Imamo dijete od 2,5 godine, koji već 3 mjeseca naše razdvojenosti živi sa mnom. Oca viđa svaki drugi dan popodne poslije vrtića do navečer, a vikendom je jedan od dana s ocem ali isto tako navečer dolazi k meni. Dogovor je bio da ga može vidjeti kad god želi i da dijete ima jednaka prava na oba roditelja. Moj prijedlog je bio da dijete bude s jednim roditeljem npr. jedan tjedan PON-SRI-PET popodne, drugi tjedan UT-ČET i od petka popodne do nedjelje večer. Suprug se ne slaže i želi da jedan tjedan bude s njim a drugi tjedan sa mnom. Mislim da to za malo dijete nije dobro jer tako ne viđa drugog roditelja cijeli tjedan. Molim vas vaše stručno mišljenje. Puno hvala unaprijed. Lijep pozdrav, I.
Odgovor:
Draga mama,
U početku Vašeg pisma naišla sam na rečenicu kojom ste izrazili želju (odnosno tadašnji dogovor sa suprugom) da dijete može viđati oba roditelja kada god želi i da ima jednaka prava na oba roditelja. To je zapravo nešto čemu uglavnom teže stručnjaci koji rade s roditeljima koji su u postupku razvoda braka. Naime, neovisno o dogovoru roditelja ili jednog dana presudi o rastavi braka u kojoj će pisati i opseg susreta i druženja djeteta s roditeljem s kojim ne živi, dijete bi uvijek trebalo znati da su oba roditelja tu za njega (iako ne žive zajedno) i da bez zadrške može kontaktirati i posjećivati oba, odnosno da to neće izazvati negodovanje onog drugog.
Što se tiče konkretnog prijedloga u kojem obimu bi se trebali odvijati susreti i druženja Vašeg djeteta s tatom, nekakav stručan i potpuno ispravan odgovor Vam ne mogu dati budući da ne postoje znanstvena istraživanja na koja bi se pozvala i koja bi mom odgovoru mogla dati potporu.
Neovisno o tome što roditelji dogovore – s kim će dijete živjeti, koliko često će viđati drugog roditelja i slično – najvažnije je kako se prema svemu postave roditelji. Ako roditelji funkcioniraju na način da su i dalje partneri u roditeljstvu, da se o svemu zajednički dogovaraju po pitanju djeteta, da nema međusobne netrpeljivosti, svađa i nesuglasica, tada će vrlo vjerojatno i dijete dobro funkcionirati s njihovim odlukama. Hoće li dijete viđati jednog roditelja više ili manje, hoće li provesti s njim tjedan dana u kontinuitetu ili ne – stvari su koje su manje važne ako roditelji imaju kvalitetan odnos, bez međusobnih predbacivanja i „podmetanja klipova“.
Kako je svako dijete individua i ima vlastite, specifične karakteristike, vjerujem da je najvažnije pronaći rješenje koje bi najviše odgovaralo djetetu. Niti jedna Vaša odluka ne mora biti konačna niti nepromjenjiva. No uvijek imajte na umu da ste Vi i Vaš suprug i dalje u jednakoj mjeri skrbnici Vašem zajedničkom djetetu i da će Vaše dijete sasvim sigurno biti sretno i zadovoljno ukoliko i njegovi roditelji i dalje budu spram njega nastupali zajednički, kao roditelji.
Želim Vam puno sreće
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener