj djeci možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/tjeskobna-anksiozna-djeca/8885/1/">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/tjeskobna-anksiozna-djeca/8885/1/</ulink>.</para>
<para>O tome kako se nositi s ljutnjom i kako tada reagirati možete pročitati na: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/9116/1/">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/9116/1/</ulink>.</para>
<para>Nešto više o prilagodljivosti djece i kako ona može biti povezana s djetetovim reakcijama na školu možete pročitati u ovom klinfo odgovoru <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/psiholog/34/951/djevojcica-se-dobro-priviknula-na-skolu-ali-ne-zeli-jesti">https://klinfo.rtl.hr/psiholog/34/951/djevojcica-se-dobro-priviknula-na-skolu-ali-ne-zeli-jesti</ulink>.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević,</emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica je krenula u prvi razred i pokazuje anksioznost te negoduje na svaku kritiku Poštovane psihologinje, molim pomoć. 
    Dijete je krenulo u prvi razred (djevojčica 6 god i 8 mj), prema osobnom sudu dijete je bistro, pametno, s puno znanja i interesa, sitnije konstitucije koja je na testiranju u školi "na prvu" stvorila predrasudu kod psihologinje, koju je vrlo brzo rezultatima testa razuvjerila, rečeno mi je da je potpuno spremna za školu i nema dileme oko toga. Kao osoba rekla bih da je teže naravi, vrlo tvrdoglava, uporna, neuspjehe ne prihvaća baš lako, ljubomorna (što se pokazalo vrlo izraženim kada joj se rodio brat prije 2,5 god), ali i vrlo osjećajna. Rješavanja zadaće nije problem, ali brzopletost jest, ako slučajno kažem kako mislim da je to moglo i puno bolje i da to od nje i očekujem jer znam da može bolje (uredno bojanje, pisanje slova u pisanku od crte do crte, općenito uložiti trud u pisanje zadaće) nastaje otpor, agresivnost, ljutnja, suze, mrki pogled ili odvraćanje pogleda u stranu u znak protesta. Kad se malo smiri i ponovno napravi zadaću ovaj put s trudom i pažnjom sama dolazi pokazati svoj rad sa zadovoljstvom na licu i pitati je li to sad puno bolje, naravno slijedi pohvala i ljutnje kao da nije niti bilo. Općenito kaže da voli ići u školu, jako voli učiteljicu, pronašla je posve nove prijatelje jer nitko poznat iz vrtića nije išao u njezin razred, vidjela sam i sama kad ju otpratim da ju djeca prihvaćaju i vole. Jako me zabrinulo što sam jučer otkrila da su sve olovke i drvene bojice u pernici izgrižene (otprilike 15-tak komada), čak je i gumica za brisanje pregrižena na pola. Kada smo pokušali objasniti da je to loše, da te boje nisu sigurne, mogu biti otrovne, da se usta mogu ozlijediti i da se može razboljeti dobili smo opet ljutnju, otpor i nije htjela uopće reći kada se i zašto to dogodilo, mislim da ju je bilo i sram što smo to otkrili. Trebam li se zabrinuti ili je to jednostavno faza i prilagodba novim obvezama?Jedna hipersenzibilna mama

Draga mama,
lijepo je što se trudite biti uz svoju kćerku i biti joj podrška u prvim mjesecima škole kada je to za nju vrlo vjerojatno veliki izazov, a sigurno potpuno nova situacija. Ono što mi se čini prema svemu što ste naveli jest da se Vaša djevojčica, koju i sami opisujete kao osjećajnu, dosta teško nosi s kritikom (odnosno s Vašim komentarima kada nešto ne učini onako dobro kako Vi to očekujete).
Brzopletost je nešto na čemu se može raditi i može se uvježbati da bude pažljivija pri pisanju zadaće. Pri tome je važno da joj se iskaže razumijevanje te da ju se mirnim tonom upita kako je ona zadovoljna učinjenim uratkom (i kada ga napravi nabrzinu i kada ga napravi ponovo, uz više pažnje). Tada će, vrlo vjerojatno sama shvatiti da je zadovoljnija kada to izgleda bolje i kada se više potrudi.
S obzirom da je školska okolina mjesto gdje se dječji uspjeh ili neuspjeh dosta procjenjuje (od strane učitelja, roditelja, ali i druge djece) moguće je da joj to stvara anksioznost koja bi mogla biti razlog zašto je djevojčica imala potrebu izgristi olovke. Naime, njoj je to bio samo jedan način kako iskazati svoju anksioznost stoga je to nešto o čemu bi bilo dobro porazgovarati s njom. Uz to, svakako obratite pažnju na to koliko joj je važno da zadovolji tuđa očekivanja.
Više o anksioznoj djeci možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/tjeskobna-anksiozna-djeca/8885/1/.
O tome kako se nositi s ljutnjom i kako tada reagirati možete pročitati na: https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/9116/1/.
Nešto više o prilagodljivosti djece i kako ona može biti povezana s djetetovim reakcijama na školu možete pročitati u ovom klinfo odgovoru https://klinfo.rtl.hr/psiholog/34/951/djevojcica-se-dobro-priviknula-na-skolu-ali-ne-zeli-jesti.
Sretno!

   Tea Knežević,
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Djevojčica je krenula u prvi razred i pokazuje anksioznost te negoduje na svaku kritiku

<para>
 Naime, prije 7 mjeseci dobila je brata i ljubomorno se ponašala samo prva 3-4 dana i to samo kada su ga čuvale bake ili djedovi. Ovo se je ljeto odviknula i od pelene, a na jesen krenula u jaslice. Dosad je stvarno bila razumna i strpljiva, inače je i prilagodljiva i puno priča, adaptacija u vrtiću je prošla odlično, bez ijedne suze i stvarno voli tamo ići, no kad dođe kući iz vrtića posebno je cendrava, stalno plače i traži da ju nosim. Bila je nedavno malo bolesna (kratka viroza) i stalno sam ju tješila, mazila, nosila pa se pitam je li to razlog što sad stalno traži da ju uzmem, je li moguće da se u tih 2-3 dana već navikla na to ili joj fali nježnosti s obzirom da se dobar dio dana ne vidimo ili joj je jednostavno dosadno kod kuće budući da sam stalno sama s njih dvoje, muž radi na terenu i teško mi se "podijeliti" na 2 dijela kad plaču u isto vrijeme, a pritom obavljati sve kućanske poslove. Je li moguće da ju je sad primila prava ljubomora pa privlači svu pažnju na sebe ili je to jednostavno ta faza dvogodišnjaka? Trudim se puno biti s njom, objasniti joj da je braco mali i ne može sam hodati pa ga moram nositi, no više nema strpljenja čekati da bracu nahranim i sl.,namjerno viče da ga probudi i sl. Shvaćam da je sad u fazi kad želi sve sama i kad joj je glavna riječ neću ovo, neću ono, no uistinu je teško uvijek biti strpljiv i mirno objašnjavati da ju ne razumijem dok cvili i cendra. Ako počne vikati iz protesta ili se bacati po podu, šaljem ju u sobu na "hlađenje" na 1 minutu, no ona ne izdrži ni pola minute već viče: "Mama, oprosti" i smiri se. Shvaća tu kaznu, ali opet ponavlja 100 x takvo ponašanje. Još je jedan problem što više ne prespava noć u komadu, već tijekom noći dolazi k nama u krevet, pretpostavljam također da je razlog brat kojeg još dojim pa joj "nije jasno" zašto je ona "izolirana" u svojoj sobi. Tamo je već više od godinu dana i dosad nije bilo s tim problema. Nekad sam stvarno u noći preumorna da ju nosim u sobu nazad ili se baš i mlađi brat probudi za dojenje pa ju jednostavno ostavim s nama, ali se u zadnje vrijeme trudim biti dosljedna i stalno ju vraćati u njezin krevet. Tete u vrtiću kažu da je predobra i super se snašla, da kod nje nema histerije, da je jako smirena i sad se ja pitam u čemu griješim, zašto meni radi takve scene. Sad sam već jako zabrinuta da joj ne pružam dovoljno pažnje i imam grižnju savjesti pa razmišljam da apsolutno sve obveze odgodim i posvetim se njoj u potpunosti, bojim se da se ne osjeća odbačeno i nedovoljno voljeno zbog toga što ju ostavljam u vrtiću, no ona stvarno voli tamo ići, nikad ne zaplače za mnom. Molim Vas za pomoć i mišljenje kako dalje. Hvala najljepša. mama2x
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas brine ponašanje Vaše dvogodišnje kćerke. Sigurno je veliki izazov zadovoljiti njene potrebe te istovremeno brinuti o sinčiću. Prema ovome što ste napisali čini se da ona zaista traži Vašu pažnju i nježnost. To nije neobično s obzirom na okolnosti koje ste naveli, odnosno s obzirom na to što je još do prije 7 mjeseci bila jedinica i, vjerujem, Vaš centar svijeta, a sada ipak Vašu pažnju, nježnost i vrijeme mora dijeliti s još jednim malim bićem.</para>
<para>Ono što je važno znati kod raznih ponašanja koja mogu biti posljedica ljubomore jest da se takva ponašanja mogu smanjiti ukoliko dijete osjeti da će neko Vaše vrijeme biti odvojeno samo za nju. Točnije, roditelji ponekad ne razumiju kako je moguće da nedostaju djetetu i kako to da dijete ne osjeća da ima dovoljno pažnje ako provode velik dio dana zajedno. Ipak, ono što čini razliku jest kakva je ta pažnja i vrijeme koje se daje djetetu. Radi li se o vremenu „usput“ odnosno da je dijete u istoj prostoriji s roditeljem ali zapravo većinu vremena roditelj nije usmjeren na njega već npr.na obavljanje kućanskih poslova ili nešto drugo. Svakom djetetu je jako važno da osjeti da neko vrijeme ima nepodjeljenu pažnju roditelja, odnosno da je roditelj tada fokusiran isključivo na dijete - da ga gleda, sluša, pokazuje interes za dijetetove misli, potrebe, osjećaje te da mu iskazuje razumijevanje. Takvi trenutci su jako dragocjeni djetetu stoga nije nužno da traju jako dugo. Nekom djetetu je svega pola sata ili sat vremena dnevno takve roditeljeve pažnje dovoljno.</para>
<para>Drago mi je čuti da Vaša djevojčica nema nikavih problema u vrtiću te da je inače opisujete kao razumnu, strpljivu i prilagodljivu. Ponašanja koja su se javila a koja Vas brinu mogu biti dio „faze“ koju djeca u ovoj dobi često prolaze, ali mogu biti i rezultat osjećaja nedovoljne pažnje. Vrlo vjerojatno se radi o kombinaciji i zato je važno da i dalje budete ustrajni u svojim odgojnim metodama (npr.dobro je to što ste ustrajni u tome da djevojčicu naučite da spava sama), ali i da probate razumjeti i zadovoljiti dio njenih potreba za Vašom blizinom, nježnošću i pažnjom. Iako je upravo to izazov s kojim se nose brojni roditelji jer, uz svakodnevne poslove i brigu o još jednom djetetu nije lako izdvojiti vrijeme i energiju, ipak uz Vašu motivaciju i promišljanje o potrebama Vaše djevojčice vjerujem da ćete uspjeti.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, </emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Starija djevojčica traži jako puno pažnje, a ja ne stignem zbog bebe Poštovani, molim Vas lijepo za savjet kako postupati prema 2-ogodišnjoj kćeri i ako mi možete ukazati u čemu griješimo. 
    Naime, prije 7 mjeseci dobila je brata i ljubomorno se ponašala samo prva 3-4 dana i to samo kada su ga čuvale bake ili djedovi. Ovo se je ljeto odviknula i od pelene, a na jesen krenula u jaslice. Dosad je stvarno bila razumna i strpljiva, inače je i prilagodljiva i puno priča, adaptacija u vrtiću je prošla odlično, bez ijedne suze i stvarno voli tamo ići, no kad dođe kući iz vrtića posebno je cendrava, stalno plače i traži da ju nosim. Bila je nedavno malo bolesna (kratka viroza) i stalno sam ju tješila, mazila, nosila pa se pitam je li to razlog što sad stalno traži da ju uzmem, je li moguće da se u tih 2-3 dana već navikla na to ili joj fali nježnosti s obzirom da se dobar dio dana ne vidimo ili joj je jednostavno dosadno kod kuće budući da sam stalno sama s njih dvoje, muž radi na terenu i teško mi se "podijeliti" na 2 dijela kad plaču u isto vrijeme, a pritom obavljati sve kućanske poslove. Je li moguće da ju je sad primila prava ljubomora pa privlači svu pažnju na sebe ili je to jednostavno ta faza dvogodišnjaka? Trudim se puno biti s njom, objasniti joj da je braco mali i ne može sam hodati pa ga moram nositi, no više nema strpljenja čekati da bracu nahranim i sl.,namjerno viče da ga probudi i sl. Shvaćam da je sad u fazi kad želi sve sama i kad joj je glavna riječ neću ovo, neću ono, no uistinu je teško uvijek biti strpljiv i mirno objašnjavati da ju ne razumijem dok cvili i cendra. Ako počne vikati iz protesta ili se bacati po podu, šaljem ju u sobu na "hlađenje" na 1 minutu, no ona ne izdrži ni pola minute već viče: "Mama, oprosti" i smiri se. Shvaća tu kaznu, ali opet ponavlja 100 x takvo ponašanje. Još je jedan problem što više ne prespava noć u komadu, već tijekom noći dolazi k nama u krevet, pretpostavljam također da je razlog brat kojeg još dojim pa joj "nije jasno" zašto je ona "izolirana" u svojoj sobi. Tamo je već više od godinu dana i dosad nije bilo s tim problema. Nekad sam stvarno u noći preumorna da ju nosim u sobu nazad ili se baš i mlađi brat probudi za dojenje pa ju jednostavno ostavim s nama, ali se u zadnje vrijeme trudim biti dosljedna i stalno ju vraćati u njezin krevet. Tete u vrtiću kažu da je predobra i super se snašla, da kod nje nema histerije, da je jako smirena i sad se ja pitam u čemu griješim, zašto meni radi takve scene. Sad sam već jako zabrinuta da joj ne pružam dovoljno pažnje i imam grižnju savjesti pa razmišljam da apsolutno sve obveze odgodim i posvetim se njoj u potpunosti, bojim se da se ne osjeća odbačeno i nedovoljno voljeno zbog toga što ju ostavljam u vrtiću, no ona stvarno voli tamo ići, nikad ne zaplače za mnom. Molim Vas za pomoć i mišljenje kako dalje. Hvala najljepša. mama2x

Draga mama,
vjerujem da Vas brine ponašanje Vaše dvogodišnje kćerke. Sigurno je veliki izazov zadovoljiti njene potrebe te istovremeno brinuti o sinčiću. Prema ovome što ste napisali čini se da ona zaista traži Vašu pažnju i nježnost. To nije neobično s obzirom na okolnosti koje ste naveli, odnosno s obzirom na to što je još do prije 7 mjeseci bila jedinica i, vjerujem, Vaš centar svijeta, a sada ipak Vašu pažnju, nježnost i vrijeme mora dijeliti s još jednim malim bićem.
Ono što je važno znati kod raznih ponašanja koja mogu biti posljedica ljubomore jest da se takva ponašanja mogu smanjiti ukoliko dijete osjeti da će neko Vaše vrijeme biti odvojeno samo za nju. Točnije, roditelji ponekad ne razumiju kako je moguće da nedostaju djetetu i kako to da dijete ne osjeća da ima dovoljno pažnje ako provode velik dio dana zajedno. Ipak, ono što čini razliku jest kakva je ta pažnja i vrijeme koje se daje djetetu. Radi li se o vremenu „usput“ odnosno da je dijete u istoj prostoriji s roditeljem ali zapravo većinu vremena roditelj nije usmjeren na njega već npr.na obavljanje kućanskih poslova ili nešto drugo. Svakom djetetu je jako važno da osjeti da neko vrijeme ima nepodjeljenu pažnju roditelja, odnosno da je roditelj tada fokusiran isključivo na dijete -  da ga gleda, sluša, pokazuje interes za dijetetove misli, potrebe, osjećaje te da mu iskazuje razumijevanje. Takvi trenutci su jako dragocjeni djetetu stoga nije nužno da traju jako dugo. Nekom djetetu je svega pola sata ili sat vremena dnevno takve roditeljeve pažnje dovoljno.
Drago mi je čuti da Vaša djevojčica nema nikavih problema u vrtiću te da je inače opisujete kao razumnu, strpljivu i prilagodljivu. Ponašanja koja su se javila a koja Vas brinu mogu biti dio „faze“ koju djeca u ovoj dobi često prolaze, ali mogu biti i rezultat osjećaja nedovoljne pažnje. Vrlo vjerojatno se radi o kombinaciji i zato je važno da i dalje budete ustrajni u svojim odgojnim metodama (npr.dobro je to što ste ustrajni u tome da djevojčicu naučite da spava sama), ali i da probate razumjeti i zadovoljiti dio njenih potreba za Vašom blizinom, nježnošću i pažnjom. Iako je upravo to izazov s kojim se nose brojni roditelji jer, uz svakodnevne poslove i brigu o još jednom djetetu nije lako izdvojiti vrijeme i energiju, ipak uz Vašu motivaciju i promišljanje o potrebama Vaše djevojčice vjerujem da ćete uspjeti.
Sretno!

   Tea Knežević, 
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Starija djevojčica traži jako puno pažnje, a ja ne stignem zbog bebe

<para>
 Čak je i doktorica pitala da li mu se tepa. Kako mu ja mogu pomoći da se lakše izrazi? Kad govori neke riječi proguta, brzo govori općenito...Opominjem ga da mora sporije i tečnije govorit, da se ga može razumijet... Doktorica je rekla da je premali za logopeda (šalje djecu samo stariju od 5 godina ), a ja se bojim da ne bude prekasno. Molim Vas da mi pomognete na koje načine da vježbam s njim? Zahvaljujem, mama Ana
</para>
<para>Nepravilan izgovor nekih od glasova iz skupine sigmatizma (s,z,c,š,ž,č,ć,dž,đ) tolerira se i do 5 - 5.5 godina starosti djeteta. Međutim kada se radi o nepravilnom izgovoru svih glasova iz navedene skupine i glasova iz skupine rotacizma (r) i lambdacizma (l, lj) logopedska terapija preporučljiva je i ranije.</para>
<para>Postoji nekoliko lakih vježbica koje logoped koristi prije same korekcije glasova: puhanje zraka (u papiriće) kada su usne u obliku "surlice" ili puhanje prilikom izgovaranja glasa "f", oblizivanje usana i zubiju s prednje/vanjske i unutrašnje strane, pomicanje jezika lijevo-desno, gore dolje (u ustima i van ustiju).</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin (4) govori "kao beba", a nikad mu se nije tepalo Poštovanje, majka sam trojci sinova kojima se nikada nije tepalo. Prva dva govore normalno, a najmlađi, koji ima 4 godine, još uvijek govori "ko beba". Ne znam kako to drugačije objasniti. 
    Čak je i doktorica pitala da li mu se tepa. Kako mu ja mogu pomoći da se lakše izrazi? Kad govori neke riječi proguta, brzo govori općenito...Opominjem ga da mora sporije i tečnije govorit, da se ga može razumijet... Doktorica je rekla da je premali za logopeda (šalje djecu samo stariju od 5 godina ), a ja se bojim da ne bude prekasno. Molim Vas da mi pomognete na koje načine da vježbam s njim? Zahvaljujem, mama Ana

Nepravilan izgovor nekih od glasova iz skupine sigmatizma (s,z,c,š,ž,č,ć,dž,đ) tolerira se i do 5 - 5.5 godina starosti djeteta. Međutim kada se radi o nepravilnom izgovoru svih glasova iz navedene skupine i glasova iz skupine rotacizma (r) i lambdacizma (l, lj) logopedska terapija preporučljiva je i ranije.
Postoji nekoliko lakih vježbica koje logoped koristi prije same korekcije glasova: puhanje zraka (u papiriće) kada su usne u obliku "surlice" ili puhanje prilikom izgovaranja glasa "f", oblizivanje usana i zubiju s prednje/vanjske i unutrašnje strane, pomicanje jezika lijevo-desno, gore dolje (u ustima i van ustiju).

   Stella Rožman, prof. logoped
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Moj sin (4) govori "kao beba", a nikad mu se nije tepalo

<para>
 Bavio se košarkom pa je odustao, koš mu je bio previsok, nogometom, pa sad bi, pa ne bi, sad bi vaterpolo... Prošle godine mi je učiteljica govorila je moguće da moje dijete počinje imati opsesivno kompluzivni poremećaj. Po čemu: kaže da je jako uredan na satu, knjige slaže da budu uredne, lijepo piše, ljevoruk je, nekad je odsutan na satu i isključi se. Igra se samo s jednim učenikom na odmoru a nekad i s drugima, razred je jako nemiran, kad se kod kuće djeca igraju zajedno, npr.nogometa, on vozi bicikl, svi igraju graničara, on neće. Dosta je osjetljiv, ne zna se braniti. Imamo samo njega. Muž 15 dana radi, 15 je doma. Nikakav autoritet mu nisam doma. Jednostavno se ponekad isključi kad mu nešto govorim, kao da me ne čuje... Što da radim? hvala! Jele
</para>
<para>Odgovor:</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prije svega voljela bih vam reći da iz svega što ste naveli nisam stekla dojam da vaš dječak pati od opsesivno kompulzivnog poremećaja, te vjerujem da pretjeranog razloga za brigu nema.</para>
<para>Naime, nije svaka urednost opsesivno kompulzivni poremećaj, a djeca puno toga uče gledajući svoje roditelje koji su im modeli, posebno u najranijoj dobi. Ako je vaša navika kod kuće držati stvari urednima ili u obitelji postoji netko tko se tako ponaša, moguće je da se vaš sinčić istog obrasca drži i u školi nad svojim knjigama – u čemu nema ničega lošega ili zabrinjavajućega.</para>
<para>Ono na što bi se osvrnula jest vaša konstatacija da mu niste autoritet doma – smatram da je to područje na kojemu biste mogli djelovati ako postoji problem, no prije toga bi vas voljela pitati po čemu točno znate (osim po njegovom povremenom isključenju kada mu nešto govorite) da mu niste autoritet? Roditelj koji je autoritet svom djetetu jest onaj koji mu pruža puno ljubavi, podrške i topline ali isto tako usmjerava djetetovo ponašanje i ne dopušta mu da čini štetu sebi ili drugima. Takav roditelj postavlja granice, u smislu da dijete zna što može a što ne (i pri tome dobiva objašnjenje zašto je nešto u redu a zašto nešto nije), poučava ga, razgovara, podupire njegov istraživački duh, ne ograničava ga, vlastitim primjerom pokazuje kako se asertivno zauzeti za sebe.</para>
<para>Ako se vaš sinčić povremeno „isključi“, ako preferira igre s jednim djetetom i općenito aktivnoti koje su više samostalne a ne grupne kao što je košarka, nogomet ili graničara, moguće je da je vaš sin mali introvert. Naime, djeca (ali i odrasli) koja su dominantno introvertna svoju energiju najvećim dijelom crpe iz svog unutarnjeg svijeta misli, emocija i ideja. Sklona su razmišljanjima (pa se može dogoditi da se ponekad „isključe“) i preferiraju samostalne aktivnosti koje im omogućuju mir i tišinu. U druženjima najviše uživaju u odnosima „jedan na jedan“ ili u manjim grupama uglavnom bliskih prijatelja. Introvertirana djeca nisu sretna u situacijama ili aktivnostima koje ih previše stimuliraju. Osjetljiva su na gužvu, buku i previše istovremenih aktivnosti. Ukoliko ne dobiju priliku „napuniti svoje baterije“ time što će provesti neko vrijeme nasamo, mali introverti se osjećaju iscrpljeno, što se može iskazivati kao umor ili „živčanost“, te kroz fizičke simptome kao što su glavobolja i trbobolja. Također ne vole niti brzu promjenu aktivnosti. Ukoliko ste vašeg sina prepoznali kao introverta, razloga za zabrinutost nema. Ono što je bitno jest da dobije poruku da je prihvaćen kao takav, da ga se ne „gura“ u grupne igre koje mu ne odgovaraju, da mu se omogući da uživa u svojim razmišljanjima o kojima možete razgovarati.</para>
<para>Nadam se da vam je odgovor pomogao, a ako imate još pitanja ili su vam potrebni savjeti, slobodno nas kontaktirajte u naš Centar.</para>
<para>Želim vam puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Ima li moj sin (8) opsesivno kompulzivni poremećaj? Poštovanje! Mama sam djeteta od 8 godina. Odličan je đak, jako rano je naučio čitati i voli čitati. 
    Bavio se košarkom pa je odustao, koš mu je bio previsok, nogometom, pa sad bi, pa ne bi, sad bi vaterpolo... Prošle godine mi je učiteljica govorila je moguće da moje dijete počinje imati opsesivno kompluzivni poremećaj. Po čemu: kaže da je jako uredan na satu, knjige slaže da budu uredne, lijepo piše, ljevoruk je, nekad je odsutan na satu i isključi se. Igra se samo s jednim učenikom na odmoru a nekad i s drugima, razred je jako nemiran, kad se kod kuće djeca igraju zajedno, npr.nogometa, on vozi bicikl, svi igraju graničara, on neće. Dosta je osjetljiv, ne zna se braniti. Imamo samo njega. Muž 15 dana radi,  15 je doma. Nikakav autoritet mu nisam doma. Jednostavno se ponekad isključi kad mu nešto govorim, kao da me ne čuje... Što da radim? hvala! Jele

Odgovor:
Draga mama,
Prije svega voljela bih vam reći da iz svega što ste naveli nisam stekla dojam da vaš dječak pati od opsesivno kompulzivnog poremećaja, te vjerujem da pretjeranog razloga za brigu nema.
Naime, nije svaka urednost opsesivno kompulzivni poremećaj, a djeca puno toga uče gledajući svoje roditelje koji su im modeli, posebno u najranijoj dobi. Ako je vaša navika kod kuće držati stvari urednima ili u obitelji postoji netko tko se tako ponaša, moguće je da se vaš sinčić istog obrasca drži i u školi nad svojim knjigama – u čemu nema ničega lošega ili zabrinjavajućega.
Ono na što bi se osvrnula jest vaša konstatacija da mu niste autoritet doma – smatram da je to područje na kojemu biste mogli djelovati ako postoji problem, no prije toga bi vas voljela pitati po čemu točno znate (osim po njegovom povremenom isključenju kada mu nešto govorite) da mu niste autoritet? Roditelj koji je autoritet svom djetetu jest onaj koji mu pruža puno ljubavi, podrške i topline ali isto tako usmjerava djetetovo ponašanje i ne dopušta mu da čini štetu sebi ili drugima. Takav roditelj postavlja granice, u smislu da dijete zna što može a što ne (i pri tome dobiva objašnjenje zašto je nešto u redu a zašto nešto nije), poučava ga, razgovara, podupire njegov istraživački duh, ne ograničava ga, vlastitim primjerom pokazuje kako se asertivno zauzeti za sebe.
Ako se vaš sinčić povremeno „isključi“, ako preferira igre s jednim djetetom i općenito aktivnoti koje su više samostalne a ne grupne kao što je košarka, nogomet ili graničara, moguće je da je vaš sin mali introvert. Naime, djeca (ali i odrasli) koja su dominantno introvertna svoju energiju najvećim dijelom crpe iz svog unutarnjeg svijeta misli, emocija i ideja. Sklona su razmišljanjima (pa se može dogoditi da se ponekad „isključe“) i preferiraju samostalne aktivnosti koje im omogućuju mir i tišinu. U druženjima najviše uživaju u odnosima „jedan na jedan“ ili u manjim grupama uglavnom bliskih prijatelja. Introvertirana djeca nisu sretna u situacijama ili aktivnostima koje ih previše stimuliraju. Osjetljiva su na gužvu, buku i previše istovremenih aktivnosti. Ukoliko ne dobiju priliku „napuniti svoje baterije“ time što će provesti neko vrijeme nasamo, mali introverti se osjećaju iscrpljeno, što se može iskazivati kao umor ili „živčanost“, te kroz fizičke simptome kao što su glavobolja i trbobolja. Također ne vole niti brzu promjenu aktivnosti. Ukoliko ste vašeg sina prepoznali kao introverta, razloga za zabrinutost nema. Ono što je bitno jest da dobije poruku da je prihvaćen kao takav, da ga se ne „gura“ u grupne igre koje mu ne odgovaraju, da mu se omogući da uživa u svojim razmišljanjima o kojima možete razgovarati.
Nadam se da vam je odgovor pomogao, a ako imate još pitanja ili su vam potrebni savjeti, slobodno nas kontaktirajte u naš Centar.
Želim vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Ima li moj sin (8) opsesivno kompulzivni poremećaj?

<para>
 Kad ga uhvatim da to radi, na moje pitanje što to radi, on kaže trljam pišu, a kada pitam zašto, on se samo smije. Inače je dijete zdravo i nema infekciju neku, niti ga piša svrbi. Učiteljice su me upozorile da on to radi ponekad i u vrtiću prije spavanja. Molim vas da mi pomognete i uputite što mi je činiti. Ja mislim da je to prolazna faza, ali želim čuti vaše mišljenje o tome i instrukcije kako da se postavim prema tom problemu. Zaboravila sam reći da je dijete inače poslušno kad mu kažeš nemoj trljati, on prestane, ali čim se odmaknem on opet to radi čim ostane sam u sobi ili pod pokrivačem. Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama. DJ
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Normalno je da djeca istražuju svoja spolovila, igrajući se s njima što im pričinjava ugodu. Zbog tog osjećaja ugode, ponovno će to činiti. Ono što je važno jest da se dijete nauči da je to OK, ali da to čini dok je samo, dakle kod kuće u svojoj sobi, kupaonici i sl. Dakle, ne trebate ništa posebno činiti osim da mu date uputu da to čini dok je sam.</para>
<para>Pročitajte i neke starije odgovore na slična pitanja drugih roditelja ovdje: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/psiholog/47/%20">https://klinfo.rtl.hr/psiholog/47/ </ulink>
</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj 5-godišnjak trlja pišu o jastučić. Je li to prolazna faza ili problem? Imam klinca od 5 godina i prije nekog vremena sam primijetila da mi klinjo trlja pišu o jastučić i to samo kad legne u krevet da spava, bilo danju ili noću. 
    Kad ga uhvatim da to radi, na moje pitanje što to radi, on kaže trljam pišu, a kada pitam zašto, on se samo smije. Inače je dijete zdravo i nema infekciju neku, niti ga piša svrbi. Učiteljice su me upozorile da on to radi ponekad i u vrtiću prije spavanja. Molim vas da mi pomognete i uputite što mi je činiti. Ja mislim da je to prolazna faza, ali želim čuti vaše mišljenje o tome i instrukcije kako da se postavim prema tom problemu. Zaboravila sam reći da je dijete inače poslušno kad mu kažeš nemoj trljati, on prestane, ali čim se odmaknem on opet to radi čim ostane sam u sobi ili pod pokrivačem. Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama. DJ

Draga mama,
Normalno je da djeca istražuju svoja spolovila, igrajući se s njima što im pričinjava ugodu. Zbog tog osjećaja ugode, ponovno će to činiti. Ono što je važno jest da se dijete nauči da je to OK, ali da to čini dok je samo, dakle kod kuće u svojoj sobi, kupaonici i sl. Dakle, ne trebate ništa posebno činiti osim da mu date uputu da to čini dok je sam.
Pročitajte i neke starije odgovore na slična pitanja drugih roditelja ovdje: https://klinfo.rtl.hr/psiholog/47/ 


   Tatjana Gjurković


   dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

TATJANA GJURKOVIĆ

Moj 5-godišnjak trlja pišu o jastučić. Je li to prolazna faza ili problem?

<para>
 Nažalost, reflux se nije povukao, tako da ćemo morati ići u bolnicu. Kako da joj pomognem da smanjimo taj panični strah? Kako da je pripremim na bolnicu i sve što nas tamo čeka?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Uvijek je stresno kada dijete mora ići u bolnicu, i za dijete i za roditelja, osobito ako roditelj ne može biti u bolnici 24 sata. Na ovom linku možete pročitati odgovor na slično pitanje. Ono što Vi možete promijeniti da umjesto autiće, u priču stavite praščiće (pretpostavljam da ih voli) ili bilo koji drugi lik koji voli Vaša djevojčica.</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/psiholog/73/548/kako-pripremiti-2-godisnjaka-na-odlazak-u-bolnicu-i-operaciju">https://klinfo.rtl.hr/psiholog/73/548/kako-pripremiti-2-godisnjaka-na-odlazak-u-bolnicu-i-operaciju</ulink>
</para>
<para>Ono što je isto podjednako važno jest kako se roditelj nosi sa ovom stresnom situacijom – što Vi uspijevate biti mirniji, to će vjerojatnije i dijete biti mirnije (što naravno ne znači da će biti smireno, ali mirnije može biti). Stoga se možete zapitati, kako je Vama što Vaša djevojčica od 2 godine mora ići u bolnicu? Koje sve osjećaje proživljavate i što pokušavate učiniti zbog toga? Prema mom iskustvu, mnogo roditelja je prije i poslije operacije jako zaštićivalo dijete što onda može dovesti do odgojnih poteškoća. Ako znate da je i Vama jako teško i stresno što se to njoj i Vama događa, razgovarajte s nekim. Poželjno bi bilo sa stručnom osobom, psihologom ili psihoterapeutom. Proradite svoje osjećaje straha, možda tugu želje za zaštitom, ili bilo koji drugi osjećaj i potreba koja Vam se pojavila zbog ove situacije. Normalno je da takva situacija izaziva čitav miks osjećaja i potreba, a ono što je važno jest proraditi ih kako bi se nakon te stresne situacije moglo normalno nastaviti živjeti.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako pripremiti 2-godišnjakinju za boravak u bolnici? Imamo curicu koja se od svoje 2. godine bori sa refluxom. Mikcije, DRNC, vađenje krvi i sl. su stvorile veliki strah i traumu od doktora, pretraga i sl. 
    Nažalost, reflux se nije povukao, tako da ćemo morati ići u bolnicu. Kako da joj pomognem da smanjimo taj panični strah? Kako da je pripremim na bolnicu i sve što nas tamo čeka?

Draga mama,
Uvijek je stresno kada dijete mora ići u bolnicu, i za dijete i za roditelja, osobito ako roditelj ne može biti u bolnici 24 sata. Na ovom linku možete pročitati odgovor na slično pitanje. Ono što Vi možete promijeniti da umjesto autiće, u priču stavite praščiće (pretpostavljam da ih voli) ili bilo koji drugi lik koji voli Vaša djevojčica.

   https://klinfo.rtl.hr/psiholog/73/548/kako-pripremiti-2-godisnjaka-na-odlazak-u-bolnicu-i-operaciju

Ono što je isto podjednako važno jest kako se roditelj nosi sa ovom stresnom situacijom – što Vi uspijevate biti mirniji, to će vjerojatnije i dijete biti mirnije (što naravno ne znači da će biti smireno, ali mirnije može biti). Stoga se možete zapitati, kako je Vama što Vaša djevojčica od 2 godine mora ići u bolnicu? Koje sve osjećaje proživljavate i što pokušavate učiniti zbog toga? Prema mom iskustvu, mnogo roditelja je prije i poslije operacije jako zaštićivalo dijete što onda može dovesti do odgojnih poteškoća. Ako znate da je i Vama jako teško i stresno što se to njoj i Vama događa, razgovarajte s nekim. Poželjno bi bilo sa stručnom osobom, psihologom ili psihoterapeutom. Proradite svoje osjećaje straha, možda tugu želje za zaštitom, ili bilo koji drugi osjećaj i potreba koja Vam se pojavila zbog ove situacije. Normalno je da takva situacija izaziva čitav miks osjećaja i potreba, a ono što je važno jest proraditi ih kako bi se nakon te stresne situacije moglo normalno nastaviti živjeti.
Sretno,

   Tatjana Gjurković


   dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako pripremiti 2-godišnjakinju za boravak u bolnici?

<para>
 Teta u vrtiću se je nasmijala i rekla mu da se nacrta bez spolovila jer da crtež sa spolovilom ne može ići na pano. Nama je dala crtež na kojem se je dijete nacrtalo sa svojim spolovilom rekavši uz smiješak da takav crtež ne može staviti na pano. Nije nam se dalo ići u raspravu s njom, ali mi smatramo da je sasvim normalno da dijete sebi nacrta spolovilo, dapače smatramo da je to i napredno s obzirom da ljudi osim glave, ruku, nogu, tijela... imaju i spolovilo. Zaista ne razumijemo u čemu je tu problem. Smatramo da je takav stav odgajateljica u vrtiću neispravan, te da se krivo uči djecu o spolnosti stvarajući neki sram i nešto što nije u redu. Spolnost je normalna stvar i prema njoj bi se ljudi trebali odnositi kao prema svim drugim ljudskim karakteristikama, potrebama... Molimo vaše mišljenje. Kalu
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>U potpunosti se slažem da je spolnost normalna stvar te je i djetetovo istraživanje po tom pitanju prirodno i normalno. Teško je reći zbog čega je tako reagirala odgajateljica Vašeg sina, no stvar je u tome da nije uobičajeno da četverogodišnjaci crtaju spolovilo kada trebaju nacrtati sebe. To ne znači da se odmah sugerira da je spolnost neprirodna, već da izražavanje spolnosti na taj način (crtanjem sebe sa spolovilom) nije uobičajeno i može izazvati različite reakcije kod drugih.</para>
<para>Kada se takve i slične stvari dogode, važno je to pojasniti, normalizirati situaciju djetetu – da je ono ok što je tako nacrtalo sebe, ali da većina djece tako ne bi to učinilo iz puno razloga zbog čega je teta reagirala kako je reagirala. Razlog zašto se daje šira slika djetetu je da ono razumije sebe, ali i društveni kontekst u kojem živi. Ako primijetite da je posramljen zbog toga ili bilo što tome slično, možete mu i to reći – „da vidite kako je posramljen“ i onda to normalizirati – „drugi ljudi ne doživljavaju spolnost na isti način kao što to doživljavamo ti i ja i zbog toga se oni drugačije ponašaju, npr. ne žele staviti sliku na pano“.</para>
<para>Uvijek će postojati razlike između Vaših obiteljskih vrijednosti i nekih društvenih vrijednosti. To je podjednako normalno i uobičajeno. Ono što je važno jest da se dijete nauči nositi sa emocijama koje su se probudile s obzirom na te razlike u vrijednostima.</para>
<para>
 <emphasis> Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Ne slažemo se s metodom odgojiteljice vezano za izražavanje spolnosti kod djece Poštovani! Imamo sina od 4,5 godine koji ide u vrtić. Neki dan su trebali u vrtiću nacrtati sebe. Naš sin je bio jedini koji je sebi nacrtao i spolovilo. 
    Teta u vrtiću se je nasmijala i rekla mu da se nacrta bez spolovila jer da crtež sa spolovilom ne može ići na pano. Nama je dala crtež na kojem se je dijete nacrtalo sa svojim spolovilom rekavši uz smiješak da takav crtež ne može staviti na pano. Nije nam se dalo ići u raspravu s njom, ali mi smatramo da je sasvim normalno da dijete sebi nacrta spolovilo, dapače smatramo da je to i napredno s obzirom da ljudi osim glave, ruku, nogu, tijela... imaju i spolovilo. Zaista ne razumijemo u čemu je tu problem. Smatramo da je takav stav odgajateljica u vrtiću neispravan, te da se krivo uči djecu o spolnosti stvarajući neki sram i nešto što nije u redu. Spolnost je normalna stvar i prema njoj bi se ljudi trebali odnositi kao prema svim drugim ljudskim karakteristikama, potrebama... Molimo vaše mišljenje. Kalu

Draga mama,
U potpunosti se slažem da je spolnost normalna stvar te je i djetetovo istraživanje po tom pitanju prirodno i normalno. Teško je reći zbog čega je tako reagirala odgajateljica Vašeg sina, no stvar je u tome da nije uobičajeno da četverogodišnjaci crtaju spolovilo kada trebaju nacrtati sebe. To ne znači da se odmah sugerira da je spolnost neprirodna, već da izražavanje spolnosti na taj način (crtanjem sebe sa spolovilom) nije uobičajeno i može izazvati različite reakcije kod drugih.
Kada se takve i slične stvari dogode, važno je to pojasniti, normalizirati situaciju djetetu – da je ono ok što je tako nacrtalo sebe, ali da većina djece tako ne bi to učinilo iz puno razloga zbog čega je teta reagirala kako je reagirala. Razlog zašto se daje šira slika djetetu je da ono razumije sebe, ali i društveni kontekst u kojem živi. Ako primijetite da je posramljen zbog toga ili bilo što tome slično, možete mu i to reći – „da vidite kako je posramljen“ i onda to normalizirati – „drugi ljudi ne doživljavaju spolnost na isti način kao što to doživljavamo ti i ja i zbog toga se oni drugačije ponašaju, npr. ne žele staviti sliku na pano“.
Uvijek će postojati razlike između Vaših obiteljskih vrijednosti i nekih društvenih vrijednosti. To je podjednako normalno i uobičajeno. Ono što je važno jest da se dijete nauči nositi sa emocijama koje su se probudile s obzirom na te razlike u vrijednostima.

    Tatjana Gjurković


   dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Ne slažemo se s metodom odgojiteljice vezano za izražavanje spolnosti kod djece

<para>
 Tjelesne aktivnosti obavlja normalno, nema nikakvih poteškoća. Kada mogu očekivati vidljivo povećanje težine od uzimanja Scandishake Mixa, jer izrazito je mršav i sitan za svoju dob (predškolsku)? Imate li koji drugi savjet?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vidim da već odlazite na savjetovanja čim pijete Scandishake, ukoliko Vam je tako preporučeno onda nastavite.</para>
<para>Budući da ne znam ni Vašu ni suprugovu tjelesnu visinu, ne znam koja je očekivana tjelesna visina Vašeg djeteta, nadalje ne znam kad je kod djeteta započeta suplementacija i u kojoj mjeri zbog čega je teško procjeniti kad će započeti napredak, no ukoliko dijete jede i dobiva oko 20 ml Scandishakea, napredak bi se trebao vidjeti za oko 2 do 3 mjeseca.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dijete pije Scandishake Mix. Kada mogu očekivati da će početi dobivati na težini? Dijete mi je rođeno 30.12.2007., porođajna težina 3500 i visina 52 cm. Sada ima 16 kg i visinu od 107 cm, izrazito je sitan, jede normalno, te kao kalorijski napitak pije Scandishake Mix. 
    Tjelesne aktivnosti obavlja normalno, nema nikakvih poteškoća. Kada mogu očekivati vidljivo povećanje težine od uzimanja Scandishake Mixa, jer izrazito je mršav i sitan za svoju dob (predškolsku)? Imate li koji drugi savjet?

Poštovana,
vidim da već odlazite na savjetovanja čim pijete Scandishake, ukoliko Vam je tako preporučeno onda nastavite.
Budući da ne znam ni Vašu ni suprugovu tjelesnu visinu, ne znam koja je očekivana tjelesna visina Vašeg djeteta, nadalje ne znam kad je kod djeteta započeta suplementacija i u kojoj mjeri zbog čega je teško procjeniti kad će započeti napredak, no ukoliko dijete jede i dobiva oko 20 ml Scandishakea, napredak bi se trebao vidjeti za oko 2 do 3 mjeseca.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Dijete pije Scandishake Mix. Kada mogu očekivati da će početi dobivati na težini?

<para>
 Moja djevojčica ima 16 mjeseci i još uvijek nema niti jedan zub. Imam li razloga za paniku? Hvala vam. VS
</para>
<para>Odgovor:</para>
<para>Zubi počinju nicati između 6. i 8. mjeseca života. Najprije niknu donji srednji sjekutići, zatim od 8. do 10.mjeseca gornji srednji sjekutići, od 10. do 14. mjeseca donji, pa gornji postranični sjekutići. Nakon 12. mjeseca niču gornji i donji prvi kutnjaci, između 16. i 18. mjeseca očnjaci, te zadnji, drugi kutnjaci između 24. i 36.mjeseca života. Potpunu mliječnu denticiju čini 20 zubi, koji bi trebali niknuti negdje do druge godine života.</para>
<para>Nicanje zubi je individualno, patološkim se smatra kada kasni više od 6 mjeseci od uobičajenog vremena početka nicanja. Ako djetetu zubi ne počnu nicati do kraja prve godine, ili ne niknu svi do kraja druge, potrebno je obratiti se stomatologu.</para>
<para>Ukoliko postoje problemi s nicanjem oni se rješavaju ovisno o uzroku. Međutim, rijetki su slučajevi manjka zuba, osobito mliječnih. </para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba od 16 mjeseci nema niti jedan zub. Je li to normalno? Zubi počinju nicati između 6. i 8. mjeseca života. Najprije niknu donji srednji  sjekutići, zatim od 8. do 10.mjeseca gornji srednji sjekutići. 
   Moja djevojčica ima 16 mjeseci i još uvijek nema niti jedan zub. Imam li razloga za paniku? Hvala vam. VS

Odgovor:
Zubi počinju nicati između 6. i 8. mjeseca života. Najprije niknu donji srednji  sjekutići, zatim od 8. do 10.mjeseca gornji srednji sjekutići, od 10. do 14. mjeseca donji, pa gornji postranični sjekutići. Nakon 12. mjeseca niču gornji i donji prvi kutnjaci, između 16. i 18. mjeseca očnjaci, te zadnji, drugi kutnjaci između 24. i 36.mjeseca života. Potpunu mliječnu denticiju čini 20 zubi, koji bi trebali niknuti negdje do druge godine života.
Nicanje zubi je individualno, patološkim se smatra kada  kasni više od 6 mjeseci od uobičajenog vremena početka nicanja. Ako djetetu zubi ne počnu nicati do kraja prve godine, ili ne niknu svi do kraja druge, potrebno je obratiti se  stomatologu.
Ukoliko postoje problemi s nicanjem oni se rješavaju ovisno o uzroku. Međutim, rijetki su slučajevi manjka zuba, osobito mliječnih.      

   dr. Svjetlana Bela Klancir spec.pedijatar
      Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Beba od 16 mjeseci nema niti jedan zub. Je li to normalno?

<para>Izbočena fontanela znak je povišenog tlaka unutar glave</para>
<para>
 Pozdrav. Da li je to normalno kod izbijanja zubića? Inače je dobro raspoložena, smije se, igra...i fino papa, inače ju dojim. Hvala unaprijed. S.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>niti povišena temperatura, niti izbočena fontanela nisu normalna pojava kod nicanja zubića.</para>
<para>Izbočena fontanela znak je povišenog tlaka unutar glave (intrakranijalni tlak), što se normalno događa pri plaču ili kašljanju.</para>
<para>Ako je fontanela izbočena u mirovanju, napeta i tvrda, dijete ima vrućicu i poremećenog je općeg stanja, potreban je pregled pedijatra.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Rast zubića i ispupčena fontanela kod bebe od 7 mjeseci Izbočena fontanela znak  je povišenog  tlaka unutar glavePozdrav! Imamo curicu od 7 mjeseci kojoj izbijaju zubići. Ima laganu temperaturu. Ono što me brine je njezina fontanela, malo je ispupčena Izbočena fontanela znak  je povišenog  tlaka unutar glave

   Pozdrav. Da li je to normalno kod izbijanja zubića? Inače je dobro raspoložena, smije se, igra...i fino papa, inače ju dojim. Hvala unaprijed. S.

Poštovana,
niti povišena temperatura, niti izbočena fontanela nisu normalna pojava kod nicanja zubića.
Izbočena fontanela znak  je povišenog  tlaka unutar glave (intrakranijalni tlak), što se normalno događa pri plaču ili kašljanju.
Ako je fontanela izbočena u mirovanju, napeta i tvrda, dijete ima vrućicu i poremećenog  je općeg stanja, potreban je pregled pedijatra.

   dr. Svjetlana Bela Klancir spec.pedijatar
      Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Rast zubića i ispupčena fontanela kod bebe od 7 mjeseci

<para>
 Zanima me da li postoji dobna granica do koje se tolerira ovo, pošto sam na više strana pročitala da se neizgovor ovih slova tolerira do 4 godine a negdje i 5, odnosno kao i usvajanje slova š,ž,č.... hvala unaprijed
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prema razvojnoj liniji pojave glasova u odnosu na životnu dob, glasovi S, Z, C, Š, Ž trebali bi se pravilno izgovarati do 4.5 godine, a glasovi Č, Ć, DŽ, Đ do pete godine.</para>
<para>U globalu mogli bismo reći da se nepravilan izgovor glasova tolerira u obliku supstitucija (zamjena glasova drugim glasom) i distorzija glasova (nepravilnog izgovaranja glasova) do pete godine djetetova života.</para>
<para>U petoj godini svi glasovi trebaju se izgovarati čisto i ispravno. Dakle, dijete staro 5,5 godina mora posve ispravno izgovarati sve glasove.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dijete od 3,5 godine još uvijek nepravilno izgovara glasove c, z i s Moje dijete ima 3,5 godine (tačnije za 2 mjeseca će napuniti). Još uvijek ne zna pravilno izgovoriti slova c,z,s. 
    Zanima me da li postoji dobna granica do koje se tolerira ovo, pošto sam na više strana pročitala da se neizgovor ovih slova tolerira do 4 godine a negdje i 5, odnosno kao i usvajanje slova š,ž,č.... hvala unaprijed

Poštovana,
prema razvojnoj liniji pojave glasova u odnosu na životnu dob, glasovi S, Z, C, Š, Ž trebali bi se pravilno izgovarati do 4.5 godine, a glasovi Č, Ć, DŽ, Đ do pete godine.
U globalu mogli bismo reći da se nepravilan izgovor glasova tolerira u obliku supstitucija (zamjena glasova drugim glasom) i distorzija glasova (nepravilnog izgovaranja glasova) do pete godine djetetova života.
U petoj godini svi glasovi trebaju se izgovarati čisto i ispravno. Dakle, dijete staro 5,5 godina mora posve ispravno izgovarati sve glasove.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Dijete od 3,5 godine još uvijek nepravilno izgovara glasove c, z i s

<para>
 mjeseca jela po četiri obroka na dan, 200 ml adaptiranog mlijeka, a kako smo po malo počeli uvoditi dohranu, pojede 3 bočice mlijeka i jednu kašu, uglavnom povrće i meso, a povremeno i voće. Ona ne pokazuje nikakve znakove gladi, pored ovoga što pojede a moja mama me izluđuje sa tim da je stalno gladna. (Zato jer sve stavlja u usta) Primjetim da joj je želudac nadut i tvrd kada pojede, i tada joj ona želi dati još nešto, ali ja mislim da nema potrebe. Beba spava od 11 do 11, i ne budi se noću. Ima malo više od 9 kila, 74 cm i dosta je aktivna.
</para>
<para>Poštovana</para>
<para>Vaše dijete dobro napreduje što će potvrditi i Vaš pedijatar. Dobro napredovanje dijeteta, njegovo zadovoljstvo i miran san najbolji su pokazatelji da dijete nije gladno i da ga ne treba bespotrebno “šopati”.</para>
<para>Postupno djetetu zamjenite obroke na bočicu s kašastim obrocima: dva obroka na adaptiranom mlijeku + žitarice i voće, te dva obroka povrća, mesa ili ribe.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako ću znati da beba nije gladna? Poštovani, vidim da ima jako puno sličnih pitanja, ali svejedno želim pitati. Dakle, moja beba ima 9 i pol mjeseci i zanima me da li dovoljno jede. Ona je od 3. 
    mjeseca jela po četiri obroka na dan, 200 ml adaptiranog mlijeka, a kako smo po malo počeli uvoditi dohranu, pojede 3 bočice mlijeka i jednu kašu, uglavnom povrće i meso, a povremeno i voće. Ona ne pokazuje nikakve znakove gladi, pored ovoga što pojede a moja mama me izluđuje sa tim da je stalno gladna. (Zato jer sve stavlja u usta) Primjetim da joj je želudac nadut i tvrd kada pojede, i tada joj ona želi dati još nešto, ali ja mislim da nema potrebe. Beba spava od 11 do 11, i ne budi se noću. Ima malo više od 9 kila, 74 cm i dosta je aktivna.

Poštovana
Vaše dijete dobro napreduje što će potvrditi i Vaš pedijatar.  Dobro napredovanje dijeteta, njegovo zadovoljstvo i miran san najbolji su pokazatelji da dijete nije gladno i da ga ne treba bespotrebno “šopati”.
Postupno djetetu zamjenite obroke na bočicu s kašastim obrocima: dva obroka na adaptiranom mlijeku + žitarice i voće, te dva obroka povrća, mesa ili ribe.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Kako ću znati da beba nije gladna?

<para>
 Molim vas za savjet šta dati djetetu za doručak i večeru, jer je počeo odbijati allernovu koju dajem sa 3 korn ili rižolinom, griz na vodi neće ni probati. Ručak nam fino jede, puno variva, povrća, palente, proso, ječam ali me muči doručak i večera. Hvala. MG
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prije svega, Vaše dijete treba unositi oko 400 ml specijalne mliječne formule, no stvar će Vam olakšati činjenica da to isto mlijeko ne treba nužno biti u obliku tekućine već ga možete u obliku praha umiješati u razne namirnice ili jela kao što su primjerice griz, pudding, žganci/palenta, proso i sl. kuhano na vodi, kompotu ili prirodnom voćnom soku.</para>
<para>Isto tako u Allernovu možete dodati i kakao (naravno onaj koji u sebi nema tragove mlijeka) i za doručak dati djetetu kruh, marmeladu, pureća prsa i sl. Večera može biti slična ručku ili doručku.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dijete odbija Allernovu. Što mu dati za doručak i večeru? Dijete staro 20 mjeseci ima alergiju na kravlje mlijeko i jaja, pa kao zamjenu koristimo allernovu, ali samo sa žitaricama jer ju odbija piti. 
    Molim vas za savjet šta dati djetetu za doručak i večeru, jer je počeo odbijati allernovu koju dajem sa 3 korn ili rižolinom, griz na vodi neće ni probati. Ručak nam fino jede, puno variva, povrća, palente, proso, ječam ali me muči doručak i večera. Hvala. MG

Poštovana,
prije svega, Vaše dijete treba unositi oko 400 ml specijalne mliječne formule, no stvar će Vam olakšati činjenica da to isto mlijeko ne treba nužno biti u obliku tekućine već ga možete u obliku praha umiješati u razne namirnice ili jela kao što su primjerice griz, pudding, žganci/palenta, proso i sl. kuhano na vodi, kompotu ili prirodnom voćnom soku.
Isto tako u Allernovu možete dodati i kakao (naravno onaj koji u sebi nema tragove mlijeka) i za doručak dati djetetu kruh, marmeladu, pureća prsa i sl. Večera može biti slična ručku ili doručku.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Dijete odbija Allernovu. Što mu dati za doručak i večeru?

<para>
 Međutim, prije par dana primijetila sam da prije nego što nešto izgovori do kraja, prvu riječ ponovi više puta, npr. do sada je govorio mama daj ode (vode), međutim sada to zvuči ovako: mama mama mama mama daj ode (vode) ili npr. dođi dođi dođi dođi amo (ovamo). Da li je ovo normalna faza u razvoju ili ipak nešto drugo? Inače je zdrav dječak, malo nemiran i nestašan, rođen je carskim rezom (apgar skor je bio 7/8). Hvala vam mnogo unaprijed
</para>
<para>Mucanje gdje dijete ponavlja glas, slog ili čitave riječi, a pojavljuje se u dobi od 2. - 6. godine nazivamo razvojnim (fiziološkim) mucanjem. Razvojno mucanje najčešće je prolazna faza povezana s intenzivnim razvojem govora.</para>
<para>Dijete upotrebljava mnoge višesložne riječi čiji smisao ne razumije, želi mnogo toga reči, no čini mu se da za to ima malo vremena i počinje brzo govoriti. Brzi pokreti kojima se stvara govor nisu dovoljno vremenski i motorno usklađeni te dolazi do ponavljanja glasova, slogova ili čitavih riječi.</para>
<para>Ono što Vam savjetujem jest da ne ispravljate govor djeteta te ga nemojte upozoravati ili isticati nepravilan govor (govoreći mu: "Polako", "Uspori", "Reci ponovno" i slično). Dajte djetetu vremena da izgovori do kraja što ima, bez prekidanja i dovršavanja rečenica umjesto djeteta.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kada slaže rečenicu, dječak (2) više puta ponavlja prvu riječ Poštovani, molit ću vas za odgovor. Imam sina koji za 20 dana puni 2 godine, ima velik fond riječi i razumije sve što mu se kaže, poslušan je i spaja po 2 do 3 riječi u rečenicu. 
    Međutim, prije par dana primijetila sam da prije nego što nešto izgovori do kraja, prvu riječ ponovi više puta, npr. do sada je govorio mama daj ode (vode), međutim sada to zvuči ovako: mama mama mama mama daj ode (vode) ili npr. dođi dođi dođi dođi amo (ovamo). Da li je ovo normalna faza u razvoju ili ipak nešto drugo? Inače je zdrav dječak, malo nemiran i nestašan, rođen je carskim rezom (apgar skor je bio 7/8). Hvala vam mnogo unaprijed

Mucanje gdje dijete ponavlja glas, slog ili čitave riječi, a pojavljuje se u dobi od 2. - 6. godine nazivamo razvojnim (fiziološkim) mucanjem. Razvojno mucanje najčešće je prolazna faza povezana s intenzivnim razvojem govora.
Dijete upotrebljava mnoge višesložne riječi čiji smisao ne razumije, želi mnogo toga reči, no čini mu se da za to ima malo vremena i počinje brzo govoriti. Brzi pokreti kojima se stvara govor nisu dovoljno vremenski i motorno usklađeni te dolazi do ponavljanja glasova, slogova ili čitavih riječi.
Ono što Vam savjetujem jest da ne ispravljate govor djeteta te ga nemojte upozoravati ili isticati nepravilan govor (govoreći mu: "Polako", "Uspori", "Reci ponovno" i slično). Dajte djetetu vremena da izgovori do kraja što ima, bez prekidanja i dovršavanja rečenica umjesto djeteta.

   Stella Rožman, prof. logoped
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Kada slaže rečenicu, dječak (2) više puta ponavlja prvu riječ

<para>
 Dakle evo treća godina pohađanja vrtića je krenula, a on još nikad nije progovorio s tetom u vrtiću, a izmjenilo ih se 3, 4 tokom tri godine. Što se tiče djece u vrtiću, priča samo s jednim vršnjakom, a kad njega nema onda s nikim. Kod kuće je sve u redu, živi u normalnim uvjetima, s društvom iz zgrade se normalno igra i posjećuje ih, čak sam ga upisala i na nogomet da vidim kako će biti s trenerom i s njim normalno komunicira samo što je isto uvjek problem za ostati na treningu, odnosno priključiti se ostalima, pogotovo ako je trening već započeo. Isto tako u vrtiću nikad se neće priključiti grupi, nego mi reče "mama ajde ti njima reci da me pozovu". Svaki dan je opiranje za vrtić i borba kad ulazimo i uvijek ostaje uplakan. U vrtiću je pod nadzorom pedagoga ali ni ona još nije uspjela shvatit što se događa kod njega. Ako imate ikakav odgovor kako bih mu mogla pomoći ili pretpostavljate koji je njegov problem, molim vas za odgovor, zahvalna Katarina
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>iz svega što ste u pismu naveli nisam uspjela dokučiti u čemu je točno problem. Naime, činjenica jest da se djeca uvelike razlikuju prema temperamentu i osobinama ličnosti. Već od malena se mogu primjetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti a drugi ekstraverti.</para>
<para>Jedna od stvari koja razlikuje introvertiranu od ekstravertitrane osobe je način na koji se osoba odmara i energizira. Naime, dok je ekstravertiranim osobama za to potrebno stimulativno okruženje i fokus na druge ljude i događaje, introvertirana osoba više preferira neki mirniji kutak bez puno podražaja gdje bi se fokusirala na svoj unutarnji svijet, svoje misli i osjećaje.
Često se introvertiranost poistovjećuje sa sramežljivošću što je potpuno pogrešno. Naime, introvertirana osoba bira samostalne aktivnosti radije nego društvene iz razloga što joj tako bolje odgovara i to joj nije problem, dok sramežljiva osoba to čini zbog straha od neuspjeha.</para>
<para>Ne znam koliko ste iz ovih opisa uspjeli prepoznati svog dječaka, no bez obzira na to smatram da bi bilo dobro da se što prije obratite dječjem psihologu kako bi mogli otkloniti sve nedoumice i saznati je li u pitanju samo osobina ličnosti ili nešto drugo.</para>
<para>U našem Centru nalaze se psiholozi specijalizirani za rad s djecom te nam se u svakom trenutku možete obratiti.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak već tri godine ide u vrtić, ali s nikim tamo ne razgovara Poštovana, moje dijete ima pet godina, u vrtić je krenuo s tri godine. 
    Dakle evo treća godina pohađanja vrtića je krenula, a on još nikad nije progovorio s tetom u vrtiću, a izmjenilo ih se 3, 4 tokom tri godine. Što se tiče djece u vrtiću, priča samo s jednim vršnjakom, a kad njega nema onda s nikim. Kod kuće je sve u redu, živi u normalnim uvjetima, s društvom iz zgrade se normalno igra i posjećuje ih, čak sam ga upisala i na nogomet da vidim kako će biti s trenerom i s njim normalno komunicira samo što je isto uvjek problem za ostati na treningu, odnosno priključiti se ostalima, pogotovo ako je trening već započeo. Isto tako u vrtiću nikad se neće priključiti grupi, nego mi reče "mama ajde ti njima reci da me pozovu". Svaki dan je opiranje za vrtić i borba kad ulazimo i uvijek ostaje uplakan. U vrtiću je pod nadzorom pedagoga ali ni ona još nije uspjela shvatit što se događa kod njega. Ako imate ikakav odgovor kako bih mu mogla pomoći ili pretpostavljate koji je njegov problem, molim vas za odgovor, zahvalna Katarina

Draga mama,
iz svega što ste u pismu naveli nisam uspjela dokučiti u čemu je točno problem. Naime, činjenica jest da se djeca uvelike razlikuju prema temperamentu i osobinama ličnosti. Već od malena se mogu primjetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti a drugi ekstraverti.
Jedna od stvari koja razlikuje introvertiranu od ekstravertitrane osobe je način na koji se osoba odmara i energizira. Naime, dok je ekstravertiranim osobama za to potrebno stimulativno okruženje i fokus na druge ljude i događaje, introvertirana osoba više preferira neki mirniji kutak bez puno podražaja gdje bi se fokusirala na svoj unutarnji svijet, svoje misli i osjećaje.
Često se introvertiranost poistovjećuje sa sramežljivošću što je potpuno pogrešno. Naime, introvertirana osoba bira samostalne aktivnosti radije nego društvene iz razloga što joj tako bolje odgovara i to joj nije problem, dok sramežljiva osoba to čini zbog straha od neuspjeha.
Ne znam koliko ste iz ovih opisa uspjeli prepoznati svog dječaka, no bez obzira na to smatram da bi bilo dobro da se što prije obratite dječjem psihologu kako bi mogli otkloniti sve nedoumice i saznati je li u pitanju samo osobina ličnosti ili nešto drugo.
U našem Centru nalaze se psiholozi specijalizirani za rad s djecom te nam se u svakom trenutku možete obratiti.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak već tri godine ide u vrtić, ali s nikim tamo ne razgovara

<para>
 . Kad starijeg dijeteta nije bilo kod kuće, on je vidio na tabletu da se taj likić razbolio i jako se zbog toga uzbudio i prestrašio da će taj lik umrjeti. Tolko se uzbudio da ga je počeo bolit trbuh. Ja sam tog likića "pomazila, nahraila" i on se oporavio i kasnije igricu izbrisala. Sin
 se smirio i ja sam mu objasnila da je to samo igrica, da nije za zbilja. Međutim brine me što se zbog toga toliko uzbudio i još par večeri me prije spavanja pitao o tome... Još se zna i bojati nekih crtića (koji nisu strašni, na primjer plače se kad gleda Ružno pače). Kako mu pomoći i što reći u toj situaciji. Ja mogu maknut takve igre i crtiće od njega, ali opet on to može vidjeti bilo gdje i žao mi je da se tog boji.
 Tina
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije nego što Vam odgovorim na pitanje, voljela bih Vam pružiti malo teorijske podloge. Prema Jeanu Piagetu, djeca prolaze 4 faze kognitivnog razvoja: senzomotoričku, predoperacijsku fazu, fazu konkretnih operacija i konačno fazu formalnih operacija. Da Vam sada detaljno ne opisujem svaku od njih, osvrnut ću se na fazu u kojoj se trenutno prema dobi nalazi Vaš sin, a to je predoperacijska faza. Za ovu fazu koja traje od 2.-7. godine karakteristični su: konkretnost – nemogućnost shvaćanja metafora (npr. vani pada mrak); egocentrizam – nerazumijevanje emotivnog stanja druge osobe; princip konzervacije - količina tvari ostaje ista bez obzira na oblik i animizam – vjerovanje da su neživi objekti živi.</para>
<para>Prema svemu što ste naveli, rekla bi da Vaš dječak prolazi kroz jednu fazu koja je posve normalna za njegov rast i razvoj. Ono što Vas brine je njegova osjetljivost na situacije koje su nama odraslima normalne iz razloga jer znamo da se neće ništa dogoditi životinjici na računalu ili pak liku iz crtića. No, on to ne zna (a s obzirom na dob, to je normalno). Moguće jest da je Vaš dječak malo senzibilniji i da ga sve to dodatno pogađa.</para>
<para>Moj savjet Vama bi bio da i dalje nastavite činiti sve što ste dosada činili – nahraniti tamagočija, pokažete mu da je on dobro, utješite ga kada plače kada gleda neki tužan crtić, te stalno imajte na umu da su za njega te situacije stvarne. Izbjegavanjem nećete ništa postići jer, kako ste i sami rekli, uvijek postoji opcija da ih sam negdje vidi. A tada ga nema tko utješiti, pomaziti i nahraniti tu životinjicu, objasniti mu da je životinjica sada dobro i slično.</para>
<para>Želim Vam puno sreće i strpljenja</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Šestogodišnjak previše emotivno doživljava crtiće i igrice Dijete (6) godina mi je na "tabletu" starijeg djeteta vidio igricu tipa tamagoči (mali likić kojeg paziš, maziš i lječiš, kad to ne radiš on se razboli), no on tu igricu nije igrao ali zna o čemu se radi 
   . Kad starijeg dijeteta nije bilo kod kuće, on je vidio na tabletu da se taj likić razbolio i jako se zbog toga uzbudio i prestrašio da će taj lik umrjeti. Tolko se uzbudio da ga je počeo bolit trbuh. Ja sam tog likića "pomazila, nahraila" i on se oporavio i kasnije igricu izbrisala. Sin
   se smirio i ja sam mu objasnila da je to samo igrica, da nije za zbilja. Međutim brine me što se zbog toga toliko uzbudio i još par večeri me prije spavanja pitao o tome... Još se zna i bojati nekih crtića (koji nisu strašni, na primjer plače se kad gleda Ružno pače). Kako mu pomoći i što reći u toj situaciji. Ja mogu maknut takve igre i crtiće od njega, ali opet on to može vidjeti bilo gdje i žao mi je da se tog boji.
   Tina

Draga mama,
prije nego što Vam odgovorim na pitanje, voljela bih Vam pružiti malo teorijske podloge. Prema Jeanu Piagetu, djeca prolaze 4 faze kognitivnog razvoja: senzomotoričku, predoperacijsku fazu, fazu konkretnih operacija i konačno fazu formalnih operacija. Da Vam sada detaljno ne opisujem svaku od njih, osvrnut ću se na fazu u kojoj se trenutno prema dobi nalazi Vaš sin, a to je predoperacijska faza. Za ovu fazu koja traje od 2.-7. godine karakteristični su: konkretnost – nemogućnost shvaćanja metafora (npr. vani pada mrak); egocentrizam – nerazumijevanje emotivnog stanja druge osobe; princip konzervacije - količina tvari ostaje ista bez obzira na oblik i animizam – vjerovanje da su neživi objekti živi.
Prema svemu što ste naveli, rekla bi da Vaš dječak prolazi kroz jednu fazu koja je posve normalna za njegov rast i razvoj. Ono što Vas brine je njegova osjetljivost na situacije koje su nama odraslima normalne iz razloga jer znamo da se neće ništa dogoditi životinjici na računalu ili pak liku iz crtića. No, on to ne zna (a s obzirom na dob, to je normalno). Moguće jest da je Vaš dječak malo senzibilniji i da ga sve to dodatno pogađa.
Moj savjet Vama bi bio da i dalje nastavite činiti sve što ste dosada činili – nahraniti tamagočija, pokažete mu da je on dobro, utješite ga kada plače kada gleda neki tužan crtić, te stalno imajte na umu da su za njega te situacije stvarne. Izbjegavanjem nećete ništa postići jer, kako ste i sami rekli, uvijek postoji opcija da ih sam negdje vidi. A tada ga nema tko utješiti, pomaziti i nahraniti tu životinjicu, objasniti mu da je životinjica sada dobro i slično.
Želim Vam puno sreće i strpljenja

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Šestogodišnjak previše emotivno doživljava crtiće i igrice

<para>
 Poštovani, imam bebu od 10 mjeseci, lijepo napreduje no idemo na vježbice i redovne preglede kod fizijatra zato što je na početku imala povišeni mišićni tonus, a nakon toga sa oko 8 mjeseci sniženi mišićni tonus, no sad se sa 10 mjeseci sve popravlja i dolazi na svoje. Na početku je više vukao glavicu na desnu stranu. Moj problem je taj da beba već nekih cca mjesec dana glavu u par navrata naginje na desno i rame isto gura prema glavi, kao da ga nešto boli, smeta, naginje glavu na desno i u isto vrijeme i rame digne prema glavi. To se ne događa u nekim posebnim situcijama, zna se dogoditi samo od sebe, dok se igra, dok jede ili dok gleda tv. Pritom niti ne plače, niti vrišti, već samo to napravi i nastavi s aktivnostima. Nekad se dogodi da prođu dani, a da nije trzao glavom, a nekad u danu napravi to više puta. Molim vas za savjet i za pomoć. O čemu bi se moglo raditi? B.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sugeriram Vam da odete na pregled neuropedijatra. Moguće se radi prezentaciji u sklopu distonije, zbog koje se i provodi neurorazvojna gimnastika, ali to može biti i znak benignog paroksizmalnog tortikolisa. Isti je nedužna pojava naginjanja glavice u stranu praćena urednim elektroencefalografskim zapisom, no ostavimo da to procjeni kolega subspecijalist koji će pregledati Vaše dijete. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko se već pratite po neuropedijatru, spomenite mu navedene epizode naginjanja glavice na slijedećoj kontroli.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba trza glavicom na desnu stranu i istovremeno diže rame na toj strani Naginje glavu na desno i u isto vrijeme i rame digne prema glavi. To se ne događa u nekim posebnim situcijama, zna se dogoditi samo od sebe. 
   Poštovani, imam bebu od 10 mjeseci, lijepo napreduje no idemo na vježbice i redovne preglede kod fizijatra zato što je na početku imala povišeni mišićni tonus, a nakon toga sa oko 8 mjeseci sniženi mišićni tonus, no sad se sa 10 mjeseci sve popravlja i dolazi na svoje. Na početku je više vukao glavicu na desnu stranu. Moj problem je taj da beba već nekih cca mjesec dana glavu u par navrata naginje na desno i rame isto gura prema glavi, kao da ga nešto boli, smeta, naginje glavu na desno i u isto vrijeme i rame digne prema glavi. To se ne događa u nekim posebnim situcijama, zna se dogoditi samo od sebe, dok se igra, dok jede ili dok gleda tv. Pritom niti ne plače, niti vrišti, već samo to napravi i nastavi s aktivnostima. Nekad se dogodi da prođu dani, a da nije trzao glavom, a nekad u danu napravi to više puta. Molim vas za savjet i za pomoć. O čemu bi se moglo raditi? B.
   
   Sugeriram Vam da odete na pregled neuropedijatra. Moguće se radi prezentaciji u sklopu distonije, zbog koje se i provodi neurorazvojna gimnastika, ali to može biti i znak benignog paroksizmalnog tortikolisa. Isti je nedužna pojava naginjanja glavice u stranu praćena urednim elektroencefalografskim zapisom, no ostavimo da to procjeni kolega subspecijalist koji će pregledati Vaše dijete. 
   Ukoliko se već pratite po neuropedijatru, spomenite mu navedene epizode naginjanja glavice na slijedećoj kontroli.
   Srdačan pozdrav

   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Beba trza glavicom na desnu stranu i istovremeno diže rame na toj strani

<para>
 Prije 3 tjedna je gledao crtić i prepao se lika iz crtića (vještice). Odmah je uslijedilo povraćanje, koje se ponavljalo sljedećih tjedan dana pri spomenu tog crtića. Sada ide u vrtić, ali povremeno povraća ili u vrtiću ili kod kuće. Jednostavno nam kaže "ja ću povratiti", te to i učini. Ponekad povrati i po dva puta dnevno. Te epizode ne mogu povezati s nikakvim drugim uzrokom, npr. kašljom, plačom, s polaskom u vrtić ili nekim strahom, jer kaže da ga nije strah i da ga ne boli trbuh. Još uvijek pije mlijeko na bocu i posljednje dvije večeri je povratio kad je popio mlijeko, a jučer je povratio i u vrtiću. Što da napravimo? Trenutno nemamo stalnog pedijatra u Domu zdravlja, pa ne znam kome da se obratimo? Molimo Vas za savjet? Unaprijed zahvaljujemo. Roditelji A&amp;N
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moguće se radi o cikličkom povraćanju, jednoj vrsti psihogenog povraćanja, no za postavljanje navedene dijagnoze treba isključiti sva druga stanja koja diferencijalno-dijagnostički dolaze u obzir, jer povraćanje je samo simptom bolesti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obzirom na duljinu trajanja takva stanja obično se obrađuju kroz Dnevnu bolnicu pri nekom od gastroenteroloških odjela, nakon inicijalne obrade od nadležnog pedijatra, no kako nemate stalnog pedijatra, ne možete niti ishoditi ispravnu uputnicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sugeriram Vam da ili što prije obavite potrebne formalnosti pri HZZO (izbor primarnog pedijatra) ili, uz važeću osobnu iskaznicu, odete na hitni pedijatrijski prijem, objasnite svoj slučaj, te zamolite pomoć.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Dječak povraća, a ništa ga ne boli. Je li moguće da se radi o posljedici straha i traume?  Moguće se radi o cikličkom povraćanju, jednoj vrsti psihogenog povraćanja.Poštovani, imamo dijete od 3 godine i 10 mjeseci. 
    Prije 3 tjedna je gledao crtić i prepao se lika iz crtića (vještice). Odmah je uslijedilo povraćanje, koje se ponavljalo sljedećih tjedan dana pri spomenu tog crtića. Sada ide u vrtić, ali povremeno povraća ili u vrtiću ili kod kuće. Jednostavno nam kaže "ja ću povratiti", te to i učini. Ponekad povrati i po dva puta dnevno. Te epizode ne mogu povezati s nikakvim drugim uzrokom, npr. kašljom, plačom, s polaskom u vrtić ili nekim strahom, jer kaže da ga nije strah i da ga ne boli trbuh. Još uvijek pije mlijeko na bocu i posljednje dvije večeri je povratio kad je popio mlijeko, a jučer je povratio i u vrtiću. Što da napravimo? Trenutno nemamo stalnog pedijatra u Domu zdravlja, pa ne znam kome da se obratimo? Molimo Vas za savjet? Unaprijed zahvaljujemo. Roditelji A&amp;N
   
   
   Moguće se radi o cikličkom povraćanju, jednoj vrsti psihogenog povraćanja, no za postavljanje navedene dijagnoze treba isključiti sva druga stanja koja diferencijalno-dijagnostički dolaze u obzir, jer povraćanje je samo simptom bolesti.
   Obzirom na duljinu trajanja takva stanja obično se obrađuju kroz Dnevnu bolnicu pri nekom od gastroenteroloških odjela, nakon inicijalne obrade od nadležnog pedijatra, no kako nemate stalnog pedijatra, ne možete niti ishoditi ispravnu uputnicu.
   Sugeriram Vam da ili što prije obavite potrebne formalnosti pri HZZO (izbor primarnog pedijatra) ili, uz važeću osobnu iskaznicu, odete na hitni pedijatrijski prijem, objasnite svoj slučaj, te zamolite pomoć.
   Srdačan pozdrav
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   


   
   
 Klinfo.hr 

Dječak povraća, a ništa ga ne boli. Je li moguće da se radi o posljedici straha i traume?

<para>
 Imam sina od 38 godina koji nikako da stane na svoje noge (ne želi raditi), a sada se spetljao s nekom pokvarenom ženom koja stalno mijenja muškarce. Ali on želi baš nju. Ponekad putem interneta traži i druge žene, ali kad se ona opet javi putem mobitela, on mi ju opet dovodi kući. Ona ostane kod nas nekoliko dana, a onda nađe putem interneta drugog muškarca i ponovno ode i tako redom. Ja kao majka ne mogu to više podnijeti - psihički sam klonula. Moj suprug je mekušac, ne zna se razderat i to istjerat od kuće. Tako da sada i pomišljam da moj sin nestane iz tog svijeta da živim u miru. To je jako teško kad jedna majka tako kaže ALI JA NE MOGU VIŠE. Molim Vas da mi pomognete - ŠTO RADITi. Bila bih vam jako zahvalna. L.p. nesretna
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga nesretna,</para>
<para>prije svega žao mi je što Vam je teško i što se osjećate loše zbog ponašanja Vašeg sina.</para>
<para>Svakako bih Vam na početku htjela naglasiti da ono na što vi ne možete utjecati je izbor partnerice Vašeg sina. Možete mu kao majka izreći svoje mišljenje o dotičnoj partnerici, no ne možete i utjecati na njegovu odluku. Ono na što možete utjecati jest hoće li ta osoba boraviti u Vašem prostoru. I za to su bitne granice koje morate postaviti svom sinu. S obzirom da Vaš sin još uvijek živi s Vama, odluka o tome hoćete li dozvoliti posjete njegove partnerice je samo na Vama. A u krajnoj liniji i odluka hoće li i do kada Vaš sin živjeti s Vama.</para>
<para>Ono što nisam saznala iz Vašeg pisma jest da li Vaš sin na ikoji način pridonosi zajedničkom kućanstvu ili ga Vi kao roditelji i dalje, bez obzira na dob, uzdržavate i brinete o njemu?</para>
<para>Ako je Vaš odgovor potvrdan na drugi dio mog pitanja, tada se vjerojatno radi o muškarcu koji ne preuzima odgovornost za svoj život čisto iz razloga jer to može. Granice u odgoju djeteta je potrebno postaviti već u najranijoj dobi kako bi jednog dana taj odrastao mladi čovjek postao samostalan, zreo, sposoban brinuti o sebi i svojim potrebama. Bez obzira na to što sada Vaš sin ima 38 godina, i dalje vjerujem da nije kasno da poduzmete određene korake kako bi olakšali život sebi ali u krajnju ruku i potaknuli njega da, kako ste i sami rekli, „stane na svoje noge“.</para>
<para>Želim Vam puno sreće i upornosti</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Očajna sam. Moj sin nikako da preuzme odgovornost za svoj život Poštovani, dobar dan. Ne znam više kome da se obratim. 
    Imam sina od 38 godina koji nikako da stane na svoje noge (ne želi raditi), a sada se spetljao s nekom pokvarenom ženom koja stalno mijenja muškarce. Ali on želi baš nju. Ponekad putem interneta traži i druge žene, ali kad se ona opet javi putem mobitela, on mi ju opet dovodi kući. Ona ostane kod nas nekoliko dana, a onda nađe putem interneta drugog muškarca i ponovno ode i tako redom. Ja kao majka ne mogu to više podnijeti - psihički sam klonula. Moj suprug je mekušac, ne zna se razderat i to istjerat od kuće. Tako da sada i pomišljam da moj sin nestane iz tog svijeta da živim u miru. To je jako teško kad jedna majka tako kaže ALI JA NE MOGU VIŠE. Molim Vas da mi pomognete - ŠTO RADITi. Bila bih vam jako zahvalna. L.p. nesretna


   Odgovor:

Draga nesretna,
prije svega žao mi je što Vam je teško i što se osjećate loše zbog ponašanja Vašeg sina.
Svakako bih Vam na početku htjela naglasiti da ono na što vi ne možete utjecati je izbor partnerice Vašeg sina. Možete mu kao majka izreći svoje mišljenje o dotičnoj partnerici, no ne možete i utjecati na njegovu odluku. Ono na što možete utjecati jest hoće li ta osoba boraviti u Vašem prostoru. I za to su bitne granice koje morate postaviti svom sinu. S obzirom da Vaš sin još uvijek živi s Vama, odluka o tome hoćete li dozvoliti posjete njegove partnerice je samo na Vama. A u krajnoj liniji i odluka hoće li i do kada Vaš sin živjeti s Vama.
Ono što nisam saznala iz Vašeg pisma jest da li Vaš sin na ikoji način pridonosi zajedničkom kućanstvu ili ga Vi kao roditelji i dalje, bez obzira na dob, uzdržavate i brinete o njemu?
Ako je Vaš odgovor potvrdan na drugi dio mog pitanja, tada se vjerojatno radi o muškarcu koji ne preuzima odgovornost za svoj život čisto iz razloga jer to može. Granice u odgoju djeteta je potrebno postaviti već u najranijoj dobi kako bi jednog dana taj odrastao mladi čovjek postao samostalan, zreo, sposoban brinuti o sebi i svojim potrebama. Bez obzira na to što sada Vaš sin ima 38 godina, i dalje vjerujem da nije kasno da poduzmete određene korake kako bi olakšali život sebi ali u krajnju ruku i potaknuli njega da, kako ste i sami rekli, „stane na svoje noge“.
Želim Vam puno sreće i upornosti

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Očajna sam. Moj sin nikako da preuzme odgovornost za svoj život

<para>Ako se iz bilo kakovih razloga poremeti sklad u fiziološkopj flori koja se uobičajeno nalazi u području vulve, kao što je na primjer kod uzimanja antibiotika, gljivice će se vrlo brzo namnožiti</para>
<para>
 Poštovani, moja kćerka stara 4 godine ima iscjedak i crvene velike stidne usne. Imala je dva dana temperaturu 38, ali ja sam to pripisala kašljucanju i prehladi, pošto je krenula u vrtić i stalno od nečeg boluje. Prvo je nastupila 2 dana temperatura 38, a potom iscjedak i crvenilo. Nisam je vodila pedijatru danas, a sad nekoliko dana ne možemo do doktora, pa me interesira vaš savjet, što napraviti, o čemu se radi? Kaže da ju svrbi ali ne jako. Bojim se da nije pokupila neku bakteriju u vrtiću, pošto na wc idu sami :( Hvala na odgovoru unaprijed.
</para>
<para>* * *</para>
<para>
 Imam kćer od 4 godine i jučer joj se pojavio vaginalni iscjedak žućkaste boje i neugodnog mirisa. Dijete je veselo, nema temperaturu i kaže da ju ništa ne peče ni ne svrbi. Nema nikakvog crvenila niti bilo kakve dodatne nuspojave. Trebam li ju voditi odmah doktoru ili da pričekamo par dana? Puno hvala! Panična majka.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>kod upalnih promjena ženskih vanjskih spolnih organa, govorimo o vulvitisu, dakle upali vulve i stidnice, o čemu je navjerojatnije riječ u vaše djevočice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kada upalne promjene zahvaćaju i vaginu govorimo o vulvovaginitisu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>To je regija vrlo pogodna za razvoj gljivica, jer je toplo i važno, te u manjem broju mogu često biti prisutne i kada nema vidljivih znakova infekcije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako se iz bilo kakovih razloga poremeti sklad u fiziološkopj flori koja se uobičajeno nalazi u području vulve, kao što je na primjer kod uzimanja antibiotika, gljivice će se vrlo brzo namnožiti, a sve će biti praćeno svrbežom i crvenilom. Također je moguće perigenitalnu regiju kolonizirati bakterijama koje se unesu izvana, na primjer nespretnom toaletom nakon velike nužde, prljavim rukama ili u slučaju infekcije mokraćnih puteva, urinom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako vaša djevočica ima i vrućicu svakako treba uzeti bris vulve, napraviti urinokulturu, a pedijatar će preporučiti empirijsku terapiju i prije prispjeća nalaza - kremu i/ ili mast za mazanje izvana, te prema procjeni i antibiotik iz spektra na koji najčešće reagiraju uročnici urinarnih infekcija. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kada pristignu nalazi terapija se po potrebi može korigirati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (4) ima iscjedak, svrbež i crvenilo na spolnom organu Ako se iz bilo kakovih razloga poremeti sklad u fiziološkopj flori koja se uobičajeno nalazi u području vulve, kao što je na primjer kod uzimanja antibiotika, gljivice će se vrlo brzo namnožitiPoštovani, moja kćerka stara 4 godine ima iscjedak i crvene velike stidne usne Ako se iz bilo kakovih razloga poremeti sklad u fiziološkopj flori koja se uobičajeno nalazi u području vulve, kao što je na primjer kod uzimanja antibiotika, gljivice će se vrlo brzo namnožiti

   Poštovani, moja kćerka stara 4 godine ima iscjedak i crvene velike stidne usne. Imala je dva dana temperaturu 38, ali ja sam to pripisala kašljucanju i prehladi, pošto je krenula u vrtić i stalno od nečeg boluje. Prvo je nastupila 2 dana temperatura 38, a potom iscjedak i crvenilo. Nisam je vodila pedijatru danas, a sad nekoliko dana ne možemo do doktora, pa me interesira vaš savjet, što napraviti, o čemu se radi? Kaže da ju svrbi ali ne jako. Bojim se da nije pokupila neku bakteriju u vrtiću, pošto na wc idu sami :( Hvala na odgovoru unaprijed.

*   *   *

   Imam kćer od 4 godine i jučer joj se pojavio vaginalni iscjedak žućkaste boje i neugodnog mirisa. Dijete je veselo, nema temperaturu i kaže da ju ništa ne peče ni ne svrbi. Nema nikakvog crvenila niti bilo kakve dodatne nuspojave. Trebam li ju voditi odmah doktoru ili da pričekamo par dana? Puno hvala! Panična majka.
   
   
   Poštovana,  
   kod upalnih promjena ženskih vanjskih spolnih organa, govorimo o vulvitisu, dakle upali vulve i stidnice, o čemu je navjerojatnije riječ u vaše djevočice.
   Kada upalne promjene zahvaćaju i vaginu govorimo o vulvovaginitisu.
   To je regija vrlo pogodna za razvoj gljivica, jer je toplo i važno, te u manjem broju mogu često biti prisutne i kada nema vidljivih znakova infekcije.
   Ako se iz bilo kakovih razloga poremeti sklad u fiziološkopj flori koja se uobičajeno nalazi u području vulve, kao što je na primjer kod uzimanja antibiotika, gljivice će se vrlo brzo namnožiti, a  sve će biti praćeno svrbežom i crvenilom. Također je moguće perigenitalnu regiju kolonizirati bakterijama koje se unesu izvana, na primjer nespretnom toaletom nakon velike nužde, prljavim rukama ili u slučaju infekcije mokraćnih puteva, urinom.
   Kako vaša djevočica  ima i vrućicu svakako treba uzeti bris vulve, napraviti urinokulturu, a pedijatar će preporučiti  empirijsku terapiju i prije  prispjeća  nalaza -  kremu i/ ili mast za mazanje izvana, te prema procjeni i antibiotik iz  spektra na koji najčešće reagiraju uročnici urinarnih infekcija.     
   Kada pristignu nalazi terapija se po potrebi može korigirati.      
   
   Zdravka Gjergja dr. med.spec. pedijatar

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (4) ima iscjedak, svrbež i crvenilo na spolnom organu

<para>Najčešći je razlog povećanja limfnih čvorova reaktivna upala (akutna ili kronična) u području koje oni dreniraju</para>
<para>
 Poštovani, molila bih Vaše mišljenje5 god prije 5 dana je imala povišenu temperaturu (38.5-39) aksilarno. Teško je disala, te povraćala velike količine šlajma. Sljedeći dan je bila bolje, bez temperature, nije kašljala samo malo hropće kad diše. Budući da je sklona tome nismo išli liječniku. Međutim, mene brine nešto drugo. Slučajno sam joj sinoć napipala iznad ključne kosti s desne strane, limfni čvor, veličine oko 5-6 mm, pomičan je, mekan i rekla bih bezbolan. Pogledala sam na internetu i naravno ono što tamo piše me je jako uplašilo. Zato bih Vas molila mišljenje i da li je moguće da je čvor uvećan radi respiratorne infekcije koju je imala!? Na drugim mjestima nisam uočila povećanje istih. Hvala unaprijed i srdačan pozdrav! M.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,</para>
<para>limfni čvorovi su male žlijezde koje se nalaze u cijelom tijelu i dio su limfnog sustava, koji važan je dio imunološkog sustava. U novorođenčeta se ove žlijeze ne mogu napipati. Rastom djeteta dolazi do povećanja limfnih kao odgovor na kontakt s različitim antigenima (virusima, bakterijama) iz okoline. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najčešće su povećani limfni čvorovi u području vrata, pazuha i prepona. U djeteta se oni smatraju urednim nalazom ako su promjera do 1 cm za vratne i pazušne čvorove te do 1,5 cm za preponske čvorove.</para>
<para>Najčešći je razlog povećanja limfnih čvorova reaktivna upala (akutna ili kronična) u području koje oni dreniraju.</para>
<para>Vaša je djevojčica bila, a čini se još je uvijek u respiratornom infektu. Povećan limfni čvor može biti posljedica ove infekcije ili bronhitisa ili možda i upale pluća. Uputno bi se bilo javiti liječniku koji će pregledati vašu djevojčicu i procijeniti da li je potrebno liječenje i dalja obrada.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr. Svjetlana Bela Klancir<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Povećani limfni čvor iznad ključne kosti i veza s infekcijama Najčešći je razlog povećanja limfnih čvorova reaktivna upala (akutna ili kronična) u području koje oni drenirajuPoštovani, molila bih Vaše mišljenje. Djevojčica od 2. Najčešći je razlog povećanja limfnih čvorova reaktivna upala (akutna ili kronična) u području koje oni dreniraju

   Poštovani, molila bih Vaše mišljenje5 god prije 5 dana je imala povišenu temperaturu (38.5-39) aksilarno. Teško je disala, te povraćala velike količine šlajma. Sljedeći dan je bila bolje, bez temperature, nije kašljala samo malo hropće kad diše. Budući da je sklona tome nismo išli liječniku. Međutim, mene brine nešto drugo. Slučajno sam joj sinoć napipala iznad ključne kosti s desne strane, limfni čvor, veličine oko 5-6 mm, pomičan je, mekan i rekla bih bezbolan. Pogledala sam na internetu i naravno ono što tamo piše me je jako uplašilo. Zato bih Vas molila mišljenje i da li je moguće da je čvor uvećan radi respiratorne infekcije koju je imala!? Na drugim mjestima nisam uočila povećanje istih. Hvala unaprijed i srdačan pozdrav! M.
   
   Poštovana,
limfni čvorovi su male žlijezde koje se nalaze u cijelom tijelu i dio su limfnog sustava, koji važan je dio imunološkog sustava. U novorođenčeta se ove žlijeze ne mogu napipati. Rastom djeteta dolazi do povećanja limfnih kao odgovor na kontakt s različitim antigenima (virusima, bakterijama) iz okoline. 
   Najčešće su povećani limfni čvorovi u području vrata, pazuha i prepona. U djeteta se oni smatraju urednim nalazom ako su promjera do 1 cm za vratne i pazušne čvorove te do 1,5 cm za preponske čvorove.
Najčešći je razlog povećanja limfnih čvorova reaktivna upala (akutna ili kronična) u području koje oni dreniraju.
Vaša je djevojčica bila, a čini se još  je uvijek u respiratornom infektu. Povećan limfni čvor može biti posljedica ove infekcije ili bronhitisa ili možda i upale pluća. Uputno bi se bilo javiti liječniku koji će pregledati vašu djevojčicu i procijeniti da li je potrebno liječenje i dalja obrada.
   dr. Svjetlana Bela Klancirspec.pedijatar

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Povećani limfni čvor iznad ključne kosti i veza s infekcijama

<para>
 Mislim da bih trebala pojačati dohranu, pa molim savjet u vidu primjera jelovnika dohrane po mjesecima. Napominjem da je kod mene utvrđena netolerancija na kravlje mlijeko. Zahvaljujem!
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>Sigurno bi trebali pojačati dohranu. Činjenica da djevojčica često traži jesti što preko dana što noću, pokazatelj je da je gladna.</para>
<para>Organizirajte joj 5 konkretnih obroka preko dana uz to ju dojite. Dojenje je najbolje da bude neposredno nakon jela ili prije spavanja. Da bi otprilike dobili dojam kad se koju namirnicu preporuča uvesti u prehranu pogledajte <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/bebe/21/kalendar-dohrane-i-vazne-smjernice-o-prehrani-beba-koje-nam-otkriva/8763/1/">kalendar dohrane</ulink>, no ne morate se nužno istoga držati striktno već neka vam bude svojevrsni vodič za prehranu.</para>
<para>Netolerancija na mlijeko ne postoji, postoji samo alergija na mlijeko ili nepodnošenje mliječnog šećera tzv. laktoza intolerancija, stoga je moguće da, ukoliko nemate alergiju imate ovaj drugi poremećaj, no laktoza intolerancija dopušta konzumaciju fermentiranih mliječnih proizvoda.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Bebi želim pojačati prehranu prema kalendaru dohrane Moja beba ima 8 mjeseci i do sada ima dohranu od 3 obroka - voćna kaša oko 10-11 h, ručak povrće-meso-žitarica, večera rižine pahuljice. Preko dana, a i po noći često doji. 
    Mislim da bih trebala pojačati dohranu, pa molim savjet u vidu primjera jelovnika dohrane po mjesecima. Napominjem da je kod mene utvrđena netolerancija na kravlje mlijeko. Zahvaljujem!

Poštovana mama,
Sigurno bi trebali pojačati dohranu. Činjenica da djevojčica često traži jesti što preko dana što noću, pokazatelj je da je gladna.
Organizirajte joj 5 konkretnih obroka preko dana uz to ju dojite. Dojenje je najbolje da bude neposredno nakon jela ili prije spavanja. Da bi otprilike dobili dojam kad se koju namirnicu preporuča uvesti u prehranu pogledajte kalendar dohrane, no ne morate se nužno istoga držati striktno već neka vam bude svojevrsni vodič za prehranu.
Netolerancija na mlijeko ne postoji, postoji samo alergija na mlijeko ili nepodnošenje mliječnog šećera tzv. laktoza intolerancija, stoga je moguće da, ukoliko nemate alergiju imate ovaj drugi poremećaj, no laktoza intolerancija dopušta konzumaciju fermentiranih mliječnih proizvoda.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Bebi želim pojačati prehranu prema kalendaru dohrane

<para>
 Na Hipp 1 ima savršenu stolicu. Zanima me da li mu mogu davati Hipp 1 ujutro, a Hipp 2 navečer prije spavanja? Da li se smiju tako mješati mlijeka? Inače ima 2 mliječna obroka, ujutro i navečer, voćni obrok, ručak meso ili riba sa povrćem, te ujutro i navečer kruh sa žitaricama i mliječnim namazom. Puno hvala, mama D.
</para>
<para>Kombinacija dviju dojenačkih mliječnih pripravaka najčešće se koristi u trenutku prijelaza s jednu na drugu vrstu.</para>
<para>Prilikom zamjene formulacije se kombiniraju urapvo na način da se pojedini obroci jedne formulacije zamjenje drugom, nikada stavljanjem dviju formula u jedan, isti obrok.</para>
<para>Ukoliko ste našli način prilikom kojeg je vaše dijete zadovoljno možete kombinirati dvije formule.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Smijem li miješati dvije formule u bebinim obrocima? Poštovani, imam bebu od 9 i pol mjeseci kojoj još uvijek dajem mlijeko Hipp 1. Probali smo preći na Hipp 2 i to ga je jako zatvorilo, ali je puno bolje spavao po noći (inače se često budi). 
    Na Hipp 1 ima savršenu stolicu. Zanima me da li mu mogu davati Hipp 1 ujutro, a Hipp 2 navečer prije spavanja? Da li se smiju tako mješati mlijeka? Inače ima 2 mliječna obroka, ujutro i navečer, voćni obrok, ručak meso ili riba sa povrćem, te ujutro i navečer kruh sa žitaricama i mliječnim namazom. Puno hvala, mama D.

Kombinacija dviju dojenačkih mliječnih pripravaka najčešće se koristi u trenutku prijelaza s jednu na drugu vrstu.
Prilikom zamjene formulacije se kombiniraju urapvo na način da se pojedini obroci jedne formulacije zamjenje drugom, nikada stavljanjem dviju formula u jedan, isti obrok.
Ukoliko ste našli način prilikom kojeg je vaše dijete zadovoljno možete kombinirati dvije formule.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Smijem li miješati dvije formule u bebinim obrocima?

<para>
 Sad teći dan nema stolicu, pa je ponovno preporuka novolac za probavu. Koje je vaše mišljenje vezano za stalno mijenjanje mliječnih formula? Je li to u redu?
</para>
<para>Opće uvriježeno mišljenje vezano za adaptirane mliječne pripravke jest da ih se nema potrebe i ne preporučuje izmjenjivati ukoliko nije u pitanju teže medicinsko stanje (alergije i sl.).</para>
<para>Kolike, bljuckanje i neustaljene stolice normalna su pojava tijekom odrastanja dojenčeta jer njihov probavni sustav još uvijek nije razvijen, stoga, nažalost ni mjenjanje formule, ni razni dodaci prehrani neće puno promjeniti, već mogu samo pogoršati situaciju.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Stalno mi preporučuju neku drugu formulu za bebicu. Smijem li je tako često mijenjati? Bebica stara mjesec dana je na prsima plus dohrana. Prvo sam davala bebimil i javili su se grčevi. Pedijatrica je preporučila novalac za dan pa noć, a stanje s grčevima je promjenjivo. 
    Sad teći dan nema stolicu, pa je ponovno preporuka novolac za probavu. Koje je vaše mišljenje vezano za stalno mijenjanje mliječnih formula? Je li to u redu?

Opće uvriježeno mišljenje vezano za adaptirane mliječne pripravke jest da ih se nema potrebe i ne preporučuje izmjenjivati ukoliko nije u pitanju teže medicinsko stanje (alergije i sl.).
Kolike, bljuckanje i neustaljene stolice normalna su pojava tijekom odrastanja dojenčeta jer njihov probavni sustav još uvijek nije razvijen, stoga, nažalost ni mjenjanje formule, ni razni dodaci prehrani neće puno promjeniti, već mogu samo pogoršati situaciju.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Stalno mi preporučuju neku drugu formulu za bebicu. Smijem li je tako često mijenjati?

<para>
 Polako ukidamo dojenje pa me zanima kada ukinemo dojenje u potpunosti da li je djetetu baš potrebno mlijeko (kravlje, kozje) ili potrebe za kalcijem može zadovoljiti ako mu dajem samo mliječne proizvode (jogurt, vrhnje, kiselo mlijeko)? Koje količine su mu potrebne? Mamica
</para>
<para>Poštovana, za djecu iznad 1 godine savjetuje se konzumacija oko 400 ml mlijeka i mliječnih proizvoda na dan. Izvor kalcija su i mlijeko i mliječni proizvodi, stoga nije nužno da Vaše dijete pije mlijeko, već ga može konzumirati kroz jogurte, acidofile, kefire, vrhnja, sireve i sl.</para>
<para>Tena Niseteo <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/"> Definicija hrane d.o.o. </ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Zadovoljvaju li se potrebe za kalcijem i putem mliječnih proizvoda? Dijete je staro 16 mjeseci i do sada je dojeno. 
    Polako ukidamo dojenje pa me zanima kada ukinemo dojenje u potpunosti da li je djetetu baš potrebno mlijeko (kravlje, kozje) ili potrebe za kalcijem može zadovoljiti ako mu dajem samo mliječne proizvode (jogurt, vrhnje, kiselo mlijeko)? Koje količine su mu potrebne? Mamica

Poštovana, za djecu iznad 1 godine savjetuje se konzumacija oko 400 ml mlijeka i mliječnih proizvoda na dan. Izvor kalcija su i mlijeko i mliječni proizvodi, stoga nije nužno da Vaše dijete pije mlijeko, već ga može konzumirati kroz jogurte, acidofile, kefire, vrhnja, sireve i sl.
Tena Niseteo dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
       Definicija hrane d.o.o. 
   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Zadovoljvaju li se potrebe za kalcijem i putem mliječnih proizvoda?

<para>
 Tijekom dana uz raznovrsnu prehranu, dajem mu i mlijeko (sa žitnim pahuljicama, grisom ili palentom) za doručak i večeru + podoj prije samog spavanja i kako vidim da mu je potreban više radi maženja, ne planiramo ga ukinuti još neko vrijeme. Da li mu je dovoljno dati mlijeka tako u pahuljicama i sl. 2 puta na dan jer ga ne želi piti samoga? Koja količina mlijeka je potrebna djetetu od 15 mjeseci? Da li je djetetu te starosti bolje dati kozje ili kravlje ili pak adaptirano mlijeko? Little mama
</para>
<para>Poštovana, za djecu iznad 1 godine savjetuje se da piju oko 400 ml mlijeka i mliječnih proizvoda na dan. Ova količina može se zadovoljiti u 2 do 3 obroka dnevno, a mlijekom se računaju i fermentirani mliječni proizvodi – jogurt, acidofil, kefir i sl. te sirevi.</para>
<para>Za adaptiranim mliječnim pripravkom nema potrebe. A kozje i kravlje mlijeko mogu se kombinirati, s time da iako je kozje mlijeko nešto lakše probavljivije, ima manjak folne kiseline, no ista se može unjeti i mnogim voćem i povrćem.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Koja je dnevna količina mlijeka potrebna djeci iznad godine dana? Poštovani, imam dijete od 15 mjeseci i kako sam se vratila na posao smanjili smo dojenje na prije spavanja + 3-4 puta tijekom noći (navika, bojim se da tu ništa ne pocica). 
    Tijekom dana uz raznovrsnu prehranu, dajem mu i mlijeko (sa žitnim pahuljicama, grisom ili palentom) za doručak i večeru + podoj prije samog spavanja i kako vidim da mu je potreban više radi maženja, ne planiramo ga ukinuti još neko vrijeme. Da li mu je dovoljno dati mlijeka tako u pahuljicama i sl. 2 puta na dan jer ga ne želi piti samoga? Koja količina mlijeka je potrebna djetetu od 15 mjeseci? Da li je djetetu te starosti bolje dati kozje ili kravlje ili pak adaptirano mlijeko? Little mama

Poštovana, za djecu iznad 1 godine savjetuje se da piju oko 400 ml mlijeka i mliječnih proizvoda na dan. Ova količina može se zadovoljiti u 2 do 3 obroka dnevno, a mlijekom se računaju i fermentirani mliječni proizvodi – jogurt, acidofil, kefir i sl. te sirevi.
Za adaptiranim mliječnim pripravkom nema potrebe. A kozje i kravlje mlijeko mogu se kombinirati, s time da iako je kozje mlijeko nešto lakše probavljivije, ima manjak folne kiseline, no ista se može unjeti i mnogim voćem i povrćem.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Koja je dnevna količina mlijeka potrebna djeci iznad godine dana?

<para>
 Danas je ponedjeljak, počeo nam je već četvrti tjedan u jaslicama, ona je plakala i urlala da ne želi ići u vrtić već da želi ostati doma. Prvi tjedan je prolazio tako da se ona izolirala sa strane i cuclala svoj palac. Drugi tjedan se počela igrati i tražiti vode kad je žedna ili na zahod kad joj je sila. Onda smo krenuli i sa ostajanjem na ručku. Ne želi jesti još dan danas. Prošli tjedan smo krenuli sa spavanjem, ne želi ni spavati. Za sad je dolazim po nju u jedan sat i onda doma jede i ide spavati. Tako da joj se i ritam mijenja od ritma koji je imala do sada, a to je bio vrtički ritam. Svi mi govore da sve sva djeca prilagode i da samo treba vremena. Radi se i o tome da sam ja trudna i trebam roditi u drugom mjesecu, pa bi u principu mogla ostaviti kćer još godinu dana doma, bez obzira što će mi vjerojatno biti teško kad dođe drugo dijete.
 Užasno mi je teško i grozim se navečer dolaska jutra i odlaska u jaslice. I trudim se biti pozitivna i vedra i pričati sve najbolje o vrtiću i nabrajati prijatelje koji ju tamo čekaju, ali kad je ostavim i izađem iz vrtića užasno sam tužna i samo plačem, vjerojatno mi i hormoni divljaju. Da li da nastavimo sa jaslicama ili da dijete ispišem i probam opet sljedeće godine? Hvala i srdačan pozdrav! Albatros
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Vjerujem da Vam je teško gledati Vašu djevojčicu kako se teško privikava na odvojenost od Vas. Kao što ste i opisali, pomaci se događaju i ona se malo po malo ipak privikava. Za nju je to velika promjena i, prema ovome što ste opisali, čini se da je ona prema temperamentu tip djeteta kojem treba više vremena da se prilagodi na novu situaciju. Koju god odluku donesete, ili ste već donijeli, vezano uz polazak djevojčice u jaslice, važno je znati da će u svakom slučaju biti izazovnih situacija i da je ponekad i roditelj taj koji se treba naučiti nositi sa svojim emocijama i potrebama.</para>
<para>Kao što ste i sami naveli, ako sada odlučite odustati od ovog izazova, vjerojatno će se kada rodite javiti novi izazov, a taj je vezan uz to što ćete kod kuće imati i bebu i Vašu dvogodišnju djevojčicu. Na Vama je da procijenite na koji od ta dva izazova ste spremniji i što je dugoročno bolje za Vašu djevojčicu, ali i za Vas.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, </emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Srce mi se kida kad u jaslicama ostavljam svoju djevojčicu Poštovani, moja dvogodišnja djevojčica ima problema s adaptacijom u jaslice. 
    Danas je ponedjeljak, počeo nam je već četvrti tjedan u jaslicama, ona je plakala i urlala da ne želi ići u vrtić već da želi ostati doma. Prvi tjedan je prolazio tako da se ona izolirala sa strane i cuclala svoj palac. Drugi tjedan se počela igrati i tražiti vode kad je žedna ili na zahod kad joj je sila. Onda smo krenuli i sa ostajanjem na ručku. Ne želi jesti još dan danas. Prošli tjedan smo krenuli sa spavanjem, ne želi ni spavati. Za sad je dolazim po nju u jedan sat i onda doma jede i ide spavati. Tako da joj se i ritam mijenja od ritma koji je imala do sada, a to je bio vrtički ritam. Svi mi govore da sve sva djeca prilagode i da samo treba vremena. Radi se i o tome da sam ja trudna i trebam roditi u drugom mjesecu, pa bi u principu mogla ostaviti kćer još godinu dana doma, bez obzira što će mi vjerojatno biti teško kad dođe drugo dijete.
   Užasno mi je teško i grozim se navečer dolaska jutra i odlaska u jaslice. I trudim se biti pozitivna i vedra i pričati sve najbolje o vrtiću i nabrajati prijatelje koji ju tamo čekaju, ali kad je ostavim i izađem iz vrtića užasno sam tužna i samo plačem, vjerojatno mi i hormoni divljaju. Da li da nastavimo sa jaslicama ili da dijete ispišem i probam opet sljedeće godine? Hvala i srdačan pozdrav! Albatros

Draga mama,
Vjerujem da Vam je teško gledati Vašu djevojčicu kako se teško privikava na odvojenost od Vas. Kao što ste i opisali, pomaci se događaju i ona se malo po malo ipak privikava. Za nju je to velika promjena i, prema ovome što ste opisali, čini se da je ona prema temperamentu tip djeteta kojem treba više vremena da se prilagodi na novu situaciju. Koju god odluku donesete, ili ste već donijeli, vezano uz polazak djevojčice u jaslice, važno je znati da će u svakom slučaju biti izazovnih situacija i da je ponekad i roditelj taj koji se treba naučiti nositi sa svojim emocijama i potrebama.
Kao što ste i sami naveli, ako sada odlučite odustati od ovog izazova, vjerojatno će se kada rodite javiti novi izazov, a taj je vezan uz to što ćete kod kuće imati i bebu i Vašu dvogodišnju djevojčicu. Na Vama je da procijenite na koji od ta dva izazova ste spremniji i što je dugoročno bolje za Vašu djevojčicu, ali i za Vas.

   Tea Knežević, 
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Srce mi se kida kad u jaslicama ostavljam svoju djevojčicu

<para>
 Inače, ovo nam je prvo odvajanje jer sam ja dosad bila s njim kod kuće. Bojim se kad dođe beba da neće biti bolja situacija. Ne znam da li bi trebali odgoditi odlazak u vrtić ili da budemo uporni i nadamo se da će prihvatiti novu okolinu? Svi kažu da je najbolje vrijeme za polazak u vrtić kada dijete napuni 3 godine (radi socijalizacije i sl.) i to me zbunjuje. Ne znam što je najbolje za moje dijete. Molim Vas za savjet. Srdačan pozdrav Mama Ana
</para>
<para>Draga mama Ana,</para>
<para>roditeljima je ponekad teško donijeti odluku vezanu uz to treba li inzistirati na djetetovu polasku u vrtić unatoč teškoj prilagodbi ili je možda teška prilagodba znak da bi trebalo odgoditi polazak u vrtić. Vjerujem da ni Vama i Vašem suprugu stoga sada nije lako jer, s jedne strane, mislite da je dobro za Vašeg sina da krene u vrtić a to bi i Vama olakšalo razdoblje mirovanja zbog trudnoće kao i razdoblje kada beba dođe na svijet, a s druge strane Vam je teško nositi se nositi se s njegovim reakcijama kao posljedicom odvajanja od Vas.</para>
<para>Koju god odluku donesete, ili ste već donijeli, najvažnije je da svome sinu dajete do znanja da Vam je jako važan i da ste Vi tu za njega. S vremenom će morati naučiti da nećete u svakom trenutku biti u njegovoj fizičkoj blizini, ali da će uvijek i doći trenutak kada će se mama vratiti ili kada će se on vratiti mami. Neka djeca to nauče u još ranijoj dobi, a neka puno kasnije tako da nema nekog pravila. Vezano uz odluku o ustrajanju na vrtiću ili na odustajanju od vrtića bilo bi dobro da se konzultirate s osobljem vrtića kako bi Vam oni rekli svoje mišljenje i procjenu s obzirom da imaju izravan uvid u Vaš slučaj.</para>
<para>Želim Vam puno sreće s porodom i novom bebicom, kao i u odnosu sa trogodišnjim sinčićem!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević,</emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Prvo odvajanje od majke i teška prilagodba na vrtić kod 3-godišnjaka Poštovani, moj sin (3) ne želi u vrtić. Trudna sam i zbog komplikacija moram strogo mirovati. Suprug ga vodi svako jutro na privikavanje no on plače jer želi ostati sa mnom u krevetu. 
    Inače, ovo nam je prvo odvajanje jer sam ja dosad bila s njim kod kuće. Bojim se kad dođe beba da neće biti bolja situacija. Ne znam da li bi trebali odgoditi odlazak u vrtić ili da budemo uporni i nadamo se da će prihvatiti novu okolinu? Svi kažu da je najbolje vrijeme za polazak u vrtić kada dijete napuni 3 godine (radi socijalizacije i sl.) i to me zbunjuje. Ne znam što je najbolje za moje dijete. Molim Vas za savjet. Srdačan pozdrav Mama Ana

Draga mama Ana,
roditeljima je ponekad teško donijeti odluku vezanu uz to treba li inzistirati na djetetovu polasku u vrtić unatoč teškoj prilagodbi ili je možda teška prilagodba znak da bi trebalo odgoditi polazak u vrtić. Vjerujem da ni Vama i Vašem suprugu stoga sada nije lako jer, s jedne strane, mislite da je dobro za Vašeg sina da krene u vrtić a to bi i Vama olakšalo razdoblje mirovanja zbog trudnoće kao i razdoblje kada beba dođe na svijet, a s druge strane Vam je teško nositi se nositi se s njegovim reakcijama kao posljedicom odvajanja od Vas.
Koju god odluku donesete, ili ste već donijeli, najvažnije je da svome sinu dajete do znanja da Vam je jako važan i da ste Vi tu za njega. S vremenom će morati naučiti da nećete u svakom trenutku biti u njegovoj fizičkoj blizini, ali da će uvijek i doći trenutak kada će se mama vratiti ili kada će se on vratiti mami. Neka djeca to nauče u još ranijoj dobi, a neka puno kasnije tako da nema nekog pravila. Vezano uz odluku o ustrajanju na vrtiću ili na odustajanju od vrtića bilo bi dobro da se konzultirate s osobljem vrtića kako bi Vam oni rekli svoje mišljenje i procjenu s obzirom da imaju izravan uvid u Vaš slučaj.
Želim Vam puno sreće s porodom i novom bebicom, kao i u odnosu sa trogodišnjim sinčićem!

   Tea Knežević,
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Prvo odvajanje od majke i teška prilagodba na vrtić kod 3-godišnjaka

<para>
 Prva 3 dana prošla su odlično a nakon toga je nastala kriza te govori da ne želi ići u vrtić jer mene tamo nema i zato što ga ja tamo ostavim samog. Danas nije htio niti ući da obučemo papuče, pa smo, nakon što je otplakao i smirio se, dogovorili sa tetom da pola dana ostanem s njim. Na kraju smo otišli nakon 2 sata skupa doma uz dogovor da u vrtiću nema ništa zločesto i da će sutra ostati sam. Bojim se da se neće osloboditi, a inače kad se uzruja vrišti i udara. Mama Anita
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Drago mi je čuti da je Vaš dječak na početku pozitivno reagirao na vrtić i da prva tri dana niste imali problema. Ipak, čini se kako se kod njega separacijska anksioznost javila kasnije i zbog toga sada ima poteškoće s ostajanjem u vrtiću sam. Prema ovome što ste napisali čini mi se da dobro reagirate i da ste mu podrška u trenutcima kada mu je teško.</para>
<para>Trebalo bi razmisliti o tome kako se Vaš sin ponaša u drugim situacijama kada se treba odvojiti od Vas. Je li problem vezan samo uz ostajanje u vrtiću ili se to događa i u drugim situacijama? Ukoliko je problem vezan samo u vrtić trebalo bi se zapitati je li se možda u vrtiću nešto dogodilo nakon ta tri dana pa da se možda u tome krije uzrok njegovih sadašnjih reakcija na ostajanje u vrtiću. Ako nije, moguće je i da ja njemu samo trebalo neko vrijeme da prepozna da mu nije ugodno toliko vremena provesti bez Vas.</para>
<para>Vezano uz njegove reakcije vrištanja i udaranja, kada je dijete (ili odrasla osoba) ljuto ili frustrirano ono ima potrebu izbaciti tu energiju iz sebe pa se stoga ponekad događa da ju ona bude izražena na neprimjerene načine. Jako je važno da se djetetu pomogne da nauči kako primjereno izraziti ljutnju. Neke informacije o tome kako to učiniti možete naći u sljedećim člancima:</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/9116/1/">Kako se snositi s djetetovom ljutnjom?</ulink>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/agresivno-ponasanje-kod-djece/8894/1/">Agresivno ponašanje kod djece</ulink>
</para>
<para>Puno sreće Vam želim,</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sinčić (3,5) ne prihvaća niti polaganu i postepenu prilagodbu na vrtić Moj sin (3,5 godine) ove godine je krenuo prvi put u vrtić. Još od lani pričamo o tom događaju i uvijek je reagirao sretno na spomen vrtića i djece. 
    Prva 3 dana prošla su odlično a nakon toga je nastala kriza te govori da ne želi ići u vrtić jer mene tamo nema i zato što ga ja tamo ostavim samog. Danas nije htio niti ući da obučemo papuče, pa smo, nakon što je otplakao i smirio se, dogovorili sa tetom da pola dana ostanem s njim. Na kraju smo otišli nakon 2 sata skupa doma uz dogovor da u vrtiću nema ništa zločesto i da će sutra ostati sam. Bojim se da se neće osloboditi, a inače kad se uzruja vrišti i udara. Mama Anita

Draga mama,
Drago mi je čuti da je Vaš dječak na početku pozitivno reagirao na vrtić i da prva tri dana niste imali problema. Ipak, čini se kako se kod njega separacijska anksioznost javila kasnije i zbog toga sada ima poteškoće s ostajanjem u vrtiću sam. Prema ovome što ste napisali čini mi se da dobro reagirate i da ste mu podrška u trenutcima kada mu je teško.
Trebalo bi razmisliti o tome kako se Vaš sin ponaša u drugim situacijama kada se treba odvojiti od Vas. Je li problem vezan samo uz ostajanje u vrtiću ili se to događa i u drugim situacijama? Ukoliko je problem vezan samo u vrtić trebalo bi se zapitati je li se možda u vrtiću nešto dogodilo nakon ta tri dana pa da se možda u tome krije uzrok njegovih sadašnjih reakcija na ostajanje u vrtiću. Ako nije, moguće je i da ja njemu samo trebalo neko vrijeme da prepozna da mu nije ugodno toliko vremena provesti bez Vas.
Vezano uz njegove reakcije vrištanja i udaranja, kada je dijete (ili odrasla osoba) ljuto ili frustrirano ono ima potrebu izbaciti tu energiju iz sebe pa se stoga ponekad događa da ju ona bude izražena na neprimjerene načine. Jako je važno da se djetetu pomogne da nauči kako primjereno izraziti ljutnju. Neke informacije o tome kako to učiniti možete naći u sljedećim člancima:

   Kako se snositi s djetetovom ljutnjom?
   Agresivno ponašanje kod djece

Puno sreće Vam želim,

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sinčić (3,5) ne prihvaća niti polaganu i postepenu prilagodbu na vrtić

<para>
 Prije mjesec dana je ponovno krenuo u vrtić nakon dvomjesečnog ferija i prva dva - tri djedna je sve bilo super i u redu, međutim unazad malo više od tjedan dana on plače, ne želi u vrtić, svako jutro je isti problem. Inače je veselo, razigrano dijete, otvoren, ima puno prijtelja, poslušan je, ponekad stidljiv, a tete u vrtiću su prekrasne i jako ga vole. Taj njegov plač nije sila niti ljutnja, nego tužno i bolno plakanje. Tete su zbunjene i pokušavaju na razne načine reagirat i smirit ga, a ja jednostavno više ne znam kako reagirati, kako ga smiriti. Bojim se kako će tek reagirati nagodinu kad krene u školu. Napominjem da je ove godine promijenio prostoriju u vrtiću i da ne spavaju poslije ručka, ali grupa i tete su mu iste, a on skroz mijenja razloge zašto mu se neda ići u vrtić. Na koji način da mu pomognem? Jako boli to njegovo bolno plakanje. Molim vas za savjet?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema Vašem opisu, vidim da ste jako zabrinuti za svog sina i njegov odlazak u vrtić. Činjenica jest da se kod djece često događa da nakon godišnjeg odmora provedenog sa svojim najmilijima ponovo proživljavaju isti strah od odvajanja kao što je to bilo pri prvoj adaptaciji, a možda i jače i izražajnije od toga.</para>
<para>Ono što bi bilo još korisno, a što ste možda i napravili do sada, ali niste naveli, jest razgovarati s odgajateljicama o tome da li mu se možda nešto dogodilo u vrtiću zbog čega sada odbija dolaziti u vrtić. Je li to možda svađa s najboljim prijateljem? Neuzvraćena ljubav? Je li se netko od njegovih prijatelja preselio pa više ne dolazi u taj vrtić? Bilo bi korisno i malo detaljnije saznati je li i dalje druželjubiv, s kim se igra, kada su na dvorištu da li se više voli igrati sa svojim prijateljima iz grupe ili s mlađom djecom, čega se igra, koliko dugo ta igra traje, da li se osamljuje, je li umoran, tj. da li pokazuje znakove da mu nedostaje popodnevni odmor...</para>
<para>Bilo bi dobro da i sami promislite je li se nešto promijenilo kod kuće? Koliko vremena provodi s vama – više, manje ili jednako kao prije? Je li ovakvih perioda ponovnog privikavanja na vrtić bilo i prije? Kako inače reagira na promjene? Što mu pomaže kada je tužan?</para>
<para>Prema Vašem opisu situacije nisam uspjela zaključiti zbog čega se vaš sin počeo tako ponašati. Tek kada dođete do tog uzroka, znat ćete djelovati. Do uzroka možete doći i kroz zajedničku igru s djetetom: možete se igrati situacije u kojoj npr. mama više ne želi ići na posao pa ga pitate zašto mama više ne želi ići raditi. Iz odgovora koje ćete dobiti možda ćete saznati nešto što njega muči. Igrajući se različitih situacija možete jako puno toga saznati o djetetu, o njegovim strahovima, brigama, razmišljanjima.</para>
<para>Nadam se da će vam ovi savjeti pomoći, a u slučaju ako ne uspijete sami doći do rješenja, slobodno nas kontaktirajte u Centar.</para>
<para>Želim vam puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psihoog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon ljetne pauze dječak koji je obožavao vrtić, više ne želi ići i bolno plače Lijep pozdrav, sin ima 6,5 godina i već treću godinu ide u vrtić i sada je već predškolac. 
    Prije mjesec dana je ponovno krenuo u vrtić nakon dvomjesečnog ferija i prva dva - tri djedna je sve bilo super i u redu, međutim unazad malo više od tjedan dana on plače, ne želi u vrtić, svako jutro je isti problem. Inače je veselo, razigrano dijete, otvoren, ima puno prijtelja, poslušan je, ponekad stidljiv, a tete u vrtiću su prekrasne i jako ga vole. Taj njegov plač nije sila niti ljutnja, nego tužno i bolno plakanje. Tete su zbunjene i pokušavaju na razne načine reagirat i smirit ga, a ja jednostavno više ne znam kako reagirati, kako ga smiriti. Bojim se kako će tek reagirati nagodinu kad krene u školu. Napominjem da je ove godine promijenio prostoriju u vrtiću i da ne spavaju poslije ručka, ali grupa i tete su mu iste, a on skroz mijenja razloge zašto mu se neda ići u vrtić. Na koji način da mu pomognem? Jako boli to njegovo bolno plakanje. Molim vas za savjet?

Draga mama,
Prema Vašem opisu, vidim da ste jako zabrinuti za svog sina i njegov odlazak u vrtić. Činjenica jest da se kod djece često događa da nakon godišnjeg odmora provedenog sa svojim najmilijima ponovo proživljavaju isti strah od odvajanja kao što je to bilo pri prvoj adaptaciji, a možda i jače i izražajnije od toga.
Ono što bi bilo još korisno, a što ste možda i napravili do sada, ali niste naveli, jest razgovarati s odgajateljicama o tome da li mu se možda nešto dogodilo u vrtiću zbog čega sada odbija dolaziti u vrtić. Je li to možda svađa s najboljim prijateljem? Neuzvraćena ljubav? Je li se netko od njegovih prijatelja preselio pa više ne dolazi u taj vrtić? Bilo bi korisno i malo detaljnije saznati je li i dalje druželjubiv, s kim se igra, kada su na dvorištu da li se više voli igrati sa svojim prijateljima iz grupe ili s mlađom djecom, čega se igra, koliko dugo ta igra traje, da li se osamljuje, je li umoran, tj. da li pokazuje znakove da mu nedostaje popodnevni odmor...
Bilo bi dobro da i sami promislite je li se nešto promijenilo kod kuće? Koliko vremena provodi s vama – više, manje ili jednako kao prije? Je li ovakvih perioda ponovnog privikavanja na vrtić bilo i prije? Kako inače reagira na promjene? Što mu pomaže kada je tužan?
Prema Vašem opisu situacije nisam uspjela zaključiti zbog čega se vaš sin počeo tako ponašati. Tek kada dođete do tog uzroka, znat ćete djelovati. Do uzroka možete doći i kroz zajedničku igru s djetetom: možete se igrati situacije u kojoj npr. mama više ne želi ići na posao pa ga pitate zašto mama više ne želi ići raditi. Iz odgovora koje ćete dobiti možda ćete saznati nešto što njega muči. Igrajući se različitih situacija možete jako puno toga saznati o djetetu, o njegovim strahovima, brigama, razmišljanjima.
Nadam se da će vam ovi savjeti pomoći, a u slučaju ako ne uspijete sami doći do rješenja, slobodno nas kontaktirajte u Centar.
Želim vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psihoog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Nakon ljetne pauze dječak koji je obožavao vrtić, više ne želi ići i bolno plače

<para>
 Zanima me naime kako drugoj djeci u vrtiću objasniti jednostavnim rječnikom zašto ona (još) ne može hodati. Molim konkretne savjete za tu dob. Hvala unaprijed! T.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca uočavaju različitosti i dovoljno su slobodna i znatiželjna da na tu temu postavljaju pitanja. Kako ne bi sebe i dijete doveli u situaciju da svakom djetetu pojedinačno pojašnjavate zašto Vaša djevojčica još ne hoda svakako predlažemo grupni sastanak/radionicu.</para>
<para>Važno bi bilo da na njemu budu prisutna sva djeca iz grupe (uključujući i Vaše dijete) a takvu vrstu radionice može organizirati njihova odgajateljica. Tema radionice trebala bi biti različitost i naša jednakost unatoč razlikama. Djeca bi trebala u toj radionici sama doći do zaključka kako se svi razlikujemo (po boji kose, očiju, visini, težini,...). Isto tako, neki od nas prohodaju s godinu dana, neki s dvije a nekima treba više vremena. U sklopu radionice djeca mogu nabrojati koje su sve vrline svakog djeteta u grupi pa tako i Vaše djevojčice.</para>
<para>Smatramo da nije potrebno puno dublje ulaziti u razloge zašto Vaše dijete ne hoda. Većina djece će već na ovaj način zadovoljiti svoju znatiželju.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako djeci u vrtiću objasniti da moja kćerka (4) još ne može hodati? Poštovani, imam jedno pitanje u vezi moje 4-godišnj kćeri, koja zbog cerebralne paralize ne može hodati, već puže, ali priča, dobro koristi ruke i mentalno je zdrava. 
    Zanima me naime kako drugoj djeci u vrtiću objasniti jednostavnim rječnikom zašto ona (još) ne može hodati. Molim konkretne savjete za tu dob. Hvala unaprijed! T.

Poštovana,
djeca uočavaju različitosti i dovoljno su slobodna i znatiželjna da na tu temu postavljaju pitanja. Kako ne bi sebe i dijete doveli u situaciju da svakom djetetu pojedinačno pojašnjavate zašto Vaša djevojčica još ne hoda svakako predlažemo grupni sastanak/radionicu.
Važno bi bilo da na njemu budu prisutna sva djeca iz grupe (uključujući i Vaše dijete) a takvu vrstu radionice može organizirati njihova odgajateljica. Tema radionice trebala bi biti različitost i naša jednakost unatoč razlikama. Djeca bi trebala u toj radionici sama doći do zaključka kako se svi razlikujemo (po boji kose, očiju, visini, težini,...). Isto tako, neki od nas prohodaju s godinu dana, neki s dvije a nekima treba više vremena. U sklopu radionice djeca mogu nabrojati koje su sve vrline svakog djeteta u grupi pa tako i Vaše djevojčice.
Smatramo da nije potrebno puno dublje ulaziti u razloge zašto Vaše dijete ne hoda. Većina djece će već na ovaj način zadovoljiti svoju znatiželju.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Kako djeci u vrtiću objasniti da moja kćerka (4) još ne može hodati?

<para>
 Krenuo je prije dva, tri tjedna iz razloga što sam inače majka na produljenom porodiljnom za njegu djeteta, a on ima problema s govorom. Logopedi su savjetovali uključivanje u grupu radi poticanja govora. Počela sam ga ostavljati od 9-12 sati tj. do poslije ručka. Nakon što dođe u vrtić, uvijek u plačnom stanju, relativno brzo se smiri, često pita za mene, ali jesti gotovo ne pokušava. Nakon 2 dana vrtića počne kod kuće za vrijeme doručka povraćati i nakon 2 dana vrtića uredno dobija proljevastu stolicu. Analize kod pedijatra su pokazale da je sve ok. Kad ga ostavim kod kuće zbog proljeva probava se sredi nakon dan do dva maksimalno, a vikend je najnormalnija probava. Često se noću budi i govori teta ne, papati ne, a tijekom dana ponavlja mama dođi, mama majo, tete ne, papati ne, da ne pretjeujem po 100 tinjak puta. Inače sam njemu dosta posvećena i kada ne spava vrijeme provodimo igrajući se zajedno, crtajući, šečući se u prirodi i sl. Kućne obveze obavljam dok on spava a na posao još nisam krenula jer nisam htjela da to poveže sa svojim odlaskom u vrtić. Govorim mu da ide u vrtić na igranje s prijateljima i da brzo dođem iza ručka po njega. Što da radim, kako da mu pomognem, jer pedijatrica kaže da joj se čini da su problemi psihološki. BS
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>U jednom periodu odrastanja djeteta dođe trenutak kada je normalno i socijalno prihvatljivo da se Vaše dijete odvoji od vas, da provede neko vrijeme sa bakama i djedovima, osobom koja će ga pričuvati dok odete u kino, provede ljeto na moru dok vi radite ili krene u jaslice/vrtić.</para>
<para>Jednako kako je „adaptacijski“ period na odvajanje bolan i stresan za dijete, možda je još i gori za roditelja koji je zdvojan situacijom u kojoj se našao rastrgan između obaveza i zahtjeva okoline i potreba svoga djeteta.</para>
<para>Neka djeca lakše prihvaćaju odvajanje od roditelja dok se kod jednog broja djece razvija separacijska anksioznost (tjeskoba), odnosno strah od napuštanja djeci bliskih osoba.</para>
<para>Taj strah postaje najočitiji s polaskom u vrtić kada najčešće počinje prvo svakodnevno i višesatno odvajanje roditelja i djece i provođenje vremena u novom prostoru. Treba naglasiti da je određeni stupanj nelagode prilikom odvajanja djece i roditelja posve normalan, no jedan broj djece teže podnosi odvajanje i duže se prilagođava na nju.</para>
<para>Često prva odvajanja nastupe nakon višemjesečnog neprestanog boravljenja sa djetetom. U tom periodu roditelji (najčešće majke) provode s djetetom i dane i noći. Prošlo je puno, puno dana u kojima su majke osluškivale svaku djetetovu potrebu, pratile svaki njegov korak i provodile bezbroj nezaboravnih zajedničkih trenutaka. Takva sjedinjenost roditelja i djeteta u prvim mjesecima i godinama njegovog života prirodna je i zdrava. Međutim, već i sama pomisao na to da ćete se odvojiti od djeteta izaziva u vama tjeskobu i zabrinutost a da toga možda i niste uvijek svjesni. A kako djeca iznimno dobro iščitavaju sve naše neverbalne signale i s njima surađuju i kopiraju ih (osmijeh kojim prikrivamo da smo tužni mlađa djeca vrlo dobro pročitaju kao lažan), obično i oni zaključe da je odvajanje od majke nešto stresno. Bazično, otud sve one suze, vriskovi i otpori pri odlasku. Takve reakcije dodatno uznemiruju roditelje i eto nas u začaranom krugu. Kada promijenimo perspektivu i sa 'problema koje ima moje dijete', počnemo promatrati i nas odrasle i kada osvijestimo da nije samo dijete to koje se teško prilagođava na novu situaciju već smo na pola puta do rješenja. A rješenje nije ni u kakvom receptu ili koracima – jer da postoji recept ili brzo rješenje za separacijsku tjeskobu, vi biste za njega sigurno već znali – nego je riječ o procesu. Procesu koji je često dug, spor i težak, ali je nezaobilazan i jednostavno ga treba proći.</para>
<para>Za početak, olakšajte sebi. Kad ostanete sami, s partnerom ili bilo kojom drugom bliskom osobom, porazgovarajte o tome kako vam je teško ostaviti dijete, priznajte sebi i drugima ako vam nije lako prilagoditi se na novu situaciju. Dozvolite sebi da budete tužni zbog toga. Tek kad se pobrinemo za sebe, možemo se kvalitetno pobrinuti za druge. A pomoći možete na slijedeće načine:
- Slušajte i poštujte dječje osjećaje.
- Neka dijete u vrtić/školu vodi onaj roditelj koji se bolje s time nosi.
- Ostanite dosljedni, ali poštujte djetetove osjećaje. Ako dijete plače, nemojte mu reći da se nema čega bojati ili zbog čega biti tužan. Kažite mu da znate se osjeća tužno/ljuto/prestrašeno, ali da morate ići i da ćete se vratiti po njega.
- Dozvolite da nosi igračku ili predmet uz koju je vezan. Često pomaže kad djeca sa sobom ponesu medvjedića, lutku, slikovnicu, autić…koji najviše vole, jer im to daje osjećaj sigurnosti.</para>
<para>U slučaju da vam se čini kako problem separacijske anksioznosti ometa normalno funkcioniranje djeteta i traje predugo dobro je posavjetovati se sa psihologom.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dijete (3,5) ima toliki strah od vrtića da povraća Poštovani, moje dijete od 3.5 godine ima problema s prilagodbom u vrtić. 
    Krenuo je prije dva, tri tjedna iz razloga što sam inače majka na produljenom porodiljnom za njegu djeteta, a on ima problema s govorom. Logopedi su savjetovali uključivanje u grupu radi poticanja govora. Počela sam ga ostavljati od 9-12 sati tj. do poslije ručka. Nakon što dođe u vrtić, uvijek u plačnom stanju, relativno brzo se smiri, često pita za mene, ali jesti gotovo ne pokušava. Nakon 2 dana vrtića počne kod kuće za vrijeme doručka povraćati i nakon 2 dana vrtića uredno dobija proljevastu stolicu. Analize kod pedijatra su pokazale da je sve ok. Kad ga ostavim kod kuće zbog proljeva probava se sredi nakon dan do dva maksimalno, a vikend je najnormalnija probava. Često se noću budi i govori teta ne, papati ne, a tijekom dana ponavlja mama dođi, mama majo, tete ne, papati ne, da ne pretjeujem po 100 tinjak puta. Inače sam njemu dosta posvećena i kada ne spava vrijeme provodimo igrajući se zajedno, crtajući, šečući se u prirodi i sl. Kućne obveze obavljam dok on spava a na posao još nisam krenula jer nisam htjela da to poveže sa svojim odlaskom u vrtić. Govorim mu da ide u vrtić na igranje s prijateljima i da brzo dođem iza ručka po njega. Što da radim, kako da mu pomognem, jer pedijatrica kaže da joj se čini da su problemi psihološki. BS

Poštovana,
U jednom periodu odrastanja djeteta dođe trenutak kada je normalno i socijalno prihvatljivo da se Vaše dijete odvoji od vas, da provede neko vrijeme sa bakama i djedovima, osobom koja će ga pričuvati dok odete u kino, provede ljeto na moru dok vi radite ili krene u jaslice/vrtić.
Jednako kako je „adaptacijski“ period na odvajanje bolan i stresan za dijete, možda je još i gori za roditelja koji je zdvojan situacijom u kojoj se našao rastrgan između obaveza i zahtjeva okoline i potreba svoga djeteta.
Neka djeca lakše prihvaćaju odvajanje od roditelja dok se kod jednog broja djece razvija separacijska anksioznost (tjeskoba), odnosno strah od napuštanja djeci bliskih osoba.
Taj strah postaje najočitiji s polaskom u vrtić kada najčešće počinje prvo svakodnevno i višesatno odvajanje roditelja i djece i provođenje vremena u novom prostoru. Treba naglasiti da je određeni stupanj nelagode prilikom odvajanja djece i roditelja posve normalan, no jedan broj djece teže podnosi odvajanje i duže se prilagođava na nju.
Često prva odvajanja nastupe nakon višemjesečnog neprestanog boravljenja sa djetetom. U tom periodu roditelji (najčešće majke) provode s djetetom i dane i noći. Prošlo je puno, puno dana u kojima su majke osluškivale svaku djetetovu potrebu, pratile svaki njegov korak i provodile bezbroj nezaboravnih zajedničkih trenutaka. Takva sjedinjenost roditelja i djeteta u prvim mjesecima i godinama njegovog života prirodna je i zdrava. Međutim, već i sama pomisao na to da ćete se odvojiti od djeteta izaziva u vama tjeskobu i zabrinutost a da toga možda i niste uvijek svjesni. A kako djeca iznimno dobro iščitavaju sve naše neverbalne signale i s njima surađuju i kopiraju ih (osmijeh kojim prikrivamo da smo tužni mlađa djeca vrlo dobro pročitaju kao lažan), obično i oni zaključe da je odvajanje od majke nešto stresno. Bazično, otud sve one suze, vriskovi i otpori pri odlasku. Takve reakcije dodatno uznemiruju roditelje i eto nas u začaranom krugu. Kada promijenimo perspektivu i sa 'problema koje ima moje dijete', počnemo promatrati i nas odrasle i kada osvijestimo da nije samo dijete to koje se teško prilagođava na novu situaciju već smo na pola puta do rješenja. A rješenje nije ni u kakvom receptu ili koracima – jer da postoji recept ili brzo rješenje za separacijsku tjeskobu, vi biste za njega sigurno već znali – nego je riječ o procesu. Procesu koji je često dug, spor i težak, ali je nezaobilazan i jednostavno ga treba proći.
Za početak, olakšajte sebi. Kad ostanete sami, s partnerom ili bilo kojom drugom bliskom osobom, porazgovarajte o tome kako vam je teško ostaviti dijete, priznajte sebi i drugima ako vam nije lako prilagoditi se na novu situaciju. Dozvolite sebi da budete tužni zbog toga. Tek kad se pobrinemo za sebe, možemo se kvalitetno pobrinuti za druge. A pomoći možete na slijedeće načine:
- Slušajte i poštujte dječje osjećaje.
- Neka dijete u vrtić/školu vodi onaj roditelj koji se bolje s time nosi.
- Ostanite dosljedni, ali poštujte djetetove osjećaje. Ako dijete plače, nemojte mu reći da se nema čega bojati ili zbog čega biti tužan. Kažite mu da znate se osjeća tužno/ljuto/prestrašeno, ali da morate ići i da ćete se vratiti po njega.
- Dozvolite da nosi igračku ili predmet uz koju je vezan. Često pomaže kad djeca sa sobom ponesu medvjedića, lutku, slikovnicu, autić…koji najviše vole, jer im to daje osjećaj sigurnosti.
U slučaju da vam se čini kako problem separacijske anksioznosti ometa normalno funkcioniranje djeteta i traje predugo dobro je posavjetovati se sa psihologom.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Dijete (3,5) ima toliki strah od vrtića da povraća

<para>
 Posljednjih mjesec dana, bivši suprug djetetu govori kako ga mama ne voli, kako mama ima drugog dečka i ne treba sina više i kako bi mu puno bolje bilo da je stalno s njim i dijete se počelo prema meni agresivno ponašati, zbunjen je, radi scene doma i u vrtiću, vrlo teško podnosi bilo kakve rastanke sa mnom ili s ocem, dramatizira oko tih rastanaka i histerizira prilikom odlaska u vrtić ili prilikom odlaska od oca. Moram napomenuti da je kod oca mnogo više nego je to uobičajeno kod rastava braka, naime nisam imala namjeru odlaskom od supruga djetetu uskratiti oca, jer sam smatrala da je dobar otac, tako da je gotovo prepolovljeno vrijeme koje djete provodi sa mnom i s ocem. Međutim bivši suprug sve više podkupljuje sina novcem, igračkama itd. te manipulira njime na taj način i bojim se da je ovakav način okretanja djeteta protiv majke i ružno govorenje o majci neka vrsta psihičkog zlostavljanja djeteta. Obratila sam se Centru za socialnu skrb u Koprivnici, međutim od njih nikakve pomoći jer bivši suprug svako malo odlazi tamo s novim izmišljotinama, pokušavajući na taj način oblatiti mene, i na ovaj moj prigovor rečeno mi je u Centru da on to poriče i da dijete to sigurno samo izmišlja , te da je to normalno kod djece te dobi. Nitko mi ne vjeruje i svi misle da ja samo pokušavam na taj način oblatiti bivšeg supruga,jer to i on meni konstantno radi, a nitko ne vidi da ja jedino brinem za svoje djete, jer vidim kako ga to psihički uništava i bojim se kakve će to posljedice ostaviti na njemu. On je samo nevino dijete od 6 godina i meni ne pada na pamet niti ružno govoriti o njegovom ocu, niti ga miješati u našu rastavu. Sa bivšim suprugom na žalost ne mogu razgovarati više o tome, jer on mene krivi za cijelu situaciju, jer sam ja ta koja sam pokrenula rastavu i strašno mu imponira to što se dijete trga za njega i ne želi ići meni kad dođem po njega ocu, a ne vidi u stvari koliko šteti time djetetu i koliko dijete pati zbog njegovih osveta. Molim vas pomozite mi bilo kakvim savjetom, što da učinim da zaustavim to njegovo osvećivanje preko djeteta? M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>razvod braka izuzetno je stresan za partnere te sam sigurna da vam trenutno nije lako, posebice zbog problema koji se javljaju u odnosu na vaše zajedničko dijete. Istraživanja su pokazala da razvod braka roditelja ne mora biti stresan za dijete ukoliko se radi o „kvalitetnom“ razvodu u kojemu roditelji više nisu partneri u emocionalnom smislu, ali su i dalje partneri u odgoju djeteta. Zapravo je za dijete puno štetnije da odrasta u cjelovitoj obitelji u kojoj su stalno prisutne svađe ili čak i nasilje, nego da živi u jednoroditeljskoj obitelji u kojoj su odnosi kvalitetni.</para>
<para>Nažalost, na ponašanje vašeg bivšeg supruga ne možete utjecati, a jedino što vam mogu savjetovati jest razgovor, možda čak i kod stručnjaka (ukoliko on na isti pristane). Razgovor u kojemu ćete mu naglasiti da razumijete da je povrijeđen i da biste se vjerojatno i sami tako osjećali da ste na njegovom mjestu, te da iz vaše veze imate divno stvorenje kojemu želite sve najbolje – a sigurni ste da i on želi isto. Bilo bi dobro da mu kažete kako ga smatrate dobrim ocem, da vam je stalo da vaše dijete provodi puno vremena s njim što mu i kroz praksu pokazujete. Pri tome je važno da razgovarate iz pozicije u kojoj doista razumijete njegovu povrijeđenost, u kojoj ga ne kritizirate, te iz koje doista želite riješiti problem pa makar i kroz uključivanje u zajednički savjetodavni tretman kod stručnjaka.</para>
<para>No, kako sam već rekla, na njegovo ponašanje ipak ne možete utjecati. Hoće li iskreni razgovor, pun razumijevanja i tolerancije uroditi željenim ishodom, ne ovisi samo o vama već i o njegovoj spremnosti na suradnju i razgovor. Ono na što možete utjecati, to je vaše ponašanje prema sinu. Sve što ste do sada činili je dobro: vaš sin doista treba oba roditelja, bitno je da provodi vrijeme i s mamom i s tatom, a kako dijete ne bi osjećalo pritisak zbog konflikta lojalnosti prema roditeljima, bitno je da bez obzira na mišljenje o bivšem partneru ne govorite ružno o njemu u djetetovoj prisutnosti (idealno bi bilo kada bi se svega toga pridržavao i tata). Što će vaš bivši suprug činiti kada vi niste prisutni te kako će se ponašati prema sinu (hoće li ga „potkupljivati“, govoriti ružno o vama i slično), opet je nešto na što ne možete utjecati.</para>
<para>No, kako vaše dijete sada ima 6 godina, sigurna sam da postoji nešto što može pomoći: djeca njegove dobi jako dobro reagiraju na igru, a poruke koje mu prenesete indirektno kroz igru, kao i emocije koje vaše dijete preradi igrajući se, mogu pomoći da se ublaže posljedice očevog ponašanja. Igrajući se sa sinom možete saznati što ga muči, možete mu pomoći da preradi sve negativne emocije vezano uz vašu rastavu. Kroz crtiće i filmove za djecu možete mu indirektno prenijeti neke poruke koje želite da čuje – primjerice, da novac nije isto što i ljubav, da se ponekad s nekim ljudima ne slažemo najbolje pa se s njima prestanemo družiti (npr. sigurna sam da i on u vrtiću ima neke prijatelje s kojima se voli igrati i neke s kojima se ne voli igrati – tako može razumjeti zašto vi i njegov tata više niste zajedno) i slično. Pružite mu puno ljubavi, podrške i svog slobodnog vremena, dajte mu do znanja da je u redu da on voli tatu i da želi provoditi vrijeme s njim. Kod odvajanja od tate (ili vas) dajte mu vremena, recite mu da ćete biti tu i kad bude spreman da ćete zajedno krenuti. Ponavljajte mu da ni tata ni mama neće nikuda otići i da će oboje biti tu za njega.</para>
<para>Svakako vam savjetujem da se ne libite zatražiti pomoć i podršku stručnjaka ukoliko procijenite da je djetetu ili vama ista potrebna. U našem Centru radimo terapiju igrom za djecu kao i savjetovanja za roditelje te nam se u svakom trenutku možete obratiti.</para>
<para>Želim vam puno hrabrosti i sreće da „izgurate“ kroz ovaj period.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Bivši suprug osvećuje mi se preko djeteta širenjem laži i zastrašivanjem Trebam Vašu pomoć, ne znam više kome se obratiti. U tijeku sam rastave braka, već više od godinu dana bivši suprug i ja vodimo borbu za skrbništvo sina od 6 godina. 
    Posljednjih mjesec dana, bivši suprug djetetu govori kako ga mama ne voli, kako mama ima drugog dečka i ne treba sina više i kako bi mu puno bolje bilo da je stalno s njim i dijete se počelo prema meni agresivno ponašati, zbunjen je, radi scene doma i u vrtiću, vrlo teško podnosi bilo kakve rastanke sa mnom ili s ocem, dramatizira oko tih rastanaka i histerizira prilikom odlaska u vrtić ili prilikom odlaska od oca. Moram napomenuti da je kod oca mnogo više nego je to uobičajeno kod rastava braka, naime nisam imala namjeru odlaskom od supruga djetetu uskratiti oca, jer sam smatrala da je dobar otac, tako da je gotovo prepolovljeno vrijeme koje djete provodi sa mnom i s ocem. Međutim bivši suprug sve više podkupljuje sina novcem, igračkama itd. te manipulira njime na taj način i bojim se da je ovakav način okretanja djeteta protiv majke i ružno govorenje o majci neka vrsta psihičkog zlostavljanja djeteta. Obratila sam se Centru za socialnu skrb u Koprivnici, međutim od njih nikakve pomoći jer bivši suprug svako malo odlazi tamo s novim izmišljotinama, pokušavajući na taj način oblatiti mene, i na ovaj moj prigovor rečeno mi je u Centru da on to poriče i da dijete to sigurno samo izmišlja , te da je to normalno kod djece te dobi. Nitko mi ne vjeruje i svi misle da ja samo pokušavam na taj način oblatiti bivšeg supruga,jer to i on meni konstantno radi, a nitko ne vidi da ja jedino brinem za svoje djete, jer vidim kako ga to psihički uništava i bojim se kakve će to posljedice ostaviti na njemu. On je samo nevino dijete od 6 godina i meni ne pada na pamet niti ružno govoriti o njegovom ocu, niti ga miješati u našu rastavu. Sa bivšim suprugom na žalost ne mogu razgovarati više o tome, jer on mene krivi za cijelu situaciju, jer sam ja ta koja sam pokrenula rastavu i strašno mu imponira to što se dijete trga za njega i ne želi ići meni kad dođem po njega ocu, a ne vidi u stvari koliko šteti time djetetu i koliko dijete pati zbog njegovih osveta. Molim vas pomozite mi bilo kakvim savjetom, što da učinim da zaustavim to njegovo osvećivanje preko djeteta? M.

Draga mama,
razvod braka izuzetno je stresan za partnere te sam sigurna da vam trenutno nije lako, posebice zbog problema koji se javljaju u odnosu na vaše zajedničko dijete. Istraživanja su pokazala da razvod braka roditelja ne mora biti stresan za dijete ukoliko se radi o „kvalitetnom“ razvodu u kojemu roditelji više nisu partneri u emocionalnom smislu, ali su i dalje partneri u odgoju djeteta. Zapravo je za dijete puno štetnije da odrasta u cjelovitoj obitelji u kojoj su stalno prisutne svađe ili čak i nasilje, nego da živi u jednoroditeljskoj obitelji u kojoj su odnosi kvalitetni.
Nažalost, na ponašanje vašeg bivšeg supruga ne možete utjecati, a jedino što vam mogu savjetovati jest razgovor, možda čak i kod stručnjaka (ukoliko on na isti pristane). Razgovor u kojemu ćete mu naglasiti da razumijete da je povrijeđen i da biste se vjerojatno i sami tako osjećali da ste na njegovom mjestu, te da iz vaše veze imate divno stvorenje kojemu želite sve najbolje – a sigurni ste da i on želi isto. Bilo bi dobro da mu kažete kako ga smatrate dobrim ocem, da vam je stalo da vaše dijete provodi puno vremena s njim što mu i kroz praksu pokazujete. Pri tome je važno da razgovarate iz pozicije u kojoj doista razumijete njegovu povrijeđenost, u kojoj ga ne kritizirate, te iz koje doista želite riješiti problem pa makar i kroz uključivanje u zajednički savjetodavni tretman kod stručnjaka.
No, kako sam već rekla, na njegovo ponašanje ipak ne možete utjecati. Hoće li iskreni razgovor, pun razumijevanja i tolerancije uroditi željenim ishodom, ne ovisi samo o vama već i o njegovoj spremnosti na suradnju i razgovor. Ono na što možete utjecati, to je vaše ponašanje prema sinu. Sve što ste do sada činili je dobro: vaš sin doista treba oba roditelja, bitno je da provodi vrijeme i s mamom i s tatom, a kako dijete ne bi osjećalo pritisak zbog konflikta lojalnosti prema roditeljima, bitno je da bez obzira na mišljenje o bivšem partneru ne govorite ružno o njemu u djetetovoj prisutnosti (idealno bi bilo kada bi se svega toga pridržavao i tata). Što će vaš bivši suprug činiti kada vi niste prisutni te kako će se ponašati prema sinu (hoće li ga „potkupljivati“, govoriti ružno o vama i slično), opet je nešto na što ne možete utjecati.
No, kako vaše dijete sada ima 6 godina, sigurna sam da postoji nešto što može pomoći: djeca njegove dobi jako dobro reagiraju na igru, a poruke koje mu prenesete indirektno kroz igru, kao i emocije koje vaše dijete preradi igrajući se, mogu pomoći da se ublaže posljedice očevog ponašanja. Igrajući se sa sinom možete saznati što ga muči, možete mu pomoći da preradi sve negativne emocije vezano uz vašu rastavu. Kroz crtiće i filmove za djecu možete mu indirektno prenijeti neke poruke koje želite da čuje – primjerice, da novac nije isto što i ljubav, da se ponekad s nekim ljudima ne slažemo najbolje pa se s njima prestanemo družiti (npr. sigurna sam da i on u vrtiću ima neke prijatelje s kojima se voli igrati i neke s kojima se ne voli igrati – tako može razumjeti zašto vi i njegov tata više niste zajedno) i slično. Pružite mu puno ljubavi, podrške i svog slobodnog vremena, dajte mu do znanja da je u redu da on voli tatu i da želi provoditi vrijeme s njim. Kod odvajanja od tate (ili vas) dajte mu vremena, recite mu da ćete biti tu i kad bude spreman da ćete zajedno krenuti. Ponavljajte mu da ni tata ni mama neće nikuda otići i da će oboje biti tu za njega.
Svakako vam savjetujem da se ne libite zatražiti pomoć i podršku stručnjaka ukoliko procijenite da je djetetu ili vama ista potrebna. U našem Centru radimo terapiju igrom za djecu kao i savjetovanja za roditelje te nam se u svakom trenutku možete obratiti.
Želim vam puno hrabrosti i sreće da „izgurate“ kroz ovaj period.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Bivši suprug osvećuje mi se preko djeteta širenjem laži i zastrašivanjem

<para>
 Imam djevojčicu, ima 12 i pol godina. Ovog ljeta je iz novčanika mene i supruga ukrala 100 kuna, a to sam saznala uz pomoć druge kćerke, godinu dana starije. Nakon dugog razgovora o tome (suprug ne zna za to jer bi jako loše reagirao), obećala mi je da neće više nikad. Prije nekoliko dana nam je iz novčanika nestalo u par dana 480 kuna, pronađeno opet kod nje. Suprugu sam rekla da sam ja zaboravila gdje sam ih stavila, da nju zaštitim, da ne bude još veće galame. Isti dan sam ju opet uhvatila u laži, u vezi novca, danas opet. Zbog narušenih obiteljskih odnosa je pod nadzorom centra za socijalni rad. Ja sam zbog te situacije pod velikim stresom i zamalo sam jučer završila na hitnoj u bolnici. Da li reći suprugu, jer oboje ćemo biti pozvani krajem ovog mjeseca u centar radi razgovora o djetetu ili prešutjeti? Jer ja trpim u sebi i malo po malo psihički tonem u dno provalije. Djevojčica je sad u 7. razredu, ima već 2 godine epilepsiju. Za njezine lijekove izdvajamo mjesečno oko 400 kuna. Zbog bolesti joj se puno popuštalo, sad je to prešlo granice i ne znamo što dalje. Da li postoji mogućnost da ju centar prebaci u neku ustanovu, što se može dogoditi? M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da vam nije lako nositi se sa vrlo zahtjevnom obiteljskom situacijom, posebice ako uza sebe nemate blisku osobu ili osobu od povjerenja s kojom bi mogli razgovarati o svemu što vas muči. S obzirom da ovaj stres evidentno djeluje na vaše zdravlje, smatram da bi prije svega bilo dobro da potražite podršku i za sebe, da se osnažite kako biste se mogli suočiti sa svim problemima. U želji da pomognu svojoj djeci, roditelji često zaboravljaju na sebe što zapravo u konačnici smanjuje njihove kapacite da se nose sa zahtjevnim odnosima u obitelji. Stoga je moj prvi savjet da se svakako pobrinete za sebe – hoće li to biti podrška prijateljice, svećenika, stručne osobe – sasvim je svejedno dok god vam pomaže.</para>
<para>Što se tiče vaše kćerke, činjenica jest da dob u kojoj se ona trenutno nalazi nosi razna iskušenja. Naime, brojna istraživanja su pokazala da se između 10. i 13. godine javljaju tzv. lakša djela /prijestupi u obliku krađa. Krađa napreduje od krađa kod kuće (koju roditelji obično puno lakše podnose ali uzrokuje strepnju i nemir) do krađa u dućanima i školi, a kulminira krađama automobila i provaljivanjem u kuće što donosi određenu materijalnu korist. Pokazalo se da postoji razmjerno postupan razvojni put krađe i djeca sklona takvom ponašanju obično imaju rani početak problema u ophođenju, uključujući i agresiju, već u predškolskoj dobi. Osim agresije, većina ove djece je hiperaktivna i ima slabu kontrolu nagona – nizak prag tolerancije, česte napetosti, teško podnošenje stanja kao što su krivnja ili anksioznost, a koja mogu dovesti do potpunog bijega i povlačenja ili do nasilnog napada.</para>
<para>Izuzetno je važno napomenuti da navedeni činitelji nisu jedini ili presudni hoće li dijete početi krasti. Djeca, čiji su roditelji u procesu razvoda, također se ponekad upuštaju u ovu nezakonitu radnju jer na taj način prevladavaju novonastalu situaciju ili jednostavno privlače pažnju na sebe. Adolescenti svojim načinom ponašanja zbunjuju roditelje, a posljedica toga je uskraćenost za pažnju i podršku onda kad im treba. U osnovi, iako su već stariji, oni i dalje čeznu za zaštitom. No roditeljima često nije lako prepoznati ove prikrivene potrebe svog adolescenta, pa stoga adolescent nerijetko ostane uskraćen. Tada krade ono što mu pripada: ljubav na način da ukrade primjerice novac.</para>
<para>Jasnoća granica pokazatelj je kako obitelj funkcionira. Nedovoljno jasne granice umanjuju djelotvornost obiteljske zajednice, onemogućuju ovladavanje problemima i kod djece potiču razvoj raznih patoloških stanja i ponašanja. S druge strane, prečvrste granice pak otežavaju komunikaciju među članovima koji mogu biti samostalni ali i distancirani, pa se pojedini član obitelji s poteškoćom kada se ona javi mora nositi sam. Ono što je izuzetno bitno kod postavljanja granice jest učenje djeteta da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica te da je na njemu da preuzme odgovornost za te posljedice. Važno je da zna da uz sve veća prava koja traži (posebice u adolescenciji) idu i sve veće odgovornosti, te pri tome roditelj ne smije preuzimati odgovornost za njegovo ponašanje u kritičnim trenucima. U tom kontekstu, smatram da je bitno da sa suprugom iskreno porazgovarate o krađi koju je počinila vaša kćerka, da je ne štitite, tj. da ne preuzimate odgovornost za njezina ponašanja.
Moguće je da je vaša kćer upravo iz tog razloga što je bila prezaštićivana i što joj se zbog bolesti toleriralo nešto što joj se ne bi toleriralo da je zdrava, iskoristila situaciju i probila granice. No, iskreno vjerujem da još uvijek stignete reagirati te zajedničkim nastupom sa suprugom dati do znanja vašoj kćerki da joj takva ponašanja nećete tolerirati niti opravdavati. S druge strane, bilo bi dobro da ona u svakom trenutku zna da ste tu za nju, da ima vašu ljubav i pažnju te da je ne mora privlačiti na razne (neadekvatne načine). Isto tako mora shvatiti da ljubav roditelja nije istovjetna popuštanju, toleranciji neprihvatljivih oblika ponašanja i preuzimanja odgovornosti za iste.</para>
<para>Što se tiče Centra za socijalnu skrb, smatram da se izdvajanja iz obitelji čine samo u slučajevima gdje roditelji grubo krše roditeljske dužnosti, koji zanemaruju dijete i u situacijama kada su problemi toliko eskalirali da se više ni roditelji ne mogu nositi s njima. Suradnja s Centrom za socijalnu skrb je važna, a sigurna sam da će vam i djelatnici pomoći i usmjeriti vas što se tiče eventualnog tretmana u obitelji. Neovisno o tome, smatram da bi bilo dobro da potražite stručnu pomoć za vašu kćer kako njezino ponašanje ne bi eskaliralo. U našem Centru posebno smo osjetljivi za rad s adolescentima te nam se slobodno možete obratiti.</para>
<para>Želim vam puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kćerka (13) od nas krade novac, a već je pod nadzorom Centra. Što učiniti? Zbog bolesti joj se puno popuštalo, sad je to prešlo granice i ne znamo što dalje. Da li postoji mogućnost da ju centar prebaci u neku ustanovu, što se može dogoditi? 
   Imam djevojčicu, ima 12 i pol godina. Ovog ljeta je iz novčanika mene i supruga ukrala 100 kuna, a to sam saznala uz pomoć druge kćerke, godinu dana starije. Nakon dugog razgovora o tome (suprug ne zna za to jer bi jako loše reagirao), obećala mi je da neće više nikad. Prije nekoliko dana nam je iz novčanika nestalo u par dana 480 kuna, pronađeno opet kod nje. Suprugu sam rekla da sam ja zaboravila gdje sam ih stavila, da nju zaštitim, da ne bude još veće galame. Isti dan sam ju opet uhvatila u laži, u vezi novca, danas opet. Zbog narušenih obiteljskih odnosa je pod nadzorom centra za socijalni rad. Ja sam zbog te situacije pod velikim stresom i zamalo sam jučer završila na hitnoj u bolnici. Da li reći suprugu, jer oboje ćemo biti pozvani krajem ovog mjeseca u centar radi razgovora o djetetu ili prešutjeti? Jer ja trpim u sebi i malo po malo psihički tonem u dno provalije. Djevojčica je sad u 7. razredu, ima već 2 godine epilepsiju. Za njezine lijekove izdvajamo mjesečno oko 400 kuna. Zbog bolesti joj se puno popuštalo, sad je to prešlo granice i ne znamo što dalje. Da li postoji mogućnost da ju centar prebaci u neku ustanovu, što se može dogoditi? M.

Draga mama,
vjerujem da vam nije lako nositi se sa vrlo zahtjevnom obiteljskom situacijom, posebice ako uza sebe nemate blisku osobu ili osobu od povjerenja s kojom bi mogli razgovarati o svemu što vas muči. S obzirom da ovaj stres evidentno djeluje na vaše zdravlje, smatram da bi prije svega bilo dobro da potražite podršku i za sebe, da se osnažite kako biste se mogli suočiti sa svim problemima. U želji da pomognu svojoj djeci, roditelji često zaboravljaju na sebe što zapravo u konačnici smanjuje njihove kapacite da se nose sa zahtjevnim odnosima u obitelji. Stoga je moj prvi savjet da se svakako pobrinete za sebe – hoće li to biti podrška prijateljice, svećenika, stručne osobe – sasvim je svejedno dok god vam pomaže.
Što se tiče vaše kćerke, činjenica jest da dob u kojoj se ona trenutno nalazi nosi razna iskušenja. Naime, brojna istraživanja su pokazala da se između 10. i 13. godine javljaju tzv. lakša djela /prijestupi u obliku krađa. Krađa napreduje od krađa kod kuće (koju roditelji obično puno lakše podnose ali uzrokuje strepnju i nemir) do krađa u dućanima i školi, a kulminira krađama automobila i provaljivanjem u kuće što donosi određenu materijalnu korist. Pokazalo se da postoji razmjerno postupan razvojni put krađe i djeca sklona takvom ponašanju obično imaju rani početak problema u ophođenju, uključujući i agresiju, već u predškolskoj dobi. Osim agresije, većina ove djece je hiperaktivna i ima slabu kontrolu nagona – nizak prag tolerancije, česte napetosti, teško podnošenje stanja kao što su krivnja ili anksioznost, a koja mogu dovesti do potpunog bijega i povlačenja ili do nasilnog napada.
Izuzetno je važno napomenuti da navedeni činitelji nisu jedini ili presudni hoće li dijete početi krasti. Djeca, čiji su roditelji u procesu razvoda, također se ponekad upuštaju u ovu nezakonitu radnju jer na taj način prevladavaju novonastalu situaciju ili jednostavno privlače pažnju na sebe. Adolescenti svojim načinom ponašanja zbunjuju roditelje, a posljedica toga je uskraćenost za pažnju i podršku onda kad im treba. U osnovi, iako su već stariji, oni i dalje čeznu za zaštitom. No roditeljima često nije lako prepoznati ove prikrivene potrebe svog adolescenta, pa stoga adolescent nerijetko ostane uskraćen. Tada krade ono što mu pripada: ljubav na način da ukrade primjerice novac.
Jasnoća granica pokazatelj je kako obitelj funkcionira. Nedovoljno jasne granice umanjuju djelotvornost obiteljske zajednice, onemogućuju ovladavanje problemima i kod djece potiču razvoj raznih patoloških stanja i ponašanja. S druge strane, prečvrste granice pak otežavaju komunikaciju među članovima koji mogu biti samostalni ali i distancirani, pa se pojedini član obitelji s poteškoćom kada se ona javi mora nositi sam. Ono što je izuzetno bitno kod postavljanja granice jest učenje djeteta da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica te da je na njemu da preuzme odgovornost za te posljedice. Važno je da zna da uz sve veća prava koja traži (posebice u adolescenciji) idu i sve veće odgovornosti, te pri tome roditelj ne smije preuzimati odgovornost za njegovo ponašanje u kritičnim trenucima. U tom kontekstu, smatram da je bitno da sa suprugom iskreno porazgovarate o krađi koju je počinila vaša kćerka, da je ne štitite, tj. da ne preuzimate odgovornost za njezina ponašanja.
Moguće je da je vaša kćer upravo iz tog razloga što je bila prezaštićivana i što joj se zbog bolesti toleriralo nešto što joj se ne bi toleriralo da je zdrava, iskoristila situaciju i probila granice. No, iskreno vjerujem da još uvijek stignete reagirati te zajedničkim nastupom sa suprugom dati do znanja vašoj kćerki da joj takva ponašanja nećete tolerirati niti opravdavati. S druge strane, bilo bi dobro da ona u svakom trenutku zna da ste tu za nju, da ima vašu ljubav i pažnju te da je ne mora privlačiti na razne (neadekvatne načine). Isto tako mora shvatiti da ljubav roditelja nije istovjetna popuštanju, toleranciji neprihvatljivih oblika ponašanja i preuzimanja odgovornosti za iste.
Što se tiče Centra za socijalnu skrb, smatram da se izdvajanja iz obitelji čine samo u slučajevima gdje roditelji grubo krše roditeljske dužnosti, koji zanemaruju dijete i u situacijama kada su problemi toliko eskalirali da se više ni roditelji ne mogu nositi s njima. Suradnja s Centrom za socijalnu skrb je važna, a sigurna sam da će vam i djelatnici pomoći i usmjeriti vas što se tiče eventualnog tretmana u obitelji. Neovisno o tome, smatram da bi bilo dobro da potražite stručnu pomoć za vašu kćer kako njezino ponašanje ne bi eskaliralo. U našem Centru posebno smo osjetljivi za rad s adolescentima te nam se slobodno možete obratiti.
Želim vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja


   dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kćerka (13) od nas krade novac, a već je pod nadzorom Centra. Što učiniti?

<para>
 Ona je inače "teška" za jelo i ponekad za spavanje a otkad ide u jaslice (cca 3 tjedna s prekidima zbog bolesti) još i zahtjevnija. U vrtiću (skoro) ništa ne jede i ne pije, a za spavanje nismo ni pokušali te ju moram pokupiti oko 12h da bar nešto pojede doma i odspava. Mislim da ju ne mogu ostaviti duže dok ne počne nešto jesti. Inače je jako vezana za majku ali ju uvijek u jaslice vodim ja (otac :) i čini mi se da mi to jako zamjera te se još više vezuje za mamu. Kad je majka prisutna mene često ignorira, ne da mi da joj promijenim pelenu, uspavam itd. Moje pitanje je zapravo da li je dobro da samo jedan roditelj vodi dijete u vrtić ili bi to trebali raditi oboje podjednako, ili zajedno nekada? Moja žena smatra da će maloj biti još teže ako ju ona vodi s obzirom na njihovu jaku povezanost, dok ja mislim da bi možda bilo dobro da dijete shvati da nije samo tata "negativac". Hvala unaprijed.
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>ako je ikako moguće, poželjno je da oba roditelja sudjeluju u svim aspektima djetetovog života, pa tako i kod odlaska u vrtić. Tako se daje djetetu na znanje da su sve te situacije normalne, da je, u Vašem slučaju, odvajanje normalan dio života i da to ne znači da će ostati bez mame ili tate.</para>
<para>No, kada je jednom roditelju jako teško odvojiti se od djeteta, tada će to dijete osjetiti i onda će možda još snažnije reagirati. U tom slučaju, poželjno je da roditelj vidi zašto je dobro što se dijete odvaja od njega, što dijete time dobiva, što roditelj time dobiva te zašto je roditelju tako teško odvojiti od djeteta, čega se boji i s čim to ima veze.</para>
<para>Kada se dođe do ovih odgovora (što nije uvijek lako doći sam, pa preporučam i odlazak psihoterapeutu), onda će biti lakše pomoći djetetu da prihvati kako je odvajanje normalan dio života.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Je li dobro da samo jedan roditelj vodi dijete u jaslice? Poštovani, moja kćerkica od 22 mjeseca nedavno je krenula u jaslice. Preselili smo se u drugu državu, tete su ljubazne ali ih ne razumije. 
    Ona je inače "teška" za jelo i ponekad za spavanje a otkad ide u jaslice (cca 3 tjedna s prekidima zbog bolesti) još i zahtjevnija. U vrtiću (skoro) ništa ne jede i ne pije, a za spavanje nismo ni pokušali te ju moram pokupiti oko 12h da bar nešto pojede doma i odspava. Mislim da ju ne mogu ostaviti duže dok ne počne nešto jesti. Inače je jako vezana za majku ali ju uvijek u jaslice vodim ja (otac :) i čini mi se da mi to jako zamjera te se još više vezuje za mamu. Kad je majka prisutna mene često ignorira, ne da mi da joj promijenim pelenu, uspavam itd. Moje pitanje je zapravo da li je dobro da samo jedan roditelj vodi dijete u vrtić ili bi to trebali raditi oboje podjednako, ili zajedno nekada? Moja žena smatra da će maloj biti još teže ako ju ona vodi s obzirom na njihovu jaku povezanost, dok ja mislim da bi možda bilo dobro da dijete shvati da nije samo tata "negativac". Hvala unaprijed.

Dragi tata,
ako je ikako moguće, poželjno je da oba roditelja sudjeluju u svim aspektima djetetovog života, pa tako i kod odlaska u vrtić. Tako se daje djetetu na znanje da su sve te situacije normalne, da je, u Vašem slučaju, odvajanje normalan dio života i da to ne znači da će ostati bez mame ili tate.
No, kada je jednom roditelju jako teško odvojiti se od djeteta, tada će to dijete osjetiti i onda će možda još snažnije reagirati. U tom slučaju, poželjno je da roditelj vidi zašto je dobro što se dijete odvaja od njega, što dijete time dobiva, što roditelj time dobiva te zašto je roditelju tako teško odvojiti od djeteta, čega se boji i s čim to ima veze.
Kada se dođe do ovih odgovora (što nije uvijek lako doći sam, pa preporučam i odlazak psihoterapeutu), onda će biti lakše pomoći djetetu da prihvati kako je odvajanje normalan dio života.
Sretno,

   Tatjana Gjurković, 


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom


   Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Je li dobro da samo jedan roditelj vodi dijete u jaslice?

<para>
 Prva pristupa starijoj djeci koja se igraju, ali često bude odbačena jer ju okarakteriziraju kao "malu". Jedan dan smo bili na jednom rođendanu i par curica od 4-6 godina su crtale. Moja curica je došla do njih i pitala "cure jel se mogu igrati sa vama?" i jedna od njih je odgovorila "Ne, ti si premala ti imaš 2,5 godine, a mi 4" . I ja sam ostala zatečena i nisam znala kako reagirati jer se ona rastužila i ostala sam zapravo zatečena grubošću te curice koja je izgleda glavna u društvu": Molim Vas odgovor da li je ona premala da se sama priključi igri, da li sam ja možda trebala pristupiti s njom tim curicama i pitati da li se ona smije igrati s njima? Jer da sam to napravila one joj naravno ne bi rekle "ne". Da li njoj to ruši samopouzdanje? Ne znam kako da postupim, kako da joj objasnim da to što ta curica radi i govori nije lijepo. Da li je možda još uvijek ja moram uvoditi u igru ili da ju pustim da se trudi sama? Jer ona svaki put svakom djetetu u parku priđe i pita "kako se zoveš" i "koliko imaš godina", a djeca često ne odgovore pa ona ostane zbunjena i pomalo tužna. Unaprijed hvala na odgovoru, zabrinuta mama R
Draga mama,</para>
<para>čini se da Vaša djevojčica ima sjajne socijalne vještine – pristupanje drugoj djeci i pitanje za zajedničku igru. Budući da ima te socijalne vještine, nema potrebe da joj Vi asistirate u tome. No ono što je važno da Vi činite jest da joj pomognete da se nosi s tim kada joj druga djeca ništa ne odgovore ili kada joj kažu „ne“. Razmislite kako se ona tada osjeća – tužno, razočarano, možda i frustrirano. Sve je to normalna reakcija u takvoj situaciji.</para>
<para>Ono što je dalje Vaša uloga je da joj to kažete kako bi učila imenovati svoje osjećaje i prepoznala svoje potrebe – „Vidim da si jako tužna što te curice nisu prihvatile u igru“. Ovaj dio je jako važan, jer tako ćete njoj dati do znanja da ste tu za nju, da prihvaćate njezine osjećaje i da ju razumijete.</para>
<para>Nakon toga ju možete pitati (budući da je tako verbalno jaka), „što bi sada mogla učiniti?“. Dakle, ovim pitanjem je potičete da razmišlja o svojim opcijama umjesto da joj nudite rješenje (potičete je na vlastito rješavanje problema uz Vašu prisutnost/podršku) – ako su mi te curice rekle „ne“, što mogu sada učiniti:
a) hoću li ih ponovno pitati,
b) hoću li im privući pažnju tako da budem zabavna/duhovita
c) hoću li sama početi crtati,
d) hoću li naći nekog drugog s kim se mogu družiti?</para>
<para>Ovim pristupom učite je da je ok sve što osjeća u takvoj sitauciji, da ona nije ta koja je odgovorna što je curice neće pitati te da uvijek ima opcije. Time ćete joj pomoći da se njezina slika o sebi, koja se sada gradi, ne temelji na negativnom doživljaju sebe, već na tome da je „ne“ sastavni dio života, i da se ona može, unatoč tom trenutnom razočaranju, osjećati OK i da je ona sama OK.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Je li moja kćerkica s 2,5 godine premala da sama ostvaruje kontakte s drugom djecom? Poštovani, Imam curicu od 2,5 godine. Jako je druželjubiva i voli se igrati s djecom. Uz to jako dobro govori i kao što kažu tete u vrtiću, mentalno je dosta iznad svojih vršnjaka. 
    Prva pristupa starijoj djeci koja se igraju, ali često bude odbačena jer ju okarakteriziraju kao "malu". Jedan dan smo bili na jednom rođendanu i par curica od 4-6 godina su crtale. Moja curica je došla do njih i pitala "cure jel se mogu igrati sa vama?" i jedna od njih je odgovorila "Ne, ti si premala ti imaš 2,5 godine, a mi 4" . I ja sam ostala zatečena i nisam znala kako reagirati jer se ona rastužila i ostala sam zapravo zatečena grubošću te curice koja je izgleda glavna u društvu": Molim Vas odgovor da li je ona premala da se sama priključi igri, da li sam ja možda trebala pristupiti s njom tim curicama i pitati da li se ona smije igrati s njima? Jer da sam to napravila one joj naravno ne bi rekle "ne". Da li njoj to ruši samopouzdanje? Ne znam kako da postupim, kako da joj objasnim da to što ta curica radi i govori nije lijepo. Da li je možda još uvijek ja moram uvoditi u igru ili da ju pustim da se trudi sama? Jer ona svaki put svakom djetetu u parku priđe i pita "kako se zoveš" i "koliko imaš godina", a djeca često ne odgovore pa ona ostane zbunjena i pomalo tužna. Unaprijed hvala na odgovoru, zabrinuta mama R
Draga mama,
čini se da Vaša djevojčica ima sjajne socijalne vještine – pristupanje drugoj djeci i pitanje za zajedničku igru. Budući da ima te socijalne vještine, nema potrebe da joj Vi asistirate u tome. No ono što je važno da Vi činite jest da joj pomognete da se nosi s tim kada joj druga djeca ništa ne odgovore ili kada joj kažu „ne“. Razmislite kako se ona tada osjeća – tužno, razočarano, možda i frustrirano. Sve je to normalna reakcija u takvoj situaciji.
Ono što je dalje Vaša uloga je da joj to kažete kako bi učila imenovati svoje osjećaje i prepoznala svoje potrebe – „Vidim da si jako tužna što te curice nisu prihvatile u igru“. Ovaj dio je jako važan, jer tako ćete njoj dati do znanja da ste tu za nju, da prihvaćate njezine osjećaje i da ju razumijete.
Nakon toga ju možete pitati (budući da je tako verbalno jaka), „što bi sada mogla učiniti?“. Dakle, ovim pitanjem je potičete da razmišlja o svojim opcijama umjesto da joj nudite rješenje (potičete je na vlastito rješavanje problema uz Vašu prisutnost/podršku) – ako su mi te curice rekle „ne“, što mogu sada učiniti:
a) hoću li ih ponovno pitati,
b) hoću li im privući pažnju tako da budem zabavna/duhovita
c) hoću li sama početi crtati,
d) hoću li naći nekog drugog s kim se mogu družiti?
Ovim pristupom učite je da je ok sve što osjeća u takvoj sitauciji, da ona nije ta koja je odgovorna što je curice neće pitati te da uvijek ima opcije. Time ćete joj pomoći da se njezina slika o sebi, koja se sada gradi, ne temelji na negativnom doživljaju sebe, već na tome da je „ne“ sastavni dio života, i da se ona može, unatoč tom trenutnom razočaranju, osjećati OK i da je ona sama OK.
Sretno,

   Tatjana Gjurković, 


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom


   Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Je li moja kćerkica s 2,5 godine premala da sama ostvaruje kontakte s drugom djecom?

<para>
 Naime ne redi se o mirisu znoja nego o tome da ona najviše dva dana može imati pidžamu, svaki dan se pere, oblači čisto donje rublje i naravno nakon pišanja obriše spolovilo. To smo primijetili tijekom ove godine, ali se nismo previše time zamarali jer smo mislili da se radi o vrućinama koje su bile. Sada je zahladnilo i ti mirisu su još uvijek tu. Ja bolujem od hipotireoze i pijem terapiju, pa sam čak pomislila da ne bi i taj njen problem bio povezan sa bolešću današnjice, odnosno sa štitnjačaom? Na koje me pretrage možete uputiti i što bi mogao biti uzrok? Zahvalna mama
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>iz vašeg pitanja nije u potpunosti jasno, da li je pojačan miris cijele pidžame ili samo donjeg dijela. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako je riječ o donjem dijelu, obratite pažnju na donje rublje, odnosno provjerite ima li tragova pojačanog sekreta i kakve je boje. Ako sekret postoji, u tom slučaju svakako treba napraviti bris vulve, jer infekcije perigenitalne regije stvaraju pojačan i neugodan miris. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ženska djeca u dobi od osam godina mogu imati pojačan miris znoja što ide uz prve znakove puberteta. Više o tome pročitajte u sljedećim odgovorima: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/120/">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/120/</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Radi svoga mira djevočici kontrolirajte hormone štitnjače.</para>
<para>
 <emphasis>Zdravka Gjergja dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Pojačani tjelesni miris kod 8-godišnjakinje Promjene u tjelesnom mirisu mogu biti prvi znak puberteta.Poštovani, imam kćer staru 8 godina i imamo problem pojačanog mirisa. 
    Naime ne redi se o mirisu znoja nego o tome da ona najviše dva dana može imati pidžamu, svaki dan se pere, oblači čisto donje rublje i naravno nakon pišanja obriše spolovilo. To smo primijetili tijekom ove godine, ali se nismo previše time zamarali jer smo mislili da se radi o vrućinama koje su bile. Sada je zahladnilo i ti mirisu su još uvijek tu. Ja bolujem od hipotireoze i pijem terapiju, pa sam čak pomislila da ne bi i taj njen problem bio povezan sa bolešću današnjice, odnosno sa štitnjačaom? Na koje me pretrage možete uputiti i što bi mogao biti uzrok? Zahvalna mama
   
   
   Poštovana,  
   iz vašeg pitanja nije u potpunosti jasno,  da li je pojačan miris cijele  pidžame ili samo donjeg dijela.  
   Ako je riječ o donjem dijelu, obratite pažnju na donje rublje, odnosno provjerite ima li tragova pojačanog sekreta i kakve je boje. Ako sekret postoji, u tom slučaju svakako treba napraviti bris vulve, jer infekcije perigenitalne regije stvaraju pojačan i neugodan miris. 
   Ženska djeca u dobi od osam godina mogu imati pojačan miris znoja što ide uz prve znakove puberteta. Više o tome pročitajte u sljedećim odgovorima: https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/120/
   
   Radi svoga mira djevočici kontrolirajte hormone štitnjače.

   Zdravka Gjergja  dr. med.
   
   spec. pedijatar
   
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Pojačani tjelesni miris kod 8-godišnjakinje

<para>Obzirom na neobični ritam i sastav stolica, u ovakvim je situacijama najbolje posjetiti specijalistu gastroenterologa</para>
<para>
 Muško dijete je rođeno s težinom 3500 g i visinom 53 cm Prvu godinu završio je s 8200 g i 70 cm. Sad je visok 81 i težak 10.5 kg. Za godiinu dana porastao je 11 cm i dodao 2300 grama. Dijete ima dvije godine sada, a čini mi se da "od rođenja" pa sve do danas ima veliki broj stolica tijekom dana. Prosječno ima 3-4 stolice dnevno, uglavnom kašaste, bez sluzi, od tamno do svijetlo smeđe boje, u njima ponekad ima neprobavljene hrane i to ne uvijek. Nisu obilne. Rađena je koprokultura i u stolici nisu pronađene ni gljivice ni bakterije. Da li je potrebno raditi dodatne analize ili se ovoliki broj stolica moze smatrati normalnim? Dijete količinski jede dosta, ali nije težak i ima samo 10 kg, raspoložen je, priča, psihički i motorni razvoj je normalan jedino je niži u odnosu na vršnjake i lakši. Roditelji su prosječne visine - 163 cm i 170 cm). Da li mislite da je sve ovo što sam navela u granicama normale ili je možda potrebno napraviti još neke analize?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>nakon navršene prve godine života vaš dječak je tjelesnom težinom i visinom bio oko pete, odnosno ispod pete centile, gdje se nalazi i sada, što je znak zaostatka u rastu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako je rođen s optimalnom tjelesnom težinom i dužinom, prema navedenim podacima, problem je nastao već tijekom prve godine života, jer u prvih 12 mjeseci dojenčad utrostruči svoju porođajnu težinu i narastu oko 25 cm, dok težina može varirati i do 1.5 kg. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vjerojatno je u jednom momentu zbog nekog razloga nastao poremećaj/bolest ili drugačiji način ishrane. Da li je sve nastupilo nakon uvođenja žitarica? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U drugoj godini dobio je dovoljno na tjelesnoj težini, u toj dobi rast je 12-13 cm.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako ima brojnije kašaste stolice uz povremeno i neprobavljenu hranu bilo bi korisno potražiti savjet gastroenterologa za dodatnu obradu, jer iz stolice nije dovoljna samo koprokultura. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Mogu li učestale stolice biti uzrok slabijeg napredovanja mog sinčića? Obzirom na neobični ritam i sastav stolica, u ovakvim je situacijama najbolje posjetiti specijalistu gastroenterologaMuško dijete je rođeno s težinom 3500 g i visinom 53 cm. Obzirom na neobični ritam i sastav stolica, u ovakvim je situacijama najbolje posjetiti specijalistu gastroenterologa

   Muško dijete je rođeno s težinom 3500 g i visinom 53 cm Prvu godinu završio je s 8200 g i 70 cm. Sad je visok 81 i težak 10.5 kg. Za godiinu dana porastao je 11 cm i dodao 2300 grama. Dijete ima dvije godine sada, a čini mi se da "od rođenja" pa sve do danas ima veliki broj stolica tijekom dana. Prosječno ima 3-4 stolice dnevno, uglavnom kašaste, bez sluzi, od tamno do svijetlo smeđe boje, u njima ponekad ima neprobavljene hrane i to ne uvijek. Nisu obilne. Rađena je koprokultura i u stolici nisu pronađene ni gljivice ni bakterije. Da li je potrebno raditi dodatne analize ili se ovoliki broj stolica moze smatrati normalnim? Dijete količinski jede dosta, ali nije težak i ima samo 10 kg, raspoložen je, priča, psihički i motorni razvoj je normalan jedino je niži u odnosu na vršnjake i lakši. Roditelji su prosječne visine - 163 cm i 170 cm). Da li mislite da je sve ovo što sam navela u granicama normale ili je možda potrebno napraviti još neke analize?
   
   
   Poštovana,   
   nakon navršene prve godine života vaš dječak je tjelesnom težinom i visinom bio oko pete, odnosno ispod pete centile, gdje se nalazi i sada, što je znak zaostatka u rastu.  
   Kako je rođen s optimalnom tjelesnom težinom i dužinom, prema navedenim podacima, problem je nastao već tijekom prve godine života, jer u prvih 12 mjeseci dojenčad utrostruči svoju porođajnu težinu i narastu oko 25 cm, dok težina može varirati i do  1.5 kg.  
   Vjerojatno je u jednom momentu zbog nekog razloga nastao poremećaj/bolest ili drugačiji način ishrane. Da li je sve nastupilo nakon uvođenja žitarica?  
   U drugoj godini dobio je dovoljno na tjelesnoj težini, u toj dobi rast je 12-13 cm.
   Kako ima brojnije kašaste  stolice uz povremeno i neprobavljenu hranu bilo bi korisno potražiti savjet gastroenterologa za  dodatnu obradu, jer iz stolice nije dovoljna samo koprokultura.    
   Zdravka Gjergja  dr. med.spec. pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Mogu li učestale stolice biti uzrok slabijeg napredovanja mog sinčića?

<para>Obično se radi o prolaznoj razvojnoj fazi, ali ukoliko bi roditelje zabrinjavala učestalost ili način ispoljavanja, trebaju potražiti pomoć psihologa</para>
<para>
 Poštovani, imam kćerku od 4 godine, zdrava je i vrlo živahna djevojčica, stalno u pokretu. Rođena je u 35. tjednu s 2300 g, ali nije bilo nikakvih komplikacija osim naravno što smo trebali brzo dobiti na težini. Zahtjeva punu našu pozornost i stalno želi biti u centru pažnje. Posljednjih godinu dana primijetila sam da se stalno želi prevaliti preko stolice trbuhom naslonjena na sjedište i tako bi mogla satima visjeti da je mi ne opominjemo. Kad je opomenemo da to ne radi jer je sva mokra od znoja i da će je boljeti trbuh, ona kaže da joj je tako fino. Onda, ako sjedi jako stisne i prekriži noge i ruke i tako gleda crtane filmove. Dakle posljednjih godinu dana to se događalo naizmjenično par dana, pa prestane s tim pa ponovno nakon tjedan ili dva počne. Kad počne s tim ponašanjem suprug i ja odvraćamo joj pažnju, igramo se s njom ali nekad je sve to uzalud. Ne primjećujem da ima nekih fizičkih zdravstvenih poteškoća što se tiče toga a i sa psihološke strane je veoma napredna za svoj uzrast. Zato Vas molim da mi date Vaše mišljenje je li to samo prolazna razvojna faza ili...? LIJEP POZDRAV! Sarajka
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>kod vaše kćerkice vjerojatno se radi o masturbaciji ili samozadovoljavanju. Masturbaciju u literaturi opisuju kao trljanje bedara rukama ili trljanje tijela o neki predmet koje je praćeno stenjanjem, crvenilom u licu, a sve to dovodi do stanja koje bi moglo biti orgazam, nakon kojeg slijedi opće opuštanje, blijedilo, znojenje i ponekad duboki san.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Osim naprijed navedenih, mogu se zapaziti i niz drugih kliničkih karakteristika i pojava u tijeku same atake. To su fiksiranje ili devijacija pogleda u jednu točku, "staklast" pogled, odsutnost, koitualni pokreti zdjelice, preferiranje različitih položaja (ležeći, sjedeći, uspravni u krilu/naručju odrasle osobe). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Neka djeca imaju napadaje masturbacije u određeno vrijeme (npr. prije spavanja), a druga bez obzira na doba dana. Trajanje ataka varira do više minuta, a učestalost od jednog do nekoliko desetina dnevno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poznavanje i prepoznavanje ovih čestih znakova od pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ali i specijaliste-neuropedijatra kojem se takva djeca najčešće upućuju, pomoći će u pravilnom dijagnosticiranju i isključiti potrebu za opsežnim nepotrebnim kliničkim ispitivanjima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obično se radi o prolaznoj razvojnoj fazi, ali ukoliko bi Vas zabrinjavala učestalost ili način ispoljavanja, potražite pomoć psihologa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr.M.Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Samozadovoljavanje kod 4-godišnjakinje Obično se radi o prolaznoj razvojnoj fazi, ali ukoliko bi roditelje zabrinjavala učestalost ili način ispoljavanja, trebaju potražiti pomoć psihologaPoštovani, imam kćerku od 4 godine, zdrava je i vrlo živahna djevojčica, stalno u pokretu Obično se radi o prolaznoj razvojnoj fazi, ali ukoliko bi roditelje zabrinjavala učestalost ili način ispoljavanja, trebaju potražiti pomoć psihologa

   Poštovani, imam kćerku od 4 godine, zdrava je i vrlo živahna djevojčica, stalno u pokretu. Rođena je u 35. tjednu s 2300 g, ali nije bilo nikakvih komplikacija osim naravno što smo trebali brzo dobiti na težini. Zahtjeva punu našu pozornost i stalno želi biti u centru pažnje. Posljednjih godinu dana primijetila sam da se stalno želi prevaliti preko stolice trbuhom naslonjena na sjedište i tako bi mogla satima visjeti da je mi ne opominjemo. Kad je opomenemo da to ne radi jer je sva mokra od znoja i da će je boljeti trbuh, ona kaže da joj je tako fino. Onda, ako sjedi jako stisne i prekriži noge i ruke i tako gleda crtane filmove. Dakle posljednjih godinu dana to se događalo naizmjenično par dana, pa prestane s tim pa ponovno nakon tjedan ili dva počne. Kad počne s tim ponašanjem suprug i ja odvraćamo joj pažnju, igramo se s njom ali nekad je sve to uzalud. Ne primjećujem da ima nekih fizičkih zdravstvenih poteškoća što se tiče toga a i sa psihološke strane je veoma napredna za svoj uzrast. Zato Vas molim da mi date Vaše mišljenje je li to samo prolazna razvojna faza ili...? LIJEP POZDRAV! Sarajka
   
   Poštovana,
   kod vaše kćerkice vjerojatno se radi o masturbaciji ili samozadovoljavanju. Masturbaciju u literaturi opisuju kao trljanje bedara rukama ili trljanje tijela o neki predmet koje je praćeno stenjanjem, crvenilom u licu, a sve to dovodi do stanja koje bi moglo biti orgazam, nakon kojeg slijedi opće opuštanje, blijedilo, znojenje i ponekad duboki san.
   Osim naprijed navedenih, mogu se zapaziti i niz drugih kliničkih karakteristika i pojava u tijeku same atake. To su fiksiranje ili devijacija pogleda u jednu točku, "staklast" pogled, odsutnost, koitualni pokreti zdjelice, preferiranje različitih položaja (ležeći, sjedeći, uspravni u krilu/naručju odrasle osobe). 
   Neka djeca imaju napadaje masturbacije u određeno vrijeme (npr. prije spavanja), a druga  bez obzira na doba dana. Trajanje ataka varira do više minuta, a učestalost od jednog do nekoliko desetina dnevno.
   Poznavanje i prepoznavanje ovih čestih znakova od pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ali i specijaliste-neuropedijatra kojem se takva djeca najčešće upućuju, pomoći će u pravilnom dijagnosticiranju i isključiti potrebu za opsežnim nepotrebnim kliničkim ispitivanjima.
   Obično se radi o prolaznoj razvojnoj fazi, ali ukoliko bi Vas zabrinjavala učestalost ili način ispoljavanja, potražite pomoć psihologa.
   Srdačan pozdrav
   dr.M.Kovač Šižgorićspec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Samozadovoljavanje kod 4-godišnjakinje

<para>U potrbušnom položaju dojenče od 2 mjeseca podiže glavu do 45% od podloge i drži je nekoliko sekundi</para>
<para>
 Poštovani, moj sin star je dva mjeseca Po svemu bi bio sasvim normalno dojenče: uredno siše, ima dobar ritam spavanja, a imao je grčeve do 5 tjedana starosti. Naš je problem što ne želi ležati na trbuhu, mislim da su tome kumovali grčevi, pa samim time ne mogu s njim vježbati podizanje glavice od podloge. Kad ga stavim na trbuh, automatski počinje plakati i ne mogu ga umiriti igračkama, pjevanjem, pričanjem i sl. Uopće ne voli taj položaj. Pedijatrica me upozorila da već mora moći držati podignutu glavicu i da će vjerojatno uslijediti pregled kod fizijatra. Maleni je potpuno otvorio šake (palac nije stisnut u šaci), u pasivnom sjedećem položaju uspravno i čvrsto drži glavicu, znatiželjno je okreće s jedne strane na drugu u potrazi za nečim zanimljivim. Kada ga držim uspravno, bez problema drži glavicu, čvrst je u ramenima. Zbog toga mislim da mu uopće ne bi trebao biti problem podizati glavicu, samo kad bi htio ležati na trbuhu. Imate li savjet za nas i mislite li da smo slučaj za eventualnu fizikalnu terapiju? Hvala! Lion
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>u potrbušnom položaju dojenče od 2 mjeseca podiže glavu do 45% od podloge i drži je nekoliko sekundi. U dobi od 3 do 4 mjeseca dojenče već podiže glavu do 90 %, nalakćen, uz još polusavijene kukove i koljena. Sa 6 mjeseci dojenče se odupire na ispružene ruke i otvorene dlanove, a kukovi i koljena su ispruženi, te je dijete u tom položaju stabilno. Iz tog položaja dalje slijedi postavljanje u četveronožni položaj i puzanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako bi Vaše dijete slijedilo ovaj normalni ritam usvajanja reakcija uspravljanja, nužna je stimulacija potrbušnog položaja usprkos njegovim protestima. Stavljajte ga svakodnevno nekoliko minuta u potrbušni položaj, naravno ne neposredno iza obroka, a da bi se opustio možete mu prsa nasloniti na jastuk za dojenje i rukice prebaciti preko jastuka da ih ne može zabaciti (pomoći će i zarolani ručnik ). Kad slijedeći put dođete na sistematski pregled u dobi 3 mjeseca, Vaš će pedijatar procijeniti potrebu za pregledom fizijatra i provođenjem neurorazvojne gimnastike. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dr. Matilda Kovač Šižgorić</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec.pedijatar, </emphasis>
 <emphasis>subspecijalista pedijatrijske neurologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Beba ne želi biti na trbuhu i ne možemo vježbati podizanje glavice U potrbušnom položaju dojenče od 2 mjeseca podiže glavu do 45% od podloge i drži je nekoliko sekundiPoštovani, moj sin star je dva mjeseca. U potrbušnom položaju dojenče od 2 mjeseca podiže glavu do 45% od podloge i drži je nekoliko sekundi

   Poštovani, moj sin star je dva mjeseca Po svemu bi bio sasvim normalno dojenče: uredno siše, ima dobar ritam spavanja, a imao je grčeve do 5 tjedana starosti. Naš je problem što ne želi ležati na trbuhu, mislim da su tome kumovali grčevi, pa samim time ne mogu s njim vježbati podizanje glavice od podloge. Kad ga stavim na trbuh, automatski počinje plakati i ne mogu ga umiriti igračkama, pjevanjem, pričanjem i sl. Uopće ne voli taj položaj. Pedijatrica me upozorila da već mora moći držati podignutu glavicu i da će vjerojatno uslijediti pregled kod fizijatra. Maleni je potpuno otvorio šake (palac nije stisnut u šaci), u pasivnom sjedećem položaju uspravno i čvrsto drži glavicu, znatiželjno je okreće s jedne strane na drugu u potrazi za nečim zanimljivim. Kada ga držim uspravno, bez problema drži glavicu, čvrst je u ramenima. Zbog toga mislim da mu uopće ne bi trebao biti problem podizati glavicu, samo kad bi htio ležati na trbuhu. Imate li savjet za nas i mislite li da smo slučaj za eventualnu fizikalnu terapiju? Hvala! Lion
   
   Poštovana,
   u potrbušnom položaju dojenče od 2 mjeseca podiže glavu do 45% od podloge i drži je nekoliko sekundi. U dobi od 3 do 4 mjeseca dojenče već podiže glavu do 90 %, nalakćen, uz još polusavijene kukove i koljena. Sa 6 mjeseci dojenče se odupire na ispružene ruke i otvorene dlanove, a kukovi i koljena su ispruženi, te je dijete u tom položaju stabilno. Iz tog položaja dalje slijedi postavljanje u četveronožni položaj i puzanje.
   Kako bi Vaše dijete slijedilo ovaj normalni ritam usvajanja reakcija uspravljanja, nužna je stimulacija potrbušnog položaja usprkos njegovim protestima. Stavljajte ga svakodnevno nekoliko minuta u potrbušni položaj, naravno ne neposredno iza obroka, a da bi se opustio možete mu prsa nasloniti na jastuk za dojenje i rukice prebaciti preko jastuka da ih ne može zabaciti (pomoći će i zarolani ručnik ). Kad slijedeći put dođete na sistematski pregled u dobi 3 mjeseca, Vaš će pedijatar procijeniti potrebu za pregledom fizijatra i provođenjem neurorazvojne gimnastike. 
   
   dr. Matilda Kovač Šižgorić
   
   spec.pedijatar, 
   subspecijalista pedijatrijske neurologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   


   
   
 Klinfo.hr 

Beba ne želi biti na trbuhu i ne možemo vježbati podizanje glavice

<para>
 Već četvrtu godinu ima tikove koji nikako ne prolaze, a javljaju se u raznim oblicima: treptanje očima, šmrkanje, kašljucanje i sl. Jednom godišnje ide na Rebro na kontrolu, pregledaju ga i snimaju glavu, ali nikad nisu uočili nikakve promjene. Inače ne vidim da mu to stvara ikakve probleme kod učenja i svakodnevnog života, dobar je đak i inače dobro dijete. Uvijek je bio osjetljivije dijete, jako vezano uz mamu i onda su uslijedile neke promjene u njegovom životu, preseljenje u novu kuću, u svoju sobu bez mame i tate i dobio je seku. Prema seki je dobar i nikad nije pokazivao ljubomoru, a ja mislim da tu leži problem, da unutra u sebi to sve kupi i ne iskazuje svoje osjećaje. U biti me muči što ti tikovi nikako ne prestaju. Nikad ga nisam vodila kod psihologa. Htjela bi čuti Vaše mišljenje, da li da idemo negdje dalje s njim ili da pustimo to tako pa možda samo nestane? Unaprijed hvala na odgovoru, LP mama S.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>S obzirom da ste naveli da tikovi kod Vašeg dječaka traju već duže vrijeme preporučujem Vam da se obavezno obratite psihologu kako bi se poradilo na problemima koji bi mogli biti uzrok javljanju, ali i održavanju tikova kod Vašeg dječaka.</para>
<para>Naime, i sami ste naveli kako je Vaš sin osjetljivije dijete pa unatoč tome što se Vama čini da njemu tikovi sada ne predstavljaju probleme, moguće je da će mu s vremenom početi smetati. Sada je u godinama kada će mu sve više biti važno mišljenje njegovih vršnjaka i viđenje od strane drugih, a tikovi su ipak vidljiva stvar i moguće je da bi ga neki komentar okoline mogao povrijediti ili zasmetati. Neke od tih stvari nije nužno da Vi uočite, odnosno, moguće je da mu i sada to smeta ali da to jednostavno ne pokazuje „na van“ – i sami ste naveli da baš i ne iskazuje osjećaje.</para>
<para>S obzirom da je u podlozi tikova najčešće neki psihološki faktor – stres, nezadovoljene emocionalne potrebe ili nešto slično, jako je važno da se s dječakom radi na način da mu se da dovoljno prostora da se bez pritiska izrazi te da s vremenom iskaže što je to što ga zaista muči. Mala je vjerojatnost da će tikovi proći sami od sebe ako se ne proradi ono što i dalje održava njihovo javljanje, a to bi mogli biti upravo potisnuti osjećaji i nakupljeni stres.</para>
<para>U pristupu rada s djetetom, prema ovome što ste opisali, vrlo je vjerojatno da će se Vaš sin teže verbalno izraziti jer često djeca ni sama na svjesnoj razini ne znaju što je to što ih negdje iznutra muči zato bih Vam preporučila pristup terapije igrom gdje se dijete kroz poseban način igranja osnažuje, ali i dobiva prostor da se osjeća slobodno i sigurno kroz igru iskazati svoje potisnute potrebe, brige ili probleme. Ukoliko ćete htjeti saznati više informacija slobodno mi se javite na mail <ulink url="mailto:tea@centarproventus.hr">tea@centarproventus.hr</ulink> ili broj mobitela 091 557 6579.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (8) već godinama ima tikove. Trebam li pustiti da sami prođu ili potražiti pomoć? Dobar dan, moj dječak ima 8,5 godina i sad je krenuo u treći razred. 
    Već četvrtu godinu ima tikove koji nikako ne prolaze, a javljaju se u raznim oblicima: treptanje očima, šmrkanje, kašljucanje i sl. Jednom godišnje ide na Rebro na kontrolu, pregledaju ga i snimaju glavu, ali nikad nisu uočili nikakve promjene. Inače ne vidim da mu to stvara ikakve probleme kod učenja i svakodnevnog života, dobar je đak i inače dobro dijete. Uvijek je bio osjetljivije dijete, jako vezano uz mamu i onda su uslijedile neke promjene u njegovom životu, preseljenje u novu kuću, u svoju sobu bez mame i tate i dobio je seku. Prema seki je dobar i nikad nije pokazivao ljubomoru, a ja mislim da tu leži problem, da unutra u sebi to sve kupi i ne iskazuje svoje osjećaje. U biti me muči što ti tikovi nikako ne prestaju. Nikad ga nisam vodila kod psihologa. Htjela bi čuti Vaše mišljenje, da li da idemo negdje dalje s njim ili da pustimo to tako pa možda samo nestane? Unaprijed hvala na odgovoru, LP mama S.

Draga mama,
S obzirom da ste naveli da tikovi kod Vašeg dječaka traju već duže vrijeme preporučujem Vam da se obavezno obratite psihologu kako bi se poradilo na problemima koji bi mogli biti uzrok javljanju, ali i održavanju tikova kod Vašeg dječaka.
Naime, i sami ste naveli kako je Vaš sin osjetljivije dijete pa unatoč tome što se Vama čini da njemu tikovi sada ne predstavljaju probleme, moguće je da će mu s vremenom početi smetati. Sada je u godinama kada će mu sve više biti važno mišljenje njegovih vršnjaka i viđenje od strane drugih, a tikovi su ipak vidljiva stvar i moguće je da bi ga neki komentar okoline mogao povrijediti ili zasmetati. Neke od tih stvari nije nužno da Vi uočite, odnosno, moguće je da mu i sada to smeta ali da to jednostavno ne pokazuje „na van“ – i sami ste naveli da baš i ne iskazuje osjećaje.
S obzirom da je u podlozi tikova najčešće neki psihološki faktor – stres, nezadovoljene emocionalne potrebe ili nešto slično, jako je važno da se s dječakom radi na način da mu se da dovoljno prostora da se bez pritiska izrazi te da s vremenom iskaže što je to što ga zaista muči. Mala je vjerojatnost da će tikovi proći sami od sebe ako se ne proradi ono što i dalje održava njihovo javljanje, a to bi mogli biti upravo potisnuti osjećaji i nakupljeni stres.
U pristupu rada s djetetom, prema ovome što ste opisali, vrlo je vjerojatno da će se Vaš sin teže verbalno izraziti jer često djeca ni sama na svjesnoj razini ne znaju što je to što ih negdje iznutra muči zato bih Vam preporučila pristup terapije igrom gdje se dijete kroz poseban način igranja osnažuje, ali i dobiva prostor da se osjeća slobodno i sigurno kroz igru iskazati svoje potisnute potrebe, brige ili probleme. Ukoliko ćete htjeti saznati više informacija slobodno mi se javite na mail tea@centarproventus.hr ili broj mobitela 091 557 6579.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak (8) već godinama ima tikove. Trebam li pustiti da sami prođu ili potražiti pomoć?

<para>
 Prva dva tjedna u školi je sve bilo ok, jedino dijete loše jede (jede premalo, doslovno po nekoliko zalogaja). Ide u dnevni boravak. Kada dođe kući kaže da je gladna, ali opet se jedva natjera da pojede nekoliko zalogaja. Ne dajem joj nikakve grickalice niti sokove između obroka. U obitelji se svaki dan kuha, hranimo se kvalitetno, bez fast fooda. Pretpostavljam da se boji škole, dosta razgovaramo o školi, o događajima u školi, pripremali smo je za polazak u školu (ima starijeg brata tako da zna kako to sve skupa izgleda). Od prošlog tjedna joj dajem multivitaminski sirup i med svaki dan, u nadi da će se apetit malo pojačati. Dijete je inače zdravo, do sada je jela sasvim u redu (nekad bolje, nekad gore, ali ok za svoju dob), dosta je visoka i sada izgleda jakoooo mršavo. Ne želim je odmah voditi liječniku i dodatno joj izazvati stres. Zanima me na koji način razgovarati s djetetom da se stres smanji odnosno što možemo učiniti da pomognemo? Učiteljica kaže da je dijete super, sudjeluje u nastavi, sve zna, nema nikakvih problema s djecom (ima prijateljice iz vrtića u razredu). Skrenuli smo pozornost učiteljici da kod ručka pripazi da ipak nešto pojede. Dijete je išlo pet godina u vrtić i sve je bilo u redu. Bit ću zahvalna za bilo koji savjet. Zabrinuta mama
</para>
<para>Draga Zabrinuta mama,</para>
<para>Vjerujem da Vam nije lako nositi se s tim da Vaša djevojčica odbija hranu i slabije jede. Jako je lijepo što ste ju pripremili na polazak u školu i što i sada razmišljate kako joj olakšati razdoblje prilagodbe.</para>
<para>Da bi došli do odgovora kako pristupiti rješavanju ovog problema važno je da razmislite o tome kako se Vaša djevojčica inače prilagođava na neke nove uvjete, na neke nove situacije? Naime, neka djeca su prema temperamentu (naslijeđena, biološka komponenta ličnosti) teže prilagodljiva, odnosno treba im puno duže u odnosu na drugu djecu, da se naviknu i prihvate neku promjenu u okolini. Moguće je da je Vaša djevojčica na dimenziji prilagodljivosti ipak bliže onome kraju koji se odnosi na teško prilagodljive osobe pa joj stoga sada treba neko vrijeme da potpuno prihvati novu rutinu, nove zadatke i novu okolinu. Njeno slabije jedenje može biti posljedica toga.</para>
<para>Ukoliko smatrate da se radi o tome, odnosno, ako je i u većini drugih situacija kada se bilo potrebno prilagoditi na neku promjenu u okolini njoj trebalo neko duže vrijeme prije nego što bi se potpuno prilagodila i počela "normalno" funkcionirati tada nemate razloga za zabrinutost.</para>
<para>Vrlo vjerojatno će s vremenom posljedica prilagodbe (smanjivanje unosa hrane) postati manje naglašena. Ukoliko se ipak to ne dogodi možete se javiti stručnjaku na razgovor kako bi se utvrdilo radi li se o nekom drugom uzroku.</para>
<para>U odnosu s njom, važno je da joj i dalje budete podrška i da zna da može na Vas računati.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica se dobro priviknula na školu, ali ne želi jesti Poštovani, moja djevojčica je krenula u prvi razred OŠ. Uoči polaska u školu primjetila sam da dosta slabije jede. 
    Prva dva tjedna u školi je sve bilo ok, jedino dijete loše jede (jede premalo, doslovno po nekoliko zalogaja). Ide u dnevni boravak. Kada dođe kući kaže da je gladna, ali opet se jedva natjera da pojede nekoliko zalogaja. Ne dajem joj nikakve grickalice niti sokove između obroka. U obitelji se svaki dan kuha, hranimo se kvalitetno, bez fast fooda. Pretpostavljam da se boji škole, dosta razgovaramo o školi, o događajima u školi, pripremali smo je za polazak u školu (ima starijeg brata tako da zna kako to sve skupa izgleda). Od prošlog tjedna joj dajem multivitaminski sirup i med svaki dan, u nadi da će se apetit malo pojačati. Dijete je inače zdravo, do sada je jela sasvim u redu (nekad bolje, nekad gore, ali ok za svoju dob), dosta je visoka i sada izgleda jakoooo mršavo. Ne želim je odmah voditi liječniku i dodatno joj izazvati stres. Zanima me na koji način razgovarati s djetetom da se stres smanji odnosno što možemo učiniti da pomognemo? Učiteljica kaže da je dijete super, sudjeluje u nastavi, sve zna, nema nikakvih problema s djecom (ima prijateljice iz vrtića u razredu). Skrenuli smo pozornost učiteljici da kod ručka pripazi da ipak nešto pojede. Dijete je išlo pet godina u vrtić i sve je bilo u redu. Bit ću zahvalna za bilo koji savjet. Zabrinuta mama

Draga Zabrinuta mama,
Vjerujem da Vam nije lako nositi se s tim da Vaša djevojčica odbija hranu i slabije jede. Jako je lijepo što ste ju pripremili na polazak u školu i što i sada razmišljate kako joj olakšati razdoblje prilagodbe.
Da bi došli do odgovora kako pristupiti rješavanju ovog problema važno je da razmislite o tome kako se Vaša djevojčica inače prilagođava na neke nove uvjete, na neke nove situacije? Naime, neka djeca su prema temperamentu (naslijeđena, biološka komponenta ličnosti) teže prilagodljiva, odnosno treba im puno duže u odnosu na drugu djecu, da se naviknu i prihvate neku promjenu u okolini. Moguće je da je Vaša djevojčica na dimenziji prilagodljivosti ipak bliže onome kraju koji se odnosi na teško prilagodljive osobe pa joj stoga sada treba neko vrijeme da potpuno prihvati novu rutinu, nove zadatke i novu okolinu. Njeno slabije jedenje može biti posljedica toga.
Ukoliko smatrate da se radi o tome, odnosno, ako je i u većini drugih situacija kada se bilo potrebno prilagoditi na neku promjenu u okolini njoj trebalo neko duže vrijeme prije nego što bi se potpuno prilagodila i počela "normalno" funkcionirati tada nemate razloga za zabrinutost.
Vrlo vjerojatno će s vremenom posljedica prilagodbe (smanjivanje unosa hrane) postati manje naglašena. Ukoliko se ipak to ne dogodi možete se javiti stručnjaku na razgovor kako bi se utvrdilo radi li se o nekom drugom uzroku.
U odnosu s njom, važno je da joj i dalje budete podrška i da zna da može na Vas računati.
Sretno,

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica se dobro priviknula na školu, ali ne želi jesti

<para>
 . Mogući problem mogao bi biti - nezainteresiranost za učenje a interes u crtićima i igricama, i to je upravo situacija kod njega. Pokušali smo puno toga: da ima vrijeme učenja pa vrijeme igrica, da određeno vrijeme radi zadatke, sa nagradama... Međutim, problem je još tu, tako da s obzirom na obujam zadataka u školi on po cijele dane uči i još ne stigne. Naravno, jako je razočaran jer mu druga djeca govore kako stignu se igrati, a ujedno sve nauče i dobivaju odlične uspjehe. Trebam napomenuti da je takav i kod drugih obaveza: oblačenje, tuširanje, posebno jelo - jako spor. Molim vas za savjet kako raditi sa njim i što bi mu moglo pomoći. Hvala puno! LD
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca mlađe osnovnoškolske dobi još nemaju razvijen osjećaj za vrijeme pa im organizacija dana lako izmakne kontroli.</para>
<para>Ukoliko dijete ima i teškoće koncentracije koje se ne moraju ispoljavati samo kao psihomotorni nemir i kratkotrajna pažnja, tada će mu za sve aktivnosti trebati mnogo više vremena. Koncentracija s kronološkom dobi sazrijeva ali ju je moguće i pravilnim vježbama razvijati (vježbe provodimo u našem Kabinetu).</para>
<para>Dobra struktura radnog dana u čijoj izradi sudjeluje i dijete, tablice i planeri, kontinuirani rad i izvršavanje školskih obaveza te uporno i dosljedno praćenje takvog djeteta s vremenom će dati rezultate. Uspjehe i postignuća svog djeteta uvijek procjenjujte u odnosu na njega samoga te ćete na taj način postići i potrebnu motivaciju za napredak.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Razvijanje koncentracije kod osnovnoškolaca Poštovani, upravo sam pročitala odgovore na temu "Dječak (7) je (pre)spor u rješavanju školskih i drugih obaveza". Naime, to je isti problem mog sina koji je sad 10 godina i ide u četvrti razred 
   . Mogući problem mogao bi biti - nezainteresiranost za učenje a interes u crtićima i igricama, i to je upravo situacija kod njega. Pokušali smo puno toga: da ima vrijeme učenja pa vrijeme igrica, da određeno vrijeme radi zadatke, sa nagradama... Međutim, problem je još tu, tako da s obzirom na obujam zadataka u školi on po cijele dane uči i još ne stigne. Naravno, jako je razočaran jer mu druga djeca govore kako stignu se igrati, a ujedno sve nauče i dobivaju odlične uspjehe. Trebam napomenuti da je takav i kod drugih obaveza: oblačenje, tuširanje, posebno jelo - jako spor. Molim vas za savjet kako raditi sa njim i što bi mu moglo pomoći. Hvala puno! LD

Poštovana,
djeca mlađe osnovnoškolske dobi još nemaju razvijen osjećaj za vrijeme pa im organizacija dana lako izmakne kontroli.
Ukoliko dijete ima i  teškoće koncentracije koje se ne moraju ispoljavati samo kao psihomotorni nemir i kratkotrajna pažnja, tada će mu za sve aktivnosti trebati mnogo više vremena. Koncentracija s kronološkom dobi sazrijeva ali ju je moguće i pravilnim vježbama razvijati (vježbe provodimo u našem Kabinetu).
Dobra struktura radnog dana u čijoj izradi sudjeluje i dijete, tablice i planeri, kontinuirani rad i izvršavanje školskih obaveza te  uporno i dosljedno praćenje takvog djeteta s vremenom će dati rezultate. Uspjehe i postignuća svog djeteta uvijek procjenjujte u odnosu na njega samoga te ćete na taj način postići i potrebnu motivaciju za napredak.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 