Postroll

Preroll

<para>
 Kad ju upitam hoće li na wc, odbija i nakon minutu se upiški. Po noći je suha. Medutim, u utorak je krenula u vrtić, ali ovo radi još od nedjelje, tako da ne znam koliko ima povezanosti. Dva dana je išla u vrtić, danas nije htjela. Ne znam što da radim :( Zabrinuta saam. Unaprijed hvala. Mama I.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da ste zbunjeni time što je Vaša djevojčica ponovo počela piškiti i kakati u gaće umjesto da ide na wc. Ponekad, nakon što dijete uspostavi kontrolu nad obavljanjem nužde, ipak dolazi do toga da ponovo počne piškiti i kakati u gaće. Najčešći razlog tome je kada dijete doživi neki stresni događaj ili promjenu u životu. Naveli ste da se njoj to ponovo počelo događati u nedjelju, a da je u vrtić krenula u utorak. Ipak, i sama najava polaska u vrtić i bliženje toga dana mogla je biti izvor nervoze i uznemirenosti djeteta koje se ne mora nužno vidjeti na ponašajnoj razini već se može odraziti i na način na koji ste opisali. Također, možda ste i Vi postali napetiji i brinuli se kako će se snaći u vrtiću pa je Vaša djevojčica to osjetila. Djeca vrlo dobro osjete kada su roditelji negativno pobuđeni pa onda i oni preuzmu taj osjećaj. Ukoliko mislite da se to nije dogodilo, razmislite o drugim promjenama u zadnje vrijeme.</para>
<para>U svakom slučaju, njeno tijelo se još uvijek uvježbava kako kontrolirati nuždu pa stoga nije potrebno puno da bi se ponekad i vratilo par koraka unazad. Pogotovo u ovom razdoblju prilagodbe na vrtić što sa sobom nosi brojne izazove. Sada joj je potrebna podrška i razumijevanje njezinih osjećaja. Dajte joj do znanja da znate da joj je teško ostati u vrtiću i da bi radije bila kod kuće. Uredu je i sasvim normalno da to osjeća. Pružanjem razumijevanja za to djevojčica bi se s vremenom trebala opustiti i prihvatiti novi dnevni ritam i okruženje, a tada će joj biti lakše i ponovno kontrolirati stolicu i mokrenje.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, </emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Po polasku u vrtić djevojčica je ponovno počela obavljati nuždu u gaćice Poštovanje, majka sam djevojčice koja 17.9. puni 3 godine. Još u 6. mjesecu odviknuli smo se nošenja pelene danju i noću. Međutim već 5 dana počela je ponovno piškiti i kakiti u gaće. 
    Kad ju upitam hoće li na wc, odbija i nakon minutu se upiški. Po noći je suha. Medutim, u utorak je krenula u vrtić, ali ovo radi još od nedjelje, tako da ne znam koliko ima povezanosti. Dva dana je išla u vrtić, danas nije htjela. Ne znam što da radim :( Zabrinuta saam. Unaprijed hvala. Mama I.

Draga mama,
vjerujem da ste zbunjeni time što je Vaša djevojčica ponovo počela piškiti i kakati u gaće umjesto da ide na wc. Ponekad, nakon što dijete uspostavi kontrolu nad obavljanjem nužde, ipak dolazi do toga da ponovo počne piškiti i kakati u gaće. Najčešći razlog tome je kada dijete doživi neki stresni događaj ili promjenu u životu. Naveli ste da se njoj to ponovo počelo događati u nedjelju, a da je u vrtić krenula u utorak. Ipak, i sama najava polaska u vrtić i bliženje toga dana mogla je biti izvor nervoze i uznemirenosti djeteta koje se ne mora nužno vidjeti na ponašajnoj razini već se može odraziti i na način na koji ste opisali. Također, možda ste i Vi postali napetiji i brinuli se kako će se snaći u vrtiću pa je Vaša djevojčica to osjetila. Djeca vrlo dobro osjete kada su roditelji negativno pobuđeni pa onda i oni preuzmu taj osjećaj. Ukoliko mislite da se to nije dogodilo, razmislite o drugim promjenama u zadnje vrijeme.
U svakom slučaju, njeno tijelo se još uvijek uvježbava kako kontrolirati nuždu pa stoga nije potrebno puno da bi se ponekad i vratilo par koraka unazad. Pogotovo u ovom razdoblju prilagodbe na vrtić što sa sobom nosi brojne izazove. Sada joj je potrebna podrška i razumijevanje njezinih osjećaja. Dajte joj do znanja da znate da joj je teško ostati u vrtiću i da bi radije bila kod kuće. Uredu je i sasvim normalno da to osjeća. Pružanjem razumijevanja za to djevojčica bi se s vremenom trebala opustiti i prihvatiti novi dnevni ritam i okruženje, a tada će joj biti lakše i ponovno kontrolirati stolicu i mokrenje.
Sretno!

   Tea Knežević, 
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TEA KNEŽEVIĆ

Bolja ja

Po polasku u vrtić djevojčica je ponovno počela obavljati nuždu u gaćice

<para>
 Nakon toga nam je doktorica ponovno rekla da jedan dan mažemo sa Avene cicalfate a jedan dan sa Maxitrol masti. To je trajalo negdje 2 tjedna. Moje pitanje je da li je bebici narušeno zdravlje što se tiče tih kortikosteroida ili nije. Molim Za Pomoć... Hvala. Mama Mirela
</para>
<para>Nemojte se bojati, to je blagi kortikosteroid koji ste mazali kratko, te sigurno neće ostaviti posljedice.</para>
<para>Međutim savjetovala bih da se javite dermatologu, radi drugih mogućnosti rješavanja i prevencije ekcema na licu.</para>
<para>Do pregleda nemojte mazati kortikosteroide, samo neutralnu emolijentnu kremu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Mogu li kreme na bazi kortikosteroida naštetiti mojoj bebici? Molim vas ako mi možete pomoći. Radi se o bebici 6 mjeseci. Ima ekcem na licu. Doktorica je propisala Maxitrol mast koju smo mazale 5 dana. Ekcem nije prošao. 
    Nakon toga nam je doktorica ponovno rekla da jedan dan mažemo sa Avene cicalfate a jedan dan sa Maxitrol masti. To je trajalo negdje 2 tjedna. Moje pitanje je da li je bebici narušeno zdravlje što se tiče tih kortikosteroida ili nije. Molim Za Pomoć... Hvala. Mama Mirela

Nemojte se bojati, to je blagi kortikosteroid koji ste mazali kratko, te sigurno neće ostaviti posljedice.
Međutim savjetovala bih da se javite dermatologu, radi drugih mogućnosti rješavanja i prevencije ekcema na licu.
Do pregleda nemojte mazati kortikosteroide, samo neutralnu emolijentnu kremu.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Mogu li kreme na bazi kortikosteroida naštetiti mojoj bebici?

<para>
 Nakon toga u vrtić je išla 5 dana, dolazimo opet pedijatrici jer je opet imala upalu uha koja je očito bila samo zaliječena. Dobivamo pet dana klavocina. Pet dana odmor, pa dolazimo jučer opet doktorici i govorim joj da dijete ima temperaturu već tri do četri dana koja može varirati između 37.2 do 38.7. Daje nam sumamed 4ml jedanput dnevno. Jutros nema temperature, dajem joj sumamed 2ml, prošlo je ravno tri minute i ispovraćala je sve van. Temperatura narasla do 39.4.sve u svemu u 15 dana je dobila tri različita antibiotika. Jučer smo izvadili krv i piše da su:
</para>
<para>
 eritrociti (4-5)-5.46
</para>
<para>
 leukociti (6-16) 17,4
</para>
<para>
 neutrofili(1.40-8.00) 11.63
</para>
<para>
 i crp (0.1-2.8) 17.6
</para>
<para>
 k-mcv(73.8-89.4) 68.8
</para>
<para>
 k-mch(24.-29.2) 21.7
</para>
<para>
 monociti(5-13) 4
</para>
<para>
 Ja bih vas lijepo molila ako bi mi mogli reći što da napravim sad sa djetetom? Da li da idem u bolnicu ili što? Da li je to zaista neki virus i nije joj ništa kako kaže pedijatrica ili je zaista dijete bolesno i trebam potražit drugo mišljenje tj. drugog doktora? Hvala najljepša!
</para>
<para>Savjetovala bih pregled specijaliste otorinolaringologa da se preciznije provjeri stanje uha i treće mandule.</para>
<para>Prema krvnoj slici moguće je da se radi o bakterijskoj infekciji, no teško je procijeniti bez pregleda i cjelokupnog uvida u nalaze.</para>
<para>Ako je tek pošla u vrtić zna se dogoditi da djeca redaju respiratorne infekte, a nekada je teško procijeniti da li se radi o bakterijskom ili virusnom. Nakon prolaza bolesti ostavite ju kod kuće bar 2 tjedna da se imunološki oporavi.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Liječnica je dala 3 različita antibiotika u 15 dana, a upala uha ne prolazi Poštovani, lijepo molim pomoć kako i što napraviti. Dijete 2 godine i 9 mjeseci staro prvo je imalo upalu uha - dobili smo amoksicilin da koristimo 5 dana. 
    Nakon toga u vrtić je išla 5 dana, dolazimo opet pedijatrici jer je opet imala upalu uha koja je očito bila samo zaliječena. Dobivamo pet dana klavocina. Pet dana odmor, pa dolazimo jučer opet doktorici i govorim joj da dijete ima temperaturu već tri do četri dana koja može varirati između 37.2 do 38.7. Daje nam sumamed 4ml jedanput dnevno. Jutros nema temperature, dajem joj sumamed 2ml, prošlo je ravno tri minute i ispovraćala je sve van. Temperatura narasla do 39.4.sve u svemu u 15 dana je dobila tri različita antibiotika. Jučer smo izvadili krv i piše da su:


   eritrociti (4-5)-5.46


   leukociti (6-16) 17,4


   neutrofili(1.40-8.00) 11.63


   i crp (0.1-2.8) 17.6


   k-mcv(73.8-89.4) 68.8


   k-mch(24.-29.2) 21.7


   monociti(5-13) 4


   Ja bih vas lijepo molila ako bi mi mogli reći što da napravim sad sa djetetom? Da li da idem u bolnicu ili što? Da li je to zaista neki virus i nije joj ništa kako kaže pedijatrica ili je zaista dijete bolesno i trebam potražit drugo mišljenje tj. drugog doktora? Hvala najljepša!

Savjetovala bih pregled specijaliste otorinolaringologa da se preciznije provjeri stanje uha i treće mandule.
Prema krvnoj slici moguće je da se radi o bakterijskoj infekciji, no teško je procijeniti bez pregleda i cjelokupnog uvida u nalaze.
Ako je tek pošla u vrtić zna se dogoditi da djeca redaju respiratorne infekte, a nekada je teško procijeniti da li se radi o bakterijskom ili virusnom. Nakon prolaza bolesti ostavite ju kod kuće bar 2 tjedna da se imunološki oporavi.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Liječnica je dala 3 različita antibiotika u 15 dana, a upala uha ne prolazi

<para>
 Naš problem su vjetrovi koji ga muče po cijelu noć, on stenje, diže nogice, vrti se i tiska da pusti vjetar. Kad uspije, malo se smiri i opet sve iz početka. Dajemo mu bio gaia kapi, razne čajeve smo isprobali, ali bez učinka. Ima malo tvrđu stolicu koju se trudimo regulirat prehranom. Molim vas za savjet. Što da radimo? Kako da mu olakšamo? To traje već 2 mjeseca. Filipinka
</para>
<para>Nemojte davati puno čajeve, jer slatki napitci potiču stvaranje plinova, držite se vode za žeđ.</para>
<para>Uz to ako je stolica tvrđa to može isto biti razlog većoj količini vjetrova. Stoga nastojte da dijete jede voće poput šljiva, kruške, marelice, te žitarice koje dobro potiču regulaciju stolice.</para>
<para>Dosta djece se u toj dobi budi zbog rada crijeva što poslije uglavnom spontano prođe.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bebu od 7 mjeseci već dva mjeseca muče noćni vjetrovi i ništa ne pomaže Poštovanje. Imam bebu od 6 i pol mjeseci. Dobro napreduje, dojim ga, a počeli smo i s nadohranom. 
    Naš problem su vjetrovi koji ga muče po cijelu noć, on stenje, diže nogice, vrti se i tiska da pusti vjetar. Kad uspije, malo se smiri i opet sve iz početka. Dajemo mu bio gaia kapi, razne čajeve smo isprobali, ali bez učinka. Ima malo tvrđu stolicu koju se trudimo regulirat prehranom. Molim vas za savjet. Što da radimo? Kako da mu olakšamo? To traje već 2 mjeseca. Filipinka

Nemojte davati puno čajeve, jer slatki napitci potiču stvaranje plinova, držite se vode za žeđ.
Uz to ako je stolica tvrđa to može isto biti razlog većoj količini vjetrova. Stoga nastojte da dijete jede voće poput šljiva, kruške, marelice, te žitarice koje dobro potiču regulaciju stolice.
Dosta djece se u toj dobi budi zbog rada crijeva što poslije uglavnom spontano prođe.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Bebu od 7 mjeseci već dva mjeseca muče noćni vjetrovi i ništa ne pomaže

<para>
 Probala sam s njom razgovarati i pomoći joj, ali ona ne želi slušati. U prvom razredu je bila odličan učenik, a sad kada ima više obaveza veliki nam je problem kako ju motivirati. Mi sjedimo s njom 2 sata kako bi ona napisala malo zadaće i ona stalno plače i više je suza nego što joj možemo pomoći i više nego razmišljanja oko zadaće.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca u pravilu vole raditi ono u čemu se osjećaju uspješna, a izbjegavaju aktivnosti u kojima su neuspješna ili koja su im teška. Možda se kod vaše djevojčice radi o nekoj teškoći zbog koje ju pisanje zadaća umara (grafomotorika, percepcija, pažnja...) ili je nedostatak radnih navika uzrokovan nedovoljnom emocionalnom zrelošću zbog koje bi se još uvijek mnogo radije igrala.</para>
<para>U svakom slučaju, predlažemo da provjerite kod stručnjaka postoji li neki razlog zbog kojeg vam je učenje svakodnevno mučenje.</para>
<para>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Za moju kćerkicu učenje je svakodnevno mučenje Djevojčica ide u 2. razred i nema ni malo volje za učenjem. Kada spomenemo da ide pisati zadaću, odmah su suze i nekakav bijes. 
    Probala sam s njom razgovarati i pomoći joj, ali ona ne želi slušati. U prvom razredu je bila odličan učenik, a sad kada ima više obaveza veliki nam je problem kako ju motivirati. Mi sjedimo s njom 2 sata kako bi ona napisala malo zadaće i ona stalno plače i više je suza nego što joj možemo pomoći i više nego razmišljanja oko zadaće.

Poštovana,
djeca u pravilu vole raditi ono u čemu se osjećaju uspješna, a izbjegavaju aktivnosti u kojima su neuspješna ili koja su im teška. Možda se kod vaše djevojčice radi o nekoj teškoći zbog koje ju pisanje zadaća umara (grafomotorika, percepcija, pažnja...) ili je nedostatak radnih navika uzrokovan nedovoljnom emocionalnom zrelošću zbog koje bi se još uvijek mnogo radije igrala.
U svakom slučaju, predlažemo da provjerite kod stručnjaka postoji li neki razlog zbog kojeg vam je učenje svakodnevno mučenje.
Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog

   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Za moju kćerkicu učenje je svakodnevno mučenje

<para>
 Imala je nedostatak kisika prilikom poroda carskim rezom. Možete li mi molim vas pobliže objasniti o čemu se radi, da li će sve biti ok? Unaprijed hvala... dina
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>na temelju ovih podataka i dijagnoza pri otpustu, može se samo odgovoriti da je Vaša beba koja je rođena na vrijeme, bila težinom značajno manja nego je to prosjek, pa zato ima u dijagnozi opis da je hipotrofna. Pitanje zašto se to dogodilo - ima jako puno uzroka vezanih kako za mamu tako i za samo dijete. Nedostatak kisika u porodu može dovesti do različitih promjena na mozgu koje se verificiraju UZV-kom mozga pri porodu. Svakako je potrebno ponoviti isti u dobi od 1 mjesec i ako nešto nije u redu dijete treba pregled neuropedijatra.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Što znači dijagnoza Neonatus temporarius hypotrophicus kod novorođenčeta? Pozdrav moja beba ima dijagnozu Neonatus temporarius hypotrophicus, Obs SIAI. a na UZ mozga pise-voluminozniji lijevi pleksus koji je hiperehogen, nepravilnih kontura ispunjava lijevi okipitalni rog. 
    Imala je nedostatak kisika prilikom poroda carskim rezom. Možete li mi molim vas pobliže objasniti o čemu se radi, da li će sve biti ok? Unaprijed hvala... dina

Poštovani,
na temelju ovih podataka i dijagnoza pri otpustu, može se samo odgovoriti da je Vaša beba koja je rođena na vrijeme, bila težinom značajno manja nego je to prosjek, pa zato ima u dijagnozi opis da je hipotrofna. Pitanje zašto se to dogodilo - ima jako puno uzroka vezanih kako za mamu tako i za samo dijete. Nedostatak kisika u porodu može dovesti do različitih promjena na mozgu koje se verificiraju UZV-kom mozga pri porodu. Svakako je potrebno ponoviti isti u dobi od 1 mjesec i ako nešto nije u redu dijete treba pregled neuropedijatra.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Što znači dijagnoza Neonatus temporarius hypotrophicus kod novorođenčeta?

<para>
 Vježbamo s njom dizanje od nekih mjesec dana starosti i uz negodovanje je micala glavicu s jedne na drugu stranu. Ono što smo primjetili zadnjih tjedan dana je to da ne želi više dizat glavicu odnosno bilo je koji dan u zadnjih tjedan dana jednom, dva, tri puta možda da je dizala glavicu uspravno al po našem mišljenju nedovoljno. Također smo primjetili da joj desna rukica u potrbušnom položaju nije u položaju za dizanje glavice, makar je mi stavili u taj položaj, ona je ispruži dok joj je lijeva u pravilnom položaju. Recite mi molim Vas da li je to nešto za brinut ili jednostavno još treba vremena da ona počne dizati glavicu? Da li sva djeca moraju u istim vremenskim razmacima razvoja moraju podjednako napredovat ili neka malo kasnije, naravno vezano na podizanje glavice? Zabirnuti tata
</para>
<para>Vaše dijete je još u relativno niskoj dobi da bi dulje vrijeme održavala odignutu glavu, jer obično tek iza 3. mjeseca odizanje glavice može biti oko minutu. U dobi 2-3 mjeseca je obično samo kratko. Naravno za svaku radnju postoji vremenski prozor, ali je on uvijek u okviru par tjedana. Budući da ste zamijetili i asimetriju u držanju, savjetujem, kako bi bili sasvim sigurni je li sve uredu, javite se svom pedijatru koji će na temelju pregleda procijeniti da li treba dijete uputiti i neuropedijatru.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba od 2,5 mjeseca još ne podiže glavicu u potrbušnom položaju Poštovana, imam dijete starosti od 2,5 mjeseca. Problematika zbog koje se javljam vezana je uz dizanje glavice u potrbušnom položaju. 
    Vježbamo s njom dizanje od nekih mjesec dana starosti i uz negodovanje je micala glavicu s jedne na drugu stranu. Ono što smo primjetili zadnjih tjedan dana je to da ne želi više dizat glavicu odnosno bilo je koji dan u zadnjih tjedan dana jednom, dva, tri puta možda da je dizala glavicu uspravno al po našem mišljenju nedovoljno. Također smo primjetili da joj desna rukica u potrbušnom položaju nije u položaju za dizanje glavice, makar je mi stavili u taj položaj, ona je ispruži dok joj je lijeva u pravilnom položaju. Recite mi molim Vas da li je to nešto za brinut ili jednostavno još treba vremena da ona počne dizati glavicu? Da li sva djeca moraju u istim vremenskim razmacima razvoja moraju podjednako napredovat ili neka malo kasnije, naravno vezano na podizanje glavice? Zabirnuti tata

Vaše dijete je još u relativno niskoj dobi da bi dulje vrijeme održavala odignutu glavu, jer obično tek iza 3. mjeseca odizanje glavice može biti oko minutu. U dobi 2-3 mjeseca je obično samo kratko. Naravno za svaku radnju postoji vremenski prozor, ali je on uvijek u okviru par tjedana. Budući da ste zamijetili i asimetriju u držanju, savjetujem, kako bi bili sasvim sigurni je li sve uredu, javite se svom pedijatru koji će na temelju pregleda procijeniti da li treba dijete uputiti i neuropedijatru.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba od 2,5 mjeseca još ne podiže glavicu u potrbušnom položaju

<para>
 Prije 3 tjedna su se pojavila noćna buđenja uz plač, kruljenje i vjetrove, a da se nije ništa novog uvodilo u prehranu. Ne bih htjela prekinut dojenje iako sam dobila takav savjet. Da li postoje kakve biljne kapi za smirenje probave jer on meni nije od prvog dana jednu noć prespavao bez duđanja. ŽK
</para>
<para>Svako nastojte da dijete pojede uvečer prije spavanja obrok koji je dovoljno zasitan da ne bude gladan; najbolje neka žitno mliječna kašica. Iza toga ga možete još dojiti za uspavljivanje, ali će vjerojatno dulje spavati tijekom noći.</para>
<para>Pitanje je da li ga možda bude plinovi, tj. da li ima normalnu stolicu te da li je moguće prethodno trošio antibiotik koji bi narušio crijevnu floru? U tom slučaju treba dati probiotik. Sve kapi koje se nude (npr. tipa simetikona) u pravilu nemaju očekivani učinak, jer ne rješavaju uzrok problemu.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba od godinu dana noću se budi uz jake vjetrove i kruljenje Poštovani, moja beba ima godinu dana i uz to što sve jede, još je na prsima pogotovo prije spavanja i tokom noći. 
    Prije 3 tjedna su se pojavila noćna buđenja uz plač, kruljenje i vjetrove, a da se nije ništa novog uvodilo u prehranu. Ne bih htjela prekinut dojenje iako sam dobila takav savjet. Da li postoje kakve biljne kapi za smirenje probave jer on meni nije od prvog dana jednu noć prespavao bez duđanja. ŽK

Svako nastojte da dijete pojede uvečer prije spavanja obrok koji je dovoljno zasitan da ne bude gladan; najbolje neka žitno mliječna kašica. Iza toga ga možete još dojiti za uspavljivanje, ali će vjerojatno dulje spavati tijekom noći.
Pitanje je da li ga možda bude plinovi, tj. da li ima normalnu stolicu te da li je moguće prethodno trošio antibiotik koji bi narušio crijevnu floru? U tom slučaju treba dati probiotik. Sve kapi koje se nude (npr. tipa simetikona) u pravilu nemaju očekivani učinak, jer ne rješavaju uzrok problemu.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba od godinu dana noću se budi uz jake vjetrove i kruljenje

<para>
 Jako je sklona respiratornim infekcijama, toliko da više sami ne znamo na koji način ju liječiti pa tražim i vaše mišljenje. Naša pedijatrica, a i pedijatri u obližnjoj bolnici jako su skloni prepisivanju antibiotika te ih je ona do sada popila između 10 i 15 doza. Naime, već s 8 mjeseci bili smo na odjelu pedijatrije s dijagnosticiranom upalom uha, u brisu nazofarinksa tada joj je prvi puta izoliran streptococus pneumoniae. Liječena je u tih mjesec dana Cefiximom, Sumamedom i Klavocinom. S godinu dana je krenula u jaslice i sve se nastavljalo i pogoršavalo. Odmah tih dana bronhitis je liječen Sumamedom, s 13 mjeseci opet bolničko liječenje, upala grla-Klavocin i Zinnat, te terapija željezom kod kuće. S 21 mjesec imala je upalu uha, brisevi su pokazivali fiziološku floru, a ona je liječena Klavocinom. Temperatura je uglavnom svaki put povišena. S 22 mjeseca pila je Zinatt zbog sličnih simptoma, sa dvije godine na brisu nazofarinksa opet pneumokok, terapija Maxitrol i Tobrex kapi. S dvije godine i dva mjeseca bris ždrijela-Streptococus pyogenes, bris nazofarinksa-streptococus pneumoniae. Svjesna sam da je to previše antibiotika, ali napominjem da je ona toliko neprestano puna sekreta, tamno zelenog, koji ne da čistiti jer je i sama već istraumatizirana od svih špricalica, kapljica, sirupa,inhalatora itd. Mislila sam da će ljeto i odlazak u trajanju od 3 tjedna na more očistiti te bakterije iz nje, no čim se na kraju kolovoza vratila u kolektiv, nosić je nakon 3 dana bio pun, opet kašlje i puna je sekreta koji pokušavamo rješavati fiziološkom. Jutros joj je procurilo i uho, a i to se dogodilo već nekoliko puta. Cijepljena je pneumokoknim cjepivom (kako bi ovo sve tek izgledalo da je nismo cijepili???). Da više ne duljim, zanima me kamo krenuti, čime ukloniti te bakterije iz nje? Ponavljam, svjesna sam da smo joj antibioticima vjerojatno uništili imunitet... Hvala na odgovoru, Ana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>respiratorne infekcije osobito vrtićke dječje dobi su u 90% slučajeva virusne etiologije. Ne znači ako je u brisu nazofarinksa izoliran St.pneumoniae da je on uzročnik tegoba i da odmah dijete treba liječiti antibiotikom.</para>
<para>St.pneumoniae kao i H. influenzae i Moraxella catarrhalis su samo kolonizacija nazofarinksa u velikog broja djece i ne možete ih iskorijeniti antibiotikom. Tek ako nalazi u krvi pokazuju na bakterijsku infekciju (povišeni leukociti sa skretanjem u lijevo uz visok CRP) primjenjujemo liječenje antibioticima.</para>
<para>Preporučila bih da se kod svake respiratorne infekcije ako je dijete febrilno prvo uzmu nalazi krvi, a tek prema potrebi primjeni antibiotik, inače samo simptomatska terapija toalete dišnih puteva.</para>
<para>Također bi bilo poželjno da dijete pogleda ORL specijalista kada se sumnja na upalu uha jer većina tih upala nije gnojna i također se ne liječi antibiotikom već analgeticima, antipireticima i dekongestivima.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić, dr. med. specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da uklonimo streptokok iz naše curice koja više ne reagira na antibiotike? Poštovani! Molim Vas pomoć i savjet. Priča je malo dulja... Imam djevojčicu od dvije i pol godine. 
    Jako je sklona respiratornim infekcijama, toliko da više sami ne znamo na koji način ju liječiti pa tražim i vaše mišljenje. Naša pedijatrica, a i pedijatri u obližnjoj bolnici jako su skloni prepisivanju antibiotika te ih je ona do sada popila između 10 i 15 doza. Naime, već s 8 mjeseci bili smo na odjelu pedijatrije s dijagnosticiranom upalom uha, u brisu nazofarinksa tada joj je prvi puta izoliran streptococus pneumoniae. Liječena je u tih mjesec dana Cefiximom, Sumamedom i Klavocinom. S godinu dana je krenula u jaslice i sve se nastavljalo i pogoršavalo. Odmah tih dana bronhitis je liječen Sumamedom, s 13 mjeseci opet bolničko liječenje, upala grla-Klavocin i Zinnat, te terapija željezom kod kuće. S 21 mjesec imala je upalu uha, brisevi su pokazivali fiziološku floru, a ona je liječena Klavocinom. Temperatura je uglavnom svaki put povišena. S 22 mjeseca pila je Zinatt zbog sličnih simptoma, sa dvije godine na brisu nazofarinksa opet pneumokok, terapija Maxitrol i Tobrex kapi. S dvije godine i dva mjeseca bris ždrijela-Streptococus pyogenes, bris nazofarinksa-streptococus pneumoniae. Svjesna sam da je to previše antibiotika, ali napominjem da je ona toliko neprestano puna sekreta, tamno zelenog, koji ne da čistiti jer je i sama već istraumatizirana od svih špricalica, kapljica, sirupa,inhalatora itd. Mislila sam da će ljeto i odlazak u trajanju od 3 tjedna na more očistiti te bakterije iz nje, no čim se na kraju kolovoza vratila u kolektiv, nosić je nakon 3 dana bio pun, opet kašlje i puna je sekreta koji pokušavamo rješavati fiziološkom. Jutros joj je procurilo i uho, a i to se dogodilo već nekoliko puta. Cijepljena je pneumokoknim cjepivom (kako bi ovo sve tek izgledalo da je nismo cijepili???). Da više ne duljim, zanima me kamo krenuti, čime ukloniti te bakterije iz nje? Ponavljam, svjesna sam da smo joj antibioticima vjerojatno uništili imunitet... Hvala na odgovoru, Ana

Poštovana,
respiratorne infekcije osobito vrtićke dječje dobi su u 90% slučajeva virusne etiologije. Ne znači ako je u brisu nazofarinksa izoliran St.pneumoniae da je on uzročnik tegoba i da odmah dijete treba liječiti antibiotikom.
St.pneumoniae kao i H. influenzae i Moraxella catarrhalis su samo kolonizacija nazofarinksa u velikog broja djece i ne možete ih iskorijeniti antibiotikom.  Tek ako nalazi u krvi pokazuju na bakterijsku infekciju (povišeni leukociti sa skretanjem u lijevo uz visok CRP) primjenjujemo liječenje antibioticima.
Preporučila bih da se kod svake respiratorne infekcije ako je dijete febrilno prvo uzmu nalazi krvi, a tek prema potrebi primjeni antibiotik, inače samo simptomatska terapija toalete dišnih puteva.
Također bi bilo poželjno da dijete pogleda ORL specijalista kada se sumnja na upalu uha jer većina tih upala nije gnojna i također se ne liječi antibiotikom već analgeticima, antipireticima i dekongestivima.

   Iva Palčić, dr. med. specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kako da uklonimo streptokok iz naše curice koja više ne reagira na antibiotike?

<para>
 mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prije nego što dijete dođe u prvi razred potrebno je usvojiti neke predčitačke vještine. Ovo su neke od njih: rastavljanje riječi na slogove te sastavljanje slogova u smislenu riječ, prepoznavanje rime, izdvajanje prvog glasa u riječi, a kasnije rastavljanje (u početku kraćih) riječi na glasove te sastavljanje glasova u smislenu riječ.</para>
<para>Sve ove vještine dijete bi trebalo svladati do napunjene šeste godine života. Ukoliko i nakon polaska u prvi razred ne primijećujete napredak ovih vještina kod svog djeteta obavezno se javite logopedu.</para>
<para>
 <emphasis>Stella rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj prvašić ne može naučiti slovkanje Moj sin ne zna slovkati. Krenuo je u prvi razred. Cijelo ljeto smo vježbali ali bez pomaka, da li je to trema ili nešto drugo? 
    mama

Poštovana,
prije nego što dijete dođe u prvi razred potrebno je usvojiti neke predčitačke vještine. Ovo su neke od njih: rastavljanje riječi na slogove te sastavljanje slogova u smislenu riječ, prepoznavanje rime, izdvajanje prvog glasa u riječi, a kasnije rastavljanje (u početku kraćih) riječi na glasove te sastavljanje glasova u smislenu riječ.
Sve ove vještine dijete bi trebalo svladati do napunjene šeste godine života. Ukoliko i nakon polaska u prvi razred ne primijećujete napredak ovih vještina kod svog djeteta obavezno se javite logopedu.

   Stella rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Moj prvašić ne može naučiti slovkanje

<para>
 Prva dva razreda je završio s odličnim i postojao je isti problem. Kad treba sam sjesti i pisati zadaću uvijek su tu neki razlozi, poput žedan sam, piški mi se, mora nešto pitati nevezano za školu i slično. Ako netko sjedi s njim u sobi onda koliko toliko koncentriran na pisanje zadaće i učenje ali ne zadugo. Ubrzo počne plakati i postaje nervozan. Većinom njegovo pisanje zadaće se svodi na čitav dan. Pokušali smo na razne načine da ga motiviramo, da ga nagradimo sa stvarima koje voli (da izađe van na igranje, da ćemo mu kupiti neku od igračaka, čak i da ćemo ga voditi u Legoland pošto obožava lego kockice) ili da mu zabranimo stvari koje su mu drage, poput lego kockica, autića itd, ali nema nikakvog efekta jer on uvijek nađe nešto novo za zanimaciju samo da ne piše zadaću i ne uči. Pokušali smo s pauzama izmedđu zadataka ali ni to nije imalo nikakvog efekta i nikako da se zainteresira da sam piše zadaću ili da uči. Isto smo pokušali s njim razgovarati na lijep način i postići dogovor ali čim okrenem leđa on opet po starom. Učiteljica u prvom razredu se često žalila na njega da je nemiran i da ustaje u toku sata. Mi smo znali kakav je i rekli smo učiteljici da nema nikakvih problema s nama da ga primjerno kazni ali ni to nije puno pomoglo. U drugom razredu vidio se već napredak u njegovom ponašanju ali opet je ostao nemiran i nezainteresiran za školu. 
 Pametno je dijete i nema nikakvih smetnji, samo je to problem što je nezainteresiran za školu. Ja bih vas zamolio za savjet kako bi se mogao riješiti problem. Daki
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>sve što ste opisali ukazuje na dvije mogućnosti:</para>
<para>-poteškoće koncentracije</para>
<para>-emocionalnu nezrelost.</para>
<para>Ukoliko se radi o poteškoćama koncentracije, kod takvog djeteta pažnja je nedovoljno razvijena da zadrži fokus interesa pa često određene aktivnosti (pogotovo one koje su nezanimljive, nerazumljive ili repetitivne) rasteže i nikako da ih privede kraju.</para>
<para>Pažnja je nešto što sazrijeva kronološkom dobi ali se isto tako može vježbati kako bi se poboljšala.</para>
<para>Ukoliko se radi o emocionalnoj nezrelosti i to također sazrijeva sa kronološkom dobi, ali zahtjeva vaše dosljedne postupke i reakcije kroz duži vremenski period. Emocionalna nezrelost obično ima uporište u roditeljskim nastojanjima da sve odrađuju umjesto djeteta i ne potiču dovoljno djetetovu samostalnost.</para>
<para>Svakako predlažemo da učinite procjenu djetetovih sposobnosti (moguće ju je obaviti u našem kabinetu) kako bi se isključile neke teškoće i utvrdio pravi razlog navedenog ponašanja.
</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak ide u 3. razred i potpuno je nezainteresiran za učenje i školu Poštovani, supruga i ja imamo problema sa sinom koji je tek krenuo u treći razred. Problem je taj što je totalno nezainteresiran za školu. 
    Prva dva razreda je završio s odličnim i postojao je isti problem. Kad treba sam sjesti i pisati zadaću uvijek su tu neki razlozi, poput žedan sam, piški mi se, mora nešto pitati nevezano za školu i slično. Ako netko sjedi s njim u sobi onda koliko toliko koncentriran na pisanje zadaće i učenje ali ne zadugo. Ubrzo počne plakati i postaje nervozan. Većinom njegovo pisanje zadaće se svodi na čitav dan. Pokušali smo na razne načine da ga motiviramo, da ga nagradimo sa stvarima koje voli (da izađe van na igranje, da ćemo mu kupiti neku od igračaka, čak i da ćemo ga voditi u Legoland pošto obožava lego kockice) ili da mu zabranimo stvari koje su mu drage, poput lego kockica, autića itd, ali nema nikakvog efekta jer on uvijek nađe nešto novo za zanimaciju samo da ne piše zadaću i ne uči. Pokušali smo s pauzama izmedđu zadataka ali ni to nije imalo nikakvog efekta i nikako da se zainteresira da sam piše zadaću ili da uči. Isto smo pokušali s njim razgovarati na lijep način i postići dogovor ali čim okrenem leđa on opet po starom. Učiteljica u prvom razredu se često žalila na njega da je nemiran i da ustaje u toku sata. Mi smo znali kakav je i rekli smo učiteljici da nema nikakvih problema s nama da ga primjerno kazni ali ni to nije puno pomoglo. U drugom razredu vidio se već napredak u njegovom ponašanju ali opet je ostao nemiran i nezainteresiran za školu. 
   Pametno je dijete i nema nikakvih smetnji, samo je to problem što je nezainteresiran za školu. Ja bih vas zamolio za savjet kako bi se mogao riješiti problem. Daki

Poštovani,
sve što ste opisali ukazuje na dvije mogućnosti:
-poteškoće koncentracije
-emocionalnu nezrelost.
Ukoliko se radi o poteškoćama koncentracije, kod takvog djeteta pažnja je nedovoljno razvijena da zadrži fokus interesa pa često određene aktivnosti (pogotovo one koje su nezanimljive, nerazumljive ili repetitivne) rasteže i nikako da ih privede kraju.
Pažnja je nešto što sazrijeva kronološkom dobi ali se isto tako može vježbati kako bi se poboljšala.
Ukoliko se radi o emocionalnoj nezrelosti i to također sazrijeva sa kronološkom dobi, ali zahtjeva vaše dosljedne postupke i reakcije kroz duži vremenski period. Emocionalna nezrelost obično ima uporište u roditeljskim nastojanjima da sve odrađuju umjesto djeteta i ne potiču dovoljno djetetovu samostalnost.
Svakako predlažemo da učinite procjenu djetetovih sposobnosti (moguće ju je obaviti u našem kabinetu) kako bi se isključile neke teškoće i utvrdio pravi razlog navedenog ponašanja.


   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Dječak ide u 3. razred i potpuno je nezainteresiran za učenje i školu

<para>
 Hvala, lp Luka
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>odmori su vrlo važni i prijeko potrebni djeci. Neka djeca imaju pojačanu potrebu za kretanjem pa često trče hodnicima. Da bi se to izbjeglo bilo bi dobro takvu djecu zaokupiti nekim drugim interesima. Ponuditi im mogućnost boravka u školskoj knjižnici, kabinetu za informatiku i sl. ili im dati neki zadatak za koji su odgovorni preko odmora. (zalijevanje cvijeća, fotokopiranje i sl.). Sve ovisi o organizacijskim mogućnostima škole.</para>
<para>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako primiriti djecu koja trče i divljaju školom tijekom odmora? Poštovani, kako postupiti s djecom koja za vrijeme velikog školskog odmora trče po školi?! Što učiniti? Što uvesti dijeci ako im je taj period predugačak, kako bi se oni zabavili i odmorili?! 
    Hvala, lp Luka

Poštovani,
odmori su vrlo važni i prijeko potrebni djeci. Neka djeca imaju pojačanu potrebu za kretanjem pa često trče hodnicima. Da bi se to izbjeglo bilo bi dobro takvu djecu zaokupiti nekim drugim interesima. Ponuditi im mogućnost boravka u školskoj knjižnici, kabinetu za informatiku i sl. ili im dati neki zadatak za koji su odgovorni preko odmora. (zalijevanje cvijeća, fotokopiranje i sl.).  Sve ovisi o organizacijskim mogućnostima škole.
Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog

   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Kako primiriti djecu koja trče i divljaju školom tijekom odmora?

<para>
 Razvoj je bio u redu. Propuzao i posjeo se s 9 mjeseci, stabilno prohodao s 14 mjeseci. Motorika je u redu osim što ne jede sam tj. neće jesti sam. Govori oko 20-tak riječi. Zna čitati brojeve i slova abecede. Ne spaja rečenice. Jedino zna reći: Di je? Ajde deda? Oće tu, ajde tu, ajde ti, i tako jednostavne fraze spajati. Ostalo zna od mama, deda, tata, teta,...pa nadalje - zna imitirati životinje, geometrijske oblike, sam što ponekad izbaci koje slovo kad kaže. Jako puno radimo s njim i trudimo se koliko možemo. Tek je počeo pričati prije 3 mjeseca. Sve razumije kad mu se kaže. Čak ga i engleske pjesmice jako zanimaju. Socijalni kontakt je uredan. Kad ga se nešto pita odgovara s ne, kad nešto neće. Pedijatrica je rekla da pričekamo do 3 godine jer nekoj djeci treba sporije da progovore. Mene sad zanima da li treba čekati ili otići kod logopeda? S obzirom da je tek počeo da razvija govor? Mama M.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u razdoblju između druge i treće godine dijete bi trebalo polako proširivati dužinu rečenice na tri riječi, imenovati većinu predmeta oko sebe, postavljati jednostavna pitanja te bi njegov govor trebao biti razumljiv svim osobama iz njegove bliže okoline.</para>
<para>S obzirom da je kasnije progovorio savjetovala bih Vam da pomno pratite njegov napredak. Ako je on uočljiv, tj. ako dijete svaki mjesec postiže određeni napredak i time sve više dostiže svoje vršnjake samo nastavite s puno rada.</para>
<para>Ukoliko je napredak sporiji i nedostatan obratite se logopedu.</para>
<para>Stella Rožman, prof. logoped</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moj sin (2) još uvijek ne spaja riječi u rečenice. Da li da posjetimo logopeda? Poštovani, imam dječaka od 2 godine i 3 mjeseca. Rođen SC u 37.tt, Apgar je bio 8/10, PT 3350. Trudnoća u početku uredna do 30. tt kad mi je odstranjen atipični madež na vulvi. 
    Razvoj je bio u redu. Propuzao i posjeo se s 9 mjeseci, stabilno prohodao s 14 mjeseci. Motorika je u redu osim što ne jede sam tj. neće jesti sam. Govori oko 20-tak riječi. Zna čitati brojeve i slova abecede. Ne spaja rečenice. Jedino zna reći: Di je? Ajde deda? Oće tu, ajde tu, ajde ti, i tako jednostavne fraze spajati. Ostalo zna od mama, deda, tata, teta,...pa nadalje - zna imitirati životinje, geometrijske oblike, sam što ponekad izbaci koje slovo kad kaže. Jako puno radimo s njim i trudimo se koliko možemo. Tek je počeo pričati prije 3 mjeseca. Sve razumije kad mu se kaže. Čak ga i engleske pjesmice jako zanimaju. Socijalni kontakt je uredan. Kad ga se nešto pita odgovara s ne, kad nešto neće. Pedijatrica je rekla da pričekamo do 3 godine jer nekoj djeci treba sporije da progovore. Mene sad zanima da li treba čekati ili otići kod logopeda? S obzirom da je tek počeo da razvija govor? Mama M.

Poštovana,
u razdoblju između druge i treće godine dijete bi trebalo polako proširivati dužinu rečenice na tri riječi, imenovati većinu predmeta oko sebe, postavljati jednostavna pitanja te bi njegov govor trebao biti razumljiv svim osobama iz njegove bliže okoline.
S obzirom da je kasnije progovorio savjetovala bih Vam da pomno pratite njegov napredak. Ako je on uočljiv, tj. ako dijete svaki mjesec postiže određeni napredak i time sve više dostiže svoje vršnjake samo nastavite s puno rada.
Ukoliko je napredak sporiji i nedostatan obratite se logopedu.
Stella Rožman, prof. logoped

   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Moj sin (2) još uvijek ne spaja riječi u rečenice. Da li da posjetimo logopeda?

<para>
 Sumi
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>samozadovoljavanje je prirodna potreba te se javlja kod većine djece. Kod neke djece ranije, kod neke kasnije, no sve dok procjenjujete da učestalost ne prelazi neke granice zapravo se radi o normalnom razvojnom procesu djeteta.</para>
<para>Kroz samozadovoljavanje dijete može izbacivati frustracije i napetost ili pak višak energije – stoga bi bilo dobro zapitati se je li njezinom samozadovoljavanju prethodio nekakav stresan događaj (preseljenje, svađa s prijateljicama, gubitak bliske osobe...) te vidjeti kako joj možete pomoći da se lakše nosi s tom situacijom. Ukoliko se radi o višku energije, tada bi Vašoj djevojčici dobro došle razne aktivnosti kao što su primjerice trčanje, loptanje, gimnastika – ovisno o njezinim preferencijama.</para>
<para>U svakom slučaju, poruka koju trebate prenijeti jest da je to normalno ali i da se to čini kada smo sami (primjerice u svojoj sobi ) kako bi se izbjeglo potencijalno ismijavanje od strane druge djece ili odraslih.</para>
<para>Nadalje, ono što bi svakako trebalo učiniti jest zaštititi dijete od pornografskog materijala. Ukoliko imate pornografski sadržaj u kući, moj savjet je da ga uklonite odnosno premjestite na mjesto na kojemu ga vaša kćerka neće naći. Što se tiče pornografskog sadržaja koji se prikazuje na TV-u, sigurna sam da postoje razne zaštite i opcije kako bi se onemogućilo djeci da gledaju takav sadržaj. Razlog zbog kojega bi djecu trebalo zaštititi od pornografije leži u činjenici štetnog utjecaja takvog sadržaja na djecu na što su ukazale brojne studije. Seksualizacija djece, asocijalno ponašanje, pad samopouzdanja – samo su neke od posljedica dječje izloženosti pornografiji. Kako bi to prevenirali, nužno je onemogućiti djetetu pristup pornografskom sadržaju.</para>
<para>Ukoliko procijenite da je Vama i/ili Vašoj kćerki potrebna podrška stručnjaka slobodno nam se javite u naš Centar.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Samozadovoljavanje kod 10-godišnje djevojčice Moja kćerka ima 10 godina i vidjela sam je kako "jaše" na jastuku. Ide gore dolje i gleda porniće. Što da radim? 
    Sumi

Draga mama,
samozadovoljavanje je prirodna potreba te se javlja kod većine djece.  Kod neke djece ranije, kod neke kasnije, no sve dok procjenjujete da učestalost ne prelazi neke granice zapravo se radi o normalnom razvojnom procesu djeteta.
Kroz samozadovoljavanje dijete može izbacivati frustracije i napetost ili pak višak energije – stoga bi bilo dobro zapitati se je li njezinom samozadovoljavanju prethodio nekakav stresan događaj (preseljenje, svađa s prijateljicama, gubitak bliske osobe...) te vidjeti kako joj možete pomoći da se lakše nosi s tom situacijom. Ukoliko se radi o višku energije, tada bi Vašoj djevojčici dobro došle razne aktivnosti kao što su primjerice trčanje, loptanje, gimnastika – ovisno o njezinim preferencijama.
U svakom slučaju, poruka koju trebate prenijeti jest da je to normalno ali i da se to čini kada smo sami (primjerice u svojoj sobi ) kako bi se izbjeglo potencijalno ismijavanje od strane druge djece ili odraslih.
Nadalje, ono što bi svakako trebalo učiniti jest zaštititi dijete od pornografskog materijala. Ukoliko imate pornografski sadržaj u kući, moj savjet je da ga uklonite odnosno premjestite na mjesto na kojemu ga vaša kćerka neće naći. Što se tiče pornografskog sadržaja koji se prikazuje na TV-u, sigurna sam da postoje razne zaštite i opcije kako bi se onemogućilo djeci da gledaju takav sadržaj. Razlog zbog kojega bi djecu trebalo zaštititi od pornografije leži u činjenici štetnog utjecaja takvog sadržaja na djecu na što su ukazale brojne studije. Seksualizacija djece, asocijalno ponašanje, pad samopouzdanja – samo su neke od posljedica dječje izloženosti pornografiji. Kako bi to prevenirali, nužno je onemogućiti djetetu pristup pornografskom sadržaju.
Ukoliko procijenite da je Vama i/ili Vašoj kćerki potrebna podrška stručnjaka slobodno nam se javite u naš Centar.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Samozadovoljavanje kod 10-godišnje djevojčice

<para>
 Kako pomoći da vidi u sebi ono što ona jest, a ne ono što joj (rekla bih pomalo zlobno) kroz razgovor kažu prijateljice? Njoj su svi lijepi, nitko nema prištiće, samo ona. Zahvaljujem.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Vaša kćerka se sada nalazi u vrlo osjetljivom periodu: u periodu koji je obilježen raznim promjenama, što fizičkim što psihičkim. Njezino samopoštovanje je trenutno labilno, a na njega svakako utječu komentari prijateljica. Pokazalo se da fizički izgled, u odnosu na ostale dimenzije pojma o sebi, najviše pridonosi općem samopoštovanju kod mladih (a posebice kod djevojaka). U ovoj dobi uloga vršnjaka je velika, a glavna preokupacija mladih je kako postići prihvaćanje i status među grupom vršnjaka.</para>
<para>Postoji li neki brzi i jednostavni recept ili trik kako pomoći Vašoj kćerki da u sebi vidi ono što jest – odgovor je nažalost ne. No ono što svakako može pomoći su kontinuirani razgovori s njom o tome što ona misli o fizičkom izgledu: je li to jedino što određuje čovjeka; bi li se njoj svidio netko samo zato što je lijep ili se primjerice ne bi družila s nekim zato što ima „grbav“ nos; imamo li svi isti ukus, odnosno sviđaju li nam se svima isti ljudi... Ljudi često puta iz vlastite nesigurnosti i želje da prikriju svoje nedostatke „izvlače“ tuđe. Možemo li utjecati na njihove komentare – ne možemo; no možemo utjecati na to kako ćemo na te komentare reagirati. Dobar uvod u ovaj razgovor može biti i jedan zanimljiv video link: <ulink url="http://www.index.hr/black/clanak/poslusajte-dirljivi-govor-najruznije-zene-na-svijetu/720708.aspx">http://www.index.hr/black/clanak/poslusajte-dirljivi-govor-najruznije-zene-na-svijetu/720708.aspx</ulink>
</para>
<para>Važno je osvijestiti da kada o sebi mislimo da smo ružni, često si počnemo pripisivati i druge negativne osobine, uslijed čega razvijamo i njegujemo pesimističan pogled na život uopće. Zbog takvog razmišljanja ne dajemo sebi šansu da pokažemo svijetu i sebi što sve možemo i znamo, jer nas u tome sprečava uvjerenje kako smo neprivlačni, a samim tim i bezvrijedni. Upravo ovaj video govori o tome kako nas i ružni komentari drugih mogu motivirati da krenemo dalje i definiramo sami sebe neovisno o mišljenju okoline.</para>
<para>Vaš zadatak nije lagan, no sigurna sam da će Vaša kćer uz roditeljsku ljubav, podršku i razgovore proći i kroz ovaj period.</para>
<para>Ukoliko procijenite da je njoj i/ili Vama potrebna podrška stručnjaka, slobodno nam se obratite u naš Centar. Želim Vam puno sreće.</para>
<para>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</para>
<para>
 <ulink url="http://budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
</para>
<para> </para>

Kako da pomognem kćerki (14) da ne reagira na komentare prijateljica? Poštovani, moja 14 godišnja curica preosobno shvaća "dobronamjerne" rečenice od svojih prijateljica: Imaš prišteve, prevelike noge, premalu bradu. 
    Kako pomoći da vidi u sebi ono što ona jest, a ne ono što joj (rekla bih pomalo zlobno) kroz razgovor kažu prijateljice? Njoj su svi lijepi, nitko nema prištiće, samo ona. Zahvaljujem.

Draga mama,
Vaša kćerka se sada nalazi u vrlo osjetljivom periodu: u periodu koji je obilježen raznim promjenama, što fizičkim što psihičkim. Njezino samopoštovanje je trenutno labilno, a na njega svakako utječu komentari prijateljica. Pokazalo se da fizički izgled, u odnosu na ostale dimenzije pojma o sebi, najviše pridonosi općem samopoštovanju kod mladih (a posebice kod djevojaka). U ovoj dobi uloga vršnjaka je velika, a glavna preokupacija mladih je kako postići prihvaćanje i status među grupom vršnjaka.
Postoji li neki brzi i jednostavni recept ili trik kako pomoći Vašoj kćerki da u sebi vidi ono što jest – odgovor je nažalost ne. No ono što svakako može pomoći su kontinuirani razgovori s njom o tome što ona misli o fizičkom izgledu: je li to jedino što određuje čovjeka; bi li se njoj svidio netko samo zato što je lijep ili se primjerice ne bi družila s nekim zato što ima „grbav“ nos; imamo li svi isti ukus, odnosno sviđaju li nam se svima isti ljudi... Ljudi često puta iz vlastite nesigurnosti i želje da prikriju svoje nedostatke „izvlače“ tuđe. Možemo li utjecati na njihove komentare – ne možemo; no možemo utjecati na to kako ćemo na te komentare reagirati. Dobar uvod u ovaj razgovor može biti i jedan zanimljiv video link: http://www.index.hr/black/clanak/poslusajte-dirljivi-govor-najruznije-zene-na-svijetu/720708.aspx

Važno je osvijestiti da kada o sebi mislimo da smo ružni, često si počnemo pripisivati i druge negativne osobine, uslijed čega razvijamo i njegujemo pesimističan pogled na život uopće. Zbog takvog razmišljanja  ne dajemo sebi  šansu da pokažemo svijetu i sebi što sve možemo i znamo, jer nas u tome sprečava  uvjerenje kako smo neprivlačni, a samim tim i bezvrijedni. Upravo ovaj video govori o tome kako nas i ružni komentari drugih mogu motivirati da krenemo dalje i definiramo sami sebe neovisno o mišljenju okoline.
Vaš zadatak nije lagan, no sigurna sam da će Vaša kćer uz roditeljsku ljubav, podršku i razgovore proći i kroz ovaj period.
Ukoliko procijenite da je njoj i/ili Vama potrebna podrška stručnjaka, slobodno nam se obratite u naš Centar. Želim Vam puno sreće.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   Centar Budi svoj

  Klinfo.hr 

Kako da pomognem kćerki (14) da ne reagira na komentare prijateljica?

<para>
 Koliko je dopušteno, odnosno koliko smije pojesti, obzirom za njezinu dob? Hvala unaprijed na odgovoru. EMA
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>za namirnice ovog tipa, odnosno sjemenke, nema točne količine koja je dopuštena ili nije. Preporuča se uzimati ih otprilike 1 do 2 čajne žlice na dan, pa tako više od ovog serviranja ne bih preporučila ni za vašu curicu. Napominjem, da je bolje da nisu pržene, ili da kupite nepržene i sami ih tostirate.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Koliko dijete od 3 godine smije pojesti prženih koštica bundeve? Poštovana, moja curica od tri godine probala je jesti koštice od bundeve (pržene) i jako ih voli. Bojim se da joj ne dam previše. 
    Koliko je dopušteno, odnosno koliko smije pojesti, obzirom za njezinu dob? Hvala unaprijed na odgovoru. EMA

Poštovana,
za namirnice ovog tipa, odnosno sjemenke, nema točne količine koja je dopuštena ili nije. Preporuča se uzimati ih otprilike 1 do 2 čajne žlice na dan, pa tako više od ovog serviranja ne bih preporučila ni za vašu curicu. Napominjem, da je bolje da nisu pržene, ili da kupite nepržene i sami ih tostirate.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Koliko dijete od 3 godine smije pojesti prženih koštica bundeve?

<para>
 Uz to sve ima alergiju na proteine kravljeg mlijeka stoga sam pokušala bar s adaptiranom formulom (allernova ar) ali i to odbija. Molim vas ako mi možete reći što da još pokušam. Unaprijed hvala. Seki
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete treba cjelovitu dohranu! Pripravljajte mu kašice na vašem mlijeku. Djetetu možete uvesti u prehranu i kašice na adaptiranom mliječnom priravku-formuli, koja je semielementarna, tipa Allernova. Te formule, za razliku od majčinog mlijeka imaju gorkasti okus, pa ga djete od 9 mjeseci puno teže prihvaća, osim toga ove formule uglavnom nemaju mliječni šećer laktozu zbog čega su još manje ukusne.</para>
<para>Posoji semielementarna formula (Althera) koja se također daje u slučaju alergije na proteine kravljeg mlijeka, a koja sadrži laktozu pa je nešto boljeg okusa i djeca ju bolje prihvaćaju, možete pokušati s njom.</para>
<para>Djetetu pravilno rasporedite obroke, vaše dijete je dovoljno veliko za 4 konkretna obroka, kašice, tijekom dana i 2 do 3 tekuća obroka – dojenje. Razmak između obroka neka bude oko 3,5 do 4 sata, bez dojenja, dojite neposredno nakon obroka tako da se dijete ne zasiti s vašim mlijekom i opet odbije kašicu. Imajte na umu da dijete NE smije gubiti na kilaži te da MORA jesti raznoliko.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Beba od 9 mjeseci ne želi ništa jesti osim majčina mlijeka Pozdrav za vas. Moj sin ima 9 mjeseci i ne želi jesti ništa osim mog mlijeka. Počeo je gubiti na kilaži. 
    Uz to sve ima alergiju na proteine kravljeg mlijeka stoga sam pokušala bar s adaptiranom formulom (allernova ar) ali i to odbija. Molim vas ako mi možete reći što da još pokušam. Unaprijed hvala. Seki

Poštovana,
vaše dijete treba cjelovitu dohranu! Pripravljajte mu kašice na vašem mlijeku. Djetetu možete uvesti u prehranu i kašice na adaptiranom mliječnom priravku-formuli, koja je semielementarna, tipa Allernova. Te formule, za razliku od majčinog mlijeka imaju gorkasti okus, pa ga djete od 9 mjeseci puno teže prihvaća, osim toga ove formule uglavnom nemaju mliječni šećer laktozu zbog čega su još manje ukusne.
Posoji semielementarna formula (Althera) koja se također daje u slučaju alergije na proteine kravljeg mlijeka, a koja sadrži laktozu pa je nešto boljeg okusa i djeca ju bolje prihvaćaju, možete pokušati s njom.
Djetetu pravilno rasporedite obroke, vaše dijete je dovoljno veliko za 4 konkretna obroka, kašice, tijekom dana i 2 do 3 tekuća obroka – dojenje. Razmak između obroka neka bude oko 3,5 do 4 sata, bez dojenja, dojite neposredno nakon obroka tako da se dijete ne zasiti s vašim mlijekom i opet odbije kašicu. Imajte na umu da dijete NE smije gubiti na kilaži te da MORA jesti raznoliko.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Beba od 9 mjeseci ne želi ništa jesti osim majčina mlijeka

<para>
 Da li nešto nije u redu? Hvala. Ivana99
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaša djevojčica se najede od mlijeka i keksa, kao i svako drugo dijete te dobi, radije će piti iz bočice nego se potruditi žvakati. Odredite kad će dijete dobiti obrok na bočicu, npr. prije spavanja i rano ujutro, ali tijekom dana servirajte samo konkretna jela, umjesto soka dajte joj vodu jer sok smanjuje osjećaj gladi, djeca ga vole piti, njime si napune želudac i zapravo nikada ne osjećaju pravu glad.</para>
<para>Napravite pravilan razmak između obroka, svaka 4 sata i dijete će početi normalno jesti. Savjetujem i davanje multivitamina adekvatnog dobi uz doručak, na ovaj način osigurat ćete unos mikronutrijenata i malo pojačati apetit.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (2) samo jede na flašicu i odbija hranu na žlicu Poštovani, imam djevojčicu staru 26 mjeseci. Dnevno popije 3 flašice kravljeg mlijeka po 2 dcl pomiješano s keksolinom, dukatinom, a od kuhanog pojede 2-3 žličice, odbija hranu. Traži samo sok. 
    Da li nešto nije u redu? Hvala. Ivana99

Poštovana,
vaša djevojčica se najede od mlijeka i keksa, kao i svako drugo dijete te dobi, radije će piti iz bočice nego se potruditi žvakati. Odredite kad će dijete dobiti obrok na bočicu, npr. prije spavanja i rano ujutro, ali tijekom dana servirajte samo konkretna jela, umjesto soka dajte joj vodu jer sok smanjuje osjećaj gladi, djeca ga vole piti, njime si napune želudac i zapravo nikada ne osjećaju pravu glad.
Napravite pravilan razmak između obroka, svaka 4 sata i dijete će početi normalno jesti. Savjetujem i davanje multivitamina adekvatnog dobi uz doručak, na ovaj način osigurat ćete unos mikronutrijenata i malo pojačati apetit.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica (2) samo jede na flašicu i odbija hranu na žlicu

<para>
 Naime, ima perioda kad jede normalno i sama, bez pomoći, a ima perioda kad odbija hranu, odnosno traži samo određeno i ne želi jesti sama. Ponekad mi se čini kao da čak osjeća gađenje prema nekoj vrsti hrane. Inače je izbirljiva, neće jesti sve. Probali smo na sve načine, s razgovorom, s pohvalama, kad bi bila nemoguća i s kaznama, ali ona jednostavno kada nešto ne želi, nema načina na koji mi kao roditelji možemo doprijeti do nje. Ne prihvaća razgovor ni kazne, ništa. Ide u vrtić, dobro je prihvaćena u kolektivu, tete su jako zadovoljne, kreativna je, voli plesati, pjevati, crtati, sudjeluje... jedino što i tamo odbija hranu, pogotovo ručak. Jedino što pojede je užina, odnosno međuobrok, bilo da su to keksi ili kruh, neki puding.
</para>
<para>
 Pelena se još nismo riješili, odbija kahlicu, wc. Tu i tamo prihvati, ali ništa ne napravi. I u vrtiću odbija, a rečeno nam je da ne smijemo forsirati, čega se i pridržavamo.
 Govori dosta, ali slabije joj ide spajanje rečenica, znači govorno još nije najbolja,dosta ponavlja i treba par puta postaviti pitanje da bi odgovorila. Inače je dobro i veselo dijete i jako je znatiželjna, sve je interesira, sve razumije i vele tete u vrtiću da je jako pametno dijete, osim što je tvrdoglava i dosta emocionalno osjetljiva.
 Recite dali ima razloga za brigu ili će to sve proći s vremenom i upornošću nas roditelja u dobrom odgoju i njezinim potrebama. Nina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>čini se da vaša djevojčica spada u tzv. izbirljive jelce i neće biti lako pridobiti ju da proba nova jela. U ovom slučaju postoje trikovi kojima možete ukomponirati nove namirnice u jela koja djevojčica voli jesti (npr. špinat/blitvu u hamburger, u kolač neko voće, smoothie, sladoled...).</para>
<para>Savjetuje se i uključivanje djeteta u pripremu jela i serviranje jela na zabavan način. Dijete uvijek treba jesti u društvu, ne treba ju se forsirati da jede, ali nova namirnica ili jelo uvijek joj treba biti posluženo. Opišite joj namirnicu/jelo, okus, teksturu, povežite s nečim što joj je poznato i što voli jesti. Svi jedite tu namirnicu, ne gledajte ju kad jede na način kao da nešto očekujete ili proučavate, djeca ponekad probaju novo jelo ili hranu kad ih nitko ne gleda.</para>
<para>Ako ne pojede ono što ste servirali, ne radite od toga veliku stvar, nego sljedeći put to opet servirajte. Novu namirnicu ili jelo servirajte u maloj količini da se dijete ne „prepadne“ količine i ne odustane prije nego što uopće razmisli o pokušaju probavanja.</para>
<para>Organizirajte kućne piknike gdje će svi ukućani jesti na podu i igrati se. Kroz igru djeca najbolje prihvaćaju nove stvari. Smanjite unos sokova, neka djevojčica pije vodu za žeđ, sokovi djecu zasite, pa kad ne osjećaju glad nemaju volju ni porbati novu namirnicu/jelo. Možete djetetu dati i multivitamin adekvatan dobi ujutro s doručkom, na ovaj način osigurat ćete unos mikronutrijenata i malo pojačati apetit.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moja 3-godišnja djevojčica pretjerano je izbirljiva s hranom Poštovana, imam prekrasnu djevojčicu koja je navršila 3 godine. Imamo problem s prehranom i tvrdoglavošću. 
    Naime, ima perioda kad jede normalno i sama, bez pomoći, a ima perioda kad odbija hranu, odnosno traži samo određeno i ne želi jesti sama. Ponekad mi se čini kao da čak osjeća gađenje prema nekoj vrsti hrane. Inače je izbirljiva, neće jesti sve. Probali smo na sve načine, s razgovorom, s pohvalama, kad bi bila nemoguća i s kaznama, ali ona jednostavno kada nešto ne želi, nema načina na koji mi kao roditelji možemo doprijeti do nje. Ne prihvaća razgovor ni kazne, ništa. Ide u vrtić, dobro je prihvaćena u kolektivu, tete su jako zadovoljne, kreativna je, voli plesati, pjevati, crtati, sudjeluje... jedino što i tamo odbija hranu, pogotovo ručak. Jedino što pojede je užina, odnosno međuobrok, bilo da su to keksi ili kruh, neki puding.


   Pelena se još nismo riješili, odbija kahlicu, wc. Tu i tamo prihvati, ali ništa ne napravi. I u vrtiću odbija, a rečeno nam je da ne smijemo forsirati, čega se i pridržavamo.
   Govori dosta, ali slabije joj ide spajanje rečenica, znači govorno još nije najbolja,dosta ponavlja i treba par puta postaviti pitanje da bi odgovorila. Inače je dobro i veselo dijete i jako je znatiželjna, sve je interesira, sve razumije i vele tete u vrtiću da je jako pametno dijete, osim što je tvrdoglava i dosta emocionalno osjetljiva.
   Recite dali ima razloga za brigu ili će to sve proći s vremenom i upornošću nas roditelja u dobrom odgoju i njezinim potrebama. Nina

Poštovana,
čini se da vaša djevojčica spada u tzv. izbirljive jelce i neće biti lako pridobiti ju da proba nova jela. U ovom slučaju postoje trikovi kojima možete ukomponirati nove namirnice u jela koja djevojčica voli jesti (npr. špinat/blitvu u hamburger, u kolač neko voće, smoothie, sladoled...).
Savjetuje se i uključivanje djeteta u pripremu jela i serviranje jela na zabavan način. Dijete uvijek treba jesti u društvu, ne treba ju se forsirati da jede, ali nova namirnica ili jelo uvijek joj treba biti posluženo. Opišite joj namirnicu/jelo, okus, teksturu, povežite s nečim što joj je poznato i što voli jesti. Svi jedite tu namirnicu, ne gledajte ju kad jede na način kao da nešto očekujete ili proučavate, djeca ponekad probaju novo jelo ili hranu kad ih nitko ne gleda.
Ako ne pojede ono što ste servirali, ne radite od toga veliku stvar, nego sljedeći put to opet servirajte. Novu namirnicu ili jelo servirajte u maloj količini da se dijete ne „prepadne“ količine i ne odustane prije nego što uopće razmisli o pokušaju probavanja.
Organizirajte kućne piknike gdje će svi ukućani jesti na podu i igrati se. Kroz igru djeca najbolje prihvaćaju nove stvari. Smanjite unos sokova, neka djevojčica pije vodu za žeđ, sokovi djecu zasite, pa kad ne osjećaju glad nemaju volju ni porbati novu namirnicu/jelo. Možete djetetu dati i multivitamin adekvatan dobi ujutro s doručkom, na ovaj način osigurat ćete unos mikronutrijenata i malo pojačati apetit.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Moja 3-godišnja djevojčica pretjerano je izbirljiva s hranom

<para>
 Hranimo je preko spavanja ili uz zvečku, ali ni tad ne pojede količinu koju bi trebala po uputstvu Hippa (ona oko 300 ml manje dnevno pojede). Čaj i vodu ne odbija ni u budnom stanju. Da li trebam početi s dohranom? Što mi možete još preporučiti? Hvala unaprijed. Iris
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>rijetka su djeca koja jedu prema uputstvima, stoga se nemojte uzrujavati, jer je vaše dijete upravo dio većine. Nažalost, niste mi napisali tjelesnu masu djeteta tako da Vam ne mogu reći koliko bi vaša beba trebala pojesti, no ukoliko uredno napreduje i djeluje zadovoljno, ne treba se brinuti niti je tjerati na obroke.</para>
<para>Prije svega savjetujem da pratite napredovanje djeteta i obavezno rasporedite obroke tako da budu svaka 3,5 do 4 sata, dozvolite djetetu da osjeti glad, nemojte joj stalno nutkati hranu, ona će jesti onda kad je gladna i tada će pojesti onoliko koliko joj treba.</para>
<para>Budući da će uskoro 17 tjedana, što je minimum za počinjanje dohrane, možete razmisliti o uvođenju prvih kašica ili zagušćenog mlijeka u prehranu djeteta. Možete krenuti s, primjerice, rižinim ili prosenim pahuljicama, te postupno uvoditi i voće, kuhanu jabuku, mrkvu...</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Beba odbija jesti na flašicu i ne jede dovoljno Moja beba puni uskoro 4 mjeseca, jede od rođenja AD mlijeko Hipp Organic 1. Donedavno je sve bilo u redu po pitanju obroka, međutim u zadnjih par dana odbija jesti na flašicu. 
    Hranimo je preko spavanja ili uz zvečku, ali ni tad ne pojede količinu koju bi trebala po uputstvu Hippa (ona oko 300 ml manje dnevno pojede). Čaj i vodu ne odbija ni u budnom stanju. Da li trebam početi s dohranom? Što mi možete još preporučiti? Hvala unaprijed. Iris

Poštovana,
rijetka su djeca koja jedu prema uputstvima, stoga se nemojte uzrujavati, jer je vaše dijete upravo dio većine. Nažalost, niste mi napisali tjelesnu masu djeteta tako da Vam ne mogu reći koliko bi vaša beba trebala pojesti, no ukoliko uredno napreduje i djeluje zadovoljno, ne treba se brinuti niti je tjerati na obroke.
Prije svega savjetujem da pratite napredovanje djeteta i obavezno rasporedite obroke tako da budu svaka 3,5 do 4 sata, dozvolite djetetu da osjeti glad, nemojte joj stalno nutkati hranu, ona će jesti onda kad je gladna i tada će pojesti onoliko koliko joj treba.
Budući da će uskoro 17 tjedana, što je minimum za počinjanje dohrane, možete razmisliti o uvođenju prvih kašica ili zagušćenog mlijeka u prehranu djeteta. Možete krenuti s, primjerice, rižinim ili prosenim pahuljicama, te postupno uvoditi i voće, kuhanu jabuku, mrkvu...
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Beba odbija jesti na flašicu i ne jede dovoljno

<para>
 Vidjelo se da se nikako ne može opustiti u svakodnevnim aktivnostima i igri, išao je svako malo na tutu i kad treba i kad ne treba, obavljati nuždu da bi ubrzo počeo mucati. Inače ima uredan razvoj govora za njegovu dob. Molim Vas savjet što da radim. Ja sam odmah prekinula odvikavanje iako još uvijek muca, ali malo manje. Da li trebam zakazati pregled kod psihologa, logopeda? Da li da nastavim s odvikavanjem ili čekam da bude spremniji? Iako mi se čini da s tim ponovnim stavljanjem pelena radim još gore, jer on stalno viče "neću u tutu, ima pelena, kad se potroše pelene obući ću gaćice", a ne volim ništa forsirati jer se bojim da ne napravim još gore. Unaprijed hvala! 
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Vjerujem da Vam je sve ovo trenutno jako teško i s razlogom niste sigurno što bi bilo najbolje napraviti. Mucanje može biti nuspojava odvikavanja od pelena, tim više jer se smanjilo kada ste odvikavanje prekinuli. Ovakve situacije nisu neuobičajene za tu dob, s obzirom da je proces odvikavanja od pelena zahtjevan i stresan za dijete. Svako dijete drugačije reagira na taj proces, kao što i mi odrasli međusobno drugačije reagiramo na stresne situacije. Mislim da bi javljanje psihologu bilo najbolje rješenje. Psiholog će procijeniti, s obzirom na cijelu situaciju i kontekst, što i kako dalje te je li potrebno javljati se i logopedu. U slučaju da problem potraje, postoji mogućnost i na primjer terapije igrom, koja je jedna vesela aktivnost za dijete, a uspješno otklanja takav tip djetetovih reakcija na stres i sam stres općenito.</para>
<para>Sretno.</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Tijekom odvikavanja od pelena dječak je počeo mucati Poštovana, imam sina od 33 mjeseca i nedavno smo počeli s odvikavanjem od pelena. Činilo se kako on to sve dobro shvaća ali nije baš tako. 
    Vidjelo se da se nikako ne može opustiti u svakodnevnim aktivnostima i igri, išao je svako malo na tutu i kad treba i kad ne treba, obavljati nuždu da bi ubrzo počeo mucati. Inače ima uredan razvoj govora za njegovu dob. Molim Vas savjet što da radim. Ja sam odmah prekinula odvikavanje iako još uvijek muca, ali malo manje. Da li trebam zakazati pregled kod psihologa, logopeda? Da li da nastavim s odvikavanjem ili čekam da bude spremniji? Iako mi se čini da s tim ponovnim stavljanjem pelena radim još gore, jer on stalno viče "neću u tutu, ima pelena, kad se potroše pelene obući ću gaćice", a ne volim ništa forsirati jer se bojim da ne napravim još gore. Unaprijed hvala!  

Draga mama,
Vjerujem da Vam je sve ovo trenutno jako teško i s razlogom niste sigurno što bi bilo najbolje napraviti. Mucanje može biti nuspojava odvikavanja od pelena, tim više jer se smanjilo kada ste odvikavanje prekinuli. Ovakve situacije nisu neuobičajene za tu dob, s obzirom da je proces odvikavanja od pelena zahtjevan i stresan za dijete. Svako dijete drugačije reagira na taj proces, kao što i mi odrasli međusobno drugačije reagiramo na stresne situacije. Mislim da bi javljanje psihologu bilo najbolje rješenje. Psiholog će procijeniti, s obzirom na cijelu situaciju i kontekst, što i kako dalje te je li potrebno javljati se i logopedu. U slučaju da problem potraje, postoji mogućnost i na primjer terapije igrom, koja je jedna vesela aktivnost za dijete, a uspješno otklanja takav tip djetetovih reakcija na stres i sam stres općenito.
Sretno.

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

MAJA BONAČIĆ

Tijekom odvikavanja od pelena dječak je počeo mucati

<para>
 Za sat vremena već plače i može ga umiriti opet samo flašica. Opet isto napravi nakon sat vremena, pa onda odspava malo više u komadu, a pred zoru opet počinje isto. Traži flašicu svakih sat vremena. U čemu bi mogao biti problem? nenaspavana
</para>
<para>Moguće je da je dijete gladno, tako da mu svakako navečer ponudite kaloričniji obrok, primjerice neku kašicu sa žitaricama i mlijekom. Samo mlijeko prije spavanja za njega nije dovoljno kalorično. Druga je mogućnost da se radi o navici, u tom slučaju djeca obično piju slatke napitke tijekom noći, tipa čaja ili soka. U tom slučaju korisno je nuditi vodu, dijete će ju popiti ako je žedno, ako nije neće. Nakon nekog vremena će se prestati buditi.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba od 12 mjeseci svakih sat vremena traži flašicu s mlijekom kao utjehu Pozdrav, ukratko da vam opišem buđenje po noći moje bebe stare godinu dana: zaspi oko 21.30 uz flašicu, pije adaptirano mlijeko, pojede dovoljno. 
    Za sat vremena već plače i može ga umiriti opet samo flašica. Opet isto napravi nakon sat vremena, pa onda odspava malo više u komadu, a pred zoru opet počinje isto. Traži flašicu svakih sat vremena. U čemu bi mogao biti problem? nenaspavana

Moguće je da je dijete gladno, tako da mu svakako navečer  ponudite kaloričniji obrok, primjerice neku kašicu sa žitaricama i mlijekom. Samo mlijeko prije spavanja za njega nije dovoljno kalorično. Druga je mogućnost da se radi o navici, u tom slučaju djeca obično piju slatke napitke tijekom noći, tipa čaja ili soka. U tom slučaju korisno je nuditi vodu, dijete će ju popiti ako je žedno, ako nije neće. Nakon nekog vremena će se prestati buditi.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba od 12 mjeseci svakih sat vremena traži flašicu s mlijekom kao utjehu

<para>
 Ne znamo više što bi to moglo biti. I kod doktora smo bili, mijenjali razne kupovne kreme, ali ništa ne pomaže. Redovno mijenjam pelene i perem vodom, jedino kad smo negdje na putu tada je brišem s vlažnim maramicama. Bila bih Vam jako zahvalna ako bi mi mogli pomoći kako da prirodnim putem riješim taj svrab i crvenilo?
</para>
<para>Očito Vaše dijete ima osjetljivu kožu. Nastojte koristiti pelene bez kozmetičkih dodataka, također pokušajte što manje brisati s mokrim maramicama, i što češće mijenjati pelenu, jer nekima sama vlaga ili stolica brzo iziritira kožu. Naravno uvijek zaštitite s tankim slojem kreme.</para>
<para>Budući da ste primijetili da je sve počelo s dohranom, postoji i mogućnost da dijete iritira i nešto iz hrane. Ukoliko ima alergija u obitelji, a isto se nastavlja dolazi u obzir i alergija kao uzrok. U tom slučaju javite se liječniku.</para>
<para> </para>

Postoji li neki prirodni lijek za crvenilo i svrbež na guzi kod bebe Poštovanje, moja beba ima 10 mjeseci i jako je napredna. Sve voli jesti, hvala Bogu zdrava je, ali nas jedino muči crvenilo i svrab po guzi i to od 6. mjeseca starosti. 
    Ne znamo više što bi to moglo biti. I kod doktora smo bili, mijenjali razne kupovne kreme, ali ništa ne pomaže. Redovno mijenjam pelene i perem vodom, jedino kad smo negdje na putu tada je brišem s vlažnim maramicama. Bila bih Vam jako zahvalna ako bi mi mogli pomoći kako da prirodnim putem riješim taj svrab i crvenilo?

Očito Vaše dijete ima osjetljivu kožu. Nastojte koristiti pelene bez kozmetičkih dodataka, također pokušajte što manje brisati s mokrim maramicama, i što češće mijenjati pelenu, jer nekima sama vlaga ili stolica brzo iziritira kožu. Naravno uvijek zaštitite s tankim slojem kreme.
Budući da ste primijetili da je sve počelo s dohranom, postoji i mogućnost da dijete iritira i nešto iz hrane. Ukoliko ima alergija u obitelji, a isto se nastavlja dolazi u obzir i alergija kao uzrok. U tom slučaju javite se liječniku.
  Klinfo.hr 

Postoji li neki prirodni lijek za crvenilo i svrbež na guzi kod bebe

<para>
 Mery
</para>
<para>Poslije obrezivanja kožica bi morala biti odvojena od glavića Ako nije preporučam da se javite liječniku koje je napravio zahvat da vidi da li je sve u redu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis/>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kožica na penisu nakon obrezivanja Pozdrav. Zanima me da li je normalno da poslije obrezivanja (sunećenja), kožica nije odvojena od glavića? Mery

 

Poslije obrezivanja kožica bi morala biti odvojena od glavića. 
    Mery

Poslije obrezivanja kožica bi morala biti odvojena od glavića Ako nije preporučam da se javite liječniku koje je napravio zahvat da vidi da li je sve u redu.

   Iva Palčić
   


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kožica na penisu nakon obrezivanja

<para>
 Što da radim :'( Titi♡
</para>
<para>Draga Titi, na tjelesnu visinu mi ne možemo utjecati nikakvim metodama da zaustavimo rast. On ovisi o našem gentskom potencijalu, tj. obično su djeca velika koliko su prosječno veliki roditelji.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Tinejdžerica više ne želi rasti Pozdrav doktorice, ja imam 12 godina i visoka sam 166 cm. Ne želim biti veća nego što jesam sada. 
    Što da radim :'( Titi♡

Draga Titi, na tjelesnu visinu mi ne možemo utjecati nikakvim metodama da zaustavimo rast. On ovisi o našem gentskom potencijalu, tj. obično su djeca velika koliko su prosječno veliki roditelji.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Tinejdžerica više ne želi rasti

<para>
 Držala je tete za ruku i nije htjela sudjelovati u aktivnostima niti se igrati s drugom djecom, već kad bi se i odvojila od tete bi se sama igrala i promatrala što drugi rade. Isto tako nije htjela pričati s tetama do prošle godine. Tete u vrtiću (od kojih je jedna bila stalna, a drugu su do prošle godine stalno mijenjali) bi nam govorile da joj fali sigurnosti u sebe, ali nisu pokazale neki 
 interes da joj pomognu da se uklopi. S djecom se počela lijepo igrati prošlo proljeće (kada su se ustalile dvije tete) i onda je došao lipanj kada su u vrtiću počeli spajati grupe i od onda je, pa sve do kad nije otišla na more (od 1.7. nije bila u vrtiću do 1.9.) plakala svaki dan da ne želi u vrtić, a kada je i bila u vrtiću je opet držala samo tete za ruku i nije se htjela igrati. Još od kad je bila mala nije se htjela igrati s drugom djecom. Kada bi vidjela da su u parku djeca (bilo poznata ili nepoznata) 
 nije htjela u park. Sada hoće u park i interesiraju je druga djeca, ali ako joj se približi neko dijete odmah se makne. Ima par prijatelja koje zna čitav život, s kojima funkcionira, makar ni s njima, ako ih dugo ne vidi, ne želi pričati. Uvijek traži da smo ili muž ili ja prisutni dok se igra s drugom djecom, pa čak i onom koju pozna. Kada smo bili na moru upoznala je nove djevojčice i jako se htjela igrati s njima, ali je tražila da mi budemo uz nju i većinu vremena je s njima komunicirala preko nas (nama se obrati da kažemo nešto curici). Mi ju pokušavamo ne prisiljavati da se igra s drugom djecom (čitali smo da nije dobro prisiljavati dijete koje je tako zatvoreno, na igru s drugom djecom jer se sa time stvara kontraefekt) ali ju potičemo da sama odgovori ili kaže nešto djetetu s kojim se igra. Kada smo doma ne želi se sama igrati nego traži da se netko od nas dvoje igra s njom. Jako je emotivna i često reagira plačem (koji traje po 10 minuta), u nekim situacijama nam uopće nije jasan razlog zašto plače (npr. tata ju nije čuo što je rekla i nije pustio pjesmu koju je htjela i na to je reagirala plačem koji je trajao 10 minuta i nije htjela reći što ju muči, a tata je u međuvremenu shvatio što je htjela i pustio pjesmu ali je ona i dalje nastavila plakati). Inače kad je doma s nama ili s bakom, dedom ili tetom s kojima se često viđa (s bakom i dedom od svoje druge godine ide i na more bez nas) jako je vesela, pričljiva, zaigrana. Voli pjevati, plesati, igrati se s lutkama, gledati crtiće, slagati puzzle, slagati lego kocke, crtati, igrati se s plastelinom. Sve želi pomagati - od kuhanja, pranja suđa do brisanja prašine. Jako je spretna, ide na sport od prošle zime i dobro funkcionira na sportu (čak je sudjelovala na završnom natjecanju pred stotinom ljudi) makar i tamo baš ne priča puno, ali sudjeluje u svemu. Jako je inteligentna. Voli rješavati zadatke iz vježbenica prilagođenih njenom uzrastu. Prepoznaje sva slova, zna brojeve, broji… Pelene je skinula prije drugog rođendana. Ima jako bujnu maštu. Ima imaginarne prijatelje već više od godinu dana. Oni su joj prijatelji koji skoro svugdje idu s njom. Izmišlja priče o njima (što oni rade i gdje su bili). Mi puno s njom razgovaramo, mazimo ju, hvalimo, ne kritiziramo i odgajamo ju na način da poslušamo njene želje i ako je to moguće ih uvažimo. Ali granice postoje i zna se što smije, a što ne smije. Suprug i ja bi Vas molili za savjet kako da pomognemo djetetu da se više otvori, odnosno stekne sigurnost u sebe i da se samostalno počne igrati s drugom djecom? Također nas zanima kako reagirati kada ona počne neutješno plakati, a ne želi nam reći o čemu se radi i zbog čega uopće dolazi do takve burne reakcije? Unaprijed hvala. Mama L.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>baš mi je drago čuti da Vaša djevojčica ima kapacitet opustiti se i biti i vesela i pričljiva i zaigrana u nekim kontekstima koji su njoj poznati i ugodni. Prema njenim ponašanjima koja ste opisali, a koja su se javljala u vrtiću od samog polaska u vrtić pa do sada te prema tome kako sada funkcionira s drugom djecom može se vidjeti izražajnost nekoliko dimenzija njezina temperamenta.</para>
<para>Na dimenziji vezanoj uz prilagodbu na novu situaciju (kao što je npr. polazak u vrtić) Vaša djevojčica je izuzetno usporena, odnosno ima otežanu prilagodbu. Pretpostavljam da se to može uočiti i u ostalim, za nju, novim situacijama. Također, njezina prva reakcija je slabija, odnosno treba joj neko vrijeme da bi se u nekom novom kontekstu opustila i počela normalno funkcionirati, npr. kada upozna novu djecu u parku.</para>
<para>Kao što ste i sami naveli jako je važno da ju se zbog toga ne kritizira. Ipak, važno je poticati ju na način da joj se pomogne da se opusti, da joj se daju ideje kako da nekome pristupi i sl. Možete to činiti i kroz igru s njom gdje možete doslovno odigrati scenu koja se dogodila u parkiću i tada nju pitati ima li ideju kako je lutkica koja glumi nju mogla pričati s drugom djecom. Na taj način ona neće biti izravno u situaciji, te će biti opuštenija, a za sljedeći takav susret u parku imat će ideju kako bi to moglo izgledati, što joj onda daje veći osjećaj sigurnosti. Također, možete iskoristiti to što priča s imaginarnim prijateljima, da nešto od toga može isprobati i u komunikaciji s djecom. Svakako je važno uočavati i komentirati na glas njezine i najmanje pozitivne pomake, kao što je npr. to da sada želi ići u park.</para>
<para>Burne emocionalne reakcije mogu također biti odraz temperamenta djeteta. Ako uočite da i ugodne i neugodne emocije vrlo jasno i glasno izražava, tada je to urođeno, odnosno crta temperamenta. S druge strane, ako se radi samo o tome da nekada dugo plače a da Vam je nejasno zbog čega, moguće je da „skuplja“ neki osjećaj nezadovoljstva, pa onda na neki okidač koji možda i nije tako snažan odreagira snažno.</para>
<para>Bilo bi dobro kada bi ste kroz svakodnevicu komentirali što vidite na njoj, kako se osjeća. To mogu biti jednostavne rečenice kao što su „to te malo rastužilo“, „ljuta si jer...“, „čini mi se da ti je bilo malo neugodno u parku“ i sl. Takvim rečenicama, koje s vaše strane nisu emocionalno obojene, izravno ćete joj dati do znanja da su Vam njena stanja i osjećaji bitni te da je prihvaćena kako god da se osjeća. Ipak, kada se ponaša na način da ju ne razumijete jer npr. dugo plače, ok ju je prvo utješiti i pomoći joj da se smiri (i fizički i psihički). Dok joj pomažete da se smiri, ne morate joj pomagati da riješi svoj problem već je bitno samo da joj pokažete razumijevanje za njeno stanje (tugu), a tek kada se smiri onda možete komunicirati o tome što se dogodilo. Više o emociji tuge možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/</ulink>
</para>
<para>Sretno!</para>
<para>Tea Knežević,</para>
<para>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da pomognemo našoj curici (4) da se otvori i samostalno igra s drugom djecom? Naša djevojčica ima 4 godine. Ide u vrtić od svog prvog rođendana. Trebalo joj je dvije godine da se privikne na vrtić. 
    Držala je tete za ruku i nije htjela sudjelovati u aktivnostima niti se igrati s drugom djecom, već kad bi se i odvojila od tete bi se sama igrala i promatrala što drugi rade. Isto tako nije htjela pričati s tetama do prošle godine. Tete u vrtiću (od kojih je jedna bila stalna, a drugu su do prošle godine stalno mijenjali) bi nam govorile da joj fali sigurnosti u sebe, ali nisu pokazale neki 
   interes da joj pomognu da se uklopi. S djecom se počela lijepo igrati prošlo proljeće (kada su se ustalile dvije tete) i onda je došao lipanj kada su u vrtiću počeli spajati grupe i od onda je, pa sve do kad nije otišla na more (od 1.7. nije bila u vrtiću do 1.9.) plakala svaki dan da ne želi u vrtić, a kada je i bila u vrtiću je opet držala samo tete za ruku i nije se htjela igrati. Još od kad je bila mala nije se htjela igrati s drugom djecom. Kada bi vidjela da su u parku djeca (bilo poznata ili nepoznata) 
   nije htjela u park. Sada hoće u park i interesiraju je druga djeca, ali ako joj se približi neko dijete odmah se makne. Ima par prijatelja koje zna čitav život, s kojima funkcionira, makar ni s njima, ako ih dugo ne vidi, ne želi pričati. Uvijek traži da smo ili muž ili ja prisutni dok se igra s drugom djecom, pa čak i onom koju pozna. Kada smo bili na moru upoznala je nove djevojčice i jako se htjela igrati s njima, ali je tražila da mi budemo uz nju i većinu vremena je s njima komunicirala preko nas (nama se obrati da kažemo nešto curici). Mi ju pokušavamo ne prisiljavati da se igra s drugom djecom (čitali smo da nije dobro prisiljavati dijete koje je tako zatvoreno, na igru s drugom djecom jer se sa time stvara kontraefekt) ali ju potičemo da sama odgovori ili kaže nešto djetetu s kojim se igra. Kada smo doma ne želi se sama igrati nego traži da se netko od nas dvoje igra s njom. Jako je emotivna i često reagira plačem (koji traje po 10 minuta), u nekim situacijama nam uopće nije jasan razlog zašto plače (npr. tata ju nije čuo što je rekla i nije pustio pjesmu koju je htjela i na to je reagirala plačem koji je trajao 10 minuta i nije htjela reći što ju muči, a tata je u međuvremenu shvatio što je htjela i pustio pjesmu ali je ona i dalje nastavila plakati). Inače kad je doma s nama ili s bakom, dedom ili tetom s kojima se često viđa (s bakom i dedom od svoje druge godine ide i na more bez nas) jako je vesela, pričljiva, zaigrana. Voli pjevati, plesati, igrati se s lutkama, gledati crtiće, slagati puzzle, slagati lego kocke, crtati, igrati se s plastelinom. Sve želi pomagati - od kuhanja, pranja suđa do brisanja prašine. Jako je spretna, ide na sport od prošle zime i dobro funkcionira na sportu (čak je sudjelovala na završnom natjecanju pred stotinom ljudi) makar i tamo baš ne priča puno, ali sudjeluje u svemu. Jako je inteligentna. Voli rješavati zadatke iz vježbenica prilagođenih njenom uzrastu. Prepoznaje sva slova, zna brojeve, broji… Pelene je skinula prije drugog rođendana. Ima jako bujnu maštu. Ima imaginarne prijatelje već više od godinu dana. Oni su joj prijatelji koji skoro svugdje idu s njom. Izmišlja priče o njima (što oni rade i gdje su bili). Mi puno s njom razgovaramo, mazimo ju, hvalimo, ne kritiziramo i odgajamo ju na način da poslušamo njene želje i ako je to moguće ih uvažimo. Ali granice postoje i zna se što smije, a što ne smije. Suprug i ja bi Vas molili za savjet kako da pomognemo djetetu da se više otvori, odnosno stekne sigurnost u sebe i da se samostalno počne igrati s drugom djecom? Također nas zanima kako reagirati kada ona počne neutješno plakati, a ne želi nam reći o čemu se radi i zbog čega uopće dolazi do takve burne reakcije? Unaprijed hvala. Mama L.

Draga mama,
baš mi je drago čuti da Vaša djevojčica ima kapacitet opustiti se i biti i vesela i pričljiva i zaigrana u nekim kontekstima koji su njoj poznati i ugodni. Prema njenim ponašanjima koja ste opisali, a koja su se javljala u vrtiću od samog polaska u vrtić pa do sada te prema tome kako sada funkcionira s drugom djecom može se vidjeti izražajnost nekoliko dimenzija njezina temperamenta.
Na dimenziji vezanoj uz prilagodbu na novu situaciju (kao što je npr. polazak u vrtić) Vaša djevojčica je izuzetno usporena, odnosno ima otežanu prilagodbu. Pretpostavljam da se to može uočiti i u ostalim, za nju, novim situacijama. Također, njezina prva reakcija je slabija, odnosno treba joj neko vrijeme da bi se u nekom novom kontekstu opustila i počela normalno funkcionirati, npr. kada upozna novu djecu u parku.
Kao što ste i sami naveli jako je važno da ju se zbog toga ne kritizira. Ipak, važno je poticati ju na način da joj se pomogne da se opusti, da joj se daju ideje kako da nekome pristupi i sl. Možete to činiti i kroz igru s njom gdje možete doslovno odigrati scenu koja se dogodila u parkiću i tada nju pitati ima li ideju kako je lutkica koja glumi nju mogla pričati s drugom djecom. Na taj način ona neće biti izravno u situaciji, te će biti opuštenija, a za sljedeći takav susret u parku imat će ideju kako bi to moglo izgledati, što joj onda daje veći osjećaj sigurnosti. Također, možete iskoristiti to što priča s imaginarnim prijateljima, da nešto od toga može isprobati i u komunikaciji s djecom. Svakako je važno uočavati i komentirati na glas njezine i najmanje pozitivne pomake, kao što je npr. to da sada želi ići u park.
Burne emocionalne reakcije mogu također biti odraz temperamenta djeteta. Ako uočite da i ugodne i neugodne emocije vrlo jasno i glasno izražava, tada je to urođeno, odnosno crta temperamenta. S druge strane, ako se radi samo o tome da nekada dugo plače a da Vam je nejasno zbog čega, moguće je da „skuplja“ neki osjećaj nezadovoljstva, pa onda na neki okidač koji možda i nije tako snažan odreagira snažno.
Bilo bi dobro kada bi ste kroz svakodnevicu komentirali što vidite na njoj, kako se osjeća. To mogu biti jednostavne rečenice kao što su „to te malo rastužilo“, „ljuta si jer...“, „čini mi se da ti je bilo malo neugodno u parku“ i sl. Takvim rečenicama, koje s vaše strane nisu emocionalno obojene, izravno ćete joj dati do znanja da su Vam njena stanja i osjećaji bitni te da je prihvaćena kako god da se osjeća. Ipak, kada se ponaša na način da ju ne razumijete jer npr. dugo plače, ok ju je prvo utješiti i pomoći joj da se smiri (i fizički i psihički). Dok joj pomažete da se smiri, ne morate joj pomagati da riješi svoj problem već je bitno samo da joj pokažete razumijevanje za njeno stanje (tugu), a tek kada se smiri onda možete komunicirati o tome što se dogodilo. Više o emociji tuge možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/

Sretno!
Tea Knežević,
magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako da pomognemo našoj curici (4) da se otvori i samostalno igra s drugom djecom?

<para>
 razred jer je običaj njene škole da se u tom razredu djeca razmještaju i međusobno miješaju po razredima. Saznali smo da u njezin razred od ove godine ne ide ni jedna njezina najbolja prijateljica s kojima se družila 4 godine što je ona doživjela kao ogroman šok. Plače već dva dana svako malo kad se sjeti. Na pitanje pedagoginji da li je moguće da je prebace barem s jednom prijateljicom rečeno je da nije moguće. Mene zanima je li to pravilan način rada s djecom i da li je pedagoški da dijete koje je tako emotivno sad već i u pubertetu doživi takav šok? Ne znam što napraviti da li tražiti pregled psihologa jer poznavajući svoje dijete ovo tugovanje moglo bi potrajati, a strah me posljedica. Što mi Vi savjetujete? Unaprijed hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da je Vašoj djevojčici – koja je evidentno po prirodi emotivnija – u ovakvoj situaciji prilično teško. Osim što se prelaskom u 5. razred odvaja od učiteljice, dobiva nove obaveze i profesore, odvojena je i od prijateljica s kojima se družila duži period. Za nju je ovo velika promjena s kojom se teško nosi.</para>
<para>Je li preporučljivo ili ne razdvajati djecu već u 5. razredu – mišljenja su podijeljena. Budući da se sa sličnom promjenom djeca suočavaju po završetku osnovne škole, mnogi će smatrati da je ovo dobra prilika da se uče prilagodbi na nove situacije. S druge strane, što su djeca starija imaju bolje mehanizme suočavanja sa stresom pa bi u tom slučaju za njih ipak možda bilo bolje da se s takvim promjenama prvi put susretnu tek u dobi od 14 godina.</para>
<para>Budući da Vam je pedagoginja već rekla da nije moguće da Vašu kćer prebace u razred s jednom od prijateljica, smatram da bi bilo dobro da se sada koncentrirate na njezino suočavanje i nošenje sa situacijom u kojoj se nalazi.</para>
<para>Ono što joj svakako može pomoći jest Vaš stav prema ovoj situaciji. Naime, ukoliko joj kažete da razumijete kako se osjeća i da je normalno da je tužna što nije u istom razredu s prijateljicama,Vaša kćer će dobiti potvrdu da su njezini osjećaji priznati i prihvaćeni, odnosno da ih nitko ne omalovažava. Ali isto tako joj možete reći da rješenja uvijek ima. Možda rješenje koje bi se njoj najviše svidjelo (prelazak u drugi razred) trenutno nije moguće – no to ne znači da je to i jedino rješenje s kojim bi bila zadovoljna. S prijateljicama se uvijek može družiti nakon škole, pod odmorom i slično, a ovo joj je ujedno i prilika da upozna još dobrih djevojčica i proširi krug prijateljstva. U njezinom razredu sigurno ima još djece koja su jednako tako tužna i usamljena – zašto ne usmjeriti pažnju i na njih? Budite strpljivi, pružite joj podršku i pomognite joj da sama nađe rješenje kojim će biti zadovoljna.</para>
<para>Ona sada prolazi na proces žalovanja i potrebno joj je vrijeme da se adaptira na novu situaciju. Period adaptacije može trajati duže vrijeme - sve što sam navela, sigurna sam da će joj pomoći u tom periodu. Ponekad je potrebna i podrška stručne osobe, pa ukoliko primijetite da ne dolazi do nikakvih pomaka, svakako se obratite stručnjaku.</para>
<para>Vama i Vašoj djevojčici želim puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Velika tuga kod 10-godišnje djevojčice zbog odvajanja od prijateljica Poštovani, imam curicu od 10 godina koja je od rođenja izrazito emotivno dijete sa suzama u rukavu. Odlikašica je i nastava ne predstavlja problem. Problem se javlja sada kad kreće u 5. 
    razred jer je običaj njene škole da se u tom razredu djeca razmještaju i međusobno miješaju po razredima. Saznali smo da u njezin razred od ove godine ne ide ni jedna njezina najbolja prijateljica s kojima se družila 4 godine što je ona doživjela kao ogroman šok. Plače već dva dana svako malo kad se sjeti. Na pitanje pedagoginji da li je moguće da je prebace barem s jednom prijateljicom rečeno je da nije moguće. Mene zanima je li to pravilan način rada s djecom i da li je pedagoški da dijete koje je tako emotivno sad već i u pubertetu doživi takav šok? Ne znam što napraviti da li tražiti pregled psihologa jer poznavajući svoje dijete ovo tugovanje moglo bi potrajati, a strah me posljedica. Što mi Vi savjetujete? Unaprijed hvala!

Draga mama,
vjerujem da je Vašoj djevojčici – koja je evidentno po prirodi emotivnija – u ovakvoj situaciji prilično teško. Osim što se prelaskom u 5. razred odvaja od učiteljice, dobiva nove obaveze i profesore, odvojena je i od prijateljica s kojima se družila duži period. Za nju je ovo velika promjena s kojom se teško nosi.
Je li preporučljivo ili ne razdvajati djecu već u 5. razredu – mišljenja su podijeljena. Budući da se sa sličnom promjenom djeca suočavaju po završetku osnovne škole, mnogi će smatrati da je ovo dobra prilika da se uče prilagodbi na nove situacije. S druge strane, što su djeca starija imaju bolje mehanizme suočavanja sa stresom pa bi u tom slučaju za njih ipak možda bilo bolje da se s takvim promjenama prvi put susretnu tek u dobi od 14 godina.
Budući da Vam je pedagoginja već rekla da nije moguće da Vašu kćer prebace u razred s jednom od prijateljica, smatram da bi bilo dobro da se sada koncentrirate na njezino suočavanje i nošenje sa situacijom u kojoj se nalazi.
Ono što joj svakako može pomoći jest Vaš stav prema ovoj situaciji. Naime, ukoliko joj kažete da razumijete kako se osjeća i da je normalno da je tužna što nije u istom razredu s prijateljicama,Vaša kćer će dobiti potvrdu da su njezini osjećaji priznati i prihvaćeni, odnosno da ih nitko ne omalovažava. Ali isto tako joj možete reći da rješenja uvijek ima. Možda rješenje koje bi se njoj najviše svidjelo (prelazak u drugi razred) trenutno nije moguće – no to ne znači da je to i jedino rješenje s kojim bi bila zadovoljna. S prijateljicama se uvijek može družiti nakon škole, pod odmorom i slično, a ovo joj je ujedno i prilika da upozna još dobrih djevojčica i proširi krug prijateljstva. U njezinom razredu sigurno ima još djece koja su jednako tako tužna i usamljena – zašto ne usmjeriti pažnju i na njih? Budite strpljivi, pružite joj podršku i pomognite joj da sama nađe rješenje kojim će biti zadovoljna.
Ona sada prolazi na proces žalovanja i potrebno joj je vrijeme da se adaptira na novu situaciju. Period adaptacije može trajati duže vrijeme - sve što sam navela, sigurna sam da će joj pomoći u tom periodu. Ponekad je potrebna i podrška stručne osobe, pa ukoliko primijetite da ne dolazi do nikakvih pomaka, svakako se obratite stručnjaku.
Vama i Vašoj djevojčici želim puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Velika tuga kod 10-godišnje djevojčice zbog odvajanja od prijateljica

<para>
 Događa mi se da se osjećam nesigurno. Reagiram kao da imam tremu, odmah pocrvenim i to me najviše nervira od svega. Također se to događa kad pričam s nekim koga ja smatram "višim" i važnijim od sebe u mentalnom ili nekom drugom smislu. To je kao neka vrsta stida. Neki smatraju da to nije ništa strašno, ali je meni pakao i to nisu nimalo zgodne situacije. Ili mi drhte ruke u društvu kad pijem nešto, a kad sam sama i sa svojima onda ne. Ako izađem s dečkom, imam ogromnu tremu i mislim da on to primjećuje. Ana
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>Prije svega željela bi Vam reći da većina ljudi u komunikaciji s drugima želi ostaviti dobar dojam. To je naročito izraženo prilikom primjerice predstavljanja poslodavcu, upoznavanja partnera i slično. Dok nelagoda u takvim situacijama ne prelazi granice, odnosno dok god osoba ne osjeća sram ili ogromnu strepnju da bi se mogla osramotiti, problema nema. No, kada nelagoda postane toliko izražena da osoba strepi da bi se mogla osramotiti, kada ju je stid i kada su njezina očekivanja previsoka u smislu da se mora svidjeti uvijek i svima (i pati kada to nije tako) a kvaliteta života je uslijed svega toga narušena, tada bi vjerojatno bilo dobro da potraži pomoć stručnjaka.</para>
<para>Je li nešto strašno ili nije – to je vrlo subjektivno. Osobama koje nemaju takvih problema, Vaši problemi neće izgledati strašno. No Vi sami najbolje znate kroz što prolazite. Iz tog „pakla“ možete izaći uz pomoć stručnjaka koji će Vas osnažiti i pomoći Vam da se naučite nositi s ovakvim situacijama. Prvi korak ste već napravili – osvijestili ste problem. Idući korak je suočavanje s njim zajedno uz pomoć stručnjaka.</para>
<para>Napisali ste da se crvenjenje najčešće događa kada pričate s nekim koga smatrate „višim“ i važnijim od sebe u nekom smislu. Ja bih to identificirala kao mogući problem. Kako je točno viša i važnija ta osoba? Po čemu? Koliko ste vi sami sebi važni?</para>
<para>Za početak možete napisati listu stvari zbog kojih ste važni. Uzmite list papira i napišite: Ja sam važna zato što ili ako vam je lakše Kod mene je super ….</para>
<para>I tako redom. Ne zaustavljajte se dok ne ispišete barem jednu stranicu. Vježba je dobra kako biste zapisali i doveli u svijest stvari koje možda na trenutke zaboravljate.</para>
<para>Za daljnju pomoć i pitanja slobodno nam se obratite u naš Centar.</para>
<para>Želim Vam puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Velika trema kod komunikacije s nepoznatim ljudima Imam 25 godina i više ni sama ne znam što da radim i da li se uopće trebam zabrinjavati. Teško mi je precizno odrediti što mi se točno događa u komuniciranju s ljudima... 
    Događa mi se da se osjećam nesigurno. Reagiram kao da imam tremu, odmah pocrvenim i to me najviše nervira od svega. Također se to događa kad pričam s nekim koga ja smatram "višim" i važnijim od sebe u mentalnom ili nekom drugom smislu. To je kao neka vrsta stida. Neki smatraju da to nije ništa strašno, ali je meni pakao i to nisu nimalo zgodne situacije. Ili mi drhte ruke u društvu kad pijem nešto, a kad sam sama i sa svojima onda ne. Ako izađem s dečkom, imam ogromnu tremu i mislim da on to primjećuje. Ana

Draga čitateljice,
Prije svega željela bi Vam reći da većina ljudi u komunikaciji s drugima želi ostaviti dobar dojam. To je naročito izraženo prilikom primjerice predstavljanja poslodavcu, upoznavanja partnera i slično. Dok nelagoda u takvim situacijama ne prelazi granice, odnosno dok god osoba ne osjeća sram ili ogromnu strepnju da bi se mogla osramotiti, problema nema. No, kada nelagoda postane toliko izražena da osoba strepi da bi se mogla osramotiti, kada ju je stid i kada su njezina očekivanja previsoka u smislu da se mora svidjeti uvijek i svima (i pati kada to nije tako) a kvaliteta života je uslijed svega toga narušena, tada bi vjerojatno bilo dobro da potraži pomoć stručnjaka.
Je li nešto strašno ili nije – to je vrlo subjektivno. Osobama koje nemaju takvih problema, Vaši problemi neće izgledati strašno. No Vi sami najbolje znate kroz što prolazite. Iz tog „pakla“  možete izaći uz pomoć stručnjaka koji će Vas osnažiti i pomoći Vam da se naučite nositi s ovakvim situacijama. Prvi korak ste već napravili – osvijestili ste problem. Idući korak je suočavanje s njim zajedno uz pomoć stručnjaka.
Napisali ste da se crvenjenje najčešće događa kada pričate s nekim koga smatrate „višim“ i važnijim od sebe u nekom smislu. Ja bih to identificirala kao mogući problem. Kako je točno viša i važnija ta osoba? Po čemu? Koliko ste vi sami sebi važni?
Za početak možete napisati listu stvari zbog kojih ste važni. Uzmite list papira i napišite: Ja sam važna zato što ili ako vam je lakše Kod mene je super ….
I tako redom. Ne zaustavljajte se dok ne ispišete barem jednu stranicu. Vježba je dobra kako biste zapisali i doveli u svijest stvari koje možda na trenutke zaboravljate.
Za daljnju pomoć i pitanja slobodno nam se obratite u naš Centar.
Želim Vam puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Velika trema kod komunikacije s nepoznatim ljudima

<para>
 Evo opisa zadnja 3 dana u vrtiću:
 1. dan: plakala je pri ostanku, nije htjela piškiti (trpila je), pa je piškila nešto malo prije spavanja, pa je piškila u krevet kada je zapala
 2. dan: bez plakanja, tražila je wc ali je kakala u gaće
 3. dan: plač, vikanje, teta ju je jedva odvojila od mene, piškila je i kakala u gaće, iako ju je teta vodila i nudila joj wc.
 E sad mi je teta rekla da joj moraju vrati pelenu, jer ima dosta djece u grupi i ne mogu se samo njoj posvetiti?! Strah me je ako joj u vrtiću stave pelenu, da neće više ni u kući biti bez nje. Po meni je to njen znak protesta jer ne zeli u vrtić, pa onda u gaćice sve obavlja. Što da napravim?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>odvikavanje od pelena je zahtjevan proces i za roditelja i za dijete. Važno je tijekom tog procesa promišljati o tome što se događa, baš kao što to upravo sada Vi činite.</para>
<para>Prvi dani u vrtiću su uvijek stresni za svako dijete, a ista stvar je i nakon dulje pauze. U toj dobi je još uvijek jaka privrženost za majku, tako da je svako duže odvajanje od nje stresno za dijete, isto kao i svaka promjena rutine. Sada, kada je teško i Vama i Vašoj djevojčici, imajte na umu da je ovo prolazno razdoblje tijekom kojeg Vaša djevojčica može naučiti vrlo vrijednu stvar u životu, a to je da ćete se Vi uvijek vratiti po nju.</para>
<para>Trenutno je to stres, a djeca u toj dobi ne znaju prepoznati niti izraziti svoje emocije, tako da djeca svoje emocije često izražavaju kroz ponašanje (vikanje, plakanje) i fiziološke reakcije (zadržavanje mokraće, stolice). Upravo situacija koju Vi upisujete je sasvim normalna i tipičan za taj period.</para>
<para>Razgovarajte sa tetama detaljno, a prema potrebi, obratite se vrtićkom psihologu. Vrlo vjerojatno je to sve reakcija na gubitak kontrole i privremeno nezadovoljstvo. Ako je tako, tada bi ovo trebao biti prolazan i kraći period, te da će nakon njega, Vaša curica normalno nastaviti obavljati nuždu u wc ili tutu.</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Tete u vrtiću žele moju kćer, koja se tek odviknula, vratiti u pelenu Poštovna, imam kćer od 2 godine i 2 mjeseca. Zadnja 3 tjedna ne nosi pelene, i ta 3 tjedna nije išla u vrtić. Inače je rado išla u vrtić, ali nakon ove pauze plače i ne želi ostati. 
    Evo opisa zadnja 3 dana u vrtiću:
   1. dan: plakala je pri ostanku, nije htjela piškiti (trpila je), pa je piškila nešto malo prije spavanja, pa je piškila u krevet kada je zapala
   2. dan: bez plakanja, tražila je wc ali je kakala u gaće
   3. dan: plač, vikanje, teta ju je jedva odvojila od mene, piškila je i kakala u gaće, iako ju je teta vodila i nudila joj wc.
   E sad mi je teta rekla da joj moraju vrati pelenu, jer ima dosta djece u grupi i ne mogu se samo njoj posvetiti?! Strah me je ako joj u vrtiću stave pelenu, da neće više ni u kući biti bez nje. Po meni je to njen znak protesta jer ne zeli u vrtić, pa onda u gaćice sve obavlja. Što da napravim?

Draga mama,
odvikavanje od pelena je zahtjevan proces i za roditelja i za dijete. Važno je tijekom tog procesa promišljati o tome što se događa, baš kao što to upravo sada Vi činite.
Prvi dani u vrtiću su uvijek stresni za svako dijete, a ista stvar je i nakon dulje pauze. U toj dobi je još uvijek jaka privrženost za majku, tako da je svako duže odvajanje od nje stresno za dijete, isto kao i svaka promjena rutine. Sada, kada je teško i Vama i Vašoj djevojčici, imajte na umu da je ovo prolazno razdoblje tijekom kojeg Vaša djevojčica može naučiti vrlo vrijednu stvar u životu, a to je da ćete se Vi uvijek vratiti po nju.
Trenutno je to stres, a djeca u toj dobi ne znaju prepoznati niti izraziti svoje emocije, tako da djeca svoje emocije često izražavaju kroz ponašanje (vikanje, plakanje) i fiziološke reakcije (zadržavanje mokraće, stolice). Upravo situacija koju Vi upisujete je sasvim normalna i tipičan za taj period.
Razgovarajte sa tetama detaljno, a prema potrebi, obratite se vrtićkom psihologu. Vrlo vjerojatno je to sve reakcija na gubitak kontrole i privremeno nezadovoljstvo. Ako je tako, tada bi ovo trebao biti prolazan i kraći period, te da će nakon njega, Vaša curica normalno nastaviti obavljati nuždu u wc ili tutu.

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Tete u vrtiću žele moju kćer, koja se tek odviknula, vratiti u pelenu

<para>
 Naš odnos je veoma dobar u svemu osim po pitanju seksa. On kaže da nema želju, međutim to su po meni samo izgovori jer mi je ranije rekao da je blokiran, jer je dugo živio sam. Po mojoj procjeni on ima taj neki psihički poremećaj vezano za seksualne odnose, odbija psihologa, u zadnje vrijeme čak i ne želi pričati o tome sa mnom, kao što je htio ranije. Ne znam što je u pitanju, da li neka fobija ili trenutna blokada. Molim vas recite mi kako da mu pomognem, jer želim da sklopimo tu kockicu i da nam bude brak kompletan. Hvala unaprijed. M
</para>
<para>Draga M.,</para>
<para>Na žalost ne mogu Vam dati točan recept što da napravite i da sve počne funkcionirati, ali mogu vam postaviti par pitanja i dati par naputaka kako biste što brže došli do rješenja. Po meni je najbolje rješenje da zajedno posjetite seksualnog terapeuta. Ukoliko će biti potrebe mogu Vam preporučiti stručnjaka iz tog područja. Znam da ste rekli da vaš suprug odbija psihologa. Tko zna zbog čega je tome tako no ono što bih vam ja preporučila jest da razgovarate s njim u smjeru da vi na to gledate kao na vaš zajednički problem i da je to i vaš problem. Odlaskom kod psihologa on bi išao rješavati „svoj“ problem, pa je možda stoga u otporu, a zajedničkim odlaskom kod terapeuta išli biste zajednički rješavati zajednički problem. Razumijete razliku?</para>
<para>On vam je rekao da nema želje, vi smatrate da su to samo izgovori. Ako idemo od pretpostavke da govori istinu; nedostatak želje ne mora imati nikakve veze s vama ( u smislu vi ste problem) već može biti rezultat manjka samopouzdanja, depresije, stresa, trauma iz prošlosti ili pak razlozi mogu biti fizičke prirode.</para>
<para>S obzirom da je vaš odnos dobar u svim ostalim segmentima razmislite na koji način bi bilo dobro predstaviti suprugu ideju o zajedničkom odlasku terapeutu. Kako inače razgovarate?</para>
<para>Ono što bih vam svakako savjetovala jest da ne pretpostavljate. Slušajte ga što vam govori i postavljajte mu pitanja o tome što vam je rekao, a ne o tome kako vi to razumijete. Možete ga pitati kako on misli da ćete riješiti vaš problem. Možete ga pitati može li zamisliti da ćete do poznih godina imati problema sa seksualnim životom. Možete ga pitati bi li on radije imao normalan i opušten seksualni život. Vjerujem da neće odgovoriti da mu je u redu ovako, i da je spreman do smrti patiti od nedostatka želje. I onda mu možete reći da postoji rješenje i dati mu neko vrijeme da razmisli o svemu.</para>
<para>Nadam se da sam vam barem malo pomogla,</para>
<para>Srdačno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, psihoterapeut, NLP trener</para>
<para>
 <ulink url="http://budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
</para>
<para> </para>

Moj suprug nema želje za seksom Zdravo, nadam se da ćete mi pomoći. U braku sam već šest mjeseci sa svojim mužem, s time da nam je veza trajala oko godinu dana prije vjenčanja. 
    Naš odnos je veoma dobar u svemu osim po pitanju seksa. On kaže da nema želju, međutim to su po meni samo izgovori jer mi je ranije rekao da je blokiran, jer je dugo živio sam. Po mojoj procjeni on ima taj neki psihički poremećaj vezano za seksualne odnose, odbija psihologa, u zadnje vrijeme čak i ne želi pričati o tome sa mnom, kao što je htio ranije. Ne znam što je u pitanju, da li neka fobija ili trenutna blokada. Molim vas recite mi kako da mu pomognem, jer želim da sklopimo tu kockicu i da nam bude brak kompletan. Hvala unaprijed. M

Draga M.,
Na žalost ne mogu Vam dati točan recept što da napravite i da sve počne funkcionirati, ali mogu vam postaviti par pitanja i dati par naputaka kako biste što brže došli do rješenja. Po meni je najbolje rješenje da zajedno posjetite seksualnog terapeuta. Ukoliko će biti potrebe mogu Vam preporučiti stručnjaka iz tog područja. Znam da ste rekli da vaš suprug odbija psihologa. Tko zna zbog čega je tome tako no ono što bih vam ja preporučila jest da razgovarate s njim u smjeru da vi na to gledate kao na vaš zajednički problem i da je to i vaš problem. Odlaskom kod psihologa on bi išao rješavati „svoj“ problem, pa je možda stoga u otporu, a zajedničkim odlaskom kod terapeuta išli biste zajednički rješavati zajednički problem. Razumijete razliku?
On vam je rekao da nema želje, vi smatrate da su to samo izgovori. Ako idemo od pretpostavke da govori istinu; nedostatak želje ne mora imati nikakve veze s vama ( u smislu vi ste problem) već može biti rezultat manjka samopouzdanja, depresije, stresa, trauma iz prošlosti ili pak razlozi mogu biti fizičke prirode.
S obzirom da je vaš odnos dobar u svim ostalim segmentima razmislite na koji način bi bilo dobro predstaviti suprugu ideju o zajedničkom odlasku terapeutu. Kako inače razgovarate?
Ono što bih vam svakako savjetovala jest da ne pretpostavljate. Slušajte ga što vam govori i postavljajte mu pitanja o tome što vam je rekao, a ne o tome kako vi to razumijete. Možete ga pitati kako on misli da ćete riješiti vaš problem. Možete ga pitati može li zamisliti da ćete do poznih godina imati problema sa seksualnim životom. Možete ga pitati bi li on radije imao normalan i opušten seksualni život. Vjerujem da neće odgovoriti da mu je u redu ovako, i da je spreman do smrti patiti od nedostatka želje. I onda mu možete reći da postoji rješenje i dati mu neko vrijeme da razmisli o svemu.
Nadam se da sam vam barem malo pomogla,
Srdačno,
Jelena Vrsaljko, psihoterapeut, NLP trener

   Centar Budi svoj

  Klinfo.hr 

JELENA VRSALJKO

Moj suprug nema želje za seksom

<para>
 Vidjelo se da se nikako ne može opustiti u svakodnevnim aktivnostima i igri, išao je svako malo na tutu i kad treba i kad ne treba, obavljati nuždu da bi ubrzo počeo mucati. Inače ima uredan razvoj govora za njegovu dob. Molim Vas savjet što da radim. Ja sam odmah prekinula odvikavanje iako još uvijek muca, ali malo manje. Da li trebam zakazati pregled kod psihologa, logopeda? Da li da nastavim s odvikavanjem ili čekam da bude spremniji? Iako mi se čini da s tim ponovnim stavljanjem pelena radim još gore, jer on stalno viče "neću u tutu, ima pelena, kad se potroše pelene obući ću gaćice", a ne volim ništa forsirati jer se bojim da ne napravim još gore. Unaprijed hvala! IT
</para>
<para>Odvikavanje od pelena sastavni je period sazrijevanja svakog djeteta. U većini slučajeva zahtjeva mnogo strpljenja i dosljednosti što čini samo odvikavanje od pelena stresnim periodom.</para>
<para>U razdoblju između druge i šeste godine često se kod djece javlja takozvano razvojno mucanje čiji je uzrok povezan s intenzivnim razvojem govora, ali ponekad i stresnim situacijama.</para>
<para>Savjetujem Vas da zamuckivanja ignorirate, ne ispravljate govor niti zahtijevata da dijete ponovi nepravilno izgovoreno. Pokušajte stvoriti što ugodniju, pozitivniju i smireniju atmosferu u vlastitom domu te imajte strpljenja prilikom djetetova izgovaranja.</para>
<para>Ukoliko se započelo s odvikavanjem od pelena poželjno je s njime i nastaviti. Potrebno je voditi računa da ne postoji još nekakav izvor stresa u obiteljskom i/ili bližem okruženju kako bi dijete uspješno prošlo kroz ovaj stresni period.</para>
<para>Stella Rožman, logoped</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Tijekom odvikavanja od pelena dječak je počeo mucati Poštovana, imam sina od 33 mjeseca i nedavno smo počeli s odvikavanjem od pelena. Činilo se kako on to sve dobro shvaća ali nije baš tako. 
    Vidjelo se da se nikako ne može opustiti u svakodnevnim aktivnostima i igri, išao je svako malo na tutu i kad treba i kad ne treba, obavljati nuždu da bi ubrzo počeo mucati. Inače ima uredan razvoj govora za njegovu dob. Molim Vas savjet što da radim. Ja sam odmah prekinula odvikavanje iako još uvijek muca, ali malo manje. Da li trebam zakazati pregled kod psihologa, logopeda? Da li da nastavim s odvikavanjem ili čekam da bude spremniji? Iako mi se čini da s tim ponovnim stavljanjem pelena radim još gore, jer on stalno viče "neću u tutu, ima pelena, kad se potroše pelene obući ću gaćice", a ne volim ništa forsirati jer se bojim da ne napravim još gore. Unaprijed hvala! IT

Odvikavanje od pelena sastavni je period sazrijevanja svakog djeteta. U većini slučajeva zahtjeva mnogo strpljenja i dosljednosti što čini samo odvikavanje od pelena stresnim periodom.
U razdoblju između druge i šeste godine često se kod djece javlja takozvano razvojno mucanje čiji je uzrok povezan s intenzivnim razvojem govora, ali ponekad i stresnim situacijama.
Savjetujem Vas da zamuckivanja ignorirate, ne ispravljate govor niti zahtijevata da dijete ponovi nepravilno izgovoreno. Pokušajte stvoriti što ugodniju, pozitivniju i smireniju atmosferu u vlastitom domu te imajte strpljenja prilikom djetetova izgovaranja.
Ukoliko se započelo s odvikavanjem od pelena poželjno je s njime i nastaviti. Potrebno je voditi računa da ne postoji još nekakav izvor stresa u obiteljskom i/ili bližem okruženju kako bi dijete uspješno prošlo kroz ovaj stresni period.
Stella Rožman, logoped

   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

<para>
 Prije pola godine ili malo više pretvorio se u dječaka koji iskušava sve moguće granice, tuče se s djecom, inati, ne sluša, odlazak u dućan nam je postao avantura. Ako nema kolica da može u njih sjesti, onda trči, skače i ljudi nas gledaju kao da je neodgojen. Pišem vam iz Splita i mi smo inače dosta temperamentna obitelj, glasni smo i omakne se pokoja psovka, a on je nažalost sve psovke koje je čuo i od nas i baka i svih ostalih, počeo upotrebljavati. Iako smo svima pokušali reći da mu se ne smiju i suprug i ja pokušavamo smanjiti psovanje, on i dalje govori i jako je neugodno. Jednostavno, ma što da mu se kaže, on radi suprotno i njegova mora biti zadnja. Suprug je pomorac tako da sam ja sama s njim i zaista imam strpljenja. Trenutno ne radim i s njim provodim sve moguće vrijeme. Imamo neki ritam kad se spava, jede, to je sve u redu. Dosljedna sam u svim tzv. kaznama. Nagradim ga kad posluša poljupcem, lijepom riječi i on je sretan. U teoriji sve razumije, ali nekako ga to sve nadjača. Sad bi u 9. mjesecu trebao krenuti u vrtić i bojim se da će nas izbaciti radi njegovih psovki, ponašanja. U većoj grupi djece čak i funkcionira, ali kad je manja grupa on mora biti glavni, udari, gurne. Malo prije sam kuhala ručak, a on se igrao u sobi i u roku od 10 minuta je sve igračke pobacao kroz prozor. Kad sam ga pitala zašto je to učinio, rekao je "da se djeca igraju". Onda sam mu sve igračke skupila i spremila, jer njemu kao ne trebaju. On nije reagirao uopće, nego mi je rekao "spremi". Molim vas za savjet, jer sam više frustrirana kao roditelj i imam osjećaj da nema načina koji nisam probala. Jednostavno ništa ne pomaže. Ništa. Hvala puno. NA
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam ponekad nije lako nositi se s ponašanjem Vašeg dječaka. Spominjete da je on oduvijek bio živahno dijete, ali da se u posljednje vrijeme kod njega može primijetiti i agresivno ponašanje, bunt i otpor.</para>
<para>Uočili ste da su neka njegova ponašanja, kao što je psovanje, posljedica toga što je to čuo u svojoj okolini. To je tipičan primjer učenja prema modelu.</para>
<para>Ono što se ponekad dogodi jest da kada dijete prvi puta izgovori neku psovku, odraslima to čak može biti simpatično ili mu se smiju. Tako da dijete onda bira i dalje govoriti psovke, čak i kada mu odrasli to počnu zabranjivati.</para>
<para>Svakako je korisno to da mu primjerom pokažete da psovanje nije lijep način izražavanja i da mu postavite jasnu granicu za to. Npr. možete mu mirnim tonom reći da ako bira psovati, da to znači da danas bira ne gledati svoj omiljeni crtić. Ili već neku drugu posljedicu za koju mislite da mu je dovoljno važna pa da bi zbog toga promijenio svoje ponašanje.</para>
<para>Također, vezano uz njegova neprimjerena ponašanja, važno je zapitati se što on time dobiva. Je li to način na koji samo traži Vašu pažnju ili Vam šalje neku drugu poruku? Možda mu je dosadno, a ne zna se sam zabaviti. Također, moguće je da je prema temperamentu dijete visoke razine aktivnosti i snažne emocionalne ekspresije. On se sada tek uči samoregulaciji ponašanja i emocija i u tome mu je potrebna i Vaša pomoć.</para>
<para>Primjećujte i najmanje situacije kada se uspio iskontrolirati da ne odreagira neprimjereno i pohvalite ga. U bilo kojim situacijama kada nekoga udari ili gurne, važno ga je zaustaviti i postaviti mu jasnu granicu s posljedicom. Nešto više o tome kako se nositi s djetetovim agresivnim ponašanjem možete pročitati u članku <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">Agresivno ponašanje kod djece</ulink>.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>Tea Knežević,</para>
<para>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sinčić kreće u vrtić, a jako se loše ponaša (psuje, tuče se, gura, divlja) Poštovani molim vas za savjet. Majka sam dječaka od 4 godine koji je oduvijek bio jako živahno, ali i jako milo i relativno poslušno dijete. 
    Prije pola godine ili malo više pretvorio se u dječaka koji iskušava sve moguće granice, tuče se s djecom, inati, ne sluša, odlazak u dućan nam je postao avantura. Ako nema kolica da može u njih sjesti, onda trči, skače i ljudi nas gledaju kao da je neodgojen. Pišem vam iz Splita i mi smo inače dosta temperamentna obitelj, glasni smo i omakne se pokoja psovka, a on je nažalost sve psovke koje je čuo i od nas i baka i svih ostalih, počeo upotrebljavati. Iako smo svima pokušali reći da mu se ne smiju i suprug i ja pokušavamo smanjiti psovanje, on i dalje govori i jako je neugodno. Jednostavno, ma što da mu se kaže, on radi suprotno i njegova mora biti zadnja. Suprug je pomorac tako da sam ja sama s njim i zaista imam strpljenja. Trenutno ne radim i s njim provodim sve moguće vrijeme. Imamo neki ritam kad se spava, jede, to je sve u redu. Dosljedna sam u svim tzv. kaznama. Nagradim ga kad posluša poljupcem, lijepom riječi i on je sretan. U teoriji sve razumije, ali nekako ga to sve nadjača. Sad bi u 9. mjesecu trebao krenuti u vrtić i bojim se da će nas izbaciti radi njegovih psovki, ponašanja. U većoj grupi djece čak i funkcionira, ali kad je manja grupa on mora biti glavni, udari, gurne. Malo prije sam kuhala ručak, a on se igrao u sobi i u roku od 10 minuta je sve igračke pobacao kroz prozor. Kad sam ga pitala zašto je to učinio, rekao je "da se djeca igraju". Onda sam mu sve igračke skupila i spremila, jer njemu kao ne trebaju. On nije reagirao uopće, nego mi je rekao "spremi". Molim vas za savjet, jer sam više frustrirana kao roditelj i imam osjećaj da nema načina koji nisam probala. Jednostavno ništa ne pomaže. Ništa. Hvala puno. NA

Draga mama,
vjerujem da Vam ponekad nije lako nositi se s ponašanjem Vašeg dječaka. Spominjete da je on oduvijek bio živahno dijete, ali da se u posljednje vrijeme kod njega može primijetiti i agresivno ponašanje, bunt i otpor.
Uočili ste da su neka njegova ponašanja, kao što je psovanje, posljedica toga što je to čuo u svojoj okolini. To je tipičan primjer učenja prema modelu.
Ono što se ponekad dogodi jest da kada dijete prvi puta izgovori neku psovku, odraslima to čak može biti simpatično ili mu se smiju. Tako da dijete onda bira i dalje govoriti psovke, čak i kada mu odrasli to počnu zabranjivati.
Svakako je korisno to da mu primjerom pokažete da psovanje nije lijep način izražavanja i da mu postavite jasnu granicu za to. Npr. možete mu mirnim tonom reći da ako bira psovati, da to znači da danas bira ne gledati svoj omiljeni crtić. Ili već neku drugu posljedicu za koju mislite da mu je dovoljno važna pa da bi zbog toga promijenio svoje ponašanje.
Također, vezano uz njegova neprimjerena ponašanja, važno je zapitati se što on time dobiva. Je li to način na koji samo traži Vašu pažnju ili Vam šalje neku drugu poruku? Možda mu je dosadno, a ne zna se sam zabaviti. Također, moguće je da je prema temperamentu dijete visoke razine aktivnosti i snažne emocionalne ekspresije. On se sada tek uči samoregulaciji ponašanja i emocija i u tome mu je potrebna i Vaša pomoć.
Primjećujte i najmanje situacije kada se uspio iskontrolirati da ne odreagira neprimjereno i pohvalite ga. U bilo kojim situacijama kada nekoga udari ili gurne, važno ga je zaustaviti i postaviti mu jasnu granicu s posljedicom. Nešto više o tome kako se nositi s djetetovim agresivnim ponašanjem možete pročitati u članku Agresivno ponašanje kod djece.
Sretno!
Tea Knežević,
magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sinčić kreće u vrtić, a jako se loše ponaša (psuje, tuče se, gura, divlja)

<para>
 Doktor kaže da su to gljivice i više ne znamo kako ih se riješiti. Bubi
</para>
<para>Poštovani ako promjene tako dugo traju treba se pokušati utvrditi zašto postoje i o čemu se točno radi. Dakle, vrlo je bitno uzeti pravilnu anamnezu o funkcijama mokrenja i stolice i vidjeti da li tu postoji neki problem.</para>
<para>Zatim, također bi trebalo napraviti i neke osnovne laboratorijske i mikrobiološke nalaze kao šećer na tašte, urin i urinokulturu, bris vulve i kao i analni otisak na oxiure što sve može biti povezano sa crvenilom spolovila.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Gljivice na spolovilu koje ne prolaze već više od šest mjeseci Poštovani, moje dijete je staro 4 godine i već više od šest mjeseci mažemo razne kreme propisane od doktora koje ne pomažu, a protiv jakog crvenila na piši i oko nje. 
    Doktor kaže da su to gljivice i više ne znamo kako ih se riješiti. Bubi

Poštovani ako promjene tako dugo traju treba se pokušati utvrditi zašto postoje i o čemu se točno radi. Dakle, vrlo je bitno uzeti pravilnu anamnezu o funkcijama mokrenja i stolice i vidjeti da li tu postoji neki problem.
Zatim, također bi trebalo napraviti i neke osnovne laboratorijske i mikrobiološke  nalaze kao šećer na tašte, urin i urinokulturu, bris vulve i kao i analni otisak na oxiure što sve može biti povezano sa crvenilom spolovila.
 


   Iva Palčić

   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Gljivice na spolovilu koje ne prolaze već više od šest mjeseci

<para>
 Došlo je ljeto, počeo je piti jako puno vode, puno se znoji i piški. Ne znam da li je to povezano, ali je tada prestao sisati. Jednostavno je odbacio majčino mlijeko, nikako više nije htio ni da proba. Od tada su noći postale prava agonija. Lijepo ruča preko dana, veseo je, spava jednom po 2 sata, drugi put oko 1 sat. Noću poslije kupanja i večere zaspi između 20.00 i 21.00. Oko ponoći se počne buditi i to se ponavlja non stop tijekom noći. Isključivo se može smiriti ako mu damo vodu. Kada popije vodu onda prihvati dudu i zaspi. Sve dok mu se ne da voda vrišti, i kada mu približimo dudu ili medvjedića. Ne možemo nikako ustanoviti koji je razlog tog čestog buđenja jer nam je nemoguće da je žedan non stop. Više liči na naviku. Isključili smo razne mogućnosti: da mu je toplo, hladno, da je gladan, da možda želi u naš krevet... sve opcije smo probali i opet isto svaku noć. I oko 7 ujutro buđenje. Probali smo i ne reagirati kad se počne buditi i kenjka, ali to se onda pretvori u nesnosan plač. Da li mislite da je u pitanju navika i ako jeste, kako ju iskorijeniti ili je možda nešto drugo? Hvala unaprijed! MS
</para>
<para>Moguće je da se radi o navici, što je teško prekinuti, vidjeli ste i sami kada ste pokušali nereagirati. Inače nije rijetko da se djeca u toj dobi bude noću te nešto zahtijevaju. Obično to traje neko vrijeme i samo prođe. Nekada prođe kada dijete prestane 2x spavati danju, pa i noću počne spavati u kontinuitetu.</para>
<para>Nastojte da večernji obrok bude dovoljno kaloričan (pr. mliječno žitna-kašica), možda se budi jer nije sasvim sit, pa se umiruje vodom. Ukoliko i preko dana pije jako puno i puno mokri, provjerite kod svog pedijatra šećer u krvi.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba je izgubila uredan ritam spavanja i noću se često budi Naša beba ima 9 i pol mjeseci. Od rođenja nismo imali problem sa spavanjem. Prvi put prespavao je cijelu noć kada je imao 2,5 mjeseca i spavao je tako do 7 mjeseci. 
    Došlo je ljeto, počeo je piti jako puno vode, puno se znoji i piški. Ne znam da li je to povezano, ali je tada prestao sisati. Jednostavno je odbacio majčino mlijeko, nikako više nije htio ni da proba. Od tada su noći postale prava agonija. Lijepo ruča preko dana, veseo je, spava jednom po 2 sata, drugi put oko 1 sat. Noću poslije kupanja i večere zaspi između 20.00 i 21.00. Oko ponoći se počne buditi i to se ponavlja non stop tijekom noći. Isključivo se može smiriti ako mu damo vodu. Kada popije vodu onda prihvati dudu i zaspi. Sve dok mu se ne da voda vrišti, i kada mu približimo dudu ili medvjedića. Ne možemo nikako ustanoviti koji je razlog tog čestog buđenja jer nam je nemoguće da je žedan non stop. Više liči na naviku. Isključili smo razne mogućnosti: da mu je toplo, hladno, da je gladan, da možda želi u naš krevet... sve opcije smo probali i opet isto svaku noć. I oko 7 ujutro buđenje. Probali smo i ne reagirati kad se počne buditi i kenjka, ali to se onda pretvori u nesnosan plač. Da li mislite da je u pitanju navika i ako jeste, kako ju iskorijeniti ili je možda nešto drugo? Hvala unaprijed! MS

Moguće je da se radi o navici, što je teško prekinuti, vidjeli ste i sami kada ste pokušali nereagirati. Inače nije rijetko da se djeca u toj dobi bude noću te nešto zahtijevaju.  Obično to traje neko vrijeme i samo prođe. Nekada prođe kada dijete prestane 2x spavati danju, pa i noću počne spavati u kontinuitetu.
Nastojte da večernji obrok bude dovoljno kaloričan (pr. mliječno žitna-kašica), možda se budi jer nije sasvim sit, pa se umiruje vodom.  Ukoliko i preko dana pije jako puno i puno mokri, provjerite kod svog pedijatra šećer u krvi.
 


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba je izgubila uredan ritam spavanja i noću se često budi

<para>
 Dijete je normalne tjelesne težine i sasvim zdravo. Ono što je problem što se već nekoliko puta i to otprilike u isto vrijeme noću dogodilo da dijete ne mogu probuditi iz sna tj. primijetila sam da ne diše i uopće ne reagira kad ga se pokuša probuditi. Uz to primijetila sam da povremeno hrče i teže diše. Do sada nije bio bolestan niti je imao ikakvih problema s disanjem. Dijete je dojeno i još uvijek preko noći traži hranjenje, mislim više iz navike (no trudim se ukinuti noćne obroke) no činim li grešku što mu zbog izbijanja zubića dajem češće dojku kao i netom prije spavanja? Da li zbog punog želuca vraća dio sadržaja pa otežano diše i uslijed toga gubi dah? Da li je to moguć uzrok kratkotrajnog nedisanja u snu? Kako da spriječim nedisanje? Da li je pametno staviti djetetu jastuk pod glavu u njegovoj dobi? Trudim se staviti ga da spava na boku no još uvijek je premali i puno se vrti i namješta tako da ne može dugo spavati u istom položaju. Isto tako da li da mu ne dajem dojku bar sat vremena prije spavanja? U svakom slučaju situacije u kojima primijetim da dijete ne diše su užasne i strah me zaspati. Imate li kakav savjet kako da spriječim takve situacije i što da činim? Puno hvala. Ivana
</para>
<para>Djeca znaju nekada disati u snu vrlo tiho, i s razmacima koji nisu uvijek pravilni između udisaja, pa je vjerojatnije da se to dogodilo, a manje vjerojatno prava kriza disanja (apnea). Dijete koje ima apnee, tj. ne diše preko 10 sekundi, mijenja i boju kože, tj. plavi u licu, što Vi ne navodite. Što se tiče podloge na kojoj spava, možete ju nakositi, tako da je glava na povišenom. Ako povremeno teže diše na nos i hrče, moguće je da je uvećana tzv. treća tonzila (adenoid) , što se može utvrditi ORL pregledom.</para>
<para>Refluksne epizode (vraćanje hrane) obično su češće kod dojenčadi, pa mi je teško vjerovati da se sada pojavljuju, a prije nisu. Uvečer nastojte da pojede dovoljno gust i kaloričan obrok, tj. kašicu kako bi smanjili potrebu za podojima tijekom noći, a na taj način smanjujete i rizik eventualne refluksne epizode.</para>
<para>Ukoliko Vam se ipak čini da se radi o krizama disanja, onda se morate odmah javiti liječniku, a dijete treba bolničku obradu.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba ima prekide disanja u snu i mama ga ne može probuditi Poštovani, imam dječaka od godinu i mjesec dana. Dijete je izuzetno aktivno no slabo spava, otprilike tek 8 sati noću i 2 sata preko dana i to uz buđenja, nemiran san i bacanje po krevetu. 
    Dijete je normalne tjelesne težine i sasvim zdravo. Ono što je problem što se već nekoliko puta i to otprilike u isto vrijeme noću dogodilo da dijete ne mogu probuditi iz sna tj. primijetila sam da ne diše i uopće ne reagira kad ga se pokuša probuditi. Uz to primijetila sam da povremeno hrče i teže diše. Do sada nije bio bolestan niti je imao ikakvih problema s disanjem. Dijete je dojeno i još uvijek preko noći traži hranjenje, mislim više iz navike (no trudim se ukinuti noćne obroke) no činim li grešku što mu zbog izbijanja zubića dajem češće dojku kao i netom prije spavanja? Da li zbog punog želuca vraća dio sadržaja pa otežano diše i uslijed toga gubi dah? Da li je to moguć uzrok kratkotrajnog nedisanja u snu? Kako da spriječim nedisanje? Da li je pametno staviti djetetu jastuk pod glavu u njegovoj dobi? Trudim se staviti ga da spava na boku no još uvijek je premali i puno se vrti i namješta tako da ne može dugo spavati u istom položaju. Isto tako da li da mu ne dajem dojku bar sat vremena prije spavanja? U svakom slučaju situacije u kojima primijetim da dijete ne diše su užasne i strah me zaspati. Imate li kakav savjet kako da spriječim takve situacije i što da činim? Puno hvala. Ivana

Djeca znaju nekada disati u snu vrlo tiho, i s razmacima koji nisu uvijek pravilni između udisaja, pa je vjerojatnije da se to dogodilo, a manje vjerojatno prava kriza disanja (apnea). Dijete koje ima apnee, tj. ne diše preko 10 sekundi, mijenja i boju kože, tj. plavi u licu, što Vi ne navodite.  Što se tiče podloge na kojoj spava, možete ju nakositi, tako da je glava na povišenom. Ako povremeno teže diše na nos i hrče, moguće je da je uvećana tzv. treća tonzila (adenoid) , što se može utvrditi ORL pregledom.
Refluksne epizode (vraćanje hrane) obično su češće kod dojenčadi, pa mi je teško vjerovati da se sada pojavljuju, a prije nisu. Uvečer nastojte da pojede dovoljno gust i kaloričan obrok, tj. kašicu kako bi smanjili potrebu za podojima tijekom noći, a na taj način smanjujete i rizik eventualne refluksne epizode.
Ukoliko Vam se ipak čini da se radi o krizama disanja, onda se morate odmah javiti liječniku, a dijete treba bolničku obradu.
 


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba ima prekide disanja u snu i mama ga ne može probuditi

<para>
 Imam strah da se možda radi o nekom poremećaju jer imam bebu od 11 mjeseci koja zna gotovo pa sve riječi kao kćerka 2-godišnjakinja! Da li bi bilo najbolje da odemo kod logopeda? Razvija li se normalno? Unaprijed hvala. MA
</para>
<para>Sveukupan razvoj djeteta pa tako i njegovog govora razlikuje se od djeteta do djeteta. Neko će dijete progovoriti ranije i pokazivati naučena jezična znanja, dok će drugo dijete progovoriti kasnije i manje pokazivati naučena jezična znanja, a da se pritom oba djeteta razvijaju uredno.</para>
<para>Važno je pratiti da li dijete razumije govor odraslih te da li koristi svaki mjesec sve više riječi. Ukoliko se dijete u sljedećih nekoliko mjeseci ne počne koristiti rječnikom od preko 100 riječi nije loše odvesti ga na pregled kod logopeda.</para>
<para>Stella Rožman, prof. logoped</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Brinem se jer moja 2-godišnjakinja koristi samo oko 25 riječi Imam djevojčicu od dvije godine i zna 25 riječi, formira jednostavne rečenice, sva postavljena pitanja razumije, ali kad je nešto ispitujem imam osjećaj da je lijena govoriti! 
    Imam strah da se možda radi o nekom poremećaju jer imam bebu od 11 mjeseci koja zna gotovo pa sve riječi kao kćerka 2-godišnjakinja! Da li bi bilo najbolje da odemo kod logopeda? Razvija li se normalno? Unaprijed hvala. MA

Sveukupan razvoj djeteta pa tako i njegovog govora razlikuje se od djeteta do djeteta. Neko će dijete progovoriti ranije i pokazivati naučena jezična znanja, dok će drugo dijete progovoriti kasnije i manje pokazivati naučena jezična znanja, a da se pritom oba djeteta razvijaju uredno.
Važno je pratiti da li dijete razumije govor odraslih te da li koristi svaki mjesec sve više riječi. Ukoliko se dijete u sljedećih nekoliko mjeseci ne počne koristiti rječnikom od preko 100 riječi nije loše odvesti ga na pregled kod logopeda.
Stella Rožman, prof. logoped

   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Brinem se jer moja 2-godišnjakinja koristi samo oko 25 riječi

<para>
 Kod analize krvne slike sa 6 mjeseci neutrofili su bili nešto sniženi, oko 890/1000. Tjedan dana poslije su bili nekih 960/1000, a sada s nepunih 8 mjeseci su opet oko 970. Drugi dio krvne slike je perfektan (željezo i ostalo). Mislite li da je to u redu nalaz? Može li ta mala varijacija biti normalna? Koji su rizici i mogućnosti ukoliko ne rastu neutrofili kako bi trebali? Hvala Vam na odgovoru! Lijep pozdrav!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neutrofili kod Vašeg djeteta su blago ispod donje granice normale, ali su u oporavku tako da u ovom trenutku nema razloga za paniku.</para>
<para>Vaš će liječnik pratiti i odlučiti da li dijete treba poslati hematologu, ali to samo u slučaju ako će vrijednosti neutrofila padati. Tada bi se na indikaciju hematologa eventualno radila i dodatna obrada, kao punkcija koštane srži i antigranulocitna protutijela. Rizici jače sniženih neutrofila su sklonost djeteta teškim bakterijskim infekcijama.
</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Neutrofili u krvnoj slici bebe Poštovanje i lijep pozdrav! Imam jedno pitanje i molila bih vas za odgovor. Moja beba trenutno ima 8 mjeseci (u nedjelju će napuniti). 
    Kod analize krvne slike sa 6 mjeseci neutrofili su bili nešto sniženi, oko 890/1000. Tjedan dana poslije su bili nekih 960/1000, a sada s nepunih 8 mjeseci su opet oko 970. Drugi dio krvne slike je perfektan (željezo i ostalo). Mislite li da je to u redu nalaz? Može li ta mala varijacija biti normalna? Koji su rizici i mogućnosti ukoliko ne rastu neutrofili kako bi trebali? Hvala Vam na odgovoru! Lijep pozdrav!

Poštovana,
neutrofili kod Vašeg djeteta su blago ispod donje granice normale, ali su u oporavku tako da u ovom trenutku nema razloga za paniku.
Vaš će liječnik pratiti i odlučiti da li dijete treba poslati hematologu, ali to samo u slučaju ako će vrijednosti neutrofila padati. Tada bi se na indikaciju hematologa eventualno radila i dodatna obrada, kao punkcija koštane srži i antigranulocitna protutijela.  Rizici jače sniženih neutrofila su sklonost djeteta teškim bakterijskim infekcijama.


   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Neutrofili u krvnoj slici bebe

<para>
 Zapravo, crijevne viroze su te koje me brinu. Ove godine ih je imala 4 puta s tim da je zadnji put završila na infuziji zbog visoke temperature koju nismo nikako uspjeli skinuti. Sve počne temperaturom, povrati nekoliko puta, zatim se nastavi s vodenim proljevom s dosta sluzi. Zadnji put je bilo i primjesa krvi i sada čekamo nalaz s mikrobiologije jer je doktorica posumnjala na salmonelozu. Inače, malena ima jako tvrdu stolicu i često tragove svijetle krvi, kao ravna linija duž stolice. Obratila sam se njenoj pedijatrici u vezi toga, napravili smo krvne pretrage koje su u redu i doktorica smatra da tu nema indikacija za daljnje analize. Ja sam zabrinuta jako jer su mi te viroze i više nego česte. Djeca njenog uzrasta u okolini nemaju s tim problema, imaju proljev ali ne svaki put s temperaturom. Vodim računa o higijeni, tako da su s te strane isključeni uzročnici njenih čestih crijevnih viroza. Naime, imamo kuma koji ima upalnu bolest crijeva, također česte proljeve i probleme i strah me da i kod nje nije takav slučaj. Hvala najljepša i srdačan pozdrav! miki
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>što se tiče crijevnih viroza, 4 x godišnje još uvijek nije broj koji bi zabrinjavao.</para>
<para>Naime, za dijete urednog imunološkog sutava 3-4 crijevne viroze godišnje su tolerantne.</para>
<para>Međutim, budući da kažete da dijete ima i poteškoće s tvrdom stolicom te ponavljane bronhitise savjetovala bih ipak pregled gastroenterologa i alergopulmologa.
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Česte crijevne upale s visokom temperaturom kod 3,5-godišnjakinje Poštovani, molila bih Vas savjet i mišljenje. Imam djevojčicu od 3,5 godine. Jako je lošeg imuniteta te je često podložna bronhitisima i crijevnim virozama. 
    Zapravo, crijevne viroze su te koje me brinu. Ove godine ih je imala 4 puta s tim da je zadnji put završila na infuziji zbog visoke temperature koju nismo nikako uspjeli skinuti. Sve počne temperaturom, povrati nekoliko puta, zatim se nastavi s vodenim proljevom s dosta sluzi. Zadnji put je bilo i primjesa krvi i sada čekamo nalaz s mikrobiologije jer je doktorica posumnjala na salmonelozu. Inače, malena ima jako tvrdu stolicu i često tragove svijetle krvi, kao ravna linija duž stolice. Obratila sam se njenoj pedijatrici u vezi toga, napravili smo krvne pretrage koje su u redu i doktorica smatra da tu nema indikacija za daljnje analize. Ja sam zabrinuta jako jer su mi te viroze i više nego česte. Djeca njenog uzrasta u okolini nemaju s tim problema, imaju proljev ali ne svaki put s temperaturom. Vodim računa o higijeni, tako da su s te strane isključeni uzročnici njenih čestih crijevnih viroza. Naime, imamo kuma koji ima upalnu bolest crijeva, također česte proljeve i probleme i strah me da i kod nje nije takav slučaj. Hvala najljepša i srdačan pozdrav! miki

Poštovana,
što se tiče crijevnih viroza, 4 x godišnje još uvijek nije broj koji bi zabrinjavao.
Naime, za dijete urednog imunološkog sutava 3-4 crijevne viroze godišnje su tolerantne.
Međutim, budući da kažete da dijete ima i poteškoće s tvrdom stolicom te ponavljane bronhitise savjetovala bih ipak pregled gastroenterologa i alergopulmologa.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Česte crijevne upale s visokom temperaturom kod 3,5-godišnjakinje

<para>
 Zaručnik se pridržava sudskog rješenja, a ponekad djeca ostanu i duže od izrečenog kod nas ako mu bivša supruga dozvoli. Sada svakih tjedan dana bivša želi da djecu uzima k sebi tj. kod nas, a ako je odbije prijeti mu se preko djece. Što nam je činiti, jer svi smo počeli biti tankih živaca. Bivša želi da svaki put kad njoj odgovara uzimamo djecu k sebi. Djeca su stara 11 i 13 godina. mira
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da Vam trenutno nije lako i da se nalazite u osjetljivoj poziciji. Na temelju iskustva u radu s obiteljima mogu zaključiti da sama rastava braka roditelja za djecu nije toliko stresna koliko je narušen odnos u kojemu roditelji vlastite frustracije i nezadovoljstva uslijed prekinutog partnerskog odnosa prelamaju preko djece.</para>
<para>Budući da Vi niste direktno u tom odnosu, sami ne možete učiniti puno. Vama kao sadašnjoj partnerici mogu samo savjetovati da nikada pred djecom ne govorite negativno o njihovoj majci (ma koliko smatrali da su njezini postupci neadekvatni) niti da neverbalnim znakovima pokazujete vlastito nezadovoljstvo. Nažalost, djeca u ovakvoj situaciji često osjećaju konflikt lojalnosti prema roditeljima i narušeni odnosi u kojima bivši partneri (i njihovi novi partneri) ne kriju međusobnu netrpeljivost i nastale razmirice iznose pred djecom mogu vrlo štetno utjecati na njih.</para>
<para>Nadalje, Vašem zaručniku bi savjetovala razgovor s bivšom suprugom u kojemu će iskreno i bez optužbi iznijeti sve što smatra da bi trebalo promijeniti (ukoliko naravno dijeli Vaše mišljenje i smatra da se bivša supruga ne ponaša primjereno) i prijedlog da zajedničkim snagama pokušaju riješiti probleme koji su nastali – a sve radi dobrobiti djece koja im je, vjerujem, oboma u interesu. Hoće li taj razgovor nešto promijeniti ili ne – ne znam – no, na njezine postupke i tako ne može utjecati. Može utjecati jedino na vlastite postupke i reakcije, a vjerujem da je neuplitanje djece u njihove razmirice (s njegove strane) i pozitivan stav prema njihovoj majci itekako važan za dobar odnos s djecom.</para>
<para>Ukoliko problemi s bivšom suprugom eskaliraju do te mjere da mu se susreti i druženja s djecom opstruiraju, da se bivša supruga ne pridržava sudske odluke i da ni na koji drugi način nije moguće s njom uspostaviti odnos, tada mu svakako savjetujem da se obrati institucijama – Centru za socijalnu skrb – s dopisom u kojemu traži asistenciju stručnjaka iz Centra. U Centru uvijek može zatražiti razgovor sa psihologom ili socijalnim radnikom koji može pozvati i bivšu suprugu i pomoći im da se upravo radi djece (koja su u cijeloj ovoj situaciji najvažnija) dogovore i porade na roditeljskom odnosu i zajedničkom nastupu spram djece (što bi kao roditelji, neovisno o prekidu partnerskog odnosa, trebali imati).</para>
<para>Vama i Vašem partneru želim puno sreće.</para>
<para>Kristina Bačkonja
dipl. psiholog i NLP trener</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bivša supruga mog zaručnika manipulira njihovom djecom Poštovani, bivša supruga mog zaručnika, od kad smo dobili dijete, konstantno ga zove i želi da djecu iz njihovog braka vozi k nama. Optužuje ga da ih ne želi kod nas. 
    Zaručnik se pridržava sudskog rješenja, a ponekad djeca ostanu i duže od izrečenog kod nas ako mu bivša supruga dozvoli. Sada svakih tjedan dana bivša želi da djecu uzima k sebi tj. kod nas, a ako je odbije prijeti mu se preko djece. Što nam je činiti, jer svi smo počeli biti tankih živaca. Bivša želi da svaki put kad njoj odgovara uzimamo djecu k sebi. Djeca su stara 11 i 13 godina. mira

Draga čitateljice,
vjerujem da Vam trenutno nije lako i da se nalazite u osjetljivoj poziciji. Na temelju iskustva u radu s obiteljima mogu zaključiti da sama rastava braka roditelja za djecu nije toliko stresna koliko je narušen odnos u kojemu roditelji vlastite frustracije i nezadovoljstva uslijed prekinutog partnerskog odnosa prelamaju preko djece.
Budući da Vi niste direktno u tom odnosu, sami ne možete učiniti puno. Vama kao sadašnjoj partnerici mogu samo savjetovati da nikada pred djecom ne govorite negativno o njihovoj majci (ma koliko smatrali da su njezini postupci neadekvatni) niti da neverbalnim znakovima pokazujete vlastito nezadovoljstvo. Nažalost, djeca u ovakvoj situaciji često osjećaju konflikt lojalnosti prema roditeljima i narušeni odnosi u kojima bivši partneri (i njihovi novi partneri) ne kriju međusobnu netrpeljivost i nastale razmirice iznose pred djecom mogu vrlo štetno utjecati na njih.
Nadalje, Vašem zaručniku bi savjetovala razgovor s bivšom suprugom u kojemu će iskreno i bez optužbi iznijeti sve što smatra da bi trebalo promijeniti (ukoliko naravno dijeli Vaše mišljenje i smatra da se bivša supruga ne ponaša primjereno) i prijedlog da zajedničkim snagama pokušaju riješiti probleme koji su nastali – a sve radi dobrobiti djece koja im je, vjerujem, oboma u interesu. Hoće li taj razgovor nešto promijeniti ili ne – ne znam – no, na njezine postupke i tako ne može utjecati.  Može utjecati jedino na vlastite postupke i reakcije, a vjerujem da je neuplitanje djece u njihove razmirice (s njegove strane) i pozitivan stav prema njihovoj majci itekako važan za dobar odnos s djecom.
Ukoliko problemi s bivšom suprugom eskaliraju do te mjere da mu se susreti i druženja s djecom opstruiraju, da se bivša supruga ne pridržava sudske odluke i da ni na koji drugi način nije moguće s njom uspostaviti odnos, tada mu svakako savjetujem da se obrati institucijama – Centru za socijalnu skrb – s dopisom u kojemu traži asistenciju stručnjaka iz Centra. U Centru uvijek može zatražiti razgovor sa psihologom ili socijalnim radnikom koji može pozvati i bivšu suprugu i pomoći im da se upravo radi djece (koja su u cijeloj ovoj situaciji najvažnija) dogovore i porade na roditeljskom odnosu i zajedničkom nastupu spram djece (što bi kao roditelji, neovisno o prekidu partnerskog odnosa, trebali imati).
Vama i Vašem partneru želim puno sreće.
Kristina Bačkonja
dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Bivša supruga mog zaručnika manipulira njihovom djecom

<para>
 Nekada jede svakih pola sata - sat vremena, a nekih dana svaka 4 sata. Nema još nikakvog ritma. Uvela sam joj adaptirano mlijeko (1-2 boce dnevno). Zanima me kako uvesti ritam od 3 sata? Da li da ju pustim da plače navečer kad je gladna ili? Pokušali smo ja i suprug par večeri pustit ju da plače (1 sat i 10 minuta je plakala), na kraju sam ju opet uzela i podojila. I još me zanima, dajem joj 1-2 boce dnevno, 5-6 puta ju dojim (nekad i više). Znači kad dajem adaptirano mlijeko, sljedeći je obrok dojenje (ne dajem joj adaptirano i ne dojim ju skupa). Da li je to dobro? Hvala puno, Maja
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>vaše dijete brzo napreduje. Ukoliko dijete ovako brzo napreduje isključivo na majčinom mlijeku, ne treba se brinuti i treba dozvoliti djetetu da jede prema zahtjevu.</para>
<para>Naime, ne mora značiti da je svaki podoj ujedno i hranjenje. Dijete može biti žedno i tražiti podoj upravo iz ovog razloga.</para>
<para>Nadalje, uvođenje adaptiranog mlijeka ne bi smjelo smanjiti količinu dojenja, stoga adaptirano mlijeko možete ponuditi djetetu odmah nakon dojenja. Na ovaj način vidjet ćete da li je dijete i dalje gladno nakon dojenja.</para>
<para>Da bi uspostavili ritam hranjenja po Vašoj želji, postepeno radite sve veće razmake između dojenja. Znači, kroz nekoliko dana postepeno povećavajte razmak između obroka dok ne dođete na 3 sata. U tome će Vam pomoći i dohranjivanje adaptiranim mlijekom neposredno nakon dojenja, jer ćete biti sigurni da je dijete sito.
</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Dojena beba brzo napreduje. Kako uvesti ritam hranjenja svaka tri sata? Poštovani, mnoge mame se brinu da li beba dovoljno jede. Naime, mene brine što moja previše pojede, posebno u večernjim satima. Stara je 2 mjeseca i već je uduplala svoju porođajnu težinu. 
    Nekada jede svakih pola sata - sat vremena, a nekih dana svaka 4 sata. Nema još nikakvog ritma. Uvela sam joj adaptirano mlijeko (1-2 boce dnevno). Zanima me kako uvesti ritam od 3 sata? Da li da ju pustim da plače navečer kad je gladna ili? Pokušali smo ja i suprug par večeri pustit ju da plače (1 sat i 10 minuta je plakala), na kraju sam ju opet uzela i podojila. I još me zanima, dajem joj 1-2 boce dnevno, 5-6 puta ju dojim (nekad i više). Znači kad dajem adaptirano mlijeko, sljedeći je obrok dojenje (ne dajem joj adaptirano i ne dojim ju skupa). Da li je to dobro? Hvala puno, Maja

Poštovana mama,
vaše dijete brzo napreduje. Ukoliko dijete ovako brzo napreduje isključivo na majčinom mlijeku, ne treba se brinuti i treba dozvoliti djetetu da jede prema zahtjevu.
Naime, ne mora značiti da je svaki podoj ujedno i hranjenje. Dijete može biti žedno i tražiti podoj upravo iz ovog razloga.
Nadalje, uvođenje adaptiranog mlijeka ne bi smjelo smanjiti količinu dojenja, stoga adaptirano mlijeko možete ponuditi djetetu odmah nakon dojenja. Na ovaj način vidjet ćete da li je dijete i dalje gladno nakon dojenja.
Da bi uspostavili ritam hranjenja po Vašoj želji, postepeno radite sve veće razmake između dojenja. Znači, kroz nekoliko dana postepeno povećavajte razmak između obroka dok ne dođete na 3 sata. U tome će Vam pomoći i dohranjivanje adaptiranim mlijekom neposredno nakon dojenja, jer ćete biti sigurni da je dijete sito.

Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Dojena beba brzo napreduje. Kako uvesti ritam hranjenja svaka tri sata?

<para>
 Još sisa, no počela sam uvoditi voćne kašice, sama ih radim od domaćeg voća ili nekad kupim. To dobije jednom dnevno. Zanima me što bih joj mogla još davati za jelo? I imam još jedno pitanje, dosad nam se dogodila dva puta ta situacija - kad treba obaviti veliku nuždu, počne plakati i jedva istiska. Ne znam da li je to od tog voća što joj dajem, jer prije nije bila tvrda stolica, nije ni sad pretvrdo, ali ona se toliko pati i plače kad treba kakati. Hvala Vam puno na odgovorima! Lina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>upravo je činjenica da je Vaša djevojčica velika znak da je vrijeme za konkretniju dohranu.</para>
<para>U dohranu možete uvesti i žitarice kao što su riža, kukuruz (palenta), proso, pšenica (griz) u kombinaciji s voćem, mlijekom, ali i povrćem. Isto tako ubrzo u prehranu uvedite i crveno meso, tamno meso peradi, teletinu i janjetinu.</para>
<para>Provjerite da li vam dijete dobiva dosta tekućine. Ljetno je doba i djetetu treba više vode, odnosno dojenja. Budući da je djevojčica velika njoj treba i više tekućine nego drugoj djeci njezine dobi, računajte da ukupno vašem djetetu treba oko 1 L tekućine uključujući i mlijeko koje popije, savjetujem dati povremeno između obroka vodu.</para>
<para>Od voća, u većim količinama, izbjegavajte bananu, a od povrća mrkvu.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Što davati bebi, osim voćnih kašica, na početku dohrane? Poštovani, imam curicu staru 6. mjeseci, ima oko 11 kg, jako je napredna i velika za svoju dob, a velika se i rodila. 
    Još sisa, no počela sam uvoditi voćne kašice, sama ih radim od domaćeg voća ili nekad kupim. To dobije jednom dnevno. Zanima me što bih joj mogla još davati za jelo? I imam još jedno pitanje, dosad nam se dogodila dva puta ta situacija - kad treba obaviti veliku nuždu, počne plakati i jedva istiska. Ne znam da li je to od tog voća što joj dajem, jer prije nije bila tvrda stolica, nije ni sad pretvrdo, ali ona se toliko pati i plače kad treba kakati. Hvala Vam puno na odgovorima! Lina

Poštovana,
upravo je činjenica da je Vaša djevojčica velika znak da je vrijeme za konkretniju dohranu.
U dohranu možete uvesti i žitarice kao što su riža, kukuruz (palenta), proso, pšenica (griz) u kombinaciji s voćem, mlijekom, ali i povrćem. Isto tako ubrzo u prehranu uvedite i crveno meso, tamno meso peradi, teletinu i janjetinu.
Provjerite da li vam dijete dobiva dosta tekućine. Ljetno je doba i djetetu treba više vode, odnosno dojenja. Budući da je djevojčica velika njoj treba i više tekućine nego drugoj djeci njezine dobi, računajte da ukupno vašem djetetu treba oko 1 L tekućine uključujući i mlijeko koje popije, savjetujem dati povremeno između obroka vodu.
Od voća, u većim količinama, izbjegavajte bananu, a od povrća mrkvu.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Što davati bebi, osim voćnih kašica, na početku dohrane?

<para>
 Ne moram napominjati kako je prvih par tjedana bilo stresno za sve, kako zbog prilagodbe na nove poslove, tako i zbog promjene sredine. No, unatoč tome, maleni je cijelu situaciju lijepo prihvatio i nije pokazivao nikakve promjene u ponašanju, u dotad stečenim navikama i rutinama, čak je i na čuvanju kod bake i djeda svega par puta kratko plakao kada bismo odlazili, ali i to je ubrzo prestalo. Kako živimo blizu vrtića, često prolazimo kraj dječjeg igrališta i puno puta smo razgovarali o vrtiću, gledali kako se djeca igraju, objašnjavali smo mu kako djeca idu u vrtić kada tate i mame idu na posao te je on sam počeo govoriti/tražiti da „ide u vitić igat djecom“. No, nešto se generalno promijenilo u njegovom ponašanju od kad smo prvi puta otišli na razgovor u vrtić. Tada je prvi put imao ispad. Bez ikakvog je povoda počeo plakati, bacati sve oko sebe, udarati i mene i tetu s kojom sam razgovarala. Smirio se tek kada smo izašli iz zgrade vrtića, a ja nisam uopće znala kako reagirati jer se nikada do tada nije tako ponašao. Od tog dana (zadnja 2 mjeseca), njegovo je ponašanje sve gore – tuče se, vrišti i plače na silu čim nešto nije po njegovom, bez obzira jesmo li kod kuće ili negdje vani. Počeo me u zadnje vrijeme gristi, na sve što kažem govori „neću“, „pusti me“, „makni se“… Molim Vas za savjet – je li ta iznenadna promjena ponašanja zakašnjela reakcija na veliku obiteljsku promjenu i je li stvarni odlazak u vrtić bio svojevrsni „okidač“ za to? Ne znamo kako se postaviti jer se sve agresivnije ponaša, a i problem je što od rujna kreće u vrtić i bojim se da ćemo imati velikih problema s prilagodbom. 
 Unaprijed hvala! M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas je iznenadilo ponašanje i promjena kod Vašeg dječaka. Naveli ste da prvo nije pokazivao značajne promjene nakon preseljenja, ali nakon ispada u vrtiću, da se počeo drugačije ponašati.</para>
<para>Može biti nekoliko razloga zašto je tome tako. Kako ste i posumnjali, moguće je da je odlazak u vrtić bio okidač. Ne nužno zato što mu je to nešto odbojno, već zato što je to bila još jedna nova stvar u njegovu životu. Razmislite – kako inače reagira na promjene? To mogu biti i manje promjene u njegovoj rutini. Neka su djeca, prema temperamentu, na to osjetljivija, dok nekoj drugoj to manje smeta.</para>
<para>Također, moguća je odgoda reakcije, odnosno, da se promjene u ponašanju ne očituju odmah već nakon određenog vremena.
Dodatni razlog ovakve promjene može biti vezan uz razvojni dio. Vjerujem da ste već upoznati s time da se približavanjem drugoj godini života mogu češće od djeteta očekivati ponašanja kao što je otpor, testiranje granica, odbijanje i sl.</para>
<para>Samo otkrivanje uzroka zašto se njegovo ponašanje toliko promijenilo je u ovome trenutku manje bitno. Puno je važnije da se fokusirate na to kako mu sada možete pomoći da se nosi sa svojim potrebama koje ne zna izraziti na drugi način pa koristi agresivno ponašanje i ostale nepoželjne oblike.</para>
<para>U sljedećim člancima možete pročitati nešto više o tome kako se nositi s djetetovom ljutnjom i agresivnim ponašanjem: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">Kako se snositi s djetetovom ljutnjom?</ulink> , <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">Agresivno ponašanje kod djece</ulink>
</para>
<para>Sretno!</para>
<para>Tea Knežević, magistra psihologije,
praktičarka terapije igrom
Centar Proventus</para>

Ima li moj sinčić zakašnjelu reakciju na preseljenje u veliki grad? Poštovana, prije nepuna 4 mjeseca suprug, sin od 22 mjeseca i ja smo se, zbog posla, preselili iz manje sredine u Zagreb. 
    Ne moram napominjati kako je prvih par tjedana bilo stresno za sve, kako zbog prilagodbe na nove poslove, tako i zbog promjene sredine. No, unatoč tome, maleni je cijelu situaciju lijepo prihvatio i nije pokazivao nikakve promjene u ponašanju, u dotad stečenim navikama i rutinama, čak je i na čuvanju kod bake i djeda svega par puta kratko plakao kada bismo odlazili, ali i to je ubrzo prestalo. Kako živimo blizu vrtića, često prolazimo kraj dječjeg igrališta i puno puta smo razgovarali o vrtiću, gledali kako se djeca igraju, objašnjavali smo mu kako djeca idu u vrtić kada tate i mame idu na posao te je on sam počeo govoriti/tražiti da „ide u vitić igat djecom“. No, nešto se generalno promijenilo u njegovom ponašanju od kad smo prvi puta otišli na razgovor u vrtić. Tada je prvi put imao ispad. Bez ikakvog je povoda počeo plakati, bacati sve oko sebe, udarati i mene i tetu s kojom sam razgovarala. Smirio se tek kada smo izašli iz zgrade vrtića, a ja nisam uopće znala kako reagirati jer se nikada do tada nije tako ponašao. Od tog dana (zadnja 2 mjeseca), njegovo je ponašanje sve gore – tuče se, vrišti i plače na silu čim nešto nije po njegovom, bez obzira jesmo li kod kuće ili negdje vani. Počeo me u zadnje vrijeme gristi, na sve što kažem govori „neću“, „pusti me“, „makni se“… Molim Vas za savjet – je li ta iznenadna promjena ponašanja zakašnjela reakcija na veliku obiteljsku promjenu i je li stvarni odlazak u vrtić bio svojevrsni „okidač“ za to? Ne znamo kako se postaviti jer se sve agresivnije ponaša, a i problem je što od rujna kreće u vrtić i bojim se da ćemo imati velikih problema s prilagodbom. 
   Unaprijed hvala! M.

Draga mama,
vjerujem da Vas je iznenadilo ponašanje i promjena kod Vašeg dječaka. Naveli ste da prvo nije pokazivao značajne promjene nakon preseljenja, ali nakon ispada u vrtiću, da se počeo drugačije ponašati.
Može biti nekoliko razloga zašto je tome tako. Kako ste i posumnjali, moguće je da je odlazak u vrtić bio okidač. Ne nužno zato što mu je to nešto odbojno, već zato što je to bila još jedna nova stvar u njegovu životu. Razmislite – kako inače reagira na promjene? To mogu biti i manje promjene u njegovoj rutini. Neka su djeca, prema temperamentu, na to osjetljivija, dok nekoj drugoj to manje smeta.
Također, moguća je odgoda reakcije, odnosno, da se promjene u ponašanju ne očituju odmah već nakon određenog vremena.
Dodatni razlog ovakve promjene može biti vezan uz razvojni dio. Vjerujem da ste već upoznati s time da se približavanjem drugoj godini života mogu češće od djeteta očekivati ponašanja kao što je otpor, testiranje granica, odbijanje i sl.
Samo otkrivanje uzroka zašto se njegovo ponašanje toliko promijenilo je u ovome trenutku manje bitno. Puno je važnije da se fokusirate na to kako mu sada možete pomoći da se nosi sa svojim potrebama koje ne zna izraziti na drugi način pa koristi agresivno ponašanje i ostale nepoželjne oblike.
U sljedećim člancima možete pročitati nešto više o tome kako se nositi s djetetovom ljutnjom i agresivnim ponašanjem: Kako se snositi s djetetovom ljutnjom? , Agresivno ponašanje kod djece

Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije,
praktičarka terapije igrom
Centar Proventus Klinfo.hr 

Ima li moj sinčić zakašnjelu reakciju na preseljenje u veliki grad?

<para>
 Prekriži noge i stišće ih i tada se umiri kao da joj to paše. Stalno ju opominjem da to ne radi, ali nikako da prestane i meni se to već uopće ne sviđa. I pedijatru sam njenom za to rekla a on kaže da to nije ništa. Ne znam više što da radim... Zašto to radi? Hvala. Mama A.
</para>
<para>Prema tome kako ste sve opisali moguće je da se radi o masturbaciji, koja se kod manje djece obično javlja u dobi između 1-3 godine i ne smatra se patologijom. Dijete zapravo obično slučajno nađe položaj u kojem doživljava ugodu i to ponavlja. Tada nije svjesno seksualne konotacije.</para>
<para>Ta faza obično spontano prolazi.</para>
<para>Ako se to intenzivira nastojte djevojčicu nečim okupirati kada vam se čini da se sprema početi, tj. pokušati izbjegavati položaje u kojima to čini. Nekada djeca isto počnu kada traže utjehu (kod rođenja drugog djeteta, selidbe, nekog drugog stresa), pa razmislite da li ima nešto što to potiče.</para>
<para>Dijete ne treba grditi, niti prekoravati, niti stvarati osjećaj da čini nešto loše.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (2,5) neprestano stišće nožice iz ugode Poštovani, malena ima 2,5 godine i već više od godinu dana neprestano stišće noge u ležećem položaju ili kada sjedi, a sad je počela i kada stoji. 
    Prekriži noge i stišće ih i tada se umiri kao da joj to paše. Stalno ju opominjem da to ne radi, ali nikako da prestane i meni se to već uopće ne sviđa. I pedijatru sam njenom za to rekla a on kaže da to nije ništa. Ne znam više što da radim... Zašto to radi? Hvala. Mama A.

Prema tome kako ste sve opisali moguće je da se radi o masturbaciji, koja se kod manje djece obično javlja u dobi između 1-3 godine i ne smatra se patologijom. Dijete zapravo obično slučajno nađe položaj u kojem doživljava ugodu i to ponavlja. Tada nije svjesno seksualne konotacije.
Ta faza obično spontano prolazi.
Ako se to intenzivira nastojte djevojčicu nečim okupirati kada vam se čini da se sprema početi, tj. pokušati izbjegavati položaje u kojima to čini. Nekada djeca isto počnu kada traže utjehu (kod rođenja drugog djeteta, selidbe, nekog drugog stresa), pa razmislite da li ima nešto što to potiče.
Dijete ne treba grditi, niti prekoravati, niti stvarati osjećaj da čini nešto loše.
 


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (2,5) neprestano stišće nožice iz ugode

<para>
 Osobito za vrijeme obroka, najčešće pred kraj kad je već gotovo sit, ali i nevezano uz konzumiranje hrane i pića. Neprestano priča, pa tako i za vrijeme jela. Ne pije gazirano i ne radi to iz zafrkancije. Ponekad se vidi da ga muči trbuščić pa podrigne, a ponekad „iz čista mira“ usred dana. Ne žali se nikada na bolove u predjelu abdomena i kaže da mu se ne vraća ništa iz trbuščića u usta (nikada nema onaj izraz gađenja kada kiselina dođe u usta). Mislite li da bismo trebali napraviti neke pretrage? Koje? Hvala na odgovoru! Mama J.
</para>
<para>Podrigivanjem zapravo dijete ispušta suvišni zrak iz gornjeg probavnog trakta. Moguće je da se prilikom jela naguta dosta zraka.</para>
<para>Ako nema nikakvih drugih tegoba, normalno se razvija, tjelesnom masom i visinom ne zaostaje za vršnjacima te nema nadutosti trbuščića, ne treba raditi nikakvu obradu.</para>
<para>Upozoravajte ga da sporije jede, dulje žvače, tj. ne jede halapljivo, što se obično najviše događa na početku obroka. Također smanjite razgovor za vrijeme jela koliko je to moguće.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (6) neprestano podriguje Poštovani, šestogodišnji dječak unatrag nekoliko mjeseci snažno i glasno podriguje (bez mirisa). 
    Osobito za vrijeme obroka, najčešće pred kraj kad je već gotovo sit, ali i nevezano uz konzumiranje hrane i pića. Neprestano priča, pa tako i za vrijeme jela. Ne pije gazirano i ne radi to iz zafrkancije. Ponekad se vidi da ga muči trbuščić pa podrigne, a ponekad „iz čista mira“ usred dana. Ne žali se nikada na bolove u predjelu abdomena i kaže da mu se ne vraća ništa iz trbuščića u usta (nikada nema onaj izraz gađenja kada kiselina dođe u usta). Mislite li da bismo trebali napraviti neke pretrage? Koje? Hvala na odgovoru! Mama J.

Podrigivanjem zapravo dijete ispušta suvišni zrak iz gornjeg probavnog trakta. Moguće je da se prilikom jela naguta dosta zraka.
Ako nema nikakvih drugih tegoba, normalno se razvija, tjelesnom masom i visinom ne zaostaje za vršnjacima te nema nadutosti trbuščića, ne treba raditi nikakvu obradu.
Upozoravajte ga da sporije jede, dulje žvače, tj. ne jede halapljivo, što se obično najviše događa na početku obroka. Također smanjite razgovor za vrijeme jela koliko je to moguće.
 


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Dječak (6) neprestano podriguje

<para>
 Naime, u posljednje vreme primjetila sam da me stalno napada, kritizira, bude gruba prema meni, pa čak me i udari samo zato što je neke moje riječi pogrešno protumačila (a nisu bile dvosmislene) i tako bude ljuta i hladna prema meni čak i ako ja nisam kriva. Obično u takvim situacijama pokušavam objasniti da nisam tako mislila kao što je ona shvatila, kao da namjerno izvrće moje riječi. Ne želi da prizna kad nije u pravu. A nije takva bila prije. Zaista mi bude krivo kad se naljuti na mene i onda se ja krenem njoj ispričavati. Jer je ona u stanju danima i danima biti hladna prema meni. Ja nisam nevinašce, nekad znam biti gruba i drska (sad da li ona misli da sam ja uvijek takva, ne znam) ali bilo je situacija kada joj nešto potpuno normalno kažem bez ikakve drskosti, ma bez zle namjere i ona to okrene u svoju korist. Što da radim, molim Vas. Zbunjena
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>Vjerujem da ti trenutno nije lako i da bi voljela da se tvoj odnos s mamom promijeni. Što je uzrok njezina grubog ponašanja prema tebi – teško je reći na temelju pisma. No činjenica jest da ponašanje drugih prema nama ne možemo mijenjati. Jedino na što možemo utjecati su naše reakcije na nečije ponašanje. Dakle, ako me netko izvrijeđa mogu se danima ljutiti na njega što me izvrijeđao i očekivati da će on shvatiti da je krivo postupio i da će se doći ispričati (možda i hoće, ali na to ne mogu utjecati). A isto tako mogu toj osobi reći da su me povrijedile njegove riječi i da se zbog toga osjećam loše (i dalje ne utječem na to što će druga osoba učiniti, ali sam joj rekla kako se ja osjećam zbog toga).</para>
<para>Drugim riječima, smatram da bi bilo dobro kada bi mogla iskreno porazgovarati s mamom i reći joj što te muči. Reći joj kako se ti osjećaš kada je ona prema tebi takva i takva. Kakva će biti reakcija tvoje majke – ne znam, no svakako mislim da je dobro da joj kažeš kako se osjećaš. Možda će jedan razgovor biti dovoljan da se vaš odnos promijeni, možda će biti potrebna intervencija stručnjaka kod kojega bi zajedno mogle krenuti na savjetovanje (ukoliko to obje želite). Ako razgovor ne pomogne i ako se majka ne želi uključiti u tretman kod stručnjaka, tada je moja topla preporuka da to učiniš sama kako bi se naučila nositi s majčinim ponašanjem i kako bi mogla vlastite reakcije prilagoditi situaciji – što će posljedično utjecati na tebe i tvoj odnos s mamom. Također smatram da fizičko nasilje ne treba ni u kojem slučaju tolerirati – ono ne smije biti i nije opravdanje za situacije u kojima smo ljuti.</para>
<para>Za savjetovanje, samostalno ili s mamom, možeš se javiti i u naš Centar (<ulink url="http://www.centarproventus.hr/">http://www.centarproventus.hr/</ulink>) u kojemu smo se specijalizirali za rad s mladima i njihovim roditeljima.</para>
<para>Želim ti puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog i NLP trener, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Mama je postala jako drska i gruba prema meni Imam 21 godinu, jedinica sam. Roditelji mi zaista izlaze u susret u mnogim stvarima - ljetovanja, garderoba, školovanje, mobilni telefoni... Ali ipak problem imam s mamom. 
    Naime, u posljednje vreme primjetila sam da me stalno napada, kritizira, bude gruba prema meni, pa čak me i udari samo zato što je neke moje riječi pogrešno protumačila (a nisu bile dvosmislene) i tako bude ljuta i hladna prema meni čak i ako ja nisam kriva. Obično u takvim situacijama pokušavam objasniti da nisam tako mislila kao što je ona shvatila, kao da namjerno izvrće moje riječi. Ne želi da prizna kad nije u pravu. A nije takva bila prije. Zaista mi bude krivo kad se naljuti na mene i onda se ja krenem njoj ispričavati. Jer je ona u stanju danima i danima biti hladna prema meni. Ja nisam nevinašce, nekad znam biti gruba i drska (sad da li ona misli da sam ja uvijek takva, ne znam) ali bilo je situacija kada joj nešto potpuno normalno kažem bez ikakve drskosti, ma bez zle namjere i ona to okrene u svoju korist. Što da radim, molim Vas. Zbunjena


   Odgovor:

Draga čitateljice,
Vjerujem da ti trenutno nije lako i da bi voljela da se tvoj odnos s mamom promijeni. Što je uzrok njezina grubog ponašanja prema tebi – teško je reći na temelju pisma. No činjenica jest da ponašanje drugih prema nama ne možemo mijenjati. Jedino na što možemo utjecati su naše reakcije na nečije ponašanje. Dakle, ako me netko izvrijeđa mogu se danima ljutiti na njega što me izvrijeđao i očekivati da će on shvatiti da je krivo postupio i da će se doći ispričati (možda i hoće, ali na to ne mogu utjecati). A isto tako mogu toj osobi reći da su me povrijedile njegove riječi i da se zbog toga osjećam loše (i dalje ne utječem na to što će druga osoba učiniti, ali sam joj rekla kako se ja osjećam zbog toga).
Drugim riječima, smatram da bi bilo dobro kada bi mogla iskreno porazgovarati s mamom i reći joj što te muči. Reći joj kako se ti osjećaš kada je ona prema tebi takva i takva.  Kakva će biti reakcija tvoje majke – ne znam, no svakako mislim da je dobro da joj kažeš kako se osjećaš. Možda će jedan razgovor biti dovoljan da se vaš odnos promijeni, možda će biti potrebna intervencija stručnjaka kod kojega bi zajedno mogle krenuti na savjetovanje (ukoliko to obje želite). Ako razgovor ne pomogne i ako se majka ne želi uključiti u tretman kod stručnjaka, tada je moja topla preporuka da to učiniš sama kako bi se naučila nositi s majčinim ponašanjem i kako bi mogla vlastite reakcije prilagoditi situaciji – što će posljedično utjecati na tebe i tvoj odnos s mamom. Također smatram da fizičko nasilje ne treba ni u kojem slučaju tolerirati – ono ne smije biti i nije opravdanje za situacije u kojima smo ljuti.
Za savjetovanje, samostalno ili s mamom, možeš se javiti i u naš Centar (http://www.centarproventus.hr/) u kojemu smo se specijalizirali za rad s mladima i njihovim roditeljima.
Želim ti puno sreće.

   Kristina Bačkonja


   dipl. psiholog i NLP trener, Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Mama je postala jako drska i gruba prema meni

<para>
 Živimo u stanu, L. ima svoju sobu, redovito ide u vrtić, bavi se slobodnim aktivnostima (sportići i engleski), zdrava je. Tete u vrtiću imaju samo riječi pohvale, do sada nema nikakvih problema u socijalizaciji. No ono što mene brine je ponašanje mog djeteta u trokutu tj gdje se nađu još dvije curice koje su prijateljice. Naime, preko puta nas živi djevojčica T. koja je iste dobi i njih dvije provode puno vremena zajedno zadnje 2 godine. No, kad dođe neka druga djevojčica, T. se odbija družiti s mojom kćerkom, ne želi se igrati njenih igara, razbaca joj sve igračke u sobi, "ruga" joj se zbog izgovora slova R. Moje dijete ih moli da se igraju s njom, no one to odbijaju i na taj način dominiraju, manipuliraju i po meni uopće ih nije briga što se netko kraj njih loše osjeća. Mame koje to gledaju ne poduzimaju ništa, apsolutno ništa. Trebam savjet kako postupiti, jer ne želim da moje dijete kasnije bude meta takve djece i suptilnog ženskog bullyinga, koje svi znamo kakvo može biti kad netko pokaže slabost. Lijepi pozdravi,
</para>
<para>
 zabrinuta mama
</para>
<para>Draga zabrinuta mama,</para>
<para>dobro je da ste se na vrijeme javili i potražili stručnu pomoć za Vašu kćerkicu. Naime, odnos Vaše kćerkice s prijateljicom odnosno prijateljicama doista može negativno utjecati na nju, te smatram da bi bilo dobro da Vaš prvi korak bude da zaštitite kćer od takvog ponašanja njezine prijateljice. To možete na način da porazgovarate s majkom od prijateljice Vaše kćeri ili da sami intervenirante u igru.</para>
<para>Naime, kako je kod te djevojčice evidentan manjak empatije i empatičnog ponašanja, tako je i njezino ponašanje prema Vašoj kćerkici neadekvatno. Istraživanja su pokazala da djeca stara već 18 mjeseci (a vjerujem da je prijateljica ipak nešto i starija od te dobi) razumiju ono što ih roditelji nastoje naučiti o empatiji. Jedan od najefikasnijih načina za djetetovo učenje empatije je empatično ponašanje njegovih roditelja. Iako je učenje empatije najbolje započeti još u djetetovom dojenačkom dobu, nikad nije prekasno za početak. Ukoliko dijete učini nešto što se roditelju ne sviđa, na dijete se ne smije vikati ili udariti ga, jer ih to uči da su vikanje i udaranje prihvaćeni načini za upravljanje emocijama i da takve stvari smiju činiti drugoj djeci (a kasnije i odraslima). Poželjan način reagiranja bio bi na miru djetetu objasniti zašto neko ponašanje može povrijediti druge ljude te ga priupitati je li se on kad osjećao loše zbog toga što se prema njemu netko ružno ponašao.</para>
<para>Iako smatram da bi bilo najbolje da na ovaj način reagiraju upravo njezini roditelji, isto tako i Vi možete intervenirati tijekom igre. Nadalje, smatram da je vrlo važno da naučite kćerkicu kako da se sama postavi u takvoj situaciji, odnosno da je naučite da se asertivno zauzme za sebe. Asertivnost nas uči da možemo otvoreno i direktno izraziti svoje misli i osjećaje drugim ljudima bez toga da iste povrijedimo. Uzmimo za primjer kako bi to izgledalo u kontekstu odnosa Vaše kćerkice s prijateljicom gdje joj ona razbacuje igračke po podu i ruga joj se. Kada bi potaknuli Vašu kćerkicu da istom mjerom vrati prijateljici, tada bi u njoj poticali agresivno ponašanje. Ona bi tako naučila zauzeti se za sebe, ali na agresivan način. Kada bi joj rekli da njezina prijateljica sigurno nije ništa loše mislila i da ne bi bilo lijepo da joj nešto kaže, tada bi joj poslali poruku da nije dobro izraziti vlastite misli i osjećaje bez obzira što nam je netko učinio. No kada bi joj rekli neka kaže svojoj prijateljici kako se osjeća zbog toga što joj se ona izruguje i razbacuje igračke i da ne želi da joj to više radi – tada bi je učili asertivnom ponašanju.</para>
<para>Budući da na ponašanje drugih roditelja ne možete utjecati, svakako bi Vam savjetovala da učinite sve što je u Vašoj moći da zaštitite kćerkicu: potičite kod nje razvoj asertivnosti kako bi se jednog dana sama znala snalaziti u ovakvim situacijama i zauzeti se za sebe, a ukoliko procijenite da je to nužno i da Vaše dijete pati, prorijedite kontakte Vaše kćerkice s tim prijateljicama (uz objašnjenje i razgovor s kćerkicom).</para>
<para>Želim Vam puno sreće</para>
<para>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječja prijateljstva i “trokuti” Poštovana, ja sam jedna zabrinuta mama prekrasne 5-godišnje djevojčice. Razvedena sam 2 godine, no otac sudjeluje maksimalno u odgoju djeteta i dobro funkcioniramo kao roditelji. Gdje je problem? 
    Živimo u stanu, L. ima svoju sobu, redovito ide u vrtić, bavi se slobodnim aktivnostima (sportići i engleski), zdrava je. Tete u vrtiću imaju samo riječi pohvale, do sada  nema nikakvih problema u socijalizaciji. No ono što mene brine je ponašanje mog djeteta u trokutu tj gdje se nađu još dvije curice koje su prijateljice. Naime, preko puta nas živi djevojčica T. koja je iste dobi i njih dvije provode puno vremena zajedno zadnje 2 godine. No, kad dođe neka druga djevojčica, T. se odbija družiti s mojom kćerkom, ne želi se igrati njenih igara, razbaca joj sve igračke u sobi, "ruga" joj se zbog izgovora slova R. Moje dijete ih moli da se igraju s njom, no one to odbijaju i na taj način dominiraju, manipuliraju i po meni uopće ih nije briga što se netko kraj njih loše osjeća. Mame koje to gledaju ne poduzimaju ništa, apsolutno ništa. Trebam savjet kako postupiti, jer ne želim da moje dijete kasnije bude meta takve djece i suptilnog ženskog bullyinga, koje svi znamo kakvo može biti kad netko pokaže slabost. Lijepi pozdravi,


   zabrinuta mama

Draga zabrinuta mama,
dobro je da ste se na vrijeme javili i potražili stručnu pomoć za Vašu kćerkicu. Naime, odnos Vaše kćerkice s prijateljicom odnosno prijateljicama doista može negativno utjecati na nju, te smatram da bi bilo dobro da Vaš prvi korak bude da zaštitite kćer od takvog ponašanja njezine prijateljice. To možete na način da porazgovarate s majkom od prijateljice Vaše kćeri ili da sami intervenirante u igru.
Naime, kako je kod te djevojčice evidentan manjak empatije i empatičnog ponašanja, tako je i njezino ponašanje prema Vašoj kćerkici neadekvatno. Istraživanja su pokazala da djeca stara već 18 mjeseci (a vjerujem da je prijateljica ipak nešto i starija od te dobi) razumiju ono što ih roditelji nastoje naučiti o empatiji. Jedan od najefikasnijih načina za djetetovo učenje empatije je empatično ponašanje njegovih roditelja. Iako je učenje empatije najbolje započeti još u djetetovom dojenačkom dobu, nikad nije prekasno za početak. Ukoliko dijete učini nešto što se roditelju ne sviđa, na dijete se ne smije vikati ili udariti ga, jer ih to uči da su vikanje i udaranje prihvaćeni načini za upravljanje emocijama i da takve stvari smiju činiti drugoj djeci (a kasnije i odraslima). Poželjan način reagiranja bio bi na miru djetetu objasniti zašto neko ponašanje može povrijediti druge ljude te ga priupitati je li se on kad osjećao loše zbog toga što se prema njemu netko ružno ponašao.
Iako smatram da bi bilo najbolje da na ovaj način reagiraju upravo njezini roditelji, isto tako i Vi možete intervenirati tijekom igre. Nadalje, smatram da je vrlo važno da naučite kćerkicu kako da se sama postavi u takvoj situaciji, odnosno da je naučite da se asertivno zauzme za sebe. Asertivnost nas uči da možemo otvoreno i direktno izraziti svoje misli i osjećaje drugim ljudima bez toga da iste povrijedimo. Uzmimo za primjer kako bi to izgledalo u kontekstu odnosa Vaše kćerkice s prijateljicom gdje joj ona razbacuje igračke po podu i ruga joj se. Kada bi potaknuli Vašu kćerkicu da istom mjerom vrati prijateljici, tada bi u njoj poticali agresivno ponašanje. Ona bi tako naučila zauzeti se za sebe, ali na agresivan način. Kada bi joj rekli da njezina prijateljica sigurno nije ništa loše mislila i da ne bi bilo lijepo da joj nešto kaže, tada bi joj poslali poruku da nije dobro izraziti vlastite misli i osjećaje bez obzira što nam je netko učinio. No kada bi joj rekli neka kaže svojoj prijateljici kako se osjeća zbog toga što joj se ona izruguje i razbacuje igračke i da ne želi da joj to više radi – tada bi je učili asertivnom ponašanju.
Budući da na ponašanje drugih roditelja ne možete utjecati, svakako bi Vam savjetovala da učinite sve što je u Vašoj moći da zaštitite kćerkicu: potičite kod nje razvoj asertivnosti kako bi se jednog dana sama znala snalaziti u ovakvim situacijama i zauzeti se za sebe, a ukoliko procijenite da je to nužno i da Vaše dijete pati, prorijedite kontakte Vaše kćerkice s tim prijateljicama (uz objašnjenje i razgovor s kćerkicom).
Želim Vam puno sreće
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječja prijateljstva i “trokuti”

<para>
 Dosad smo imali rutinu presvući se, popiti bočicu, tata bih se pravio da spava jer ako je on budan ona ne bi htjela ići spavati, oprati zube i u sobu na spavanje s tim da bi ona sa mnom legla u krevet i zaspala bi za nekoliko minuta bez ikakvog uspavljivanja. Sada se jednostavno ne želi odvojiti od tate. Kad je ja krenem presvući ili dati bočicu bježi od mene i plače. Igra se s tatom do 1-2 ujutro i tada zaspi na trosjedu jer više ne može gledati od umora. U sobu neće nizašto. Jednu je večer toliko plakala da je povraćala. Bili smo kod pedijatrice, bolesna nije, a sumnjam da se čega boji jer je u sobi sve isto kao prije. Ništa se nije promijenilo. Još da napomenem, zadnjih pola godine nekako se odvojila od mene. Ja joj nisam zanimljiva za igru. Mi živimo u zajednici sa svekrom, svekrvom, bratom i sestrom od muža. Kod nas je uvijek puna kuća i sa svima se radije igra i provodi vrijeme nego sa mnom. Za mnom čak i ne plače kada idem nekuda, mogu kuda hoću što se nje tiče, kaže mi pa-pa i to je to. Dok za tatom plače. On kada dođe s posla ne može ni pojesti, mora se odmah s njom igrati, a ako neće to je toliki plač... užas! I za ostalim ukućanima isto plače, a kada se ja pokušam s njom igrat da na njih zaboravi, to traje jako kratko jer ako netko treći opet dođe mama više ne postoji. Nemam nikakvog utjecaja na nju, niti ona ikoga sluša. Sve joj se pušta samo da ne plače, a ona gotovo stalno plače radi nečega. I kad joj ja nešto zabranim ona normalno plače, tada drugi reagiraju da dijete ne smije plakat, ostat će “poremećeno”. Cijelo vrijeme mislim da je ona još mala i ne razumije jer je kasno počela govoriti i sada ne govori baš puno, ali vidim da dosta toga razumije. Što dalje vrijeme prolazi, s njom je sve teže i osjećam se jadno i bespomoćno. S njom ne možemo nikuda jer uvijek za nešto plače, čim joj više objašnjavamo ona više plače. Brine me to što mene odbacuje, a toliko gine za tatom. Probao ju je on uspavat i svi troje da skupa spavamo ali bezuspješno. Ona se samo želi s njim igrat. Par večeri tata nije bio kod kuće, ali su ostali u kući i opet se s nekim trećim želi igrat i ne želi spavat. Tako da više ne znam što da radim, muž i ja smo umorni i iscrpljeni od svega. Bojim se da će joj ovo preći u naviku, da će biti teže prekinut što duže traje. Molila bih vas da mi date neki savjet što se tiče spavanja. Za par mjeseci se selimo pa mislim da će onda bit lakše što se ovog ostalog tiče, jer kad smo ja i ona same ona je drugo dijete i puno je lakše. Što da navečer radimo? Kako da se ja i muž postavimo? Unaprijed zahvaljujem!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da vam situacija u kojoj se trenutno nalazite jako teško pada. Osim problema sa spavanjem, spominjete i problem Vašeg postavljanja granica djevojčici koje ona ne prihvaća, a ostali ukućani onda staju na njezinu stranu pa time pada u vodu vaš autoritet kao i prilika da se djevojčici daje do znanja da ste upravo Vi ti koji primarno brinete za nju i njezin osjećaj sigurnosti.</para>
<para>Opsujete da je donedavno bilo sve ok vezano uz njezinu rutinu odlaska na spavanje stoga je logičan zaključak da se u međuvremenu nešto novo dogodilo. Iako spominjete da nije bilo neke promjene, ipak se u njezinoj glavici nešto posložilo na određeni način koji joj sada otežava odvajanje od tate. Navodite da sada uspavljivanje izgleda tako da se kćerka i suprug igraju do 1-2 ujutro i da tek tada ona zaspi. Jako je važno da Vaš suprug, kao i vi, bude odlučan u tome da ju u večernjim satima ne zabavlja već da se eventualno rade neke, za nju, umirujuće aktivnosti kao što su čitanje ili pričanje priča, masiranje i sl. Isto tako bilo bi dobro da se u poslije podne izbjegava gledanje crtića i ostalog tv programa jer on jako stimulira djecu i može otežati zaspivanje.</para>
<para>Kažete da vaša djevojčica često plače i da, kada joj nešto objašnjavate, ona počne još više plakati. Često roditelji, iz najbolje namjere – da bi nešto olakšali djetetu, počnu objašnjavati ili opravdavati neki svoj postupak ili odluku. Ono što se pri tome zaboravi jest da je djetetu tada svejedno što mu govori jer su ga preplavile emocije. Dok je dijete u emociji (tuga, ljutnja, razočaranost, strah...) bitno mu je da mu pokažate razumijevanje za njegovo trenutno stanje.</para>
<para>Drugim riječima, ako dijete plače jer je tužno zbog nečega (npr. tata je otišao) važno je pružiti joj utjehu i reći joj da vidite ju je baš rastužilo to što je tata otišao. U redu je da dijete osjeti i iskaže emocije, u redu je da dijete plače – to svakako ne znači da će postati „poremećeno“. Dapače, puno je štetnije za djetetov emocionalni razvoj da se ignoriraju djetetove potebe ili emocije i da ga se odmah pokuša „izvući“ iz nekog neugodnog stanja. Svako neugodno stanje za dijete je prilika da se nauči nositi s određenom emocijom i da se nauči samoregulaciji.</para>
<para>Vjerujem da će Vam ipak biti puno lakše uspostaviti ritam i rutinu kada ćete biti u manjoj zajednici odnosno nakon što se preselite.</para>
<para>Sretno!</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako da se postavimo prema kćerkici koja navečer ne želi ići spavati i stalno plače Poštovana, zamolila bih Vas da mi pomognete! Imam kćer od 2 i pol godine i zadnjih tjedan dana ne želi ići spavati. 
    Dosad smo imali rutinu presvući se, popiti bočicu, tata bih se pravio da spava jer ako je on budan ona ne bi htjela ići spavati, oprati zube i u sobu na spavanje s tim da bi ona sa mnom legla u krevet i zaspala bi za nekoliko minuta bez ikakvog uspavljivanja. Sada se jednostavno ne želi odvojiti od tate. Kad je ja krenem presvući ili dati bočicu bježi od mene i plače. Igra se s tatom do 1-2 ujutro i tada zaspi na trosjedu jer više ne može gledati od umora. U sobu neće nizašto. Jednu je večer toliko plakala da je povraćala. Bili smo kod pedijatrice, bolesna nije, a sumnjam da se čega boji jer je u sobi sve isto kao prije. Ništa se nije promijenilo. Još da napomenem, zadnjih pola godine nekako se odvojila od mene. Ja joj nisam zanimljiva za igru. Mi živimo u zajednici sa svekrom, svekrvom, bratom i sestrom od muža. Kod nas je uvijek puna kuća i sa svima se radije igra i provodi vrijeme nego sa mnom. Za mnom čak i ne plače kada idem nekuda, mogu kuda hoću što se nje tiče, kaže mi pa-pa i to je to. Dok za tatom plače. On kada dođe s posla ne može ni pojesti, mora se odmah s njom igrati, a ako neće to je toliki plač... užas! I za ostalim ukućanima isto plače, a kada se ja pokušam s njom igrat da na njih zaboravi, to traje jako kratko jer ako netko treći opet dođe mama više ne postoji. Nemam nikakvog utjecaja na nju, niti ona ikoga sluša. Sve joj se pušta samo da ne plače, a ona gotovo stalno plače radi nečega. I kad joj ja nešto zabranim ona normalno plače, tada drugi reagiraju da dijete ne smije plakat, ostat će “poremećeno”. Cijelo vrijeme mislim da je ona još mala i ne razumije jer je kasno počela govoriti i sada ne govori baš puno, ali vidim da dosta toga razumije. Što dalje vrijeme prolazi, s njom je sve teže i osjećam se jadno i bespomoćno. S njom ne možemo nikuda jer uvijek za nešto plače, čim joj više objašnjavamo ona više plače. Brine me to što mene odbacuje, a toliko gine za tatom. Probao ju je on uspavat i svi troje da skupa spavamo ali bezuspješno. Ona se samo želi s njim igrat. Par večeri tata nije bio kod kuće, ali su ostali u kući i opet se s nekim trećim želi igrat i ne želi spavat. Tako da više ne znam što da radim, muž i ja smo umorni i iscrpljeni od svega. Bojim se da će joj ovo preći u naviku, da će biti teže prekinut što duže traje. Molila bih vas da mi date neki savjet što se tiče spavanja. Za par mjeseci se selimo pa mislim da će onda bit lakše što se ovog ostalog tiče, jer kad smo ja i ona same ona je drugo dijete i puno je lakše. Što da navečer radimo? Kako da se ja i muž postavimo? Unaprijed zahvaljujem!

Draga mama,
vjerujem da vam situacija u kojoj se trenutno nalazite jako teško pada. Osim problema sa spavanjem, spominjete i problem Vašeg postavljanja granica djevojčici koje ona ne prihvaća, a ostali ukućani onda staju na njezinu stranu pa time pada u vodu vaš autoritet kao i prilika da se djevojčici daje do znanja da ste upravo Vi ti koji primarno brinete za nju i njezin osjećaj sigurnosti.
Opsujete da je donedavno bilo sve ok vezano uz njezinu rutinu odlaska na spavanje stoga je logičan zaključak da se u međuvremenu nešto novo dogodilo. Iako spominjete da nije bilo neke promjene, ipak se u njezinoj glavici nešto posložilo na određeni način koji joj sada otežava odvajanje od tate. Navodite da sada uspavljivanje izgleda tako da se kćerka i suprug igraju do 1-2 ujutro i da tek tada ona zaspi. Jako je važno da Vaš suprug, kao i vi, bude odlučan u tome da ju u večernjim satima ne zabavlja već da se eventualno rade neke, za nju, umirujuće aktivnosti kao što su čitanje ili pričanje priča, masiranje i sl. Isto tako bilo bi dobro da se u poslije podne izbjegava gledanje crtića i ostalog tv programa jer on jako stimulira djecu i može otežati zaspivanje.
Kažete da vaša djevojčica često plače i da, kada joj nešto objašnjavate, ona počne još više plakati. Često roditelji, iz najbolje namjere – da bi nešto olakšali djetetu, počnu objašnjavati ili opravdavati neki svoj postupak ili odluku. Ono što se pri tome zaboravi jest da je djetetu tada svejedno što mu govori jer su ga preplavile emocije. Dok je dijete u emociji (tuga, ljutnja, razočaranost, strah...) bitno mu je da mu pokažate razumijevanje za njegovo trenutno stanje.
Drugim riječima, ako dijete plače jer je tužno zbog nečega (npr. tata je otišao) važno je pružiti joj utjehu i reći joj da vidite ju je baš rastužilo to što je tata otišao. U redu je da dijete osjeti i iskaže emocije, u redu je da dijete plače – to svakako ne znači da će postati „poremećeno“. Dapače, puno je štetnije za djetetov emocionalni razvoj da se ignoriraju djetetove potebe ili emocije i da ga se odmah pokuša „izvući“ iz nekog neugodnog stanja. Svako neugodno stanje za dijete je prilika da se nauči nositi s određenom emocijom i da se nauči samoregulaciji.
Vjerujem da će Vam ipak biti puno lakše uspostaviti ritam i rutinu kada ćete biti u manjoj zajednici odnosno nakon što se preselite.
Sretno!
 


   Tea Knežević
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako da se postavimo prema kćerkici koja navečer ne želi ići spavati i stalno plače

<para>
 godine ali ima strah od nepoznatih događaja, boji se da neće uspjeti u tome što je čeka i uvijek je drama oko toga. Razgovaramo često o tom strahu, pokušavamo kroz igru savladati taj strah ali ne ide. Na jesen treba krenuti u školu i bojim se da će biti stalno opterećena da li će to uspjeti. Mi doista nismo roditelji koji teže savršenstvu, jednostavno je sama od sebe takva. Inače je društvena i slobodna ali kad je nešto novo i nepoznato u pitanju, nastupa plač, strah, negodovanje i sl. Nadam se da je to neka prolazna faza, jer je takva je od svoje 5. godine. Molim za savjet. Mama Jasna.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Čini se kako se Vaša djevojčica ponekad osjeća nesigurno i anksiozno vezano uz ishod nekih budućih događaja.</para>
<para>Kada djeca imaju pojačanu potrebu za osjećajem kontrole, bilo u sadašnjem trenutku ili u nekim budućim situacijama, treba se zapitati koliko prilika u svakodnevici dijete ima za osjetiti taj osjećaj? Osjećaj kontrole ne mora nužno biti vezan uz neke velike odluke i događaje. Ponekad je dovoljno da se djetetu u običnim, svakodnevnim situacijama daju izbori između neke dvije opcije i prepusti mu se da odluči. Malo po malo, dijete na taj način može bar u nekoj mjeri zadovoljiti svoju potrebu za osjećajem kontrole nad situacijama u svom životu.</para>
<para>Drago mi je što ste naveli da pokušavate pomoći svojoj djevojčici da proradi strah pa ću Vam stoga navesti još neke primjere kako biste to mogli učiniti. Naime, postoji terapeutski način pričanja priče u kojem se djeca pripremaju kako da im se u nadolazećim, a za njih potencijalno neugodnim situacijama, olakša i umanji anksioznost. Važno je da im se u kratkoj pričici (oko 5 minuta), koristeći igračke za određene likove, prikaže kako će otprilike izgledati događaj oko kojeg dijete osjeća nelagodu. Ako se npr. radi o odlasku doktoru, važno je prvo spomenuti neku svakodnevnu rutinu koju imate kod kuće, zatim opisati kako će to kod doktora otprilike izgledati te priču završiti u pozitivnom tonu nekim ugodnim događajem (npr. svi zajedno ćemo poslije otići na sladoled). Također važno je da priču pričate u 3. licu odnosno da se ne obraćate izravno svojoj djevojčici već da pričate priču o djevojčici njenog imena koja ide kod doktora. U priči stavite naglasak na pozitivne stvari i začinite ju dodavanjem simpatičnih detalja, zvukova, komentara.</para>
<para>Još jedan način na koji možete olakšati svojoj djevojčici jest da joj se pomogne u izgradnji samopoštovanja tako da umjesto pohvala što više koristite komentare ohrabrenja. Iako se i pohvala (npr. „Bravo“) i ohrabrenje (npr. „Wow, uspio si!“) usmjeravaju na pozitivna ponašanja pa djeluju kao da se radi o istoj stvari, pohvaljivanje zapravo potiče da dijete bude svjesno o drugima. Preveliko oslanjanje na pohvalu može imati štetni učinak. Djeca tada počinju vjerovati da njihova vrijednost ovisi o mišljenju drugih. U pohvalama se koriste riječi koje prosuđuju o vrijednosti djece i fokusiraju se na vanjsku evaluaciju.</para>
<para>Ohrabrenje se usmjerava na unutarnju evaluaciju i doprinos koji dijete daje (trud). Ubrzava razvoj samomotivacije i samokontrole. Roditelj koji ohrabruju dijete na taj način, uči ga da prihvati svoje nedostatke, da uči iz svojih pogrešaka (pogreške su odlična prilika za učenje), da vjeruje u sebe te da se osjeća korisno. Kada se komentira djetetov trud, treba paziti da se ne vrednuje samo ono što su učinili. Stoga bi bilo ponekad bilo dobro da umjesto riječi koje se odnose na vrednovanje (dobar, odličan i sl.) se koristite riječi ohrabrenja koje pomažu djeci da vjeruju u sebe. Djeca koja osjećaju da je njihov trud ohrabrivan, vrednovan i cijenjen, razvijaju osobine upornosti i odlučnosti te postaju dobra u rješavanju problema.</para>
<para>Kada se dijete jako trudi nešto postići, umjesto da mu predložimo da mi to učinimo za njega ili da mu, kada ostvari cilj, kažemo „bravo“, možemo mu uputiti riječi ohrabrenja koje upućuju na prepoznavanje truda i napretka. Pa bi tako u trenutku kada se dijete trudi samo obući jaknu i dohvatiti drugi rukav, iako mu to baš i nije jednostavno, mogli reći neku od sljedećih rečenica: „Nisi odustajao/la sve dok nisi shvatio/la.“, „Zaista si se jako trudio/la oko toga.“„Uspio/uspjela si! Sama dohvatiti rukav“ ili „Wow, kako si napredovao/la u tome da se sam/a obučeš“.</para>
<para>Također, važno je da roditelj djetetu daje do znanja da vjeruje u njega. Pa se stoga npr. u trenutku kada dijete razmišlja o tome kako bi mogao složiti dvorac od kockica može izgovoriti i neka od rečenica koje iskazuju povjerenje, kao što su:</para>
<para>„To je teško, ali siguran/na sam da ćeš uspjeti.“,</para>
<para>„Čini se da imaš plan.“,</para>
<para>„Poznavajući tebe, siguran/na sam da će sve biti uredu.“ ili</para>
<para>„Imam povjerenje u tebe. Shvatit ćeš to.“.</para>
<para>Uz to, kada se dogodi da nam dijete nešto pomogne učiniti, dobro je koristiti ohrabrujuće rečenice koje se usmjeravaju na doprinos i uvažavanje.</para>
<para>Npr. „Baš je obzirno od tebe to što si mi pomogao/la nositi stvari“ ili</para>
<para>„Cijenim što si sve igračke vratio/la na svoje mjesto.“</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako da pomognemo kćeri (6) da prevlada strah od neuspjeha? Kako kod djece prevladati strah od nepoznatog? Imam kćerku od 6 godina, socijalizirana je, pohađa vrtić od 1. 
    godine ali ima strah od nepoznatih događaja, boji se da neće uspjeti u tome što je čeka i uvijek je drama oko toga. Razgovaramo često o tom strahu, pokušavamo kroz igru savladati taj strah ali ne ide. Na jesen treba krenuti u školu i bojim se da će biti stalno opterećena da li će to uspjeti. Mi doista nismo roditelji koji teže savršenstvu, jednostavno je sama od sebe takva. Inače je društvena i slobodna ali kad je nešto novo i nepoznato u pitanju, nastupa plač, strah, negodovanje i sl. Nadam se da je to neka prolazna faza, jer je takva je od svoje 5. godine. Molim za savjet. Mama Jasna.

Draga mama,
Čini se kako se Vaša djevojčica ponekad osjeća nesigurno i anksiozno vezano uz ishod nekih budućih događaja.
Kada djeca imaju pojačanu potrebu za osjećajem kontrole, bilo u sadašnjem trenutku ili u nekim budućim situacijama, treba se zapitati koliko prilika u svakodnevici dijete ima za osjetiti taj osjećaj? Osjećaj kontrole ne mora nužno biti vezan uz neke velike odluke i događaje. Ponekad je dovoljno da se djetetu u običnim, svakodnevnim situacijama daju izbori između neke dvije opcije i prepusti mu se da odluči. Malo po malo, dijete na taj način može bar u nekoj mjeri zadovoljiti svoju potrebu za osjećajem kontrole nad situacijama u svom životu.
Drago mi je što ste naveli da pokušavate pomoći svojoj djevojčici da proradi strah pa ću Vam stoga navesti još neke primjere kako biste to mogli učiniti. Naime, postoji terapeutski način pričanja priče u kojem se djeca pripremaju kako da im se u nadolazećim, a za njih potencijalno neugodnim situacijama, olakša i umanji anksioznost. Važno je da im se u kratkoj pričici (oko 5 minuta), koristeći igračke za određene likove, prikaže kako će otprilike izgledati događaj oko kojeg dijete osjeća nelagodu. Ako se npr. radi o odlasku doktoru, važno je prvo spomenuti neku svakodnevnu rutinu koju imate kod kuće, zatim opisati kako će to kod doktora otprilike izgledati te priču završiti u pozitivnom tonu nekim ugodnim događajem (npr. svi zajedno ćemo poslije otići na sladoled). Također važno je da priču pričate u 3. licu odnosno da se ne obraćate izravno svojoj djevojčici već da pričate priču o djevojčici njenog imena koja ide kod doktora. U priči stavite naglasak na pozitivne stvari i začinite ju dodavanjem simpatičnih detalja, zvukova, komentara.
Još jedan način na koji možete olakšati svojoj djevojčici jest da joj se pomogne u izgradnji samopoštovanja tako da umjesto pohvala što više koristite komentare ohrabrenja. Iako se i pohvala (npr. „Bravo“) i ohrabrenje (npr. „Wow, uspio si!“) usmjeravaju na pozitivna ponašanja pa djeluju kao da se radi o istoj stvari, pohvaljivanje zapravo potiče da dijete bude svjesno o drugima. Preveliko oslanjanje na pohvalu može imati štetni učinak. Djeca tada počinju vjerovati da njihova vrijednost ovisi o mišljenju drugih. U pohvalama se koriste riječi koje prosuđuju o vrijednosti djece i fokusiraju se na vanjsku evaluaciju.
Ohrabrenje se usmjerava na unutarnju evaluaciju i doprinos koji dijete daje (trud). Ubrzava razvoj samomotivacije i samokontrole. Roditelj koji ohrabruju dijete na taj način, uči ga da prihvati svoje nedostatke, da uči iz svojih pogrešaka (pogreške su odlična prilika za učenje), da vjeruje u sebe te da se osjeća korisno. Kada se komentira djetetov trud, treba paziti da se ne vrednuje samo ono što su učinili. Stoga bi bilo ponekad bilo dobro da umjesto riječi koje se odnose na vrednovanje (dobar, odličan i sl.) se koristite riječi ohrabrenja koje pomažu djeci da vjeruju u sebe. Djeca koja osjećaju da je njihov trud ohrabrivan, vrednovan i cijenjen, razvijaju osobine upornosti i odlučnosti te postaju dobra u rješavanju problema.
Kada se dijete jako trudi nešto postići, umjesto da mu predložimo da mi to učinimo za njega ili da mu, kada ostvari cilj, kažemo „bravo“, možemo mu uputiti riječi ohrabrenja koje upućuju na prepoznavanje truda i napretka. Pa bi tako u trenutku kada se dijete trudi samo obući jaknu i dohvatiti drugi rukav, iako mu to baš i nije jednostavno, mogli reći neku od sljedećih rečenica: „Nisi odustajao/la sve dok nisi shvatio/la.“, „Zaista si se jako trudio/la oko toga.“„Uspio/uspjela si! Sama dohvatiti rukav“ ili „Wow, kako si napredovao/la u tome da se sam/a obučeš“.
Također, važno je da roditelj djetetu daje do znanja da vjeruje u njega. Pa se stoga npr. u trenutku kada dijete razmišlja o tome kako bi mogao složiti dvorac od kockica može izgovoriti i neka od rečenica koje iskazuju povjerenje, kao što su:
„To je teško, ali siguran/na sam da ćeš uspjeti.“,
„Čini se da imaš plan.“,
„Poznavajući tebe, siguran/na sam da će sve biti uredu.“ ili
„Imam povjerenje u tebe. Shvatit ćeš to.“.
Uz to, kada se dogodi da nam dijete nešto pomogne učiniti, dobro je koristiti ohrabrujuće rečenice koje se usmjeravaju na doprinos i uvažavanje.
Npr. „Baš je obzirno od tebe to što si mi pomogao/la nositi stvari“ ili
„Cijenim što si sve igračke vratio/la na svoje mjesto.“
 


   Tea Knežević
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako da pomognemo kćeri (6) da prevlada strah od neuspjeha?

<para>
 U KBC-u (u stolici je na jednom uzorku nađena krv, krvna slika je uredna), nakon pregleda je doktorica rekla da je u pitanju hemeroid (no nije ga napipala). Sve to traje od 9. mjeseca prošle godine i smjenjuje se. Ono što me zanima je da li bi mi preporučili kolonoskopiju ? Hvala! IT
</para>
<para>Vidljiva krv na stolici ili na papiru može biti zbog nekoliko razloga. Često je posljedica tvrde stolice koja napravi ragadu sluznično-kožnog prijelaza (rijetko je riječ o hemoroidu) i to traje dok ne zacijeli.</para>
<para>Druga mogućnost su bilo kakve ojedine u toj regiji koje također dovedu do krvi prilikom defekacije, a kad one prođu krv nestane.</para>
<para>Treća mogućnost je da se radi o polipu što se nekada može napipati digitorektalnim pregledom. Ako je situacija nejasna ili govori u korist polipa, tada se odlučuje na kolonoskopiju.</para>
<para>U Vašem slučaju savjetujem pregled gastroenterologa koji će procijeniti o čemu je riječ i da li ima razloga za planiranje kolonoskopije.
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Krv nakon stolice kod 11-godišnjakinje. Trebamo li na kolonoskopiju? Poštovana, moja kćerka ima 11 godina i povremeno trag krvi na papiru nakon stolice. 
    U KBC-u (u stolici je na jednom uzorku nađena krv, krvna slika je uredna), nakon pregleda je doktorica rekla da je u pitanju hemeroid (no nije ga napipala). Sve to traje od 9. mjeseca prošle godine i smjenjuje se. Ono što me zanima je da li bi mi preporučili kolonoskopiju ?  Hvala! IT

Vidljiva krv na stolici ili na papiru može biti zbog nekoliko razloga. Često je posljedica tvrde stolice  koja napravi ragadu sluznično-kožnog prijelaza (rijetko je riječ o hemoroidu) i to traje dok ne zacijeli.
Druga mogućnost su bilo kakve ojedine u toj regiji koje također dovedu do krvi prilikom defekacije, a kad one prođu krv nestane.
Treća mogućnost je da se radi o polipu što se nekada može napipati digitorektalnim pregledom. Ako je situacija nejasna ili govori u korist polipa, tada se odlučuje na kolonoskopiju.
U Vašem slučaju savjetujem pregled gastroenterologa koji će procijeniti o čemu je riječ i da li ima razloga za planiranje kolonoskopije.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Krv nakon stolice kod 11-godišnjakinje. Trebamo li na kolonoskopiju?

<para/>
<para>Normalno je da se u pubertetu kod dječaka pojačava dlakavost u regijama koje si ti naveo. Ovisno o svom genetskom potencijalu to je kod nekih više, kod drugih manje.
</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Rast dlačica kod dječaka u pubertetu Ja imam 11 i pol godina i ove godine sam ušao u pubertet ali imam dosta dlaka na nogama i oko penisa. Je li to normalno? N. 
Normalno je da se u pubertetu kod dječaka pojačava dlakavost u regijama koje si ti naveo. Ovisno o svom genetskom potencijalu to je kod nekih više, kod drugih manje.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 