Uvijek je bio nekako odvojen (više mu je odgovaralo da se igra sam, da gleda crtiće sam i sl.), pristojan, miran, nismo imali ispade, vrištanja i neke druge faze, međutim sada prolazimo jako teško razdoblje. Naime, moj sin kada je doma sasvim je ok dijete. Igra se ili sam, ili s nama, gleda tv, crta, piše, svoje igračke uredno pokupi, pristojan je, uvijek posluša i stvarno je jako dobro djete. Međutim, naša prva susjeda je svekrva, i pogodite - sve što u glavi zamisli i doma ne dobije, kod bake dobije. Još veći problem je što baka uopće ne razumije moja pravila, ne drži ih se i ne želi ih se držati. Sada je ponoć i ja sam na rubu jer smo prije 2 sata imali takvu situaciju da sam si poželjela počupat kosu s glave. Moj sin otišao je kod bake u 19 h, u 20 h sam uredno došla po njega kako bi se pripremili za spavanje, međutim on nije želio ići doma (i to je uvijek tako), pokušala sam mu lijepo objasniti da je vrijeme, da će doći sutra opet kod bake, na što je njegov odgovor bio da će on spavat kod bake (kod bake je spavao prije 3 dana prvi put i sad mi se čini da je to najgore što sam dopustila jer sutradan nije došao doma do 19 h). Na lijep i miran način objasnila sam mu da kod bake ne može spavati, da je dosta tamo bio, da ga doma čekaju sekica i tata. Međutim dok sam ja branila to spavanje, baka je sastrane podržavala njegove zahtjeve. Otišla sam doma bez njega, a on je trebao doći s njom. Međutim u 22 h njega još nema, pa ja opet odlazim po njega. Dolazim u kuću, a on jaše na metli. Ulazim lijepo, pozdravljam, kažem mirno da sam došla po njega da sad zaista mora ići doma i počinje urnebes - prvo mi se smijao u lice govoreći kako on doma ne ide, kako će on spavati kod bake, pokušavala sam ostati smirena, međutim onda je počeo govoriti kako on ne voli ni mene, ni tatu, ni seku, kako voli samo baku, kako će on biti samo s bakom (ona sva cvate sastrane i smije se). Još donekle mirno govorim mu kako to što govori nije lijepo, a ona sa strane još dobacuje da što ima loše u tome da on nju najviše voli. Na kraju je trčao k njoj, čvrsto se grabao za nju, urlao i sl. Na rubu suza sam ga na silu obukla i dovela doma, a onda proplakala dobra dva sata. Ja više ne znam kako postupiti s njime, kako postupiti s time da mu baka koja sve moguće dopušta, kako reagirati na njegove takve izjave tipa da on samo nju voli, kako uopće postupat na to njegovo da ne želi doma. Razmišljala sam o tome da ga po prvi put kaznim, da mu zabranim da ide tamo, al koji je smisao kažnjavati dijete jer želi ići kod bake? Nakon dolaska doma, sasvim normalno se kupao, čitali smo slikovnicu, legao je i zaspao. Na to da se ona promjeni, neću dočekati nikada. A.
Draga mama,
prije svega, moram Vam reći da je iskušavanje granica kod djece u dobi u kojoj se sada nalazi i Vaš sin posve normalno, posebice ako on na taj način dobiva željenu pažnju. Iz tog razloga važno je postavljanje granica jer je to jedini način koju djetetu omogućava osećaj sigurnosti i stabilnosti. U suprotnom, dijete je pogubljeno i ne zna kako se ponašati i što može očekivati od roditelja/skrbnika: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Iz Vašeg pisma sam stekla dojam da Vaš sin te granice ima – kada je kod Vas. No nažalost, to nije slučaj kada je i kod bake. Činjenica jest da kada je u odgoj djeteta „upetljano“ puno ljudi, koji su uz to još i neusklađeni ili pak potkopavaju odgoj i autoritet roditelja, nastaju veliki problemi koji s vremenom postaju teži i za roditelje i za dijete.
Iako na ponašanje njegove bake ne možete utjecati, svakako smatram da bi bilo dobro da porazgovarate s njom i date joj do znanja da za njezinog unuka nije dobro da potkopava Vaš autoritet, da se ponaša na način da mu sve dopušta. Možda ne bi bilo loše da se zajedno s bakom obratite stručnjaku koji će Vam pomoći u razrješavanju odnosa kojeg ima s unukom, a koji evidentno ide nauštrb Vašem sinu i Vama.
U međuvremenu, savjetujem Vam da po pitanju ostanaka Vašeg sina kod bake i pravila budete dosljedni. To će Vam biti puno lakše ako već doma Vašeg sina pripremite na to da ide kod bake i kažete mu kada ćete doći po njega. Možete imati i mali ritual kada dođete po njega – primjerice, možete još zajedno s bakom popiti čaj kako bi se pozdravio s njom a potom krenuti. Kada dođete po njega a Vaš sin i nakon tog ritualala počne inzistirati da ostane još, podsjetite ga što ste mu doma rekli i recite da ne može više ostati. Recite mu da vidite da je ljut/uznemiren/tužan, no da mu unatoč tome nećete popustiti. Važno je da prepoznate njegove osjećaje, da mu date do znanja da ste ih svjesni ali i da isto tako dobije poruku da ćete ostati dosljedni. Pri tome je bitno da ostanete smireni.
Vjerujem da je jedini način da riješite ovaj problem Vaša dosljednost – možda nije ugodno, no svakako je učinkovito. Želim Vam puno strpljenja i sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trenerCentar Proventus