Postroll

Preroll

<para>
 Iskreno se nadam da ćete odgovoriti na ovo pitanje. S poštovanjem, budući mladi roditelj.
</para>
<para>Poštovani, obavezno cijepljenje propisano je od Ministarstva zdravlja, a na temelju konsenzusa mišljenja liječničke struke o prevenciji zaraznih bolesti koje imaju značajan morbiditet i mortalitet, a mogu se cijepljenjem spriječiti.</para>
<para>Svojim potpisom svaki pedijatar kada cijepi dijete u cjepnu knjižicu potpisuje da je cijepljenje učinjeno i da je odgovoran za to što je procijenio da je dijete sposobno cijepiti se prema kalendaru obaveznog cijepljenja.</para>
<para>Nuspojave i komplikacije su za svaki lijek i cjepivo moguće i opisane, a za njih je liječnik odgovoran samo onda ako se dogode one koje su se mogle predvidjeti prethodnim djetetovim stanjem, tj. ako se cijepi dijete s kontraindikacijom za cijepljenje (pr. febrilno dijete ili dijete s progresivnom bolesti mozga).</para>
<para>U protivnom ako je nastala neka od poznatih nuspojava cijepljenja prethodno zdravog djeteta liječnik nije odgovoran, a pogotovo ne za one za koje ne postoje znanstveni dokazi da su uopće povezane sa cijepljenjem.
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Cijepljenje djece – odgovornost i stav liječnika Poštovana doktorice, bi li potpisali dokument u kojem odgovorno tvrdite da su sva obvezna cjepiva potpuno sigurna i bezopasna, i naravno, da za eventualne nuspojave odgovarate? 
    Iskreno se nadam da ćete odgovoriti na ovo pitanje. S poštovanjem, budući mladi roditelj.

Poštovani, obavezno cijepljenje propisano je od Ministarstva zdravlja, a na temelju konsenzusa mišljenja liječničke struke o prevenciji zaraznih bolesti koje imaju značajan morbiditet i mortalitet, a mogu se cijepljenjem spriječiti.
Svojim potpisom svaki pedijatar kada cijepi dijete u cjepnu knjižicu potpisuje da je cijepljenje učinjeno i da je odgovoran za to što je procijenio da je dijete sposobno cijepiti se prema kalendaru obaveznog cijepljenja.
Nuspojave i komplikacije su za svaki lijek i cjepivo moguće i opisane, a za njih je liječnik odgovoran samo onda ako se dogode one koje su se mogle predvidjeti prethodnim djetetovim stanjem, tj. ako se cijepi dijete s kontraindikacijom za cijepljenje (pr. febrilno dijete ili dijete s progresivnom bolesti mozga).
U protivnom ako je nastala neka od poznatih nuspojava cijepljenja prethodno zdravog djeteta liječnik nije odgovoran, a pogotovo ne za one za koje ne postoje znanstveni dokazi da su uopće povezane sa cijepljenjem.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Bolja ja

Cijepljenje djece – odgovornost i stav liječnika

<para>
 Prvih godinu dana njenog života bila sam kod kuće na porodiljnom, a nakon toga je krenula u vrtić gdje ide i dalje, a ja na posao. U posljednjih 6 mjeseci moj posao se jako promijenio te mi se promijenilo radno vrijeme koje svakodnevno traje od 8 do 19-20 sati (prije sam radila do 16 sati). Sada se o njoj nakon vrtića brine baka jer i tata radi do navečer. Na mojoj curici se počela vidjeti promjena, svakodnevno mi predbacuje da zašto nisam došla po nju, ispituje da li ću ju ostaviti, cvili po noći i sl. Moje je pitanje da li će ta promjena ostaviti na nju neke posljedice te da li je to sve vrijedno njenog stanja u kojem je sada? Puno hvala na odgovoru. Mama P.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Žao mi je što ste se našli u situaciji da Vam radno vrijeme oduzima tako veliki dio dana. Čini se da zaista imate malo trenutaka koje Vaša djevojčica provodi s Vama i Vašim suprugom. Nije neobično da ona zbog takve promjene iskazuje nezadovoljstvo i ima pojačani strah od toga da će Vas izgubiti.</para>
<para>Naime, u njenoj dobi i dalje je snažna potreba za osjećajem sigurnosti koji joj daje primarni skrbnik, odnosno koji dobiva time što zna da može na Vas računati. U ovoj situaciji kada veliki dio dana niste uz nju taj njezin osjećaj sigurnosti je opravdano poljuljan. Svako naše stanje ili ponašanje u životu je, između ostalog, posljedica nečega što smo doživjeli. U tom kontekstu, Vaše pitanje hoće li ovakav ritam na nju ostaviti neke posljedice može imati samo jedan odgovor, a to je da – hoće.</para>
<para>Ono što ne možemo sa sigurnošću znati je kakve su to posljedice. To jako ovisi o tome kakva je psihološka otpornost Vaše djevojčice, kako provodite vrijeme kada jeste zajedno, kako si je ona to sve „posložila“ u svojoj glavici... Ono što se može javiti u ovakvim situacijama jest pojačana ljutnja djeteta na Vas ili strah od odbacivanja. Ukoliko uočite da je to intenzivno bilo bi dobro da se djetetu pomogne da to proradi. Vi najbolje znate koliko jeste ili niste trenutno u mogućnosti mijenjati ovu situaciju. Kada bi Vaša djevojčica odlučivala, odluka bi bila jasna – ona bi htjela da ste što više s njom, a Vi, kao odrasla osoba i roditelj, trebate procijeniti u kojoj mjeri joj tu želju možete ispuniti.</para>
<para>Isto tako upućujem vas na jedan stariji odgovor na slično pitanje - <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/savjeti/zbog-posla-ne-mogu-biti-s-djetetom-koliko-bih-zeljela-hoce-li-kci-imati-posljedice/">OVDJE</ulink>.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Radimo od jutra do mraka i to negativno utječe na našu kćerkicu (3) Poštovana, molim vas pomoć oko problema koji me jako muči! Imam curicu od 3 godine. 
    Prvih godinu dana njenog života bila sam kod kuće na porodiljnom, a nakon toga je krenula u vrtić gdje ide i dalje, a ja na posao. U posljednjih 6 mjeseci moj posao se jako promijenio te mi se promijenilo radno vrijeme koje svakodnevno traje od 8 do 19-20 sati (prije sam radila do 16 sati). Sada se o njoj nakon vrtića brine baka jer i tata radi do navečer. Na mojoj curici se počela vidjeti promjena, svakodnevno mi predbacuje da zašto nisam došla po nju, ispituje da li ću ju ostaviti, cvili po noći i sl. Moje je pitanje da li će ta promjena ostaviti na nju neke posljedice te da li je to sve vrijedno njenog stanja u kojem je sada? Puno hvala na odgovoru. Mama P.

Draga mama,
Žao mi je što ste se našli u situaciji da Vam radno vrijeme oduzima tako veliki dio dana. Čini se da zaista imate malo trenutaka koje Vaša djevojčica provodi s Vama i Vašim suprugom. Nije neobično da ona zbog takve promjene iskazuje nezadovoljstvo i ima pojačani strah od toga da će Vas izgubiti.
Naime, u njenoj dobi i dalje je snažna potreba za osjećajem sigurnosti koji joj daje primarni skrbnik, odnosno koji dobiva time što zna da može na Vas računati. U ovoj situaciji kada veliki dio dana niste uz nju taj njezin osjećaj sigurnosti je opravdano poljuljan. Svako naše stanje ili ponašanje u životu je, između ostalog, posljedica nečega što smo doživjeli. U tom kontekstu, Vaše pitanje hoće li ovakav ritam na nju ostaviti neke posljedice može imati samo jedan odgovor, a to je da – hoće.
Ono što ne možemo sa sigurnošću znati je kakve su to posljedice. To jako ovisi o tome kakva je psihološka otpornost Vaše djevojčice, kako provodite vrijeme kada jeste zajedno, kako si je ona to sve „posložila“ u svojoj glavici... Ono što se može javiti u ovakvim situacijama jest pojačana ljutnja djeteta na Vas ili strah od odbacivanja. Ukoliko uočite da je to intenzivno bilo bi dobro da se djetetu pomogne da to proradi. Vi najbolje znate koliko jeste ili niste trenutno u mogućnosti mijenjati ovu situaciju. Kada bi Vaša djevojčica odlučivala, odluka bi bila jasna – ona bi htjela da ste što više s njom, a Vi, kao odrasla osoba i roditelj, trebate procijeniti u kojoj mjeri joj tu želju možete ispuniti.
Isto tako upućujem vas na jedan stariji odgovor na slično pitanje - OVDJE.

   Tea Knežević
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Radimo od jutra do mraka i to negativno utječe na našu kćerkicu (3)

<para>
 Kada mu se netko približi on plače, urla, vrišti. Kako ga mislimo uključiti od jeseni u vrtić mislim da će mu biti jako teško i stresno. Molim pomoć. Marta
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>s obzirom na dob Vašeg sina, problem nelagode djeteta pred nepoznatim ljudima, nije toliko neobičan. Naime, kroz različite dobi djeteta mogu se uočiti različiti strahovi koje dijete iskazuje. U dobi od 18 mjeseci razvojni strah je vezan upravo za druge ljude, odnosno zbog drugih, nepoznatih ljudi, dijete misli da će biti odvojeno od svoje primarne figure privrženosti (najčešće je to mama) pa se javlja strah. Dijete još uvijek smatra da odvajanjem od mame gubi i osjećaj sigurnosti koji mu je izuzetno važan. Separacijski strah je najintenzivniji upravo u dobi od 15 do 18 mjeseci, a zatim bi postepeno trebao početi slabiti. Više o emociji straha možete pročitati u članku <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/">"Bazični osjećaji kod djece: Strah"</ulink>.</para>
<para>Naravno, uvijek je važno uzeti u obzir i ostale faktore kao što su djetetova dosadašnja iskustva i djetetov temperament. Može se raditi i o tome da Vaš sin na dimenziji temperamenta koja se naziva „prva reakcija“ više naginje na stranu koja govori da nekome treba više vremena da se opusti u novim situacijama ili pred novim ljudima.</para>
<para>U svakom slučaju važno je da mu, u trenutku kada plače, pružite utjehu. Njegova komunikacija s nepoznatim ljudima treba ići postepeno i bez pritiska, jer bi on mogao samo otežati situaciju.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak ima problema s novim i nepoznatim ljudima i prostorima Poštovana, moj 18 mjesečni sin, po mojem mišljenju, ima problem u odnosu s nepoznatim ljudima, novim i nepoznatim sredinama i općenito u odnosima s ljudima. 
    Kada mu se netko približi on plače, urla, vrišti. Kako ga mislimo uključiti od jeseni u vrtić mislim da će mu biti jako teško i stresno. Molim pomoć. Marta

Draga mama,
s obzirom na dob Vašeg sina, problem nelagode djeteta pred nepoznatim ljudima, nije toliko neobičan. Naime, kroz različite dobi djeteta mogu se uočiti različiti strahovi koje dijete iskazuje. U dobi od 18 mjeseci razvojni strah je vezan upravo za druge ljude, odnosno zbog drugih, nepoznatih ljudi, dijete misli da će biti odvojeno od svoje primarne figure privrženosti (najčešće je to mama) pa se javlja strah. Dijete još uvijek smatra da odvajanjem od mame gubi i osjećaj sigurnosti koji mu je izuzetno važan. Separacijski strah je najintenzivniji upravo u dobi od 15 do 18 mjeseci, a zatim bi postepeno trebao početi slabiti. Više o emociji straha možete pročitati u članku "Bazični osjećaji kod djece: Strah".
Naravno, uvijek je važno uzeti u obzir i ostale faktore kao što su djetetova dosadašnja iskustva i djetetov temperament. Može se raditi i o tome da Vaš sin na dimenziji temperamenta koja se naziva „prva reakcija“ više naginje na stranu koja govori da nekome treba više vremena da se opusti u novim situacijama ili pred novim ljudima.
U svakom slučaju važno je da mu, u trenutku kada plače, pružite utjehu. Njegova komunikacija s nepoznatim ljudima treba ići postepeno i bez pritiska, jer bi on mogao samo otežati situaciju.

   Tea Knežević
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak ima problema s novim i nepoznatim ljudima i prostorima

<para>
 Ovo mu je prva godina da ide u vrtić. Kod kuće normalno komunicira, a kad ga pitam zašto ne priča u vrtiću kaže da ga je sram. Na to mu ja kažem da se nema čega sramiti. U nedoumici sam da li da posjetim psihologa u vrtiću ili je to normalna faza? Naime, osim toga, prilagođavanje je prošlo jako dobro. Odgajateljice kažu da je to normalno te da su imale dečka koji nije pričao do 6. godine. Meni to nije prihvatljivo. Zahvaljujem. Mirjana
Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas zbunjuje ponašanje Vašeg dječaka. S obzirom na ovo što ste naveli čini se da je kod njega došlo do selektivnog mutizma, odnosno da u određenom socijalnom okruženju, zbog anksioznosti, ne može komunicirati, dok u obiteljskom okruženju nema problema s tim.</para>
<para>Važno je znati da dječak to ne radi namjerno već da se zbog napetosti dovodi u stanje kada mu je teško komunicirati.</para>
<para>Selektivni mutizam vezan je uz sramežljivost i bojažljivost. Kada Vi svome sinu kažete da se nema čega sramiti, on Vam, na kognitivnoj razini može povjerovati, ali na socio-emocionalnoj se to teško može promijeniti na taj način. Njemu je potrebno pokazati razumijevanje i empatiju za osjećaj koji mu se javlja, bilo da se radi o sramu, strahu ili nečemu drugome.</para>
<para>Dakle, ne treba ga tjerati da priča već se usmjeriti na pozitivne pomake u komunikaciji, bilo verbalnoj bilo neverbalnoj. Poticti ga da iskazuje svoje želje, potrebe i osjećaje i ohrabriti ga vezano uz to. Važno je da ne bude pritiska jer bi to moglo stvoriti kontraefekt. Mislim da je dobro da s vrtičkim psihologom porazgovarate o tome pa da se Vašem sinu pomogne da se riješi neugodnih osjećaja koji su u podlozi održavanja toga da ne priča u vrtiću.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, </emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (4) u vrtiću ne priča ni s tetama ni s djecom Poštovana, moj mališan od 4 godine ne priča u vrtiću. Ne komunicira s tetama, a vrlo malo s djecom. Pričao je jedan mali period prije Božića, a onda su bili praznici i nakon toga više ništa. 
    Ovo mu je prva godina da ide u vrtić. Kod kuće normalno komunicira, a kad ga pitam zašto ne priča u vrtiću kaže da ga je sram. Na to mu ja kažem da se nema čega sramiti. U nedoumici sam da li da posjetim psihologa u vrtiću ili je to normalna faza? Naime, osim toga, prilagođavanje je prošlo jako dobro. Odgajateljice kažu da je to normalno te da su imale dečka koji nije pričao do 6. godine. Meni to nije prihvatljivo. Zahvaljujem. Mirjana
Draga mama,
vjerujem da Vas zbunjuje ponašanje Vašeg dječaka. S obzirom na ovo što ste naveli čini se da je kod njega došlo do selektivnog mutizma, odnosno da u određenom socijalnom okruženju, zbog anksioznosti, ne može komunicirati, dok u obiteljskom okruženju nema problema s tim.
Važno je znati da dječak to ne radi namjerno već da se zbog napetosti dovodi u stanje kada mu je teško komunicirati.
Selektivni mutizam vezan je uz sramežljivost i bojažljivost. Kada Vi svome sinu kažete da se nema čega sramiti, on Vam, na kognitivnoj razini može povjerovati, ali na socio-emocionalnoj se to teško može promijeniti na taj način. Njemu je potrebno pokazati razumijevanje i empatiju za osjećaj koji mu se javlja, bilo da se radi o sramu, strahu ili nečemu drugome.
Dakle, ne treba ga tjerati da priča već se usmjeriti na pozitivne pomake u komunikaciji, bilo verbalnoj bilo neverbalnoj. Poticti ga da iskazuje svoje želje, potrebe i osjećaje i ohrabriti ga vezano uz to. Važno je da ne bude pritiska jer bi to moglo stvoriti kontraefekt. Mislim da je dobro da s vrtičkim psihologom porazgovarate o tome pa da se Vašem sinu pomogne da se riješi neugodnih osjećaja koji su u podlozi održavanja toga da ne priča u vrtiću.
Sretno!

   Tea Knežević, 
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (4) u vrtiću ne priča ni s tetama ni s djecom

<para>
 Dijete je zbunjeno, novo u obitelji, jer je majka godinama odbijala komunikaciju s bivšom muževom obitelji. Majka sina ne želi, ima novu obitelj. Otac se brine i daje maksimum, ali to je minimum minimuma. Dječak je jako nezadovoljan. Što možemo mi, ostali ukućani učiniti za dječaka? emojmile
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ono što trenutno vidim kao jedino rješenje koje Vam kao široj obitelji dječaka mogu savjetovati jest razgovor s roditeljima.</para>
<para>Nažalost, kada su obiteljski odnosi narušeni do te mjere da roditelji međusobno ne komuniciraju, da ne nastupaju zajednički spram odgoja djeteta, najčešće se takvo ponašanje roditelja negativno odrazi na dijete. U idealnoj situaciji roditelji bi se trebali ujediniti da pomognu djetetu, a smatram da je u ovoj situaciji uključivanje djeteta i roditelja u tretman kod stručnjaka nužno.</para>
<para>Bez obzira što su roditelji rastavljeni, oni su i dalje partneri u roditeljstvu te bi i dalje trebali ravnopravno i zajednički sudjelovati u skrbi i odgoju zajedničkog djeteta.</para>
<para>Kako se radi o maloljetnom dječaku, pretpostavljam da kao šira obitelj bez suglasnosti roditelja ne možete puno učiniti po pitanju uključivanja dječaka u tretman.</para>
<para>No ono što možete jest pružiti dječaku podršku i oslonac, kojemu je sada više nego ikada u životu potrebna jedna čvrsta i stabilna figura. Ukoliko ne naiđete na odobravanje roditelja, jedino rješenje koje Vam preostaje jest uključivanje nadležnih institucija u rješavanje ovog problema koje imaju ovlasti da pomognu dječaku i obvežu roditelje da učine isto ili da odrede mjere ukoliko roditelji ne budu bili spremni na suradnju.</para>
<para>Nadam se da će Vam ovi savjeti biti od pomoći. Sretno!</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 </para>

Kako šira obitelj može pomoći dječaku rastavljenih roditelja koji ima probleme u školi? Dječak pada 1. razred srednje škole, po drugi put. Nanizao je puno jedinica, ne znamo da li ima išta pozitivno. Majka ga je odlučila poslati ocu. Otac je bez posla i novaca. 
    Dijete je zbunjeno, novo u obitelji, jer je majka godinama odbijala komunikaciju s bivšom muževom obitelji. Majka sina ne želi, ima novu obitelj. Otac se brine i daje maksimum, ali to je minimum minimuma. Dječak je jako nezadovoljan. Što možemo mi, ostali ukućani učiniti za dječaka? emojmile

Poštovani,
ono što trenutno vidim kao jedino rješenje koje Vam kao široj obitelji dječaka mogu savjetovati jest razgovor s roditeljima.
Nažalost, kada su obiteljski odnosi narušeni do te mjere da roditelji međusobno ne komuniciraju, da ne nastupaju zajednički spram odgoja djeteta, najčešće se takvo ponašanje roditelja negativno odrazi na dijete. U idealnoj situaciji roditelji bi se trebali ujediniti da pomognu djetetu, a smatram da je u ovoj situaciji uključivanje djeteta i roditelja u tretman kod stručnjaka nužno.
Bez obzira što su roditelji rastavljeni, oni su i dalje partneri u roditeljstvu te bi i dalje trebali ravnopravno i zajednički sudjelovati u skrbi i odgoju zajedničkog djeteta.
Kako se radi o maloljetnom dječaku, pretpostavljam da kao šira obitelj bez suglasnosti roditelja ne možete puno učiniti po pitanju uključivanja dječaka u tretman.
No ono što možete jest pružiti dječaku podršku i oslonac, kojemu je sada više nego ikada u životu potrebna jedna čvrsta i stabilna figura. Ukoliko ne naiđete na odobravanje roditelja, jedino rješenje koje Vam preostaje jest uključivanje nadležnih institucija u rješavanje ovog problema koje imaju ovlasti da pomognu dječaku i obvežu roditelje da učine isto ili da odrede mjere ukoliko roditelji ne budu bili spremni na suradnju.
Nadam se da će Vam ovi savjeti biti od pomoći. Sretno!
 


   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   


  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Kako šira obitelj može pomoći dječaku rastavljenih roditelja koji ima probleme u školi?

<para>
 Od kad se rodio dosta pažnje je, kao što je normalno, preusmjereno na dijete od strane mene. Imali smo fin i uzoran brak. Međutim moj se suprug počeo povlačiti u sebe, i nedavno mi je izjavio da se osjeća emotivno prazno i da sam ja kriva zbog toga,jer sam svu ljubav dala djetetu, naravno uz konstataciju da sam jedina osoba u njegovom životu u koju vjeruje i kao prijatelj. Kaže da mu treba vremena da vidi što želi dalje. Da li mu mogu ja nekako pomoći? Jer imam osjećaj da je pao u neki vid depresije, nije zadovoljan na poslu, nije zadovoljan financijskom situacijom jer je previše ambiciozan. Da li je moguće da potiskuje neke osjećaje i bježi od stvarnosti? Hvala puno.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>budući da ne poznajem Vašeg supruga te da o cijeloj situaciji znam vrlo malo, teško je sa sigurnošću tvrditi da Vaš suprug potiskuje neke osjećaje i da bježi od stvarnosti. Iz svega što ste napisali mogu zaključiti jedino da on evidentno prolazi kroz teško razdoblje u svom životu i da mu je sada potrebna Vaša podrška i ljubav. Podrška u smislu emocionalne dostupnosti, razgovora, pažnje a ne savjeta što bi trebao učiniti (osim ako Vas za isto sam pita).</para>
<para>S druge strane, smatram da je normalno da je žena/majka u jednom periodu života više posvećena brizi oko djeteta: no ukoliko procjenjujete da ste u potpunosti zapostavili partnerski odnos, bilo bi dobro da porazgovarate sa suprugom i nađete zajedničko rješenje što možete učiniti po pitanju toga.</para>
<para>Svakako bi Vam savjetovala da komunicirate, bez međusobnog okrivljavanja i traženja odgovornog za navedene probleme – usmjerite se na rješenje, odnosno na sve što oboje možete učiniti da se Vaš odnos popravi. Ponudite suprugu podršku i razgovor kada na njega bude bio spreman, a ukoliko procijenite da Vam je potrebna pomoć stručnjaka kao treće, nepristrane osobe koja Vas može voditi i usmjeravati da zajedničkim snagama riješite probleme s kojima ste se suočili, slobodno nam se obratite u naš Centar.</para>
<para>Vama i Vašem suprugu želim puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj suprug se povlači u sebe, osjeća emotivno prazno i za to krivi mene U braku sam 5 godina, a zajedno smo već 10 godina. Moj suprug je imao čudno djetinjstvo, bez puno ljubavi i emocija od strane roditelja. S njima nema skoro nikakav kontakt. Imamo sina od 3 godine. 
    Od kad se rodio dosta pažnje je, kao što je normalno, preusmjereno na dijete od strane mene. Imali smo fin i uzoran brak. Međutim moj se suprug počeo povlačiti u sebe, i nedavno mi je izjavio da se osjeća emotivno prazno i da sam ja kriva zbog toga,jer sam svu ljubav dala djetetu, naravno uz konstataciju da sam jedina osoba u njegovom životu u koju vjeruje i kao prijatelj. Kaže da mu treba vremena da vidi što želi dalje. Da li mu mogu ja nekako pomoći? Jer imam osjećaj da je pao u neki vid depresije, nije zadovoljan na poslu, nije zadovoljan financijskom situacijom jer je previše ambiciozan. Da li je moguće da potiskuje neke osjećaje i bježi od stvarnosti? Hvala puno.

Draga čitateljice,
budući da ne poznajem Vašeg supruga te da o cijeloj situaciji znam vrlo malo, teško je sa sigurnošću tvrditi da Vaš suprug potiskuje neke osjećaje i da bježi od stvarnosti. Iz svega što ste napisali mogu zaključiti jedino da on evidentno prolazi kroz teško razdoblje u svom životu i da mu je sada potrebna Vaša podrška i ljubav. Podrška u smislu emocionalne dostupnosti, razgovora, pažnje a ne savjeta što bi trebao učiniti (osim ako Vas za isto sam pita).
S druge strane, smatram da je normalno da je žena/majka u jednom periodu života više posvećena brizi oko djeteta: no ukoliko procjenjujete da ste u potpunosti zapostavili partnerski odnos, bilo bi dobro da porazgovarate sa suprugom i nađete zajedničko rješenje što možete učiniti po pitanju toga.
Svakako bi Vam savjetovala da komunicirate, bez međusobnog okrivljavanja i traženja odgovornog za navedene probleme – usmjerite se na rješenje, odnosno na sve što oboje možete učiniti da se Vaš odnos popravi. Ponudite suprugu  podršku i razgovor kada na njega bude bio spreman, a ukoliko procijenite da Vam je potrebna pomoć stručnjaka kao treće, nepristrane osobe koja Vas može voditi i usmjeravati da zajedničkim snagama riješite probleme s kojima ste se suočili, slobodno nam se obratite u naš Centar.
Vama i Vašem suprugu želim puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moj suprug se povlači u sebe, osjeća emotivno prazno i za to krivi mene

<para>
 Danas su se prvi put u stolici pojavile krvave niti na par mjesta, pa me zanima mišljenje stručnjaka što bi to moglo biti? Da li da idemo doktoru ili ne? Nisam baš veliki ljubitelj odlaska u bolnicu. Virginia
</para>
<para>Pojava tračaka krvi u stolici može biti različitog uzroka. Uvijek prvo treba isključiti da li dijete možda ima ojedine ili raspucali kožno-sluznični prijelaz na perianalnoj regiji i da je krv zbog toga. U tom slučaju kada to zacijeli povuče se i pojava krvi.</para>
<para>Drugi razlog može biti infektivne prirode, tada su obično stolice i same proljevaste, a nekad se pojavi i temperatura. Kako bi to isključili treba dati stolicu na analizu mikrobiološki.</para>
<para>Ukoliko nije ništa od navedenog, a pojava krvi se nastavlja dolazi u obzir nutritivna alergija (kontakt s alergenom može biti preko majčinog mlijeka), te tada treba savjetovanje dječjeg gastroenterologa.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Krvave trakice u stolici dojene bebe Poštovanje, imamo curicu od 4 mjeseca i 11 dana, isključivo je dojena, ima 8 kg i 65 cm, vrlo dobro napreduje. 
    Danas su se prvi put u stolici pojavile krvave niti na par mjesta, pa me zanima mišljenje stručnjaka što bi to moglo biti? Da li da idemo doktoru ili ne? Nisam baš veliki ljubitelj odlaska u bolnicu. Virginia

Pojava tračaka krvi u stolici može biti različitog uzroka. Uvijek prvo treba isključiti da li dijete možda ima ojedine ili raspucali kožno-sluznični prijelaz na perianalnoj regiji i da je krv zbog toga. U tom slučaju kada to zacijeli povuče se i pojava krvi.
Drugi razlog može biti infektivne prirode, tada su obično stolice i same proljevaste, a nekad se pojavi i temperatura. Kako bi to isključili treba dati stolicu na analizu mikrobiološki.
Ukoliko nije ništa od navedenog, a pojava krvi se nastavlja dolazi u obzir nutritivna alergija (kontakt s alergenom može biti preko majčinog mlijeka), te tada treba savjetovanje dječjeg gastroenterologa.
 


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Krvave trakice u stolici dojene bebe

<para>
 Mazala sam prvo sa JGL Pavlovićevom masti, nakon toga Plimicol, pa Betrion i Plimicol naizmjenično, pa Betrion, Deflamol i ponovno Plimicol i Betrion naizmjenično. Tijekom nekog vremena se počne povlačiti i nakon toga se jako proširi. I
 zlaz iz guze je jako crven, tvrdo na dodir i izgleda jako upaljeno.
 Da napomenem, guzu već tjedan dana brišem vodom i vatiranim rupčićima, a nakon kupanja guzu perem u hipermanganu već tjedan i pol dana. Kako da pomognem bebici? Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pelenski osip je česta pojava kod dojenčadi jer je to područje kontinuirano izloženo djelovanju vlage, topline, trenja i kemijskih produkata iz mokraće i stolice zbog čega se smanjuje otpornost kože i javlja se upala.</para>
<para>Pojavu pelenskog osipa možemo spriječiti češćim mijenjanjem pelena korištenjem jednokratnih pelena te kod svakog previjanja kožu oprati toplom vodom, obrisati mekom pamučnom tkaninom i namazati zaštitnom kremom na bazi cinkovog oksida kakvih je danas na tržištu puno.</para>
<para>Kod vašeg djeteta preporučila bih još da pokušajte sa Triderm kremom 2x dnevno kroz 5-7 dana jer ona u sebi sadrži antibiotik, antimikotik i kortikosteroid. U slučaju da neće biti bolje i da se unatoč svim mjerama ponovo pelenski osip pojačava, preporučam pregled dječjeg dermatologa.</para>

Kako liječiti pelenski osip koji traje već duže od mjesec dana? Poštovanje, ne znam više što da radim niti što bih probala. Malenom mi je izbio osip po guzi kad je bio 2 tjedna star. Rođen je 29.04.2014., danas je 06.06.2014. i još nije prošao. 
    Mazala sam prvo sa JGL Pavlovićevom masti, nakon toga Plimicol, pa Betrion i Plimicol naizmjenično, pa Betrion, Deflamol i ponovno Plimicol i Betrion naizmjenično. Tijekom nekog vremena se počne povlačiti i nakon toga se jako proširi. I
   zlaz iz guze je jako crven, tvrdo na dodir i izgleda jako upaljeno.
   Da napomenem, guzu već tjedan dana brišem vodom i vatiranim rupčićima, a nakon kupanja guzu perem u hipermanganu već tjedan i pol dana. Kako da pomognem bebici? Hvala unaprijed!

Poštovana,
pelenski osip je česta pojava kod dojenčadi jer je to područje kontinuirano izloženo djelovanju vlage, topline, trenja i kemijskih produkata iz mokraće i stolice zbog čega se smanjuje otpornost kože i javlja se upala.
Pojavu pelenskog osipa možemo spriječiti češćim mijenjanjem pelena korištenjem jednokratnih pelena te kod svakog previjanja kožu oprati toplom vodom, obrisati mekom pamučnom tkaninom i namazati zaštitnom kremom na bazi cinkovog oksida kakvih je danas na tržištu puno.
Kod vašeg djeteta preporučila bih još da pokušajte sa Triderm kremom 2x dnevno kroz 5-7 dana jer ona u sebi sadrži antibiotik, antimikotik i kortikosteroid. U slučaju da neće biti bolje i da se unatoč svim mjerama ponovo pelenski osip pojačava, preporučam pregled dječjeg dermatologa. Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Kako liječiti pelenski osip koji traje već duže od mjesec dana?

<para>
 . Na pretrazi je nađeno okultno krvarenje. U međuvremenu hemoglobin pada na 95. Inače ima alergiju na lješnjak i jaje, što nije konzumirala i često joj dajem probiotik. Dojena je skoro 2 godine. Molim neku opciju, pošto nitko ništa ne govori (ne zna?). Nalaz na rota i adeno virus negativan. Na bakterije nije rađena pretraga. Je li moguće da zaista ima neko krvarenje, ulkus? Hvala. Mama P.
</para>
<para>Prema Vašem opisu kod Vaše kćeri se radilo najvjerojatnije o virusnom gastroenterokolitisu nešto težeg tijeka tako da je došlo do oštećenja sluznice crijeva i krvarenja uslijed čega je povraćala smeđi sadržaj, a s obzirom da je oštećenje u gornjem probavnom sustavu stolica je bila crne boje.</para>
<para>Okultno krvarenje je krvarenje iz probavnog trakta koje ne možemo vidjeti golim okom, ali se otkriva testom koji radi na principu oksidacije fenolnih sastojaka iz gvajaka ako u stolici postoji hemoglobin pri čemu se se na papiru koji je impregniran gvajakom pojaviti plava boja. U proljevu često može biti pozitivno jer je došlo do oštećenja sluznice.</para>
<para>Po potpunoj sanaciji crijevnog infekta kod Vaše kćeri test na okultno krvarenje bi trebao biti negativan, a vrijednost hemoglobina se vratiti u početno stanje. U protivnom preporučila bih pregled pedijatrijskog gastroenterologa.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Što je okultno krvarenje? Poštovani, moja 3-godišnja curica je prije 6 dana imala temperaturu 39 pa zatim povraćanje i rijeđu stolicu, da bi nakon 2 dana povraćala smeđi sadržaj (a pila je samo vodu) i stolica postaje crna 
   . Na pretrazi je nađeno okultno krvarenje. U međuvremenu hemoglobin pada na 95. Inače ima alergiju na lješnjak i jaje, što nije konzumirala i često joj dajem probiotik. Dojena je skoro 2 godine. Molim neku opciju, pošto nitko ništa ne govori (ne zna?). Nalaz na rota i adeno virus negativan. Na bakterije nije rađena pretraga. Je li moguće da zaista ima neko krvarenje, ulkus? Hvala. Mama P.

Prema Vašem opisu kod Vaše kćeri se radilo najvjerojatnije o virusnom gastroenterokolitisu nešto težeg tijeka tako da je došlo do oštećenja sluznice crijeva i krvarenja uslijed čega je povraćala smeđi sadržaj, a s obzirom da je oštećenje u gornjem probavnom sustavu stolica je bila crne boje.
Okultno krvarenje je krvarenje iz probavnog trakta koje ne možemo vidjeti golim okom, ali se otkriva testom koji radi na principu oksidacije fenolnih sastojaka iz gvajaka ako u stolici postoji hemoglobin pri čemu se se na papiru koji je impregniran gvajakom pojaviti plava boja.  U proljevu često može biti pozitivno jer je došlo do oštećenja sluznice.
Po potpunoj sanaciji crijevnog infekta kod Vaše kćeri test na okultno krvarenje bi trebao biti negativan, a vrijednost hemoglobina se vratiti u početno stanje. U protivnom preporučila bih pregled pedijatrijskog gastroenterologa.
 


   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Što je okultno krvarenje?

<para>
 Naime, posljednji mu je obrok oko 21 ili 22 sata, zaspi oko 22 ili 23 sata i izdrži bez hranjenja sve do 5, 6 ili 7 ujutro. Brine me smije li beba biti toliko dugo bez hrane. Iz straha ga najčešće budim, ali ne znam je li to u redu. Dojim ga i dajem mu adaptirano mlijeko. Od rođenja je vidljivo da može jako čvrsto i dugo usnuti (7h u komadu). Unaprijed zahvaljujem, Ida
</para>
<para>Ako je beba tjelesnom masom iznad 3 i pol kilograma i lijepo napreduje nije problem da prespava cijelu noć bez hranjenja i nije potrebno da je budite noću za obrok.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moja beba od 3 mjeseca može cijelu noć spavati bez hranjenja Poštovana, mnogi bi rekli da sam sretna majka, ali ne mogu se opustiti kada moje dijete od nenavršenih 3 mjeseca preko noći može bez hrane i do 10 sati. 
    Naime, posljednji mu je obrok oko 21 ili 22 sata, zaspi oko 22 ili 23 sata i izdrži bez hranjenja sve do 5, 6 ili 7 ujutro. Brine me smije li beba biti toliko dugo bez hrane. Iz straha ga najčešće budim, ali ne znam je li to u redu. Dojim ga i dajem mu adaptirano mlijeko. Od rođenja je vidljivo da može jako čvrsto i dugo usnuti (7h u komadu). Unaprijed zahvaljujem, Ida

Ako je beba tjelesnom masom iznad 3 i pol kilograma i lijepo napreduje nije problem da prespava cijelu noć bez hranjenja i nije potrebno da je budite noću za obrok.
 


   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Moja beba od 3 mjeseca može cijelu noć spavati bez hranjenja

<para>
 Osim što sam mu počela pomalo pričati o lijepim stvarima vezanima za vrtić, kako će tamo imati puno prijatelja, igračaka, teta koje će se igrati s njima, pronašla sam i par slikovnica koje opisuju dan u vrtiću. No, kako se u slikovnicama opisuje i kako mama i tata odlaze na posao, a dijete ostaje u vrtiću (pa mama i tata nakon posla dolaze po njega), da li je bolje unaprijed pričati o tome ili taj dio uopće ne spominjati (i ne čitati takve slikovnice)? Sina sada čuva moja sestra pa je navikao da mama i tata idu raditi, no čim spomenem vrtić, on kao da zna što ga čega pa svaki put kaže "i mama će ići u vrtić". Da li je bolje da zasada ne razgovaramo o tome da će i tada mama i tata ići raditi? Unaprijed hvala na odgovoru i lijep pozdrav. ljzubica
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>jako je pohvalno to što već sada razmišljate o tome kako svoga sinčića na najbolji način pripremiti za vrtić.</para>
<para>S obzirom na njegovu dob jasno je da još uvijek ne može pojmiti vremensku udaljenost nekog događaja pa je stoga za stavljanje naglaska na to kako će se odlaskom u vrtić morati odvojiti od roditelja na neko vrijeme, još uvijek prerano. Naime, moguće je da bi ga ta informacija mogla učiniti anksioznim i samo otežati situaciju.</para>
<para>Sada je puno važnije da s njime radite na tome da ojača svoj osjećaj sigurnosti i kada vi niste uz njega. Drugim riječima, da se držite svojih obećanja i dogovora s njim i da mu pomognete u ostalim situacijama kada se na neko vrijeme odvajate.</para>
<para>Važno je ipak da mu ne govorite neistinite informacije. Kada on sam spomene odvajanje možete mu reći da je to kao kad ga čuva vaša sestra i onda se nakon toga opet druži s mamom i tatom.</para>
<para>S obzirom na njegovu dob, pripremu na način da mu prepričate kako će mu dan u vrtiću izgledati možete učiniti svega nekoliko dana prije polaska u vrtić.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>Tea Knežević, magistra psihologije,
praktičarka terapije igrom</para>
<para>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Mogu li pomoću slikovnica pripremati sina na vrtić? Poštovani, imam sina od 2,5 godine koji će u rujnu krenuti u vrtić (znači, imat će nepune 3 godine). 
    Osim što sam mu počela pomalo pričati o lijepim stvarima vezanima za vrtić, kako će tamo imati puno prijatelja, igračaka, teta koje će se igrati s njima, pronašla sam i par slikovnica koje opisuju dan u vrtiću. No, kako se u slikovnicama opisuje i kako mama i tata odlaze na posao, a dijete ostaje u vrtiću (pa mama i tata nakon posla dolaze po njega), da li je bolje unaprijed pričati o tome ili taj dio uopće ne spominjati (i ne čitati takve slikovnice)? Sina sada čuva moja sestra pa je navikao da mama i tata idu raditi, no čim spomenem vrtić, on kao da zna što ga čega pa svaki put kaže "i mama će ići u vrtić". Da li je bolje da zasada ne razgovaramo o tome da će i tada mama i tata ići raditi? Unaprijed hvala na odgovoru i lijep pozdrav. ljzubica

Draga mama,
jako je pohvalno to što već sada razmišljate o tome kako svoga sinčića na najbolji način pripremiti za vrtić.
S obzirom na njegovu dob jasno je da još uvijek ne može pojmiti vremensku udaljenost nekog događaja pa je stoga za stavljanje naglaska na to kako će se odlaskom u vrtić morati odvojiti od roditelja na neko vrijeme, još uvijek prerano. Naime, moguće je da bi ga ta informacija mogla učiniti anksioznim i samo otežati situaciju.
Sada je puno važnije da s njime radite na tome da ojača svoj osjećaj sigurnosti i kada vi niste uz njega. Drugim riječima, da se držite svojih obećanja i dogovora s njim i da mu pomognete u ostalim situacijama kada se na neko vrijeme odvajate.
Važno je ipak da mu ne govorite neistinite informacije. Kada on sam spomene odvajanje možete mu reći da je to kao kad ga čuva vaša sestra i onda se nakon toga opet druži s mamom i tatom.
S obzirom na njegovu dob, pripremu na način da mu prepričate kako će mu dan u vrtiću izgledati možete učiniti svega nekoliko dana prije polaska u vrtić.
Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije,
praktičarka terapije igrom

   Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Mogu li pomoću slikovnica pripremati sina na vrtić?

<para>
 . Prije dva dana je dobila osip preko cijelog tijela, cijelo tijelo je bilo crvenio, trup, leđa, lice, ali bez popratne temperature ili upale grla, na što nam je pedijatrica dala sirup Aerius od kojega se povukao osip po tijelu ali je ostao na području lica, brade, obrazima, i vulva se i dalje crveni i svrbi, i pojava jagodastog jezika, nema temperature, apetit normalan. Pedijatrica je rekla da nije šarlah, i da će se sve povući tretirajući s danim preparatima. Molim vas informaciju na što da obratim pozornost, i da li bi trebala obaviti kakve daljnje pretrage ili da pričekam još nekoliko dana? Hvala unaprijed, Zabrinuta mama.
</para>
<para>Kod Vašeg djeteta osip po tijelu može biti i posljedica pete bolesti koju uzrokuje Parvo virus, te će se spontano povući kroz par dana.</para>
<para>Na spolovilu su vjerojatno gljivice tako da treba nastaviti sa mazanjem Plymicolom kojeg je potrebno primjenjivati 10-ak dana. Parelelno možete spolovilo prati u otopini listića hrastove kore što kupite u apoteci.</para>
<para>U slučaju da ima pečenje kod mokrenja trebalo bi učiniti i urin i urinokulturu.
</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Svrbež spolovila i osip kod 5-godišnje curice Poštovani, imamo curicu od 5 godina koja se oko tjedan dana žali na peckanje genitalnog područja, a to sam tretirala češćim pranjem čistom vodicom, i sada dva dana plimicol kremom koju je preporučila pedijatrica 
   . Prije dva dana je dobila osip preko cijelog tijela, cijelo tijelo je bilo crvenio, trup, leđa, lice, ali bez popratne temperature ili upale grla, na što nam je pedijatrica dala sirup Aerius od kojega se povukao osip po tijelu ali je ostao na području lica, brade, obrazima, i vulva se i dalje crveni i svrbi, i pojava jagodastog jezika, nema temperature, apetit normalan. Pedijatrica je rekla da nije šarlah, i da će se sve povući tretirajući s danim preparatima. Molim vas informaciju na što da obratim pozornost, i da li bi trebala obaviti kakve daljnje pretrage ili da pričekam još nekoliko dana? Hvala unaprijed, Zabrinuta mama.

Kod Vašeg djeteta osip po tijelu može biti i posljedica pete bolesti koju uzrokuje Parvo virus, te će se spontano povući kroz par dana.
Na spolovilu su vjerojatno gljivice tako da treba nastaviti sa mazanjem Plymicolom kojeg je potrebno primjenjivati 10-ak dana. Parelelno možete spolovilo prati u otopini listića hrastove kore što kupite u apoteci.
U slučaju da ima pečenje kod mokrenja trebalo bi učiniti i urin i urinokulturu.


   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Svrbež spolovila i osip kod 5-godišnje curice

<para>
 ? Mama BD
</para>
<para>Poštovana, kako bi se točno moglo vidjeti o čemu se radi Vaša beba treba kao prvo pregled pedijatra, a nakon toga prema procjeni možda i ultrazvuk navedene promjene. Bez pregleda se ne može pouzdano odgovoriti o čemu se radi.
</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Ispupčenje u obliku jajeta na bebinoj glavici Poštovani, moja beba ima 7 mjeseci, a prije par dana sam primijetila iza na glavi da ima nešto u obliku jaja ispod kože, pa bi Vas molila da mi odgovorite što bi to moglo biti i da li je opasno za tako malu bebicu 
   ? Mama BD

Poštovana, kako bi se točno moglo vidjeti o čemu se radi Vaša beba treba kao prvo pregled pedijatra, a nakon toga prema procjeni možda i ultrazvuk navedene promjene. Bez pregleda se ne može pouzdano odgovoriti o čemu se radi.


   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Ispupčenje u obliku jajeta na bebinoj glavici

<para>
 Postoji li cjepivo samo za rubeolu i zaušnjake bez dijela za ospice? Hvala. Marri
</para>
<para>Postoji izolirano cjepivo protiv rubeole kao i protiv parotitisa u proizvodnji Imunološkog zavoda za što se Vaša kćer istovremeno , ali u različite ekstremitete može cijepiti u dogovoru sa Vašim pedijatrom.
</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Postoje li izolirana cjepiva ili samo skupno MO-PA-RU cjepivo? Dobar dan. Moja beba ima 12 mjeseci. Kad je imala 7 mjeseci imala je ospice, a sad bi je trebali cijepit protiv ospica, rubeole i zaušnjaka. 
    Postoji li cjepivo samo za rubeolu i zaušnjake bez dijela za ospice? Hvala. Marri

Postoji izolirano cjepivo protiv rubeole kao i protiv parotitisa u proizvodnji Imunološkog zavoda za što se Vaša kćer istovremeno , ali u različite ekstremitete može cijepiti u dogovoru sa Vašim pedijatrom.


   Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Postoje li izolirana cjepiva ili samo skupno MO-PA-RU cjepivo?

<para>
 Imao je poslije upale krajnika nešto sniženo željezo, pa me sada zanima da li je pogodno djeci njegove dobi davati jetrica i konjsko meso ili da to zamjenim žitaricama i nekim drugim nmirnicama. Ako da s kojima? Vanesa
</para>
<para>Da li je dijete anemično, najbolje je tj. najtočnije procijenjivati kada je dijete potpuno zdravo, jer su tada u krvnoj slici realni nalazi. Ako je zaista anemičan, prema težini anemije ocjenjuje se (to svakako mora liječnik po uvidu u nalaze) koja će biti terapija željezom i koliko će trajati.</para>
<para>Željezo je uvijek dobro davati uz C vitamin ili voćni sok kako bi se bolje resorbiralo. Istovremeno čaj i kakao oslabljuju resorpciju željeza. Ako dijete ima samo nešto slabije rezerve željeza, tj. nije potrebna terapija željezom, već želite popravit unos željeza hranom, tada je najbolji izvor željeza meso, najviše crveno meso (teletina, janjetina, svinjetina), te iznutrice.</para>
<para>Naravno da je optimalno da su iz bio uzgoja, tj. da je meso provjerene i dobre kvalitete i dobro termički obrađeno. Željezo iz povrća je vrlo slabe bioraspoloživosti za čovjeka, tj. iako željeza u povrću (pr. špinat) ima puno, vrlo malo se željeza nakon konzumacije resorbira.
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak je jako blijed i s velikim podočnjacima Imam sina od 2,5 godine. Često je jako blijed s podočnjacima, a na ništa se ne žali. 
    Imao je poslije upale krajnika nešto sniženo željezo, pa me sada zanima da li je pogodno djeci njegove dobi davati jetrica i konjsko meso ili da to zamjenim žitaricama i nekim drugim nmirnicama. Ako da s kojima? Vanesa

Da li je dijete anemično, najbolje je tj. najtočnije procijenjivati kada je dijete potpuno zdravo, jer su tada u krvnoj slici realni nalazi. Ako je zaista anemičan, prema težini anemije ocjenjuje se (to svakako mora liječnik po uvidu u nalaze) koja će biti terapija željezom i koliko će trajati.
Željezo je uvijek dobro davati uz C vitamin ili voćni sok kako bi se bolje resorbiralo. Istovremeno čaj i kakao oslabljuju resorpciju željeza. Ako dijete ima samo nešto slabije rezerve željeza, tj. nije potrebna terapija željezom, već želite popravit unos željeza hranom, tada je najbolji izvor željeza meso, najviše crveno meso (teletina, janjetina, svinjetina), te iznutrice.
Naravno da je optimalno da su iz bio uzgoja, tj. da je meso provjerene i dobre kvalitete i dobro termički obrađeno.  Željezo iz povrća je vrlo slabe bioraspoloživosti za čovjeka, tj. iako željeza u povrću (pr. špinat) ima puno, vrlo malo se željeza nakon konzumacije resorbira.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Dječak je jako blijed i s velikim podočnjacima

<para>
 On ustvari mnooooogo priča ali je problem što ga ne razumijemo. Kada govori riječi tj. imenuje predmete ili pokazuje nešto, razumijemo ga, ali kada počne nešto pričati ili objašnjava ništa se ne može razumjeti jer kao da govori nekim svojim jezikom, ali to je sve popraćeno nevjerojatnom gestikulacijom i mimikom cijelog tijela na nivou odrasle osobe, od pogleda preko pokreta ruku, do izražaja očima i cijelim licem. Zna brojati do deset na našem i na engleskom jeziku, samoinicijativno je počeo kroz crtiće usvajati slova i zna ih već 11, zna imenovati dijelove tijela, zna dvije tri pjesmice, imenuje životinje i oponaša njihove zvukove, u zadnje vrijeme jako često pjevuši dok se igra ali na nekom svom nerazumljivom jeziku, imenuje dosta predmeta u okolini, zna tražiti sok, čokoladu i sl., traži da ide šetati, kaže da je tata na poslu (tata poso) njegove rečenice ovako izgledaju: ja sam i kaže svoje ime, dodi sigat - dođi se igrat, eno tomas, daj sok, lezi pajat, jubim i sl.). Ono što mene brine je da mi najčešće ne zna odgovoriti na pitanje bez obzira koliko jednostavno bilo. Tada me ignorira ili kaže samo " ja, ja" dok s druge strane pokazuje da je jako bistar jer razumije svaku uputu koju mu dam da nešto donese ili uradi i jako često želi sudjelovati u nekim poslovima sa mnom i mužem i jako je spretan, aktivan, nikada ne miruje, nije zainteresiran za priče, nakon dvije rečenice ustaje i ode, voli se igrati i sam i s djecom, jako voli djecu, uvijek pokazuje oduševljenje kad ih sretne bila to njemu poznata ili nepoznata djeca... Moji strahovi povećavaju se i kada čujem njegove vršnjake kako komuniciraju, mada znam da je svako dijete individualno, ali kod njega mi nedostaje razumljivost, komunikacija je kratka i uglavnom od jedne do dvije riječi, nema razgovora i dužih rečenica a kad pokušavam s njim razgovarati onda nastupa ta njegova priča na nerazumljivom jeziku. Molim vas da mi date svoje mišljenje da li su moji strahovi opravdani ili ne i da li se radi o težem poremećaju/poteškoći ili nemam razloga za zabrinutost. Unaprijed se zahvaljujem. AM
</para>
<para>Prema primjerima i opisu načina komunikacije Vašeg djeteta rekla bih da postoje određeni razlozi za zabrinutost. Moguće je da Vaše dijete barata s velikom količinom pojmova koje jednostavno, iz nekog razloga, nije u mogućnosti reproducirati ili upotrijebiti u, za to predviđenom, kontekstu. Također je moguće i da se radi o čistoj nezrelosti svih procesa potrebnih za razinu komunikacije djeteta njegove dobi.</para>
<para>Iz navedenih razloga savjetovala bih Vam da se obratite logopedu kako bi stručnjak procijenio radi li se samo o nezrelosti koja će se kasnije razviti ili je za uredan razvoj ipak potrebna potpora logopeda.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin (3) govori nekim svojim nerazumljivim jezikom Poštovani moj sin ima tri godine. Ja sumnjam na poteškoće u razvoju govora iako mi većina u okolini govori da je lijen ili razmažen i da će progovoriti. 
    On ustvari mnooooogo priča ali je problem što ga ne razumijemo. Kada govori riječi tj. imenuje predmete ili pokazuje nešto, razumijemo ga, ali kada počne nešto pričati ili objašnjava ništa se ne može razumjeti jer kao da govori nekim svojim jezikom, ali to je sve popraćeno nevjerojatnom gestikulacijom i mimikom cijelog tijela na nivou odrasle osobe, od pogleda preko pokreta ruku, do izražaja očima i cijelim licem. Zna brojati do deset na našem i na engleskom jeziku, samoinicijativno je počeo kroz crtiće usvajati slova i zna ih već 11, zna imenovati dijelove tijela, zna dvije tri pjesmice, imenuje životinje i oponaša njihove zvukove, u zadnje vrijeme jako često pjevuši dok se igra ali na nekom svom nerazumljivom jeziku, imenuje dosta predmeta u okolini, zna tražiti sok, čokoladu i sl., traži da ide šetati, kaže da je tata na poslu (tata poso) njegove rečenice ovako izgledaju: ja sam i kaže svoje ime, dodi sigat - dođi se igrat, eno tomas, daj sok, lezi pajat, jubim i sl.). Ono što mene brine je da mi najčešće ne zna odgovoriti na pitanje bez obzira koliko jednostavno bilo. Tada me ignorira ili kaže samo " ja, ja" dok s druge strane pokazuje da je jako bistar jer razumije svaku uputu koju mu dam da nešto donese ili uradi i jako često želi sudjelovati u nekim poslovima sa mnom i mužem i jako je spretan, aktivan, nikada ne miruje, nije zainteresiran za priče, nakon dvije rečenice ustaje i ode, voli se igrati i sam i s djecom, jako voli djecu, uvijek pokazuje oduševljenje kad ih sretne bila to njemu poznata ili nepoznata djeca... Moji strahovi povećavaju se i kada čujem njegove vršnjake kako komuniciraju, mada znam da je svako dijete individualno, ali kod njega mi nedostaje razumljivost, komunikacija je kratka i uglavnom od jedne do dvije riječi, nema razgovora i dužih rečenica a kad pokušavam s njim razgovarati onda nastupa ta njegova priča na nerazumljivom jeziku. Molim vas da mi date svoje mišljenje da li su moji strahovi opravdani ili ne i da li se radi o težem poremećaju/poteškoći ili nemam razloga za zabrinutost. Unaprijed se zahvaljujem. AM

Prema primjerima i opisu načina komunikacije Vašeg djeteta rekla bih da postoje određeni razlozi za zabrinutost. Moguće je da Vaše dijete barata s velikom količinom pojmova koje jednostavno, iz nekog razloga, nije u mogućnosti reproducirati ili upotrijebiti u, za to predviđenom, kontekstu. Također je moguće i da se radi o čistoj nezrelosti svih procesa potrebnih za razinu komunikacije djeteta njegove dobi.
Iz navedenih razloga savjetovala bih Vam da se obratite logopedu kako bi stručnjak procijenio radi li se samo o nezrelosti koja će se kasnije razviti ili je za uredan razvoj ipak potrebna potpora logopeda.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Moj sin (3) govori nekim svojim nerazumljivim jezikom

<para>
 Uredni subarachnoidalni prostori konvekiteta i interhemisferične pukotine. Uredna giracija i ehogenost mozgovine. Uredni nucleusi caudatusi. Uredni thalamusi. Lateralne, treća i četvrta komora b.o. Diskontinuitet oba plex.choroid. Bez znakova opstrukcije toka likvora. S ovim nalazom upućuju nas neuropedijatru i fizijatru. Zanima me što znači ovaj nalaz i koliko je ozbiljan? Fizijatru nas je naša pedijatrica svakako slala zbog vježbica za palac ali me iznenađuje uputnica za neuropedijatra. Unaprijed hvala na odgovoru
</para>
<para>Kada dijete pretežno drži palac prema unutra to može upućivati na odstupanje u neuromotornom razvoju, iako obično to nije izolirano, već postoje i neka druga odstupanja. Povremeno stavljanje palca u tu poziciju ne mora značiti patologiju.</para>
<para>Ipak, uobičajeno je da se uvijek kada se zamijeti bilo kakvo odstupanje, dojenče šalje na pregled fizijatru i neuropedijatru te učini ultrazvuk mozga. Tek nakon kompletnog pregleda neuropedijatra može se odgovoriti na pitanje koliko je to odstupanje značajno.</para>
<para>Uvijek je bolje ako se ranije ustanovi problem i u što ranijoj životnoj fazi započne s vježbama, jer je tada središnji živčani sustav fleksibilniji za korekcije. Čak i da je sve samo fiziološka varijanta, pregled i vježbe ne mogu škoditi.
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dijete palac drži prema unutra. Zašto nas šalju na pregled neuropedijatru? Poštovana, poslani smo na uzv mozga zbog palca koji je dijete na kontroli s četiri mjeseca držalo unutra, ali šačice su otvorene. Nalaz uzv je: Falx celebri medijalno, bez pomaka. 
    Uredni subarachnoidalni prostori konvekiteta i interhemisferične pukotine. Uredna giracija i ehogenost mozgovine. Uredni nucleusi caudatusi. Uredni thalamusi. Lateralne, treća i četvrta komora b.o. Diskontinuitet oba plex.choroid. Bez znakova opstrukcije toka likvora. S ovim nalazom upućuju nas neuropedijatru i fizijatru. Zanima me što znači ovaj nalaz i koliko je ozbiljan? Fizijatru nas je naša pedijatrica svakako slala zbog vježbica za palac ali me iznenađuje uputnica za neuropedijatra. Unaprijed hvala na odgovoru

Kada dijete pretežno drži palac prema unutra to može upućivati na odstupanje u neuromotornom razvoju, iako obično to nije izolirano, već postoje i neka druga odstupanja. Povremeno stavljanje palca u tu poziciju ne mora značiti patologiju.
Ipak, uobičajeno je da se uvijek kada se zamijeti bilo kakvo odstupanje, dojenče šalje na pregled fizijatru i neuropedijatru te učini ultrazvuk mozga. Tek nakon kompletnog pregleda neuropedijatra može se odgovoriti na pitanje koliko je to odstupanje značajno.
Uvijek je bolje ako se ranije ustanovi problem i u što ranijoj životnoj fazi započne s vježbama, jer je tada središnji živčani sustav fleksibilniji za korekcije. Čak i da je sve samo fiziološka varijanta, pregled i  vježbe ne mogu škoditi.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Dijete palac drži prema unutra. Zašto nas šalju na pregled neuropedijatru?

<para>
 Uvijek je imao teškoće pri hranjenju i ustanovljeno je da ima abdominalnu cistu koja mu pritišće želudac (nalazila se između želuca, slezene i jetre). Cista je uklonjena prije mjesec dana, ali on i dalje ne jede dobro. Na sam okus mlijeka počne vrištati i opirati se hranjenju. Jezikom gura dudu van iz usta i jedino jede u polusnu ili na sondu. Nema alergijskih reakcija na mlijeko pa liječnici ne misle da je alergija te mu ne mijenjaju mliječnu formulu. Njegov otac, djed i pradjed, nitko ne jedu ništa mliječno iako ni oni nemaju konkretne alergijske reakcije (osip, oticanje, i sl...) na mlijeko i ostale mliječne proizvode. Molim Vas za mišljenje i moguće rješenje ovog nama ogromnog problema. Unaprijed hvala. Hrvi
</para>
<para>Vrlo vjerojatno da se sada radi o poremećaju hranjenja koji nije više organski uzrokovan. To se zna vidjeti kod djece koja su početno hranjena na sondu (ne znam da li je to bilo dugo). Problem ciste je otklonjen, tako da nema zapreke prolasku hrane, a nema niti drugih simptoma, tipa povraćanja koji bi govorili da se radi o nekom mehaničkom problemu.</para>
<para>To što dijete bolje jede u polusnu također upućuje da nije uzrok neka druga bolest kao ni alergija. Ipak, ukoliko se isto nastavi mogu se učiniti alergološki testovi, da i tu mogućnost isključite. Inače, to što otac i djed ne jedu mlijeko, ne znači niti kod njih alergiju, pa tako mi se čini da nema ni alergijske obiteljske predispozicije.</para>
<para>Kako pomoći ? Svakako uvijek počnite prvo hraniti na bočicu, a tek onda na sondu da se postupno ipak dijete privikne. Niste napisali koliko je dijete staro, no ako je prešao dob 4 mjeseca možete pokušati hraniti ga na žličicu , tj. početi sa dohranom, jer neka djeca to bolje prihvate (naravno miksanu hranu). Svakako je potreban nadzor gastroenterologa.
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba hranjena na sondu, nakon operacije abdominalne ciste odbija mlijeko Poštovana, moj sin je rođen u 33+3 tjednu i od početka je hranjen na sondu, a kasnije na bočicu (prenan formula). 
    Uvijek je imao teškoće pri hranjenju i ustanovljeno je da ima abdominalnu cistu koja mu pritišće želudac (nalazila se između želuca, slezene i jetre). Cista je uklonjena prije mjesec dana, ali on i dalje ne jede dobro. Na sam okus mlijeka počne vrištati i opirati se hranjenju. Jezikom gura dudu van iz usta i jedino jede u polusnu ili na sondu. Nema alergijskih reakcija na mlijeko pa liječnici ne misle da je alergija te mu ne mijenjaju mliječnu formulu. Njegov otac, djed i pradjed, nitko ne jedu ništa mliječno iako ni oni nemaju konkretne alergijske reakcije (osip, oticanje, i sl...) na mlijeko i ostale mliječne proizvode. Molim Vas za mišljenje i moguće rješenje ovog nama ogromnog problema. Unaprijed hvala. Hrvi

Vrlo vjerojatno da se sada radi o poremećaju hranjenja koji nije više organski uzrokovan. To se zna vidjeti kod djece koja su početno hranjena na sondu (ne znam da li je to bilo dugo). Problem ciste je otklonjen, tako da nema zapreke prolasku hrane, a nema niti drugih simptoma, tipa povraćanja koji bi govorili da se radi o nekom mehaničkom problemu.
To što dijete bolje jede u polusnu također upućuje da nije uzrok neka druga bolest kao ni alergija. Ipak, ukoliko se isto nastavi mogu se učiniti alergološki testovi, da i tu mogućnost isključite. Inače, to što otac i djed ne jedu mlijeko, ne znači niti kod njih alergiju, pa tako mi se čini da nema ni alergijske obiteljske predispozicije.
Kako pomoći ? Svakako uvijek počnite prvo hraniti na bočicu, a tek onda na sondu da se postupno ipak dijete privikne. Niste napisali koliko je dijete staro, no ako je prešao dob 4 mjeseca možete pokušati hraniti ga na žličicu , tj. početi sa dohranom, jer neka djeca to bolje prihvate (naravno miksanu hranu). Svakako je potreban nadzor gastroenterologa.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba hranjena na sondu, nakon operacije abdominalne ciste odbija mlijeko

<para>
 Sve što mu ponudim (kekse, kroki..) samo liže i ne želi žvakati. Ipak sam pokušala sa krokijem, te sam mu čak s mojim prstima premjestila kroki u ustima na zadnje zubiće tako da shvati da i njih može koristiti. Evo sad gricka ali samo krokije. Ništa drugo ne želi ni probati. On je dosta kasno dobio prednje zubiće, najprije su izbili zadnji pa onda prednji, tako da nije ni mogao grickati ništa.Molim Vas za savjet, ne znam više što da radim, a znam da je to na meni ali ne znam više što poduzeti. Hvala! Mama E.
</para>
<para>Sposobnost žvakanja hrane ne razvija se kod svih jednako dobro i brzo. No, slažem se da je u ovoj dobi očekivano da dijete žvače hranu. Ne znam da li Vaš dječak ima neke druge motoričke poteškoće, jer je taj problem češći ukoliko dijete kasni u motoričkom razvoju ili ima slabiju finu motoriku.</para>
<para>Poželjno je da mu hranu dajete toliko smiksanu koliko on može jesti, a bez da se zagrcava, a dalje nastavite s krokićima koje hoće i zna grickati, kako bi vježbao.</para>
<para>Uz to mu s vremena na vrijeme ponudite i druge male zalogajčiće mekane hrane da ju sam uzme u ruku. Ukoliko nema pomaka, savjetujem da se javite u Kliniku za dječje bolesti, gdje educirani psiholog i radni terapeut vode vježbe za unapređenje hranjenja upravo kod problema kao što je Vaš.
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak od 2,5 godine ne zna ili ne želi žvakati hranu i samo ju liže Poštovani, molim Vas za pomoć. Moj mali dječačić ima 2,5 godine i ne želi žvakati hranu, samo guta. Probala sam miksati hranu na veće komade, ali onda povraća i bojim se da se ne uguši. 
    Sve što mu ponudim (kekse, kroki..) samo liže i ne želi žvakati. Ipak sam pokušala sa krokijem, te sam mu čak s  mojim prstima premjestila kroki u ustima na zadnje zubiće tako da shvati da i njih može koristiti. Evo sad gricka ali samo krokije. Ništa drugo ne želi ni probati. On je dosta kasno dobio prednje zubiće, najprije su izbili zadnji pa onda prednji, tako da nije ni mogao grickati ništa.Molim Vas za savjet, ne znam više što da radim, a znam da je to na meni ali ne znam više što poduzeti. Hvala! Mama E.

Sposobnost žvakanja hrane ne razvija se kod svih jednako dobro i brzo. No, slažem se da je u ovoj dobi očekivano da dijete žvače hranu. Ne znam da li Vaš dječak ima neke druge motoričke poteškoće, jer je taj problem češći ukoliko dijete kasni u motoričkom razvoju ili ima slabiju finu motoriku.
Poželjno je da mu hranu dajete toliko smiksanu koliko on može jesti, a bez da se zagrcava, a dalje nastavite s krokićima koje hoće i zna grickati, kako bi vježbao.
Uz to mu s vremena na vrijeme ponudite i druge male zalogajčiće mekane hrane da ju sam uzme u ruku. Ukoliko nema pomaka, savjetujem da se javite u Kliniku za dječje bolesti, gdje educirani psiholog i radni terapeut vode vježbe za unapređenje hranjenja upravo kod problema kao što je Vaš.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Dječak od 2,5 godine ne zna ili ne želi žvakati hranu i samo ju liže

<para>
 Čvorić sam primijetila u 2. mjesecu kad je bio prehlađen, a danas, tri mjeseca kasnije, taj čvorić je još uvijek tu. Mene zanima da li ima mjesta za brigu?
</para>
<para>
 Samo da napomenem da je tada bio kod svog pedijatra, koji je rekao da je to normalno. Krvna slika je u redu. Trenutno nije prehlađen i inače nije često prehlađen osim što noću hrče i ima začepljen nos. Da li to ima veze sa trećim krajnikom? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. Lp, Santaja
</para>
<para>Limfni čvorovi vrata kod djece normalno mogu biti veliki do 1 cm. To se naziva polimikroadenija vrata. U respiratornim infekcijama gornjih dišnih puteva limfni čvorovi se povećavaju, katkad mogu biti bolni, a po sanaciji infekta se ponovo smanjuju.</para>
<para>Ako je krvna slika uredna i limfni čvor je vidio pedijatar, u ovom trenutku nema razloga za paniku. Ako dijete hrče noću bilo bi dobro napraviti kompletan ORL pregled jer to upućuje na povećane adenoide. Isti ne moraju imati veze za uvećanim limfnim čvorom na vratu.
</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr. med. specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (3) već tri mjeseca ima čvorić na vratu Poštovani, imam pitanje o limfnim čvorovima na vratu kod djece. Naime, moj sin od 3 godine ima čvor na vratu, sa strane, oko 1 cm. Ponekad je čvorić veći do maksimalno 1,5 cm. 
    Čvorić sam primijetila u 2. mjesecu kad je bio prehlađen, a danas, tri mjeseca kasnije, taj čvorić je još uvijek tu. Mene zanima da li ima mjesta za brigu?


   Samo da napomenem da je tada bio kod svog pedijatra, koji je rekao da je to normalno. Krvna slika je u redu. Trenutno nije prehlađen i inače nije često prehlađen osim što noću hrče i ima začepljen nos. Da li to ima veze sa trećim krajnikom? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. Lp, Santaja

Limfni čvorovi vrata kod djece normalno mogu biti veliki do 1 cm. To se naziva polimikroadenija vrata. U respiratornim infekcijama gornjih dišnih puteva limfni čvorovi se povećavaju, katkad mogu biti bolni, a po sanaciji infekta se ponovo smanjuju.
Ako je krvna slika uredna i limfni čvor je vidio pedijatar, u ovom trenutku nema razloga za paniku. Ako dijete hrče noću bilo bi dobro napraviti kompletan ORL pregled jer to upućuje na povećane adenoide. Isti ne moraju imati veze za uvećanim limfnim čvorom na vratu.


   Iva Palčić, dr. med. specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Dječak (3) već tri mjeseca ima čvorić na vratu

<para>
 .
</para>
<para>Poštovana, bebe obično samostalno sjede u dobi 8 mjeseci. No postoje individualne razlike pa tako neke bebe samostalno sjede sa razvijenim mehanizmima obrane tek u dobi 10 mjeseci, što je također normalno. Stoga za sada, ako je sve drugo u motoričkom razvoju uredno, nema razloga za brigu.
</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr. med. specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 </para>

Beba od 9 mjeseci ima poteškoća u samostalnom sjedenju Poštovane, imam bebu staru  9 mjeseci (napunila prije nekoliko dana). Beba sjedi samostalno, ali još uvijek vrlo nesigurno i nestabilno. To me malo zabrinjava. Je li to za njezinu dob u redu? Hvala 
   .

Poštovana, bebe obično samostalno sjede u dobi 8 mjeseci. No postoje individualne razlike pa tako neke bebe samostalno sjede sa razvijenim mehanizmima obrane tek u dobi 10 mjeseci, što je također normalno. Stoga za sada, ako je sve drugo u motoričkom razvoju uredno, nema razloga za brigu.


   Iva Palčić, dr. med. specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   


  Klinfo.hr 

Beba od 9 mjeseci ima poteškoća u samostalnom sjedenju

<para>
 Kao da ne zna progutati slinu, a hranu ne žvače nego je cucla u ustima i automatski guta, pa često dođe i do gušenja. Sad smo kod logopeda na nekoj terapiji da bi mu se razvio osjećaj u ustima. Mene brine da li je to skroz izlječivo ili mogu ostati posljedice. Napominjem da je zdravo dijete i nije bolovao od težih bolesti. Normalno je razvijen. Imamo mali problem sa hvatanjem sitnih igračkica pa ne znam da li je to povezano? Molim vas vaše mišljenje. Unaprijed hvala. Biljana
</para>
<para>Ponekad su teškoće žvakanja jedan od znakova kašnjenja u motoričkom razvoju, tj. nekada idu udružno s odstupanjem i nekih drugih motoričkih vještina, kao što je kod Vas slučaj sa finom motorikom.</para>
<para>Preporučujem da mu dajete kosanu, fino usitnjenu hranu, zapravo toliko usitnjenu koliko mu ne uzrokuje zagrcavanje, a nastavite vježbice za unapređenje žvakanja. Pomaci su spori, ali je bitno da vidite da se to kroz vrijeme popravlja.</para>
<para>Ukoliko kroz razdoblje od nekoliko mjeseci ne vidite napretka svakako se posavjetujte i sa neuropedijatrom.
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (2) ne zna žvakati hranu i pretjerano slini Poštovani, javljam se u vezi mog dvogodišnjeg sina. Naime, imamo problem pretjeranog slinjenja i nežvakanja hrane. 
    Kao da ne zna progutati slinu, a hranu ne žvače nego je cucla u ustima i automatski guta, pa često dođe i do gušenja. Sad smo kod logopeda na nekoj terapiji da bi mu se razvio osjećaj u ustima. Mene brine da li je to skroz izlječivo ili mogu ostati posljedice. Napominjem da je zdravo dijete i nije bolovao od težih bolesti. Normalno je razvijen. Imamo mali problem sa hvatanjem sitnih igračkica pa ne znam da li je to povezano? Molim vas vaše mišljenje. Unaprijed hvala. Biljana

Ponekad su teškoće žvakanja jedan od znakova kašnjenja u motoričkom razvoju, tj. nekada idu udružno s odstupanjem i nekih drugih motoričkih vještina, kao što je kod Vas slučaj sa finom motorikom.
Preporučujem da mu dajete kosanu,  fino usitnjenu hranu, zapravo toliko usitnjenu koliko mu ne uzrokuje zagrcavanje, a nastavite vježbice za unapređenje žvakanja. Pomaci su spori, ali je bitno da vidite da se to kroz vrijeme popravlja.
Ukoliko kroz razdoblje od nekoliko mjeseci ne vidite napretka svakako se posavjetujte i sa neuropedijatrom.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Dječak (2) ne zna žvakati hranu i pretjerano slini

<para>
 Koliko god mu objašnjavali da to ne smije, on to ne shvaća nego uporno to radi. Ljuti se jako ako mu se nešto zabrani, a kad mu malo duže nešto branimo, onda se počne jako ljutiti, bacati, kričati i na kraju se cijeli toliko iživcira da se nekontrolirano baca, ne može se smiriti nikako. Stvarno ne znam kako u tim trenutcima postupiti. Ne mogu mu sve dopustati ali koliko ja god bila uporna u svome naumu, on opet ne posluša, već opet isto. Po danu zna biti i dosta grintav, kenjkav. Ne može mu se objasniti nikako da nešto nema ili da se ne može napraviti, pa nekad traži nešto što stvarno nema, ali ne možeš mu nikako to dokazati. Također, nekad kad se naljuti, zna me ili jako počupati ili udariti. Prije se znao često buditi po noći u jakom plaču, kričao bi, bacao se, ne bi se skroz probudio, kao da bi to sve radio u polusnu i teško bi ga smirili. U zadnje vrijeme se to nije događalo, ali prije nekoliko večeri se ponovilo, isto tako probudio i nikako se nije mogao smiriti. Nije nikome htio doći, kao da nije vidio tko mu dolazi i tko ga želi uzeti. U jednom trenutku dok sam ga držala počeo me jako grebati, čupati, gristi. Ja sam to otrpjela jer sam samo željela da se smiri, nisam htjela pogoršavati situaciju, ali zapravo ni ne znam kako se u takvoj situaciji trebam ponijeti? I koji bi uopće mogao biti razlog njegovog takvog buđenja u plaču i da se ne može nikako umiriti? Nadam se da ćete mi nekim savjetom pomoći. Puno hvala. Mama N.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se kako u odnosu s Vašim sinčićem postoje situacije kada niste sigurni kako se treba postaviti i što je najbolje tada učiniti. Prema ovome što ste naveli može se zaključiti da Vaš dječak ima snažne emocionalne reakcije te da ima dosta jaku izraženu karakteristiku temperamenta – upotnost. To može biti otežavajuća kombinacija pogotovo ako su kod roditelja te dvije karakteristike temperamenta slabije izražene.</para>
<para>U situacijama postavljanja granica roditelj se naprosto treba „natjerati“ da bude uporniji od djeteta, odnosno da ostane dosljedan onome što je odlučio. Spomenuli ste da mu u tim situacijama Vi znate objašnjavati zašto nešto ne može ili ne smije. Ponekad je dječici, a pogotovo onoj mlađoj, teško shvatiti neka objašnjenja jer su u tom trenutku fokusirani na svoju potrebu i ni jedno objašnjenje im nije dovoljno dobro, dapače, neka od njih ih mogu samo dodatno zbuniti i naljutiti.</para>
<para>Ukoliko je dijete već emocionalno pobuđeno tada vrlo vjerojatno neće doživjeti Vaše objašnjenje. U tom slučaju, objašnjenje ostavite za nakon što se dijete smiri i prihvati granicu, a u trenutku kada je ljuto zbog postavljene granice važno je fokusirati se na njegovu trentnu emociju. On tek treba naučiti kako se nositi sa emocijom ljutnje i za to mu treba Vaša pomoć. Više o emociji ljutnje i o tome kako se s njom nositi možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/</ulink>. Također, o agresivnom ponašanju djeteta i kako tada postupiti možete pročitati na <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/</ulink>.</para>
<para>Situacije koje ste opisali da se ponekad događaju noću kod djece nazivaju se noćnim strahovima. Djeca u tim trenutcima uglavnom nisu svjesna što se događa jer se oni javljaju na nesvjesnoj ili polu svjesnoj razini. Do njih može doći zbog strahova koje dijete osjeća i preko dana ih uspijeva kontrolirati, ali onda noću oni dolaze do izražaja. U situaciji kada se oni događaju potrebno je zaštititi dijete (da se ne ozljedi), ali i onemogućiti ga da ozljeđuje Vas. Ponekad noćni strahovi nestanu sami od sebe, a ponekad je za njihovo rješavanje potrebna stručna pomoć.</para>
<para>Tea Knežević
magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako se ponašati kada dijete ima ispade bijesa, viče i udara? Poštovani, imam sina starog 2,5 godine. Apsolutno ništa neće slušati. Što mu se god kaže da ne smije napraviti, on se odmah počne derati da može i onda to napravi. 
    Koliko god mu objašnjavali da to ne smije, on to ne shvaća nego uporno to radi. Ljuti se jako ako mu se nešto zabrani, a kad mu malo duže nešto branimo, onda se počne jako ljutiti, bacati, kričati i na kraju se cijeli toliko iživcira da se nekontrolirano baca, ne može se smiriti nikako. Stvarno ne znam kako u tim trenutcima postupiti. Ne mogu mu sve dopustati ali koliko ja god bila uporna u svome naumu, on opet ne posluša, već opet isto. Po danu zna biti i dosta grintav, kenjkav. Ne može mu se objasniti nikako da nešto nema ili da se ne može napraviti, pa nekad traži nešto što stvarno nema, ali ne možeš mu nikako to dokazati. Također, nekad kad se naljuti, zna me ili jako počupati ili udariti. Prije se znao često buditi po noći u jakom plaču, kričao bi, bacao se, ne bi se skroz probudio, kao da bi to sve radio u polusnu i teško bi ga smirili. U zadnje vrijeme se to nije događalo, ali prije nekoliko večeri se ponovilo, isto tako probudio i nikako se nije mogao smiriti. Nije nikome htio doći, kao da nije vidio tko mu dolazi i tko ga želi uzeti. U jednom trenutku dok sam ga držala počeo me jako grebati, čupati, gristi. Ja sam to otrpjela jer sam samo željela da se smiri, nisam htjela pogoršavati situaciju, ali zapravo ni ne znam kako se u takvoj situaciji trebam ponijeti? I koji bi uopće mogao biti razlog njegovog takvog buđenja u plaču i da se ne može nikako umiriti? Nadam se da ćete mi nekim savjetom pomoći. Puno hvala. Mama N.

Draga mama,
čini se kako u odnosu s Vašim sinčićem postoje situacije kada niste sigurni kako se treba postaviti i što je najbolje tada učiniti. Prema ovome što ste naveli može se zaključiti da Vaš dječak ima snažne emocionalne reakcije te da ima dosta jaku izraženu karakteristiku temperamenta – upotnost. To može biti otežavajuća kombinacija pogotovo ako su kod roditelja te dvije karakteristike temperamenta slabije izražene.
U situacijama postavljanja granica roditelj se naprosto treba „natjerati“ da bude uporniji od djeteta, odnosno da ostane dosljedan onome što je odlučio. Spomenuli ste da mu u tim situacijama Vi znate objašnjavati zašto nešto ne može ili ne smije. Ponekad je dječici, a pogotovo onoj mlađoj, teško shvatiti neka objašnjenja jer su u tom trenutku fokusirani na svoju potrebu i ni jedno objašnjenje im nije dovoljno dobro, dapače, neka od njih ih mogu samo dodatno zbuniti i naljutiti.
Ukoliko je dijete već emocionalno pobuđeno tada vrlo vjerojatno neće doživjeti Vaše objašnjenje. U tom slučaju, objašnjenje ostavite za nakon što se dijete smiri i prihvati granicu, a u trenutku kada je ljuto zbog postavljene granice važno je fokusirati se na njegovu trentnu emociju. On tek treba naučiti kako se nositi sa emocijom ljutnje i za to mu treba Vaša pomoć. Više o emociji ljutnje i o tome kako se s njom nositi možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/. Također, o agresivnom ponašanju djeteta i kako tada postupiti možete pročitati na https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/.
Situacije koje ste opisali da se ponekad događaju noću kod djece nazivaju se noćnim strahovima. Djeca u tim trenutcima uglavnom nisu svjesna što se događa jer se oni javljaju na nesvjesnoj ili polu svjesnoj razini. Do njih može doći zbog strahova koje dijete osjeća i preko dana ih uspijeva kontrolirati, ali onda noću oni dolaze do izražaja. U situaciji kada se oni događaju potrebno je zaštititi dijete (da se ne ozljedi), ali i onemogućiti ga da ozljeđuje Vas. Ponekad noćni strahovi nestanu sami od sebe, a ponekad je za njihovo rješavanje potrebna stručna pomoć.
Tea Knežević
magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako se ponašati kada dijete ima ispade bijesa, viče i udara?

<para>
 Ne ide u vrtić i čuva ga baka s kojom živimo od početka i koja je izuzetno emocionalna, topla i strpljiva osoba i s kojom se on može jako lijepo povezati. Izuzetno je za svoju dob empatičan što mi se čini iz toga što izuzetno u ovoj dobi voli i ima potrebu razgovarati o emocijama (to je malo teže jer govori još uvijek na svom beba - jeziku, ali on i ja se jako dobro razumijemo). Uvijek prepričava ako je neko dijete plakalo, onda mi diskutiramo zašto se plakalo i kako bi mu moglo biti bolje, ili govori o svojim osjećajima. Mislim da pripada skupini senzibilne djece. Od rođenja je izraženi individualac. Uvijek ima neku svoju ideju, uvijek ga zanimaju više realni predmeti nego igračke. Izuzetno je kooperativan i razuman za svoju dob. Uvijek se dogovaramo i ja se sve s njim uspijem dogovoriti. Generalno, problema sa separacijom nemamo, ako ostaje s bakom. S nekim drugim ga još niti nisam pokušala ostaviti, kad ga pitam bi li išao u šetnju s nekim drugim članom obitelji kojeg pozna ali nije često s njim, odbija. Doma je sasvim drugačije dijete nego vani. Doma je veseo, brbljav, pjeva pleše, stalo smišlja nove igre i "igračke". Dok vani više promatra, više je promatrač nego sudionik i uvijek mu je potrebno određeno vrijeme 
 adaptacije, naročito u zatvorenim prostorima. Malo sam ga promatrala i to nekako povezujem sa većom koncentracijom nepoznatih ljudi na manjem prostoru. U takvim situacijama se prvo vrijeme ne odvaja iz mog krila, ali sve snima i prati (to znam jer poslije kad dođemo doma sve interpretira i sve prodiskutira i uvijek svojevoljno započinje temu). Je li ta nesigurnost u prisustvu nepoznatih osoba legitimna u njegovoj dobi? Htio bi istraživati, sve ga zanima u prostoru u kojem se nađemo, ali se jednom rukom mora držati za mene. Kad se adaptira onda se pusti i drugima, ali još uvijek "jednim okom" prati jesam li dovoljno blizu i na vidiku. I na dnevnoj razini, u neke dane kao da me se ne može nasititi, a onda se samo u jednom trenutku pusti, kao da se "dovoljno napio". Također, vani ne prilazi baš puno drugoj djeci, više ih promatra. U zadnje vrijeme mi stalno dolazi s idejom da bi tukao drugu 
 djecu. Jednostavno mi se povjeri, mama ja bi ovu i onu djevojčicu ili dječaka udario (naravno ne tim riječima jer još ne govori tako, ali to je poruka). Ja pokušavam s njim to proraditi, tu emociju, ali je on još mali pa mi ne ide baš lako, tako da ne znam kako bih se postavila. Ne bih voljela da se prestane povjeravati i otvoreno govoriti i izražavati emocije. Je li to legitimno da se javljaju takve emocije u toj dobi? Nije baš da trči za drugom djecom i primijetila sam, i na igraonicama i u parku, više bira mjesto i igru gdje nema druge djece. 
 Ako mu se neko dijete približi zove me da bi se on maknuo ili negoduje da bi se maknulo to drugo dijete. To me ponašanje čudi, jer je do nedavno grlio drugu djecu, pa ne znam je li to faza? Zaista ne bih voljela da on razvije neku nesigurnost. Prema mojoj procjeni, a i svih u obitelji, mi imamo oblik sigurne povezanosti (mislim na teoriju attachementa), ali nikad se ne zna. Jako bi mi pomoglo Vaše mišljenje i savjet. Mama M
</para>
<para>Draga Mama M,</para>
<para>Drago mi je čuti da ste generalno jako zadovolji sa svojim djetetom kao i Vašim odnosom s njim. Prvo bih navela nekoliko stvari koje ste opisali, a koje bi mogle biti dio temperamenta Vašeg sinčića. Više o dimenzijama temperamenta i o tome kako ih prepoznati možete pročitati na sljedećem linku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>.</para>
<para>S obzirom da navodite kako je doma uvijek veseo, brbljav, opušten i slobodno se ponaša, a kada je vani više je u ulozi promatrača to bi moglo biti povezana s time da na dimenzijama „prva reakcija“ i „prilagodljivost“ spada više na stranu onih kojima je potrebno nešto više vremena da bi se opustili i u nekim novim situacijama počeli „normalno“ funkcionirati. U tim situacijama mu jepotrebna Vaša podrška i strpljenje. Važno je da mu pokažete razumijevanje za njegovi trenutno stanje te da ga ne požurujete i ne tjerate da se uključi u komunikaciju s drugima dok on sam ne pokaže interes za to. To što s jedne strane ima potrebu istraživati novu okolinu, ali s druge strane jednom rukom se drži za Vas, samo govori o tome da se tada ne osjeća dovoljno sigurno i da mu je ipak potrebna Vaša podrška. To svakako treba poštivati, a s vremenom ga, malo po malo i komentarima ohrabrenja podsjećati da je sve uredu, da ste vi tu i da kad mu to bude ok, da se može i sam malo pogledati okolo.</para>
<para>Vezano uz to da više preferira igru gdje nije uključeno mnogo djece, razmislite je li tako bilo oduvijek i pratite javlja li se to samo u nekim situacijama ili općenito. Naime, moguće je da više spada u skupinu introvertiranih pa da mu to jednostavno više odgovara. Više o karakteristikama introvertiranog djeteta možete pročitati na: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/</ulink>
</para>
<para>Spomenuli ste da niste sigurni kako trebate reagirati na njegove komentare kada izjavljuje da bi tukao drugu djecu. Navodite da Vam je važno da i dalje ima povejrenja u Vas i da se i dalje osjeća slobodnim izraziti Vam svoje misli, osjećaje i potrebe. Kod dječice je jako važno da roditelji pokažu razumijevanje za njihove osjećaje, misli i potrebe (jer one za dijete jesu realne), ipak to ne znači da svako ponašanje djeteta treba podržati. Stoga bi bilo dobro da svome sinu jasno kažete da znate da bi on htio udariti tog dječaka ili djevojčicu, ali da drugi nisu za udaranje. Nakon toga, potrebno mu je ponuditi ideju koji je to prihvatljivi način kako može zadovoljiti tu svoju potrebu. Ne smije udariti neko dijete, ali smije na neki drugi način izraziti svoju ljutnju (ako prepoznate da se radi o ljutnji). Npr.može lupati nogama o pod, drapati papire, bacati lopticu i sl. Bitno je da se izrazi kroz neku akciju, kroz igru. I mnogo starijoj djeci je teško izraziti se riječima, a pogotovo djetetu u njegovoj dobi. Zato predlažem da, uz razgovore, za proradu koristite i igru.</para>
<para>S obzirom da ste naveli da je prije grlio djecu, a sada ima takve izjave, razmislite je li se u međuvremenu nešto važno dogodilo. Je li imao neko neugodno iskustvo s drugom djecom? U svakom slučaju, prema svemu što ste napisali, čini se da nemate velikih razloga za zabrinutost. Važno je da ga se već sada uči da drugi nisu za udaranje i pri tome trebate znati da postavljanjem jasnih granica nećete ugroziti Vaš odnos bliskosti s njim, nego dapače, već sada ga počinjete učiti samoregulaciji, a on time dobiva poruku da se uz Vas može osjećati sigurnim jer, ako i pokuša ili želi učiniti nešto što nije ok, zna da ćete ga Vi na to upozoriti i zaustaviti.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak je mirnijeg temperamenta. Kako mu pomoći da preradi emocije nesigurnosti? Poštovani, imam sinčića od 21 mjesec. 
    Ne ide u vrtić i čuva ga baka s kojom živimo od početka i koja je izuzetno emocionalna, topla i strpljiva osoba i s kojom se on može jako lijepo povezati. Izuzetno je za svoju dob empatičan što mi se čini iz toga što izuzetno u ovoj dobi voli i ima potrebu razgovarati o emocijama (to je malo teže jer govori još uvijek na svom beba - jeziku, ali on i ja se jako dobro razumijemo). Uvijek prepričava ako je neko dijete plakalo, onda mi diskutiramo zašto se plakalo i kako bi mu moglo biti bolje, ili govori o svojim osjećajima. Mislim da pripada skupini senzibilne djece. Od rođenja je izraženi individualac. Uvijek ima neku svoju ideju, uvijek ga zanimaju više realni predmeti nego igračke. Izuzetno je kooperativan i razuman za svoju dob. Uvijek se dogovaramo i ja se sve s njim uspijem dogovoriti. Generalno, problema sa separacijom nemamo, ako ostaje s bakom. S nekim drugim ga još niti nisam pokušala ostaviti, kad ga pitam bi li išao u šetnju s nekim drugim članom obitelji kojeg pozna ali nije često s njim, odbija. Doma je sasvim drugačije dijete nego vani. Doma je veseo, brbljav, pjeva pleše, stalo smišlja nove igre i "igračke". Dok vani više promatra, više je promatrač nego sudionik i uvijek mu je potrebno određeno vrijeme 
   adaptacije, naročito u zatvorenim prostorima. Malo sam ga promatrala i to nekako povezujem sa većom koncentracijom nepoznatih ljudi na manjem prostoru. U takvim situacijama se prvo vrijeme ne odvaja iz mog krila, ali sve snima i prati (to znam jer poslije kad dođemo doma sve interpretira i sve prodiskutira i uvijek svojevoljno započinje temu). Je li ta nesigurnost u prisustvu nepoznatih osoba legitimna u njegovoj dobi? Htio bi istraživati, sve ga zanima u prostoru u kojem se nađemo, ali se jednom rukom mora držati za mene. Kad se adaptira onda se pusti i drugima, ali još uvijek "jednim okom" prati jesam li dovoljno blizu i na vidiku. I na dnevnoj razini, u neke dane kao da me se ne može nasititi, a onda se samo u jednom trenutku pusti, kao da se "dovoljno napio". Također, vani ne prilazi baš puno drugoj djeci, više ih promatra. U zadnje vrijeme mi stalno dolazi s idejom da bi tukao drugu 
   djecu. Jednostavno mi se povjeri, mama ja bi ovu i onu djevojčicu ili dječaka udario (naravno ne tim riječima jer još ne govori tako, ali to je poruka). Ja pokušavam s njim to proraditi, tu emociju, ali je on  još mali pa mi ne ide baš lako, tako da ne znam kako bih se postavila. Ne bih voljela da se prestane povjeravati i otvoreno govoriti i izražavati emocije. Je li to legitimno da se javljaju takve emocije u toj dobi? Nije baš da trči za drugom djecom i primijetila sam, i na igraonicama i u parku, više bira mjesto i igru gdje nema druge djece. 
   Ako mu se neko dijete približi zove me da bi se on maknuo ili negoduje da bi se maknulo to drugo dijete. To me ponašanje čudi, jer je do nedavno grlio drugu djecu, pa ne znam je li to faza? Zaista ne bih voljela da on razvije neku nesigurnost. Prema mojoj procjeni, a i svih u obitelji, mi imamo oblik sigurne povezanosti (mislim na teoriju attachementa), ali nikad se ne zna. Jako bi mi pomoglo Vaše mišljenje i savjet. Mama M

Draga Mama M,
Drago mi je čuti da ste generalno jako zadovolji sa svojim djetetom kao i Vašim odnosom s njim. Prvo bih navela nekoliko stvari koje ste opisali, a koje bi mogle biti dio temperamenta Vašeg sinčića. Više o dimenzijama temperamenta i o tome kako ih prepoznati možete pročitati na sljedećem linku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/.
S obzirom da navodite kako je doma uvijek veseo, brbljav, opušten i slobodno se ponaša, a kada je vani više je u ulozi promatrača to bi moglo biti povezana s time da na dimenzijama „prva reakcija“ i „prilagodljivost“ spada više na stranu onih kojima je potrebno nešto više vremena da bi se opustili i u nekim novim situacijama počeli „normalno“ funkcionirati. U tim situacijama mu jepotrebna Vaša podrška i strpljenje. Važno je da mu pokažete razumijevanje za njegovi trenutno stanje te da ga ne požurujete i ne tjerate da se uključi u komunikaciju s drugima dok on sam ne pokaže interes za to. To što s jedne strane ima potrebu istraživati novu okolinu, ali s druge strane jednom rukom se drži za Vas, samo govori o tome da se tada ne osjeća dovoljno sigurno i da mu je ipak potrebna Vaša podrška. To svakako treba poštivati, a s vremenom ga, malo po malo i komentarima ohrabrenja podsjećati da je sve uredu, da ste vi tu i da kad mu to bude ok, da se može i sam malo pogledati okolo.
Vezano uz to da više preferira igru gdje nije uključeno mnogo djece, razmislite je li tako bilo oduvijek i pratite javlja li se to samo u nekim situacijama ili općenito. Naime, moguće je da više spada u skupinu introvertiranih pa da mu to jednostavno više odgovara. Više o karakteristikama introvertiranog djeteta možete pročitati na: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/

Spomenuli ste da niste sigurni kako trebate reagirati na njegove komentare kada izjavljuje da bi tukao drugu djecu. Navodite da Vam je važno da i dalje ima povejrenja u Vas i da se i dalje osjeća slobodnim izraziti Vam svoje misli, osjećaje i potrebe. Kod dječice je jako važno da roditelji pokažu razumijevanje za njihove osjećaje, misli i potrebe (jer one za dijete jesu realne), ipak to ne znači da svako ponašanje djeteta treba podržati. Stoga bi bilo dobro da svome sinu jasno kažete da znate da bi on htio udariti tog dječaka ili djevojčicu, ali da drugi nisu za udaranje. Nakon toga, potrebno mu je ponuditi ideju koji je to prihvatljivi način kako može zadovoljiti tu svoju potrebu. Ne smije udariti neko dijete, ali smije na neki drugi način izraziti svoju ljutnju (ako prepoznate da se radi o ljutnji). Npr.može lupati nogama o pod, drapati papire, bacati lopticu i sl. Bitno je da se izrazi kroz neku akciju, kroz igru. I mnogo starijoj djeci je teško izraziti se riječima, a pogotovo djetetu u njegovoj dobi. Zato predlažem da, uz razgovore, za proradu koristite i igru.
S obzirom da ste naveli da je prije grlio djecu, a sada ima takve izjave, razmislite je li se u međuvremenu nešto važno dogodilo. Je li imao neko neugodno iskustvo s drugom djecom? U svakom slučaju, prema svemu što ste napisali, čini se da nemate velikih razloga za zabrinutost. Važno je da ga se već sada uči da drugi nisu za udaranje i pri tome trebate znati da postavljanjem jasnih granica nećete ugroziti Vaš odnos bliskosti s njim, nego dapače, već sada ga počinjete učiti samoregulaciji, a on time dobiva poruku da se uz Vas može osjećati sigurnim jer, ako i pokuša ili želi učiniti nešto što nije ok, zna da ćete ga Vi na to upozoriti i zaustaviti.

   Tea Knežević


   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak je mirnijeg temperamenta. Kako mu pomoći da preradi emocije nesigurnosti?

<para>
 Ali nije, jer u posljednje vrijeme ona bi satima bila u dječjem parku ili kod nekog kod kuće. Na moje ograničavanje vremena za tu igru, ona reagira agresivno do plača. Naime, počela se družiti s curicom kojoj je ulica drugi dom radi prezaposlenosti roditelja. Iako se neki roditelji ne slažu sa mnom, ali manje njih, jer smatraju da se djeca trebaju igrati koliko žele i kada žele ako su obavili svoje obaveze. Ali meni pristojnost i stav nalaže da to nije baš tako. Ne želim da joj "ulica danas bude drugi dom, a sutra prvi." Kako to objasniti djetetu od deset godina. Hvala. Mama M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>iz Vašeg pisma shvatila sam da Vas zanima kako se postaviti u situaciji kada Vaša djevojčica zahtijeva da sate provede u dječjem parku ili kod nekog kod kuće. Iako Vam ne mogu dati brzi i jednostavan recept – jer on nažalost ili sreću ne postoji – mogu Vam reći da je u odgoju djeteta najvažnija dosljednost.</para>
<para>Ukoliko Vam je nešto važno te istu poruku želite prenijeti djetetu, u tome ćete uspjeti samo na jedan način: kroz vlastitu dosljednost. Djeca često puta žele nešto što roditelji ne mogu ili iz nekog razloga ne žele ispuniti, a njihove reakcije na to mogu biti razne: od plača i tuge do ljutnje i agresivnosti. S obzirom da roditeljima nije lako gledati vlastito dijete kako tuguje ili kako se primjerice neprimjereno ponaša u dućanu, najčešće popuste. I tada nastaje veliki problem, jer dijete dobiva poruku da je dovoljno da učini<emphasis> to i to</emphasis> kako bi u konačnici dobilo ono što želi. Stoga je u takvim situacijama vrlo važno prepoznati djetetove osjećaje, reći mu da ste ih svjesni, no da unatoč tome neće dobiti ono što želi. I tako svaki put iznova.</para>
<para>S obzirom da Vaša kćerkica ima 10 godina, s njom također možete razgovarati o tome zašto Vam je važno da nije toliko vremena vani. Obješnjanja „zato jer ja tako kažem“, možda su funkcionirala u mlađoj dobi, no kako rastu, djeca traže razloge i objašnjenja roditeljskih odluka. Iskreno joj možete reći zbog čega brinete i možete zajedno s njom dogovoriti nešto što bi bilo prihvatljivo i njoj i Vama. Ona će se osjećati važno jer ste je uključili u odluku, a s druge strane ostaje puno manje prostora za nezadovoljstvo.</para>
<para>Želim Vam puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ne sviđa mi se što je moja 10-godišnja curica stalno na ulici Imam curicu od deset godina koja obožava igru s prijateljicama. I sve je to divno i poželjno kada je u granicama pristojnosti i poštivanja. 
    Ali nije, jer u posljednje vrijeme ona bi satima bila u dječjem parku ili kod nekog kod kuće. Na moje ograničavanje vremena za tu igru, ona reagira agresivno do plača. Naime, počela se družiti s curicom kojoj je ulica drugi dom radi prezaposlenosti roditelja. Iako se neki roditelji ne slažu sa mnom, ali manje njih, jer smatraju da se djeca trebaju igrati koliko žele i kada žele ako su obavili svoje obaveze. Ali meni pristojnost i stav nalaže da to nije baš tako. Ne želim da joj "ulica danas bude drugi dom, a sutra prvi." Kako to objasniti djetetu od deset godina. Hvala. Mama M.

Draga mama,
iz Vašeg pisma shvatila sam da Vas zanima kako se postaviti u situaciji kada Vaša djevojčica zahtijeva da sate provede u dječjem parku ili kod nekog kod kuće. Iako Vam ne mogu dati brzi i jednostavan recept – jer on nažalost ili sreću ne postoji – mogu Vam reći da je u odgoju djeteta najvažnija dosljednost.
Ukoliko Vam je nešto važno te istu poruku želite prenijeti djetetu, u tome ćete uspjeti samo na jedan način: kroz vlastitu dosljednost. Djeca često puta žele nešto što roditelji ne mogu ili iz nekog razloga ne žele ispuniti, a njihove reakcije na to mogu biti razne: od plača i tuge do ljutnje i agresivnosti. S obzirom da roditeljima nije lako gledati vlastito dijete kako tuguje ili kako se primjerice neprimjereno ponaša u dućanu, najčešće popuste. I tada nastaje veliki problem, jer dijete dobiva poruku da je dovoljno da učini to i to kako bi u konačnici dobilo ono što želi. Stoga je u takvim situacijama vrlo važno prepoznati djetetove osjećaje, reći mu da ste ih svjesni, no da unatoč tome neće dobiti ono što želi. I tako svaki put iznova.
S obzirom da Vaša kćerkica ima 10 godina, s njom također možete razgovarati o tome zašto Vam je važno da nije toliko vremena vani. Obješnjanja „zato jer ja tako kažem“, možda su funkcionirala u mlađoj dobi, no kako rastu, djeca traže razloge i objašnjenja roditeljskih odluka. Iskreno joj možete reći zbog čega brinete i možete zajedno s njom dogovoriti nešto što bi bilo prihvatljivo i njoj i Vama. Ona će se osjećati važno jer ste je uključili u odluku, a s druge strane ostaje puno manje prostora za nezadovoljstvo.
Želim Vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Ne sviđa mi se što je moja 10-godišnja curica stalno na ulici

<para>
 Prvo je jeo Milumil ali od njega je imao jako problema s vraćanjem hrane i uz to još je jako rijetko imao stolicu uz teške napore i muke popraćene grčevima i bolnim istiskivanjem. Nakon toga smo prešli na Bebivitu i stanje stolice se popravilo. On i dalje jako povraća bez obzira da li je podrignuo ili ne i u kojem god položaju je hranjen. Povraćanje je konstantno prisutno i odmah poslije jela i po sat dva nakon jela. Nekada je povraćanje u mlazovima a ponekad samo ispusti iz sebe veću količinu mlijeka (cca jedne do dvije jušne žlice). Također mu je konstantno od toga začepljen nosić pa ga to jako smeta i ometa i kad je budan i kada spava. Jako puno slini skoro pa od prvog dana i stalno nervozno trpa ručice u usta. Zadnjih par dana je čak i hranjene postalo naporno - flašicu prima pa ispušta, gura ručicama van pa opet traži nazad, jer je gladan. Kad je nervozan i poslije jela zna jako plakati i pritom se dosta ukočiti i izvijati u luk. Od simptoma ga još od prvog dana prati atopijski dermatitis. Ne znam da li bi pomoglo uzimanje AR hrane. Na težini koliko vidim uredno dobiva. 12.3.2014 je bio težak 4200 grama, a sada po kućnoj vagi ima cca 5 kg (rođen sa 2450 grama i 45 dugačak). Prvi sin je imao problem s refluksom i dermatitisom do treće godine i također je alergičan na trave, ambroziju, pelud... Znam da je teško ovako bez pregleda dati bilo kakvu dijagnozu, ali bila bi zahvalna ako možete bar pretpostaviti o čemu bi moglo biti riječ. Unaprijed hvala
</para>
<para>Kao što ste i sami zaključili nekada je bez pregleda teško reći da li se radi samo o bezazlenom učestalijem bljucanju ili o nečem drugom.</para>
<para>U pravilu dijete koje normalno napreduje i ima normalne stolice, ima pravo bljucati, tada obično samo izbacuje višak hrane. Dokaz za to je da dobro dobiva na tjelesnoj masi i nema drugih tegoba.</para>
<para>Nervozu djetetu zna stvarati začepljeni nosić, koji je važno očistiti prije hranjenja. To što dijete trpa ručice u usta ili prima i ispušta flašicu nije nužno odraz gladi, djeca naprosto znaju ponavljati takve pokrete.</para>
<para>Dobro je hraniti ga u određenim razmacima, jer zbrka u hranjenju, tj stalno davanje hrane iz straha da nije gladan, pospješuje bljucanje i remeti normalni osjećaj gladi. Budući da imate alergiju u obitelji, a i prisutan alergijski dermatitis kod dječaka (iako isti obično ne ide od prvog dana života ) podloga za učestalo bljucanje i nemir može biti i alergijska, no takvu procjenu mora donijeti liječnik.</para>
<para>Možete pokušati s formulom koja ima sufiks AR , ako nema poboljšanja svakako se javite svom pedijatru, a on neka procijeni da li i gastroenteorlogu.
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba od 3 mjeseca povraća nakon svakog obroka Poštovani, imam dečka staroga tri mjeseca i par dana. Imamo problema s prehranom. Prvih mjesec i pol je bio na prsima a nakon toga na adaptiranom mlijeku. 
    Prvo je jeo Milumil ali od njega je imao jako problema s vraćanjem hrane i uz to još je jako rijetko imao stolicu uz teške napore i muke popraćene grčevima i bolnim istiskivanjem. Nakon toga smo prešli na Bebivitu i stanje stolice se popravilo. On i dalje jako povraća bez obzira da li je podrignuo ili ne i u kojem god položaju je hranjen. Povraćanje je konstantno prisutno i odmah poslije jela i po sat dva nakon jela. Nekada je povraćanje u mlazovima a ponekad samo ispusti iz sebe veću količinu mlijeka (cca jedne do dvije jušne žlice). Također mu je konstantno od toga začepljen nosić pa ga to jako smeta i ometa i kad je budan i kada spava. Jako puno slini skoro pa od prvog dana i stalno nervozno trpa ručice u usta. Zadnjih par dana je čak i hranjene postalo naporno - flašicu prima pa ispušta, gura ručicama van pa opet traži nazad, jer je gladan. Kad je nervozan i poslije jela zna jako plakati i pritom se dosta ukočiti i izvijati u luk. Od simptoma ga još od prvog dana prati atopijski dermatitis. Ne znam da li bi pomoglo uzimanje AR hrane. Na težini koliko vidim uredno dobiva. 12.3.2014 je bio težak 4200 grama, a sada po kućnoj vagi ima cca 5 kg (rođen sa 2450 grama i 45 dugačak). Prvi sin je imao problem s refluksom i dermatitisom do treće godine i također je alergičan na trave, ambroziju, pelud... Znam da je teško ovako bez pregleda dati bilo kakvu dijagnozu, ali bila bi zahvalna ako možete bar pretpostaviti o čemu bi moglo biti riječ. Unaprijed hvala

Kao što ste i sami zaključili nekada je bez pregleda teško reći da li se radi samo o bezazlenom učestalijem bljucanju ili o nečem drugom.
U pravilu dijete koje normalno napreduje  i ima normalne stolice, ima pravo bljucati, tada obično samo izbacuje višak hrane. Dokaz za to je da dobro dobiva na tjelesnoj masi i nema drugih tegoba.
Nervozu djetetu zna stvarati začepljeni nosić, koji je važno očistiti prije hranjenja. To što dijete trpa ručice u usta ili prima i ispušta flašicu nije nužno odraz gladi, djeca naprosto znaju ponavljati takve pokrete.
Dobro je hraniti ga u određenim razmacima, jer zbrka u hranjenju, tj stalno davanje hrane iz straha da nije gladan, pospješuje bljucanje i remeti normalni osjećaj gladi. Budući da imate alergiju u obitelji, a i prisutan alergijski dermatitis kod dječaka (iako isti obično ne ide od prvog dana života ) podloga za učestalo bljucanje i nemir može biti i alergijska, no takvu procjenu mora donijeti liječnik.
Možete pokušati s formulom koja ima sufiks AR , ako nema poboljšanja svakako se javite svom pedijatru, a on neka procijeni da li i gastroenteorlogu.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba od 3 mjeseca povraća nakon svakog obroka

<para>
 S 6 mjeseci bila je 5960 kg, očito je od kašica napredovala tako jako. Jede samo voće, povrće, meso i žitarice - proso, riža, krumpir. Pretpostavljam da sada ima oko 9,5-10 kg, da li je to previše? Ima masnih jastučića po leđima i trbuhu. Ima 5 obroka po danu i po noći se budi i stalno je na prsima. Ujutro oko 8-podoj, 11-11.30- voćna kašica, oko 15 h-povrtno-žitna kašica, ili povrtno-mesna kašica, oko 18,30-podoj i oko 20 h-podoj. Tad spava po par sati u komadu, budi se do 5 puta po noći i imamo podoje, brzo zaspi, premda ponekad dugo i jako papa. Da li je to pravilna prehrana? Svi mi govore da je to noćno maženje i da to izbacim, no je li je to ispravno? Jako je aktivna i vesela beba, bojim se samo da nije predebela, da joj ne gomilam masne stanice u prvoj godini života. Molim Vas pomoć. Hvala unaprijed. Marina
</para>
<para>Vaše dijete nije predebelo. Gledajući centilne krivulje za dob, ona je negdje 50-75c i visinom i tjelesnom masom, dakle potpuno proporcionalna i normalno uhranjena.</para>
<para>U dojenčeta je normalno da ima masne jastučiće, te obli izgled, to je uobičajeni izgled za dijete u toj dobi. Osim toga, prema onom što ste napisali dijete ima normalni zdravi jelovnik, u koji bi po mojoj procjeni trebali uvesti još jedan obrok dohrane (neku mljiečno žitnu kašicu umjesto čistog podoja), uvečer (ili onaj oko 18 i 30 ili onaj oko 20h, kako vi želite). To je u svrhu kako ne bi bila gladna noću i možda bi bolje spavala.</para>
<para>Budući da je sada 10 mjeseci i oko 9-10 kg, čini mi se da ju samo majčino mlijeko ne može dugo držati sitom. Moguće je da su neki noćni podoji i samo u svrhu maženje, ali nije ih dobro ukidati ako je dijete gladno.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Je li moja beba predebela? Poštovani, imam djevojčicu od 9 mjeseci i 20 dana. Na zadnjoj kontroli 04.03. težila je 8250 i 70 cm. Isključivo je dojena beba do 6 mjeseci. Tad smo počeli s dohranom. 
    S 6 mjeseci bila je 5960 kg, očito je od kašica napredovala tako jako. Jede samo voće, povrće, meso i žitarice - proso, riža, krumpir. Pretpostavljam da sada ima oko 9,5-10 kg, da li je to previše? Ima masnih jastučića po leđima i trbuhu. Ima 5 obroka po danu i po noći se budi i stalno je na prsima. Ujutro oko 8-podoj, 11-11.30- voćna kašica, oko 15 h-povrtno-žitna kašica, ili povrtno-mesna kašica, oko 18,30-podoj i oko 20 h-podoj. Tad spava po par sati u komadu, budi se do 5 puta po noći i imamo podoje, brzo zaspi, premda ponekad dugo i jako papa. Da li je to pravilna prehrana? Svi mi govore da je to noćno maženje i da to izbacim, no je li je to ispravno? Jako je aktivna i vesela beba, bojim se samo da nije predebela, da joj ne gomilam masne stanice u prvoj godini života. Molim Vas pomoć. Hvala unaprijed. Marina

Vaše dijete nije predebelo. Gledajući centilne krivulje za dob, ona je negdje 50-75c  i visinom i tjelesnom masom, dakle potpuno proporcionalna i normalno uhranjena.
U dojenčeta je normalno da ima masne jastučiće, te obli izgled, to je uobičajeni izgled za dijete u toj dobi. Osim toga, prema onom što ste napisali dijete ima normalni zdravi jelovnik, u koji bi po mojoj procjeni trebali  uvesti još jedan obrok dohrane (neku mljiečno žitnu kašicu umjesto čistog podoja),  uvečer (ili onaj oko 18 i 30 ili onaj oko 20h, kako vi želite). To je u svrhu  kako ne bi bila gladna noću i možda bi bolje spavala.
Budući da je sada 10 mjeseci i oko 9-10 kg, čini mi se da ju samo majčino mlijeko ne može dugo držati sitom. Moguće je da su neki noćni podoji i samo u svrhu maženje, ali nije ih dobro ukidati ako je dijete gladno.
 


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Je li moja beba predebela?

<para>
 Zna spavati i na stomaku kad se sam okrene tako i ostane spavati. Preko noći mu dajem čokolino na bočicu, ali svejedno se jako često budi. Nisam sigurna je li to navika ili je gladan, s obzirom da dosta puta jede preko noći, i što da napravim da počne spavati cijelu noć? Hvala! Mama Ana-Marija
</para>
<para>Dijete s 10 mjeseci ako pojede dobru večeru (npr. mliječno žitnu kašicu ili povrtno žitnu) trebalo bi dobro spavati. Svakako nastojte da večernji obrok bude kalorijski bogat.</para>
<para>Neka djeca i pored toga zadrže naviku i jedu tijekom noći, no ne svaki čas već u ovoj dobi u kojoj je vaše dijete - eventualno jednom. Niste napisali koliko on uopće čokolina pojede kada se budi. Ako je to mala količina, to je vjerojatno samo navika koju je usvojio.</para>
<para>Pokušajte mu nuditi vodu svaki puta kad se probudi te ga nastojte umiriti na drugi način a ne bočicom.</para>
<para>Vjerojatno će u početku biti teško, ail kroz par noći će se smiriti. Pitanje je da li ga možda muči stolica, budući da jede puno čokolina; to također zna remetiti san. U tom slučaju također je poželjno smanjiti čokolino.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Bebi noću dajem jesti čokolino, a ona se svejedno budi svakih sat vremena Pozdrav! Moja beba ima 10 mjeseci i jede sve. Ima 10 kila, lijepo napreduje, vrlo je čvrst, ali imamo problem. Preko noći se jako često budi, skoro svaki sat. 
    Zna spavati i na stomaku kad se sam okrene tako i ostane spavati. Preko noći mu dajem čokolino na bočicu, ali svejedno se jako često budi. Nisam sigurna je li to navika ili je gladan, s obzirom da dosta puta jede preko noći, i što da napravim da počne spavati cijelu noć? Hvala! Mama Ana-Marija

Dijete s 10 mjeseci ako pojede dobru večeru (npr. mliječno žitnu kašicu ili povrtno žitnu) trebalo bi dobro spavati. Svakako nastojte da večernji obrok bude kalorijski bogat.
Neka djeca i pored toga zadrže naviku i jedu tijekom noći, no ne svaki čas već u ovoj dobi u kojoj je vaše dijete - eventualno jednom.  Niste napisali koliko on uopće čokolina pojede kada se budi.  Ako je to mala količina, to je vjerojatno samo navika koju je usvojio.
Pokušajte mu nuditi vodu svaki puta kad se probudi te ga nastojte umiriti na drugi način a ne bočicom.
Vjerojatno će u početku biti teško, ail kroz par noći će se smiriti. Pitanje je da li ga možda muči stolica, budući da jede puno čokolina; to također zna remetiti san. U tom slučaju također je poželjno smanjiti čokolino.
 


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Bebi noću dajem jesti čokolino, a ona se svejedno budi svakih sat vremena

<para>
 Kad mu se kaže da prestane vikati po kući, da se ne tuče s mlađim bratom i slično, jednostavno ne sluša i smije se tome. Kad krenem razgovarati s njim, on mi se samo smije u lice, ako ga stavim u sobu u kaznu, ista stvar. Kao da ništa nije bilo. Stvarno ne znam na koji način da mu pristupim? AT
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Po mom mišljenju, u odgoju djeteta najvažnija je dosljednost roditelja i učenje djeteta da svako ponašanje nosi određene posljedice. Tek kroz niz događaja i iskustva, Vaš će sin shvatiti što će se dogoditi ako nešto (ne) učini - pri čemu je vrlo važna vaša dosljednost. Stoga je bitno da uvijek isto reagirate na njegovo ponašanje, odnosno da ne odustajete iako možda u tom trenutku mislite da nema smisla. Neka dobije poruku da ćete njegovo ponašanje svaki put ograničiti kada želi nanijeti štetu drugome, sebi ili imovini. Kada je jednom izrečena kazna, tada „nema pomilovanja“. Važno je i da ta kazna nije prerigidna jer osim što će njemu biti teško i vi ćete ju sami teško izdržati.</para>
<para>Dijete u dobi od šest, sedam godina po pravilu je spremno na nove avanture i često je neopravdano sigurno u sebe. Ono što bih vam ja preporučila jest da izbjegavate govoriti svom sinu što ne bi smio. Umjesto toga, orjentirajte se na ono što želite od njega. I kroz igru mu možete poslati poruku kako nije u redu udarati druge, možete ga pitati kako bi se on osjećao da ga netko udara. Nikada nemojte kritizirati njegovu osobnost (na način da mu kažete da je zločest što udara brata), već se usmjerite na njegove postupke (to što si učinio nije dobro – tvoj postupak mi se ne sviđa).</para>
<para>Savjetujem Vam slijedeće:</para>
<para>• Redovite postavljajte granice – ako primjerice Vaše dijete želi svaki dan jesti hamburger, na Vama je da postavite granice i da djetetu date do znanja da mu to nećete omogućiti. Pri tome je iznimno važno da budete dosljedni, jer postavljanje granice bez pridržavanja istih uslijed popuštanja djetetu zapravo nema smisla.
• Nagrađujte pozitivna ponašanja – nagrada može biti i pohvala, ona ne mora biti isključivo materijalne prirode. Dijete se treba upoznati s tim da se trud nagrađuje kako bi se pripremilo za obaveze koje ga tek čekaju. Na taj način će već od malih nogu shvatiti što to znači uspjeh i stvari neće doživljavati zdravo za gotovo.
• Budite dosljedni - iz naše dosljednosti djeca zapravo uče da svako ponašanje nosi i nekakve posljedice. Dosljednost za njih znači sigurnost – drugim riječima, djeca roditelja koji su dosljedni u svakom trenutku znaju kako se ponašati i što mogu očekivati od roditelja/skrbnika: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Ako Vaš dječak zna što očekujete od njega (primjerice, pospremanje igračaka nakon igre) i posljedica koje će se dogoditi ako se tako ne bude ponašao (primjerice, uskraćivanje igračaka koje nije pospremilo), stječe sliku svijeta u kojem njegovo ponašanje ima utjecaja na njega samoga i ljude oko njega.</para>
<para>I na kraju, toplo Vam preporučam da pročitate članak „Odgoj bez prijetnji i ucjena“ - <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/</ulink> - koji su napisale moje kolegice, a za koji vjerujem da obuhvaća sve važno vezano uz odgoj djeteta.</para>
<para>Želim Vam puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin (6) samo mi se smije u lice kada ga pokušavam disciplinirati Poštovanje, javljam Vam se jer više ne znam kako bih postupila sa svojim starijim sinom. On ima 6 godina i jednostavno ne želi ništa slušati. 
    Kad mu se kaže da prestane vikati po kući, da se ne tuče s mlađim bratom i slično, jednostavno ne sluša i smije se tome. Kad krenem razgovarati s njim, on mi se samo smije u lice, ako ga stavim u sobu u kaznu, ista stvar. Kao da ništa nije bilo. Stvarno ne znam na koji način da mu pristupim? AT

Draga mama,
Po mom mišljenju, u odgoju djeteta najvažnija je dosljednost roditelja i učenje djeteta da svako ponašanje nosi određene posljedice. Tek kroz niz događaja i iskustva, Vaš će sin shvatiti što će se dogoditi  ako nešto (ne) učini - pri čemu je vrlo važna vaša dosljednost. Stoga je bitno da uvijek isto reagirate na njegovo ponašanje, odnosno da ne odustajete iako možda u tom trenutku mislite da nema smisla. Neka dobije poruku da ćete njegovo ponašanje svaki put ograničiti kada želi nanijeti štetu drugome, sebi ili imovini. Kada je jednom izrečena kazna, tada „nema pomilovanja“. Važno je i da ta kazna nije prerigidna jer osim što će njemu biti teško i vi ćete ju sami teško izdržati.
Dijete u dobi od šest, sedam godina po pravilu je spremno na nove avanture i često je neopravdano sigurno u sebe. Ono što bih vam ja preporučila jest da izbjegavate govoriti svom sinu što ne bi smio. Umjesto toga, orjentirajte se na ono što želite od njega. I kroz igru mu možete poslati poruku kako nije u redu udarati druge, možete ga pitati kako bi se on osjećao da ga netko udara. Nikada nemojte kritizirati njegovu osobnost (na način da mu kažete da je zločest što udara brata), već se usmjerite na njegove postupke (to što si učinio nije dobro – tvoj postupak mi se ne sviđa).
Savjetujem Vam slijedeće:
•  Redovite postavljajte granice – ako primjerice Vaše dijete želi svaki dan jesti hamburger, na Vama je da postavite granice i da djetetu date do znanja da mu to nećete omogućiti. Pri tome je iznimno važno da budete dosljedni, jer postavljanje granice bez pridržavanja istih uslijed popuštanja djetetu zapravo nema smisla.
•  Nagrađujte pozitivna ponašanja – nagrada može biti i pohvala, ona ne mora biti isključivo materijalne prirode. Dijete se treba upoznati s tim da se trud nagrađuje kako bi se pripremilo za obaveze koje ga tek čekaju. Na taj način će već od malih nogu shvatiti što to znači uspjeh i stvari neće doživljavati zdravo za gotovo.
•  Budite dosljedni -  iz naše dosljednosti djeca zapravo uče da svako ponašanje nosi i nekakve posljedice. Dosljednost za njih znači sigurnost – drugim riječima, djeca roditelja koji su dosljedni u svakom trenutku znaju kako se ponašati i što mogu očekivati od roditelja/skrbnika: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Ako Vaš dječak zna što očekujete od njega (primjerice, pospremanje igračaka nakon igre) i posljedica koje će se dogoditi ako se tako ne bude ponašao (primjerice, uskraćivanje igračaka koje nije pospremilo), stječe sliku svijeta u kojem njegovo ponašanje ima utjecaja na njega samoga i ljude oko njega.
I na kraju, toplo Vam preporučam da pročitate članak „Odgoj bez prijetnji i ucjena“ - https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/  - koji su napisale moje kolegice, a za koji vjerujem da obuhvaća sve važno vezano uz odgoj djeteta.
Želim Vam puno sreće

   Kristina Bačkonja


   dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sin (6) samo mi se smije u lice kada ga pokušavam disciplinirati

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>u glasovnom sustavu svakog jezika postoje glasovi ranijeg i kasnijeg sazrijevanja. Ranije se pojavljuju glasovi koji su jednostavniji za izgovor. Tako će se glasovi K i G pojaviti između druge i treće godine, a glasovi Š i Č između četvrte i pete godine starosti.</para>
<para>Međutim svako je dijete različito pa je tako različit i vremenski period sazrijevanja i pojave glasova.
Za sada se ne trebate zabrinjavati glasovima Š i Č, međutim ukoliko do četvrte godine dijete ne počne čisto izgovarati glasove K i G posavjetujte se s logopedom.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Jedna blizanka govori čisto, a druga ima poteškoće s izgovorom glasova Poštovani, imam blizanke, stare 3 i pol godine. Jedna govori čisto, a druga ima problem s izgovorom slova k, g, š, č. Što mi preporučujete? Hvala, mama A. 
Poštovana,
u glasovnom sustavu svakog jezika postoje glasovi ranijeg i kasnijeg sazrijevanja. Ranije se pojavljuju glasovi koji su jednostavniji za izgovor. Tako će se glasovi K i G pojaviti između druge i treće godine, a glasovi Š i Č između četvrte i pete godine starosti.
Međutim svako je dijete različito pa je tako različit i vremenski period sazrijevanja i pojave glasova.
Za sada se ne trebate zabrinjavati glasovima Š i Č, međutim ukoliko do četvrte godine dijete ne počne čisto izgovarati glasove K i G posavjetujte se s logopedom.

   Stella Rožman, prof. logoped
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Jedna blizanka govori čisto, a druga ima poteškoće s izgovorom glasova

<para>
 I nije me to brinulo, još je bio jako mali. Uglavnom, on kada nešto traži kao npr. piti, uzme me za ruku i vodi do sudopera. Kad mu postavim pitanje "Hoćeš piti?" on se nasmije i dalje me samo vuče za ruku. Razumije okolinu, jer kada mu kažem "Sada idemo u krevet" on uz pobunu ide u sobu jer zna da je vrijeme za spavanje. Jako je živahan, ali recimo lijen za hodati vani. Doma hoda i trči normalno, u parku se penjao sa godinu i 9 mjeseci na one kućice sa toboganom, lijepo se spusti niz tobogan. Počeo se dizati uz stvari sa 11 mjeseci, propuzao je s 10, ali dugo mu je trebalo da se pusti pa je prohodao s 16 mjeseci samostalno. S tim da je odbijao hodati, dok je hodao samo uz stvari, tako da ga netko primi za ruku. Dosta je svojeglav i kada nešto naumi teško da to pušta, ako mu nešto ne dam to su velike pobune i deranja. Imamo slikovnicu na kojoj imaju slikice životinja i kada mu kažem "pingvin" on ide po tu slikovnicu, ali to ga interesira 10 minuta i dalje ne želi. Prije par mjeseci je rekao "ta-ta" što se miješalo sa "ka-ka" i tako neko vrijeme i sada opet ništa. Ne razumijem jednostavno u čemu je problem? Imam dojam kao da on pokuša jednom nešto reći, ali onda shvati da ne ide pa odustane. Stariji brat je brbljao u njegovoj dobi naveliko. Spomenula sam pedijatrici da ne priča, ali je rekla da to još nije ništa alarmantno. Sada nešto brblja ali to ništa nije shvatljivo. Brine me da li je takvo ponašanje i izostanak govora normalan? Velika je maza, svi puno razgovaramo oko njega. U kolektiv će tek ove godine. Ali mene to strašno brine da sam mislila tražiti uputnicu da ga vodim kod psihologa, logopeda da procijene situaciju jer ja zbilja više nisam pametna s obzirom da mi svi govore da se brinem bez razloga, da je samo ljeniji za neke stvari. Ne znam što da radim i mislim. Oprostite na dužini posta, htjela sam Vam koliko toliko opisati njega i situaciju. Unaprijed zahvaljujem na strpljenju i odgovoru. LP, mama D.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>za uredan jezično-govorni razvoj djeteta u dobi od 2 godine karakteristično je da dijete zna pokazati i imenovati svakodnevne stvari, oponaša zvukove životinja ili ih imenuje, ponavlja riječi koje čuje, koristi negacije (nema, ne), počinje koristiti zamjenice (ja, ti, moje), zna pokazati nekoliko dijelova tijela, razumije pitanja (tko, gdje, što), odgovara s da ili ne, dobro imitira zvukove, riječi, kretnje odraslih, koristi jednu riječ ili kratke faze za izražavanje emocija. U dobi od 2 godine simptomi usporenog govorno-jezičnog razvoja su slijedeći: ne slijedi i ne razumije jednostavne upute kao „dođi ovamo, donesi...“, ne kombinira dvije riječi u rečenicu, ne imitira riječi i akcije odraslih, ne pokazuje dijelove tijela na upit, nema kombinatoričke (stavljanja dva predmeta u međuodnose) i simboličke igre (igre pretvaranja).</para>
<para>Uz prethodno navedeno i prema informacijama koje ste naveli u vezi jezično-govornog razvoja Vašeg djeteta može se reći da dijete ima nerazvijen govor s obzirom na dob, ali je ohrabrujuće što ste uočili da vas dijete razumije i prati kad mu se obraćate, da vi njega razumijete, da možete uspostaviti komunikaciju, da koristi geste kao zamjene za riječi. Stoga bi bilo vrlo korisno u svakodnevnoj komunikaciji više upotrebljavati geste i sličice. Za dijete su geste jednostavnije za korištenje i učenje od riječi.</para>
<para>Ono što roditelji mogu učiniti je „razgovaranje“ s djetetom o svemu što se trenutačno radi njim. Uputno je jednostavnim i kratkim rečenicama pričati djetetu tijekom svakodnevnih aktivnosti kao što su hranjenje, kupanje, pospremanje, oblačenje...), imenovanje dijelova tijela (na djetetu, sebi, lutki), osoba, igračaka, odjeće, hrane, tijekom listanja slikovnice imenovanje predmeta, likova, opisivanje slika, pričanje događaja). Zajedno s djetetom crtati, bojati, modelirati (plastelin i sl.), pljeskati, plesati prateći vokalizacijom i pjevanjem. Uočiti ono što dijete može i na tome izgraditi zajedničku igru. Uz niz motoričkih igara povežite kratke pjevne jednostavne riječi i pjesmice izmjenjujući glasnoću i intonaciju glasa.
Također, bitno je obratiti se za pomoć logopedu koji će napraviti detaljnu procjenu, roditeljima dati savjete za poticanje djeteta te prema potrebi uključiti dijete na logopedsku terapiju.
<emphasis>Natalija Vrbas, mag.rehab.educ.</emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Je li normalno da moj sin od 2 godine uopće ne govori? Poštovani! Moj problem i briga leži u mom malcu koji ima 2 godine i mjesec dana. Naime, on ne priča. Sa osam mjeseci je pričao ma-ma, ba-ba i tako neko vrijeme i onda je stao. 
    I nije me to brinulo, još je bio jako mali. Uglavnom, on kada nešto traži kao npr. piti, uzme me za ruku i vodi do sudopera. Kad mu postavim pitanje "Hoćeš piti?" on se nasmije i dalje me samo vuče za ruku. Razumije okolinu, jer kada mu kažem "Sada idemo u krevet" on uz pobunu ide u sobu jer zna da je vrijeme za spavanje. Jako je živahan, ali recimo lijen za hodati vani. Doma hoda i trči normalno, u parku se penjao sa godinu i 9 mjeseci na one kućice sa toboganom, lijepo se spusti niz tobogan. Počeo se dizati uz stvari sa 11 mjeseci, propuzao je s 10, ali dugo mu je trebalo da se pusti pa je prohodao s 16 mjeseci samostalno. S tim da je odbijao hodati, dok je hodao samo uz stvari, tako da ga netko primi za ruku. Dosta je svojeglav i kada nešto naumi teško da to pušta, ako mu nešto ne dam to su velike pobune i deranja. Imamo slikovnicu na kojoj imaju slikice životinja i kada mu kažem "pingvin" on ide po tu slikovnicu, ali to ga interesira 10 minuta i dalje ne želi. Prije par mjeseci je rekao "ta-ta" što se miješalo sa "ka-ka" i tako neko vrijeme i sada opet ništa. Ne razumijem jednostavno u čemu je problem? Imam dojam kao da on pokuša jednom nešto reći, ali onda shvati da ne ide pa odustane. Stariji brat je brbljao u njegovoj dobi naveliko. Spomenula sam pedijatrici da ne priča, ali je rekla da to još nije ništa alarmantno. Sada nešto brblja ali to ništa nije shvatljivo. Brine me da li je takvo ponašanje i izostanak govora normalan? Velika je maza, svi puno razgovaramo oko njega. U kolektiv će tek ove godine. Ali mene to strašno brine da sam mislila tražiti uputnicu da ga vodim kod psihologa, logopeda da procijene situaciju jer ja zbilja više nisam pametna s obzirom da mi svi govore da se brinem bez razloga, da je samo ljeniji za neke stvari. Ne znam što da radim i mislim. Oprostite na dužini posta, htjela sam Vam koliko toliko opisati njega i situaciju. Unaprijed zahvaljujem na strpljenju i odgovoru. LP, mama D.

Poštovana,
za uredan jezično-govorni razvoj djeteta u dobi od 2 godine karakteristično je da dijete zna pokazati i imenovati svakodnevne stvari, oponaša zvukove životinja ili ih imenuje, ponavlja riječi koje čuje, koristi negacije (nema, ne), počinje koristiti zamjenice (ja, ti, moje), zna pokazati nekoliko dijelova tijela, razumije pitanja (tko, gdje, što), odgovara s da ili ne, dobro imitira zvukove, riječi, kretnje odraslih, koristi jednu riječ ili kratke faze za izražavanje emocija. U dobi od 2 godine simptomi usporenog govorno-jezičnog razvoja su slijedeći: ne slijedi i ne razumije jednostavne upute kao „dođi ovamo, donesi...“, ne kombinira dvije riječi u rečenicu, ne imitira riječi i akcije odraslih, ne pokazuje dijelove tijela na upit, nema kombinatoričke (stavljanja dva predmeta u međuodnose) i simboličke igre (igre pretvaranja).
Uz prethodno navedeno i prema informacijama koje ste naveli u vezi jezično-govornog razvoja Vašeg djeteta može se reći da dijete ima nerazvijen govor s obzirom na dob, ali je ohrabrujuće što ste uočili da vas dijete razumije i prati kad mu se obraćate, da vi njega razumijete, da možete uspostaviti komunikaciju, da koristi geste kao zamjene za riječi. Stoga bi bilo vrlo korisno u svakodnevnoj komunikaciji više upotrebljavati geste i sličice. Za dijete su geste jednostavnije za korištenje i učenje od riječi.
Ono što roditelji mogu učiniti je „razgovaranje“ s djetetom o svemu što se trenutačno radi njim. Uputno je jednostavnim i kratkim rečenicama pričati djetetu tijekom svakodnevnih aktivnosti kao što su hranjenje, kupanje, pospremanje, oblačenje...), imenovanje dijelova tijela (na djetetu, sebi, lutki), osoba, igračaka, odjeće, hrane, tijekom listanja slikovnice imenovanje predmeta, likova, opisivanje slika, pričanje događaja). Zajedno s djetetom crtati, bojati, modelirati (plastelin i sl.), pljeskati, plesati prateći vokalizacijom i pjevanjem. Uočiti ono što dijete može i na tome izgraditi zajedničku igru. Uz niz motoričkih igara povežite kratke pjevne jednostavne riječi i pjesmice izmjenjujući glasnoću i intonaciju glasa.
Također, bitno je obratiti se za pomoć logopedu koji će napraviti detaljnu procjenu, roditeljima dati savjete za poticanje djeteta te prema potrebi uključiti dijete na logopedsku terapiju.
Natalija Vrbas, mag.rehab.educ.
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

NATALIJA VRBAS

Je li normalno da moj sin od 2 godine uopće ne govori?

<para>
 Sad (pola godine nakon prinove) mucanje se u sedam dana toliko intenziviralo da jedva govori, pri tome je jako toga svjesna (što u literaturi ne stoji) ima i tikove i u posljednjih nekoliko dana šapće dok govori. Logoped je rekao da se radi o jako teškom obliku za koji je teško dati prognozu. Uz to je dijete jako inteligento za svoj uzrast. Pitanje: da li uzrok može biti treći krajnik i da li je zaista kod tako malog djeteta nemoguće postići poboljšanje? Srdačan pozdrav! Miki
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>mucanje koje se javlja kod djece ove dobi naziva se fiziološko mucanje i rijetko se uključuje u logopedsku terapiju.</para>
<para>Savjetovala bih Vam da pokušate kod kuće stvoriti mirnu atmosferu, djetetu se obraćajte sporim i tišim govorom te joj omogućite odgovore jednom riječju. I nipošto nemojte obraćati pozornost na mucanje ili djetetu ukazivati na zamuckivanja ili tikove (npr. govoreći: polako pričaj, ajde stani i udahni i sl.). Ako ide u vrtić ostavite ju kod kuće nekoliko dana. U slučaju da se tikovi i šapat nastave i nakon uvođenja novog ophođenja s djetetom potražite pomoć logopeda.</para>
<para>Postoje jako male mogućnosti da je treći krajnik uzrok mucanju. A uz pravilnu logopedsku terapiju (po potrebi) moguće je postići poboljšanje.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>

Djevojčica je nakon rođenja brata počela jako mucati, ima tikove i šapuće Poštovana, moja djevojčica ima 3,5 godine. Već skoro godinu dana u navratima je prisutno mucanje. Prvi put se javilo kada mi se počeo primjećivati trbuh, potom kad je dobila brata. 
    Sad (pola godine nakon prinove) mucanje se u sedam dana toliko intenziviralo da jedva govori, pri tome je jako toga svjesna (što u literaturi ne stoji) ima i tikove i u posljednjih nekoliko dana šapće dok govori. Logoped je rekao da se radi o jako teškom obliku za koji je teško dati prognozu. Uz to je dijete jako inteligento za svoj uzrast. Pitanje: da li uzrok može biti treći krajnik i da li je zaista kod tako malog djeteta nemoguće postići poboljšanje? Srdačan pozdrav! Miki

Poštovana,
mucanje koje se javlja kod djece ove dobi naziva se fiziološko mucanje i rijetko se uključuje u logopedsku terapiju.
Savjetovala bih Vam da pokušate kod kuće stvoriti mirnu atmosferu, djetetu se obraćajte sporim i tišim govorom te joj omogućite odgovore jednom riječju. I nipošto nemojte obraćati pozornost na mucanje ili djetetu ukazivati na zamuckivanja ili tikove (npr. govoreći: polako pričaj, ajde stani i udahni i sl.). Ako ide u vrtić ostavite ju kod kuće nekoliko dana. U slučaju da se tikovi i šapat nastave i nakon uvođenja novog ophođenja s djetetom potražite pomoć logopeda.
Postoje jako male mogućnosti da je treći krajnik uzrok mucanju. A uz pravilnu logopedsku terapiju (po potrebi) moguće je postići poboljšanje.

   Stella Rožman, prof. logoped
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica je nakon rođenja brata počela jako mucati, ima tikove i šapuće

<para>
 Imam dječaka od 15 mjeseci, trudnoća je bila uredna kao i porođaj, puzao je, prohodao s jedanaest i pol mjeseci, igra se različitim igračkama, štipaljkama, kockicama i sl. Voli sve razbacati, ali ima veliku fiksaciju na kotače. Kad vidi kotač na kolicima, mora ga dotaknuti, kad se igra s autićima uvijek vrti kotač i ne da nikome da mu ga uzme. Razumije dosta pojmova, na zahtjev mi nosi igračke, razumije dođi, daj mami, često je vani i obraća pažnju na djecu, ukljućuje se u igru, gleda me u oči, voli crtani gledati, zna pokazati. Uredno jede, lijepo spava. Rekao je prve riječi, sada ih ne ponavlja, ali brblja nešto, zna kako se kaže pas. Ono što je mene i supruga puno zabrinulo je to igranje s kotačima, on ne vozi autić po podu, već ga okrene i vrti kotače. Na internetu postoje mnogi tekstovi da je to jedan od znakova autizma kod beba. Očajana majka moli odgovor. Mama Kristina
</para>
<para>Jedan izolirani znak poput „izrazitog zanimanja za kotače“ nije znak autizma. To može biti samo jedna prolazna faza u kojoj je Vaš dječak fasciniran s kotačima, tj. njihovom rotacijom.</para>
<para>Važno je to staviti u kontekst cjelokupnog dječakovog ponašanja, tj. obratiti pažnju da li dječak ima socijalni kontakt s Vama i ljudima koji ga okružuju, da li se odaziva i razumije što od njega tražite, te izgovara pojedine riječi. Koliko iz Vašeg opisa vidim sve ostalo čini kao i vršnjaci, tj. nema drugih znakova koji upućuju na poremećaj komunikacije.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sinčić opsjednut je kotačima. Je li to znak koji upućuje na autizam? Poštovani imam pitanje za Vas i unaprijed sam zahvalana majka na odgovoru. 
    Imam dječaka od 15 mjeseci, trudnoća je bila uredna kao i porođaj, puzao je, prohodao s jedanaest i pol mjeseci, igra se različitim igračkama, štipaljkama, kockicama i sl. Voli sve razbacati, ali ima veliku fiksaciju na kotače. Kad vidi kotač na kolicima, mora ga dotaknuti, kad se igra s autićima uvijek vrti kotač i ne da nikome da mu ga uzme. Razumije dosta pojmova, na zahtjev mi nosi igračke, razumije dođi, daj mami, često je vani i obraća pažnju na djecu, ukljućuje se u igru, gleda me u oči, voli crtani gledati, zna pokazati. Uredno jede, lijepo spava. Rekao je prve riječi, sada ih ne ponavlja, ali brblja nešto, zna kako se kaže pas. Ono što je mene i supruga puno zabrinulo je to igranje s kotačima, on ne vozi autić po podu, već ga okrene i vrti kotače. Na internetu postoje mnogi tekstovi da je to jedan od znakova autizma kod beba. Očajana majka moli odgovor. Mama Kristina

Jedan izolirani znak poput „izrazitog zanimanja za kotače“ nije znak autizma. To može biti samo jedna prolazna faza u kojoj je Vaš dječak fasciniran s kotačima, tj. njihovom rotacijom.
Važno je to staviti u kontekst cjelokupnog dječakovog ponašanja, tj. obratiti pažnju da li dječak ima socijalni kontakt s Vama i ljudima koji ga okružuju, da li se odaziva i razumije što od njega tražite, te izgovara pojedine riječi. Koliko iz Vašeg opisa vidim sve ostalo čini kao i vršnjaci, tj. nema drugih znakova koji upućuju na poremećaj komunikacije.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Moj sinčić opsjednut je kotačima. Je li to znak koji upućuje na autizam?

<para>
 Inače napreduje jako dobro i lijepo smo počeli s dohranom. Od jučer ima jak pelenski osip i što god da pojede dobije sluzavu stolicu s primjesama krvi i to barem 10 puta na dan. Krv nije uvijek prisutna. Stvarno pazimo na hranu, pošto ima i atopijski dermatitis koji se znatno popravio, pa i zbog toga smo jako oprezni. Hvala unaprijed, Emilija
</para>
<para>Krv i sluz u stolici mogu biti odraz i infekcije, stoga ako se naglo javi veći broj stolica koje su mekše sa sluzi i primjesama krvi, stolicu treba dati na mikrobiološku analizu.</para>
<para>Ako se radi o alergijskoj podlozi primjesa krvi u stolici, tada je nekada teško procijeniti koja namirnica je uzrokovala pojavu krvi, jer je to kasni tip reakcije koji može slijediti i do 72 sata nakon uzimanja obroka. U tom slučaju od pomoći mogu biti alergološki testovi.</para>
<para>Treće, kako ima i pelenski osip, treba vidjeti da razlog primjesama krvi nije ragada (puknuće kožno-sluzničnog prijelaza čmara) ako je perianalna regija ojedena.</para>
<para>U svakom slučaju bilo bi dobro da se javite pedijatru koji će procijeniti da li je dijete za dodatnu dijagnostičku obradu.</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Sluzava stolica s primjesama krvi kod bebe od 6,5 mjeseci Poštovani imam bebicu od 6,5 mjeseci koja je dojena kraći period i onda smo prešli na adaptirano mlijeko, bez glutena jer je alergična na gluten. 
    Inače napreduje jako dobro i lijepo smo počeli s dohranom. Od jučer ima jak pelenski osip i što god da pojede dobije sluzavu stolicu s primjesama krvi i to barem 10 puta na dan. Krv nije uvijek prisutna. Stvarno pazimo na hranu, pošto ima i atopijski dermatitis koji se znatno popravio, pa i zbog toga smo jako oprezni. Hvala unaprijed, Emilija

Krv i sluz u stolici mogu biti odraz i infekcije, stoga ako se naglo javi veći broj stolica koje su mekše sa sluzi i primjesama krvi, stolicu treba dati na mikrobiološku analizu.
Ako se radi o alergijskoj podlozi primjesa krvi u stolici, tada je nekada teško procijeniti koja namirnica je uzrokovala pojavu krvi, jer je to kasni tip reakcije koji može slijediti i do 72 sata nakon uzimanja obroka. U tom slučaju od pomoći mogu biti alergološki testovi.
Treće, kako ima i pelenski osip, treba vidjeti da razlog primjesama krvi nije ragada (puknuće kožno-sluzničnog prijelaza čmara) ako je perianalna regija ojedena.
U svakom slučaju bilo bi dobro da se javite pedijatru koji će procijeniti da li je dijete za dodatnu dijagnostičku obradu.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Sluzava stolica s primjesama krvi kod bebe od 6,5 mjeseci

<para>
 Zanima me da li je to razlog za brigu? Znate, obrezan je prije 8 dana i sve je bilo ok, ali bila je nekakva bijela nakupina, nešto, ne znam kako bi objasnila... Nakupilo se nešto valjda od onog Bivacin pudera. Ja sam to skidala s kamilicom jer se to baš zalijepilo, on je jako plakao jer ga boljelo, pa me brine jer se tada baš oznoijo i od tad se stalno znoji. Da nisam možda nešto izazvala time što sam to skidala. To sam radila po nagovoru prijateljice koja ima više iskustva oko toga. Molim vas odgovor i savjet. Nadam se da sam uspjela objasnit svoj problem. zabrinuta mama. Šeherezada
</para>
<para>Znojenje djeteta ne bi bilo povezano s obrezivanjem, niti sa skidanjem smegme sa spolovila. Dijete se može znojiti jer je preutopljeno osobito kada spava ili kada jede.</para>
<para>No, ako se to znojenje nastavi morat ćete se javiti svom pedijatru jer simptom pojačanog znojenja kada dojenče jede, osobito ako se Vama čini da sada i manje jede, može biti znak zamaranja kod hranjenja i srčane bolesti.</para>
<para>Vaš će pedijatar nakon pregleda odlučiti da li dijete treba uputiti specijalisti kardiologu kako bi se napravio EKG i UZV srca. Jednako tako Vaš će pedijatar vidjeti da li pojačano znojenje kod Vašeg djeteta može biti znak rahitisa.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr. med. specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba od 9 mjeseci odjednom se počela jako znojiti Lijep pozdrav, moj sin ima 9 mjeseci. Već dva dana slabije jede, a znoji se malo više. Inače nisam primijetila da se prije tako jako znojio. Sad se znoji kad spava i jede tj. dok ga dojim. 
    Zanima me da li je to razlog za brigu? Znate, obrezan je prije 8 dana i sve je bilo ok, ali bila je nekakva bijela nakupina, nešto, ne znam kako bi objasnila... Nakupilo se nešto valjda od onog Bivacin pudera. Ja sam to skidala s kamilicom jer se to baš zalijepilo, on je jako plakao jer ga boljelo, pa me brine jer se tada baš oznoijo i od tad se stalno znoji. Da nisam možda nešto izazvala time što sam to skidala. To sam radila po nagovoru prijateljice koja ima više iskustva oko toga. Molim vas odgovor i savjet. Nadam se da sam uspjela objasnit svoj problem. zabrinuta mama. Šeherezada

Znojenje djeteta ne bi bilo povezano s obrezivanjem, niti sa skidanjem smegme sa spolovila. Dijete se može znojiti jer je preutopljeno osobito kada spava ili kada jede.
No, ako se to znojenje nastavi morat ćete se javiti svom pedijatru jer simptom pojačanog znojenja kada dojenče jede, osobito ako se Vama čini da sada i manje jede, može biti znak zamaranja kod hranjenja i srčane bolesti.
Vaš će pedijatar nakon pregleda odlučiti da li dijete treba uputiti specijalisti kardiologu kako bi se napravio EKG i UZV srca. Jednako tako Vaš će pedijatar vidjeti da li pojačano znojenje kod Vašeg djeteta može biti znak rahitisa.

   Iva Palčić, dr. med. specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba od 9 mjeseci odjednom se počela jako znojiti

<para>
 Malo mi je to bilo neobično jer se moje dijete boji mačaka i izbjegava ih u širokom luku. Popila je duplu dozu Sumameda, i simptomi su se povukli (limfni čvorovi na vratu su bili jako povećani). Rečeno nam je da će biti potrebno duže vrijeme da se oni sasvim smanje, no oni su još i sada povećani (na vratu te iza uha). Drugih simptoma nema. Nisam sigurna trebam li ju ponovno odvesti liječniku ili to kod nje samo malo duže traje? Zahvaljujem unaprijed
</para>
<para>Djeca vrlo često imaju sitne limfne čvoriće na vratu, koji se mogu napipati i kada nema bolesti, a jače su uvećani u infektu.</para>
<para>Pretpostavljam da su se kod Vaše kćeri limfni čvorići smanjili, ali su još prisutni. Sitni limfni čvorići (ispod 1cm) koji se ne povećavaju, oštro su ograničeni, pomični su i nisu združeni, tj. ne čine konglomerat, ne znače nužno patologiju. Ako ste nesigurni, neka pedijatar djeteta procjeni njihov izgled, te da li je potrebno raditi ikakve dodatne pretrage.</para>
<para>
 <emphasis>
prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Bolest mačjeg ogreba i povećani limfni čvorovi Mojoj kćerki (5 i pol godina) je prije nešto više od 4 mjeseca dijagnosticirana bolest mačjeg ogreba i utvrđena je prisutnost Bartonellae henselae. 
    Malo mi je to bilo neobično jer se moje dijete boji mačaka i izbjegava ih u širokom luku. Popila je duplu dozu Sumameda, i simptomi su se povukli (limfni čvorovi na vratu su bili jako povećani). Rečeno nam je da će biti potrebno duže vrijeme da se oni sasvim smanje, no oni su još i sada povećani (na vratu te iza uha). Drugih simptoma nema. Nisam sigurna trebam li ju ponovno odvesti liječniku ili to kod nje samo malo duže traje? Zahvaljujem unaprijed

Djeca vrlo često imaju sitne limfne čvoriće na vratu, koji se mogu napipati i kada nema bolesti, a jače su uvećani u infektu.
Pretpostavljam da su se kod Vaše kćeri limfni čvorići smanjili, ali su još prisutni. Sitni limfni čvorići (ispod 1cm) koji se ne povećavaju, oštro su ograničeni, pomični su i nisu združeni, tj. ne čine konglomerat, ne znače nužno patologiju. Ako ste nesigurni, neka pedijatar djeteta procjeni njihov izgled, te da li je potrebno raditi ikakve dodatne pretrage.

   
prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Bolest mačjeg ogreba i povećani limfni čvorovi

<para>
 Kako sam slični prošla sa starijim djetetom molim Vas uputu da li joj smijem davati Cranactin kapi i koji probiotik budući da je ovako mala. Inače samo dojimo i do sada je uredno dobivala na težini. Ukoliko ne smijemo kapi, preporučujete li meni neku posebnu prehranu i npr. kapsule i čajeve od brusnice kako bi kroz mlijeko dijete primilo dozu? Hvala unaprijed Maja
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>niste napisali da li je napravljena urinokultura i da li je iz nje izolirana E.coli u značajnom broju kada bi bilo opravdano davati koncentrat brusnice.</para>
<para>Od dobi 3 mjeseca slobodno krenite sa Cranactin kapima 1 mL dnevno, do maksimalno 2x1 mL dnevno u dojenačkoj dobi. Do tada možete davati probiotik, nastaviti sa dojenjem i svakako raditi mjesečne kontrole urina i UK.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr. med. specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Što smijem davati 2-mjesečnoj bebi koja ima urinoinfekt? Poštovani, djetetu od 2 mjeseca dijagnosticiran je urinoinfekt na temelju leukocita u mokraći i krvne slike. Prepisan joj je venozni antibiotik ceftriakson 250 mg iv. 
    Kako sam slični prošla sa starijim djetetom molim Vas uputu da li joj smijem davati Cranactin kapi i koji probiotik budući da je ovako mala. Inače samo dojimo i do sada je uredno dobivala na težini. Ukoliko ne smijemo kapi, preporučujete li meni neku posebnu prehranu i npr. kapsule i čajeve od brusnice kako bi kroz mlijeko dijete primilo dozu? Hvala unaprijed Maja

Poštovana,
niste napisali da li je napravljena urinokultura i da li je iz nje izolirana E.coli u značajnom broju kada bi bilo opravdano davati koncentrat brusnice.
Od dobi 3 mjeseca slobodno krenite sa Cranactin kapima 1 mL dnevno, do maksimalno 2x1 mL dnevno u dojenačkoj dobi. Do tada možete davati probiotik, nastaviti sa dojenjem  i svakako raditi mjesečne kontrole urina i UK.

   Iva Palčić, dr. med. specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Što smijem davati 2-mjesečnoj bebi koja ima urinoinfekt?

<para>
 Otpušteni smo bez terapije i sada držim nalaz u rukama i čekamo termin kod neuropedijatra. Obično te nalaze čitam i piše "primjeren za dob", a ovaj je nešto drugačiji pa vas molim ako mi možete ukratko pojasniti. Dakle radi se o snimanju eeg djeteta od 17 mjeseci, snimanje je izvršeno u budnom, pospanom stanju i tijekom spavanja snimkom dominira miješana theta aktivnost frekvencije 5-7 hz, tijekom snimke grupira visokovoltažnu sporiju theta aktivnost u trajanju od 1 sekunde, nema vidljive asimetrije tijekom FAS, bez novih elemenata EEG nalaz je blaže paroksizmalno disritmičan za dob i okolnosti snimanja. Unaprijed hvala na odgovoru. Mama D.
</para>
<para>Kod prvih tipičnih febrilinih konvulzija obično se ne ordinira nikakva trajna terapija, već se savjetuju samo mjere brzog snižavanja temperature u fazama infekta i kako reagirati u slučaju konvulzija. Naravno uvijek se konzultira neuropedijatar i snimi EEG. EEG Vašeg djeteta nije zabrinjavajući, a pravu interpretaciju može dati samo neuropedijatar u kontekstu kliničke slike. Možda će ga biti potrebno još jednom ponoviti, radi sigurnije procjene. Mislim da možete mirno čekati pregled neuropedijatra.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Febrilne konvulzije i EEG nalaz Dijete je s 13 mjeseci imalo febrilne konvulzije nešto drugačije od uobičajenih - ukočila mu se blago jedna strana i pogled fiksirao, nestajao je 2-3 minute i onda je nastupila mlohavost. 
    Otpušteni smo bez terapije i sada držim nalaz u rukama i čekamo termin kod neuropedijatra. Obično te nalaze čitam i piše "primjeren za dob", a ovaj je nešto drugačiji pa vas molim ako mi možete ukratko pojasniti. Dakle radi se o snimanju eeg djeteta od 17 mjeseci, snimanje je izvršeno u budnom, pospanom stanju i tijekom spavanja snimkom dominira miješana theta aktivnost frekvencije 5-7 hz, tijekom snimke grupira visokovoltažnu sporiju theta aktivnost u trajanju od 1 sekunde, nema vidljive asimetrije tijekom FAS, bez novih elemenata EEG nalaz je blaže paroksizmalno disritmičan za dob i okolnosti snimanja. Unaprijed hvala na odgovoru. Mama D.

Kod prvih tipičnih febrilinih konvulzija obično se ne ordinira nikakva trajna terapija, već se savjetuju samo mjere brzog snižavanja temperature u fazama infekta i kako reagirati u slučaju konvulzija.  Naravno uvijek se konzultira neuropedijatar i snimi EEG. EEG Vašeg djeteta nije zabrinjavajući, a pravu interpretaciju može dati samo neuropedijatar u kontekstu kliničke slike.  Možda će ga biti potrebno još jednom ponoviti, radi sigurnije procjene. Mislim da možete mirno čekati pregled neuropedijatra.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Febrilne konvulzije i EEG nalaz

<para>
 Nije od rođenja niti jednu večer prespavala u komadu 3 ili 4 sata, ali u zadnje vrijeme stanje je baš pogoršano. Uveli smo dohranu sa 5 mjeseci, beba večera nekad voće, a nekad keksolino i nakon toga još sisa, tako da znam da nije razlog glad. Inače radi toga spava s nama u krevetu, jer traži sisu odmah čim se probudi i sisa minutu, dvije i u većini slučajeva nastavi spavati. Probali smo je stavljati da spava u svom krevetiću par dana, ali stanje je isto, samo što se meni teže dizat do nje, uzimati je, ljuljati i uspavljivati na rukama, jer drukčije neće zaspati, iako je pospana. Budi se većinom uz plač i dok joj ne dam sisu neće zaspati. Ne znam više kako da pomognem njoj i sebi da imamo mirniji san pa tražim vaš savjet. Kažu da je to samo faza i da izdržim još koji mjesec pa će se naučiti prespavati cijelu večer u komadu, ali ne gajim nade. Ispričavam se na dugom postu. Hvala vam unaprijed!
</para>
<para>Ako ste sigurni da beba nije gladna, tada je to vjerojatno kako su vam i rekli samo faza, koja zna potrajati. Dijete sa na taj način naviklo umirivati i to je nekada zaista teško prekinuti. Obično traje dok traje i dojenje. Možete pokušati pustiti ju da se pokuša sama umiriti, nekada to uspije, ili da ju umiruje netko drugi, a da to niste vi koji ju i dojite.</para>
<para>Svakako nastojte da večernji obrok bude kaloričan, jer će tako sigurno dulje spavati, to znači neka ne bude čisto voće, već bolje voćno- žitna ili povrtno- žitna kašica, a iza možete još dojiti.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba se budi po noći i ponovno zaspi samo uz dojenje Beba ima 7 mjeseci i unazad 3 mjeseca budi se svaka 2, 2.5 sata tijekom noći. Užasno se meškolji i nemirna je. 
    Nije od rođenja niti jednu večer prespavala u komadu 3 ili 4 sata, ali u zadnje vrijeme stanje je baš pogoršano. Uveli smo dohranu sa 5 mjeseci, beba večera nekad voće, a nekad keksolino i nakon toga još sisa, tako da znam da nije razlog glad. Inače radi toga spava s nama u krevetu, jer traži sisu odmah čim se probudi i sisa minutu, dvije i u većini slučajeva nastavi spavati. Probali smo je stavljati da spava u svom krevetiću par dana, ali stanje je isto, samo što se meni teže dizat do nje, uzimati je, ljuljati i uspavljivati na rukama, jer drukčije neće zaspati, iako je pospana. Budi se većinom uz plač i dok joj ne dam sisu neće zaspati. Ne znam više kako da pomognem njoj i sebi da imamo mirniji san pa tražim vaš savjet. Kažu da je to samo faza i da izdržim još koji mjesec pa će se naučiti prespavati cijelu večer u komadu, ali ne gajim nade. Ispričavam se na dugom postu. Hvala vam unaprijed!

Ako ste sigurni da beba nije gladna, tada je to vjerojatno kako su vam i rekli samo faza, koja zna potrajati. Dijete sa na taj način naviklo umirivati i to je nekada zaista teško prekinuti. Obično traje dok traje i dojenje. Možete pokušati pustiti ju da se pokuša sama umiriti, nekada to uspije, ili  da ju umiruje netko drugi, a da to niste vi koji ju i dojite.
Svakako nastojte da večernji obrok bude kaloričan, jer će tako sigurno dulje spavati, to znači neka ne bude čisto voće, već bolje voćno- žitna ili povrtno- žitna kašica, a iza možete još dojiti.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba se budi po noći i ponovno zaspi samo uz dojenje

<para>
 Muž i ja smo oboje temperamentne osobe "s prtljagom" - on je imao oca alkoholičara koji je tukao mamu, a ja sam odlazila na razgovore s psihologom zbog kronične anksioznosti i napadaja panike. Nismo nekoliko godina mogli imati djece pa smo potrošili dosta novca uzalud. I onda se rodio naš dragi sin. Sve je bilo dobro dok nije navršio dvije i pol godine, često je plakao i teško zaspao pa se muž preselio u drugu sobu (što sam odmah slutila da neće biti dobro), a mali spava sa mnom u sobi. Problemi su počeli oko stavova u odgoju, stalno se svađamo oko toga kako postupati, ja bi strože, a on je prilično popustljiv. Međutim te su svađe postale grozne. Muž ima problema s poslom i stalno je napet zbog toga, a ja mu odmažem jer sam dosta slabih živaca, već imam neke godine (45) i još k tome radim u školi što me čini još više bespomoćnom i tužnom, da ne kažem posramljenom. Malog sam rodila sa 41. Imam i problema sa štitnjačom i potisnutom agresivnošću. Mali je u zadnje vrijeme počeo bacati i razbijati stvari po kući kad nije po njegovom, ne želi jesti (osim onog što voli), često me udara kad treba ići spavati, a bojim se da već da ima traume od nas dvoje jer se oko odgoja uvijek svađamo pred njim. Svaki si put kažem da neću više i opet, kad on počne raditi scene, bacati se po podu, bacati stolice, ja izgubim živce, nikad ga prije nismo udarali ali sad sam ga počela i po guzi je ne znam što bi više. Svađe uvijek izbiju nakon što mali počne raditi scene. Iako tolike godine radim s djecom osjećam se potpuno nedoraslo situaciji. Osjećam se kao da sam grozan roditelj.Ja sam probavala metode brojanja do pet pa kazna, ali on kaznu uopće ne sluša npr. idi u sobu tri minute. Noćas je bila opet scena oko spavanja, a ja sam već preumorna, malog koji se počeo po meni penjati i udarati odgurnula i nezgodno je pao na što mi je muž rekao da sam poremećena osoba i da odlazi, opet smo se počeli svađati i muž je otišao. Često padnu i ružne riječi s obje strane (s tim da ja odem u kupatilo i tamo se verbalno ispraznim a muž sve pred malim kako sam ovakva i onakva). Predlagala sam mužu da svi zajedno idemo na neku terapiju ali on smatra da sam ja uzrok problema. Jako mi je teško i često mi se plače, ne znam više kako dalje. Pročitala sam puno knjiga, razgovarala s puno ljudi ali ništa mi ne pomaže. Naš sin je inače drago dijete, znatiželjan je i pun energije, jako ga volim, ali kad se počnu dešavati ove scene često puknem. Molim vas pomozite! Jesen
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>opisali ste dosta toga što se događa u Vašoj svakodnevici i čini se da se već neko vrijeme ponavlja isti obrazac – neslaganje Vas i supruga koje otvoreno pokazujete pred djetetom, a kod djeteta izaziva dodatnu nesigurnost, nakuplja mu se strah i ostale emocije (nesigurnost, krivnja…), a onda kada se te djetetove emocije i stanja iskažu u obliku njegovih nepoželjnih ponašanja to opet postaje povod za svađu Vas i supruga.</para>
<para>Super je što ste i sami prepoznali da je nužno da se taj obrazac promjeni te ste suprugu predložili zajedničku terapiju. S obzirom da on na to sada nije pristao, ipak je važno da se barem Vi odlučite za to. Naime, nastavljanje ovakvog obrasca ponašanja ne samo da je iscrpljujuće za Vas i supruga, već je to jako ugrožavajuće za zdrav socioemocionalni razvoj Vašeg toliko željenog dječaka.</para>
<para>U Centru Proventus između ostalog radimo i psihoterapiju odraslih, savjetovanje roditelja i terapiju igrom za dijete, pa nam se možete javiti ukoliko se odlučite za nešto od toga.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
</para>
<para> </para>

Suprug i ja ne slažemo se oko odgoja i svađamo se pred djetetom Poštovana! Ne zna odakle da počnem pisati ali jednostavno sam na rubu živaca. 
    Muž i ja smo oboje temperamentne osobe "s prtljagom" - on je imao oca alkoholičara koji je tukao mamu, a ja sam odlazila na razgovore s psihologom zbog kronične anksioznosti i napadaja panike. Nismo nekoliko godina mogli imati djece pa smo potrošili dosta novca uzalud. I onda se rodio naš dragi sin. Sve je bilo dobro dok nije navršio dvije i pol godine, često je plakao i teško zaspao pa se muž preselio u drugu sobu (što sam odmah slutila da neće biti dobro), a mali spava sa mnom u sobi. Problemi su počeli oko stavova u odgoju, stalno se svađamo oko toga kako postupati, ja bi strože, a on je prilično popustljiv. Međutim te su svađe postale grozne. Muž ima problema s poslom i stalno je napet zbog toga, a ja mu odmažem jer sam dosta slabih živaca, već imam neke godine (45) i još k tome radim u školi što me čini još više bespomoćnom i tužnom, da ne kažem posramljenom. Malog sam rodila sa 41. Imam i problema sa štitnjačom i potisnutom agresivnošću. Mali je u zadnje vrijeme počeo bacati i razbijati stvari po kući kad nije po njegovom, ne želi jesti (osim onog što voli), često me udara kad treba ići spavati, a bojim se da već da ima traume od nas dvoje jer se oko odgoja uvijek svađamo pred njim. Svaki si put kažem da neću više i opet, kad on počne raditi scene, bacati se po podu, bacati stolice, ja izgubim živce, nikad ga prije nismo udarali ali sad sam ga počela i po guzi je ne znam što bi više. Svađe uvijek izbiju nakon što mali počne raditi scene. Iako tolike godine radim s djecom osjećam se potpuno nedoraslo situaciji. Osjećam se kao da sam grozan roditelj.Ja sam probavala metode brojanja do pet pa kazna, ali on kaznu uopće ne sluša npr. idi u sobu tri minute. Noćas je bila opet scena oko spavanja, a ja sam već preumorna, malog koji se počeo po meni penjati i udarati odgurnula i nezgodno je pao na što mi je muž rekao da sam poremećena osoba i da odlazi, opet smo se počeli svađati i muž je otišao. Često padnu i ružne riječi s obje strane (s tim da ja odem u kupatilo i tamo se verbalno ispraznim a muž sve pred malim kako sam ovakva i onakva). Predlagala sam mužu da svi zajedno idemo na neku terapiju ali on smatra da sam ja uzrok problema. Jako mi je teško i često mi se plače, ne znam više kako dalje. Pročitala sam puno knjiga, razgovarala s puno ljudi ali ništa mi ne pomaže. Naš sin je inače drago dijete, znatiželjan je i pun energije, jako ga volim, ali kad se počnu dešavati ove scene često puknem. Molim vas pomozite! Jesen

Poštovana,
opisali ste dosta toga što se događa u Vašoj svakodnevici i čini se da se već neko vrijeme ponavlja isti obrazac – neslaganje Vas i supruga koje otvoreno pokazujete pred djetetom, a kod djeteta izaziva dodatnu nesigurnost, nakuplja mu se strah i ostale emocije (nesigurnost, krivnja…), a onda kada se te djetetove emocije i stanja iskažu u obliku njegovih nepoželjnih ponašanja to opet postaje povod za svađu Vas i supruga.
Super je što ste i sami prepoznali da je nužno da se taj obrazac promjeni te ste suprugu predložili zajedničku terapiju. S obzirom da on na to sada nije pristao, ipak je važno da se barem Vi odlučite za to. Naime, nastavljanje ovakvog obrasca ponašanja ne samo da je iscrpljujuće za Vas i supruga, već je to jako ugrožavajuće za zdrav socioemocionalni razvoj Vašeg toliko željenog dječaka.
U Centru Proventus između ostalog radimo i psihoterapiju odraslih, savjetovanje roditelja i terapiju igrom za dijete, pa nam se možete javiti ukoliko se odlučite za nešto od toga.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   Centar Proventus

  Klinfo.hr 

Suprug i ja ne slažemo se oko odgoja i svađamo se pred djetetom

<para>
 U školi je prva dva razreda imao jednu učiteljicu i sve je bilo super, jedino bi me ona nekad znala upozoriti na njega da je vrckav, da brblja, ali to je bilo sve. Sada u 3. razredu ima novu učiteljicu koja me na svakim informacijama obavjesštava uvijek o istim stvarima. Svaki, ali baš svaki put slušam da bi se on rado igrao s dječacima i išao s njima na mali nogomet, ali ga oni ne žele, pa se onda obrati njoj, pa ona naredi djeci i djeca je poslušaju i puste ga da igra iako im on vjerojatno i kvari možda igru. Drugo, stalno se igra s djevojčicama, šalje im poljupce. To što im šalje poljupce meni osobno i nije nešto strašno dok ih ne dira ili nešto takvo. Uglavnom, znači šalje poljupce, pa im priča horor priče. Kad su zadaci u grupi ne može se uklopiti jer mu uvijek netko smeta. On je očito takav da uvijek mora biti u centru pažnje i zbivanja, pa u klupi ne sjedi tj. vrti se, noge mu nisu na podu, vjerojatno je jedna ispod guze ili kako već sjedi. Pa mu učiteljica oduzme stolicu, pa mora stajati na nogama, ali njemu to baš i ne padne teško. To s oduzimanjem stolice se desilo par puta, ali po meni nije urodilo plodom. Da ne mislte da je zločesto dijete, stvarno nije, ali to što ne može sjediti je jednostavno jače od njega očito. Malo sam pričala i s bivšom učiteljicom, pa se ona zgrozila na taj postupak i na toliko negativnosti po pitanju njega, jer njoj on nije takav. Kod kuće imam problema s njim kad npr. treba domaći pisati pa to nagovaranje traje i traje, ali na kraju napiše. Neuredan je isto tako. Meni kao mami je najgore kad ima nekakve ispade bijesa jer svakakve riječi govori, tipa mrzim te, mučiteljice, uništila si mi djetinjstvo, a s druge strane je toliko osjećajan i dobar. Kako ga u školi navesti da sjedi mirno, da ne bude kažnjavan od strane učiteljice. Meni osobno je muka ići na informacije jer stalno slušam jedno te isto, ali iste bukvalno priče, kako ne može s djecom, kako ovo kako ono. Inače on je stvarno druželjubiv, u školi se očito sa dječacima baš i ne slaže, jer nije sportski tip, njih je samo 10-tak u razredu dječaka tako da većinom svi igraju nogomet. Sa curicama se slaže jer ga one slušaju kad im priča i zeza se. Voli pričati viceve i zagonetke. Što da radim, da li bi trebala popričati s nekim, vodit ga negdje kako učiteljica kaže? Očajna sam jer mi je žao da zbog gluposti dobiva i lošije ocjene nego prije, jer je pametan. Oprostite, malo sam nabacala. Srdačan pozdrav. Catwoman
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>iz ovog što ste napisali može se zaključiti da Vaše dijete ima teškoće pažnje i koncentracije koje su praćene psihomotornim nemirom (nemogućnost dugotrajnijeg mirnog sjedenja, vrpoljenje na stolcu). No krenimo redom....</para>
<para>Kažete kako je dječak prva dva razreda imao učiteljicu koja nije toliko puno pažnje pridavala njegovim ponašanjima na nastavi. U trećem razredu dobio je novu učiteljicu koja je nešto manje tolerantna na navedena ponašanja. Svakako uzmite u obzir da i zahtjevi prema djeci rastu kako prelaze u više razrede. Dakle, osim promjene učiteljice, sada je i frustracija zbog povišenih zahtjeva svakako veća te to dovodi do učestalijeg ispoljavanja nemira kod dječaka.</para>
<para>Sami navodite kako je dječak motorički nespretan. Dakle, nije neobično da se ugodnije osjeća u društvu djevojčica kod kojih se igre i aktivnosti ne svode samo na sport i loptu.</para>
<para>Iz napisanog ne vidim kako su prošli trudnoća, porod i rani razvoj djeteta. Teškoće koje opisujete (pažnja, koncentracija, psihomotorni nemir, motorička nespretnost, neuredan rukopis) često su posljedica odstupanja u ranom razvojnom periodu djece.</para>
<para>Kao posljedica svih teškoća koje ste opisali često se mogu javiti ispadi u ponašanju i verbalna agresija prema roditeljima. Uzrok leži u kontinuiranim frustrirajućim situacijama u kojima se dječak svakodnevno nalazi. Svaka aktivnost koja od njega zahtjeva pažnju i koncentraciju za njega je nova frustracija. On sam ne razumije zbog čega mu je svaka takva aktivnost teška i reagira burno prema Vama jer od Vas očekuje razumijevanje, a Vi i dalje postavljate zahtjeve pred njega.</para>
<para>Evidentno je kako djetetu treba pomoći. Situacija će postati još teža i kompliciranija s polaskom u peti razred. Do tada imate vrijeme za poticanje razvoja pažnje, koncentracije, fine motorike, te umanjivanje psihomotornog nemira koji ometa normalno funkcioniranje Vašeg djeteta. U konačnici Vam savjetujemo posjet stručnjaku (defektologu) koji će procjenom djeteta utvrditi uzrok svih opisanih teškoća, te savjetovati Vas i učiteljicu kako pristupiti djetetu u daljnjem radu s njim.</para>
<para>Stela Horvat, prof. rehabilitator</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Učiteljica se stalno žali na mog 9-godišnjeg sina radi nepažnje Poštovani, ne znam ni odakle bih počela... Moj sin ima 9 godina, ide u 3. razred osnovne škole, jako je osjećajan ali s druge strane tvrdoglav do bola. 
    U školi je prva dva razreda imao jednu učiteljicu i sve je bilo super, jedino bi me ona nekad znala upozoriti na njega da je vrckav, da brblja, ali to je bilo sve. Sada u 3. razredu ima novu učiteljicu koja me na svakim informacijama obavjesštava uvijek o istim stvarima. Svaki, ali baš svaki put slušam da bi se on rado igrao s dječacima i išao s njima na mali nogomet, ali ga oni ne žele, pa se onda obrati njoj, pa ona naredi djeci i djeca je poslušaju i puste ga da igra iako im on vjerojatno i kvari možda igru. Drugo, stalno se igra s djevojčicama, šalje im poljupce. To što im šalje poljupce meni osobno i nije nešto strašno dok ih ne dira ili nešto takvo. Uglavnom, znači šalje poljupce, pa im priča horor priče. Kad su zadaci u grupi ne može se uklopiti jer mu uvijek netko smeta. On je očito takav da uvijek mora biti u centru pažnje i zbivanja, pa u klupi ne sjedi tj. vrti se, noge mu nisu na podu, vjerojatno je jedna ispod guze ili kako već sjedi. Pa mu učiteljica oduzme stolicu, pa mora stajati na nogama, ali njemu to baš i ne padne teško. To s oduzimanjem stolice se desilo par puta, ali po meni nije urodilo plodom. Da ne mislte da je zločesto dijete, stvarno nije, ali to što ne može sjediti je jednostavno jače od njega očito. Malo sam pričala i s bivšom učiteljicom, pa se ona zgrozila na taj postupak i na toliko negativnosti po pitanju njega, jer njoj on nije takav. Kod kuće imam problema s njim kad npr. treba domaći pisati pa to nagovaranje traje i traje, ali na kraju napiše. Neuredan je isto tako. Meni kao mami je najgore kad ima nekakve ispade bijesa jer svakakve riječi govori, tipa mrzim te, mučiteljice, uništila si mi djetinjstvo, a s druge strane je toliko osjećajan i dobar. Kako ga u školi navesti da sjedi mirno, da ne bude kažnjavan od strane učiteljice. Meni osobno je muka ići na informacije jer stalno slušam jedno te isto, ali iste bukvalno priče, kako ne može s djecom, kako ovo kako ono. Inače on je stvarno druželjubiv, u školi se očito sa dječacima baš i ne slaže, jer nije sportski tip, njih je samo 10-tak u razredu dječaka tako da većinom svi igraju nogomet. Sa curicama se slaže jer ga one slušaju kad im priča i zeza se. Voli pričati viceve i zagonetke. Što da radim, da li bi trebala popričati s nekim, vodit ga negdje kako učiteljica kaže? Očajna sam jer mi je žao da zbog gluposti dobiva i lošije ocjene nego prije, jer je pametan. Oprostite, malo sam nabacala. Srdačan pozdrav. Catwoman

Draga mama,
iz ovog što ste napisali može se zaključiti da Vaše dijete ima teškoće pažnje i koncentracije koje su praćene psihomotornim nemirom (nemogućnost dugotrajnijeg mirnog sjedenja, vrpoljenje na stolcu). No krenimo redom....
Kažete kako je dječak prva dva razreda imao učiteljicu koja nije toliko puno pažnje pridavala njegovim ponašanjima na nastavi. U trećem razredu dobio je novu učiteljicu koja je nešto manje tolerantna na navedena ponašanja. Svakako uzmite u obzir da i zahtjevi prema djeci rastu kako prelaze u više razrede. Dakle, osim promjene učiteljice, sada je i frustracija zbog povišenih zahtjeva svakako veća te to dovodi do učestalijeg ispoljavanja nemira kod dječaka.
Sami navodite kako je dječak motorički nespretan. Dakle, nije neobično da se ugodnije osjeća u društvu djevojčica kod kojih se igre i aktivnosti ne svode samo na sport i loptu.
Iz napisanog ne vidim kako su prošli trudnoća, porod i rani razvoj djeteta. Teškoće koje opisujete (pažnja, koncentracija, psihomotorni nemir, motorička nespretnost, neuredan rukopis) često su posljedica odstupanja u ranom razvojnom periodu djece.
Kao posljedica svih teškoća koje ste opisali često se mogu javiti ispadi u ponašanju i verbalna agresija prema roditeljima. Uzrok leži u kontinuiranim frustrirajućim situacijama u kojima se dječak svakodnevno nalazi. Svaka aktivnost koja od njega zahtjeva pažnju i koncentraciju za njega je nova frustracija. On sam ne razumije zbog čega mu je svaka takva aktivnost teška i reagira burno prema Vama jer od Vas očekuje razumijevanje, a Vi i dalje postavljate zahtjeve pred njega.
Evidentno je kako djetetu treba pomoći. Situacija će postati još teža i kompliciranija s polaskom u peti razred. Do tada imate vrijeme za poticanje razvoja pažnje, koncentracije, fine motorike, te umanjivanje psihomotornog nemira koji ometa normalno funkcioniranje Vašeg djeteta.  U konačnici Vam savjetujemo posjet stručnjaku (defektologu) koji će procjenom djeteta utvrditi uzrok svih opisanih teškoća, te savjetovati Vas i učiteljicu kako pristupiti djetetu u daljnjem radu s njim.
Stela Horvat, prof. rehabilitator

   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Učiteljica se stalno žali na mog 9-godišnjeg sina radi nepažnje

<para>
 Poštovani, majka sam 15 godišnjaka čije me ponašanje u zadnje vrijeme brine. Postao je opsjednut izgledom - točnije kosom i zbog toga provodi sate pred ogledalom. Neprestano popravlja kosu i primjećujem da je jako opterećen time. Puno puta sam pokušala razgovarati s njim, birali smo razne frizure, ali svaki put nakon frizera on je na rubu suza, očajan, nezadovoljan pa ponovno ide u wc, satima popravlja nešto što ne treba popravljati. Ne možemo ga uvjeriti da mu je kosa super i da ne može to stajati kao neka skluptura. Inače je jako dobar, vrlo dobar učenik, druži se, ima prijatelje iako je malo povučeniji tip. Kao mali imao je razne tikove. Unaprijed hvala na odgovoru. Zabrinuta mama
</para>
<para>Draga zabrinuta mama,</para>
<para>vaš sin sada se nalazi u razdoblju adolescencije, a upravo taj period obilježen je brojnim promjenama kod mladih ljudi. Između ostalog, promjene do kojih kod njega sada dolazi očituju se i kroz oblikovanje i mijenjanje njegovih misli i osjećaja o sebi samom, tj. njegovom samopoimanju.</para>
<para>Istraživanja pokazuju da fizički izgled, u odnosu na ostale dimenzije pojma o sebi, najviše pridonosi općem samopoštovanju, i to u svim dobnim skupinama. U adolescenciji je djevojkama fizički izgled važniji nego mladićima, iako se čini da su današnji mladići zaokupljeniji vanjskim izgledom nego što su to bili nekad. Neki su mladi toliko zaokupljeni brigom o izgledu – osjećaju sram, tugu, nezadovoljstvo – do te razine da poduzimaju zbilja drastične mjere (primjerice, djevojke se izgladnjuju, mladići zlorabe steroide i slično).</para>
<para>Iako iz Vašeg pisma nisam stekla dojam da je ponašanje Vašeg sina toliko drastično, smatram da - ukoliko procjenite da njegovo ponašanje odstupa do te mjere da prelazi u depresiju – bi bilo dobro da se obratite za stručnu pomoć.</para>
<para>Što jest normalno u adolescenciji a što ne te kako komunicirati s djetetom, možete pročitati u slijedećim člancima:</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/muke-po-adolescenciji/9122/1/">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/muke-po-adolescenciji/9122/1/
</ulink>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/psiholog/81/362/poteskoce-u-komuniciranju-sa-sinom-adolescentom">https://klinfo.rtl.hr/psiholog/81/362/poteskoce-u-komuniciranju-sa-sinom-adolescentom
</ulink>
 <ulink url="http://www.roditelji.hr/skola/kako-da-ne-komunicirati-s-mladima/">http://www.roditelji.hr/skola/kako-da-ne-komunicirati-s-mladima/
</ulink>
 <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/</ulink>
</para>
<para>Za sva dodatna pitanja kao i stručnu pomoć stojimo Vam na raspolaganju u našem Centru.</para>
<para>Želim Vam puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj 15-godišnji sin opsjednut je frizurom i izgledom Istraživanja pokazuju da fizički izgled, u odnosu na ostale dimenzije pojma o sebi, najviše pridonosi općem samopoštovanju, i to u svim dobnim skupinama. 
   Poštovani, majka sam 15 godišnjaka čije me ponašanje u zadnje vrijeme brine. Postao je opsjednut izgledom - točnije kosom i zbog toga provodi sate pred ogledalom. Neprestano popravlja kosu i primjećujem da je jako opterećen time. Puno puta sam pokušala razgovarati s njim, birali smo razne frizure, ali svaki put nakon frizera on je na rubu suza, očajan, nezadovoljan pa ponovno ide u wc, satima popravlja nešto što ne treba popravljati. Ne možemo ga uvjeriti da mu je kosa super i da ne može to stajati kao neka skluptura. Inače je jako dobar, vrlo dobar učenik, druži se, ima prijatelje iako je malo povučeniji tip. Kao mali imao je razne tikove. Unaprijed hvala na odgovoru. Zabrinuta mama

Draga zabrinuta mama,
vaš sin sada se nalazi u razdoblju adolescencije, a upravo taj period obilježen je brojnim promjenama kod mladih ljudi. Između ostalog, promjene do kojih kod njega sada dolazi očituju se i kroz oblikovanje i mijenjanje njegovih misli i osjećaja o sebi samom, tj. njegovom samopoimanju.
Istraživanja pokazuju da fizički izgled, u odnosu na ostale dimenzije pojma o sebi, najviše pridonosi općem samopoštovanju, i to u svim dobnim skupinama. U adolescenciji je djevojkama fizički izgled važniji nego mladićima, iako se čini da su današnji mladići zaokupljeniji vanjskim izgledom nego što su to bili nekad.  Neki su mladi toliko zaokupljeni brigom o izgledu – osjećaju sram, tugu, nezadovoljstvo – do te razine da poduzimaju zbilja drastične mjere (primjerice, djevojke se izgladnjuju, mladići zlorabe steroide i slično).
Iako iz Vašeg pisma nisam stekla dojam da je ponašanje Vašeg sina toliko drastično, smatram da - ukoliko procjenite da njegovo ponašanje odstupa do te mjere da prelazi u depresiju – bi bilo dobro da se obratite za stručnu pomoć.
Što jest normalno u adolescenciji a što ne te kako komunicirati s djetetom, možete pročitati u slijedećim člancima:

   https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/muke-po-adolescenciji/9122/1/

   https://klinfo.rtl.hr/psiholog/81/362/poteskoce-u-komuniciranju-sa-sinom-adolescentom

   http://www.roditelji.hr/skola/kako-da-ne-komunicirati-s-mladima/

   http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/

Za sva dodatna pitanja kao i stručnu pomoć stojimo Vam na raspolaganju u našem Centru.
Želim Vam puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj 15-godišnji sin opsjednut je frizurom i izgledom

<para>
 Od rođenja se ja brinem za njega, s roditeljima nema bliskosti, u današnje vrijeme se svašta događa, strah me je, svašta mi pada na pamet. Uporno mi tvrdi da je sve u redu ali ne znam, možda je nešto u vezi seksa, granica ulaska u seksualne odnose se jako pomjerila, pa je tu i pritisak vršnjaka. Da li je mjesečarenje normalno za njegovu dob, za 2 mjeseca puni 14 godina?
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga Lily,</para>
<para>Mjesečarenje je pojava koordinirane psiho-motoričke aktivnosti u stanju spavanja. Pojavljuje se u prvih nekoliko sati duboke NREM faze spavanja, odnosno tijekom prve trećine noći. U tom periodu osoba je smanjene sposobnosti odgovora na podražaje, pokušaja komunikacije ili razbuđivanja. Iz tog razloga, važno je da poduzmete sve sigurnosne mjere opreza poput postavljanja zaštite na prozore, zaključavanja vratiju i uklanjanje predmeta koji mogu biti potencijalno opasni za vašeg brata dok mjesečari. Mjesečarenje se većinom javlja kod djece: otprilike 15% djece starosti između 4 i 12 godina ima povremene epizode mjesečarenja, koje uglavnom nestaju u periodu adolescencije.</para>
<para>S obzirom na sve što ste opisali, smatram da bi bilo dobro da vaš brat učini kompletnu dijagnostičku obradu kako bi uklonili bilo kakve potencijalne fiziološke i/ili psihološke uzroke mjesečarenja. Svakako bi bilo dobro da se stoga obratite vašem liječniku koji će vas potom dalje uputiti stručnjacima i specijalistima koji će vam pomoći u rješavanju ovog problema.</para>
<para>Želim vam puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj 13-godišnji brat mjesečari i loše spava Ako mi možete odgovoriti na pitanje... imam brata od 13 godina. Nekoliko noći mjesečari, kaže da slabo spava. Dosad mi je sve govorio, ali sad imam osjećaj da mi nešto krije. 
    Od rođenja se ja brinem za njega, s roditeljima nema bliskosti, u današnje vrijeme se svašta događa, strah me je, svašta mi pada na pamet. Uporno mi tvrdi da je sve u redu ali ne znam, možda je nešto u vezi seksa, granica ulaska u seksualne odnose se jako pomjerila, pa je tu i pritisak vršnjaka. Da li je mjesečarenje normalno za njegovu dob, za 2 mjeseca puni 14 godina?


   Odgovor:

Draga Lily,
Mjesečarenje je pojava koordinirane psiho-motoričke aktivnosti u stanju spavanja. Pojavljuje se u prvih nekoliko sati duboke NREM faze spavanja, odnosno tijekom prve trećine noći. U tom periodu osoba je smanjene sposobnosti odgovora na podražaje, pokušaja komunikacije ili razbuđivanja. Iz tog razloga, važno je da poduzmete sve sigurnosne mjere opreza poput postavljanja zaštite na prozore, zaključavanja vratiju i uklanjanje predmeta koji mogu biti potencijalno opasni za vašeg brata dok mjesečari. Mjesečarenje se većinom javlja kod djece: otprilike 15% djece starosti između 4 i 12 godina ima povremene epizode mjesečarenja, koje uglavnom nestaju u periodu adolescencije.
S obzirom na sve što ste opisali, smatram da bi bilo dobro da vaš brat učini kompletnu dijagnostičku obradu kako bi uklonili bilo kakve potencijalne fiziološke i/ili psihološke uzroke mjesečarenja. Svakako bi bilo dobro da se stoga obratite vašem liječniku koji će vas potom dalje uputiti stručnjacima i specijalistima koji će vam pomoći u rješavanju ovog problema.
Želim vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moj 13-godišnji brat mjesečari i loše spava

<para>
 Uporno poslije škole odlazi kod prijateljice, nastavlja se igrat i odlazi kući tek nakon što ju mi nekoliko puta nazovemo da krene kući. Razgovarali smo s njom, razumije zašto je važno da riješi zadaću odmah nakon škole i obećava da će popraviti svoje ponašanje, ali sljedeći dan opet po starom. Probali smo s kaznama: da joj na par dana oduzmemo telefon, da ne može koristit PC, gledati TV ali ništa ne pomaže. Pričali smo s njom da nam je već dosadno njoj davati kazne jer nismo ju rodili da bi joj davali kazne već da ju nagrađujemo jer svoje vannastavne aktivnosti fantastično obavlja. Ona se u tome slaže s nama, ali nema rezultata. Molim Vas za pomoć jer se bojim da ovakvo ponašanje ne preraste u nešto ozbiljnije. Mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>na Vašem mjestu, pokušala bih razgovarati s djevojčicom i razumjeti zašto joj je toliko važno da odmah poslije škole ide prijateljici i igra se s njom, umjesto da slijedi dogovorena obiteljska pravila. Možda možete pregovarati, npr. ponuditi da ona doista odmah poslije nastave od na druženje, primjerice sat vremena, i da nakon toga ode kući raditi zadaću. Možda se možete dogovoriti da i Vaša kćer i njena prijateljica poslije ručka zajedno dođu npr. kod vas doma pa tamo zajedno pišu zadaću. Sigurno ima prostora i da dogovorite još nekoliko načina suradnje i s roditeljima prijateljice Vaše kćeri, ili da se vaše obiteljsko pravilo malo preformulira na obostrano zadovoljstvo.</para>
<para>Vašoj djevojčici očito je jako stalo do druženja s prijateljicom, da je počela 'riskirati' i odnos s vama kao roditeljima, pa bih svakako pokušala popričati s njom, s ciljem da razumijem to ponašanje. A iz razumijevanja će sigurno doći i odgovor na to što i kako da radite. Puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Iskra Pejić, dipl. psiholog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (9) ne obavlja svoje školske zadatke i neposlušna je Poštovanje. Djevojčica od 9 godina počela se jako ružno ponašati pa i lagati. Njezina obaveza je da poslije škole ode do bake ili kući, da napiše zadaću i da tek nakon toga ima pravo na igru. 
    Uporno poslije škole odlazi kod prijateljice, nastavlja se igrat i odlazi kući tek nakon što ju mi nekoliko puta nazovemo da krene kući. Razgovarali smo s njom, razumije zašto je važno da riješi zadaću odmah nakon škole i obećava da će popraviti svoje ponašanje, ali sljedeći dan opet po starom. Probali smo s kaznama: da joj na par dana oduzmemo telefon, da ne može koristit PC, gledati TV ali ništa ne pomaže. Pričali smo s njom da nam je već dosadno njoj davati kazne jer nismo ju rodili da bi joj davali kazne već da ju nagrađujemo jer svoje vannastavne aktivnosti fantastično obavlja. Ona se u tome slaže s nama, ali nema rezultata. Molim Vas za pomoć jer se bojim da ovakvo ponašanje ne preraste u nešto ozbiljnije. Mama

Draga mama,
na Vašem mjestu, pokušala bih razgovarati s djevojčicom i razumjeti zašto joj je toliko važno da odmah poslije škole ide prijateljici i igra se s njom, umjesto da slijedi dogovorena obiteljska pravila. Možda možete pregovarati, npr. ponuditi da ona doista odmah poslije nastave od na druženje, primjerice sat vremena, i da nakon toga ode kući raditi zadaću. Možda se možete dogovoriti da i Vaša kćer i njena prijateljica poslije ručka zajedno dođu npr. kod vas doma pa tamo zajedno pišu zadaću. Sigurno ima prostora i da dogovorite još nekoliko načina suradnje i s roditeljima prijateljice Vaše kćeri, ili da se vaše obiteljsko pravilo malo preformulira na obostrano zadovoljstvo.
Vašoj djevojčici očito je jako stalo do druženja s prijateljicom, da je počela 'riskirati' i odnos s vama kao roditeljima, pa bih svakako pokušala popričati s njom, s ciljem da razumijem to ponašanje. A iz razumijevanja će sigurno doći i odgovor na to što i kako da radite. Puno sreće!

   Iskra Pejić, dipl. psiholog
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ISKRA PEJIĆ

Djevojčica (9) ne obavlja svoje školske zadatke i neposlušna je

<para>
 razred i do prije 10-ak dana bila je odlična učenica, nizala je sve petice, učiteljice su imale samo riječi hvale, da bi se to skoro preko noći promijenilo. Kao da je odjednom izgubila interes za školu, ne može ili ne želi naučiti pjesmicu na pamet, dobije 1 i to ju uopće ne dira, kao da je u nekom svom svijetu. Ni sama nisam sigurna da li se ne može koncentrirati ili jednostavno ne želi (popustila je u svim predmetima ali engleski je posebno postao problematičan). S obzirom da inače idem svaka dva tjedna na informacije, čak je i učiteljica primijetila da se s njom nešto dešava, nezainteresirana je skroz. Osim toga postala je jako drska, na svaki moj pokušaj da razgovaramo ili se rasplače ili se smije ili me jednostavno ignorira. Jako mi je teško bilo što izvući iz nje, kaže da ju ništa ne muči, nema nikakvih problema ali mora postojati nekakvo objašnjenje za to ponašanje, zar ne? Nadalje, čak sam pomislila da ju "puca" pubertet, ponekad mi se baš tako čini - stalno je pred ogledalom, samo misli kako bi se lijepo obukla, promjenjivog je raspoloženja, uhvatila sam ju par puta kako si gleda spolovilo pa i starijeg brata pita zašto mu se piša ne vidi (u pidžami je bio), ali nisam reagirala na to. Inače je vesela djevojčica ali sve to skupa me jako brine i ne znam iskreno kako postupiti. Da li je moguće da uopće ima nekih naznaka predpuberteta tako rano? Molim vas recite mi na koji način se postaviti i kako doprijeti do nje s takvim ponašanjem? Inače da naglasim, u kući nema nekih problema, svađe, ima još i starijeg brata i mlađu sestru na koje se isto tako stalno izderava, idu joj na živce itd. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru! Anette
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>nedostaje mi dosta informacija kako bismo uspješno i zajedničkim snagama vidjeli u čemu točno leži problem. No, iz onoga što pišete, vidim da je Vaša djevojčica (do nedavno) lijepo započela s uspjehom u prvom razredu. Cijeli prvi razred promatramo kao adaptaciju, jer djeca su u toj dobi mala i nemaju jasno razvijen pojam što je to točno škola, što su to obaveze i kakva su očekivanja od njih.</para>
<para>Budući da u prvom polugodištu nema ocjena, Vaša je djevojčica imala svega dva mjeseca da shvati što to znači jedinica koju dobije kad nešto napravi krivo ili nešto ne naprave. Njima je to apstraktno, i svakako im treba to puno puta pojasniti.</para>
<para>Osim što su mali da bi točno pojmili što je sve škola, nastava i obaveze, u prvom razredu radne navike sigurno još nisu razvijene. Djeci u prvom razredu treba puno roditeljskog vođenja, usmjeravanja, podrške, kontrole, pažnje. Zajedno pogledajte što je za zadaću, što se učilo taj dan, neka vam prepriča dan u školi. Možete se zajedno i igrati 'škole'. Postavljajte puno pitanja i potpitanja, s ciljem da ona kroz njih i sama shvati što su njeni radni zadaci i kako ih može napraviti. Pomozite joj da formulira svoje ciljeve i plan kako će ih ostvariti.</para>
<para>Osim nastave, osluškujte i sve ostalo što se događa u školi. Kakvi su odnosi među djecom, na primjer. Djevojčice se znaju često natjecati koja je ljepša, koja ima dužu kosu, bolju odjeću, pernicu, igračku… Možda se zato Vaša djevojčica stalno mjerka u ogledalu. Prvenstveno bih Vam savjetovala da budete topli, nježni, da je puno pitate kako je, o čemu razmišlja, kako se osjeća, da provodite zajedničko vrijeme kvalitetno, i sigurno će u nekom trenutku reći kako je i što je muči. Inače, u toj dobi djeca se počinju interesirati za spolovila. Predlažem da posudite knjigu ili na internetu pronađete članke o razvoju dječje seksualnosti.
Puno uspjeha želim!</para>
<para>
 <emphasis>Iskra Pejić, dipl. psiholog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (7) je iznenada popustila u školi Poštovani, molim Vas za pomoć. Naime imam djevojčicu od 7 godina i 3 mjeseca. Ide u 1. 
    razred i do prije 10-ak dana bila je odlična učenica, nizala je sve petice, učiteljice su imale samo riječi hvale, da bi se to skoro preko noći promijenilo. Kao da je odjednom izgubila interes za školu, ne može ili ne želi naučiti pjesmicu na pamet, dobije 1 i to ju uopće ne dira, kao da je u nekom svom svijetu. Ni sama nisam sigurna da li se ne može koncentrirati ili jednostavno ne želi (popustila je u svim predmetima ali engleski je posebno postao problematičan). S obzirom da inače idem svaka dva tjedna na informacije, čak je i učiteljica primijetila da se s njom nešto dešava, nezainteresirana je skroz. Osim toga postala je jako drska, na svaki moj pokušaj da razgovaramo ili se rasplače ili se smije ili me jednostavno ignorira. Jako mi je teško bilo što izvući iz nje, kaže da ju ništa ne muči, nema nikakvih problema ali mora postojati nekakvo objašnjenje za to ponašanje, zar ne? Nadalje, čak sam pomislila da ju "puca" pubertet, ponekad mi se baš tako čini - stalno je pred ogledalom, samo misli kako bi se lijepo obukla, promjenjivog je raspoloženja, uhvatila sam ju par puta kako si gleda spolovilo pa i starijeg brata pita zašto mu se piša ne vidi (u pidžami je bio), ali nisam reagirala na to. Inače je vesela djevojčica ali sve to skupa me jako brine i ne znam iskreno kako postupiti. Da li je moguće da uopće ima nekih naznaka predpuberteta tako rano? Molim vas recite mi na koji način se postaviti i kako doprijeti do nje s takvim ponašanjem? Inače da naglasim, u kući nema nekih problema, svađe, ima još i starijeg brata i mlađu sestru na koje se isto tako stalno izderava, idu joj na živce itd. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru! Anette

Draga mama,
nedostaje mi dosta informacija kako bismo uspješno i zajedničkim snagama vidjeli u čemu točno leži problem. No, iz onoga što pišete, vidim da je Vaša djevojčica (do nedavno) lijepo započela s uspjehom u prvom razredu. Cijeli prvi razred promatramo kao adaptaciju, jer djeca su u toj dobi mala i nemaju jasno razvijen pojam što je to točno škola, što su to obaveze i kakva su očekivanja od njih.
Budući da u prvom polugodištu nema ocjena, Vaša je djevojčica imala svega dva mjeseca da shvati što to znači jedinica koju dobije kad nešto napravi krivo ili nešto ne naprave. Njima je to apstraktno, i svakako im treba to puno puta pojasniti.
Osim što su mali da bi točno pojmili što je sve škola, nastava i obaveze, u prvom razredu radne navike sigurno još nisu razvijene. Djeci u prvom razredu treba puno roditeljskog vođenja, usmjeravanja, podrške, kontrole, pažnje. Zajedno pogledajte što je za zadaću, što se učilo taj dan, neka vam prepriča dan u školi. Možete se zajedno i igrati 'škole'. Postavljajte puno pitanja i potpitanja, s ciljem da ona kroz njih i sama shvati što su njeni radni zadaci i kako ih može napraviti. Pomozite joj da formulira svoje ciljeve i plan kako će ih ostvariti.
Osim nastave, osluškujte i sve ostalo što se događa u školi. Kakvi su odnosi među djecom, na primjer. Djevojčice se znaju često natjecati koja je ljepša, koja ima dužu kosu, bolju odjeću, pernicu, igračku… Možda se zato Vaša djevojčica stalno mjerka u ogledalu. Prvenstveno bih Vam savjetovala da budete topli, nježni, da je puno pitate kako je, o čemu razmišlja, kako se osjeća, da provodite zajedničko vrijeme kvalitetno, i sigurno će u nekom trenutku reći kako je i što je muči. Inače, u toj dobi djeca se počinju interesirati za spolovila. Predlažem da posudite knjigu ili na internetu pronađete članke o razvoju dječje seksualnosti.
Puno uspjeha želim!

   Iskra Pejić, dipl. psiholog
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica (7) je iznenada popustila u školi

<para>
 Poslušan je i sve se s njim lako da dogovoriti. Nije agresivan, mada zna biti ljut kad mu nešto nije po volji što smatram sasvim normalnom reakcijom. Znao je čitati i pisati prije nego je krenuo u školu. Učiteljica kaže da je u školi društven i da nije izoliran i povučen, ali zasigurno ne spada u kategoriju "aktivne" djece. Jako je zaboravan i spor. U pismenim radovima je odličan no kad su u pitanju diktati uvijek je loša ocjena. Ne voli glazbeni i likovni i inače nije bio zainteresiran za crtanje i bojanje niti u vrtiću. Učiteljica kaže da je uvijek umoran, no doma ja to ne primijetim i ima uredan bioritam i spava bez buđenja cijelu noć. Ujutro se ustaje sam uvijek dobro raspoložen i pričljiv no to se nikako ne poklapa s informacijama koje dobijem iz škole. Svaki dan ga pitam kako mu je bilo i odgovor je uvijek "lijepo", na pitanje da li je sve u redu i da li ima kakvih problema odgovor je uvijek da je sve u redu. Zaboravlja zadaće, informacije koje učiteljica šalje usmeno preko njega nikad ne dođu do mene jer on sve zaboravi, tako da sam propustila dva roditeljska za koje nisam ni znala jer je on zaboravio. Zbunjena sam jer slika koju on daje doma i ono što se događa u školi izgleda kao da su dva različita dječaka. Uvijek je u svom svijetu (čujem da je takav i u školi), sanjari, često mu nešto govorim on kao da me ne čuje pa mu moram ponavljati više puta. Zaista sam strpljiva, nikad ne vičem, pokušavam sve razgovorom riješiti ali jednostavno nema pomaka, a ja se sad već podosta brinem jer ne zam kako da ga motiviram i kako da mu pomognem da bude pažljiviji. Učiteljica me zvala na telefon i vikala na mene kako to više nije u redu i da to više ne smije tako jer ona ne može o svemu voditi računa. Ne želim da se on osjeća loše i da se to odrazi na njegove ocjene, ali jednostavno ne znam kako ni što učiniti. Prvi je razred završio sa odličnim, ali sada kako se bliži kraj drugog, ocjene su sve lošije. Nije depresivan, tužan, normalo jede i nema nikakvih fizičkih nedostataka. Molim vas da mi pomognete kamo i kako da se usmjerimo. Hvala vam puno! Zabrinuta samohrana mama.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>iz opisa ponašanja vašeg djeteta dalo bi se zaključiti da se moguće poteškoće svladavanja gradiva u školi nalaze u slušnoj memoriji, pažnji i grafomotornim vještinama.</para>
<para>Opisujete kako Vaš sin nikada nije volio crtati i bojati. Možda se zaista samo radi o sklonostima Vašeg dječaka, a možda je pozadina bijega od takvih aktivnosti loša grafomotorna vještina. Naime, djeca često izbjegavaju aktivnosti koje su im teške ili za koje predosjećaju da u njima neće biti uspješni. Možda je sada taj nedostatak grafomotorne vještine rezultirao sporošću u radu i brzom zamoru.</para>
<para>Jednako tako opisujete situacije u kojima dječak otežano pamti verbalne upute te loše piše diktate koji također zahtjevaju dobru slušnu memoriju. Ukoliko je ona kratkotrajna i nedovoljno razvijena, dolazit će do opisanih problema.</para>
<para>Pozadina svega opisanog može biti i teškoća sa koncentracijom, pa bi se zbog svega nabrojanog morala učiniti procjena dječaka kako bi se utvrdio uzrok problema s kojima se susrećete.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (8) je potpuno drugačije dijete u školi i doma Poštovanje! Lijepo Vas molim da mi pomognete, ako je moguće. Naime, majka sam osmogodišnjeg dječaka koji je sada pri kraju drugog razreda. On je vrlo pristojan, miran i dobar dječak. 
    Poslušan je i sve se s njim lako da dogovoriti. Nije agresivan, mada zna biti ljut kad mu nešto nije po volji što smatram sasvim normalnom reakcijom. Znao je čitati i pisati prije nego je krenuo u školu. Učiteljica kaže da je u školi društven i da nije izoliran i povučen, ali zasigurno ne spada u kategoriju "aktivne" djece. Jako je zaboravan i spor. U pismenim radovima je odličan no kad su u pitanju diktati uvijek je loša ocjena. Ne voli glazbeni i likovni i inače nije bio zainteresiran za crtanje i bojanje niti u vrtiću. Učiteljica kaže da je uvijek umoran, no doma ja to ne primijetim i ima uredan bioritam i spava bez buđenja cijelu noć. Ujutro se ustaje sam uvijek dobro raspoložen i pričljiv no to se nikako ne poklapa s informacijama koje dobijem iz škole. Svaki dan ga pitam kako mu je bilo i odgovor je uvijek "lijepo", na pitanje da li je sve u redu i da li ima kakvih problema odgovor je uvijek da je sve u redu. Zaboravlja zadaće, informacije koje učiteljica šalje usmeno preko njega nikad ne dođu do mene jer on sve zaboravi, tako da sam propustila dva roditeljska za koje nisam ni znala jer je on zaboravio. Zbunjena sam jer slika koju on daje doma i ono što se događa u školi izgleda kao da su dva različita dječaka. Uvijek je u svom svijetu (čujem da je takav i u školi), sanjari, često mu nešto govorim on kao da me ne čuje pa mu moram ponavljati više puta. Zaista sam strpljiva, nikad ne vičem, pokušavam sve razgovorom riješiti ali jednostavno nema pomaka, a ja se sad već podosta brinem jer ne zam kako da ga motiviram i kako da mu pomognem da bude pažljiviji. Učiteljica me zvala na telefon i vikala na mene kako to više nije u redu i da to više ne smije tako jer ona ne može o svemu voditi računa. Ne želim da se on osjeća loše i da se to odrazi na njegove ocjene, ali jednostavno ne znam kako ni što učiniti. Prvi je razred završio sa odličnim, ali sada kako se bliži kraj drugog, ocjene su sve lošije. Nije depresivan, tužan, normalo jede i nema nikakvih fizičkih nedostataka. Molim vas da mi pomognete kamo i kako da se usmjerimo. Hvala vam puno! Zabrinuta samohrana mama.

Poštovana,
iz opisa ponašanja vašeg djeteta dalo bi se zaključiti da se moguće poteškoće svladavanja gradiva u školi nalaze u slušnoj memoriji, pažnji i grafomotornim vještinama.
Opisujete kako Vaš sin nikada nije volio crtati i bojati. Možda se zaista samo radi o sklonostima Vašeg dječaka, a možda je pozadina bijega od takvih aktivnosti loša grafomotorna vještina. Naime, djeca često izbjegavaju aktivnosti koje su im teške ili za koje predosjećaju da u njima neće biti uspješni. Možda je sada taj nedostatak grafomotorne vještine rezultirao sporošću u radu i brzom zamoru.
Jednako tako opisujete situacije u kojima dječak otežano pamti verbalne upute te loše piše diktate koji također zahtjevaju dobru slušnu memoriju. Ukoliko je ona kratkotrajna i nedovoljno razvijena, dolazit će do opisanih problema.
Pozadina svega opisanog može biti i teškoća sa koncentracijom, pa bi se zbog svega nabrojanog morala učiniti procjena dječaka kako bi se utvrdio uzrok problema s kojima se susrećete.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Dječak (8) je potpuno drugačije dijete u školi i doma

<para>
 Prohodao je s 10 mjeseci, priča: "mama, tata, baba, nana, dido", vidim da stvarno puno razumije i u zadnjih par dana sve više riječi pokušava ponoviti. Međutim, problemi s njegovim noćnim spavanjem traju već sigurno 3-4, ako ne i 5 mjeseci, prestala sam i računati... Od svog, mislim negdje trećeg ili četvrtog mjeseca, pa sve do sedmog, osmog, spavao je cijelu noć, a onda su odjednom počeli problemi, buđenja u plaču po nekoliko puta noću. Za sada ima 6 zubića, obično smo skužili kad su bili oni u pitanju, jer je i pojačano slinio i bio nervozan i preko dana. Spavao je prije sam u svojoj sobici i sve je bilo u redu, međutim, jedna viroza, druga, temperatura i slično, i završio je opet s nama u sobi, i to traje do danas... Preko dana još uvijek spava 2 puta, obično jedno kraće spavanje od npr. 30-45 min, a drugo malo duže, najduže 2 sata. Ta dnevna spavanja uvijek proteknu bez problema i ikakvih buđenja u plaču. Navečer uvijek ide spavati oko 9-9 i pol sati, s tim da ga uspavljujem nošenjem, što ponekad zna trajati preko pola sata, a on ima već 12 kg. Neznam kako da ga odviknem od tog uspavljivanja jer je postalo stvarno naporno, obično mužu neće, nego ga možemo uspavati samo ja ili svekrva... Imate li kakvih prijedloga? Događa se da se noću probudi, npr. oko 3 sata i bude budan po sat, dva, a nekad i tri, što se nedavno dogodilo, tako da je zaspao taman kad sam ja trebala ići na posao. Ta noćna buđenja su vrištanja i plač, ja ga dignem i on se uspije smiriti, uljuljkam ga pjevušenjem i nastavi spavati, pa ga vratim u krevetić, al nekad ga i prebacim kod nas u krevet. Problem je što on ne zna sam zaspati, pa tako vrlo rijetko uspije zaspati s nama u krevetu, pa to opet završi s uspavljivanjem usred noći. Mužu neće, jer kad shvati da ga je on digao iz krevetića, to je vrištanje iz petnih žila. Preko dana nema s njim problema, on ga čuva trenutno. Većina mojih prijateljica koje imaju djecu, što stariju od mog, što približne dobi, nemaju takvih problema, pa se ja pitam zašto se to događa? Meni je to postalo stvarno jako naporno jer sam prije skoro 2 mjeseca počela raditi, a putujem autom na posao nekih 20-30 min pa me postalo strah vožnje da ne zaspim slučajno, a i vrlo mi se teško tako umornoj koncentrirati na posao... Vjerujem da nisam jedina, ali neznam koje je objašnjenje svemu tome, nadam se da ćete mi ponuditi neko rješenje. Unaprijed zahvalna, u iščekivanju vašeg odgovora. B.J.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam nije lako i da ste već iscrpljeni zbog ritma spavanja Vašeg mališana. Uspavljivanje nošenjem, noćna buđenja koja traju više sati, spavanje s Vama u krevetu zasigurno jesu situacije koje Vam otežavaju svakodnevicu i dobro je da razmišljate o tome kako ih promijeniti.</para>
<para>Uzroci poteškoća koje opisujete mogu zaista biti raznovrsni. Ipak, kako biste uspješno savladali ove izazove savjetujem Vam da iskušate nešto od sljedećeg. S obzirom na dob Vašeg sina, kao i na to da ponekad kada se probudi noću ima dovoljno energije da bude budan i po nekoliko sati savjetujem Vam da razmislite o tome da više ne spava dva puta dnevno već da ima samo jedno dnevno spavanje. Moguće je da zbog spavanja preko dana ima više poteškoća sa zaspivanjem i buđenjem po noći. Također, uobičajeno je da djeca koja imaju problema s noćnim buđenjima također teže i zaspe od djece koja nemaju toliko noćnih buđenja.</para>
<para>U ovoj dobi Vašem djetetu je i dalje izrazito važnan osjećaj sigurnosti kojeg ima kada je uz Vas. Kao što ste i naveli, on može ugodno provoditi vrijeme s tatom, ali Vi ste ipak osoba koja u, za njega, teškim situacijama kao što je zaspivanje, treba biti uz njega. Naime, i odlazak na spavanje kod djece može potencirati osjećaj tjeskobe zbog odvajanja od mame, odnosno separacijsku anksioznost. Zato je važno da se djetetu da do znanja da ste tu uz njega i da ga nećete napustiti. Ipak, to ne znači nužno da morate nositi dijete. I na druge načine mu se može dati jednaka poruka. Naime, ako se dijete uzruja jer ga ne nosite, možete biti uz njegov krevetić, maziti ga,masirati, pjevati mu uspavanku i na druge načine mu pomoći da se opusti i da prihvati da ste tu za njega. S obzirom da je sada već navikao da ga nosite, važno je da se pripremite da će za to trebati dosta strpljenja i da ćete morati biti ustrajni. Na početku se možete skroz nagnuti nad njega i zagrliti ga, kako bi što bolje osjetio Vašu prisutnost. Važno je da mu pomognete da se smiri, ali bez da ga nosite.</para>
<para>Kod buđenja usred noći potrebno je uspavati ga na isti način. Dakle, biti uz njega fizički – zagrliti ga ili maziti, da osjeti Vašu blizinu. Također, pomaže ako Vi uspijete ostati smireni jer mu na taj način šaljete poruku da je sve uredu. Slušajući ili osjećajući Vaše otkucaje srca dijete će se malo po malo smiriti. Želim Vam puno strpljenja i uspjeha, kao i uspješno prospavanih noći.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije,</emphasis>
 <emphasis> praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj 1-godišnjak budi se noću i po tri sata ne može zaspati Poštovani, moj sin ima 13 mjeseci i jako je veselo i simpatično dijete. 
    Prohodao je s 10 mjeseci, priča: "mama, tata, baba, nana, dido", vidim da stvarno puno razumije i u zadnjih par dana sve više riječi pokušava ponoviti. Međutim, problemi s njegovim noćnim spavanjem traju već sigurno 3-4, ako ne i 5 mjeseci, prestala sam i računati... Od svog, mislim negdje trećeg ili četvrtog mjeseca, pa sve do sedmog, osmog, spavao je cijelu noć, a onda su odjednom počeli problemi, buđenja u plaču po nekoliko puta noću. Za sada ima 6 zubića, obično smo skužili kad su bili oni u pitanju, jer je i pojačano slinio i bio nervozan i preko dana. Spavao je prije sam u svojoj sobici i sve je bilo u redu, međutim, jedna viroza, druga, temperatura i slično, i završio je opet s nama u sobi, i to traje do danas... Preko dana još uvijek spava 2 puta, obično jedno kraće spavanje od npr. 30-45 min, a drugo malo duže, najduže 2 sata. Ta dnevna spavanja uvijek proteknu bez problema i ikakvih buđenja u plaču. Navečer uvijek ide spavati oko 9-9 i pol sati, s tim da ga uspavljujem nošenjem, što ponekad zna trajati preko pola sata, a on ima već 12 kg. Neznam kako da ga odviknem od tog uspavljivanja jer je postalo stvarno naporno, obično mužu neće, nego ga možemo uspavati samo ja ili svekrva... Imate li kakvih prijedloga? Događa se da se noću probudi, npr. oko 3 sata i bude budan po sat, dva, a nekad i tri, što se nedavno dogodilo, tako da je zaspao taman kad sam ja trebala ići na posao. Ta noćna buđenja su vrištanja i plač, ja ga dignem i on se uspije smiriti, uljuljkam ga pjevušenjem i nastavi spavati, pa ga vratim u krevetić, al nekad ga i prebacim kod nas u krevet. Problem je što on ne zna sam zaspati, pa tako vrlo rijetko uspije zaspati s nama u krevetu, pa to opet završi s uspavljivanjem usred noći. Mužu neće, jer kad shvati da ga je on digao iz krevetića, to je vrištanje iz petnih žila. Preko dana nema s njim problema, on ga čuva trenutno. Većina mojih prijateljica koje imaju djecu, što stariju od mog, što približne dobi, nemaju takvih problema, pa se ja pitam zašto se to događa? Meni je to postalo stvarno jako naporno jer sam prije skoro 2 mjeseca počela raditi, a putujem autom na posao nekih 20-30 min pa me postalo strah vožnje da ne zaspim slučajno, a i vrlo mi se teško tako umornoj koncentrirati na posao... Vjerujem da nisam jedina, ali neznam koje je objašnjenje svemu tome, nadam se da ćete mi ponuditi neko rješenje. Unaprijed zahvalna, u iščekivanju vašeg odgovora. B.J.

Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako i da ste već iscrpljeni zbog ritma spavanja Vašeg mališana. Uspavljivanje nošenjem, noćna buđenja koja traju više sati, spavanje s Vama u krevetu zasigurno jesu situacije koje Vam otežavaju svakodnevicu i dobro je da razmišljate o tome kako ih promijeniti.
Uzroci poteškoća koje opisujete mogu zaista biti raznovrsni. Ipak, kako biste uspješno savladali ove izazove savjetujem Vam da iskušate nešto od sljedećeg. S obzirom na dob Vašeg sina, kao i na to da ponekad kada se probudi noću ima dovoljno energije da bude budan i po nekoliko sati savjetujem Vam da razmislite o tome da više ne spava dva puta dnevno već da ima samo jedno dnevno spavanje. Moguće je da zbog spavanja preko dana ima više poteškoća sa zaspivanjem i buđenjem po noći. Također, uobičajeno je da djeca koja imaju problema s noćnim buđenjima također teže i zaspe od djece koja nemaju toliko noćnih buđenja.
U ovoj dobi Vašem djetetu je i dalje izrazito važnan osjećaj sigurnosti kojeg ima kada je uz Vas. Kao što ste i naveli, on može ugodno provoditi vrijeme s tatom, ali Vi ste ipak osoba koja u, za njega, teškim situacijama kao što je zaspivanje, treba biti uz njega. Naime, i odlazak na spavanje kod djece može potencirati osjećaj tjeskobe zbog odvajanja od mame, odnosno separacijsku anksioznost. Zato je važno da se djetetu da do znanja da ste tu uz njega i da ga nećete napustiti. Ipak, to ne znači nužno da morate nositi dijete. I na druge načine mu se može dati jednaka poruka. Naime, ako se dijete uzruja jer ga ne nosite, možete biti uz njegov krevetić, maziti ga,masirati, pjevati mu uspavanku i na druge načine mu pomoći da se opusti i da prihvati da ste tu za njega. S obzirom da je sada već navikao da ga nosite, važno je da se pripremite da će za to trebati dosta strpljenja i da ćete morati biti ustrajni. Na početku se možete skroz nagnuti nad njega i zagrliti ga, kako bi što bolje osjetio Vašu prisutnost. Važno je da mu pomognete da se smiri, ali bez da ga nosite.
Kod buđenja usred noći potrebno je uspavati ga na isti način. Dakle, biti uz njega fizički – zagrliti ga ili maziti, da osjeti Vašu blizinu. Također, pomaže ako Vi uspijete ostati smireni jer mu na taj način šaljete poruku da je sve uredu. Slušajući ili osjećajući Vaše otkucaje srca dijete će se malo po malo smiriti. Želim Vam puno strpljenja i uspjeha, kao i uspješno prospavanih noći.

   Tea Knežević, magistra psihologije,
    praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moj 1-godišnjak budi se noću i po tri sata ne može zaspati

<para>
 Dugo vremena u vrtiću, nije željela ništa raditi ni uključivati se u igru s vršnjacima. Sada se uključuje rado u sve oblike rada, no ne i u igru s vršnjacima. Igrat će se s jednim djetetom no, priključiti se sama grupi ili pozvati nekoga da se s njom igra to ne zna, iako želi. Žalosna je jer ju nitko iz vrtića ne poziva na dječje rođendane. Ako ode kod neke djevojčice ili netko dođe kod nas ona će se igrati, ali se ne zna s tim istim djetetom uključiti u grupu već ga želi samo za sebe. Stanujemo u naselju prepunom djece,no ona će u parku sjediti pored mene dok se djeca oko nje igraju. Boji im se prići, a znam da želi. Ako ju potičem na uključivanje onda se još više odupire. Lako zaključuje, čita i piše i sve nauči kada ona to želi, a ne kada ju mi potičemo. Dosta vremena provodi sa starijom sestrom (8,5 godina), ali i s odraslima od kojih zahtijeva punu pažnju, sudjelovanje u igri s njom, razgovore. Kretala je na balet, folklor i sl. na svoj zahtjev, no, odmah bi i odustajala nakon što bismo tamo došli. Željela bih joj pomoći jer vidim da želi društvo, a ne može se uključiti u njega. Zahvaljujem. Mama I.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>S obzirom da navodite kako vjerujete da Vaša kćerka želi, ali ne zna prići grupici vršnjaka jasno je da je potrebno naučiti ju kako bi to mogla učiniti. Ipak, ponekad nije dovoljno djetetu samo predložiti kako da im priđe ili kako da se ponaša s vršnjacima jer se dijete ne osjeća dovoljno sigurno u sebe i osnaženo za to. Prepoznali ste da se kod nje u ključnim trenutcima javi strah, odnosno da se boji prići drugoj dječici. Drugim riječima, boji se da bi mogla biti neprihvaćena i boji se da bi ju vršnjaci mogli odbaciti. Više o tome kako treba reagirati na emociju straha možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/9096/1/">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/9096/1/</ulink>
</para>
<para>Jako je važno da joj u tim trenutcima pokažete empatiju i razumijevanje njezinog stanja. Jednan od načina kako to možete učiniti jest da joj nježno kažete: „Znam da ti nije lako prići toj dječici. Čini mi se da bi se htjela igrati s njima, ali da ne znaš kako bi im prišla.“ Time ćete joj pokazati da razumijete kako joj je, a to bi joj trebalo pomoći da se bar malo opusti.</para>
<para>Isto tako, važno je da s njom u nekim opuštenim situacijama, npr.kada se doma igrate s njom, u igri odigravate situacije kako netko prilazi grupici djece i pita ih da se uključi u njihovu igru. Nakon što joj pokažete možete joj predložiti da ona to proba uvježbati u igri s Vama tj.da ona „glumi“ lik koji treba prići nekome i pitati za igranje. Takvim uvježbavanjem bi joj se u realnoj situaciji s vršnjacima trebala smanjiti anksioznost i trebala bi se osjećati osnaženije da to učini.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako da pomognem svojoj djevojčici (5) da se nauči uključiti u neko društvo? Poštovani, moja 5,5 godišnja djevojčica se teže uključuje u društvo vršnjaka. Sa 4 godine je krenula u vrtić. 
    Dugo vremena u vrtiću, nije željela ništa raditi ni uključivati se u igru s vršnjacima. Sada se uključuje rado u sve oblike rada, no ne i u igru s vršnjacima. Igrat će se s jednim djetetom no, priključiti se sama grupi ili pozvati nekoga da se s njom igra to ne zna, iako želi. Žalosna je jer ju nitko iz vrtića ne poziva na dječje rođendane. Ako ode kod neke djevojčice ili netko dođe kod nas ona će se igrati, ali se ne zna s tim istim djetetom uključiti u grupu već ga želi samo za sebe. Stanujemo u naselju prepunom djece,no ona će u parku sjediti pored mene dok se djeca oko nje igraju. Boji im se prići, a znam da želi. Ako ju potičem na uključivanje onda se još više odupire. Lako zaključuje, čita i piše i sve nauči kada ona to želi, a ne kada ju mi potičemo. Dosta vremena provodi sa starijom sestrom (8,5 godina), ali i s odraslima od kojih zahtijeva punu pažnju, sudjelovanje u igri s njom, razgovore. Kretala je na balet, folklor i sl. na svoj zahtjev, no, odmah bi i odustajala nakon što bismo tamo došli. Željela bih joj pomoći jer vidim da želi društvo, a ne može se uključiti u njega. Zahvaljujem. Mama I.

Draga mama,
S obzirom da navodite kako vjerujete da Vaša kćerka želi, ali ne zna prići grupici vršnjaka jasno je da je potrebno naučiti ju kako bi to mogla učiniti. Ipak, ponekad nije dovoljno djetetu samo predložiti kako da im priđe ili kako da se ponaša s vršnjacima jer se dijete ne osjeća dovoljno sigurno u sebe i osnaženo za to. Prepoznali ste da se kod nje u ključnim trenutcima javi strah, odnosno da se boji prići drugoj dječici. Drugim riječima, boji se da bi mogla biti neprihvaćena i boji se da bi ju vršnjaci mogli odbaciti. Više o tome kako treba reagirati na emociju straha možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/9096/1/

Jako je važno da joj u tim trenutcima pokažete empatiju i razumijevanje njezinog stanja. Jednan od načina kako to možete učiniti jest da joj nježno kažete: „Znam da ti nije lako prići toj dječici. Čini mi se da bi se htjela igrati s njima, ali da ne znaš kako bi im prišla.“ Time ćete joj pokazati da razumijete kako joj je, a to bi joj trebalo pomoći da se bar malo opusti.
Isto tako, važno je da s njom u nekim opuštenim situacijama, npr.kada se doma igrate s njom, u igri odigravate situacije kako netko prilazi grupici djece i pita ih da se uključi u njihovu igru. Nakon što joj pokažete možete joj predložiti da ona to proba uvježbati u igri s Vama tj.da ona „glumi“ lik koji treba prići nekome i pitati za igranje. Takvim uvježbavanjem bi joj se u realnoj situaciji s vršnjacima trebala smanjiti anksioznost i trebala bi se osjećati osnaženije da to učini.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako da pomognem svojoj djevojčici (5) da se nauči uključiti u neko društvo?

<para>
 Koliko dugo vrijede predoperativni nalazi za bebu od 6 mjeseci
</para>
<para>Odgovor:</para>
<para>U većini slučajeva preoperativni nalazi vrijede 2 tjedna (krvni i urina), a neki do 1 mjesec.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Koliko dugo vrijede predoperativni nalazi za bebu od 6 mjeseci? U većini slučajeva preoperativni nalazi vrijede 2 tjedna (krvni i urina), a neki do 1 mjesec.

Koliko dugo vrijede predoperativni nalazi za bebu od 6 mjeseci? 
   Koliko dugo vrijede predoperativni nalazi za bebu od 6 mjeseci

Odgovor:
U većini slučajeva preoperativni nalazi vrijede 2 tjedna (krvni i urina), a neki do 1 mjesec.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Koliko dugo vrijede predoperativni nalazi za bebu od 6 mjeseci?

<para>
 tjednu koja je naknadno otklonjena. Radi se o tome da je prvih 15 dana isključivo dojen, no onda mu je moje mlijeko postalo nedovoljno, konstantno je bio gladan i nikad dovoljno sit za miran san duži od 30 min. Tada sam uvela Aptamil AR i nastavila dojiti u kombinaciji. Nekako paralelno s tim problemom, pojavio se i problem "tihog refluksa", sadržaj želuca nikada ne izlazi vani, ali stalno "šeta" gore-dolje, što uzrokuje bolne grimase, zvukove kao da "čisti grlo" zabacivanje glavice, grčenje, stalno trpanje šaka u usta... Iako je to jako iscrpljujuće i za njega i za nas, jer mu ne da mirno spavati, nikako osim na nama, nakon 5 različitih mišljenja pedijatara, shvatila sam da je jedini "lijek" biti strpljiv i čekati da prođe. U fazi kad je bilo najgore, danima nije spavao, stalno je plakao, uspjela sam dobiti uputnicu za UZV abdomena (u Splitu ne postoji privatni dječji gastroenterolog!), no još nismo došli na red. Nisu nam pomogli ni podignut madrac, često podrigivanje, manje porcije, dugo nošenje nakon jela, ma ništa! Tek je bolje postalo nakon savjeta jednog starijeg iskusnog pedijatra iz bolnice da mu u svaki obrok dodam Rižolino (Podravka), što ionako gustu AR formulu, učini još gušćom. U međuvremenu smo probali i s Novalacom AR jer mi se činilo da Aptamil nije nešto bitno poboljšao, no on mu nikako nije odgovarao. Zadnjih par dana se događa da ima problema sa stolicom (i BioGaiu koristimo, inače, već tjednima)! Po cijele dane ima vjetrove neugodnog mirisa, nateže se, muči, stenje, budi se, a olakša se tek kada mu uslijed brisanja guze, maramicom malo isprovociram analni otvor. Onda se umiri i zaspi, uglavnom. Također, ako je istina da bi od adaptiranog mlijeka djeca trebala biti sita barem 3-4 sata, i tu imamo problem! On popije 60-120 ml Aptamila (ovisno je li i koliko je posisao prije), što ga zadrži sitim najduže na 2 sata, a najčešće i kraće. Ne znam jesu li te AR formule dijetalne u odnosu na normalne pa je tu problem. Jako frustrira činjenica da nijedan od pedijatara sa kojima sam se ja dosad susrela ne zna ništa konkretno o ad mlijeku i njihovim specifikacijama, niti mi zna preporučiti točno koje bi njemu odgovaralo, već usput spomenu ono koje im najviše reklamnog materijala pošalje - kao "najbolje", uz savjet "probajte"! Prisiljena sam sama se informirati i na taj način sam došla do podatka da od proizvođača Aptamila (Milupe) postoji i Milumil, isto mlijeko kao Aptamil ali nutritivno bogatije, za djecu koja su često gladna? Dakle, moje pitanje glasi: S obzirom na taj oblik refluksa koji je prisutan, te stoga potrebu da je mlijeko gusto i dodatno se zgušnjava, te njegovu čestu potrebu za hranom, koje nam Vi mlijeko preporučujete? Bismo li Rižolinom postigli potrebnu gustoću bilo kojeg mlijeka, ne nužno AR i je li čar AR mlijeka samo u gustoći ili nešto u formuli suzbija sami refluks? Kako da spriječimo vraćanje hrane, ali i zadržimo ga sitim neko vrijeme, bez tegoba sa stolicom? Nadam se da ste me razumjeli, unaprijed hvala. Zaboravila sam spomenuti da je prvi mjesec napredovao 1100 g, te je sada težak 3900 g! Maris08
</para>
<para>Vaš dječak je odlično dobio na tjelesnoj masi i to je najbolji pokazatelj zdravlja. Zdrava djeca imaju pravo bljucati, imati čujne fenomene iz probavnog trakta, plakati i imati dojenčke grčeve i to se neće promijeniti mijenjanjem dojenačkih formula.</para>
<para>AR forumle su namijenjene za djecu koja dosta bljucaju i ne treba ih dodatno zagušćivati, a u vašem slučaju svakako to ne bih radila budući da rižine pahuljice znaju stvrdnuti stolicu, a to se upravo dogodilo. Uz to mislim da nema potrebe ni za kakvim mlijekom koje je nutritivno bogatije.</para>
<para>Inače su sva dojenačka mlijeka energetski u istoj kategoriji, tj. imaju isti broj kilokalorija po mililitru. AR formule su nešto veće gustoće, pa time zadržavaju punoću želuca.</para>
<para>To što dijete plače ili se meškolji ne znači da je uvijek gladno; ako mu dajete previše, tada samo više bljuca i tako se vrtite u krug.</para>
<para>Moje mišljenje je da Vaš dječak koji jede Vaše mlijeko i dopunjava ga AR formulom prema svemu što s napisali ne boluje od patološkog refluksa već se samo radi o fiziološkom refluksu koji će se spontano popraviti, te da ne trebate ništa mijenjati, osim prestati zagušćivati obroke rižolinom.</para>
<para>Ukoliko i dalje niste sigurni je li sve uredu, tada je najbolje da učiniti pregled dječjeg gastroenteorloga.</para>
<para>
 <emphasis>prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Fiziološki refluks kod novorođenčeta Poštovani, radi se o dječaku starom 34 dana. Rođen je 6 dana poslije termina, težak 2760 g i dug 49, uredna trudnoća i porod, osim sumnje na zastoj u razvoju u 36. 
    tjednu koja je naknadno otklonjena. Radi se o tome da je prvih 15 dana isključivo dojen, no onda mu je moje mlijeko postalo nedovoljno, konstantno je bio gladan i nikad dovoljno sit za miran san duži od 30 min. Tada sam uvela Aptamil AR i nastavila dojiti u kombinaciji. Nekako paralelno s tim problemom, pojavio se i problem "tihog refluksa", sadržaj želuca nikada ne izlazi vani, ali stalno "šeta" gore-dolje, što uzrokuje bolne grimase, zvukove kao da "čisti grlo" zabacivanje glavice, grčenje, stalno trpanje šaka u usta... Iako je to jako iscrpljujuće i za njega i za nas, jer mu ne da mirno spavati, nikako osim na nama, nakon 5 različitih mišljenja pedijatara, shvatila sam da je jedini "lijek" biti strpljiv i čekati da prođe. U fazi kad je bilo najgore, danima nije spavao, stalno je plakao, uspjela sam dobiti uputnicu za UZV abdomena (u Splitu ne postoji privatni dječji gastroenterolog!), no još nismo došli na red. Nisu nam pomogli ni podignut madrac, često podrigivanje, manje porcije, dugo nošenje nakon jela, ma ništa! Tek je bolje postalo nakon savjeta jednog starijeg iskusnog pedijatra iz bolnice da mu u svaki obrok dodam Rižolino (Podravka), što ionako gustu AR formulu, učini još gušćom. U međuvremenu smo probali i s Novalacom AR jer mi se činilo da Aptamil nije nešto bitno poboljšao, no on mu nikako nije odgovarao. Zadnjih par dana se događa da ima problema sa stolicom (i BioGaiu koristimo, inače, već tjednima)! Po cijele dane ima vjetrove neugodnog mirisa, nateže se, muči, stenje, budi se, a olakša se tek kada mu uslijed brisanja guze, maramicom malo isprovociram analni otvor. Onda se umiri i zaspi, uglavnom. Također, ako je istina da bi od adaptiranog mlijeka djeca trebala biti sita barem 3-4 sata, i tu imamo problem! On popije 60-120 ml Aptamila (ovisno je li i koliko je posisao prije), što ga zadrži sitim najduže na 2 sata, a najčešće i kraće. Ne znam jesu li te AR formule dijetalne u odnosu na normalne pa je tu problem. Jako frustrira činjenica da nijedan od pedijatara sa kojima sam se ja dosad susrela ne zna ništa konkretno o ad mlijeku i njihovim specifikacijama, niti mi zna preporučiti točno koje bi njemu odgovaralo, već usput spomenu ono koje im najviše reklamnog materijala pošalje - kao "najbolje", uz savjet "probajte"! Prisiljena sam sama se informirati i na taj način sam došla do podatka da od proizvođača Aptamila (Milupe) postoji i Milumil, isto mlijeko kao Aptamil ali nutritivno bogatije, za djecu koja su često gladna? Dakle, moje pitanje glasi: S obzirom na taj oblik refluksa koji je prisutan, te stoga potrebu da je mlijeko gusto i dodatno se zgušnjava, te njegovu čestu potrebu za hranom, koje nam Vi mlijeko preporučujete? Bismo li Rižolinom postigli potrebnu gustoću bilo kojeg mlijeka, ne nužno AR i je li čar AR mlijeka samo u gustoći ili nešto u formuli suzbija sami refluks? Kako da spriječimo vraćanje hrane, ali i zadržimo ga sitim neko vrijeme, bez tegoba sa stolicom? Nadam se da ste me razumjeli, unaprijed hvala. Zaboravila sam spomenuti da je prvi mjesec napredovao 1100 g, te je sada težak 3900 g! Maris08

Vaš dječak je odlično dobio na tjelesnoj masi i to je najbolji pokazatelj zdravlja. Zdrava djeca imaju pravo bljucati, imati čujne fenomene iz probavnog trakta, plakati i imati dojenčke grčeve i to se neće promijeniti mijenjanjem dojenačkih formula.
AR forumle su namijenjene za djecu koja dosta bljucaju i ne treba ih dodatno zagušćivati, a u vašem slučaju svakako to ne bih radila budući da rižine pahuljice znaju stvrdnuti stolicu, a to se upravo dogodilo. Uz to mislim da nema potrebe ni za kakvim mlijekom koje je nutritivno bogatije.
Inače su sva dojenačka mlijeka energetski u istoj kategoriji, tj. imaju isti broj kilokalorija po mililitru. AR formule su nešto veće gustoće, pa time zadržavaju punoću želuca.
To što dijete plače ili se meškolji ne znači da je uvijek gladno; ako mu dajete previše, tada samo više bljuca i tako se vrtite u krug.
Moje mišljenje je da Vaš dječak koji jede Vaše mlijeko i dopunjava ga AR formulom prema svemu što s napisali ne boluje od patološkog refluksa već se samo radi o fiziološkom refluksu koji će se spontano popraviti, te da ne trebate ništa mijenjati, osim prestati zagušćivati obroke rižolinom.
Ukoliko i dalje niste sigurni je li sve uredu, tada je najbolje da učiniti pregled dječjeg gastroenteorloga.

   prim.dr Alemka Jaklin Kekez, pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 