Bira što hoće jesti, ne sluša nikog i nitko osim oca nad njim nema autoritet (ponekad čak ni on nema). Možda bi jedino rješenje bilo da ga upišemo u vrtić mada nismo baš u financijskoj situaciji da plaćamo privatni vrtić. Molim Vas pomozite nam savjetom kako da izađem na kraj s njim, jer me ponekad njegovo ponašanje dovede do suza. Ne vrijedi ni kazna, ni ucjena. Hvala unaprijed. Očajna mama

Draga mama,

obitelj je prva škola za život u kojoj dijete stječe osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima, o životu i njegovim problemima. Tu stječe prva iskustva koja će poslije u životu primijeniti. Zato je odgoj djece u obitelji jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka svakog člana obitelji. Najčešća i najteža pogreška u odgoju djece jest popustljiv odgoj. Općenito, pojam razmaženosti odnosi se na popustljivost, preveliku brigu te ispunjenje svake djetetove želje i prohtjeva. Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nježnost, nego mu pretjerano pomagati i posluživati ga te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje samo može izvršiti. Razmaziti ga možemo kupujući mu golemu količinu igračaka i popuštajući mu u svemu samo da bude sretno. Osim što na taj način dijete učimo strategijama koje nazivamo razmaženošću, mi ga sprečavamo u prikupljanju životnih iskustava i učimo da se kod ostvarivanja ciljeva oslanja isključivo na pomoć drugih te ne razvija samopouzdanje u vlastitu snagu i resurse.

Samo upisivanje djeteta u vrtić neće značajno promijeniti njegovo ponašanje ako kod kuće on i dalje bude mogao činiti sve što želi. Ono što Vam kao roditeljima savjetujem jest da se u odgoju sinčića korisitite slijedećim metodama: • Postavljajte granice – ako primjerice Vaše dijete želi svaki dan jesti hamburger, na Vama je da postavite granice i da djetetu date do znanja da mu to nećete omogućiti. Pri tome je iznimno važno da budete dosjedni, jer postavljanje granice bez pridržavanja istih uslijed popuštanja djetetu zapravo nema smisla. • Nagrađujte pozitivna ponašanja – nagrada može biti i pohvala, ona ne mora biti isključivo materijalne prirode. Dijete se treba upoznati s tim da se trud nagrađuje kako bi se pripremilo za obaveze koje ga tek čekaju. Na taj način će već od malih nogu shvatiti što to znači uspjeh i stvari neće doživljavati zdravo za gotovo. • Budite dosljedni - iz naše dosljednosti djeca zapravo uče da svako ponašanje nosi i nekakve posljedice. Dosljednost za njih znači sigurnost – drugim riječima, djeca roditelja koji su dosljedni u svakom trenutku znaju kako se ponašati i što mogu očekivati od roditelja/skrbnika: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Ako Vaš dječak zna što očekujete od njega (primjerice, pospremanje igrčaka nakon igre) i posljedica koje će se dogoditi ako se tako ne bude ponašao (primjerice, uskraćivanje igračaka koje nije pospremilo), stječe sliku svijeta u kojem njegovo ponašanje ima utjecaja na njega samoga i ljude oko njega. • Budite uzor djetetu – djeca već od najranije dobi imitiraju ponašanja nas odraslih. Ako smo i sami pristojni, dijete ima dobar model ponašanja a pri tome ga usput možemo učiti kada pozdraviti, kada reći hvala, molim, izvoli i slično. Svaki trenutak koji provodimo s djetetom može biti edukativan za njega.

Na kraju, željela bi još reći kako je važno da ne smetnete s uma kako ste Vi ti koji morate biti vođe, a ne Vaše dijete. Prvih 18 mjeseci djetetova života svakom bi roditelju prioritet trebale biti dječje potrebe, no nakon toga, između prve i pete godine, djeca su obuzeta sobom, vlastitim potrebama i željama te upoznavanjem svijeta oko sebe, pa i samih roditelja. To što nam se tada čini da nas neprestano testiraju, zapravo je ponavljanje lekcije koja bi upravo zbog toga trebala uvijek biti jasna i dosljedna.

Želim Vam puno sreće!

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener Centar Proventus