Međutim djevojčica ju je počela odbacivati u zadnje vrijeme, govori joj da se makne, da se ne želi družiti s njom. Kada trebaju raditi nekakvu zajedničku aktivnost gdje su do sada bile par, ona ju ignorira, a zadnje ju je i lupila nogom, zna ju gurnuti. Uglavnom gruba je, a kćer ne shvaća otkud sad ta promjena ponašanja, jer je ona prema njoj jako dobra, kao i prema drugoj djeci. Na moj prijedlog da se posveti i drugoj djeci za druženje kaže da druge djevojčice u vrtiću već imaju svoje prijateljice s kojima se druže te da ju ne doživljavaju kada želi raditi neku aktivnost s nekom od njih pa kćer sada ne može naći društvo za sebe. Jako voli ići u vrtić, međutim zadnja 2 tjedna zna reći da ju boli noga, trbuh, čini mi se, da bi izbjegla odlazak u vrtić. Inače je jako dobroćudno dijete, svima želi dobro i ne znam da li shvaća kad joj kažem da takvo ponašanje djevojčice nije u redu i da se jednostavno neki ljudi ponekad loše ponašaju. Koji je najbolji savjet da joj dam, da se proba više zauzeti za sebe, obraniti, te kako da uspostavi nova prijateljstva? Jan
Poštovani,
prema svemu što ste naveli vidi se da ste brižni roditelji koji svojoj djevojčici pokušavaju olakšati novonastalu situaciju u vrtiću. Vjerujem da je vaša djevojčica zbunjena i povrijeđena zbog ponašanja svoje prijateljice. Vi ste zaista dobro odreagirali kada ste ju pokušali potaknuti da se igra s drugom dječicom i kada ste joj pojasnili da se neki ljudi ponekad loše ponašaju.
Ipak, vrlo vjerojatno to nije odmah olakšalo situaciju Vašoj djevojčici, ali bilo bi i nerealno očekivati da bi mogla prihvatiti to objašnjenje i nastaviti se osjećati dobro i zadovoljno kao da se ništa nije dogodilo. Naime, za proradu tuge i povrjeđenosti zbog izravnog odbacivanja od strane druge djevojčice trebat će joj neko vrijeme. U tome joj možete pomoći tako da ju pustite da priča ili se na neki drugi način izrazi o tome. Već samo empatičko slušanje u kojem ćete joj pokazati razumijevanje i interes za to kako se osjeća može imati jako pozitivan učinak. Ne treba zaboraviti da ne možete utjecati na ponašanje druge djevojčice, ali možete svoju kćerku naučiti kako da se zauzme za sebe. Kako da jasno kaže „ja nisam za udaranje“ i slično, u situacijama kada ju se fizički napada ili kako da se izrazi u nekim drugim neugodnim situacijama. Kroz igru možete prikazati situacije koje se događaju u vrtiću i onda zajednički iznositi i „isprobavati“ u igri prijedloge koje iznesete, npr. kako bi mogla pristupiti drugoj dječici. Zatim ju možete pitati kako joj se čini taj prijedlog.
Naveli ste da u posljednje vrijeme navodi razne razloge kako bi izbjegla odlazak u vrtić. U tim situacijama možete joj empatički, s razumijevanjem i toplinom, ne kritički reći: „Meni se čini da ti ne želiš ići u vrtić jer te brine s kime ćeš se tamo igrati“. Odnosno, da joj na glas kažete svoju sumnju i kroz to joj pokažete razumijevanje. Tada ju ohrabrite i podsjetite na nešto što bi mogla isprobati u vrtiću kako bi se ipak uključila u igru s nekim.
Ako se situacija neće mijenjati svakako porazgovarajte s tetama u vrtiću i ukažite im na potrebu za ohrabrivanjem vaše kćerke da se upusti u prijateljske odnose i s drugom dječicom.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom