Postroll

Preroll

<para>
 Inače je dijete koje izuzetno kreativno, ali razigrano i ta razigranost uzrokuje i dekocentriranost. Prije Suvaga išao je u gradski vrtić u kojemu je razvio naviku, zbog nemogućnosti verbalnog izražavanja, da drugu djecu koja su mu nešto uzela ili ga uvrijedila udari i na taj način riješi problem koji ga muči. Sličan problem ima i doma s mlađim bratom koji je destruktivac i kako to obično biva ono što stariji napravi mlađi sruši. S obzirom da je za svoju dob izuzetno krupan obično te svađe završe tako da drugo dijete plače a on završi kažnjen. Ono što je simptomatično da je u svakoj grupi u kojoj je bio imao tete koje imaju jedna jači, adruga slabiji autoritet i da su se takvi ispadi ponavljali samo kod teta sa slabijim autoritetom. Supruga i ja mu stalno ponavljamo da se stvari ne rješavaju tučom, ali na žalost ne uspijevamo postići željeni rezultat u kontinuitetu. Sad se vraćam na Suvag gdje ima iste probleme, ali se ti problemi dižu za jednu potenciju jer voditeljica grupe nema načina da ga obuzda, nego ga stalno kažnjava pred svom djecom uskraćivanjem nekakve slastice ili izdvajanjem od ostatka grupe unutar sobe. To za rezultat ima da on postaje nesiguran da se ekscesi pojavljuju češće, da nas dočeka uplakan i pod stresom. Možete li nam dati savjet kako prvo riješiti problem rješavanja problema šakama, a kao drugo da li ga je uputno ostaviti u grupi u kojoj ga voditeljica grupe ne može obuzdati. Da ne zaboravim napisati problem je i što u vrtiću trenutno ne radi nijedan psiholog. Mi pokušavamo ili smo pokušavali o tome razgovarati, pa ignorirati, pa razgovarati, pa kažnjavati na razne načine, pa razgovarati, ali nažalost problem se uvijek javlja u vrtiću gdje nažalost ne možemo mi kontrolirati ponašanje našeg djeteta. Unaprijed se zahvaljujemo na odgovoru.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>prema Vašem postavljenom pitanju, primjećujem da ste brižan otac koji uočava mnogo stvari vezano za ponašanje svog starijeg, ali i mlađeg sina.</para>
<para>Postavili ste dva pitanja, pa ću tako redom odgovarati:</para>
<para>1. Problem rješavanja problema šakom – Iako mi nije u potpunosti jasno u kolikoj mjeri Vaš stariji sin ima usporen razvijen razumijevanja govora, vjerujem da riječi poput „Ne“, „Makni se“ i sl. može koristiti. Dakle, da biste mu pomogli da prestane rješavati probleme šakom, morate ga podučiti u konkretnim situacijama što da onda radi u tim situacijama. Primjerice, on sagradi nešto, svjesni ste da u većini situacija mu to mlađi sin sruši. Što onda Vi možete učiniti? Vodite računa kada će se taj trenutak dogoditi, budite u blizini i kada vidite da se mlađi sin približava starijem, recite starijem da jasno i glasno kaže mlađem: „Ne diraj mi ____ (što je već napravio)“ Važno je da to bude u trenutku kada je posve jasno da će mu mlađi brat to doista srušiti, uništiti. Tada pristupite mlađem i ponovite da to ne radi te ovisno o njegovoj dobi, preusmjerite njegovu pažnju. Ili ih potaknite/pokažite kako se mogu zajedno igrati. U početku je nužno Vaše vođenje, usmjeravanje, davanje dodatnih smjernica u njihovoj međusobnoj komunikaciji i igri. To morate svakodnevno i vjerojatno više puta učiniti kroz duži period vremena. Tek kada vidite da kad stariji kaže „Ne, makni se“, a mlađi to ispoštuje, odnosno kada vidite da uspijevaju pronalaziti način kako da se zajedno igraju, tada se Vi možete udaljiti, odnosno tada im više nisu potrebne stalne Vaše smjernice jer su ih usvojili. Kada će naučiti kako da razgovara i kako da se igra s mlađim bratom, vjerojatno će Vaš stariji sin imati više socijalnih vještina za igru s vršnjacima.</para>
<para>2. Voditeljica grupe ne može obuzdati dijete – prije svega važno je da porazgovarate s njom i s drugim stručnim osobama zaduženim za taj dio posla u Suvagu kako biste potencijalno razgovorom došli do zajedničkog rješenja. Međutim, kako se ponovilo to iskustvo Vašeg sina nepoštivanje slabijeg autoriteta, važno je upitati se – kakva je to osoba koju on ne poštuje? Te, što Vi kao roditelj možete učiniti da mu pomognete kako bi prihvatio određena pravila? Rješenje gornje navedenog problema vjerojatno će u određenoj mjeri pripomoći da ima manje sukoba s osobama koje ne prihvaća kao autoritet, no ipak, kako postaje sve veći, bliži se i polazak u školu kada će s godinama imati veći broj profesora. Gotovo je sigurno da mu se svi profesori neće svidjeti. No važno je da ih ipak prihvati kao autoritet, odnosno da poštuje njihovu poziciju iz jednostavnog razloga – ako će biti često u otporu te imati puno sukoba s njima, to će vrlo vjerojatno njemu najviše naštetiti. Stoga, razmislite dobro, kakve karakteristike imaju tete – iz vrtića i sada iz Suvaga? Ima li neka slična osoba u Vašoj obitelji? Ako ima neka slična osoba u Vašoj obitelji, kako se odnosi prema njoj? Ako ima problema i u odnosu s njom, pomognite mu, slično kao gore opisano, da razumije što se događa u toj situaciji, u tom odnosu te mu svojim primjerom pokažite kako se treba odnositi prema njoj.</para>
<para>Nadam se da su Vam ovi odgovori korisni. Želim Vam ugodne blagdane i sretnu Novu godinu!</para>
<para>Tatjana Gjurković</para>
<para>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Dječak (6) je naučio konflikte rješavati tučom, odgojitelji ga ne znaju obuzdati Poštovani, naše dijete ima 5,5 godina i ide u dječji vrtić Suvag zbog usporenog razvoja razumijevanja govora. 
    Inače je dijete koje izuzetno kreativno, ali razigrano i ta razigranost uzrokuje i dekocentriranost. Prije Suvaga išao je u gradski vrtić u kojemu je razvio naviku, zbog nemogućnosti verbalnog izražavanja, da drugu djecu koja su mu nešto uzela ili ga uvrijedila udari i na taj način riješi problem koji ga muči. Sličan problem ima i doma s mlađim bratom koji je destruktivac i kako to obično biva ono što stariji napravi mlađi sruši. S obzirom da je za svoju dob izuzetno krupan obično te svađe završe tako da drugo dijete plače a on završi kažnjen. Ono što je simptomatično da je u svakoj grupi u kojoj je bio imao tete koje imaju jedna jači, adruga slabiji autoritet i da su se takvi ispadi ponavljali samo kod teta sa slabijim autoritetom. Supruga i ja mu stalno ponavljamo da se stvari ne rješavaju tučom, ali na žalost ne uspijevamo postići željeni rezultat u kontinuitetu. Sad se vraćam na Suvag gdje ima iste probleme, ali se ti problemi dižu za jednu potenciju jer voditeljica grupe nema načina da ga obuzda, nego ga stalno kažnjava pred svom djecom uskraćivanjem nekakve slastice ili izdvajanjem od ostatka grupe unutar sobe. To za rezultat ima da on postaje nesiguran da se ekscesi pojavljuju češće, da nas dočeka uplakan i pod stresom. Možete li nam dati savjet kako prvo riješiti problem rješavanja problema šakama, a kao drugo da li ga je uputno ostaviti u grupi u kojoj ga voditeljica grupe ne može obuzdati. Da ne zaboravim napisati problem je i što u vrtiću trenutno ne radi nijedan psiholog. Mi pokušavamo ili smo pokušavali o tome razgovarati, pa ignorirati, pa razgovarati, pa kažnjavati na razne načine, pa razgovarati, ali nažalost problem se uvijek javlja u vrtiću gdje nažalost ne možemo mi kontrolirati ponašanje našeg djeteta. Unaprijed se zahvaljujemo na odgovoru.

Poštovani,
prema Vašem postavljenom pitanju, primjećujem da ste brižan otac koji uočava mnogo stvari vezano za ponašanje svog starijeg, ali i mlađeg sina.
Postavili ste dva pitanja, pa ću tako redom odgovarati:
1. Problem rješavanja problema šakom – Iako mi nije u potpunosti jasno u kolikoj mjeri Vaš stariji sin ima usporen razvijen razumijevanja govora, vjerujem da riječi poput „Ne“, „Makni se“ i sl. može koristiti. Dakle, da biste mu pomogli da prestane rješavati probleme šakom, morate ga podučiti u konkretnim situacijama što da onda radi u tim situacijama. Primjerice, on sagradi nešto, svjesni ste da u većini situacija mu to mlađi sin sruši. Što onda Vi možete učiniti? Vodite računa kada će se taj trenutak dogoditi, budite u blizini i kada vidite da se mlađi sin približava starijem, recite starijem da jasno i glasno kaže mlađem: „Ne diraj mi ____ (što je već napravio)“ Važno je da to bude u trenutku kada je posve jasno da će mu mlađi brat to doista srušiti, uništiti. Tada pristupite mlađem i ponovite da to ne radi te ovisno o njegovoj dobi, preusmjerite njegovu pažnju. Ili ih potaknite/pokažite kako se mogu zajedno igrati. U početku je nužno Vaše vođenje, usmjeravanje, davanje dodatnih smjernica u njihovoj međusobnoj komunikaciji i igri. To morate svakodnevno i vjerojatno više puta učiniti kroz duži period vremena. Tek kada vidite da kad stariji kaže „Ne, makni se“, a mlađi to ispoštuje, odnosno kada vidite da uspijevaju pronalaziti način kako da se zajedno igraju, tada se Vi možete udaljiti, odnosno tada im više nisu potrebne stalne Vaše smjernice jer su ih usvojili. Kada će naučiti kako da razgovara i kako da se igra s mlađim bratom, vjerojatno će Vaš stariji sin imati više socijalnih vještina za igru s vršnjacima.
2. Voditeljica grupe ne može obuzdati dijete – prije svega važno je da porazgovarate s njom i s drugim stručnim osobama zaduženim za taj dio posla u Suvagu kako biste potencijalno razgovorom došli do zajedničkog rješenja. Međutim, kako se ponovilo to iskustvo Vašeg sina nepoštivanje slabijeg autoriteta, važno je upitati se – kakva je to osoba koju on ne poštuje? Te, što Vi kao roditelj možete učiniti da mu pomognete kako bi prihvatio određena pravila? Rješenje gornje navedenog problema vjerojatno će u određenoj mjeri pripomoći da ima manje sukoba s osobama koje ne prihvaća kao autoritet, no ipak, kako postaje sve veći, bliži se i polazak u školu kada će s godinama imati veći broj profesora. Gotovo je sigurno da mu se svi profesori neće svidjeti. No važno je da ih ipak prihvati kao autoritet, odnosno da poštuje njihovu poziciju iz jednostavnog razloga – ako će biti često u otporu te imati puno sukoba s njima, to će vrlo vjerojatno njemu najviše naštetiti. Stoga, razmislite dobro, kakve karakteristike imaju tete – iz vrtića i sada iz Suvaga? Ima li neka slična osoba u Vašoj obitelji? Ako ima neka slična osoba u Vašoj obitelji, kako se odnosi prema njoj? Ako ima problema i u odnosu s njom, pomognite mu, slično kao gore opisano, da razumije što se događa u toj situaciji, u tom odnosu te mu svojim primjerom pokažite kako se treba odnositi prema njoj.
Nadam se da su Vam ovi odgovori korisni. Želim Vam ugodne blagdane i sretnu Novu godinu!
Tatjana Gjurković
dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TATJANA GJURKOVIĆ

Bolja ja

Dječak (6) je naučio konflikte rješavati tučom, odgojitelji ga ne znaju obuzdati

<para>
 Još polazi vrtić budući da smo kao roditelji i uz stručno mišljenje odgodili polazak u školu upravo radi problema s neuspjehom, koji ima vjerojatno od rođenja kada cijelu situaciju gledam unazad. Neobjašnjivo nam ostaje kako je došlo do tog problema budući da ga nitko u obitelji nikada nije prisiljavao na ikakvu perfekciju, savršenstva ili jednoličnost. Mnogo se trudimo pokazati mu kako ga prihvaćamo kakav je, govorimo mu kako se sve postepeno s vremenom uči i da se na tom putu mora jednostavno griješiti i da se uz to sve možemo svojim pogreškama i nasmijati, a često ih možemo pretvoriti i u nešto sasvim drugo ili jednostavno promjeniti/ispraviti. Naš sin je kroz svoj razvoj i sve naše kreativne poduhvate već uspio donekle steći neku razinu samopouzdanja, međutim njegov najveći problem je još uvijek jako prisutan i to na sljedeći način: kako mu motorika još uvijek stvara probleme (npr. crtanje, rezanje, pokušaji pisanja ...) ,kod prve pogreške počinje podrhtavati glas prema plakanju i svaka druga pogreška ga katapultira u histerične ispadaje uz jako plakanje i strašnom potrebom dokazivanja da on to zna. On tada neće odustati isprobavati ali bude sve histeričniji i imate osjećaj da se cijeli dan neće smiriti i histerično pokušavati ispraviti i dokazati stvar. Pri svemu tome jako, jako teško prihvaća da mu vi pokažete kako da neku stvar napravi kao da će to pokvariti njegov budući uspjeh koji toliko poželjkuje. Mi kao roditelji ne znamo što da ciljano s njime vježbamo da mu sve to olakšamo i da prestane sam sebe toliko psihički kažnjavati. Budući da ide u redovan vrtić i jednom tjedno u kreativno-logopedsku radionicu, te ga po drugi put mislimo upisati na sport, teško nam je shvatljivo što bi to trebalo biti što će njemu pomoći? Unaprijed zahvaljujem, Mama i tata
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kao što ste napisali, čini se da Vaš dječak ima teškoća s prihvaćanjem kada nije onako kako bi on htio da bude. No prednost, njegova snaga koju ste isto naveli je - njegova upornost. I to je sjajno, samo je sada važno da mu se pomogne da se nosi s osjećajima frustracije i nezadovoljstva, te da nauči kako će samog sebe vrednovati.</para>
<para>Često kada se dijete suočava s nekim problemom (npr. kako da nacrta nešto što si je zamislilo ili što je zadano) i kada se javi frustracija (a osobito kada se javi jako izražena frustracija), roditelji žele brzo pokazati djetetu rješenje ili pak mu reći da to nije ništa strašno.</para>
<para>Prvo što je poželjno jest verbalizirati djetetove osjećaje. Dakle, kada je vrlo frustriran nečim što se Vama osobno može činiti malom greškom, recite mu to. Možete reći nešto poput: „Ovo te je sada zbilja jako isfrustriralo“ (čak i ako ne zna odmah što riječ znači, naučit će s vremenom, a tako ćete mu i proširivati njegov rječnik emocija te mu omogućiti da lakše razlikuje emocije pa tako i emocionalne potrebe). Važno je da se to izgovori empatički, s punim razumijevanjem jer će tako dobiti poruku da ga doista razumijete, vidite i čujete.</para>
<para>Idući korak bi bio da mu kažete nešto poput: „Htio si da to ispadne drugačije“ čime mu dajete do znanja zašto se isfrustrirao. Kako ste opisali da on ustraje i kada pogriješi u onome što radi, možete onda reći nešto poput: „I dalje se trudiš, i dalje pokušavaš naći način kako ćeš to napraviti“. Možda će biti tiho, možda će reći „da“, a možda će pitati Vas za pomoć.</para>
<para>Ako ne traži izravno pomoć, nemojte mu ni nuditi rješenje jer ga iz nekih razloga to smeta (o tim razlozima važno je razmisliti, odnosno kako je došlo do toga – predlažem Vam da zajedno sa stručnom savjetodavnom osobom, psihologom istražite te uzroke i razloge). Nadalje, možete mu reći nešto poput „Hm... pitam se da li bi se to nekako drugačije moglo riješiti“. Ova rečenica ima za cilj njega potaknuti da pronađe nove načine, nove opcije rješavanja problema. Tek ako Vas izravno zatraži, OK je ponuditi svoja rješenja.</para>
<para>Ideja je da on postane svjestan svoje frustracije, da ju uz Vašu pomoć postepeno uči regulirati, da postane zadovoljan svojim postupcima i uspjesima, te da počinje shvaćati kako za svaki problem najčešće ima barem dvije opcije te da je on taj koji će izabrati koju opciju će izabrati (poput kada i dalje ustraje dok netko drugi bi odustao).</para>
<para>Tatjana Gjurković</para>
<para>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Dječak (7) histerizira kod svakog neuspjeha i grčevito se ima potrebu dokazivati Poštovani, molim Vašu stručnu pomoć prije nego li pogriješimo kao roditelji u rješavanju problema svog sina koji će u veljači sljedeće godine navršiti 7 godina. 
    Još polazi vrtić budući da smo kao roditelji i uz stručno mišljenje odgodili polazak u školu upravo radi problema s neuspjehom, koji ima vjerojatno od rođenja kada cijelu situaciju gledam unazad. Neobjašnjivo nam ostaje kako je došlo do tog problema budući da ga nitko u obitelji nikada nije prisiljavao na ikakvu perfekciju, savršenstva ili jednoličnost. Mnogo se trudimo pokazati mu kako ga prihvaćamo kakav je, govorimo mu kako se sve postepeno s vremenom uči i da se na tom putu mora jednostavno griješiti i da se uz to sve možemo svojim pogreškama i nasmijati, a često ih možemo pretvoriti i u nešto sasvim drugo ili jednostavno promjeniti/ispraviti. Naš sin je kroz svoj razvoj i sve naše kreativne poduhvate već uspio donekle steći neku razinu samopouzdanja, međutim njegov najveći problem je još uvijek jako prisutan i to na sljedeći način: kako mu motorika još uvijek stvara probleme (npr. crtanje, rezanje, pokušaji pisanja ...) ,kod prve pogreške počinje podrhtavati glas prema plakanju i svaka druga pogreška ga katapultira u histerične ispadaje uz jako plakanje i strašnom potrebom dokazivanja da on to zna. On tada neće odustati isprobavati ali bude sve histeričniji i imate osjećaj da se cijeli dan neće smiriti i histerično pokušavati ispraviti i dokazati stvar. Pri svemu tome jako, jako teško prihvaća da mu vi pokažete kako da neku stvar napravi kao da će to pokvariti njegov budući uspjeh koji toliko poželjkuje. Mi kao roditelji ne znamo što da ciljano s njime vježbamo da mu sve to olakšamo i da prestane sam sebe toliko psihički kažnjavati. Budući da ide u redovan vrtić i jednom tjedno u kreativno-logopedsku radionicu, te ga po drugi put mislimo upisati na sport, teško nam je shvatljivo što bi to trebalo biti što će njemu pomoći? Unaprijed zahvaljujem, Mama i tata

Draga mama,
kao što ste napisali, čini se da Vaš dječak ima teškoća s prihvaćanjem kada nije onako kako bi on htio da bude. No prednost, njegova snaga koju ste isto naveli je - njegova upornost. I to je sjajno, samo je sada važno da mu se pomogne da se nosi s osjećajima frustracije i nezadovoljstva, te da nauči kako će samog sebe vrednovati.
Često kada se dijete suočava s nekim problemom (npr. kako da nacrta nešto što si je zamislilo ili što je zadano) i kada se javi frustracija (a osobito kada se javi jako izražena frustracija), roditelji žele brzo pokazati djetetu rješenje ili pak mu reći da to nije ništa strašno.
Prvo što je poželjno jest verbalizirati djetetove osjećaje. Dakle, kada je vrlo frustriran nečim što se Vama osobno može činiti malom greškom, recite mu to. Možete reći nešto poput: „Ovo te je sada zbilja jako isfrustriralo“ (čak i ako ne zna odmah što riječ znači, naučit će s vremenom, a tako ćete mu i proširivati njegov rječnik emocija te mu omogućiti da lakše razlikuje emocije pa tako i emocionalne potrebe). Važno je da se to izgovori empatički, s punim razumijevanjem jer će tako dobiti poruku da ga doista razumijete, vidite i čujete.
Idući korak bi bio da mu kažete nešto poput: „Htio si da to ispadne drugačije“ čime mu dajete do znanja zašto se isfrustrirao. Kako ste opisali da on ustraje i kada pogriješi u onome što radi, možete onda reći nešto poput: „I dalje se trudiš, i dalje pokušavaš naći način kako ćeš to napraviti“. Možda će biti tiho, možda će reći „da“, a možda će pitati Vas za pomoć.
Ako ne traži izravno pomoć, nemojte mu ni nuditi rješenje jer ga iz nekih razloga to smeta (o tim razlozima važno je razmisliti, odnosno kako je došlo do toga – predlažem Vam da zajedno sa stručnom savjetodavnom osobom, psihologom istražite te uzroke i razloge). Nadalje, možete mu reći nešto poput „Hm... pitam se da li bi se to nekako drugačije moglo riješiti“. Ova rečenica ima za cilj njega potaknuti da pronađe nove načine, nove opcije rješavanja problema. Tek ako Vas izravno zatraži, OK je ponuditi svoja rješenja.
Ideja je da on postane svjestan svoje frustracije, da ju uz Vašu pomoć postepeno uči regulirati, da postane zadovoljan svojim postupcima i uspjesima, te da počinje shvaćati kako za svaki problem najčešće ima barem dvije opcije te da je on taj koji će izabrati koju opciju će izabrati (poput kada i dalje ustraje dok netko drugi bi odustao).
Tatjana Gjurković
dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Dječak (7) histerizira kod svakog neuspjeha i grčevito se ima potrebu dokazivati

<para>
 Trajalo je tri dana pa prestalo. Sad se opet jučer pojavila. Nije prehlađen i nema šlajma u dišnim putevima. Inače već dugo ima tvrđu ali redovnu stolicu, ponekad je formirana u kuglicama. Promjene u apetitu ni raspoloženju nema, ne žali se na bolove. On inače nije apetitlija, sad je težak oko šesnaest kila. Hvala
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>manje primjese sluzi u stolici su česte, a uzrok je najčešće bezalen, pogotovo ako je defekacija bezbolna. U situaciji kada je količina sluzi obilnija te dugotrajnija, potrebno je potražiti urok. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ponekad tvrde stolice mogu djelovati iritativno na sluznicu debelog crijeva a kao posljedica nastaje pojačano izlučivanje sluzi, što je možda mogući uzrok kod vašeg dječaka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svakako odnesite tri uzorka stolice u laboratorij radi analize na crijevne parazite. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Sluz u stolici bez drugih simptoma bolesti Manje primjese sluzi u stolici su česte, a uzrok je najčešće bezalen, pogotovo ako je defekacija bezbolna.Poštovani, dječak tri i pol godine od prije tjedan dana ima sluz u stolici. 
    Trajalo je tri dana pa prestalo. Sad se opet jučer pojavila. Nije prehlađen i nema šlajma u dišnim putevima. Inače već dugo ima tvrđu ali redovnu stolicu, ponekad je formirana u kuglicama. Promjene u apetitu ni raspoloženju nema, ne žali se na bolove. On inače nije apetitlija, sad je težak oko šesnaest kila. Hvala
   
   
   Poštovana,  
   manje primjese sluzi u stolici su  česte, a uzrok je najčešće bezalen,  pogotovo ako je defekacija bezbolna. U  situaciji kada je količina sluzi obilnija te dugotrajnija, potrebno je potražiti  urok.  
   Ponekad tvrde stolice mogu djelovati iritativno na sluznicu debelog crijeva a kao posljedica nastaje pojačano  izlučivanje sluzi, što je možda mogući uzrok kod vašeg dječaka.
   Svakako odnesite tri uzorka stolice u laboratorij radi analize na crijevne parazite.  
   
   Zdravka Gjergja dr. med.spec. pedijatar

   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   


   
   
   
   
   
 Klinfo.hr 

Sluz u stolici bez drugih simptoma bolesti

<para>
 Puno razgovaramo s njom i to često daje pozitivne rezultate. U obitelji je jedinica i nema društva djece u blizini iako živimo u gradu i to me malo zabrinjava. Ide u vrtić već drugu godinu za redom i tete mi se žale da se moja djevojčica plače za svaku sitnicu npr. ako ne nađe hlače, zaboravi igračkicu u garderobi iako zna gdje joj je ta stvar ona plače i ne odlazi po to. To se počelo događati i doma iako joj ja kažem da ću joj pomoći samo treba tražiti, isto kao i tete u vrtiću. Vidim da su tete u vrtiću zabrinute i kažu mi da joj nedostaje samopouzdanja. Molila bih Vas za savjet Maja
Draga mama,</para>
<para>jako je lijepo što promišljate o tome kako pomoći Vašoj djevojčici da se osjeća sigurnije u sebe. Čini se da imate jednu senzibilnu djevojčicu kojoj treba pružiti puno podrške i ohrabrenja, ali i priznati njene osjećaje koji se sada javljaju (nesigurnost, zabrinutost, strah...). Npr. kada je uznemirena jer nešto ne može pronaći empatički joj recite: „Vidim da te baš muči to što ne možeš pronaći...“. Važno je da joj se osvještava ono što osjeća i kako reagira u određenim situacijama.</para>
<para>Kako biste pomogli Vašoj djevojčici da se ubrza njen razvoj samomotivacije i samokontrole bilo bi dobro da se više usmjerite na rečenice ohrabrenja umjesto na pohvale. Naime, ohrabrenje se usmjerava na unutarnju evaluaciju i doprinos koji dijete daje (trud). Roditelj koji ohrabruje dijete na taj način, uči ga da prihvati svoje nedostatke, da uči iz svojih pogrešaka (pogreške su odlična prilika za učenje), da vjeruje u sebe te da se osjeća korisno. Kada se komentira djetetov trud, treba paziti da se ne vrednuje samo ono što su učinili. Stoga bi bilo ponekad bilo dobro da umjesto riječi koje se odnose na vrednovanje (dobar, odličan i sl.) se koristite riječi ohrabrenja koje pomažu djeci da vjeruju u sebe. Djeca koja osjećaju da je njihov trud ohrabrivan, vrednovan i cijenjen, razvijaju osobine upornosti i odlučnosti te postaju dobra u rješavanju problema.</para>
<para>Kada se dijete jako trudi nešto postići, umjesto da mu predložimo da mi to učinimo za njega ili da mu, kada ostvari cilj, kažemo "bravo", možemo mu uputiti riječi ohrabrenja koje upućuju na prepoznavanje truda i napretka. Pa bi tako u trenutku kada se dijete trudi samo obući jaknu i dohvatiti drugi rukav, iako mu to baš i nije jednostavno, mogli reći neku od sljedećih rečenica: "Nisi odustajao/la sve dok nisi shvatio/la.", "Zaista si se jako trudio/la oko toga.", "Uspio/uspjela si! Sama dohvatiti rukav" ili "Wow, kako si napredovao/la u tome da se sam/a obučeš“.</para>
<para>Također, važno je da roditelj djetetu daje do znanja da vjeruje u njega. Pa se stoga npr. u trenutku kada dijete razmišlja o tome kako bi mogao složiti dvorac od kockica može izgovoriti i neka od rečenica koje iskazuju povjerenje, kao što su:
"To je teško, ali siguran/na sam da ćeš uspjeti."
"Čini se da imaš plan.“
"Poznavajući tebe, siguran/na sam da će sve biti uredu.“ ili
"Imam povjerenje u tebe. Shvatit ćeš to.“
Uz to, kada se dogodi da nam dijete nešto pomogne učiniti, dobro je koristiti ohrabrujuće rečenice koje se usmjeravaju na doprinos i uvažavanje.
Npr. "Baš je obzirno od tebe to što si mi pomogao/la nositi stvari" ili
"Cijenim što si sve igračke vratio/la na svoje mjesto.“</para>
<para>Ono što je potrebno jest da se postigne balans između pohvala i ohrabrenja, odnosno potrebno je postići ravnotežu između toga da se dijete uklopi u okolinu i bude prihvaćen i toga što dijete samo misli o sebi i važnosti koje si samo daje.</para>
<para>Uz puno strpljenja i nježnosti, vjerujem da će se Vaša djevojčica početi lakše nositi s izazovima svakodnevice te se osjećati osnaženo.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
 <emphasis> magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica je postala plačljiva i tete kažu da joj nedostaje samopouzdanja Poštovani, imam djevojčicu od 3 godine. Trudimo se što više vremena kvalitetno provoditi s njom, ne popuštamo joj previše i pokušavamo je odgojiti da bude samostalna. 
    Puno razgovaramo s njom i to često daje pozitivne rezultate. U obitelji je jedinica i nema društva djece u blizini iako živimo u gradu i to me malo zabrinjava. Ide u vrtić već drugu godinu za redom i tete mi se žale da se moja djevojčica plače za svaku sitnicu npr. ako ne nađe hlače, zaboravi igračkicu u garderobi iako zna gdje joj je ta stvar ona plače i ne odlazi po to. To se počelo događati i doma iako joj ja kažem da ću joj pomoći samo treba tražiti, isto kao i tete u vrtiću. Vidim da su tete u vrtiću zabrinute i kažu mi da joj nedostaje samopouzdanja. Molila bih Vas za savjet Maja
Draga mama,
jako je lijepo što promišljate o tome kako pomoći Vašoj djevojčici da se osjeća sigurnije u sebe. Čini se da imate jednu senzibilnu djevojčicu kojoj treba pružiti puno podrške i ohrabrenja, ali i priznati njene osjećaje koji se sada javljaju (nesigurnost, zabrinutost, strah...). Npr. kada je uznemirena jer nešto ne može pronaći empatički joj recite: „Vidim da te baš muči to što ne možeš pronaći...“. Važno je da joj se osvještava ono što osjeća i kako reagira u određenim situacijama.
Kako biste pomogli Vašoj djevojčici da se ubrza njen razvoj samomotivacije i samokontrole bilo bi dobro da se više usmjerite na rečenice ohrabrenja umjesto na pohvale. Naime, ohrabrenje se usmjerava na unutarnju evaluaciju i doprinos koji dijete daje (trud). Roditelj koji ohrabruje dijete na taj način, uči ga da prihvati svoje nedostatke, da uči iz svojih pogrešaka (pogreške su odlična prilika za učenje), da vjeruje u sebe te da se osjeća korisno. Kada se komentira djetetov trud, treba paziti da se ne vrednuje samo ono što su učinili. Stoga bi bilo ponekad bilo dobro da umjesto riječi koje se odnose na vrednovanje (dobar, odličan i sl.) se koristite riječi ohrabrenja koje pomažu djeci da vjeruju u sebe. Djeca koja osjećaju da je njihov trud ohrabrivan, vrednovan i cijenjen, razvijaju osobine upornosti i odlučnosti te postaju dobra u rješavanju problema.
Kada se dijete jako trudi nešto postići, umjesto da mu predložimo da mi to učinimo za njega ili da mu, kada ostvari cilj, kažemo "bravo", možemo mu uputiti riječi ohrabrenja koje upućuju na prepoznavanje truda i napretka. Pa bi tako u trenutku kada se dijete trudi samo obući jaknu i dohvatiti drugi rukav, iako mu to baš i nije jednostavno, mogli reći neku od sljedećih rečenica: "Nisi odustajao/la sve dok nisi shvatio/la.", "Zaista si se jako trudio/la oko toga.", "Uspio/uspjela si! Sama dohvatiti rukav" ili "Wow, kako si napredovao/la u tome da se sam/a obučeš“.
Također, važno je da roditelj djetetu daje do znanja da vjeruje u njega. Pa se stoga npr. u trenutku kada dijete razmišlja o tome kako bi mogao složiti dvorac od kockica može izgovoriti i neka od rečenica koje iskazuju povjerenje, kao što su:
"To je teško, ali siguran/na sam da ćeš uspjeti."
"Čini se da imaš plan.“
"Poznavajući tebe, siguran/na sam da će sve biti uredu.“ ili
"Imam povjerenje u tebe. Shvatit ćeš to.“
Uz to, kada se dogodi da nam dijete nešto pomogne učiniti, dobro je koristiti ohrabrujuće rečenice koje se usmjeravaju na doprinos i uvažavanje.
Npr. "Baš je obzirno od tebe to što si mi pomogao/la nositi stvari" ili
"Cijenim što si sve igračke vratio/la na svoje mjesto.“
Ono što je potrebno jest da se postigne balans između pohvala i ohrabrenja, odnosno potrebno je postići ravnotežu između toga da se dijete uklopi u okolinu i bude prihvaćen i toga što dijete samo misli o sebi i važnosti koje si samo daje.
Uz puno strpljenja i nježnosti, vjerujem da će se Vaša djevojčica početi lakše nositi s izazovima svakodnevice te se osjećati osnaženo.

   Tea Knežević
    magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Djevojčica je postala plačljiva i tete kažu da joj nedostaje samopouzdanja

<para>
 Prvi dani u vrtiću prošli su bezbolno s obzirom da sam ja s njom provela sve vrijeme kod kuće i nikad se nije odvajala od mene. Čak mi se činilo da za svaku aktivnost u vrtiću pokazuje i pretjerano oduševljenje. Moram napomenuti da još uvijek nosi pelene i svaki naš pokušaj odvikavanja ona kategorički odbija, u svemu drugome je samostalna znači sama jede, pije, obuva i izuva papučice... Problem je nastao nakon što je tri tjedna provela doma jer je bila bolesna, nakon povratka u vrtić za dva dana sam primjetila promjene u njenom raspoloženju i ponašanju, postala je cendravija, svadljivija, noću ima more i puno viče i priča u snu, bori se i nešto je muči, kad je pitam kako je bilo u vrtiću na ništa se ne žali, ali ujutro plače i ne želi ići u vrtić, ne želi hodati nego traži da je nosim, dođe do te mjere da jeca i ne može udahnut ali kad ju teta primi i zagrli odmah se smiri.
</para>
<para>
 Međutim u razgovoru s tetama saznala sam da se ona u vrtiću uopće ne igra, da ne uspostavlja nikakav kontakt s drugom djecom, da ne reagira na njihove pozive i poticanja na igru, da samo sjedi i promatra i iz čistog mira počne plakat. Reagira samo na muzičke aktivnosti i vježbe koje imaju svakodnevno, postala je totalno nesamostalna znači tete ju moraju hranit, obuvat, izuvat, skidat, oblačit, totalno se povukla u sebe i iako ja s njom provodim svo naše zajedničko vrijeme, znači igram se s njom jer ni doma se ne želi igrat sama, čitamo puno i slažemo slagalice i puzzle jer je to jedino što je interesira i puno razgovaram s njom i pričam joj pozitivno o vrtiću, tetama i prijateljma ona i dalje odbija ići u vrtić. U susjedstvu imamo nekoliko djevojčica njene dobi, ali ni za njih više nije zainteresirana iako se prije voljela igrat s njima. Tete to pripisuju zakašnjeloj reakciji na prilagodbu, ali ja se brinem da nju ipak nešto drugo muči jer iako poprilično osjetljiva i jako osjećajna do sad nije imala nikakvih strahova ni od nepoznatih ljudi, ni okoline, ni životinja, a pogotovo ne od djece, a sad imam osjećaj da se upravo njih i boji. Kako da se sad postavim i kako da joj pomognem da se prilagodi jer druge opcije od vrtića nemamo. Unaprijed zahvalna mama Željka
</para>
<para>Draga mama Željka,</para>
<para>Vjerujem da Vas brine ponašanje Vaše djevojčice. S jedne strane znate da je na početku odlično reagirala na vrtić, a sada vidite da se tamo očito ne osjeća ugodno, također znate da je sposobna sama se obući, jesti, piti, a sada inzistira na tome da to netko drugi učini za nju.</para>
<para>Ipak, važno je napomenuti da ovakva reakcija djeteta nije neuobičajena. Naime, događa se kada djeca neko vrijeme izostanu iz vrtića zbog bolesti, da onda počnu intenzivno iskazivati nezadovoljstvo pri povratku u vrtić.</para>
<para>Ako se prisjetite što se događalo u tom razdoblju od tri tjedna kada nije bila u vrtiću i usporedite to s onime što se događa u vrtiću jasno je da se djetetu više sviđa kada ima puno pažnje roditelja, kada je više njegovano, maženo, kada u još većoj mjeri osjeti brižnost, toplinu i ljubav roditelja. Također, može se raditi i o tome što su Vam tete spomenule – zakašnjeloj reakciji prilagodbe.</para>
<para>Važno je empatički priznati osjećaje Vaše djevojčice, reći joj da je razumijete, da znate da bi ona radije bila doma. Uz puno podrške i ohrabrenja vjerujem kako će, malo po malo, ipak ponovo prihvatiti vrtić kao i društvo svojih vršnjaka, koje sada, zbog tuge ili otpora odbija.</para>
<para>Puno smo pisali o temi <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/psiholog/33/">prilagodbe djece na vrtić</ulink> pa vam svakako savjetujem da pročitate odgovore i ostalim roditeljima. Vidjet ćete da to nije neubočajeno i možda pronaći još neki savjet koji bi mogli primijeniti kod svoje djevojčice.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
 <emphasis> magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon kraćeg izostanka, djevojčica više ne želi u vrtić, plače i odbija društvo druge djece Poštovani. Moja djevojčica ima dvije godine i sedam mjeseci. Ove godine je krenula u jaslice, na što smo je pripremali cijelo ljeto i strašno se veselila. 
    Prvi dani u vrtiću prošli su bezbolno s obzirom da sam ja s njom provela sve vrijeme kod kuće i nikad se nije odvajala od mene. Čak mi se činilo da za svaku aktivnost u vrtiću pokazuje i pretjerano oduševljenje. Moram napomenuti da još uvijek nosi pelene i svaki naš pokušaj odvikavanja ona kategorički odbija, u svemu drugome je samostalna znači sama jede, pije, obuva i izuva papučice... Problem je nastao nakon što je tri tjedna provela doma jer je bila bolesna, nakon povratka u vrtić za dva dana sam primjetila promjene u njenom raspoloženju i ponašanju, postala je cendravija, svadljivija, noću ima more i puno viče i priča u snu, bori se i nešto je muči, kad je pitam kako je bilo u vrtiću na ništa se ne žali, ali ujutro plače i ne želi ići u vrtić, ne želi hodati nego traži da je nosim, dođe do te mjere da jeca i ne može udahnut ali kad ju teta primi i zagrli odmah se smiri.


   Međutim u razgovoru s tetama saznala sam da se ona u vrtiću uopće ne igra, da ne uspostavlja nikakav kontakt s drugom djecom, da ne reagira na njihove pozive i poticanja na igru, da samo sjedi i promatra i iz čistog mira počne plakat. Reagira samo na muzičke aktivnosti i vježbe koje imaju svakodnevno, postala je totalno nesamostalna znači tete ju moraju hranit, obuvat, izuvat, skidat, oblačit, totalno se povukla u sebe i iako ja s njom provodim svo naše zajedničko vrijeme, znači igram se s njom jer ni doma se ne želi igrat sama, čitamo puno i slažemo slagalice i puzzle jer je to jedino što je interesira i puno razgovaram s njom i pričam joj pozitivno o vrtiću, tetama i prijateljma ona i dalje odbija ići u vrtić. U susjedstvu imamo nekoliko djevojčica njene dobi, ali ni za njih više nije zainteresirana iako se prije voljela igrat s njima. Tete to pripisuju zakašnjeloj reakciji na prilagodbu, ali ja se brinem da nju ipak nešto drugo muči jer iako poprilično osjetljiva i jako osjećajna do sad nije imala nikakvih strahova ni od nepoznatih ljudi, ni okoline, ni životinja, a pogotovo ne od djece, a sad imam osjećaj da se upravo njih i boji. Kako da se sad postavim i kako da joj pomognem da se prilagodi jer druge opcije od vrtića nemamo. Unaprijed zahvalna mama Željka

Draga mama Željka,
Vjerujem da Vas brine ponašanje Vaše djevojčice. S jedne strane znate da je na početku odlično reagirala na vrtić, a sada vidite da se tamo očito ne osjeća ugodno, također znate da je sposobna sama se obući, jesti, piti, a sada inzistira na tome da to netko drugi učini za nju.
Ipak, važno je  napomenuti da ovakva reakcija djeteta nije neuobičajena. Naime, događa se kada djeca neko vrijeme izostanu iz vrtića zbog bolesti, da onda počnu intenzivno iskazivati nezadovoljstvo pri povratku u vrtić.
Ako se prisjetite što se događalo u tom razdoblju od tri tjedna kada nije bila u vrtiću i usporedite to s onime što se događa u vrtiću jasno je da se djetetu više sviđa kada ima puno pažnje roditelja, kada je više njegovano, maženo, kada u još većoj mjeri osjeti brižnost, toplinu i ljubav roditelja. Također, može se raditi i o tome što su Vam tete spomenule – zakašnjeloj reakciji prilagodbe.
Važno je empatički priznati osjećaje Vaše djevojčice, reći joj da je razumijete, da znate da bi ona radije bila doma. Uz puno podrške i ohrabrenja vjerujem kako će, malo po malo, ipak ponovo prihvatiti vrtić kao i društvo svojih vršnjaka, koje sada, zbog tuge ili otpora odbija.
Puno smo pisali o temi prilagodbe djece na vrtić pa vam svakako savjetujem da pročitate odgovore i ostalim roditeljima. Vidjet ćete da to nije neubočajeno i možda pronaći još neki savjet koji bi mogli primijeniti kod svoje djevojčice.

   Tea Knežević
    magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Nakon kraćeg izostanka, djevojčica više ne želi u vrtić, plače i odbija društvo druge djece

<para>
 Naime moj sin ima 7 godina i dogodilo nam se da je prilikom odlaska u školu izrazio negodovanje i da ne želi ići u školu i da se boji vršnjaka iz razreda koji ga fizički uznemirava i tuče. Učiteljica kaže da djeca sa sedam godina ne znaju što je strah i da ne znaju što znači bojati se. Koliko je to realno? I kako postupiti? Molim vas odgovor i hvala! Uznemirena mama
Draga mama Jelena,</para>
<para>moram priznati da sam, blago rečeno, iznenađena takvom izjavom učiteljice.</para>
<para>Naime, strah je emocija koja je primarna što znači da se javlja vrlo rano i ima jasnu biološku komponentu (može se uočiti kod djeteta već u dobi od 6 mjeseci). Fizičko zlostavljanje je više nego dovoljan razlog da se javi osjećaj straha.</para>
<para>Svakako inzistirajte na tome da škola poduzme sve potrebne mjere kako bi se zlostavljanje zaustavilo. Važno je da zaštitite svog sina i da ga naučite kako da postupi u situaciji kada ga netko uznemirava ili tuče.</para>
<para>Više o emociji straha možete pročitati na sljedećem linku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/9096/1/">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/9096/1/</ulink>
</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
 <emphasis> magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Učiteljica tvrdi da djeca od 7 godina ne znaju što je strah i ne želi prekinuti zlostavljanje Poštovani, imam jedno pitanje u vezi s osjećajem straha kod djece. 
    Naime moj sin ima 7 godina i dogodilo nam se da je prilikom odlaska u školu izrazio negodovanje i da ne želi ići u školu i da se boji vršnjaka iz razreda koji ga fizički uznemirava i tuče. Učiteljica kaže da djeca sa sedam godina ne znaju što je strah i da ne znaju što znači bojati se. Koliko je to realno? I kako postupiti? Molim vas odgovor i hvala! Uznemirena mama
Draga mama Jelena,
moram priznati da sam, blago rečeno, iznenađena takvom izjavom učiteljice.
Naime, strah je emocija koja je primarna što znači da se javlja vrlo rano i ima jasnu biološku komponentu (može se uočiti kod djeteta već u dobi od 6 mjeseci). Fizičko zlostavljanje je više nego dovoljan razlog da se javi osjećaj straha.
Svakako inzistirajte na tome da škola poduzme sve potrebne mjere kako bi se zlostavljanje zaustavilo. Važno je da zaštitite svog sina i da ga naučite kako da postupi u situaciji kada ga netko uznemirava ili tuče.
Više o emociji straha možete pročitati na sljedećem linku: https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/9096/1/

Sretno!

   Tea Knežević
    magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Učiteljica tvrdi da djeca od 7 godina ne znaju što je strah i ne želi prekinuti zlostavljanje

<para>
 Prvu godinu smo imali problem s adaptacijom i prihvaćanjem vrtića i vrtićke djece (ušao je u već oformljenu grupu sa još nekolicinom djece). Sljedeća godina je bila traumatična jer se inzistiralo da moraju spavati, a on je prestao s popodnevnim spavanjem ljeto prije polaska. Tada smo dobili drugo dijete i uspjevala sam dolaziti po njega iza ručka, što je njemu puno značilo. Ove godine je postao predškolac i veselili smo se polasku. Krenuo je u listopadu (jer je do tada ostao kod mojih roditelja na moru) i sada su opet problemi. Ne uklapa se u grupu, kaže da se nema s kim igrati, da mu je dosadno, da se dečki igraju s nečim što se njemu ne sviđa. Ne želi ići ni na sport na koji je rado odlazio. Imam osjećaj da je sav prestrašen i da pati. Tete primjećuju isto ali sliježu ramenima i čudom se čude. Ne vidim nekakav veliki trud. Ne znam kako s njim postupati. Bodrimo ga, ohrabrujemo, pričamo ali imam osjećaj da je on paraliziran od tog svog nekakvog straha i da ništa ne čuje. Hvala Vam na odgovoru. kaya
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se kako je iza vašeg mališana jedno stresno razdoblje u kojem se puno toga izdogađalo, a da se on u tome nije najbolje snašao. Zapravo, uzevši u obzir sve što ste naveli, nije neobično da se javila nelagoda vezana uz odlazak u vrtić. Sami navodite kako je prva godina vrtića bila patnja i za Vas i za njega, drugu pak opisujete kao traumatično iskustvo jer se našao u neugodnoj situaciji da se od njega zahtijevalo da popodne spava, a on se tek od toga bio odviknuo.</para>
<para>Već su te situacije dovoljne da se kod djeteta stvori odbojnost prema vrtiću i da se osjeća izgubljeno i nesigurno. Dodatno navodite da se tada dogodilo i rođenje drugog djeteta, a to je veliki događaj koji je, bez sumnje, utjecao na dinamiku odnosa u Vašoj obitelji.</para>
<para>Jako je lijepo što se tudite ohrabriti svog sina i tako mu olakšati snalaženje u vrtiću i ostalim situacijama. Ono što je njemu svakako potrebno jest priznati mu njegove osjećaje koji se sada javljaju te mu iskazati razumijevanje za njih.</para>
<para>Više o emociji straha i kako pomoći djetetu da se nosi sa strahom možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/9096/1/">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/9096/1/</ulink>
</para>
<para>Ukoliko Vam se zaista čini da Vaš trud i riječi ne dopiru do Vašeg sina možete nam se javiti za savjetodavni razgovor ili terapiju igrom, naime, moguće je da je neugodna adaptacija (ili/i rođenje bebe), ostavilo traga na Vašem dječaku te da mu treba pomoći da proradi neugodne emocije koje su mu se tada javljale, a sada ga koče u tome da opušteno uživa u svom djetinjstvu.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin nikada se nije priviknuo na vrtić, prestrašen je i pati Pozdrav, moj stariji sin ima 6 godina i nikada nije prihvatio vrtić. Svaka godina vrtića je bila patnja i nama, a njemu da ne pričam. 
    Prvu godinu smo imali problem s adaptacijom i prihvaćanjem vrtića i vrtićke djece (ušao je u već oformljenu grupu sa još nekolicinom djece). Sljedeća godina je bila traumatična jer se inzistiralo da moraju spavati, a on je prestao s popodnevnim spavanjem ljeto prije polaska. Tada smo dobili drugo dijete i uspjevala sam dolaziti po njega iza ručka, što je njemu puno značilo. Ove godine je postao predškolac i veselili smo se polasku. Krenuo je u listopadu (jer je do tada ostao kod mojih roditelja na moru) i sada su opet problemi. Ne uklapa se u grupu, kaže da se nema s kim igrati, da mu je dosadno, da se dečki igraju s nečim što se njemu ne sviđa. Ne želi ići ni na sport na koji je rado odlazio. Imam osjećaj da je sav prestrašen i da pati. Tete primjećuju isto ali sliježu ramenima i čudom se čude. Ne vidim nekakav veliki trud. Ne znam kako s njim postupati. Bodrimo ga, ohrabrujemo, pričamo ali imam osjećaj da je on paraliziran od tog svog nekakvog straha i da ništa ne čuje. Hvala Vam na odgovoru. kaya

Draga mama,
čini se kako je iza vašeg mališana jedno stresno razdoblje u kojem se puno toga izdogađalo, a da se on u tome nije najbolje snašao. Zapravo, uzevši u obzir sve što ste naveli, nije neobično da se javila nelagoda vezana uz odlazak u vrtić. Sami navodite kako je prva godina vrtića bila patnja i za Vas i za njega, drugu pak opisujete kao traumatično iskustvo jer se našao u neugodnoj situaciji da se od njega zahtijevalo da popodne spava, a on se tek od toga bio odviknuo.
Već su te situacije dovoljne da se kod djeteta stvori odbojnost prema vrtiću i da se osjeća izgubljeno i nesigurno. Dodatno navodite da se tada dogodilo i rođenje drugog djeteta, a to je veliki događaj koji je, bez sumnje, utjecao na dinamiku odnosa u Vašoj obitelji.
Jako je lijepo što se tudite ohrabriti svog sina i tako mu olakšati snalaženje u vrtiću i ostalim situacijama. Ono što je njemu svakako potrebno jest priznati mu njegove osjećaje koji se sada javljaju te mu iskazati razumijevanje za njih.
Više o emociji straha i kako pomoći djetetu da se nosi sa strahom možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/9096/1/

Ukoliko Vam se zaista čini da Vaš trud i riječi ne dopiru do Vašeg sina možete nam se javiti za savjetodavni razgovor ili terapiju igrom, naime, moguće je da je neugodna adaptacija (ili/i rođenje bebe), ostavilo traga na Vašem dječaku te da mu treba pomoći da proradi neugodne emocije koje su mu se tada javljale, a sada ga koče u tome da opušteno uživa u svom djetinjstvu.

   Tea Knežević
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moj sin nikada se nije priviknuo na vrtić, prestrašen je i pati

<para>
 Ponavljam ona nosi gaćice preko dana i noći, ne upiški se već traži pelenu za obavljanje radnje. Za vrijeme boravka u vrtiću, trpi, ne želi tražiti pelenu, već dolaskom kući piški i kaka, naravno u pelenu! U zadnjih mjesec dana ne komunicira s tetama u vrtiću, ali s djecom da. Na moje pitanje zašto ne komunicira, odgovor je jer me pitaju, da li trebam piškiti!
Draga mama,</para>
<para>čini se da je Vaša djevojčica, prema opisu, zdravog fiziološkog razvoja. Međutim, iz određenog razloga ona ipak traži pelenu da bi odradila svoje fiziološke potrebe. Ono što je poznato iz rada s djecom i njihovim obiteljima, jest da djeca imaju kontrolu u svega par stvari u životu. Što je i za očekivati jer su roditelji ti koji su odgovorni za dijete, znaju što je i zašto je nešto dobro za njega.</para>
<para>Stvari na koje djeca imaju kontrolu su sljedeća: hoće li ili ne zaspati, hoće li ili ne jesti, hoće li ili ne obavljati fiziološke potrebe. Kada dijete obavlja fiziološke potrebe na neadekvatan način s obzirom na dob, tada to znači da možda iz nekog razloga treba tu kontrolu.</para>
<para>Da li se je nešto značajno dogodilo ili se događa u Vašem životu i životu Vaše djevojčice? Gubitak posla? Brakorazvod? Preseljenje? Rođenje novog člana obitelji? Smrt bliskog člana obitelji? Česti sukobi bliskih članova obitelji? Ili nešto drugo?</para>
<para>Kako djeca nemaju kontrolu u svim spomenutim sitaucijama (a u nekim situacijama nemaju ju niti odrasli (poput smrti bliskog člana obitelji), tada djeca mogu pokušati preuzeti kontrolu na način da kontroliraju kada i kako će obavljati fiziološke potrebe. Ako je tome tako, tada je važno pomoći djetetu da proradi osjećaje koji su se javili u stresnoj situaciji. U tome može pomoći stručna, savjetodavna pomoć ili neki oblik terapije igrom.</para>
<para>Osim toga, ako postoje visoka očekivanja od djeteta, ako se djetetu stalno postavljaju određeni zahtjevi a u protuteži ne postoji dovoljno spontanih, opuštajućih, vedrih, zaigranih trenutaka, tada možda dijete kroz kontrolu kada i gdje će obavljati fiziološke potrebe, također možda postavljaju zahtjeve okolini. Ako je tome tako, tada je nužno uravnotežiti zahtjeve i očekivanja postavljenih prema djetetu s trenucima provedenim u zajedničkoj igri.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica ne nosi pelene, ali inzistira na njima kad treba obaviti nuždu Imam djevojčicu od 3 godine i 11 mjeseci. Ne nosi pelene već 6 mjeseci ali ne želi piškiti niti kakati nigdje drugdje nego samo u pelenu. 
    Ponavljam ona nosi gaćice preko dana i noći, ne upiški se već traži pelenu za obavljanje radnje. Za vrijeme boravka u vrtiću, trpi, ne želi tražiti pelenu, već dolaskom kući piški i kaka, naravno u pelenu! U zadnjih mjesec dana ne komunicira s tetama u vrtiću, ali s djecom da. Na moje pitanje zašto ne komunicira, odgovor je jer me pitaju, da li trebam piškiti!
Draga mama,
čini se da je Vaša djevojčica, prema opisu, zdravog fiziološkog razvoja. Međutim, iz određenog razloga ona ipak traži pelenu da bi odradila svoje fiziološke potrebe. Ono što je poznato iz rada s djecom i njihovim obiteljima, jest da djeca imaju kontrolu u svega par stvari u životu. Što je i za očekivati jer su roditelji ti koji su odgovorni za dijete, znaju što je i zašto je nešto dobro za njega.
Stvari na koje djeca imaju kontrolu su sljedeća: hoće li ili ne zaspati, hoće li ili ne jesti, hoće li ili ne obavljati fiziološke potrebe. Kada dijete obavlja fiziološke potrebe na neadekvatan način s obzirom na dob, tada to znači da možda iz nekog razloga treba tu kontrolu.
Da li se je nešto značajno dogodilo ili se događa u Vašem životu i životu Vaše djevojčice? Gubitak posla? Brakorazvod? Preseljenje? Rođenje novog člana obitelji? Smrt bliskog člana obitelji? Česti sukobi bliskih članova obitelji? Ili nešto drugo?
Kako djeca nemaju kontrolu u svim spomenutim sitaucijama (a u nekim situacijama nemaju ju niti odrasli (poput smrti bliskog člana obitelji), tada djeca mogu pokušati preuzeti kontrolu na način da kontroliraju kada i kako će obavljati fiziološke potrebe. Ako je tome tako, tada je važno pomoći djetetu da proradi osjećaje koji su se javili u stresnoj situaciji. U tome može pomoći stručna, savjetodavna pomoć ili neki oblik terapije igrom.
Osim toga, ako postoje visoka očekivanja od djeteta, ako se djetetu stalno postavljaju određeni zahtjevi a u protuteži ne postoji dovoljno spontanih, opuštajućih, vedrih, zaigranih trenutaka, tada možda dijete kroz kontrolu kada i gdje će obavljati fiziološke potrebe, također možda postavljaju zahtjeve okolini. Ako je tome tako, tada je nužno uravnotežiti zahtjeve i očekivanja postavljenih prema djetetu s trenucima provedenim u zajedničkoj igri.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica ne nosi pelene, ali inzistira na njima kad treba obaviti nuždu

<para>
 Budući da se rodila s 3960 g procijenjeno je da ne dobiva dovoljno na težini u zadnjih mjesec dana pa je preporučen Bebimil 2. Dajem joj i kašice od 5. mjeseca. Pri primjeni samo 50 ml Bebimila dobila je urtikariju po licu i trbuhu. Koje biste hipoalergenu formulu savjetovali? Inače od rođenja ima AD na nogama, iza koljena, na bedrima, s gornje strane stopala i nekad na obrazima. Nismo radili testove intolerancije nego mažemo s Linola Fett. Unaprijed hvala. Nana
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>iz pitanja nije razvidno da li dojite vašu bebu i sada je prvi put dobila Bebimil (dakle adaptirano kravlje mlijeko). Ukoliko se urtikarija razvila nakon uvođenja adaptiranog mlijeka, a ima i znakove atopijskog dermatitisa, vjerojatno se radi o alergiji na kravlje mlijeko.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Alergija se može dokazati obradom, ali do tada potrebno je isključiti kravlje mlijeko iz prehrane. Zato preporučam ne hipoalergenu formulu, nego ekstenzivni hidrolizat kazeina. To znači da je bjelančevina kravljeg mlijeka – kazein – obrađena posebnim postupkom i zato više ne uzrokuje alergijske reakcije. Ima nekoliko takvih mlijeka, mislim da možete pokušati s Allernovom Novalac.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>O atopijskog dermatitisu vec sam puno pisala na ovom portalu, pa molim Vas pročitajte <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/126/1002/atopijski-dermatitis-kako-da-hranim-dojence-i-sto-mogu-uciniti-da-ga-izlijecimo">ovdje</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Koju hipoalergenu formulu dati bebi s urtikarijom? Atopijski dermatitis kod beba najčešće je znak alergije na proteine iz kravljeg mlijeka.Poštovani, beba 6 mjeseci ima 7600 g i 70 cm je dugačka. 
    Budući da se rodila s 3960 g procijenjeno je da ne dobiva dovoljno na težini u zadnjih mjesec dana pa je preporučen Bebimil 2. Dajem joj i kašice od 5. mjeseca. Pri primjeni samo 50 ml Bebimila dobila je urtikariju po licu i trbuhu. Koje biste hipoalergenu formulu savjetovali? Inače od rođenja ima AD na nogama, iza koljena, na bedrima, s gornje strane stopala i nekad na obrazima. Nismo radili testove intolerancije nego mažemo s Linola Fett. Unaprijed hvala. Nana
   
   Poštovana, 
   iz pitanja nije razvidno da li dojite vašu bebu i sada je prvi put dobila Bebimil (dakle adaptirano kravlje mlijeko). Ukoliko se urtikarija razvila nakon uvođenja adaptiranog mlijeka, a ima i znakove atopijskog dermatitisa, vjerojatno se radi o alergiji na kravlje mlijeko.
   Alergija se može dokazati obradom, ali do tada potrebno je isključiti kravlje mlijeko iz prehrane. Zato preporučam ne hipoalergenu formulu, nego ekstenzivni hidrolizat kazeina. To znači da je bjelančevina kravljeg mlijeka – kazein – obrađena posebnim postupkom i zato više ne uzrokuje alergijske reakcije. Ima nekoliko takvih mlijeka, mislim da možete pokušati s Allernovom Novalac.
   O atopijskog dermatitisu vec sam puno pisala na ovom portalu, pa molim Vas pročitajte ovdje.
   


   dr. Svjetlana Bela Klancir,  spec.pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   


   
   
 Klinfo.hr 

Koju hipoalergenu formulu dati bebi s urtikarijom?

<para>
 Poštovani, unatrag 3-4 mjeseca moj sin od 2,5 godine je počeo gristi nokte Isprva to nije radio toliko često, ali u zadnje vrijeme sve češće, prilikom objeda, u šetnji, u igri s vršnjacima, kod kuće kad gleda tv... Opominjemo ga da to ne radi, ali ne uspije proći ni 5 minuta a njemu su prsti već u ustima. Najgore je to što više nema što ni gristi jer su mu nokti do mesa izgriženi, ponekad ih čak i raskrvari. Sve to je počelo kada je dobio mlađeg brata i pretpostavljamo da je to uzrok, jer do tada to nikada nije radio, ali je kao beba izrazito dugo stavljao predmete u usta i grizao ih. Naše opominjanje nema smisla jer nas uopće ne sluša, kao da je to jače od njega. Sada više nije toliko ljubomoran na brata kao u početku pa smo mislili da će prestati s time, ali izgleda da mu je preraslo u ružnu naviku koju nikako na možemo riješiti, pa Vas molimo za savjet što napraviti, kako mu objasniti da to nije dobro za njega a ni lijepo jer nitko u vrtiću to ne radi osim njega. Hvala na odgovoru, LP, Mama2zg
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>budući da ste povezali rođenje mlađeg brata i njegovo griženje noktiju, te ste prepoznali njegovu ljubomoru na brata, moguće je da postoji unutrašnja napetost u Vašem starijem dječaku s kojom se teško nosi. Budući da ne zna samom sebi pomoći drugačije, počeo je svoju napetost manifestirati kroz ponašanje tj. kroz griženje noktića.</para>
<para>Ako je to tako, umjesto fokusa na to da to nije lijepo, trebate mu pomoći da se nauči nositi sa svojom napetošću. Samo uz Vašu pomoć, on će moći smanjiti taj osjećaj.</para>
<para>Stoga, kada primijetite da grize noktiće, priđite mu nježno i recite nešto poput: „vidim da si napet, ja sam tu, sve je ok“. Kako ste griženje noktića povezali s rođenjem brata, a svaka nova situacija izaziva osjećaj straha i anksioznosti, tada dio rečenice „ja sam tu, sve je ok“ odgovara na njegov neizrečen strah.</para>
<para>Kada je riječ o strahu kod djeteta, važno je da ga roditelj prepozna te da mu pomogne da se ponovno osjeća sigurno. Nježan dodir, umirujuće riječi često pomažu. Nadalje, bilo bi dobro da se uvedu neke opuštajuće aktivnosti tijekom dana poput igre s tijestom, plastelinom ili sličnom masom; igra s vodom; slušanje nježne glazbe; masaža. To su aktivnosti koje dovode da se tijelo lakše opusti što je važno ako postoji određena napetost u tijelu.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
 <emphasis> dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Od kad je dobio bracu, moj sin stalno grize noktiće Dijete osjeća unutarnju nesigurnost i manifestira je neželjenim ponašanjem koje može prijeći u naviku.

Poštovani, unatrag 3-4 mjeseca moj sin od 2,5 godine je počeo gristi nokte. 
   Poštovani, unatrag 3-4 mjeseca moj sin od 2,5 godine je počeo gristi nokte Isprva to nije radio toliko često, ali u zadnje vrijeme sve češće, prilikom objeda, u šetnji, u igri s vršnjacima, kod kuće kad gleda tv... Opominjemo ga da to ne radi, ali ne uspije proći ni 5 minuta a njemu su prsti već u ustima. Najgore je to što više nema što ni gristi jer su mu nokti do mesa izgriženi, ponekad ih čak i raskrvari. Sve to je počelo kada je dobio mlađeg brata i pretpostavljamo da je to uzrok, jer do tada to nikada nije radio, ali je kao beba izrazito dugo stavljao predmete u usta i grizao ih. Naše opominjanje nema smisla jer nas uopće ne sluša, kao da je to jače od njega. Sada više nije toliko ljubomoran na brata kao u početku pa smo mislili da će prestati s time, ali izgleda da mu je preraslo u ružnu naviku koju nikako na možemo riješiti, pa Vas molimo za savjet što napraviti, kako mu objasniti da to nije dobro za njega a ni lijepo jer nitko u vrtiću to ne radi osim njega. Hvala na odgovoru, LP, Mama2zg

Draga mama,
budući da ste povezali rođenje mlađeg brata i njegovo griženje noktiju, te ste prepoznali njegovu ljubomoru na brata, moguće je da postoji unutrašnja napetost u Vašem starijem dječaku s kojom se teško nosi. Budući da ne zna samom sebi pomoći drugačije, počeo je svoju napetost manifestirati kroz ponašanje tj. kroz griženje noktića.
Ako je to tako, umjesto fokusa na to da to nije lijepo, trebate mu pomoći da se nauči nositi sa svojom napetošću. Samo uz Vašu pomoć, on će moći smanjiti taj osjećaj.
Stoga, kada primijetite da grize noktiće, priđite mu nježno i recite nešto poput: „vidim da si napet, ja sam tu, sve je ok“. Kako ste griženje noktića povezali s rođenjem brata, a svaka nova situacija izaziva osjećaj straha i anksioznosti, tada dio rečenice „ja sam tu, sve je ok“ odgovara na njegov neizrečen strah.
Kada je riječ o strahu kod djeteta, važno je da ga roditelj prepozna te da mu pomogne da se ponovno osjeća sigurno. Nježan dodir, umirujuće riječi često pomažu. Nadalje, bilo bi dobro da se uvedu neke opuštajuće aktivnosti tijekom dana poput igre s tijestom, plastelinom ili sličnom masom; igra s vodom; slušanje nježne glazbe; masaža. To su aktivnosti koje dovode da se tijelo lakše opusti što je važno ako postoji određena napetost u tijelu.
Sretno,

   Tatjana Gjurković
    dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Od kad je dobio bracu, moj sin stalno grize noktiće

<para>
 Poštovani, imamo bebu od 9 mjeseci koja je isključivo dojena prvih 5 mjeseci, a zatim smo polako uvodili dohranu. Beba je rođena s 2,990 kg i 52 cm, s 8 mjeseci je imala 8,095 kg i 70 cm, a sada ima 9 kg. Jede vrlo male količine na žlicu, koje su se sad čak i smanjile sa 100 na 50 ml po obroku, što može biti zahvaljujući izbijanju 4. zubića. Obroci se sastoje od voća, palente, rižinih pahuljica, griz pahuljica i pahuljica na bazi 7 vrsta žitarica. Uveli smo i maslinovo ulje. Povrće još uvijek odbija, kao i piletinu. Primjer našeg dana: 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 - budenje u 7 sati i dojenje, 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 - u 10 sati griz pahuljice s bananom pa dojenje i spavanje. 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 - ručak u 13 sati – palenta s šljivom i maslinovim uljem, 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 - dojenje u 15 sati i spavanje 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 - večera u 18 sati – žitarice s jabukom, 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 - dojenje u 20 sati i spavanje. 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Ovo je primjer jednog savršenog dana. Inače su nam problem kratka dnevna spavanja, nekad je to sve skupa sat i pol u cijelom danu. Ima jako lagan san i duboko zaspi jedino po noći. Pa kako se bliži iduće spavanje već je toliko grintava da ne želi jesti na žlicu već samo želi dojenje da zaspi. Po noći se budi u prosjeku svaka 3 sata i traži dojenje, a tijekom cijele noći cvili i plače u snu. Zadnjih tjedan dana se budi svaku noć oko 3-4 ujutro i sjedne ili vježba stajanje u krevetiću.. Puže, stoji, igrala bi se a onda nakon sat vremena natezanja shvati da je umorna i spava joj se i počinje plač. Uspavljujem je dojenjem ili na rukama. Nakon dojenja joj treba jako dugo da zaspi, i po sat vremena, prevrće se, namješta... 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Onda ujutro spava sat vremena duže. Molim vas za savjet što dalje, s obzirom da se vraćam na posao za 2 mjeseca, a ne spavamo cijelu noć. Koji su mogući razlozi bebinog plača u snu – ali baš svaku noć već mjesec dana? Zubi ili nešto drugo? Kako reagirati na bebine noćne akrobacije u 3-4 ujutro i kako otići na posao i ostaviti bebu koja jede tako malo na žlicu. Pustiti da jede koliko hoće ili probati uvesti adaptirano mlijeko? Uz sve to još bi trebali i ukinuti noćni podoj.. Molim Vas za pomoć. Totalni kaos, ne znam odakle krenuti...
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Draga mama,</para>
<para>koliko vidim iz pitanja, kod Vas postoji nekoliko problema - poremećaj prehrane, poremećaj spavanja, „ovisnost o dojci“.</para>
<para>Ono osnovno što bi Vam savjetovala je da što prije poočnete provoditi reorganizaciju svega navedenog, jer će dva mjeseca brzo proći.</para>
<para>Kao prvo, dojenje više ne smije biti glavni obrok, jer nećete moći uskladiti obaveze na poslu i dojenje.</para>
<para>Vaše dijete treba jesti raznovrsnu hranu, treba naučiti žvakati, a kombinacija namirnica, te dnevni ritam treba biti što prilagođeniji onome koji će se uspostaviti nakon Vašeg povratka na posao.</para>
<para>U ovoj dobi, zbog intenzivnog rasta i razvoja, dijete treba imati 3 glavnih obroka, 2 međuobroka, a dojenje neka služi samo kao nadopuna. Posljednji obrok u danu treba biti što zasitniji kako bi izbjegli učestala noćna budenja, te sugeriram da ga pomaknete oko 21 h, nakon kupanja.</para>
<para>O načinu uspavljivanja i poremećaju sna (zamjeni „dan za noć“) te njeogivm uzrocima već smo puno puta pisali, pa da se ne ponavljam, molim vas da pročitate sve <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/">postove na tu temu.</ulink>
</para>
<para>Plač u tijeku noći može biti zbog denticije, ali i rezultat noćnih mora ili snova, kao i separacijskog straha.</para>
<para>“Noćne akrobacije“ su traženja pažnje, a ako ne riješite problem uspavljivanja ili noćnog podoja biti će još gore kad se vratite na posao, jer nakon što budete izbivali cijeli dan, dijete će se buditi po noći čisto iz straha od sepracije i tražeći Vaše prisustvo.</para>
<para>Ukratko, s promjenama počnite odmah! Uvedite „vojnički režim“ koji uključuje <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/nutricionist/167/">adekvatne obroke u određeno vrijeme</ulink>, kao i spavanje 2x dnevno. Uporno vježbajte hranjenje na žlicu i žvakanje, te što prije uvedite povrće i meso, a za večeru dajte kalorijski što „jači“ obrok (npr. žitarice s dječjim keksima, jabukom i bananom, ako ne želite uvesti adaptirano mlijeko).</para>
<para>Sretno!</para>
<para>Dr. Matilda Kovač Šižgorić <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>subspecijalista pedijatrijske neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Za dva mjeseca vraćam se na posao, a moja beba nije spremna po pitanju hranjenja i spavanja Potrebno je uspostaviti ritam hranjenja i spavanja što sličniji onom kad se majka vrati na posao. 
   Poštovani, imamo bebu od 9 mjeseci koja je isključivo dojena prvih 5 mjeseci, a zatim smo polako uvodili dohranu. Beba je rođena s 2,990 kg i 52 cm, s 8 mjeseci je imala 8,095 kg i 70 cm, a sada ima 9 kg. Jede vrlo male količine na žlicu, koje su se sad čak i smanjile sa 100 na 50 ml po obroku, što može biti zahvaljujući izbijanju 4. zubića. Obroci se sastoje od voća, palente, rižinih pahuljica, griz pahuljica i pahuljica na bazi 7 vrsta žitarica. Uveli smo i maslinovo ulje. Povrće još uvijek odbija, kao i piletinu. Primjer našeg dana: 
   
   - budenje u 7 sati i dojenje, 
   
   - u 10 sati griz pahuljice s bananom pa dojenje i spavanje. 
   
   - ručak u 13 sati – palenta s šljivom i maslinovim uljem, 
   
   - dojenje u 15 sati i spavanje 
   
   - večera u 18 sati – žitarice s jabukom, 
   
   - dojenje u 20 sati i spavanje. 
   
   Ovo je primjer jednog savršenog dana. Inače su nam problem kratka dnevna spavanja, nekad je to sve skupa sat i pol u cijelom danu. Ima jako lagan san i duboko zaspi jedino po noći. Pa kako se bliži iduće spavanje već je toliko grintava da ne želi jesti na žlicu već samo želi dojenje da zaspi. Po noći se budi u prosjeku svaka 3 sata i traži dojenje, a tijekom cijele noći cvili i plače u snu. Zadnjih tjedan dana se budi svaku noć oko 3-4 ujutro i sjedne ili vježba stajanje u krevetiću.. Puže, stoji, igrala bi se a onda nakon sat vremena natezanja shvati da je umorna i spava joj se i počinje plač. Uspavljujem je dojenjem ili na rukama. Nakon dojenja joj treba jako dugo da zaspi, i po sat vremena, prevrće se, namješta... 
   
   Onda ujutro spava sat vremena duže. Molim vas za savjet što dalje, s obzirom da se vraćam na posao za 2 mjeseca, a ne spavamo cijelu noć. Koji su mogući razlozi bebinog plača u snu – ali baš svaku noć već mjesec dana? Zubi ili nešto drugo? Kako reagirati na bebine noćne akrobacije u 3-4 ujutro i kako otići na posao i ostaviti bebu koja jede tako malo na žlicu. Pustiti da jede koliko hoće ili probati uvesti adaptirano mlijeko? Uz sve to još bi trebali i ukinuti noćni podoj.. Molim Vas za pomoć. Totalni kaos, ne znam odakle krenuti...


   Draga mama,
koliko vidim iz pitanja, kod Vas postoji nekoliko problema - poremećaj prehrane, poremećaj spavanja, „ovisnost o dojci“.
Ono osnovno što bi Vam savjetovala je da što prije poočnete provoditi reorganizaciju svega navedenog, jer će dva mjeseca brzo proći.
Kao prvo, dojenje više ne smije biti glavni obrok, jer nećete moći uskladiti obaveze na poslu i dojenje.
Vaše dijete treba jesti raznovrsnu hranu, treba naučiti žvakati, a kombinacija namirnica, te dnevni ritam treba biti što prilagođeniji onome koji će se uspostaviti nakon Vašeg povratka na posao.
U ovoj dobi, zbog intenzivnog rasta i razvoja, dijete treba imati 3 glavnih obroka, 2 međuobroka, a dojenje neka služi samo kao nadopuna. Posljednji obrok u danu treba biti što zasitniji kako bi izbjegli učestala noćna budenja, te sugeriram da ga pomaknete oko 21 h, nakon kupanja.
O načinu uspavljivanja i poremećaju sna (zamjeni „dan za noć“) te njeogivm uzrocima već smo puno puta pisali, pa da se ne ponavljam, molim vas da pročitate sve postove na tu temu.

Plač u tijeku noći može biti zbog denticije, ali i rezultat noćnih mora ili snova, kao i separacijskog straha.
“Noćne akrobacije“ su traženja pažnje, a ako ne riješite problem uspavljivanja ili noćnog podoja biti će još gore kad se vratite na posao, jer nakon što budete izbivali cijeli dan, dijete će se buditi po noći čisto iz straha od sepracije i tražeći Vaše prisustvo.
Ukratko, s promjenama počnite odmah! Uvedite „vojnički režim“ koji uključuje adekvatne obroke u određeno vrijeme, kao i spavanje 2x dnevno. Uporno vježbajte hranjenje na žlicu i žvakanje, te što prije uvedite povrće i meso, a za večeru dajte kalorijski što „jači“ obrok (npr. žitarice s dječjim keksima, jabukom i bananom, ako ne želite uvesti adaptirano mlijeko).
Sretno!
Dr. Matilda Kovač Šižgorić spec.pedijatarsubspecijalista pedijatrijske neurologije

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   


   
      
   
 Klinfo.hr 

Za dva mjeseca vraćam se na posao, a moja beba nije spremna po pitanju hranjenja i spavanja

<para>
 Htjela bih savjet u vezi ranog poticanja i kako da mu pružimo najbolje uvjete za razvoj govora i jezika, a da minimiziramo moguće poteškoće. Unaprijed hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>velik broj istraživanja pokazuje da djeca koja odrastaju u bilingvalnim obiteljima bez većih teškoća savladavaju oba (ili u nekim slučajevima i tri) jezika.</para>
<para>Teškoće na koje ćete naići je smanjeni opseg vokabulara u usporedbi s vršnjacima koji je česta pojava kod bilingvalne djece i nije znak za uzbunu. Jedan od jezika djeca će uvijek pričati najbolje, najčešće je to jezik koji priča okolina (vrtić, škola, vršnjaci ...), a poslije toga jezik onog roditelja s kojim provodi više vremena.</para>
<para>Trebali biste biti dosljedni u smislu da se Vi djetetu uvijek obraćate na svom materinjem jeziku, otac na svom materinjem jeziku, a pustite da mu jezik okoline polako "uđe u uho".</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin od 1,5 godine odrasta u trojezičnom okruženju Poštovani, živim u Velikoj Britanji i imam sina od 15 mjeseci. Ja s njim govorim naš jezik, dok moj muž govori talijanski. Uz sve to on intenzivno sluša engleski u svom širem okruženju. 
    Htjela bih savjet u vezi ranog poticanja i kako da mu pružimo najbolje uvjete za razvoj govora i jezika, a da minimiziramo moguće poteškoće. Unaprijed hvala!

Draga mama,
velik broj istraživanja pokazuje da djeca koja odrastaju u bilingvalnim obiteljima bez većih teškoća savladavaju oba (ili u nekim slučajevima i tri) jezika.
Teškoće na koje ćete naići je smanjeni opseg vokabulara u usporedbi s vršnjacima koji je česta pojava kod bilingvalne djece i nije znak za uzbunu. Jedan od jezika djeca će uvijek pričati najbolje, najčešće je to jezik koji priča okolina (vrtić, škola, vršnjaci ...), a poslije toga jezik onog roditelja s kojim provodi više vremena.
Trebali biste biti dosljedni u smislu da se Vi djetetu uvijek obraćate na svom materinjem jeziku, otac na svom materinjem jeziku, a pustite da mu jezik okoline polako "uđe u uho".

   Stella Rožman, prof. logoped
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Moj sin od 1,5 godine odrasta u trojezičnom okruženju

<para>
 Sad bi tata da provede dio zimskih praznika sa sinom (13 godina), prije 3 dana ga izveo na jedan sat i to mu je saopćio (ne konzultirajući se niti jednog trenutka sa mnom), sinoć je kasno ponovno nazvao sina i provjerio da li ide radi rezervacije mjesta u agenciji. Ono što je "moj problem" je što je destinacija birana na temelju "tatinih želja" koja osim skijanja u francuskom skijalištu podrazumijeva i preko 20 sati vožnje autobusom. Iz svog iskustva znam koliko djetetu teško padaju noćne vožnje, jer ne može spavati, a iskreno, teško mi pada i ta daljina od 1500 km od mene, jer je to prvo odvajanje od djeteta u njegovih 13 godina. Molim Vas za neki savjet, pomoć. Pišem brzo, jer nemam vremena za detaljna objašnjenja. Dovedena sam pred gotov čin. Moja molba je tati mog sina bila upućena samo da se promijeni destinacija. Slovenska skijališta, a da ne kažem u BiH su, opcija koja ne podrazumijeva toliko vožnje autobusom. Na to sam ismijana, nabijeni su mi na nos dvodnevni izleti koje ja radim sa sinom povremeno, te upućena prijetnja da više ni ja neću moći sa sinom nigdje otići. Hvala unaprijed. Ako odgovor bude brz, pomoći ćete mi mnogo. Majda
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam nije lako, posebno iz razloga što se prvi put u 13 godina odvajate od sina na tako veliku udaljenost. Na Vaše pitanje bi Vam u početku odgovorila pitanjem: što na sve to kaže Vaš sin? Želi li on provesti s tatom malo više vremena (odnosno, ako sam dobro iz pisma shvatila, radi se o nekoliko dana u komadu)? Želi li otputovati s njim na skijanje u Francusku?</para>
<para>S nekakvog razvojnog aspekta, rekla bi da je Vaš sin dovoljno star da provede nekoliko dana s tatom izvan države (ukoliko je tata odgovorna osoba, u smislu da svojim ponašanjem ne bi ugrozio život djeteta te bi adekvatno skrbio o njemu).</para>
<para>Neovisno o tome što do sada nije dovoljno participirao u životu i odgoju svog sina, vjerujem da svako dijete voli oba roditelja i ima želju i potrebu provoditi vrijeme s njima. Iz tog razloga, smatram da je bitno djetetu omogućiti vrijeme s tatom kako ono ne bi osjećalo konflikt lojalnosti prema roditeljima, kako se ne bi osjećalo uskraćeno.</para>
<para>Iako ponašanje Vašeg bivšeg muža do sada nije bilo korektno, voljela bi naglasiti da Vi zapravo svom sinu omogućavate druženje s tatom (a ne tati sa sinom). Prije svega najvažnije je da Vaš sin ne bude uskraćen za očevu ulogu u životu, pa makar ona bila manja nego u drugih očeva, manja od Vaše. Njegov otac je takav kakav jest – sa svim svojim vrlinama i manama – možda nije idealan, možda griješi – ali ako Vaš sin dobiva poruku da ga tata voli unatoč tome što je malo „šlampav“, sigurna sam da će jednog dana izrasti u sretnu mladu osobu.</para>
<para>Ukoliko postoji opcija da s bivšim suprugom razgovarate o sinu, svakako bi Vam savjetovala da mu ukažete kako je bitno radi Vašeg djeteta da o svim bitnim stvarima razgovarate vas dvoje, da dijete ne bude „poštar“ i ne prenosi informacije koje se tiču Vas kao roditelja. Način na koji ćete razgovarati s bivšem suprugom također je važan – ukoliko krenete iz pozicije optuživača, sigurna sam da ćete naići na otpor. Ako pak bivšem suprugu pristupite s razumijevanjem i iskrenom željom za normalnom komunikacijom (koja je najvažnije za Vaše dijete), sigurna sam da će otpor biti puno manji. Na kraju, bitno je da i Vi imate na umu da je i Vama i Vašem bivšem suprugu cilj zapravo isti – da Vaše dijete jednog dana postane sretan, zadovoljan i ispunjen čovjek.</para>
<para>Želim Vam puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trene</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Teško mi pada što bivši suprug želi našeg sina (13) odvesti daleko na zimovanje Poštovanje. Molim Vas, potrebna mi je pomoć - HITNO! Razveli smo se prije 2 i pol godine. Kontakt sina i njegovog tate je vrlo površan, viđanje jednom u 10-15 dana, na sat ili dva. 
    Sad bi tata da provede dio zimskih praznika sa sinom (13 godina), prije 3 dana ga izveo na jedan sat i to mu je saopćio (ne konzultirajući se niti jednog trenutka sa mnom), sinoć je kasno ponovno nazvao sina i provjerio da li ide radi rezervacije mjesta u agenciji. Ono što je "moj problem" je što je destinacija birana na temelju "tatinih želja" koja osim skijanja u francuskom skijalištu podrazumijeva i preko 20 sati vožnje autobusom. Iz svog iskustva znam koliko djetetu teško padaju noćne vožnje, jer ne može spavati, a iskreno, teško mi pada i ta daljina od 1500 km od mene, jer je to prvo odvajanje od djeteta u njegovih 13 godina. Molim Vas za neki savjet, pomoć. Pišem brzo, jer nemam vremena za detaljna objašnjenja. Dovedena sam pred gotov čin. Moja molba je tati mog sina bila upućena samo da se promijeni destinacija. Slovenska skijališta, a da ne kažem u BiH su, opcija koja ne podrazumijeva toliko vožnje autobusom. Na to sam ismijana, nabijeni su mi na nos dvodnevni izleti koje ja radim sa sinom povremeno, te upućena prijetnja da više ni ja neću moći sa sinom nigdje otići. Hvala unaprijed. Ako odgovor bude brz, pomoći ćete mi mnogo. Majda

Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako, posebno iz razloga što se prvi put u 13 godina odvajate od sina na tako veliku udaljenost. Na Vaše pitanje bi Vam u početku odgovorila pitanjem: što na sve to kaže Vaš sin? Želi li on provesti s tatom malo više vremena (odnosno, ako sam dobro iz pisma shvatila, radi se o nekoliko dana u komadu)? Želi li otputovati s njim na skijanje u Francusku?
S nekakvog razvojnog aspekta, rekla bi da je Vaš sin dovoljno star da provede nekoliko dana s tatom izvan države (ukoliko je tata odgovorna osoba, u smislu da svojim ponašanjem ne bi ugrozio život djeteta te bi adekvatno skrbio o njemu).
Neovisno o tome što do sada nije dovoljno participirao u životu i odgoju svog sina, vjerujem da svako dijete voli oba roditelja i ima želju i potrebu provoditi vrijeme s njima. Iz tog razloga, smatram da je bitno djetetu omogućiti vrijeme s tatom kako ono ne bi osjećalo konflikt lojalnosti prema roditeljima, kako se ne bi osjećalo uskraćeno.
Iako ponašanje Vašeg bivšeg muža do sada nije bilo korektno, voljela bi naglasiti da Vi zapravo svom sinu omogućavate druženje s tatom (a ne tati sa sinom). Prije svega najvažnije je da Vaš sin ne bude uskraćen za očevu ulogu u životu, pa makar ona bila manja nego u drugih očeva, manja od Vaše. Njegov otac je takav kakav jest – sa svim svojim vrlinama i manama – možda nije idealan, možda griješi – ali ako Vaš sin dobiva poruku da ga tata voli unatoč tome što je malo „šlampav“, sigurna sam da će jednog dana izrasti u sretnu mladu osobu.
Ukoliko postoji opcija da s bivšim suprugom razgovarate o sinu, svakako bi Vam savjetovala da mu ukažete kako je bitno radi Vašeg djeteta da o svim bitnim stvarima razgovarate vas dvoje, da dijete ne bude „poštar“ i ne prenosi informacije koje se tiču Vas kao roditelja. Način na koji ćete razgovarati s bivšem suprugom također je važan – ukoliko krenete iz pozicije optuživača, sigurna sam da ćete naići na otpor. Ako pak bivšem suprugu pristupite s razumijevanjem i iskrenom željom za normalnom komunikacijom (koja je najvažnije za Vaše dijete), sigurna sam da će otpor biti puno manji. Na kraju, bitno je da i Vi imate na umu da je i Vama i Vašem bivšem suprugu cilj zapravo isti – da Vaše dijete jednog dana postane sretan, zadovoljan i ispunjen čovjek.
Želim Vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trene


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Teško mi pada što bivši suprug želi našeg sina (13) odvesti daleko na zimovanje

<para>
 Kad legne navečer u krevet, po 10 puta me zove, u kojoj sam prostoriji, ne smijem ići spavati dok ona ne zaspi. Svjetlo, naravno, mora biti upaljeno, a nekad se i po noći probudi i panično nas zove ako je sama u sobi. Da li je to normalno za tu dob ili da posjetimo psihologa? Hvala. Lucija
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>pravi strah od mraka obično se javlja kod djece u nižoj kronološkoj dobi (negdje oko treće godine djetetova života). Taj je strah povezan sa strahom od lopova, čudovišta ili fantoma, a on pak nastaje zbog straha od razdvajanja. Starija djeca taj strah mogu osjećati kao nesigurnost i strah od nepoznatoga. Taj strah kod djece izaziva tjeskobu usko vezanu za osjećaj razdvajanja i napuštenosti.</para>
<para>S obzirom da sam iz Vašeg pisma pisma stekla dojam da je strah od mraka kod Vaše kćerke na razini paničnog straha, da ometa njezino ali i Vaše funkcioniranje, svakako smatram da bi bilo dobro da se obratite dječjem psihologu.</para>
<para>No prije toga, bilo bi dobro da razmislite od kada traje njezin panični strah od mraka: je li se on pojavio nedavno ili je riječ o strahu koji traje još od puno niže dobi? Naime, moguće je da se Vašoj kćerki „priljepio“ taj strah, primjerice, ako je netko blizak njoj usred noći završio u bolnici – ili se dogodilo nešto što je nju kao dijete uplašilo, a povezala je s mrakom. Ponekada nama naizgled beznačajne situacije mogu utjecati na dijete – tada je bitno prepoznati ih i krenuti u njihovo rješavanje, u čemu će Vam svakako pomoći stručnjak. U našem Centru specijalizirali smo se za rad s djecom i mladima, te nam se slobodno možete obratiti u svakom trenutku.</para>
<para>Vama i Vašoj kćerki želim puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica od devet godina panično se boji mraka Poštovanje, moja djevojčica koja ima 9 godina boji se ostati sama kod kuće, pa i na par minuta, jako, jako se boji mraka, ni u kom slučaju ne želi izaći sama iz kuće. 
    Kad legne navečer u krevet, po 10 puta me zove, u kojoj sam prostoriji, ne smijem ići spavati dok ona ne zaspi. Svjetlo, naravno, mora biti upaljeno, a nekad se i po noći probudi i panično nas zove ako je sama u sobi. Da li je to normalno za tu dob ili da posjetimo psihologa? Hvala. Lucija

Draga mama,
pravi strah od mraka obično se javlja kod djece u nižoj kronološkoj dobi (negdje oko treće godine djetetova života). Taj je strah povezan sa strahom od lopova, čudovišta ili fantoma, a on pak nastaje zbog straha od razdvajanja. Starija djeca taj strah mogu osjećati kao nesigurnost i strah od nepoznatoga. Taj strah kod djece izaziva tjeskobu usko vezanu za osjećaj razdvajanja i napuštenosti.
S obzirom da sam iz Vašeg pisma pisma stekla dojam da je strah od mraka kod Vaše kćerke na razini paničnog straha, da ometa njezino ali i Vaše funkcioniranje, svakako smatram da bi bilo dobro da se obratite dječjem psihologu.
No prije toga, bilo bi dobro da razmislite od kada traje njezin panični strah od mraka: je li se on pojavio nedavno ili je riječ o strahu koji traje još od puno niže dobi? Naime, moguće je da se Vašoj kćerki „priljepio“ taj strah, primjerice, ako je netko blizak njoj usred noći završio u bolnici – ili se dogodilo nešto što je nju kao dijete uplašilo, a povezala je s mrakom. Ponekada nama naizgled beznačajne situacije mogu utjecati na dijete – tada je bitno prepoznati ih i krenuti u njihovo rješavanje, u čemu će Vam svakako pomoći stručnjak. U našem Centru specijalizirali smo se za rad s djecom i mladima, te nam se slobodno možete obratiti u svakom trenutku.
Vama i Vašoj kćerki želim puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica od devet godina panično se boji mraka

<para>g S godinu dana govorio je riječi "mama" i "baba". Zatim je uslijedilo nekoliko mjeseci tišine. S otprilike godinu i pol dana znala sam ga zateči kako se igra i mrmlja, no kad ga pohvalim ili mu na bilo koji drugi način dam do znanja da se želim uključiti u njegov razgovor ili igru, on odmah prestane i s igrom i s pričom. Sada smo opet u razdoblju tišine i pod time mislim da više ne govori ni "mama" ni "baba", tek povremeno veselo cijukne ili vrisne kada želi privući našu pozornost a nismo mu blizu da nas lupne ili nam pokaže. Znam mu reći: "Lukas reci mi mama", a on na to odmah skrene pogled. Čak sam primijetila da me izbjegava gledati ako shvati da ga pokušavam nešto naučiti. Ako je žedan donese mi čašu ili me uzme za ruku i odvede do kuhinje. Ako od njega tražim da mi kaže "sok" on se ljuti i prosvjeduje. Suprug i ja nismo imali problema s učenjem govorenja. Okolina najčešće govori da je lijen i da će početi pričati sam od sebe, no sada se već bojim da zbog takvih primjedbi ne zanemarim činjenicu da treba pomoć. Trebam li čekati i probati i dalje raditi s njim (iako do sada nisam primijetila da surađuje) ili da se već sad obratim za stručnu pomoć? Molim Vas za pomoć... Hvala unaprijed! MF<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana mama,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>iz Vašeg opisa uviđam da Vas najviše brine jezično-govorni razvoj Vašeg djeteta i poteškoće u uspostavljanju interakcije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za uredan jezično-govorni razvoj temelj je uredan razvoj komunikacije. Iz Vašeg opisa vidim da Vas dijete vodi za ruku kada nešto želi i koristi vrisak (niste napisali u koje svrhe koristi vrisak, kad nešto treba ili kad želi podijeliti neko iskustvo s Vama). Molim Vas obratite pozornost na koje još načine dijete komunicira s okolinom, da li pokazuje prstom kad nešto želi, koliko vas dugo gleda, da li komunicira s Vama samo zato što nešto treba ili i zato što želi s Vama nešto podijeliti (primjerice želi Vam pokazati igračku, provjeriti da li ga gledate dok nešto radi i sl.). Isto tako bitno je obratiti pozornost koliko dijete razumije jezik, koliko razumije jednostavne naloge (primjerice: „Dođi.“, „Sjedni.“, „Gdje je mama?“ i sl.). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svakako Vam preporučam da se što više uključite u djetetovu igru na način da slijedite njegov interes. Imenujte predmete, radnje i aktivnosti i na taj način potičite razumijevanje jezika. Isto tako zapamtite najbolja djetetova igračka ste upravo Vi, uzmite dijete u svoju naručje vrtite ga, ljuljajte ga, škakljate ga, koristite Vaš afekt kako biste se povezali s djetetom i ostvarili što dužu interakciju. Kad izvodite neke od ovih aktivnosti probajte napravite pauzu i pričekati da Vam dijete da do znanja da želi nastavak aktivnosti primjerice uspostavljanjem pogleda, gestom, glasom jer na tako jedan opušten i djetetu zabavan način potičete komunikaciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S obzirom na Vašu opravdanu zabrinutost svakako Vam preporučam da se naručite na procjenu i savjetovanje kod logopeda i defektologa kako bi se pravovremeno počelo s intervencijom ukoliko ona bude potrebna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Alma Džanović, mag.rehab.educ.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (2) odbija govoriti i ne surađuje kada ga potičemo da se verbalno izrazi Za uredan jezično-govorni razvoj temelj je uredan razvoj komunikacije.Dobar dan! Molila bih Vas pomoć. Moj mališan je napunio dvije godine 7.10.2013.g. g S godinu dana govorio je riječi "mama" i "baba". Zatim je uslijedilo nekoliko mjeseci tišine. S otprilike godinu i pol dana znala sam ga zateči kako se igra i mrmlja, no kad ga pohvalim ili mu na bilo koji drugi način dam do znanja da se želim uključiti u njegov razgovor ili igru, on odmah prestane i s igrom i s pričom. Sada smo opet u razdoblju tišine i pod time mislim da više ne govori ni "mama" ni "baba", tek povremeno veselo cijukne ili vrisne kada želi privući našu pozornost a nismo mu blizu da nas lupne ili nam pokaže. Znam mu reći: "Lukas reci mi mama", a on na to odmah skrene pogled. Čak sam primijetila da me izbjegava gledati ako shvati da ga pokušavam nešto naučiti. Ako je žedan donese mi čašu ili me uzme za ruku i odvede do kuhinje. Ako od njega tražim da mi kaže "sok" on se ljuti i prosvjeduje. Suprug i ja nismo imali problema s učenjem govorenja. Okolina najčešće govori da je lijen i da će početi pričati sam od sebe, no sada se već bojim da zbog takvih primjedbi ne zanemarim činjenicu da treba pomoć. Trebam li čekati i probati i dalje raditi s njim (iako do sada nisam primijetila da surađuje) ili da se već sad obratim za stručnu pomoć? Molim Vas za pomoć... Hvala unaprijed! MF
   Poštovana mama,
   iz Vašeg opisa uviđam da Vas najviše brine jezično-govorni razvoj Vašeg djeteta i poteškoće u uspostavljanju interakcije. 
   Za uredan jezično-govorni razvoj temelj je uredan razvoj komunikacije. Iz Vašeg opisa vidim da Vas dijete vodi za ruku kada nešto želi i koristi vrisak (niste napisali u koje svrhe koristi vrisak, kad nešto treba ili kad želi podijeliti neko iskustvo s Vama). Molim Vas obratite pozornost na koje još načine dijete komunicira s okolinom, da li pokazuje prstom kad nešto želi, koliko vas dugo gleda, da li komunicira s Vama samo zato što nešto treba ili i zato što želi s Vama nešto podijeliti (primjerice želi Vam pokazati igračku, provjeriti da li ga gledate dok nešto radi i sl.). Isto tako bitno je obratiti pozornost koliko dijete razumije jezik, koliko razumije jednostavne naloge (primjerice: „Dođi.“, „Sjedni.“, „Gdje je mama?“ i sl.).  
   Svakako Vam preporučam da se što više uključite u djetetovu igru na način da slijedite njegov interes. Imenujte predmete, radnje i aktivnosti i na taj način potičite razumijevanje jezika. Isto tako zapamtite najbolja djetetova igračka ste upravo Vi, uzmite dijete u svoju naručje vrtite ga, ljuljajte ga, škakljate ga, koristite Vaš afekt kako biste se povezali s djetetom i ostvarili što dužu interakciju. Kad izvodite neke od ovih aktivnosti probajte napravite pauzu i pričekati da Vam dijete da do znanja da želi nastavak aktivnosti primjerice uspostavljanjem pogleda, gestom, glasom jer na tako jedan opušten i djetetu zabavan način potičete komunikaciju.
   S obzirom na Vašu opravdanu zabrinutost svakako Vam preporučam da se naručite na procjenu i savjetovanje kod logopeda i defektologa kako bi se pravovremeno počelo s intervencijom ukoliko ona bude potrebna.
   Alma Džanović, mag.rehab.educ.
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Dječak (2) odbija govoriti i ne surađuje kada ga potičemo da se verbalno izrazi

<para>
 Isključivo je dojen i do sada je već utrostručio svoju težinu, sada ima 11 kg. Na zadnjem pregledu pedijatrica je svjetovala da mu pokušam izbaciti jedan noćni podoj, on se u prosjeku budi dvaput po noći zavisno od toga je li zaspao oko 21 h ili kasnije i najviše voli sisati po noći. Mislite li da je to potrebno i mogu li mu radije postepeno uvoditi voćne kašice (odgovarali su me od toga jer mi je mlijeko izgleda jako hranjivo pa mu to još uvijek nije potrebno i zbog mogućih problema pri dizanju i hodanju kasnije)? Napominjem da smo mi roditelji relativno dosta visoki i normalne težine, znači ne treba kriviti genetiku. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru i lijep pozdrav. ISŠ
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dojeno dijete nikad ne može biti debelo dijete, a ako i jeste radi se o „zdravoj debljini“. Kada Vaše dijete prohoda, sve će se to izgubiti, jer će biti zainteresirano da istražuje svijet oko sebe, više nego što će biti fokusirano na hranu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne izbacujte noćni podoj sve dok ste sigurni da se radi o prehrambenoj potrebi, a ne maženju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dohranu svavako trebate uvesti s navršenih 6 mjeseci, jer upravo ubrzani rast i razvoj u toj dobi zahtijevaju i druge namirnice osim mlijeka. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Provjerite i vrijednosti željeza u krvi kod Vašeg djeteta, jer djeca koja su dugo dojena, a napreduju tako brzo, često znaju imati i povećanu potrebu za željezom koju možda neće dobiti Vašim mlijekom, jer postoji mogućnost da i Vama nedostaje željeza.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>subspec. pedijatrijske neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba ima 6 mjeseci i 11 kg. Ukinuti noćni podoj ili uvesti voćne kašice? Dojeno dijete nikad ne može biti debelo dijete, a ako i jeste radi se o „zdravoj debljini“.Pozdrav! Imam bebu od 6 mjeseci. Iz rodilišta je izašao s 3300 g i 56 cm. 
    Isključivo je dojen i do sada je već utrostručio svoju težinu, sada ima 11 kg. Na zadnjem pregledu pedijatrica je svjetovala da mu pokušam izbaciti jedan noćni podoj, on se u prosjeku budi dvaput po noći zavisno od toga je li zaspao oko 21 h ili kasnije i najviše voli sisati po noći. Mislite li da je to potrebno i mogu li mu radije postepeno uvoditi voćne kašice (odgovarali su me od toga jer mi je mlijeko izgleda jako hranjivo pa mu to još uvijek nije potrebno i zbog mogućih problema pri dizanju i hodanju kasnije)? Napominjem da smo mi roditelji relativno dosta visoki i normalne težine, znači ne treba kriviti genetiku. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru i lijep pozdrav. ISŠ
   
   Poštovana, 
   dojeno dijete nikad ne može biti debelo dijete, a ako i jeste radi se o „zdravoj debljini“. Kada Vaše dijete prohoda, sve će se to izgubiti, jer će biti zainteresirano da istražuje svijet oko sebe, više nego što će biti fokusirano na hranu.
   Ne izbacujte noćni podoj sve dok ste sigurni da se radi o prehrambenoj potrebi, a ne maženju.
   Dohranu svavako trebate uvesti s navršenih 6 mjeseci, jer upravo ubrzani rast i razvoj u toj dobi zahtijevaju i druge namirnice osim mlijeka. 
   Provjerite i vrijednosti željeza u krvi kod Vašeg djeteta, jer djeca koja su dugo dojena, a napreduju tako brzo, često znaju imati i povećanu potrebu za željezom koju možda neće dobiti Vašim mlijekom, jer postoji mogućnost da i Vama nedostaje željeza.
   Srdačan pozdrav
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec. pedijatarsubspec. pedijatrijske neurologije

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Beba ima 6 mjeseci i 11 kg. Ukinuti noćni podoj ili uvesti voćne kašice?

<para>
 Poštovani, imam sina od 5 godina koji ima problema s probavom odnosno zadržavanjem iste. Čitala sam o sličnim problemima drugih roditelja, međutim on je sin jedinac i željeno dijete, ima pažnju od nas oba roditelja, do nedavno je sve bilo u redu dok nisu počeli ti problemi. Naime, jedan dan je imao tvrdu stolicu i od tada se toliko prestrašio da jednostavno više ne želi to redovno obavljati. Bili smo kod pedijatrice i nema nekih problema, pijemo Portalak, jedemo kuhano, lešo, juhice, kompotiće ali ništa... Iako njegova crijeva imaju potrebu to obaviti svakodnevno, njegova glavica to spriječi i po cijele dane hoda za mnom i moli pomoć. Provodim s njime vrijeme u toaletu, brojimo, pjevamo, molimo i svašta ali ništa ne pomaže. Ne želi ako nije mekano, a to nikako ne postižemo. Nikakvih promjena unutar obitelji nema, trenutno nije u vrtiću jer ima vodene kozice, tako da je i to u njegovu korist. Ali ja više uistinu ne znam kako pomoći i njemu i sebi. Inače je vrlo inteligentno dijete, živahno i znatiželjno, puno pričamo i objašnjavamo ali i opet ništa. Unaprijed zahvalna mama. IP
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>upućujem vas na linkove na kojima možete provjeriti odgovore drugim roditeljima zbog sličnih problema.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/95/406/tvrda-stolica-kod-2-godisnjaka">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/95/406/tvrda-stolica-kod-2-godisnjaka</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/95/301/tvrda-stolica-kod-35-godisnjakinje">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/95/301/tvrda-stolica-kod-35-godisnjakinje</ulink>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja ću se samo kratko nadovezati i reći Vam da dijete može zbog tvrde stolice imati ragade analne regije <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(ispucalu kožicu), koje se ponavljaju prilikom defekacije iole tvrđe stolice. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zato Vaše dijete odbija defecirati ukoliko stolica nije skroz mekana. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pokušajte s preparatom Movicol junior (za upute kontaktirajte Vašu pedijatricu ili gastroenterologa), a dodatno njegujte analnu regiju s nekom od neutralnih krema koje će spriječiti nastanak ragada i olakšati defekaciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>subspec.pedijatrijske neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (3) zadržava stolicu koja je tvrda i boli ga dok obavlja nuždu Bili smo kod pedijatrice i nema nekih problema, pijemo Portalak, jedemo kuhano, lešo, juhice, kompotiće ali ništa... 
   Poštovani, imam sina od 5 godina koji ima problema s probavom odnosno zadržavanjem iste. Čitala sam o sličnim problemima drugih roditelja, međutim on je sin jedinac i željeno dijete, ima pažnju od nas oba roditelja, do nedavno je sve bilo u redu dok nisu počeli ti problemi. Naime, jedan dan je imao tvrdu stolicu i od tada se toliko prestrašio da jednostavno više ne želi to redovno obavljati. Bili smo kod pedijatrice i nema nekih problema, pijemo Portalak, jedemo kuhano, lešo, juhice, kompotiće ali ništa... Iako njegova crijeva imaju potrebu to obaviti svakodnevno, njegova glavica to spriječi i po cijele dane hoda za mnom i moli pomoć. Provodim s njime vrijeme u toaletu, brojimo, pjevamo, molimo i svašta ali ništa ne pomaže. Ne želi ako nije mekano, a to nikako ne postižemo. Nikakvih promjena unutar obitelji nema, trenutno nije u vrtiću jer ima vodene kozice, tako da je i to u njegovu korist. Ali ja više uistinu ne znam kako pomoći i njemu i sebi. Inače je vrlo inteligentno dijete, živahno i znatiželjno, puno pričamo i objašnjavamo ali i opet ništa. Unaprijed zahvalna mama. IP


   Poštovana,
   upućujem vas na linkove na kojima možete provjeriti odgovore drugim roditeljima zbog sličnih problema.
   


   https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/95/406/tvrda-stolica-kod-2-godisnjaka


   https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/95/301/tvrda-stolica-kod-35-godisnjakinje


   Ja ću se samo kratko nadovezati i reći Vam da dijete može zbog tvrde stolice imati ragade analne regije (ispucalu kožicu), koje se ponavljaju prilikom defekacije iole tvrđe stolice. 
   Zato Vaše dijete odbija defecirati ukoliko stolica nije skroz mekana. 
   Pokušajte s preparatom Movicol junior (za upute kontaktirajte Vašu pedijatricu ili gastroenterologa), a dodatno njegujte analnu regiju s nekom od neutralnih krema koje će spriječiti nastanak ragada i olakšati defekaciju.
   
   Srdačan pozdrav
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatarsubspec.pedijatrijske neurologije

   
      Poliklinika za dječje bolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Dječak (3) zadržava stolicu koja je tvrda i boli ga dok obavlja nuždu

<para>
 Poštovani, imam pitanje u vezi mog trogodišnjeg sina. Jako je sitan za svoju dob, napunio je prije deset dana 3 godine, visok je 90 cm a težak 12,8 kg. Rođen je sa 3350 kg, te 51 cm. S mjesec dana imao je 55/4150, s 3 mjeseca 61/5300, s 6 mjeseci 65/6500; sa 1 godinom 72/8200, S 2 godine 82/10600, s 2,5 godine 86/11,3. Ja sam ga dojila, početak nadohrane bio je s 5 mjeseci, s tim da je prvih nekoliko mjeseci teško prihvatio nadohranu. Ja sam počela primjećivati da je slabiji u odnosu na vršnjake ali me njegova pedijatrica uvjerava da je sve u redu i da ulazi u okvire krivulja, te me je poticala da dojim cijelo vrijeme. Kako je jedini način da znaš da li dijete napreduje dobivanje na kilaži, a pedijatar je taj koji poznaje krivulje i prosjeke, tako sam ja uz njen savjet isključivo dojila. Pošto on danas dobro jede, i počinje dobivati na kilaži, mislite li da je moguće nadoknaditi taj zaostatak ako je uzrok bila prehrana. Ja sam visoka 163, a tata 185 cm. Inače je zdrav uz jedan period anemije gdje je uzimao sirup i stanje se popravilo. Hvala na odgovoru, mama
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>iz priloženih podataka može se pratiti razvoj vašeg dječaka i uspoređivati s centilnim krivuljama za tjelesnu težinu i visinu što i vi vjerojatno pratite unatrag tri godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iz navedenog je vidljivo kako je zastoj na tjelesnoj težini nastupio između trećeg i šestog mjeseca, možda tek nakon petog mjeseca početkom nadohrane, što nije neuobičajeno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S dvije godine dječak je na 5.centili, gdje se nalazi i s 2.5 godine, međutim sada s tri godine je iznad 1o. tj. 10.- 25. centile te je za vjerovati da nadoknađuje izgubljeno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Centilna krivulja visine sada u dobi od 3 godine prati centilnu krivulju težine, te mislim da je dječak proporcionalno razvijen i da dobro izgleda. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Spec. pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Može li moj sin (3) nadoknaditi zaostatak u rastu uzrokovan preslabom prehranom u dojenačkoj dobi? Ja sam počela primjećivati da je slabiji u odnosu na vršnjake ali me njegova pedijatrica uvjerava da je sve u redu i da ulazi u okvire krivulja, te me je poticala da dojim cijelo vrijeme. 
   Poštovani, imam pitanje u vezi mog trogodišnjeg sina. Jako je sitan za svoju dob, napunio je prije deset dana 3 godine, visok je 90 cm a težak 12,8 kg. Rođen je sa 3350 kg, te 51 cm. S mjesec dana imao je 55/4150, s 3 mjeseca 61/5300, s 6 mjeseci 65/6500; sa 1 godinom 72/8200, S 2 godine 82/10600, s 2,5 godine 86/11,3. Ja sam ga dojila, početak nadohrane bio je s 5 mjeseci, s tim da je prvih nekoliko mjeseci teško prihvatio nadohranu. Ja sam počela primjećivati da je slabiji u odnosu na vršnjake ali me njegova pedijatrica uvjerava da je sve u redu i da ulazi u okvire krivulja, te me je poticala da dojim cijelo vrijeme. Kako je jedini način da znaš da li dijete napreduje dobivanje na kilaži, a pedijatar je taj koji poznaje krivulje i prosjeke, tako sam ja uz njen savjet isključivo dojila. Pošto on danas dobro jede, i počinje dobivati na kilaži, mislite li da je moguće nadoknaditi taj zaostatak ako je uzrok bila prehrana. Ja sam visoka 163, a tata 185 cm. Inače je zdrav uz jedan period anemije gdje je uzimao sirup i stanje se popravilo. Hvala na odgovoru, mama
   
   
   Poštovana, 
   iz priloženih podataka može se pratiti razvoj vašeg dječaka i uspoređivati s centilnim krivuljama za tjelesnu težinu i visinu što i vi vjerojatno pratite unatrag tri godine.
   Iz navedenog je vidljivo kako je zastoj na tjelesnoj težini nastupio između trećeg i šestog mjeseca, možda tek nakon petog mjeseca početkom nadohrane, što nije neuobičajeno.    
   S dvije godine dječak je na 5.centili, gdje se nalazi i s 2.5 godine, međutim sada s tri godine je iznad 1o.  tj. 10.- 25. centile te je za vjerovati da nadoknađuje izgubljeno.  
   Centilna krivulja visine sada u dobi od 3 godine prati centilnu krivulju težine, te mislim da je dječak proporcionalno razvijen i da dobro izgleda.  
   
   Zdravka Gjergja   dr. med. Spec. pedijatar

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Može li moj sin (3) nadoknaditi zaostatak u rastu uzrokovan preslabom prehranom u dojenačkoj dobi?

<para>
 Poštovani, možete li mi možda pomoći, jer sam jako tužna i zabrinuta. Moj dječak od 2 godine i 3 mjeseca je u rujnu krenuo u vrtić, a do tada sam ja bila s njim doma. Od početka vrtića smo se naravno susreli s vrtićkim bolestima, prehladama, virozama i slično. Uglavnom su mu se prehlade manifestirale na kraju s upalom uha, što je bila boljka i mene i muža dok smo bili mali, pa mi je rečeno da to ima veze i s genetikom. U nepunih 3 mjeseca vrtića mi smo preko mjesec i pol dana bili doma, jer svaki put kada bi bio bolje i ozdravio, oni bi se u tjedan dana opet razbolio. Također moram napomenuti da je u periodu od mjesec i pol dana bio dva puta po dva tjedna na antibiotskim sirupima tipa amoksicilini i zinat. Pedijatar mi nije savjetovao ni spomenuo probiotike, pa sam tek kada sam doznala, samostalno ih počela davati nakon te druge kure antibiotika (radi se o Panda probioticima iz Bio i Bio, ako je to relevantna informacija). Sad je već 5 tjedana doma, u međuvremenu se opet prehladio (iako nije u vrtiću niti s drugom djecom), ali pretpostavljam da se nije pravo ni izliječio, pa ga zato ni ne dajem u vrtić, ali osim nosića koji curi imamo veliki problem, a to je hranjenje. Problem hranjenja je počeo s vrtićom, a do tada moram reći da je sve jeo, posebno povrće, meso i ribu, voće mu nije bila nikada jača strana, ali sada neće ništa od toga, pa nam se jelovnik sveo na nekoliko kombinacija koje vrtim tokom tjedna, a to je sve većinom bazirano na pašti, riži, njokima i slično. Čak ni u vrtiću ne bi po cijeli dan jeo niti pio. Znao bi kada bi došli po njega iz vrtića, znao bi u autu na putu do doma popiti po cijelu bočicu svog soka ili čaja. U zadnjih tjedan dana osim vrlo slabog i nekvalitetnog hranjenja primjećujem i osip po guzi, oko testisa, a sinoć i na vratu i dlanovima. Jutos sam primjetila da ima i na listovima nogica taj isti osip. Opis izgleda kao sitni mali crvankasti prištići, ali tu i tamo ima i većih prištića koji izgledaju kao mali vodenasti mjehurući. Inače čokolino i boca mlijeka mu je najdrže jelo, ali jučer nije ni to jeo, već se žalio na bol u ustima dok je jeo, a jutros ga je glad ipak jako mučila pa je i uspio popiti svoju dozu mlijeka, ali ga je možda sat nakon toga i povratio. Molim vas pomozite, nemirno spava, budi se u neutješnom plaču, jakooo jakooo smo zabrinuti. Puno vam hvala na skorom odgovoru! Jelena
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor: <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, o polasku u kolektiv i učestalim oboljenjima već sam pisala na ovom portalu, pa vas molim da više o tome pročitate usljedećim člancima:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/103/895/jako-sam-zabrinuta-moj-4-godisnjak-neprestano-je-bolestan">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/103/895/jako-sam-zabrinuta-moj-4-godisnjak-neprestano-je-bolestan</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/83/843/kako-osim-prevenarom-zastititi-dijete-od-stalnih-bolesti-u-kolektivu">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/83/843/kako-osim-prevenarom-zastititi-dijete-od-stalnih-bolesti-u-kolektivu</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/147/894/otitis-i-dug-oporavak">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/147/894/otitis-i-dug-oporavak</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Problemi s prehranom također su povezani s polaskom u jaslice i odvajenjem od majke. Vjerojatno će trebati neko vrijeme da se prilagodi i da se sve vrati na normalu. Ako budete i dalje imali problema, možda će trebati potražiti pomoć psihologa. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Osip mi je teško komentirati jer ga ne mogu vidjeti, ali po distribuciji mogao bi biti virusni. Ukoliko se ne povlači ili se širi, odvediti dječaka pedijatru na pregled. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Od kad je krenuo u vrtić moj dječak je stalno bolestan U nepunih 3 mjeseca vrtića mi smo preko mjesec i pol dana bili doma, jer svaki put kada bi bio bolje i ozdravio, oni bi se u tjedan dana opet razbolio. 
   Poštovani, možete li mi možda pomoći, jer sam jako tužna i zabrinuta. Moj dječak od 2 godine i 3 mjeseca je u rujnu krenuo u vrtić, a do tada sam ja bila s njim doma. Od početka vrtića smo se naravno susreli s vrtićkim bolestima, prehladama, virozama i slično. Uglavnom su mu se prehlade manifestirale na kraju s upalom uha, što je bila boljka i mene i muža dok smo bili mali, pa mi je rečeno da to ima veze i s genetikom. U nepunih 3 mjeseca vrtića mi smo preko mjesec i pol dana bili doma, jer svaki put kada bi bio bolje i ozdravio, oni bi se u tjedan dana opet razbolio. Također moram napomenuti da je u periodu od mjesec i pol dana bio dva puta po dva tjedna na antibiotskim sirupima tipa amoksicilini i zinat. Pedijatar mi nije savjetovao ni spomenuo probiotike, pa sam tek kada sam doznala, samostalno ih počela davati nakon te druge kure antibiotika (radi se o Panda probioticima iz Bio i Bio, ako je to relevantna informacija). Sad je već 5 tjedana doma, u međuvremenu se opet prehladio (iako nije u vrtiću niti s drugom djecom), ali pretpostavljam da se nije pravo ni izliječio, pa ga zato ni ne dajem u vrtić, ali osim nosića koji curi imamo veliki problem, a to je hranjenje. Problem hranjenja je počeo s vrtićom, a do tada moram reći da je sve jeo, posebno povrće, meso i ribu, voće mu nije bila nikada jača strana, ali sada neće ništa od toga, pa nam se jelovnik sveo na nekoliko kombinacija koje vrtim tokom tjedna, a to je sve većinom bazirano na pašti, riži, njokima i slično. Čak ni u vrtiću ne bi po cijeli dan jeo niti pio. Znao bi kada bi došli po njega iz vrtića, znao bi u autu na putu do doma popiti po cijelu bočicu svog soka ili čaja. U zadnjih tjedan dana osim vrlo slabog i nekvalitetnog hranjenja primjećujem i osip po guzi, oko testisa, a sinoć i na vratu i dlanovima. Jutos sam primjetila da ima i na listovima nogica taj isti osip. Opis izgleda kao sitni mali crvankasti prištići, ali tu i tamo ima i većih prištića koji izgledaju kao mali vodenasti mjehurući. Inače čokolino i boca mlijeka mu je najdrže jelo, ali jučer nije ni to jeo, već se žalio na bol u ustima dok je jeo, a jutros ga je glad ipak jako mučila pa je i uspio popiti svoju dozu mlijeka, ali ga je možda sat nakon toga i povratio. Molim vas pomozite, nemirno spava, budi se u neutješnom plaču, jakooo jakooo smo zabrinuti. Puno vam hvala na skorom odgovoru! Jelena
   
   Odgovor: 
   Poštovana, o polasku u kolektiv i učestalim oboljenjima već sam pisala na ovom portalu, pa vas molim da više o tome pročitate usljedećim člancima:
   https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/103/895/jako-sam-zabrinuta-moj-4-godisnjak-neprestano-je-bolestan
   
   https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/83/843/kako-osim-prevenarom-zastititi-dijete-od-stalnih-bolesti-u-kolektivu
   
   https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/147/894/otitis-i-dug-oporavak
   
   Problemi s prehranom također su povezani s polaskom u jaslice i odvajenjem od majke. Vjerojatno će trebati neko vrijeme da se prilagodi i da se sve vrati na normalu. Ako budete i dalje imali problema, možda će trebati potražiti pomoć psihologa. 
   Osip mi je teško komentirati jer ga ne mogu vidjeti, ali po distribuciji mogao bi biti virusni. Ukoliko se ne povlači ili se širi, odvediti dječaka pedijatru na pregled. 
   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Od kad je krenuo u vrtić moj dječak je stalno bolestan

<para>
 Bili smo kod pedijatra nekoliko puta, napravili alergološku obradu u bolnici Srebrnjak alergije na inh, nutri, adative - sve negativno. Čekamo nalaze iz krvi pa kontrola. Jedna stolica na parazite negativna, bris nazofa. negativan, UK i druga stolica na parazite u toku, kks u gran normale. Nalazi svi u normali a mi kašljemo i dalje. Naravno uz sve moguće sirupe za kašalj. To kada krene ne staje po 1 do 2 sata. Molim mišljenje i smjernice što još napraviti, jer dijete ne može takvo pratiti nastavu. Obavili ORL pregled jer smo u prvom mjesecu izvadili tonzile zbog čestih angina i streptokoka. Zahvaljujem na odgovoru.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor:</para>
<para>Poštovana, čini se da ste sve potrebne pretrage obavili. Iz pitanja nije razvidno o kakvom se kašlju radi. Da li je suhi ili produktivni, u napadima, povraća li u kašlju, kako je počeo, da li je djevojčica otežano disala? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mislim da je potrebno učiniti rtg snimku pluća, te serologiju na hripavac. Ove će pretrage vjerojatno učniti i na Srebrnjaku kada dođete na kontrolni pregled, te po potrebi ordinirati terapiju.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Svi nalazi su u normali, a djevojčica ne prestaje kašljati već tri mjeseca Potrebno je učiniti rtg snimku pluća, te serologiju na hripavac.Poštovani imam curicu od 6,5 godina. Imamo kašalj koji traje od 9. mjeseca, a toliko traju i urtikarije po cijelom tijelu. 
    Bili smo kod pedijatra nekoliko puta, napravili alergološku obradu u bolnici Srebrnjak alergije na inh, nutri, adative - sve negativno. Čekamo nalaze iz krvi pa kontrola. Jedna stolica na parazite negativna, bris nazofa. negativan, UK i druga stolica na parazite u toku, kks u gran normale. Nalazi svi u normali a mi kašljemo i dalje. Naravno uz sve moguće sirupe za kašalj. To kada krene ne staje po 1 do 2 sata. Molim mišljenje i smjernice što još napraviti, jer dijete ne može takvo pratiti nastavu. Obavili ORL pregled jer smo u prvom mjesecu izvadili tonzile zbog čestih angina i streptokoka. Zahvaljujem na odgovoru.
   
   Odgovor:
Poštovana, čini se da ste sve potrebne pretrage obavili. Iz pitanja nije razvidno o kakvom se kašlju radi. Da li je suhi ili produktivni, u napadima, povraća li u kašlju, kako je počeo, da li je djevojčica otežano disala? 
   Mislim da je potrebno učiniti rtg snimku pluća, te serologiju na hripavac. Ove će pretrage vjerojatno učniti i na Srebrnjaku kada dođete na kontrolni pregled, te po potrebi ordinirati terapiju.

   dr. Svjetlana Bela Klancir,  spec.pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti dr.Sabol
   


   
   
 Klinfo.hr 

Svi nalazi su u normali, a djevojčica ne prestaje kašljati već tri mjeseca

<para>
 Poštovani, imam malu bebu staru 42 dana. U mjesec dana je narastao 4 cm i dobio 1 kg. Jede na zahtjev, znači cica isključivo kada se sam probudi. Spava i po 5-6 sati u komadu, a hranjenje traje između pola sata i sat. U pravilu jede u 9 ujutro, pa 13, 18, 21, 5 ujutro. Zadnjih 5 dana ima zelenkastu stolicu s time da ja nisam jela ništa zeleno što bi to izazvalo. Znam da za zelenu stolicu kažu da je stolica gladi. Da li je to istina ili je moguće da je zbog nečega drugog? Inače na očigled napreduje i ničime ne pokazuje da je nezadovoljan ili gladan. Također sam zamijetila zadnjih par dana da ima lagani osip po trbuhu, nije jako raširen i ne čini se da ga smeta. Da li je moguće da je izazvan kapima plivit D jer smo to počeli uzimati pred tjedan dana? Puno hvala na odgovoru! Marina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>kolegica, dr. Zdravka Gjergja je nedavno odgovorila na slično pitanje koje možete <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/95/267/zelena-stolica-kod-bebice">pročitati ovdje</ulink>. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon prvih mekonijskih stolica dojeno dijete ima zlatnožute stolice, a u dojenčeta na umjetnoj prehrani stolice su tamnije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Boju stolici daju žučne boje: bilirubin na zraku oksidira u biliverdin pa stolice postaje zelene boje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zelena stolica nije uvijek „stolica gladi“. Ponekad je ona odraz Vaše prehrane (iako ne jedete namirnice zelene boje), no ponekad je i jedan od simptoma bolesti. Može se raditi o običnoj virozi praćenoj blagim osipom, no kod mladog dojenčeta i o upali uha, infekciji mokraćnih puteva i sl. Izvrstan podatak je što Vaše dijete tako dobro napreduje te što osim laganog osipa po donjem dijelu trbuha, nema znakova bolesnog stanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Osip sigurno nije od Plivit D 3 kapi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko zelene stolice potraju, te im se pridruži još neki simptom bolesti, npr. povišena tjelesna temperatura, odbijanje hrane i sl., odnesite Vaše dijete na pregled pedijatru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>subspec.pedijatrijske neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Je li istina da je zelena stolica kod novorođenčeta tzv. stolica gladi? Zelena stolica nije uvijek „stolica gladi“. Ponekad je ona odraz Vaše prehrane (iako ne jedete namirnice zelene boje), no ponekad je i jedan od simptoma bolesti. 
   Poštovani, imam malu bebu staru 42 dana. U mjesec dana je narastao 4 cm i dobio 1 kg. Jede na zahtjev, znači cica isključivo kada se sam probudi. Spava i po 5-6 sati u komadu, a hranjenje traje između pola sata i sat. U pravilu jede u 9 ujutro, pa 13, 18, 21, 5 ujutro. Zadnjih 5 dana ima zelenkastu stolicu s time da ja nisam jela ništa zeleno što bi to izazvalo. Znam da za zelenu stolicu kažu da je stolica gladi. Da li je to istina ili je moguće da je zbog nečega drugog? Inače na očigled napreduje i ničime ne pokazuje da je nezadovoljan ili gladan. Također sam zamijetila zadnjih par dana da ima lagani osip po trbuhu, nije jako raširen i ne čini se da ga smeta. Da li je moguće da je izazvan kapima plivit D jer smo to počeli uzimati pred tjedan dana? Puno hvala na odgovoru! Marina
   
   Poštovana,
   kolegica, dr. Zdravka Gjergja je nedavno odgovorila na slično pitanje koje možete pročitati ovdje. 
   Nakon  prvih mekonijskih stolica dojeno dijete ima zlatnožute stolice, a u dojenčeta na umjetnoj prehrani stolice su tamnije.
   Boju stolici daju žučne boje: bilirubin na zraku oksidira u biliverdin pa stolice postaje zelene boje.
   Zelena stolica nije uvijek „stolica gladi“. Ponekad je ona odraz Vaše prehrane (iako ne jedete namirnice zelene boje), no ponekad je i jedan od simptoma bolesti. Može se raditi o običnoj virozi praćenoj blagim osipom, no kod mladog dojenčeta i o upali uha, infekciji mokraćnih puteva i sl. Izvrstan podatak je što Vaše dijete tako dobro napreduje te što osim laganog osipa po donjem dijelu trbuha, nema znakova bolesnog stanja.Osip sigurno nije od Plivit D 3 kapi.
   Ukoliko zelene stolice potraju, te im se pridruži još neki simptom bolesti, npr. povišena tjelesna temperatura, odbijanje hrane i sl., odnesite Vaše dijete na pregled pedijatru.
   Srdačan pozdrav
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatarsubspec.pedijatrijske neurologije

   
      Poliklinika za dječje bolesti dr.Sabol
   


   
      
   
 Klinfo.hr 

Je li istina da je zelena stolica kod novorođenčeta tzv. stolica gladi?

<para>
 Jedan dan smo bili u restoranu, za drugim stolom su bila djeca koja s njim treniraju, nisam ga mogla nagovoriti da ode do njih da ih pozdravi, drugi dan je trebao ići po nekakve knjige kod prijatelja iz razreda, bilo mu je neugodno pokucati na vrata, jedva je to učinio. Suprug kaže da pretjerujem i da će to proći s vremenom, ali mislim da bi trebala nešto poduzeti, ali ne znam konkretno što. Što da radim, kako da se postavim? Hvala unaprijed. Zabrinuta mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>temeljem svega što ste napisali u pismu nisam uspjela razaznati radi li se doista o problemu u smislu povlačenja i depresivnosti kod Vašeg sina ili je jednostavno u pitanju njegov temperament. Da Vam malo pojasnim zbog čega se dvoumim: naime, ovisno o temperamentu i osobinama ličnosti postoje djeca (i odrasli) koji su dominantno introverti ili pak ekstraverti.Već od malena se mogu primjetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti a drugi ekstraverti.</para>
<para>Jedna od stvari koja razlikuje introvertiranu od ekstravertitrane osobe je način na koji se osoba odmara i energizira. Naime, dok je ekstravertiranim osobama za to potrebno stimulativno okruženje i fokus na druge ljude i događaje, introvertirana osoba više preferira neki mirniji kutak bez puno podražaja gdje bi se fokusirala na svoj unutarnji svijet, svoje misli i osjećaje. Često se introvertiranost poistovjećuje sa sramežljivošću što je potpuno pogrešno. Naime, introvertirana osoba bira samostalne aktivnosti radije nego društvene iz razloga što joj tako bolje odgovara i to joj nije problem, dok sramežljiva osoba to čini zbog straha od neuspjeha.</para>
<para>Ne znam jeste li uspjeli prepoznati sina u ovom opisu, no u svakom slučaju dobro je zapitati se i pažljivo razmotriti je li možda u pitanju samo temperament. Ukoilko je u pitanju njegov temperament, tada nema potrebe (niti bi to bilo dobro za Vašeg sina), mijenjati njegove osobine. Prihvatiti ga takvog kakav jest, uz podršku i razumijevanje, te poruku da je svatko od nas drugačiji i da izabire aktivnosti koje mu najviše odgovaraju – i da je to u redu.</para>
<para>S druge strane, ne smatram ni da je dobra druga krajnost u kojoj roditelji, preuvažavajući djetetov temperament, čine sve umjesto njega. Dakle, u situaciji gdje Vaš sin treba ići po knjige kod prijatelja, kucanje na vrata i preuzimanje tih knjiga treba prepustiti njemu (bez kritika, ljutnje i negodovanja što mu to predstavlja problem). S vremenom će se i on priviknuti na to i prihvatiti kao sastavni dio života.</para>
<para>Ukoliko procijenite da ipak nije riječ o temperamentu (a vjerujem da kao majka najbolje znate svoje dijete), te su eventualne promjene u njegovu ponašanju nastupile nedavno, tada bi Vam savjetovala da se obratite stručnjaku za pomoć. Razdoblje u kojemu se nalazi Vaš sin je prilično osjetljivo, događaju se brojne psihofiziološke promjene kojima je zbunjen on ali vjerojatno i Vi kao roditelji. Iz tog razloga bilo bi dobro, uz pomoć stručnjaka, poraditi na njegovom samopouzdanju koje je u ovom periodu adolescencije često narušeno. U našem Centru specijalizirali smo se za rad s adolescentima i njihovim roditeljima te nam se u svakom momentu s punim povjerenjem možete obratiti.</para>
<para>Vama i Vašem sinu želim puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako da pomognem svom 12-godišnjaku da poradi na samopouzdanju i sigurnosti? Poštovanje! Imam sina od 12 godina i u zadnje vrijeme primjećujem njegovo povlačenje u sebe, nesigurnost. 
    Jedan dan smo bili u restoranu, za drugim stolom su bila djeca koja s njim treniraju, nisam ga mogla nagovoriti da ode do njih da ih pozdravi, drugi dan je trebao ići po nekakve knjige kod prijatelja iz razreda, bilo mu je neugodno pokucati na vrata, jedva je to učinio. Suprug kaže da pretjerujem i da će to proći s vremenom, ali mislim da bi trebala nešto poduzeti, ali ne znam konkretno što. Što da radim, kako da se postavim? Hvala unaprijed. Zabrinuta mama

Draga mama,
temeljem svega što ste napisali u pismu nisam uspjela razaznati radi li se doista o problemu u smislu povlačenja i depresivnosti kod Vašeg sina ili je jednostavno u pitanju njegov temperament. Da Vam malo pojasnim zbog čega se dvoumim: naime, ovisno o temperamentu i osobinama ličnosti postoje djeca (i odrasli) koji su dominantno introverti ili pak ekstraverti.Već od malena se mogu primjetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti a drugi ekstraverti.
Jedna od stvari koja razlikuje introvertiranu od ekstravertitrane osobe je način na koji se osoba odmara i energizira. Naime, dok je ekstravertiranim osobama za to potrebno stimulativno okruženje i fokus na druge ljude i događaje, introvertirana osoba više preferira neki mirniji kutak bez puno podražaja gdje bi se fokusirala na svoj unutarnji svijet, svoje misli i osjećaje. Često se introvertiranost poistovjećuje sa sramežljivošću što je potpuno pogrešno. Naime, introvertirana osoba bira samostalne aktivnosti radije nego društvene iz razloga što joj tako bolje odgovara i to joj nije problem, dok sramežljiva osoba to čini zbog straha od neuspjeha.
Ne znam jeste li uspjeli prepoznati sina u ovom opisu, no u svakom slučaju dobro je zapitati se i pažljivo razmotriti je li možda u pitanju samo temperament. Ukoilko je u pitanju njegov temperament,  tada nema potrebe (niti bi to bilo dobro za Vašeg sina), mijenjati njegove osobine. Prihvatiti ga takvog kakav jest, uz podršku i razumijevanje, te poruku da je svatko od nas drugačiji i da izabire aktivnosti koje mu najviše odgovaraju – i da je to u redu.
S druge strane, ne smatram ni da je dobra druga krajnost u kojoj roditelji, preuvažavajući djetetov temperament, čine sve umjesto njega. Dakle, u situaciji gdje Vaš sin treba ići po knjige kod prijatelja, kucanje na vrata i preuzimanje tih knjiga treba prepustiti njemu (bez kritika, ljutnje i negodovanja što mu to predstavlja problem). S vremenom će se i on priviknuti na to i prihvatiti kao sastavni dio života.
Ukoliko procijenite da ipak nije riječ o temperamentu (a vjerujem da kao majka najbolje znate svoje dijete), te su eventualne promjene u njegovu ponašanju nastupile nedavno, tada bi Vam savjetovala da se obratite stručnjaku za pomoć. Razdoblje u kojemu se nalazi Vaš sin je prilično osjetljivo, događaju se brojne psihofiziološke promjene kojima je zbunjen on ali vjerojatno i Vi kao roditelji. Iz tog razloga bilo bi dobro, uz pomoć stručnjaka, poraditi na njegovom samopouzdanju koje je u ovom periodu adolescencije često narušeno. U našem Centru specijalizirali smo se za rad s adolescentima i njihovim roditeljima te nam se u svakom momentu s punim povjerenjem  možete obratiti.
Vama i Vašem sinu želim puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako da pomognem svom 12-godišnjaku da poradi na samopouzdanju i sigurnosti?

<para>
 Nemam ništa protiv darivanja djeteta u nekim normalnim granicama, no da li treba djetetu govoriti da mu je slatkiše u čizmicu stavio Sv. Nikola kroz prozor ili da mu je Isus, Djed Božićnjak ili netko treći ostavio dar ispod bora. Nisam neki veliki vjernik pa ne bih htjela dijete zakinuti za nešto, a opet ne znam da li je bolje malom dvogodišnjaku „lagati“. Pretpostavljam da na ovo pitanje nema točnog odgovora, no svejedno Vas molim za mišljenje. Hvala. Ljubica
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>ispravan odgovor na ovo pitanje zapravo možete dati jedino Vi kao majka. Sa stručne strane, ispravnog ili pogrešnog odgovora nema, odnosno nijedan Vaš postupak zasigurno neće naškoditi Vašem djetetu.</para>
<para>Naime, Djed Mraz, Sveti Nikola, Zubić vila i sl. dio su usmene predaje i čine jednu od faza djetinjstva. Upravo te faze u kojima djeca imaju pregršt iluzija pamtimo i kao posebne – iz tog razloga smatram da u takvoj vrsti „laganja“ nema ništa loše. Naime, prije ili kasnije svako dijete sazna istinu o Djedu Božićnjaku i Sv. Nikoli što ne bi trebalo prekinuti blagdansku radost. Uz objašnjenje da roditelji nastavljaju posao Sv. Nikole tako što dijele darove i iznenađenja, vjerujem da će svaki mališan bez traume prihvatiti takvo objašnjenje.</para>
<para>S druge strane ako Vam je kao majci neprihvatljiva činjenica svjesnog i možda bespotrebnog laganja djetetu o postojanju Djeda Božićnjaka i Sv. Nikole, tada ponovno smatram da ni to nije nešto zbog čega će Vaše dijete biti nesretno. Jednostavno djetetu možete objasniti da su to mala iznenađenja koja stavljamo u čizmicu/pod bor kako bi razveselili svoje bližnje. U svakom slučaju kako god odlučili imate našu podršku.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Je li u redu djetetu lagati da ga dariva Sv. Nikola ili Djed Mraz? Poštovani, Kako se bliži božićno doba, zanima me kakav je Vaš stav vezano za „laganje“ djeci o Sv. Nikoli, Djedu Božićnjaku i sl. 
    Nemam ništa protiv darivanja djeteta u nekim normalnim granicama, no da li treba djetetu  govoriti da mu je slatkiše u čizmicu stavio Sv. Nikola kroz prozor ili da mu  je Isus, Djed Božićnjak ili netko treći ostavio dar ispod bora. Nisam neki veliki vjernik pa ne bih htjela dijete zakinuti za nešto, a opet ne znam da li je bolje malom dvogodišnjaku „lagati“. Pretpostavljam da na ovo pitanje nema točnog odgovora, no svejedno Vas molim za mišljenje. Hvala. Ljubica

Draga mama,
ispravan odgovor na ovo pitanje zapravo možete dati jedino Vi kao majka. Sa stručne strane, ispravnog ili pogrešnog odgovora nema, odnosno nijedan Vaš postupak zasigurno neće naškoditi Vašem djetetu.
Naime, Djed Mraz, Sveti Nikola, Zubić vila i sl. dio su usmene predaje i čine jednu od faza djetinjstva. Upravo te faze u kojima djeca imaju pregršt iluzija pamtimo i kao posebne – iz tog razloga smatram da u takvoj vrsti „laganja“ nema ništa loše. Naime, prije ili kasnije svako dijete sazna istinu o Djedu Božićnjaku i Sv. Nikoli što ne bi trebalo prekinuti blagdansku radost. Uz objašnjenje da roditelji nastavljaju posao Sv. Nikole tako što dijele darove i iznenađenja, vjerujem da će svaki mališan bez traume prihvatiti takvo objašnjenje.
S druge strane ako Vam je kao majci neprihvatljiva činjenica svjesnog i možda bespotrebnog laganja djetetu o postojanju Djeda Božićnjaka i Sv. Nikole, tada ponovno smatram da ni to nije nešto zbog čega će Vaše dijete biti nesretno. Jednostavno djetetu možete objasniti da su to mala iznenađenja koja stavljamo u čizmicu/pod bor kako bi razveselili svoje bližnje.  U svakom slučaju kako god odlučili imate našu podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Je li u redu djetetu lagati da ga dariva Sv. Nikola ili Djed Mraz?

<para>
 Od nutritivnih alergena reagirala je na soju - jako (iako ja nisam prije primijetila reakciju na hranu). Naišla sam na oprečne informacije o soji - neki tvrde da sojin lecitin izaziva reakciju a opet pišu da samo čista soja (napitak, brašno). Možete li mi to pobliže objasniti, jer sojinog lecitina ima gotovo svugdje. Hvala. Jasminka
</para>
<para>Poštovana, sojin lecitin je fosfolipid, znači jedan oblik masti. Alergija se javalja samo na bjelančevine, no neke tvari poput raznih aditiva koji nisu bjelančevine već razni drugi spojevi mogu imati strukturu sličnu bjelančevini i zbog toga izazvati reakciju. Alergija na soju je alergija na sojin protein, ne na sojin fosfolipid, no u procesu proizvodnje sojinog lecitina zaostaju „nečistoće“, bjelančevine i drugi nutrijenti zbog čega, kod hipersenzitivnih alergičara, može doći do reakcije i na sojin lecitin, odnosno na te zaostale bjelančevine. Sojin lecitin se često koristi u prehrambenoj industriji, ne predstavlja ništa štetno, no kod osoba alergičnih na soju unos velike količine proizvoda koji sadrže sojin lecitin može rezulirati s prevelikim unosom zaostalih nečistoća i reakcijom.</para>
<para>Tena Niseteo <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Sojin lecitin - izaziva li reakciju kao i čista soja? Poštovani molila bih vas za savjet. Djevojčici od 5 godina radili smo kožni test za alergije. Pozitivni je na pelud korova, četinjača, ambroziju, grinje... 
    Od nutritivnih alergena reagirala je na soju - jako (iako ja nisam prije primijetila reakciju na hranu). Naišla sam na oprečne informacije o soji - neki tvrde da sojin lecitin izaziva reakciju a opet pišu da samo čista soja (napitak, brašno). Možete li mi to pobliže objasniti, jer sojinog lecitina ima gotovo svugdje. Hvala. Jasminka

Poštovana, sojin lecitin je fosfolipid, znači jedan oblik masti. Alergija se javalja samo na bjelančevine, no neke tvari poput raznih aditiva koji nisu bjelančevine već razni drugi spojevi mogu imati strukturu sličnu bjelančevini i zbog toga izazvati reakciju. Alergija na soju je alergija na sojin protein, ne na sojin fosfolipid, no u procesu proizvodnje sojinog lecitina zaostaju „nečistoće“, bjelančevine i drugi nutrijenti zbog čega, kod hipersenzitivnih alergičara, može doći do reakcije i na sojin lecitin, odnosno na te zaostale bjelančevine. Sojin lecitin se često koristi u prehrambenoj industriji, ne predstavlja ništa štetno, no kod osoba alergičnih na soju unos velike količine proizvoda koji sadrže sojin lecitin može rezulirati s prevelikim unosom zaostalih nečistoća i reakcijom.
Tena Niseteo dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Sojin lecitin - izaziva li reakciju kao i čista soja?

<para>
 Kupila sam cvjetni prah da nam pojačam imunitet, ali ne znam da li joj smijem dati. Već dugo koristi med i propolis i nije imala reakcije. Cvjetni prah se i preporuča kod nekih oblika alergije, ali nisam sigurna da li da joj ga dam. Molim Vas za savjet. Unaprijed zahvaljujem, Tatjana!
</para>
<para>Poštovana,
na žalost, ne mogu Vam dati odgovor DA ili NE. Pojačavanje imuniteta nije cilj kod alergije, upravo je imunitet taj koji kod alergičara radi „s greškom“ i njegovo pojačavanje može imati samo gore posljedice.</para>
<para>Savjetujem Vam radije imunomodulatore, ako što su probiotici za koje se zna da smanjuju alergijske reakcije imuniteta, a pojačavaju njegove protuupalne reakcije.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Smijem li djevojčici koja ima alergijski rinitis davati cvjetni prah? Poštovanje, imam kćer od 5 godina koja ima alergijski rinitis, ali nismo još utvrdili na što je sve alergična. Na pretrage ćemo ići tek u siječnju 2014. 
    Kupila sam cvjetni prah da nam pojačam imunitet, ali ne znam da li joj smijem dati. Već dugo koristi med i propolis i nije imala reakcije. Cvjetni prah se i preporuča kod nekih oblika alergije, ali nisam sigurna da li da joj ga dam. Molim Vas za savjet. Unaprijed zahvaljujem, Tatjana!

Poštovana,
na žalost, ne mogu Vam dati odgovor DA ili NE. Pojačavanje imuniteta nije cilj kod alergije, upravo je imunitet taj koji kod alergičara radi „s greškom“ i njegovo pojačavanje može imati samo gore posljedice.
Savjetujem Vam radije imunomodulatore, ako što su probiotici za koje se zna da smanjuju alergijske reakcije imuniteta, a pojačavaju njegove protuupalne reakcije.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Smijem li djevojčici koja ima alergijski rinitis davati cvjetni prah?

<para>
 Pošto je uz to bila vezana anemija i hipotonija mi smo poslani na razne preglede ali nije utvrđen nikakav zdravstveni problem. Ja sam danas sigurna da je to posljedica mojeg dojenja, koje prema njegovom napredovanjiu nije bilo dovoljno, a ipak je osnova u prvoj godini. U svemu tome ne znam zašto to nije uočila njegova pedijatrica koja je poznata i ugledna pedijatrica u Zadru. Ona me na svakoj redovnoj kontroli uvjeravala da je napredak minimalan ali dovoljan kod dojenja. On danas dobro jede, raznovrsno, zdrav je dječak, intelektualno napredan, ali taj zaostatak koji se desio u prvoj godini je sad teško sustići i toga sam svjesna. Ja bih vas molila da li mi imate preporučiti nutricionista ili pedijatra u Zadru koji bi se bolje snašao sa ovim problemom, ili je ipak potreban dolazak u Zagreb. Dječak danas ima 3 godine, 12,4 kg i visok je 90 cm. I hvala vam što ste me utješili da je nadoknada rasta moguća jer se ne mogu prestati nervirati zašto sam bila uporna oko dojenja i zašto sam uporno slušala pedijatricu a vaga mi je govorila drugačije, Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>na žalost nemam informaciju tko bi Vas od nutricionista ili pedijatara u Zadru mogao savjetovati. No, ne brinite Vaše dijete ima dovoljno vremena za nadoknadu rasta sve do i u pubertetu. Savjet koji bih Vam ovako mogla dati jest da mu obogaćujete obroke visokokvalitetnim masnoćama (maslinovo, laneno ulje), oko 1 čajnu žličicu u 2 do 3 obroka te da mu tijekom zimskog perioda date adekvatnu multivitaminsku supstituciju (adekvatno dobi).</para>
<para>Imajte na umu da Vaše dijete ne može pojesti više nego što može pojesti, stoga mu jela radite energetski i nutritivno bogatijima, npr. osim dodatka kvalitetnih ulja, u jela možete dodati vrhnje/mileram, sir, maslac, umutiti jaje (umjesto bistre juhe napravite krem juhu, u pojedina jela dodajte jaje i krišku sira poput Goude i sl.). Na žalost, više od ovog Vam ovim putem ne mogu savjetovati.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Trebam pedijatra koji će mi pomoći da moje dijete nadoknadi rast i razvoj izgubljen u fazi dojenja Poštovana, hvala vam na vašem odgovoru u vezi mog dječaka od 2,5 godine koji je u jednom razdoblju počeo slabije napredovati. 
    Pošto je uz to bila vezana anemija i hipotonija mi smo poslani na razne preglede ali nije utvrđen nikakav zdravstveni problem. Ja sam danas sigurna da je to posljedica mojeg dojenja, koje prema njegovom napredovanjiu nije bilo dovoljno, a ipak je osnova u prvoj godini. U svemu tome ne znam zašto to nije uočila njegova pedijatrica koja je poznata i ugledna pedijatrica u Zadru. Ona me na svakoj redovnoj kontroli uvjeravala da je napredak minimalan ali dovoljan kod dojenja. On danas dobro jede, raznovrsno, zdrav je dječak, intelektualno napredan, ali taj zaostatak koji se desio u prvoj godini je sad teško sustići i toga sam svjesna. Ja bih vas molila da li mi imate preporučiti nutricionista ili pedijatra u Zadru koji bi se bolje snašao sa ovim problemom, ili je ipak potreban dolazak u Zagreb. Dječak danas ima 3 godine, 12,4 kg i visok je 90 cm. I hvala vam što ste me utješili da je nadoknada rasta moguća jer se ne mogu prestati nervirati zašto sam bila uporna oko dojenja i zašto sam uporno slušala pedijatricu a vaga mi je govorila drugačije, Hvala unaprijed.

Poštovana,
na žalost nemam informaciju tko bi Vas od nutricionista ili pedijatara u Zadru mogao savjetovati. No, ne brinite Vaše dijete ima dovoljno vremena za nadoknadu rasta sve do i u pubertetu. Savjet koji bih Vam ovako mogla dati jest da mu obogaćujete obroke visokokvalitetnim masnoćama (maslinovo, laneno ulje), oko 1 čajnu žličicu u 2 do 3 obroka te da mu tijekom zimskog perioda date adekvatnu multivitaminsku supstituciju (adekvatno dobi).
Imajte na umu da Vaše dijete ne može pojesti više nego što može pojesti, stoga mu jela radite energetski i nutritivno bogatijima, npr. osim dodatka kvalitetnih ulja, u jela možete dodati vrhnje/mileram, sir, maslac, umutiti jaje (umjesto bistre juhe napravite krem juhu, u  pojedina jela dodajte jaje i krišku sira poput Goude i sl.). Na žalost, više od ovog Vam ovim putem ne mogu savjetovati.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Trebam pedijatra koji će mi pomoći da moje dijete nadoknadi rast i razvoj izgubljen u fazi dojenja

<para>
 Raspored prehrane je: 08:00 bočica čokolina ili rižolina s adaptiranim mlijekom negdje oko 180 ml; 10:00 već ode na spavanje pa mu ponudim nezasađeni čaj; 12:00 ili 13:00 voćna kašica sa žitaricama, a nekad samo voće (kruška, banana, jabuka, kompot od jabuke ili sl.); oko 16:00 povrće (juhica s mrkvicom, cvjetačom, krumpirom i pašticom, kelj, riba s krumpirom na pari, palenta s abc sirom ili paštica sa sirom kako kad); 19:00 jogurtić ili boca mlijeka; 20:30 ili 21:00 bočica mlijeka s malo grisolina oko 220 ml. Da li je ovaj raspored uredan, da li je dovoljno raznovrstan za moju bebu? Molim vas odgovorite mi jer se jako brinem pošto mi uvijek kažu na pregledu da je beba debela. On ima oko 78 cm i dosta je velika beba. Hvala unaprijed. MB
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete od 10 mjeseci treba imati 5 obroka na dan, velika beba kao što je Vaša može biti i na 4 konkretnija obroka. Raspored hranjenja koji ste naveli je dobar, no kako vidim ima veći broj mliječnih obroka. Slobodno smanjit broj mliječnih obroka na 2x na dan, radije djetetu dajte jogurt ili svježi kravlji sir s voćem, te slobodno djetetu umjesto jednog mliječnog obroka dajte još jedan povrtni obrok.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Kažu mi da je bebica prebucmasta. Hranim li je pravilno? Dobar dan. Imam bebu staru 9 i pol mjeseci i njegova težina je negdje oko 12 kg, možda i malo manje. 
    Raspored prehrane je: 08:00 bočica čokolina ili rižolina s adaptiranim mlijekom negdje oko 180 ml; 10:00 već ode na spavanje pa mu ponudim nezasađeni čaj; 12:00 ili 13:00 voćna kašica sa žitaricama, a nekad samo voće (kruška, banana, jabuka, kompot od jabuke ili sl.); oko 16:00 povrće (juhica s mrkvicom, cvjetačom, krumpirom i pašticom, kelj, riba s krumpirom na pari, palenta s abc sirom ili paštica sa sirom kako kad); 19:00 jogurtić ili boca mlijeka; 20:30 ili 21:00 bočica mlijeka s malo grisolina oko 220 ml. Da li je ovaj raspored uredan, da li je dovoljno raznovrstan za moju bebu? Molim vas odgovorite mi jer se jako brinem pošto mi uvijek kažu na pregledu da je beba debela. On ima oko 78 cm i dosta je velika beba. Hvala unaprijed. MB

Poštovana,
dijete od 10 mjeseci treba imati 5 obroka na dan, velika beba kao što je Vaša može biti i na 4 konkretnija obroka. Raspored hranjenja koji ste naveli je dobar, no kako vidim ima veći broj mliječnih obroka. Slobodno smanjit broj mliječnih obroka na 2x na dan, radije djetetu dajte jogurt ili svježi kravlji sir s voćem, te slobodno djetetu umjesto jednog mliječnog obroka dajte još jedan povrtni obrok.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Kažu mi da je bebica prebucmasta. Hranim li je pravilno?

<para>
 Rezultati testova su bili sljedeći: dijete je alergično na pseću dlaku, grinje kućne, prašinu, orah, kikiriki, neke od aditiva kao što su: E102, E104, E110, E120...a posebno na limunsku kiselinu. Naravno predlaže se eliminirati iz prehrane namirnice koje sadrže spomenute alergene. Osim navedenog dijete je alergično i na mliječni šećer. Zanima me da li smije jesti obične jogurte, sireve i sl. kao i koje mlijeko predlažete kao zamjenu za kravlje? Unaprijed zahvaljujem na vašem odgovoru. mama3x
</para>
<para>Poštovana,
budući da je djetetu jasno definirana alergija na navedene alergene i aditive jasno Vam je da to isto treba izbjegavati. No, alergija na mliječni šećer NE postoji. Naime, alergičan se može biti samo na bjelančevinu, no ne i na šećer, postoji tzv. inotlerancija laktoze što je potpuno druga stvar i nije niti teška, niti opasna dijagnoza kao alergija.</para>
<para>Ukoliko se radi o intoleranciji na laktozu bitno je izbjegavati veće količine mliječnog šećera laktoze. Ovaj šećer nalazi se u mlijeku, te manje u fermentiranim mliječnim proizvodima – jogurt, kefir, acidofil i sl. te sirevi. U mliječnim desertima i mlijeku ima ga nešto više i može izazavati proljevaste stolice, nadustost i vjetrove te osip. U ovom slučaju savjetuje se prehrna koja uključuje mlijeko sa manje laktoze, ili zamjenu za kravlje mlijeko, najbolje sojino mlijeko, a mliječne proizvode može se konzumirati neposredno nakon obroka i ne u obilnim količinama.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Koja je najbolja zamjena za kravlje mlijeko? Poštovani, nakon višetjednog crvenila i svraba u predjelu pregiba nogu i vrata kao i neprestanog kašljucanja, odlučili smo našem 6-godišnjem sinu napraviti alergo test. 
    Rezultati testova su bili sljedeći: dijete je alergično na pseću dlaku, grinje kućne, prašinu, orah, kikiriki, neke od aditiva kao što su: E102, E104, E110, E120...a posebno na limunsku kiselinu. Naravno predlaže se eliminirati iz prehrane namirnice koje sadrže spomenute alergene. Osim navedenog dijete je alergično i na mliječni šećer. Zanima me da li smije jesti obične jogurte, sireve i sl. kao i koje mlijeko predlažete kao zamjenu za kravlje? Unaprijed zahvaljujem na vašem odgovoru. mama3x

Poštovana,
budući da je djetetu jasno definirana alergija na navedene alergene i aditive jasno Vam je da to isto treba izbjegavati. No, alergija na mliječni šećer NE postoji. Naime, alergičan se može biti samo na bjelančevinu, no ne i na šećer, postoji tzv. inotlerancija laktoze što je potpuno druga stvar i nije niti teška, niti opasna dijagnoza kao alergija.
Ukoliko se radi o intoleranciji na laktozu bitno je izbjegavati veće količine mliječnog šećera laktoze. Ovaj šećer nalazi se u mlijeku, te manje u fermentiranim mliječnim proizvodima – jogurt, kefir, acidofil i sl. te sirevi. U mliječnim desertima i mlijeku ima ga nešto više i može izazavati proljevaste stolice, nadustost i vjetrove te osip. U ovom slučaju savjetuje se prehrna koja uključuje mlijeko sa manje laktoze, ili zamjenu za kravlje mlijeko, najbolje sojino mlijeko, a mliječne proizvode može se konzumirati neposredno nakon obroka i ne u obilnim količinama.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Koja je najbolja zamjena za kravlje mlijeko?

<para>
 Tako je rekla školska psihologica i rekla je da ne može tu nešto napraviti. On reda jedinice, nije ga briga, vrlo često ode sa sata. Uglavnom u njemu je veliki bunt i prskos uglavnom prema autoritetima, znači meni, ocu, a zna i u školi doći do konflikta s nekim profesorom. Mene nekad ucjenjuje za neki skupi mobitel i dok ga ne dobije neće učiti, naravno na što ja ne padam. Takvo ponašanje je lagano počelo krajem osmog razreda, sad je 1. srednje. Često zna reći da sam ja kriva jer ga previše kontroliram i sve me zanima. Normalna smo obitelj, majka, otac, stariji sin student. Molila bih vas za savjet, jer sam jako zabrinuta.... unaprijed hvala.</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam nije lako i da ste zabrinuti za svog sina i njegovu budućnost. Ono što Vam mogu reći, a što će Vas možda djelomično utješiti, jest da sve što Vaš sin prolazi zapravo ne odudara od ponašanja jednog pravog školskog primjera adolescenta. Bunt i revolt u toj dobi su sasvim normalni i očekivani, osjećaj da ih nitko ne razumije, želja da se odvoje s jedne strane i potreba za zaštitom s druge.</para>
<para>Kao savjet mogu Vam jedino reći da je nužno da i dalje budete dosljedni po pitanju određenih stvari – primjerice, na ucjene za kupnju mobitela kako bi učio svakako nemojte popuštati jer njegovi zahtjevi sigurno neće stati na tome nego će rasti. A pri tome još dobiva i potpuno krivu poruku.</para>
<para>Što se tiče njegove motivacije za školu, bilo bi dobro provjeriti u čemu je točno problem – ima li Vaše dijete problema s učenjem? Kakva je situacija u školi po pitanju društva s kojim provodi vrijeme? Što je njima bitno, kakve su njihove ocjene, kako provode vrijeme? To su stvari koje mogu utjecati na ponašanje Vašeg sina i stoga smatram da je jako važno znati cijeli kontekst. Razumijevanje konteksta, razumijevanje Vašeg sina i nedostatka njegove motivacije za učenjem itekako mogu pridonijeti u rješavanju ovog problema. Iz tog razloga smatram da bi bilo dobro da se obratite stručnjaku za pomoć koji će dobiti potpuni uvid u cijelu situaciju, koji će moći individualno pristupiti cijeloj situaciji i pomoći Vam u traženju rješenja.</para>
<para>U našem Centru specijalizirali smo se za rad s adolescentima i njihovim roditeljima te nam se slobodno obratite za pomoć.</para>
<para>Želim Vam puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Tinejdžer je buntovan, prkosan i niže jedinicu za jedinicom Poštovani, imam dijete od 15 godina koje prolazi težak pubertet - ne uči, drsko se ponaša, odsutan je, prolazi kroz krize odrastanja, a najgore je što nema motivacije za školu. 
    Tako je rekla školska psihologica i rekla je da ne može tu nešto napraviti. On reda jedinice, nije ga briga, vrlo često ode sa sata. Uglavnom u njemu je veliki bunt i prskos uglavnom prema autoritetima, znači meni, ocu, a zna i u školi doći do konflikta s nekim profesorom. Mene nekad ucjenjuje za neki skupi mobitel i dok ga ne dobije neće učiti, naravno na što ja ne padam. Takvo ponašanje je lagano počelo krajem osmog razreda, sad je 1. srednje. Često zna reći da sam ja kriva jer ga previše kontroliram i sve me zanima. Normalna smo obitelj, majka, otac, stariji sin student. Molila bih vas za savjet, jer sam jako zabrinuta.... unaprijed hvala.
Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako i da ste zabrinuti za svog sina i njegovu budućnost. Ono što Vam mogu reći, a što će Vas možda djelomično utješiti, jest da sve što Vaš sin prolazi zapravo ne odudara od ponašanja jednog pravog školskog primjera adolescenta. Bunt i revolt u toj dobi su sasvim normalni i očekivani, osjećaj da ih nitko ne razumije, želja da se odvoje s jedne strane i potreba za zaštitom s druge.
Kao savjet mogu Vam jedino reći da je nužno da i dalje budete dosljedni po pitanju određenih stvari – primjerice, na ucjene za kupnju mobitela kako bi učio svakako nemojte popuštati jer njegovi zahtjevi sigurno neće stati na tome nego će rasti. A pri tome još dobiva i potpuno krivu poruku.
Što se tiče njegove motivacije za školu, bilo bi dobro provjeriti u čemu je točno problem – ima li Vaše dijete problema s učenjem? Kakva je situacija u školi po pitanju društva s kojim provodi vrijeme? Što je njima bitno, kakve su njihove ocjene, kako provode vrijeme? To su stvari koje mogu utjecati na ponašanje Vašeg sina i stoga smatram da je jako važno znati cijeli kontekst. Razumijevanje konteksta, razumijevanje Vašeg sina i nedostatka njegove motivacije za učenjem itekako mogu pridonijeti u rješavanju ovog problema. Iz tog razloga smatram da bi bilo dobro da se obratite stručnjaku za pomoć koji će dobiti potpuni uvid u cijelu situaciju, koji će moći individualno pristupiti cijeloj situaciji i pomoći Vam u traženju rješenja.
U našem Centru specijalizirali smo se za rad s adolescentima i njihovim roditeljima te nam se slobodno obratite za pomoć.
Želim Vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Tinejdžer je buntovan, prkosan i niže jedinicu za jedinicom

<para>
 Kad je imala godinu dana samo od jednom se ukočila, oči na gore, to je trajalo nekih par sekundi i potom se opustila i zaspala. Odveli smo je odmah u hitnu, tamo se probudila povratila i imala proljev. Primila je infuziju i odmah nakon jedne boce bila je dobro, kao da ništa nije bilo. Napominjem da prije toga nije imala nikakve tegobe, samo je to jutro bila jako pospana. Ležali smo 10 dana u bolnici, radila je EEg i CT i sve je bilo u redu. Prvo su mi rekli po prijemu da je dehidrirala, i doista nije pila puno tekućine, dugo je sisala i jako slabo je pila vodu, sokove nije htjela. Nije dobila nikakvu terapiju i od tad radimo EEG svakih 6 mjeseci. Do sad je uvijek bio dobar, samo pri buđenju se jave neki valovi, ali liječnici kažu da nije za brigu. Napadaj se dogodio tada i nijednom više. Sad je šalju na magnetnu rezonancu. Zanima me vaše mišljenje o tome, što mislite o tome i da li da je vodim na magnetnu jer mislim da je još mala za ta zračenja. Da se takav napadaj mogao dogoditi radi dehidracije? HVALA VAM UNAPRIJED!!!
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>ne navodite da li je dijete u trenutku konvulzivne atake bilo febrilno. Ukoliko je bilo febrilno iznad 38,5 C tada se vjerovatno radilo o febrilnim konvulzijama. O njima smo već pričali, ne zahtjevaju posebnu terapiju, već samo redovite kontrole, a sazrijevanjem SŽS nestaje i mogućnost njihovog ponavljanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Druga mogućnost je da je Vaše dijete imalo konvulzivnu ataku za vrijeme blažeg gastroenterokolitisa. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I o tome je bilo riječi. Naime, ne tako davno, utvrđeno je da za vrijeme blažeg gastroenterokolitisa uzrokovanog Rota ili Norvo virusom, najćešće drugog ili trećeg dana bolesti, dijete u afebrilnom stanju, bez izraženijih znakova dehidracije zna imati konvulzivnu ataku (jednu ili više u nizu). EEG, kao i slikovne pretrage mozga su uvijek uredne, a konvulzije se ne ponavljaju. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Naravno i ekstremna dehidracija zbog elektrolitskog disbalansa zna izazvati konvulzije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sugeriram Vam da o Vašim dilemama porazgovarate sa neuropedijatrom koji Vas prati i da Vam on ili ona objasne indikaciju za MR mozga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Inače, MR mozga ne predstavlja zračenje. Radi se o ulasku u magnetsko polje i to je pretraga kojoj možete podvrgnuti i trudnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>subspec.pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Napadaji zbog dehidracije I ekstremna dehidracija zbog elektrolitskog disbalansa zna izazvati konvulzije.Imam djevojčicu od 3,5 godine. 
    Kad je imala godinu dana samo od jednom se ukočila, oči na gore, to je trajalo nekih par sekundi i potom se opustila i zaspala. Odveli smo je odmah u hitnu, tamo se probudila povratila i imala proljev. Primila je infuziju i odmah nakon jedne boce bila je dobro, kao da ništa nije bilo. Napominjem da prije toga nije imala nikakve tegobe, samo je to jutro bila jako pospana. Ležali smo 10 dana u bolnici, radila je EEg i CT i sve je bilo u redu. Prvo su mi rekli po prijemu da je dehidrirala, i doista nije pila puno tekućine, dugo je sisala i jako slabo je pila vodu, sokove nije htjela. Nije dobila nikakvu terapiju i od tad radimo EEG svakih 6 mjeseci. Do sad je uvijek bio dobar, samo pri buđenju se jave neki valovi, ali liječnici kažu da nije za brigu. Napadaj se dogodio tada i nijednom više. Sad je šalju na magnetnu rezonancu. Zanima me vaše mišljenje o tome, što mislite o tome i da li da je vodim na magnetnu jer mislim da je još mala za ta zračenja. Da se takav napadaj mogao dogoditi radi dehidracije? HVALA VAM UNAPRIJED!!!
   
   Poštovana, 
   ne navodite da li je dijete u trenutku konvulzivne atake bilo febrilno. Ukoliko je bilo febrilno iznad 38,5 C tada se vjerovatno radilo o febrilnim konvulzijama. O njima smo već pričali, ne zahtjevaju posebnu terapiju, već samo redovite kontrole, a sazrijevanjem SŽS nestaje i mogućnost njihovog ponavljanja.
   Druga mogućnost je da je Vaše dijete imalo konvulzivnu ataku za vrijeme blažeg gastroenterokolitisa. 
   I o tome je bilo riječi. Naime, ne tako davno, utvrđeno je da za vrijeme blažeg gastroenterokolitisa uzrokovanog Rota ili Norvo virusom, najćešće drugog ili trećeg dana bolesti, dijete u afebrilnom stanju, bez izraženijih znakova dehidracije zna imati konvulzivnu ataku (jednu ili više u nizu). EEG, kao i slikovne pretrage mozga su uvijek uredne, a konvulzije se ne ponavljaju. 
   Naravno i ekstremna dehidracija zbog elektrolitskog disbalansa zna izazvati konvulzije.
   Sugeriram Vam da o Vašim dilemama porazgovarate sa neuropedijatrom koji Vas prati i da Vam on ili ona objasne indikaciju za MR mozga.
   Inače, MR mozga ne predstavlja zračenje. Radi se o ulasku u magnetsko polje i to je pretraga kojoj možete podvrgnuti i trudnice.
   Srdačan pozdrav
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatarsubspec.pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol


   
   
 Klinfo.hr 

Napadaji zbog dehidracije

<para>
 Ali svaku večer se borimo sa spavanjem, ona nikad nije umorna i jako teško zaspe. Kao beba je bila nespavalica, često se budila noću, a danju je spavala po pola sata. Sada rijetko kad zaspi prije 23 h, diže se ujutro u 7, ide u školu, igra se cijeli dan i ide na plivanje 3 puta tjedno i svejedno navečer jedva zaspe, uglavnom u suzama, jer govori da ne može zaspati. Kad zaspi, ne budi se. Kao dijete (1,5 god) je imala febrilne konvulzije, liječena je kod Vas u poliklinici. Hvala
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odlazak na spavanje je stvar navike. Više puta smo o tome pisali i savjetujem Vam da pročitate sve što smo napisali na temu <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/">poremećaja spavanja</ulink> jer će vam sigurno biti od pomoći.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaša djevojčica je jednostavno nešto aktivnije dijete koje se doslovno boji da joj odlaskom na spavanje „nešto ne promakne“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pokušajte uvesti malo reda, formirati naviku ranijeg odlaska na spavanje, uz puno priče za laku noć, male rituale ljubavi i nježnosti i sve će biti u redu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>subspec.pedijatrijske neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Je li moguće da mojoj aktivnoj 7-godišnjakinji treba tako malo sna? Nekome treba više, nekome manje sna. Aktivnija djeca teže liježu i teže ih je pridobiti na spavanje.Poštovani, moja djevojčica ima 7 godina. Krenula je u školu i sve je u redu. 
    Ali svaku večer se borimo sa spavanjem, ona nikad nije umorna i jako teško zaspe. Kao beba je bila nespavalica, često se budila noću, a danju je spavala po pola sata. Sada rijetko kad zaspi prije 23 h, diže se ujutro u 7, ide u školu, igra se cijeli dan i ide na plivanje 3 puta tjedno i svejedno navečer jedva zaspe, uglavnom u suzama, jer govori da ne može zaspati. Kad zaspi, ne budi se. Kao dijete (1,5 god) je imala febrilne konvulzije, liječena je kod Vas u poliklinici. Hvala
   
   Odlazak na spavanje je stvar navike. Više puta smo o tome pisali i savjetujem Vam da pročitate sve što smo napisali na temu poremećaja spavanja jer će vam sigurno biti od pomoći.
   Vaša djevojčica je jednostavno nešto aktivnije dijete koje se doslovno boji da joj odlaskom na spavanje „nešto ne promakne“.
   Pokušajte uvesti malo reda, formirati naviku ranijeg odlaska na spavanje, uz puno priče za laku noć, male rituale ljubavi i nježnosti i sve će biti u redu. 
   Srdačan pozdrav
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatarsubspec.pedijatrijske neurologije

   
      Poliklinika za dječje bolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Je li moguće da mojoj aktivnoj 7-godišnjakinji treba tako malo sna?

<para>
 Dobar dan, moje dijete je prohodalo prije mjesec dana i jednu nogicu stavlja jače prema van i ne savija je normalno u koljenu, tj. kao da šepa nekako. Pedijatrica nam je rekla da treba cipelicu koja će stisnuti gležanj, visoku, ali on u tome ne bi mogao ni hodati. Kad je prohodao najviše je bio bos, a sada hoda u cicibanovim šlapicama i nihovim cipelicama za prvi korak. Da li će se to ispraviti ili treba kakve vježbe raditi s njim? Lucas
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mala djeca često nakon prohodavanja hodaju nespretnije, na „širokoj osnovi“, zabacujući nogice, „gegajući se“. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Taj period nespretnosti traje par mjeseci, a zatim postaju sve stabilniji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sugeriram Vam da potražite savjet ortopeda, a on će procijeniti da li je potrebno obradu proširiti, nabaviti odgovarajuću obuću, te eventualno konzultirati i neuropedijatra.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>subspec.pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dijete je tek prohodalo, ali jednu nožicu jače stavlja prema van kao da šepa Mala djeca često nakon prohodavanja hodaju nespretnije, na „širokoj osnovi“, zabacujući nogice, „gegajući se“. 
   Dobar dan, moje dijete je prohodalo prije mjesec dana i jednu nogicu stavlja jače prema van i ne savija je normalno u koljenu, tj. kao da šepa nekako. Pedijatrica nam je rekla da treba cipelicu koja će stisnuti gležanj, visoku, ali on u tome ne bi mogao ni hodati. Kad je prohodao najviše je bio bos, a sada hoda u cicibanovim šlapicama i nihovim cipelicama za prvi korak. Da li će se to ispraviti ili treba kakve vježbe raditi s njim? Lucas
   
   Mala djeca često nakon prohodavanja hodaju nespretnije, na „širokoj osnovi“, zabacujući nogice, „gegajući se“. 
   Taj period nespretnosti traje par mjeseci, a zatim postaju sve stabilniji.
   Sugeriram Vam da potražite savjet ortopeda, a on će procijeniti da li je potrebno obradu proširiti, nabaviti odgovarajuću obuću,  te eventualno konzultirati i neuropedijatra.
   Srdačan pozdrav
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatarsubspec.pedijatrijske neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Dijete je tek prohodalo, ali jednu nožicu jače stavlja prema van kao da šepa

<para>
 Malo poslije je gladan i baca mi stvari iz košare jer želi bombone. Pokušavam ga zaustaviti i objasniti da je to trgovina i da se to ne radi, a on me počinje gristi, čupati itd. Jedva dolazimo kući. To ponašanje se ponavlja kad nešto želi. Ima 4 godine. Što da radim? Hvala puno.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam nije lako nositi se s takvim reakcijama Vašeg dječaka. Čini se kako se on teško nosi s postavljanjem granica te ljutnju i negodovanje izražava na neadekvatan način. Da bi ste se i Vi i on lakše nosili s takvim situacijama potrebno je razumjeti njegovu ljutnju i naučiti njega da prepozaje kada se tako osjeća na način da mu reflektirate odnosno imenujete ljutnju kada ju iskaže, npr. "Znam da si sada jako ljut". Više o ljutnji možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/9116/1/%20">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/9116/1/ </ulink>
</para>
<para>Nakon samog refelektiranja djetetove emocije, važno je djetetu postaviti jasnu granicu. Za to je nužno da Vi znate što Vam je uredu da dijete radi, a što Vam nije uredu. Tu granicu morate izreći jasno i odlučno te se nje držati. Postavljanje granica važno je da bi se dijete naučilo samokontroli i osjećalo se sigurno. Jedan od načina na koji djetetu možete olakšati nošenje s postavljanjem granica jest i da mu ponudite Vama prihvatljive izbore. Kako to činiti možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/poticanje-djetetove-samokontrole-i-usvajanje-kucnih-pravila-davanjem-izbora/8988/1/%20%20">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/poticanje-djetetove-samokontrole-i-usvajanje-kucnih-pravila-davanjem-izbora/8988/1/ </ulink>
</para>
<para>Još jedna važna stvar jest učenje djeteta da svoju emociju nauči izražavati na primjeren način, ne koristeći agresivno ponašanje. Griženje i čupanje Vas ili nekoga drugoga ne bi trebalo biti dozvoljeno i važno je da zna da se tako ne smije ponašati. O agresivnom ponašanju možete pročitati u ovom članku <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/agresivno-ponasanje-kod-djece/8894/1/%20">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/agresivno-ponasanje-kod-djece/8894/1/ </ulink>.</para>
<para>Želim Vam puno strpljenja i sreće u budućim izazovnim situacijama s Vašim mlišanom!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević,</emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (4) na neadekvatan način izražava ljutnju i negodovanje Dobar dan! Pokušat ću objasniti jednim primjerom s čime imamo problema. U trgovini smo i kupujemo sve što nam treba. Odjednom je žedan i hoće piti, ode do police i uzima sok, pije. 
    Malo poslije je gladan i baca mi stvari iz košare jer želi bombone. Pokušavam ga zaustaviti i objasniti da je to trgovina i da se to ne radi, a on me počinje gristi, čupati itd. Jedva dolazimo kući. To ponašanje se ponavlja kad nešto želi. Ima 4 godine. Što da radim? Hvala puno.

Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako nositi se s takvim reakcijama Vašeg dječaka. Čini se kako se on teško nosi s postavljanjem granica te ljutnju i negodovanje izražava na neadekvatan način. Da bi ste se i Vi i on lakše nosili s takvim situacijama potrebno je razumjeti njegovu ljutnju i naučiti njega da prepozaje kada se tako osjeća na način da mu reflektirate odnosno imenujete ljutnju kada ju iskaže, npr. "Znam da si sada jako ljut". Više o ljutnji možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/9116/1/ 

Nakon samog refelektiranja djetetove emocije, važno je djetetu postaviti jasnu granicu. Za to je nužno da Vi znate što Vam je uredu da dijete radi, a što Vam nije uredu. Tu granicu morate izreći jasno i odlučno te se nje držati. Postavljanje granica važno je da bi se dijete naučilo samokontroli i osjećalo se sigurno. Jedan od načina na koji djetetu možete olakšati nošenje s postavljanjem granica jest i da mu ponudite Vama prihvatljive izbore. Kako to činiti možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/poticanje-djetetove-samokontrole-i-usvajanje-kucnih-pravila-davanjem-izbora/8988/1/  

Još jedna važna stvar jest učenje djeteta da svoju emociju nauči izražavati na primjeren način, ne koristeći agresivno ponašanje. Griženje i čupanje Vas ili nekoga drugoga ne bi trebalo biti dozvoljeno i važno je da zna da se tako ne smije ponašati. O agresivnom ponašanju možete pročitati u ovom članku https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/agresivno-ponasanje-kod-djece/8894/1/ .
Želim Vam puno strpljenja i sreće u budućim izazovnim situacijama s Vašim mlišanom!

   Tea Knežević,
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak (4) na neadekvatan način izražava ljutnju i negodovanje

<para>
 . Tada reagira vriskom, plačem, glasno naglašava da se boji riječima: boji se, boji se. Većinu vremena provodio je sa mnom, bakom, ocem, ali ne mogu reći da nije viđao druge ljude, često smo u parku, šetnji, na kavi dok se može piti na otvorenom. Strahovi su kulminirali u posljednjih mjesec dva, naime rodila sam drugo dijete i šest dana zbog carskog reza ostala sam u bolnici. To je bilo naše prvo odvajanje, do tada ni dana se nismo razdvajali, ne znam je li to greška ili je prirodno da dijete prve godine svog života provodi najviše s roditeljima. Kako reagirati kada dijete pokaže strah od nekih pojava koje su nama odraslima sasvim prirodne? Napominjem da se nikad nije plašio mraka, što bi mi recimo bilo prirodno za strah kod manjeg djeteta, ili psa, insekata, ili nekih drugih životinja. Unaprijed hvala. Danijela
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>poznato je kako se strahovi javljaju kod sve djece. Neki od njih su zapravo urođene reakcije, odnosno razvojni strahovi, koji se javljaju kod djece u određenoj dobi te najčešće nakon nekog vremena nestanu.</para>
<para>Osim ove vrste strahova, postoje i naučeni strahovi koji su izazvani nekim okolinskim uzrokom. Iako se Vama strahovi Vašeg dječaka čine neuobičajenim pa ih stoga i teško razumijete, za njega su ti strahovi ozbiljni i važni. Naime, već u drugoj polovici prve godine dijete može jasno razlikovati majku od ostalih ljudi iz svoje blizine pa se stoga javlja strah od novih, nepoznatih lica. U dobi od godinu dana i dalje traje strah od napuštanja od strane majke, a taj strah nestaje postepeno oko treće ili četvrte godine. Kroz drugu godinu života, osim straha od odvajanja, naglašen je i strah od jakih zvukova, velikih objekata kao i drugih neobičnih tvari.</para>
<para>Osjećaj straha javlja se kao odgovor na nešto što procijenimo ugrožavajućim za nas. Kada osjetimo strah, javljaju se i promjene u tijelu koje pripremaju tijelo za suočavanje s procijenjenim izvorom opasnosti ili za bijeg iz ugrožavajuće situacije. Neke od tih promjena mogu biti ubrzani rad srca, znojenje, dekoncentracija, glavobolja... Slični znakovi mogu se uočiti i kod djece s obzirom da već od ranog doba djeca mogu reagirati snažnim negodovanjem na neke situacije, a u podlozi te reakcije može biti strah.</para>
<para>Koliko god se nama djetetov strah činio neopravdanim ne smijemo zaboraviti da dijete na svijet gleda drugačije i da ponekad nema kapacitete da samo savlada svoj strah. Tada je važno pomoći djetetu nositi se s tim strahom i prije svega pružiti mu utjehu i razumijevanje. Najbolja prevencija razvijanju dodatnih strahova jest sigurna privrženost između roditelja i djeteta, emocionalna toplina te čuvanje djetetova samopoštovanja. S obzirom da ste Vi neko vrijeme bili odvojeni od sina vjerojatno je to kod njega potenciralo pojačano izražavanje straha no s vremenom, kada se ponovo uspostavi povjerenje djeteta u to da ste Vi tu za njega i da se brinete za njegoovu sigurnost, strahovi bi se trebali smanjiti.</para>
<para>Ono što roditelji ili druge osobe bliske djetetu mogu učiniti da mu olakšaju jest da otvoreno porazgovaraju s djetetom o tome što ga plaši. S obzirom da su mnogi dječji strahovi instinktivni pa ih je stoga nemoguće zaobići, a i kroz život se javljaju brojne sitacije kada dolazi do osjećaja straha, roditelji ne bi trebali biti fokusirani samo na to da dijete smire u nekoj trenutnoj situaciji kada se dijete boji već bi trebali učiti svoje dijete kako da se nosi sa različitim oblicima straha i razvije vještine koje će moći koristiti u budućim situacijama. To bi značilo potaknuti dijete da o stahu govori, crta, igra se, odnosno da na neki način iskaže što ga muči. Također, svakodnevni rituali mogu doprinijeti djetetovu osjećaju sigurnosti, npr. čitanje priče prije spavanja, puštanje lagane glazbe, spavanje uz pritvorena vrata sobe ili blago svjetlo.</para>
<para>Dodatne informacije o osjećaju straha kod djece možete naći i u ovom <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/roditelji/13/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/9096/1/">članku</ulink>.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, </emphasis>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon prvog odvajanja kod mog 2-godišnjaka javili su se iracionalni strahovi Poštovani, moj dvogodišnji dječak ima neke neobjašnjive strahove i to me zabrinjava, recimo strah od nepoznatih ljudi, strah od ručnog sata, od osoba na fotografijama koje sasvim normalno izgledaju, likova na malim ekranima ako se prikažu u manjim dimenzijama recimo, nešto u obliku avatara 
   . Tada reagira vriskom, plačem, glasno naglašava da se boji riječima: boji se, boji se. Većinu vremena provodio je sa mnom, bakom, ocem, ali ne mogu reći da nije viđao druge ljude, često smo u parku, šetnji, na kavi dok se može piti na otvorenom. Strahovi su kulminirali u posljednjih mjesec dva, naime rodila sam drugo dijete i šest dana zbog carskog reza ostala sam u bolnici. To je bilo naše prvo odvajanje, do tada ni dana se nismo razdvajali, ne znam je li to greška ili je prirodno da dijete prve godine svog života provodi najviše s roditeljima. Kako reagirati kada dijete pokaže strah od nekih pojava koje su nama odraslima sasvim prirodne? Napominjem da se nikad nije plašio mraka, što bi mi recimo bilo prirodno za strah kod manjeg djeteta, ili psa, insekata, ili nekih drugih životinja. Unaprijed hvala. Danijela

Draga mama,
poznato je kako se strahovi javljaju kod sve djece. Neki od njih su zapravo urođene reakcije, odnosno razvojni strahovi, koji se javljaju kod djece u određenoj dobi te najčešće nakon nekog vremena nestanu.
Osim ove vrste strahova, postoje i naučeni strahovi koji su izazvani nekim okolinskim uzrokom. Iako se Vama strahovi Vašeg dječaka čine neuobičajenim pa ih stoga i teško razumijete, za njega su ti strahovi ozbiljni i važni. Naime, već u drugoj polovici prve godine dijete može jasno razlikovati majku od ostalih ljudi iz svoje blizine pa se stoga javlja strah od novih, nepoznatih lica. U dobi od godinu dana i dalje traje strah od napuštanja od strane majke, a taj strah nestaje postepeno oko treće ili četvrte godine. Kroz drugu godinu života, osim straha od odvajanja, naglašen je i strah od jakih zvukova, velikih objekata kao i drugih neobičnih tvari.
Osjećaj straha javlja se kao odgovor na nešto što procijenimo ugrožavajućim za nas. Kada osjetimo strah, javljaju se i promjene u tijelu koje pripremaju tijelo za suočavanje s procijenjenim izvorom opasnosti ili za bijeg iz ugrožavajuće situacije. Neke od tih promjena mogu biti ubrzani rad srca, znojenje, dekoncentracija, glavobolja... Slični znakovi mogu se uočiti i kod djece s obzirom da već od ranog doba djeca mogu reagirati snažnim negodovanjem na neke situacije, a u podlozi te reakcije može biti strah.
Koliko god se nama djetetov strah činio neopravdanim ne smijemo zaboraviti da dijete na svijet gleda drugačije i da ponekad nema kapacitete da samo savlada svoj strah. Tada je važno pomoći djetetu nositi se s tim strahom i prije svega pružiti mu utjehu i razumijevanje. Najbolja prevencija razvijanju dodatnih strahova jest sigurna privrženost između roditelja i djeteta, emocionalna toplina te čuvanje djetetova samopoštovanja. S obzirom da ste Vi neko vrijeme bili odvojeni od sina vjerojatno je to kod njega potenciralo pojačano izražavanje straha no s vremenom, kada se ponovo uspostavi povjerenje djeteta u to da ste Vi tu za njega i da se brinete za njegoovu sigurnost, strahovi bi se trebali smanjiti.
Ono što roditelji ili druge osobe bliske djetetu mogu učiniti da mu olakšaju jest da otvoreno porazgovaraju s djetetom o tome što ga plaši. S obzirom da su mnogi dječji strahovi instinktivni pa ih je stoga nemoguće zaobići, a i kroz život se javljaju brojne sitacije kada dolazi do osjećaja straha, roditelji ne bi trebali biti fokusirani samo na to da dijete smire u nekoj trenutnoj situaciji kada se dijete boji već bi trebali učiti svoje dijete kako da se nosi sa različitim oblicima straha i razvije vještine koje će moći koristiti u budućim situacijama. To bi značilo potaknuti dijete da o stahu govori, crta, igra se, odnosno da na neki način iskaže što ga muči. Također, svakodnevni rituali mogu doprinijeti djetetovu osjećaju sigurnosti, npr. čitanje priče prije spavanja, puštanje lagane glazbe, spavanje uz pritvorena vrata sobe ili blago svjetlo.
Dodatne informacije o osjećaju straha kod djece možete naći i u ovom članku.

   Tea Knežević, 
   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Nakon prvog odvajanja kod mog 2-godišnjaka javili su se iracionalni strahovi

<para>
 Međutim moje dijete pati zbog noćnog mokrenja svaku noć, a sad je počela imati česte noćne terore. Noćno mokrenje je krenulo negdje oko rođenja drugog djeteta prije godinu i pol, a do onda je uredno kontrolirala mokrenje za vrijeme spavanja. Dugo sam je pripremala na dolazak prinove, kroz razne priče i razgovore, ona svog bracu voli najviše na svijetu od prvog dana. Isključili smo sve moguće fizičke anomalije jedino zbog bakterija u urinu dobiva svaki dan Ninur prašak. Njezin braco kasni u razvoju i svaki dan ona njega prati na njegove vježbe u popodnevnim satima, ali inače redovito ide u vrtić. Maksimalno pokušavam balansirati između njihovih potreba, ali ne znam jednostavno što napraviti da se riješimo tih pelena tokom noći, a još više me strah tih noćnih terora (javljaju se između ponoći i dva u jutro, samo začujem vriskove iz sobe, ona leži ili hoda po sobi, piđama i kosa su mokre od znoja, nije svjesna, oči su joj otvorene, ali me ne vidi ni ne čuje, stisnem se uz nju i dalje normalno spava do jutra) u zadnjih dva tjedna imala ih je barem 6-7. Molim pomoć ili koristan savijet. Unaprijed hvala MM
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>drago mi je čuti što svoju djevojčicu opisujete kao veselo, vedro, otvoreno i komunikativno dijete, čini se da ste zadovoljni tim njenim osobinama.</para>
<para>Kao što vjerojatno znate sekundarna eneureza događa se najčešće nakon što dijete doživi neku značajnu promjenu u životu na koju se onda teže prilagođava. Čini se da je za Vašu djevojčicu ta promjena bila rođenje brace.</para>
<para>Super je što ste ju na različite načine pripremali za to, no ponekad i uz dobru pripremu djeci to bude velika promjena i doživaljaj u njihovom malom dosadašnjem životu. Dakle, u podlozi sekundarne eneureze i noćnih terora vrlo je vjerojatno neka njena neizražena ili nezadovoljena emocionalna potreba.</para>
<para>Često je teško razumjeti što je to što dijete tada muči pa je stoga i teško odlučiti se kako uopće pristupiti rješenju tog problema. Ono što je važno, da unatoč brizi za bebu koja ima svoje potrebe, neko vrijeme (bar pola sata dnevno) odvojite isključivo za druženje s Vašom djevojčicom. Tada bi bilo dobro da joj pružite nepodijeljenu pažnju i da to bude ugodno vrijeme i za Vas i za nju. Osim toga, kako biste umanjili vjerojatnost javljanja noćnih terora izbjegavajte izlaganja djevojčice previše stimulativnim podražajima poslije podne i navečer (npr.gledanje crtića, igranje igrica s puno svjetlosnih i zvukovnih efekata i sl.). Također, prije spavanja možete ju nježno izmasirati ili joj na neki drugi, njoj primjeren način, pomoći da se opusti.</para>
<para>Ukoliko će se ipak njeno noćno mokrenje i noćni terori nastaviti kroz neko vrijeme bilo bi dobro javiti se stručnjaku. Ako se odlučite za to, možete se javiti i nama u Centar Proventus gdje radimo po principima terapije igrom koja je primjerena za dob Vašeg djeteta kao i za problematiku koju ste opisali.</para>
<para>Želim Vam puno sreće s Vašim mališanima!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, </emphasis>
 <emphasis>praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon što je dobila bracu, moja djevojčica ponovno noću mokri u krevet Poštovani, majka sam djevojčice od pet i pol godina. Ona je veselo, vedro, otvoreno i komunikativno dijete. 
    Međutim moje dijete pati zbog noćnog mokrenja svaku noć, a sad je počela imati česte noćne terore. Noćno mokrenje je krenulo negdje oko rođenja drugog djeteta prije godinu i pol, a do onda je uredno kontrolirala mokrenje za vrijeme spavanja. Dugo sam je pripremala na dolazak prinove, kroz razne priče i razgovore, ona svog bracu voli najviše na svijetu od prvog dana. Isključili smo sve moguće fizičke anomalije jedino zbog bakterija u urinu dobiva svaki dan Ninur prašak. Njezin braco kasni u razvoju i svaki dan ona njega prati na njegove vježbe u popodnevnim satima, ali inače redovito ide u vrtić. Maksimalno pokušavam balansirati između njihovih potreba, ali ne znam jednostavno što napraviti da se riješimo tih pelena tokom noći, a još više me strah tih noćnih terora (javljaju se između ponoći i dva u jutro, samo začujem vriskove iz sobe, ona leži ili hoda po sobi, piđama i kosa su mokre od znoja, nije svjesna, oči su joj otvorene, ali me ne vidi ni ne čuje, stisnem se uz nju i dalje normalno spava do jutra) u zadnjih dva tjedna imala ih je barem 6-7. Molim pomoć ili koristan savijet. Unaprijed hvala MM

Draga mama,
drago mi je čuti što svoju djevojčicu opisujete kao veselo, vedro, otvoreno i komunikativno dijete, čini se da ste zadovoljni tim njenim osobinama.
Kao što vjerojatno znate sekundarna eneureza događa se najčešće nakon što dijete doživi neku značajnu promjenu u životu na koju se onda teže prilagođava. Čini se da je za Vašu djevojčicu ta promjena bila rođenje brace.
Super je što ste ju na različite načine pripremali za to, no ponekad i uz dobru pripremu djeci to bude velika promjena i doživaljaj u njihovom malom dosadašnjem životu. Dakle, u podlozi sekundarne eneureze i noćnih terora vrlo je vjerojatno neka njena neizražena ili nezadovoljena emocionalna potreba.
Često je teško razumjeti što je to što dijete tada muči pa je stoga i teško odlučiti se kako uopće pristupiti rješenju tog problema. Ono što je važno, da unatoč brizi za bebu koja ima svoje potrebe, neko vrijeme (bar pola sata dnevno) odvojite isključivo za druženje s Vašom djevojčicom. Tada bi bilo dobro da joj pružite nepodijeljenu pažnju i da to bude ugodno vrijeme i za Vas i za nju. Osim toga, kako biste umanjili vjerojatnost javljanja noćnih terora izbjegavajte izlaganja djevojčice previše stimulativnim podražajima poslije podne i navečer (npr.gledanje crtića, igranje igrica s puno svjetlosnih i zvukovnih efekata i sl.). Također, prije spavanja možete ju nježno izmasirati ili joj na neki drugi, njoj primjeren način, pomoći da se opusti.
Ukoliko će se ipak njeno noćno mokrenje i noćni terori nastaviti kroz neko vrijeme bilo bi dobro javiti se stručnjaku. Ako se odlučite za to, možete se javiti i nama u Centar Proventus gdje radimo po principima terapije igrom koja je primjerena za dob Vašeg djeteta kao i za problematiku koju ste opisali.
Želim Vam puno sreće s Vašim mališanima!

   Tea Knežević, magistra psihologije, 
   praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Nakon što je dobila bracu, moja djevojčica ponovno noću mokri u krevet

<para>
 Nakon mjesec i pol dana izbivanja iz vrtića tijekom godišnjih, vratio se u vrtić, ista grupa, iste tete samo druga zgrada. Krenulo je sve dobro, pa bolest, pa povratak i onda odjednom - raspad sistema. Sad već mjesec i pol dana plače svako jutro prije odlaska u vrtić, izmišlja svakojake razloge samo da ne ode u vrtić kao npr. "bolestan sam, ne mogu ići". Pitali smo tete je li bilo nekakvih situacija koje su dovele do toga - negiraju. Jedini je bez četkice za zube u vrtiću jer mi ne dozvoljava da je donesem. Kad dolazim po njega čeka me ili na klupici ili na autiću, uglavnom se više ne igra sa svojim prijateljima. Zaplače u vrtiću - kažu tete ne prečesto, jede i spava normalno. Prije dva tjedna bi doma kažnjavao mene govoreći mi - glupa mama, ostavi me na miru... Danas toga više nema i uglavnom doma funkcionira u redu - igra se i s nama i sa svojim bratićima i sestričnama kojih ima dosta oko sebe i koji su dosta prisutni u njegovom životu. Braće i sestara nema. Ono što je vrlo indikativno jest to što ponavlja neke stvari, puno puta, jer kaže da mora. Tako svako jutro ponavlja da će mama doći nakon spavanja i užine pa kad izađu van - čekat će me na dvorištu da ja dođem. Tako barem deset puta dok ne odem iz vrtića, naravno kroz suze. Kaže da mora ponoviti jer će zaboraviti. Srce mi se slama. Radimo sve školski, vani smo često jer imamo i psa, idemo u parkove, na bicikle, igra se uglavnom sa bratićima, sada trenutno manje s drugom djecom iz parka jer odbija. Veseli smo, pozitivni i prema vrtiću i prema životu i on također. Jede i spava i doma potpuno uredno. Događa se da kad ga odvedem kod bake da me sa strahom propitkuje - mama hoćeš ostati sa mnom? Iako znam da je kod bake kao bubreg u loju. Što da radim, s kim da razgovaram? Čak su i tete rekle da im nije jasno zašto se to događa, jedini je koji se tako ponaša u grupi. Hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam je teško razumjeti ponašanje Vašeg dječaka te da Vam nije lako gledati ga kako se teško nosi s odvajanjem od Vas. Drago mi je čuti da je prva adaptacija na vrtić prošla relativno dobro i nije bilo većih problema u vrtiću.</para>
<para>S obzirom da ste naveli da su se problemi vezani uz ostajanje u vrtiću javili nakon što je bio bolestan i neko vrijeme nije išao u vrtić, trebalo bi razmisliti o tome što je tada dobivao, a da mu je toliko odgovaralo da bi radije ostao doma nego išao u vrtić. Vrlo vjerojatno je odgovor – puno nepodijeljene pažnje, nježnosti, topline (Vi nadopunite s onime što nisam navela). stoga nije neobično da bi dijete radije izabralo dobivati to od roditelja nego provoditi vrijeme u vrtiću, odvojeno od roditelja.</para>
<para>Rečenice koje vam je govorio, a koje su bile posljedica njegove ljutnje, odražavaju zapravo njegovu ljutnju na Vaše ponašanje – a to se može odnositi upravo na to što ga ponovo vodite u vrtić.</para>
<para>Čini se da ste jedna brižna majka koja s puno strpljenja, ljubavi i vjere u kapacitet svoga sina pristupa odgoju. To je jako lijepo i vjerujem da biste tako trebali nastaviti pa da će se i negodovanje Vašeg sina smanjiti. Jako je važno da i dalje razgovarate s tetama u vrtiću i zajednički pokušate uočavati što je to što mu olakšava boravak u vrtiću.</para>
<para>Njegovo ponavaljanje rečenice da će se mama vratiti je dosta često za djecu koja se privikavaju na vrtić i u redu je da se on podsjeća na to, jer si na taj način umanjuje anksioznost. Čini se da mu je jako važno da ima osjećaj sigurnosti (što je normalno) i uredu je da mu ga Vi i dalje ulijevate na način da poštujete dogovore oko toga kada ćete doći.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, </emphasis>
 <emphasis>praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">
Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin ima veliki strah od odvajanja nakon izbivanja iz vrtića u kojem je uvijek uživao Poštovane, imam sina od nepune 4 godine koji je prošle godine prošao adaptaciju na vrtić, nije bila lagana međutim većinu godine je bilo dobro, bio je veseo, igrao se, jeo, spavao, sve uredno. 
    Nakon mjesec i pol dana izbivanja iz vrtića tijekom godišnjih, vratio se u vrtić, ista grupa, iste tete samo druga zgrada. Krenulo je sve dobro, pa bolest, pa povratak i onda odjednom - raspad sistema. Sad već mjesec i pol dana plače svako jutro prije odlaska u vrtić, izmišlja svakojake razloge samo da ne ode u vrtić kao npr. "bolestan sam, ne mogu ići". Pitali smo tete je li bilo nekakvih situacija koje su dovele do toga - negiraju. Jedini je bez četkice za zube u vrtiću jer mi ne dozvoljava da je donesem. Kad dolazim po njega čeka me ili na klupici ili na autiću, uglavnom se više ne igra sa svojim prijateljima. Zaplače u vrtiću - kažu tete ne prečesto, jede i spava normalno. Prije dva tjedna bi doma kažnjavao mene govoreći mi - glupa mama, ostavi me na miru... Danas toga više nema i uglavnom doma funkcionira u redu - igra se i s nama i sa svojim bratićima i sestričnama kojih ima dosta oko sebe i koji su dosta prisutni u njegovom životu. Braće i sestara nema. Ono što je vrlo indikativno jest to što ponavlja neke stvari, puno puta, jer kaže da mora. Tako svako jutro ponavlja da će mama doći nakon spavanja i užine pa kad izađu van - čekat će me na dvorištu da ja dođem. Tako barem deset puta dok ne odem iz vrtića, naravno kroz suze. Kaže da mora ponoviti jer će zaboraviti. Srce mi se slama. Radimo sve školski, vani smo često jer imamo i psa, idemo u parkove, na bicikle, igra se uglavnom sa bratićima, sada trenutno manje s drugom djecom iz parka jer odbija. Veseli smo, pozitivni i prema vrtiću i prema životu i on također. Jede i spava i doma potpuno uredno. Događa se da kad ga odvedem kod bake da me sa strahom propitkuje - mama hoćeš ostati sa mnom? Iako znam da je kod bake kao bubreg u loju. Što da radim, s kim da razgovaram? Čak su i tete rekle da im nije jasno zašto se to događa, jedini je koji se tako ponaša u grupi. Hvala!

Draga mama,
vjerujem da Vam je teško razumjeti ponašanje Vašeg dječaka te da Vam nije lako gledati ga kako se teško nosi s odvajanjem od Vas. Drago mi je čuti da je prva adaptacija na vrtić prošla relativno dobro i nije bilo većih problema u vrtiću.
S obzirom da ste naveli da su se problemi vezani uz ostajanje u vrtiću javili nakon što je bio bolestan i neko vrijeme nije išao u vrtić, trebalo bi razmisliti o tome što je tada dobivao, a da mu je toliko odgovaralo da bi radije ostao doma nego išao u vrtić. Vrlo vjerojatno je odgovor – puno nepodijeljene pažnje, nježnosti, topline (Vi nadopunite s onime što nisam navela). stoga nije neobično da bi dijete radije izabralo dobivati to od roditelja nego provoditi vrijeme u vrtiću, odvojeno od roditelja.
Rečenice koje vam je govorio, a koje su bile posljedica njegove ljutnje, odražavaju zapravo njegovu ljutnju na Vaše ponašanje – a to se može odnositi upravo na to što ga ponovo vodite u vrtić.
Čini se da ste jedna brižna majka koja s puno strpljenja, ljubavi i vjere u kapacitet svoga sina pristupa odgoju. To je jako lijepo i vjerujem da biste tako trebali nastaviti pa da će se i negodovanje Vašeg sina smanjiti. Jako je važno da i dalje razgovarate s tetama u vrtiću i zajednički pokušate uočavati što je to što mu olakšava boravak u vrtiću.
Njegovo ponavaljanje rečenice da će se mama vratiti je dosta često za djecu koja se privikavaju na vrtić i u redu je da se on podsjeća na to, jer si na taj način umanjuje anksioznost. Čini se da mu je jako važno da ima osjećaj sigurnosti (što je normalno) i uredu je da mu ga Vi i dalje ulijevate na način da poštujete dogovore oko toga kada ćete doći.

   Tea Knežević, magistra psihologije, 
   praktičarka terapije igrom
   
      
Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moj sin ima veliki strah od odvajanja nakon izbivanja iz vrtića u kojem je uvijek uživao

<para>
 Postavljam pitanje u vezi svoje starije kćeri koja je prije mjesec dana krenula u vrtić (do tada ju je dvije godine čuvala teta čuvalica s kojom se jako dobro slagala). Ja sam još uvijek na porodiljnom dopustu s blizankama. Jako smo ju dugo pripremali na vrtić i razgovorom i kroz igru. Prva dva tjedna su prošla kako smo i očekivali, uz malo suza, ali nakon toga se oslobodila, postala komunikativna i otvorena, bilo je sve u redu dok se nije razbolila. Tada je tjedan dana bila kod kuće. Onda je sve krenulo nizbrdo. Postala je cendrava i plačljiva, počela je protestirati u vrtiću, ne želi samostalno jesti i spavati... Napominjem da smo se odlučili za vrtić zato što je ona uvijek bolje reagirala kada je imala "svoj život" nego kada je bila stalno kod kuće sa mnom i sa sekama. Zanima me hoće li se ona pozitivna epizoda u vrtiću ponoviti i kada? Što da učinimo? Osim ovoga molila bih vas za savjet (ili da me uputite na neku literaturu na tu temu) kako podijeliti pažnju na više manje djece jer sam uglavnom sama s njima i ponekad mi to predstavlja problem. Unaprijed se zahvaljujem, Lidija
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>jako je lijepo što imate želju za time da nađete način kako pomoći Vašoj kćerki da ponovno prihvati vrtić i da joj tamo bude ugodno te da naučite kako adekvatno podijeliti pažnju na svu svoju dječicu.</para>
<para>Vezano uz adaptaciju na vrtić, vrlo često se događa da kada djeca neko vrijeme izostanu iz vrtića zbog bolesti, da onda iskazuju otvoreno nazadovoljstvo kada ponovo trebaju krenuti u vrtić. Naime, iz pozicije djeteta, ostanak doma kad je bolesno, unatoč bolesti, nosi sa sobom određenu ugodu. Tada je roditelj najčešće u puno većoj mjeri posvećen i fokusiran na dijete. Ono dobiva puno nježnosti i pažnje te u tome uživa. Stoga nije neobično da kada to treba zamijeniti s odlaskom u vrtić dolazi do iskazivanja nezadovoljstva. Vjerujem da će se uz Vašu dosljednost i podršku vaša starija djevojčica ipak ponovo naviknuti na vrtić, a svakako porazgovarajte i s tetama i psihologom u vrtiću o tome.</para>
<para>Vezano uz dijeljenje pažnje na svako dijete, ono što je važno jest da nije nužno da posvećujete veliku količinu vremena svakoj od njih pojedinačno (a to vrlo vjerojatno nije niti izvedivo).
Važnije je to da sa svakom kćerkom imate neko vrijeme u danu kada ćete biti posvećeni samo njoj. Npr. dok blizanke spavaju, neka starija djevojčica bude ta kojoj ćete se posvetiti na način da u to vrijeme ne kuhate, ne gledate tv ili radite nešto drugo usput, nego da to vrijeme bude zaista posvećeno samo njoj. To može biti svega pola sata, ali je važno da ona u to vrijeme osjeti da je tada sva Vaša pažnja i interes posvećen njoj. Isto tako bi bilo dobro učiniti i sa svakom od blizanki.</para>
<para>Možda bi Vam moglo biti zanimljivo pročitati sljedeće članke:</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/igra-kao-izvor-informacija-o-djetetovom-unutarnjem-svijetu/9147/1/">https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/igra-kao-izvor-informacija-o-djetetovom-unutarnjem-svijetu/9147/1/</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/karakteristike-snaznih-obitelji/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/karakteristike-snaznih-obitelji/</ulink>
</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, </emphasis>
 <emphasis>praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon kraćeg prekida zbog bolesti, djevojčica (3,5) radi probleme u vrtiću Poštovani, majka sam triju curica, najstarija ima tri i pol godine i blizanke od godinu i pol dana. 
    Postavljam pitanje u vezi svoje starije kćeri koja je prije mjesec dana krenula u vrtić (do tada ju je dvije godine čuvala teta čuvalica s kojom se jako dobro slagala). Ja sam još uvijek na porodiljnom dopustu s blizankama. Jako smo ju dugo pripremali na vrtić i razgovorom i kroz igru. Prva dva tjedna su prošla kako smo i očekivali, uz malo suza, ali nakon toga se oslobodila, postala komunikativna i otvorena, bilo je sve u redu dok se nije razbolila. Tada je tjedan dana bila kod kuće. Onda je sve krenulo nizbrdo. Postala je cendrava i plačljiva, počela je protestirati u vrtiću, ne želi samostalno jesti i spavati... Napominjem da smo se odlučili za vrtić zato što je ona uvijek bolje reagirala kada je imala "svoj život" nego kada je bila stalno kod kuće sa mnom i sa sekama. Zanima me hoće li se ona pozitivna epizoda u vrtiću ponoviti i kada? Što da učinimo? Osim ovoga molila bih vas za savjet (ili da me uputite na neku literaturu na tu temu) kako podijeliti pažnju na više manje djece jer sam uglavnom sama s njima i ponekad mi to predstavlja problem. Unaprijed se zahvaljujem, Lidija

Draga mama,
jako je lijepo što imate želju za time da nađete način kako pomoći Vašoj kćerki da ponovno prihvati vrtić i da joj tamo bude ugodno te da naučite kako adekvatno podijeliti pažnju na svu svoju dječicu.
Vezano uz adaptaciju na vrtić, vrlo često se događa da kada djeca neko vrijeme izostanu iz vrtića zbog bolesti, da onda iskazuju otvoreno nazadovoljstvo kada ponovo trebaju krenuti u vrtić. Naime, iz pozicije djeteta, ostanak doma kad je bolesno, unatoč bolesti, nosi sa sobom određenu ugodu. Tada je roditelj najčešće u puno većoj mjeri posvećen i fokusiran na dijete. Ono dobiva puno nježnosti i pažnje te u tome uživa. Stoga nije neobično da kada to treba zamijeniti s odlaskom u vrtić dolazi do iskazivanja nezadovoljstva. Vjerujem da će se uz Vašu dosljednost i podršku vaša starija djevojčica ipak ponovo naviknuti na vrtić, a svakako porazgovarajte i s tetama i psihologom u vrtiću o tome.
Vezano uz dijeljenje pažnje na svako dijete, ono što je važno jest da nije nužno da posvećujete veliku količinu vremena svakoj od njih pojedinačno (a to vrlo vjerojatno nije niti izvedivo).
Važnije je to da sa svakom kćerkom imate neko vrijeme u danu kada ćete biti posvećeni samo njoj. Npr. dok blizanke spavaju, neka starija djevojčica bude ta kojoj ćete se posvetiti na način da u to vrijeme ne kuhate, ne gledate tv ili radite nešto drugo usput, nego da to vrijeme bude zaista posvećeno samo njoj. To može biti svega pola sata, ali je važno da ona u to vrijeme osjeti da je tada sva Vaša pažnja i interes posvećen njoj. Isto tako bi bilo dobro učiniti i sa svakom od blizanki.
Možda bi Vam moglo biti zanimljivo pročitati sljedeće članke:

   https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/igra-kao-izvor-informacija-o-djetetovom-unutarnjem-svijetu/9147/1/


   http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/karakteristike-snaznih-obitelji/

Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, 
   praktičarka terapije igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Nakon kraćeg prekida zbog bolesti, djevojčica (3,5) radi probleme u vrtiću

<para>
 Počela me ispitivati za osobe u kolicima (zašto striček ne hoda), za ljude kojima je amputiran ud (zašto baka ima samo jednu cipelu), jedan dan je čak ustanovila da je curica koja ima down sindrom sa kojom se igrala u parku "čudna"...i slične stvari. Također ju zanima zašto je netko umro i gdje je otišao kad je umro. Molim Vas pomoć jer ne znam odgovoriti na pitanja, a da odgovor bude primjeren djetetu od 2.5 godine. Pitala sam i psihologicu u vrtiću ali mi ona nije baš previše pomogla. Unaprijed hvala na odgovoru, L
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kao što je poznato, u prvim godinama života djeca intenzivno istražuju svijet oko sebe. Većina toga što vide i dožive im je novo pa stoga i zanimljivo. U dobi od 2,5 godine Vaša kćerkica je već uočila neke obrasce (npr. kako izgleda prosječna osoba) stoga nije neobično što Vas sada ispituje o ljudima koji su prema nečemu drugačiji od one slike koju si je ona stvorila na temelju dosadašnjeg iskustva. Naime, na taj način onda nadograđuje svoju sliku o ljudima i prikuplja znanje. Vjerujem da Vam nije uvijek jednostavno odgovoriti na sva ta pitanja stoga se nadam da će Vam pomoći sljedeće smjernice:</para>
<para>
 Pažljivo poslušati djetetovo pitanje. Ponekad odgovor može biti vrlo jednostavan, a neki roditelji imaju tendenciju na dugo i široko objašnjavati i tako se mogu samo zapetljati u davanju odgovora. Prilagodite odgovor djetetovim potrebama. Zapitajte se što je to što ga zaista zanima. Ovisno o djetetu – neko će htjeti duža objašnjenja i htjet će to zaista razumjeti, dok će nekima biti dovoljan samo kratki odgovor koji će zadovoljiti njihovu zantiželju.</para>
<para>Ako Vam pitanje nije dovoljno jasno tražite dijete da vam pojasni. Također, možete i pitati dijete što ono misli o tome o čemu vas pita. Na taj način možete saznati koji dio je zbunjujuć za dijete te mu ga treba pojasniti.</para>
<para>
 Odgovor mora biti primjeren za djetetovu dob. Važno je da dijete ima kapacitet za razumjeti što ste mu rekli. Npr.ako vas trogodišnje dijete pita otkuda dolaze bebe nema potrebe da se detaljno objašnjava jer dijete u toj dobi to ne može shvatiti. Kasnije, kako dijete odrasta, poželjno je da se dijete nauči o osnovama spolnosti i da se ta tema ne mistificira.</para>
<para>
 Nemojte burno reagirati na djetetovo pitanje. Koliko god nama neko djetetovo pitanje zvučalo neobično, važno je da se oko toga ne radi velika stvar. Naime, dijete nema toliko razvijen pojam o tome što je očekivano, a što nije, koja pitanja su uobičajena, a koja nisu. Ono je samo znatiželjno. Ukoliko na neko pitanje reagirate neugodnim smijuljenjem, ljutnjom što je uopće spomenuta neka tema ili postanete nervozni, dijete se može osjećati krivim što ga nešto zanima ili može dobiti poruku da se o toj temi ne bi trebalo pričati. Odgovore je stoga dobro davati jasno i u obliku činjenica.</para>
<para>
 Nemojte izbjegavati davanje odgovora na djetetovo pitanje. Ako se i dogodi da u nekom trenutku ne želite ili ne znate što biste odgovorili djetetu recite mu da ćete malo razmisliti pa da ćete mu onda odgovoriti. Važno je da se onda, nakon nekog vremena, to zaista i učini. U suprotnom, dijete bi moglo potražiti odgovore na drugačije načine ili kod nekih drugih izvora kojima vi možda ne biste bili zadovoljni.</para>
<para>
 Budite iskreni. Na taj način olakšat ćete i sebi i djetetu. Naime, ako i kažete neku verziju koja nije istinita, kad tad, dijete će doći do pravog odgovora i tada će vjerojatno biti razočarano i moguće je da će imati manje povjerenja u vas. Dodatan razlog je da, kada kažete istinu, kako dijete odrasta možete samo produbljivati priču i dodavati nove detalje (prikladne djetetovoj dobi), a to je puno bolja verzija nego da se djetetu u mlađoj dobi kaže jedna priča (npr.roda je donijela bracu), a tek poslije da mu se kaže istina. Uz to, ako dijete i negdje drugdje čuje odgovor na svoje pitanje veća je vjerojatnost da će se taj odgovor poklapati s vašom pričom (ukoliko je istinita) te dijete neće biti zbunjeno i nesigurno vezano uz to.</para>
<para>
 Čak i ako ne znate odgovor na pitanje uredu je da to kažete djetetu. Zatim možete reći da ćete to malo proučiti pa da ćete mu onda odgovoriti ili možete predložiti djetetu da zajedno istražite o toj temi i na taj način zajednički dođete do odgovora.</para>
<para>Provjerite s djetetom je li mu sada jasnije odnosno je li zadovoljno s odgovorom kojeg ste mu dali. Važno je da dijete ima dojam da je ok da vas i ubuduće pita kada ga nešto zanima i da zna da može na vas računati. Nije poželjno da dijete dobije dojam da vas gnjavi ili da pita besmislice. Za djecu su njihova pitanja vrlo važna i ozbiljna, a tako bi ih i odrasli trebali shvaćati.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, </emphasis>
 <emphasis>praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moja kćerkica (2,5) jako se zanima za ljude koji su "drugačiji". Što da joj kažem? Poštovane, imam curicu od 2.5 godine koja se jako počela zanimati za ljude koji joj se učine na neki način "nesvakidašnji". 
    Počela me ispitivati za osobe u kolicima (zašto striček ne hoda), za ljude kojima je amputiran ud (zašto baka ima samo jednu cipelu), jedan dan je čak ustanovila da je curica koja ima down sindrom sa kojom se igrala u parku "čudna"...i slične stvari. Također ju zanima zašto je netko umro i gdje je otišao kad je umro. Molim Vas pomoć jer ne znam odgovoriti na pitanja, a da odgovor bude primjeren djetetu od 2.5 godine. Pitala sam i psihologicu u vrtiću ali mi ona nije baš previše pomogla. Unaprijed hvala na odgovoru, L

Draga mama,
kao što je poznato, u prvim godinama života djeca intenzivno istražuju svijet oko sebe. Većina toga što vide i dožive im je novo pa stoga i zanimljivo. U dobi od 2,5 godine Vaša kćerkica je već uočila neke obrasce (npr. kako izgleda prosječna osoba) stoga nije neobično što Vas sada ispituje o ljudima koji su prema nečemu drugačiji od one slike koju si je ona stvorila na temelju dosadašnjeg iskustva. Naime, na taj način onda nadograđuje svoju sliku o ljudima i prikuplja znanje. Vjerujem da Vam nije uvijek jednostavno odgovoriti na sva ta pitanja stoga se nadam da će Vam pomoći sljedeće smjernice:

   Pažljivo poslušati djetetovo pitanje. Ponekad odgovor može biti vrlo jednostavan, a neki roditelji imaju tendenciju na dugo i široko objašnjavati i tako se mogu samo zapetljati u davanju odgovora. Prilagodite odgovor djetetovim potrebama. Zapitajte se što je to što ga zaista zanima. Ovisno o djetetu – neko će htjeti duža objašnjenja i htjet će to zaista razumjeti, dok će nekima biti dovoljan samo kratki odgovor koji će zadovoljiti njihovu zantiželju.
Ako Vam pitanje nije dovoljno jasno tražite dijete da vam pojasni. Također, možete i pitati dijete što ono misli o tome o čemu vas pita. Na taj način možete saznati koji dio je zbunjujuć za dijete te mu ga treba pojasniti.

   Odgovor mora biti primjeren za djetetovu dob. Važno je da dijete ima kapacitet za razumjeti što ste mu rekli. Npr.ako vas trogodišnje dijete pita otkuda dolaze bebe nema potrebe da se detaljno objašnjava jer dijete u toj dobi to ne može shvatiti. Kasnije, kako dijete odrasta, poželjno je da se dijete nauči o osnovama spolnosti i da se ta tema ne mistificira.

   Nemojte burno reagirati na djetetovo pitanje. Koliko god nama neko djetetovo pitanje zvučalo neobično, važno je da se oko toga ne radi velika stvar. Naime, dijete nema toliko razvijen pojam o tome što je očekivano, a što nije, koja pitanja su uobičajena, a koja nisu. Ono je samo znatiželjno. Ukoliko na neko pitanje reagirate neugodnim smijuljenjem, ljutnjom što je uopće spomenuta neka tema ili postanete nervozni, dijete se može osjećati krivim što ga nešto zanima ili može dobiti poruku da se o toj temi ne bi trebalo pričati. Odgovore je stoga dobro davati jasno i u obliku činjenica.

   Nemojte izbjegavati davanje odgovora na djetetovo pitanje. Ako se i dogodi da u nekom trenutku ne želite ili ne znate što biste odgovorili djetetu recite mu da ćete malo razmisliti pa da ćete mu onda odgovoriti. Važno je da se onda, nakon nekog vremena, to zaista i učini. U suprotnom, dijete bi moglo potražiti odgovore na drugačije načine ili kod nekih drugih izvora kojima vi možda ne biste bili zadovoljni.

   Budite iskreni. Na taj način olakšat ćete i sebi i djetetu. Naime, ako i kažete neku verziju koja nije istinita, kad tad, dijete će doći do pravog odgovora i tada će vjerojatno biti razočarano i moguće je da će imati manje povjerenja u vas. Dodatan razlog je da, kada kažete istinu, kako dijete odrasta možete samo produbljivati priču i dodavati nove detalje (prikladne djetetovoj dobi), a to je puno bolja verzija nego da se djetetu u mlađoj dobi kaže jedna priča (npr.roda je donijela bracu), a tek poslije da mu se kaže istina. Uz to, ako dijete i negdje drugdje čuje odgovor na svoje pitanje veća je vjerojatnost da će se taj odgovor poklapati s vašom pričom (ukoliko je istinita) te dijete neće biti zbunjeno i nesigurno vezano uz to.

   Čak i ako ne znate odgovor na pitanje uredu je da to kažete djetetu. Zatim možete reći da ćete to malo proučiti pa da ćete mu onda odgovoriti ili možete predložiti djetetu da zajedno istražite o toj temi i na taj način zajednički dođete do odgovora.
Provjerite s djetetom je li mu sada jasnije odnosno je li zadovoljno s odgovorom kojeg ste mu dali. Važno je da dijete ima dojam da je ok da vas i ubuduće pita kada ga nešto zanima i da zna da može na vas računati. Nije poželjno da dijete dobije dojam da vas gnjavi ili da pita besmislice. Za djecu su njihova pitanja vrlo važna i ozbiljna, a tako bi ih i odrasli trebali shvaćati.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, 
   praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moja kćerkica (2,5) jako se zanima za ljude koji su "drugačiji". Što da joj kažem?

<para>Dojenčad često stagnira na tjelesnoj težini u vrijeme kada se započne dohrana ili postaju fizički aktivnija</para>
<para>
 Poštovani, imam djevojčicu staru 6 mjeseci Pala je na 3170 g nakon poroda a sada sa 6 mjeseci ima 5850 g i 57 cm. Prva 3 mjeseca života beba je super dobivala prema tablicama, da bi nakon toga jako usporila s dobivanjem na težini. Počela je dobivati jako malo i ispod donje granice po tablicama. Od rođenja je bila isključivo dojena na zahtjev. Dakle sa 4 i pol mjeseca nam je savjetovana dohrana adaptiranim nakon svakog podoja no beba nikad nije htijela ništa povući. Onda nam je savjetovana kruta hrana pa smo uveli kašice od voća i žitarica. To je super prihvatila i pojede oko 120-150 ml guste kašice, a dojila je i dalje kao i uvijek često i po malo, nekad duže nekad kraće. Dobila je 2 zubića u zadnja 3 tjedna pa nam je to poremetilo rutinu, slabo spava, često se budi i češće siše no inače, no strepim da to možda ipak nije znak da je gladna. Beba je inače vesela nakon hranjenja i spavanja, bistra, druželjubiva, okreće se na trbuh i na leđa, kaka 2-3 puta dnevno kašasto, svaka od 6-7 pelena dnevno je mokra. Naizgled je sve u redu. Vadit ćemo krv i urin za analizu. Ne znam što bih još mogla učiniti da uklonim sumnju da nešto nije u redu. Napominjem da mi je ovo drugo dijete, prvo sam rodila prije 6 godina i dojila sam ju 2 i pol godine i isto je bila sitna i malo ispod tablice no zdravstveno je uvijek bilo sve u redu, skoro nikad bolesna. Ja sam isto sitna 50 kg sa 160 cm. Što još mogu učiniti da budem sigurna da je sa djetetom sve u redu? Emilija
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, u nekoliko navrata bilo je postavljeno slično pitanje pa i te starije odgovore možete pročitati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/93/421/uvodenje-dohrane-i-stagnacija-na-tezini-kod-beba">ovdje</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dojenčad često stagnira na tjelesnoj težini u vrijeme kada se započne dohrana ili postaju fizički aktivnija, odnosno najčešće kad počnu puzati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dojena djeca su učestalije anemična od djece na adaptiranom mlijeku, a vaša djevojčica je i u dobi kada je uglavnom potrošila rezerve koje je dobila od vas, stoga će se iz laboratorijskog nalaza crvene krvne slike moći odrediti postoji li potreba za korekcijom anemije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako je djevojčica raspoložena, motorički se lijepo razvija uz uredne stolice i mokrenje ne čini se da je riječ o ozbiljnijem poremećaju, a tome u prilog govori sličan razvoj starije djevojčice, a što je također važno, jer genetika se ne smije zanemariti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med.,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba ne napreduje kako bi trebala prema tablicama. Koje pretrage trebamo napraviti? Dojenčad često stagnira na tjelesnoj težini u vrijeme kada se započne dohrana ili postaju fizički aktivnijaPoštovani, imam djevojčicu staru 6 mjeseci. Rođena je s 3320 g i 49 cm. Dojenčad često stagnira na tjelesnoj težini u vrijeme kada se započne dohrana ili postaju fizički aktivnija

   Poštovani, imam djevojčicu staru 6 mjeseci Pala je na 3170 g nakon poroda a sada sa 6 mjeseci ima 5850 g i 57 cm. Prva 3 mjeseca života beba je super dobivala prema tablicama, da bi nakon toga jako usporila s dobivanjem na težini. Počela je dobivati jako malo i ispod donje granice po tablicama. Od rođenja je bila isključivo dojena na zahtjev. Dakle sa 4 i pol mjeseca nam je savjetovana dohrana adaptiranim nakon svakog podoja no beba nikad nije htijela ništa povući. Onda nam je savjetovana kruta hrana pa smo uveli kašice od voća i žitarica. To je super prihvatila i pojede oko 120-150 ml guste kašice, a dojila je i dalje kao i uvijek često i po malo, nekad duže nekad kraće. Dobila je 2 zubića u zadnja 3 tjedna pa nam je to poremetilo rutinu, slabo spava, često se budi i češće siše no inače, no strepim da to možda ipak nije znak da je gladna. Beba je inače vesela nakon hranjenja i spavanja, bistra, druželjubiva, okreće se na trbuh i na leđa, kaka 2-3 puta dnevno kašasto, svaka od 6-7 pelena dnevno je mokra. Naizgled je sve u redu. Vadit ćemo krv i urin za analizu. Ne znam što bih još mogla učiniti da uklonim sumnju da nešto nije u redu. Napominjem da mi je ovo drugo dijete, prvo sam rodila prije 6 godina i dojila sam ju 2 i pol godine i isto je bila sitna i malo ispod tablice no zdravstveno je uvijek bilo sve u redu, skoro nikad bolesna. Ja sam isto sitna 50 kg sa 160 cm. Što još mogu učiniti da budem sigurna da je sa djetetom sve u redu? Emilija
   
   Poštovana, u nekoliko navrata bilo je postavljeno slično pitanje pa i te starije odgovore možete pročitati ovdje.
   Dojenčad često stagnira na tjelesnoj težini u vrijeme kada se započne dohrana ili postaju fizički aktivnija, odnosno najčešće kad počnu puzati.
   Dojena djeca su učestalije anemična od djece na adaptiranom mlijeku, a vaša djevojčica je i u dobi kada je uglavnom potrošila rezerve koje je dobila od vas, stoga će se iz laboratorijskog nalaza crvene krvne slike moći odrediti postoji li potreba za korekcijom anemije.
   Kako je djevojčica raspoložena, motorički se lijepo razvija uz uredne stolice i mokrenje ne čini se da je riječ o ozbiljnijem poremećaju, a tome u prilog govori sličan razvoj starije  djevojčice, a što je također važno, jer genetika se ne smije zanemariti. 
   
   Zdravka Gjergja  dr. med.,spec. pedijatar
   
   Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Beba ne napreduje kako bi trebala prema tablicama. Koje pretrage trebamo napraviti?

<para>
 Rekli su mi liječnici da ima gnojnu anginu. Međutim čudno je da dijete uopće nije imalo temperaturu, lijepo jede, uopće ne kašlje, veseo je i normalno se ponaša. Ono što primijetim je kao da mu je nos začepljen, međutim ne curi mu ništa. Je li moguće da je nešto drugo? Krajnici su mu otečeni i u potpunosti su prekriveni bijelim naslagama (nema bijelih kvržica). Hvala na odgovoru. Đelma
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor:</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ono što Vi primjećujete na djetetu, začepljen nos bez sekreta, otečeni krajnici prekriveni bijelim naslagama, jesu znakovi upale ždrijela (angine).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Angina može biti uzrokovana virusima, bakterijama, gljivicama ili se javljati kao simptom u tijeku neke druge bolesti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Virusne angine obično se razvijaju postepeno uz simptome prehlade (curenje nosa, kašalj, povišena temperatura). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Od bakterijskih angina u dječjoj dobi najčešća je streptokokna angina koju uzrokuje beta-hemolitički streptokok grupe A. Bolest obično počinje naglo, visokom vrućicom, bolovima u ždrijelu, osobito pri gutanju, zacrvenjenim ždrijelom ponekad s gnojnim naslagama, otokom limfnih čvorova vrata. Ponekad se angina može javiti i bez povišene temperature i s manje izraženim bolovima u ždrijelu. Dijagnoza se postavlja temeljem kliničkog nalaza, te mikrobiološki, tj. dokazom bakterije u obrisku ždrijela.</para>
<para>Liječenje virusnih angina je simptomatsko, a streptokokna angina zahtjeva antibiotsko liječenje.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Je li moguće da dijete ima upalu krajnika bez temperature i kašlja? Začepljen nos bez sekreta, otečeni krajnici prekriveni bijelim naslagama, jesu znakovi upale ždrijela (angine).Poštovanje, molim vas za savjet. Imam dječaka 4 godine i 2 mjeseca. 
    Rekli su mi liječnici da ima gnojnu anginu. Međutim čudno je da dijete uopće nije imalo temperaturu, lijepo jede, uopće ne kašlje, veseo je i normalno se ponaša. Ono što primijetim je kao da mu je nos začepljen, međutim ne curi mu ništa. Je li moguće da je nešto drugo? Krajnici su mu otečeni i u potpunosti su prekriveni bijelim naslagama (nema bijelih kvržica). Hvala na odgovoru. Đelma
   
   Odgovor:
Poštovana,
ono što Vi primjećujete na djetetu,  začepljen nos bez sekreta, otečeni krajnici prekriveni bijelim naslagama, jesu znakovi upale ždrijela (angine).
   Angina može biti uzrokovana virusima, bakterijama, gljivicama ili se javljati kao simptom u tijeku neke druge bolesti. 
   Virusne angine obično se razvijaju postepeno uz simptome prehlade (curenje nosa, kašalj, povišena temperatura). 
   Od bakterijskih angina u dječjoj dobi najčešća je streptokokna angina koju uzrokuje beta-hemolitički streptokok grupe A. Bolest obično počinje naglo, visokom vrućicom, bolovima u ždrijelu, osobito pri gutanju, zacrvenjenim ždrijelom ponekad s gnojnim naslagama, otokom limfnih čvorova vrata. Ponekad se angina može javiti i bez povišene temperature i s manje izraženim bolovima u ždrijelu. Dijagnoza se postavlja temeljem kliničkog nalaza, te mikrobiološki, tj. dokazom bakterije u obrisku ždrijela.
Liječenje virusnih angina je simptomatsko, a streptokokna angina zahtjeva antibiotsko liječenje.

   
   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatarPoliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Je li moguće da dijete ima upalu krajnika bez temperature i kašlja?

<para>
 Od 7 mjeseci se počeo samoozljeđivati ali smo to suzbili (prema savjetima koje smo našli na vašem portalu), ali se i dalje često ozljeđuje zbog nepažnje. Stalno juri, buči i nikada ne miruje. Odveli smo ga u igraonicu i tome se jako radovao. Kroz pola sata prelistao je desetak knjiga i "poigrao se" sa svakom igračkom i za njega je igraonica završila jer mu više ništa nije bilo zanimljivo. Neke glasove može izgovoriti ali ih rijetko izgovara jer mu se ne da. Njegova reakcija na puzzle koje zna složiti uglavnom je "pa kad ja to ne znam". Iako zna i može obuti tenisice uvijek kaže da ne može prije negoli pokuša. Ima još toga, ali zanima je li takvo ponašanje normalno i postoji li mogućnost da prestane jer ne želim da dođe dan za polazak u školu pa da se hvatamo za glavu? KP
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije svega moramo napomenuti kako su djeca po svojoj prirodi znatiželjna i ne izbjegavaju određene aktivnosti zato što ih ne zanimaju nego zato što su im teške. Iz Vašeg maila može se zaključiti kako Vaš mališan od rođenja pokazuje znakove hiperaktivnosti i teškoće pažnje i koncentracije.</para>
<para>Ponašanja koja opisujete ometaju njegov normalni rast i razvoj i zbog toga ih ne možemo tretirati kao normalnu fazu u razvoju. Vaše dijete, vrlo vjerojatno, nije u mogućnosti svoju pažnju usmjeriti na određenu aktivnost na dulji period, te nema koncentraciju saslušati i pogledati što mu pokazujete u želji da ga npr. naučite obuvati tenisice.</para>
<para>Nemogućnost uočavanja opasnosti i ozljeđivanje mogu se pripisati teškoćama pažnje ali i potencijalnoj disfunkciji senzorne integracije.</para>
<para>Bilo bi iznimno važno napraviti procjenu djetetovih sposobnosti na svim područjima njegova razvoja (to možete učiniti u našem Kabinetu) i uključiti dijete u razvojne programe kako bi do polaska u školu sustigao svoje vršnjake u svim segmentima razvoja.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin je hiperaktivan i često se u nepažnji ozljeđuje Toni ima 3 godine. Od rođenja je nemoguć. Ne sjećam se da je ikada spavao tijekom dana niti da je ikada prespavao cijelu noć u komadu. Jesti ne želi gotovo ništa jer "za to nema vremena". 
    Od 7 mjeseci se počeo samoozljeđivati ali smo to suzbili (prema savjetima koje smo našli na vašem portalu), ali se i dalje često ozljeđuje zbog nepažnje. Stalno juri, buči i nikada ne miruje. Odveli smo ga u igraonicu i tome se jako radovao. Kroz pola sata prelistao je desetak knjiga i "poigrao se" sa svakom igračkom i za njega je igraonica završila jer mu više ništa nije bilo zanimljivo. Neke glasove može izgovoriti ali ih rijetko izgovara jer mu se ne da. Njegova reakcija na puzzle koje zna složiti uglavnom je "pa kad ja to ne znam". Iako zna i može obuti tenisice uvijek kaže da ne može prije negoli pokuša. Ima još toga, ali zanima je li takvo ponašanje normalno i postoji li mogućnost da prestane jer ne želim da dođe dan za polazak u školu pa da se hvatamo za glavu? KP

Draga mama,
prije svega moramo napomenuti kako su djeca po svojoj prirodi znatiželjna i ne izbjegavaju određene aktivnosti zato što ih ne zanimaju nego zato što su im teške. Iz Vašeg maila može se zaključiti kako Vaš mališan od rođenja pokazuje znakove hiperaktivnosti i teškoće pažnje i koncentracije.
Ponašanja koja opisujete ometaju njegov normalni rast i razvoj i zbog toga ih ne možemo tretirati kao normalnu fazu u razvoju. Vaše dijete, vrlo vjerojatno, nije u mogućnosti svoju pažnju usmjeriti na određenu aktivnost na dulji period, te nema koncentraciju saslušati i pogledati što mu pokazujete u želji da ga npr. naučite obuvati tenisice.
Nemogućnost uočavanja opasnosti i ozljeđivanje mogu se pripisati teškoćama pažnje ali i potencijalnoj disfunkciji senzorne integracije.
Bilo bi iznimno važno napraviti procjenu djetetovih sposobnosti na svim područjima njegova razvoja (to možete učiniti u našem Kabinetu) i uključiti dijete u razvojne programe kako bi do polaska u školu sustigao svoje vršnjake u svim segmentima razvoja.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Moj sin je hiperaktivan i često se u nepažnji ozljeđuje

<para>
 Ima pincet hvat, kliješta hvat još od 15 mjeseci, ali tako dok se služi palcem i kažiprstom ostala tri prsta nisu savijena već ispružena? Brine me i to što je u zadnje vrijeme počeo hvatati neke veće predmete tako što skupi jedan uz drugi svih pet prstiju i blago prste savije? Fond riječi je jako mali. Sve razumije. Izvršava naloge. Radili smo EEG-uredan, MR ENDOKRANIJUMA-uredan, KARIOTIP-uredan,UZ SRCA-uredan, EHO ABDOMENA-uredan.....Da li je točno da su jako povezana fina motorika ruku i govor?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>u pravu ste. Fina motorika ruku i razvoj govora su povezani. Znanstvenici su otkrili da veliko značenje za razvoj govora kod djece ima upravo motorika ruke, posebno prstiju. Povezanost tih dviju funkcija lako je uočiti. Sigurno ste primijetili da si djeca, u trenutku kada ne mogu pronaći potrebnu riječ, pomognu rukama i gestama. I obrnuto, dijete dok piše ili crta, često nesvjesno plazi jezik.</para>
<para>Fiziolozi su dokazali da je razina razvijenosti dječjeg govora proporcionalna stupnju formiranosti finih pokreta prstiju ruke. Kad razvoj pokreta prstiju odgovara dobi, razvoj govora je također uredan, a kad razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i govor. Ta informacija koju nam dijete može dati je iznimno važna jer eventualne govorne probleme možemo predvidjeti i prije nego što dijete progovori. Napominjemo kako povezanost fine motorike i razvoja govora nije pravilo. Govor može biti razvijen unatoč teškoćama na području fine motorike.</para>
<para>Fina motorika uključuje i grafomotoriku čija kvaliteta je jako važna prilikom polaska djeteta u školu. Kao što je vidljivo svi segmenti dječjeg razvoja su usko povezani. Nedostatan razvoj jednog segmenta utječe na razvoj ostalih segmenata.</para>
<para>Iz Vašeg maila ne vidimo kako se razvijala gruba motorika. Ona prethodi razvoju fine motorike i govora pa bi nam i te informacije bile vrijedne.</para>
<para>U svakom slučaju, kako bi Vaše dijete doseglo svoje vršnjake u svim fazama razvoja preporučamo Vam uključenje djeteta u defektološki tretman, a po potrebi i na logoterapiju.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Je li fina motorika ruku povezana s razvojem govora? Poštovani moj sin ima tri godine, ima kraniofacijalnu dismorfiju, kasni u razvoju najviše s motorikom ruku i a govorom. 
    Ima pincet hvat, kliješta hvat još od 15 mjeseci, ali tako dok se služi palcem i kažiprstom ostala tri prsta nisu savijena već ispružena? Brine me i to što je u zadnje vrijeme počeo hvatati neke veće predmete tako što skupi jedan uz drugi svih pet prstiju i blago prste savije? Fond riječi je jako mali. Sve razumije. Izvršava naloge. Radili smo EEG-uredan, MR ENDOKRANIJUMA-uredan, KARIOTIP-uredan,UZ SRCA-uredan, EHO ABDOMENA-uredan.....Da li je točno da su jako povezana fina motorika ruku i govor?

Draga mama,
u pravu ste. Fina motorika ruku i razvoj govora su povezani. Znanstvenici su otkrili da veliko značenje za razvoj govora kod djece ima upravo motorika ruke, posebno prstiju. Povezanost tih dviju funkcija lako je uočiti. Sigurno ste primijetili da si djeca, u trenutku kada ne mogu pronaći potrebnu riječ, pomognu rukama i gestama. I obrnuto, dijete dok piše ili crta, često nesvjesno plazi jezik.
Fiziolozi su dokazali da je razina razvijenosti dječjeg govora proporcionalna stupnju formiranosti finih pokreta prstiju ruke. Kad razvoj pokreta prstiju odgovara dobi, razvoj govora je također uredan, a kad razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i govor. Ta informacija koju nam dijete može dati je iznimno važna jer eventualne govorne probleme možemo predvidjeti i prije nego što dijete progovori. Napominjemo kako povezanost fine motorike i razvoja govora nije pravilo. Govor može biti razvijen unatoč teškoćama na području fine motorike.
Fina motorika uključuje i grafomotoriku čija kvaliteta je jako važna prilikom polaska djeteta u školu. Kao što je vidljivo svi segmenti dječjeg razvoja su usko povezani. Nedostatan razvoj jednog segmenta utječe na razvoj ostalih segmenata.
Iz Vašeg maila ne vidimo kako se razvijala gruba motorika. Ona prethodi razvoju fine motorike i govora pa bi nam i te informacije bile vrijedne.
U svakom slučaju, kako bi Vaše dijete doseglo svoje vršnjake u svim fazama razvoja preporučamo Vam uključenje djeteta u defektološki tretman, a po potrebi i na logoterapiju.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Je li fina motorika ruku povezana s razvojem govora?

<para>
 Nije lijen, ali nije baš za neke pretjerane fizičke aktivnosti. Upisan je u školicu sporta prije nekih 2-3 mjeseca. Ima želju da ide na plivanje, ali to će biti moguće tek kada izvadi cjevčice iz ušiju za neka 3 mjeseca. Moje brige se svode na sljedeće: jako često sam primijetila da kada dođemo po njega u vrtić, on se igra sam, a ako nije sam onda se igra sa djevojčicama. Kad ga pitam kojih igara se igra s njima, on kaže mame, tate i djece... Kroz priču s njim shvatila sam da te igre nisu "seksualne" prirode nego je to oponašanje svakodnevnih aktvnosti mame i tate: odlazak na posao, pa pravljenje ručka, kupanje djeteta, odlazak u prodavnicu i slično. Dakle, oponaša nas. Na pitanje igraš li se nekada sa dječacima, uvijek izvrda odgovor ili kaže da mu nisu dali da se igra, ili su mu rekli da uzme drugu igračku ili slično. Teta je isto potvrdila da se igra ponekad i s dječacima i s djevojčicama ali da se u 80-90% vremena igra sam. Također da nije asocijalan, da priča s tetama, da je jako inteligentan i bistar i da bi najviše volio pričati s njima nego se igrati s prijateljima. Ja sam više puta mu dala da ponese koji autić ili slično i da se igra s dječacima "muških" igara. Ali se sve opet svede da se više igra sam nego s njima. Još jednom napominjem da je pričljiv, ali nekako teško se upušta u igru s djecom, tj dječacima. Iskreno, moj najveći strah se svodi na to da će ga djeca zezati da je "ženskonja" ili curica i da će na kraju tako etiketiran biti izopćen iz "muškog" društva i biti prihvaćen jedino kod curica. Molim za savjet kako da ga animiram da se igra više sa svom djecom u principu, a onda se dječacima. Pozdrav i hvala, Ivana
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>da bi se Vaš dječak igrao s dječacima, važno je da zna igre koje se igraju dječaci njegove dobi. To su najčešće igre borbi između superheroja koji se bore, ubijaju, pa opet oživljavaju i tako iznova. Koliko se Vaš dječak igra takvih igara?</para>
<para>Imala sam jednom jednog dječaka na terapiji igrom sa sličnim problemom – igrao se samo sa djevojčicama i nikako nije znao ostvariti kontakt s dječacima, a želio je to. Ono što mu je bilo dozvoljeno kroz terapiju igrom, da se igra tipičnih igara za njegovu dob – dakle borbe.</para>
<para>Ponekad roditeljima, osobito mamama, taj oblik igre nije drag jer im se čini da to jako lako može otići u agresivno ponašanje, i kao da se tim igrama djetetu dozvoljava da bude agresivan. No, istina je potpuno suprotna. Iako naravno može doći do pretjerivanja u takvoj igri, to je važan oblik igre za veliku većinu dječaka u ovoj dobi. Stoga, ako prepoznajete da ste ikada na bilo koji način „zabranili“ svom dječaku da se igra na taj način, tada ono što možete jest kupiti mu akcijske figure i uz poticaj, omogućiti da razvije prirodnu dječačku igru.</para>
<para>S druge strane, ako je jako nadaren i verbalno jak, tada ga možda ovaj tip dječačke igre, tipične za njegovu dob ne privlače, već ga možda više privlači drugi tip igre. U tom slučaju, bilo bi poželjno da mu pronađete prijatelja s istim interesima, kako bi se s njim mogao igrati na način koji im više odgovara. Ako nema u njegovoj vrtićkoj grupi takvog dječaka, djevojčica, možda ima u nekoj drugoj.</para>
<para>Djeca koja su nadarena, obično odskaču od drugih, pa je poželjno pronaći nekoga tko im je sličan kako bi se lakše razumjeli. Knjiga „Odrastanje Kaina – emocionalno sazrijevanje dječaka“ od psihologa Dana Kindlona i Michaela Thompsona bi Vam isto mogla biti korisna.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl.psiholog</emphasis>
 <emphasis>psihoterapeut, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da potaknem svog sina da se više igra s dječacima? Poštovani, moj sin ima 5,5 godina. Jako je nadaren, inteligentan, pričljiv (jaaaaaako pričljiv). Ide u vrtić od 3. godine, do tada ga je čuvala baka. 
    Nije lijen, ali nije baš za neke pretjerane fizičke aktivnosti. Upisan je u školicu sporta prije nekih 2-3 mjeseca. Ima želju da ide na plivanje, ali to će biti moguće tek kada izvadi cjevčice iz ušiju za neka 3 mjeseca. Moje brige se svode na sljedeće: jako često sam primijetila da kada dođemo po njega u vrtić, on se igra sam, a ako nije sam onda se igra sa djevojčicama. Kad ga pitam kojih igara se igra s njima, on kaže mame, tate i djece... Kroz priču s njim shvatila sam da te igre nisu "seksualne" prirode nego je to oponašanje svakodnevnih aktvnosti mame i tate: odlazak na posao, pa pravljenje ručka, kupanje djeteta, odlazak u prodavnicu i slično. Dakle, oponaša nas. Na pitanje igraš li se nekada sa dječacima, uvijek izvrda odgovor ili kaže da mu nisu dali da se igra, ili su mu rekli da uzme drugu igračku ili slično. Teta je isto potvrdila da se igra ponekad i s dječacima i s djevojčicama ali da se u 80-90% vremena igra sam. Također da nije asocijalan, da priča s tetama, da je jako inteligentan i bistar i da bi najviše volio pričati s njima nego se igrati s prijateljima. Ja sam više puta mu dala da ponese koji autić ili slično i da se igra s dječacima "muških" igara. Ali se sve opet svede da se više igra sam nego s njima. Još jednom napominjem da je pričljiv, ali nekako teško se upušta u igru s djecom, tj dječacima. Iskreno, moj najveći strah se svodi na to da će ga djeca zezati da je "ženskonja" ili curica i da će na kraju tako etiketiran biti izopćen iz "muškog" društva i biti prihvaćen jedino kod curica. Molim za savjet kako da ga animiram da se igra više sa svom djecom u principu, a onda se dječacima. Pozdrav i hvala, Ivana

Draga mama,
da bi se Vaš dječak igrao s dječacima, važno je da zna igre koje se igraju dječaci njegove dobi. To su najčešće igre borbi između superheroja koji se bore, ubijaju, pa opet oživljavaju i tako iznova. Koliko se Vaš dječak igra takvih igara?
Imala sam jednom jednog dječaka na terapiji igrom sa sličnim problemom – igrao se samo sa djevojčicama i nikako nije znao ostvariti kontakt s dječacima, a želio je to. Ono što mu je bilo dozvoljeno kroz terapiju igrom, da se igra tipičnih igara za njegovu dob – dakle borbe.
Ponekad roditeljima, osobito mamama, taj oblik igre nije drag jer im se čini da to jako lako može otići u agresivno ponašanje, i kao da se tim igrama djetetu dozvoljava da bude agresivan. No, istina je potpuno suprotna. Iako naravno može doći do pretjerivanja u takvoj igri, to je važan oblik igre za veliku većinu dječaka u ovoj dobi. Stoga, ako prepoznajete da ste ikada na bilo koji način „zabranili“ svom dječaku da se igra na taj način, tada ono što možete jest kupiti mu akcijske figure i uz poticaj, omogućiti da razvije prirodnu dječačku igru.
S druge strane, ako je jako nadaren i verbalno jak, tada ga možda ovaj tip dječačke igre, tipične za njegovu dob ne privlače, već ga možda više privlači drugi tip igre. U tom slučaju, bilo bi poželjno da mu pronađete prijatelja s istim interesima, kako bi se s njim mogao igrati na način koji im više odgovara. Ako nema u njegovoj vrtićkoj grupi takvog dječaka, djevojčica, možda ima u nekoj drugoj.
Djeca koja su nadarena, obično odskaču od drugih, pa je poželjno pronaći nekoga tko im je sličan kako bi se lakše razumjeli. Knjiga „Odrastanje Kaina – emocionalno sazrijevanje dječaka“ od psihologa Dana Kindlona i Michaela Thompsona bi Vam isto mogla biti korisna.
Sretno,

   Tatjana Gjurković, dipl.psiholog
   psihoterapeut, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako da potaknem svog sina da se više igra s dječacima?

<para>
 Kako se približavao moj povratak na posao, počela sam s postupnim uvođenjem reda u hranjenje tj. dojenje + dohrana, te postupno izbacivanje dojenja kako bi mu odvikavanje bilo što manje stresno. I tu nije bilo većih problema, pa smo tako do 15. mjeseca dojenje sveli na dojenje prije spavanja, no i nekoliko puta tijekom noći koji su tu isključivo radi utjehe ili navike jer ih traži u točno određeno vrijeme. Cijelo vrijeme se trudim da sve što radim za njega ne bude prestresno, da dođe spontano do nekih stvari, no s druge strane je okolina koja vrši pritisak da ukinemo noćno dojenje jer će mu uzrokovati psihičke probleme i probleme sa spavanjem. Pokušali smo ga ukinuti na način da ja odem spavati u drugu sobu, pa ga tata tješi kada se probudi, ali se on toliko rastuži i plače i ja imam samo osjećaj da kažnjavam svoje dijete, a ne da mu činim dobro. Preumorna sam i više nemam snage za provođenje metoda odvikavanja od noćnog dojenja i najjednostavnije mi je ponuditi mu dojku jer je to jedini način da odspavam. Pritisak okoline s druge strane me čini nervoznom jer kako da znam da u tome što govore nema istine? On je predivna, vesela, brbljava beba i po tome znam da je taj način za njega do sada bio najbolji. Kad sam nešto krenula mijenjati u njegovim navikama uvijek sam to radila postupno i on je to dobro prihvatio. Kada bih to htjela učiniti naglo ili na silu, otpor promjeni je bio velik. Ja i moja braća smo spavali do 5. godine u krevetu s roditeljima, doduše nismo bili dojene bebe, no ne smatram da imamo psihičke posljedice u smislu prevelikog vezivanja za roditelje niti problema sa spavanjem zbog toga. Čak smatram da je taj osjećaj roditeljske blizine i nenametanje pravila od nas učinio samostalnije osobe i brižne roditelje. Kakvo je Vaše mišljenje po pitanju toga, da li pustiti da se se sve odvija spontano ili djetetu ipak treba nametnuti određena pravila? Da li je zaista šteta od spavanja s roditeljima i noćnog dojenja toliko velika ili je to jednostavno samo nešto što nameće moderno društvo? Little mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema Vašem opisu, vrlo ste senzibilna mama koja uvelike vodi računa o potrebama svog mališana. I to je doista divno. Djeca imaju određene potrebe i mogu tražiti da im se one zadovolje npr. dojenje ali isto tako imaju prirodnu potrebu za postepenim osamostaljenjem. Ako se ne prepozna i ta djetetova potreba, tada može napraviti problem.</para>
<para>Djeca imaju svojevrstan konflikt – s jedne strane žele biti ovisna o roditelju, a s druge strane imaju potrebu za osamostaljivanjem. Zato je važno da roditelj vodi brigu i o jednom i o drugom, pružajući mu pri tome osjećaj sigurnosti i podrške. Dijete od 16 mjeseci s razvojne strane ne bi trebalo imati potrebu za noćnim dojenjem, osim ako nisu posrijedi neke izvanredne okolnosti što mi se prema Vašem opisu ne čini da postoje. Štoviše, kako djetetu počinju rasti zubići, uvodi se dohrana jer rast zubića pokazuje prirodnu djetetovu spremnost za prvo osamostaljivanje.</para>
<para>Ista je stvar i kod samostalnog spavanja. Premda je divno imati maleno djetetovo tijelo pored sebe, kako za roditelja, tako i za dijete, ipak nema razloga da dijete spava s roditeljem. Ako se probudi i zaplače, roditelj će se probuditi i umiriti ga te će ono ponovno zaspati. A fizički kontakt se može zadovoljiti tijekom dana, tijekom jutarnjeg ili večernjeg maženja. Dakle, ta će mu potreba biti zadovoljena.</para>
<para>Ipak, najvažnije je da Vi prihvatite ovu ideju na emocionalnoj razini. Dakle, ako ćete sada ići odvikavati dijete od noćnog dojenja ili od spavanja jer ste pročitali da je to važno i korisno, a sami niste OK s tim, tada to vrlo vjerojatno neće uspješno proći, i biti će iscrpljujuće kako za Vas tako i za malenog, a i za supruga.</para>
<para>Stoga, Vam predlažem da istražite kod sebe što Vi dobivate s time da ga dojite po noći ili da spava pored Vas, što dobivate emocionalno od svog dječaka? Kada dođete do tog odgovora, onda pokušajte vidjeti da li postoji način da to dobivate na neki drugi način. Ponekad nam može pomoći savjetodavni razgovor sa stručnom osobom da dođemo do tih odgovora.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl.psiholog</emphasis>
 <emphasis>psihoterapeut, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Postupno odvikavam bebu od noćnog dojenja, a okolina smatra da to trebam učiniti naglo Poštovana, moj sin ima 16 mjeseci i dijete je koje je bilo dojeno na zahtjev sve do 9. mjeseca starosti. Dudu nikada nije imao. 
    Kako se približavao moj povratak na posao, počela sam s postupnim uvođenjem reda u hranjenje tj. dojenje + dohrana, te postupno izbacivanje dojenja kako bi mu odvikavanje bilo što manje stresno. I tu nije bilo većih problema, pa smo tako do 15. mjeseca dojenje sveli na dojenje prije spavanja, no i nekoliko puta tijekom noći koji su tu isključivo radi utjehe ili navike jer ih traži u točno određeno vrijeme. Cijelo vrijeme se trudim da sve što radim za njega ne bude prestresno, da dođe spontano do nekih stvari, no s druge strane je okolina koja vrši pritisak da ukinemo noćno dojenje jer će mu uzrokovati psihičke probleme i probleme sa spavanjem. Pokušali smo ga ukinuti na način da ja odem spavati u drugu sobu, pa ga tata tješi kada se probudi, ali se on toliko rastuži i plače i ja imam samo osjećaj da kažnjavam svoje dijete, a ne da mu činim dobro. Preumorna sam i više nemam snage za provođenje metoda odvikavanja od noćnog dojenja i najjednostavnije mi je ponuditi mu dojku jer je to jedini način da odspavam. Pritisak okoline s druge strane me čini nervoznom jer kako da znam da u tome što govore nema istine? On je predivna, vesela, brbljava beba i po tome znam da je taj način za njega do sada bio najbolji. Kad sam nešto krenula mijenjati u njegovim navikama uvijek sam to radila postupno i on je to dobro prihvatio. Kada bih to htjela učiniti naglo ili na silu, otpor promjeni je bio velik. Ja i moja braća smo spavali do 5. godine u krevetu s roditeljima, doduše nismo bili dojene bebe, no ne smatram da imamo psihičke posljedice u smislu prevelikog vezivanja za roditelje niti problema sa spavanjem zbog toga. Čak smatram da je taj osjećaj roditeljske blizine i nenametanje pravila od nas učinio samostalnije osobe i brižne roditelje. Kakvo je Vaše mišljenje po pitanju toga, da li pustiti da se se sve odvija spontano ili djetetu ipak treba nametnuti određena pravila? Da li je zaista šteta od spavanja s roditeljima i noćnog dojenja toliko velika ili je to jednostavno samo nešto što nameće moderno društvo? Little mama

Draga mama,
prema Vašem opisu, vrlo ste senzibilna mama koja uvelike vodi računa o potrebama svog mališana. I to je doista divno. Djeca imaju određene potrebe i mogu tražiti da im se one zadovolje npr. dojenje ali isto tako imaju prirodnu potrebu za postepenim osamostaljenjem. Ako se ne prepozna i ta djetetova potreba, tada može napraviti problem.
Djeca imaju svojevrstan konflikt – s jedne strane žele biti ovisna o roditelju, a s druge strane imaju potrebu za osamostaljivanjem. Zato je važno da roditelj vodi brigu i o jednom i o drugom, pružajući mu pri tome osjećaj sigurnosti i podrške. Dijete od 16 mjeseci s razvojne strane ne bi trebalo imati potrebu za noćnim dojenjem, osim ako nisu posrijedi neke izvanredne okolnosti što mi se prema Vašem opisu ne čini da postoje. Štoviše, kako djetetu počinju rasti zubići, uvodi se dohrana jer rast zubića pokazuje prirodnu djetetovu spremnost za prvo osamostaljivanje.
Ista je stvar i kod samostalnog spavanja. Premda je divno imati maleno djetetovo tijelo pored sebe, kako za roditelja, tako i za dijete, ipak nema razloga da dijete spava s roditeljem. Ako se probudi i zaplače, roditelj će se probuditi i umiriti ga te će ono ponovno zaspati. A fizički kontakt se može zadovoljiti tijekom dana, tijekom jutarnjeg ili večernjeg maženja. Dakle, ta će mu potreba biti zadovoljena.
Ipak, najvažnije je da Vi prihvatite ovu ideju na emocionalnoj razini. Dakle, ako ćete sada ići odvikavati dijete od noćnog dojenja ili od spavanja jer ste pročitali da je to važno i korisno, a sami niste OK s tim, tada to vrlo vjerojatno neće uspješno proći, i biti će iscrpljujuće kako za Vas tako i za malenog, a i za supruga.
Stoga, Vam predlažem da istražite kod sebe što Vi dobivate s time da ga dojite po noći ili da spava pored Vas, što dobivate emocionalno od svog dječaka? Kada dođete do tog odgovora, onda pokušajte vidjeti da li postoji način da to dobivate na neki drugi način. Ponekad nam može pomoći savjetodavni razgovor sa stručnom osobom da dođemo do tih odgovora.
Sretno,

   Tatjana Gjurković, dipl.psiholog
   psihoterapeut, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Postupno odvikavam bebu od noćnog dojenja, a okolina smatra da to trebam učiniti naglo

<para>
 Svaki dan ga je zezao i gnjavio i radio mu kojekakve gluposti, a ja to ništa nisam znala jer moj sin sve drži u sebi. Jedino što smo mogli primijetiti da je postao jako frustriran i agresivan prema nama doma. Jedan dan sam ga dovela u vrtić i taj mali je došao i sjeo kraj njega na klupicu dok se on izuvao, počeo je plakati i nije htio ići u sobu (moj sin). Kad sam ga pitala zašto, on je rekao da mu taj prijatelj pušta namjerno vruću vodu kad idu prati ruke prije doručka, rekla sam malom da to više ne radi da to nije lijepo i sve po propisima... a kada je došao doma uspjela sam nekako iščeprkati iz njega što se sve dešavalo u vrtiću i stvarno nisam znala što da radim. Objasnila sam mu da se on sa tim dječakom ne mora igrati ako neće i ako ga gnjavi neka ga kaže teti i neka se makne od njega. Kako je vrijeme prolazilo malo je bilo dobro a malo opet frustracije. Taj dječak ga je stalno provocirao, lupao ga i slično, a sve uz priču - pa ja se samo šalim, ti si moj prijatelj! Sada moj sin ide u školu, na sreću taj mali ne ide s njime u razred, ali živi tu blizu i zvao ga je na rođendan i malo malo pa se sretnu i moj sin je bio kod njega na rođendanu, htio je ići, a ja nemam pojma zašto.. Ne razumijem zašto se i dalje želi družiti s nekim tko ga stalno živcira i prema njemu je bezobrazan. Pokušala sam mu objasniti da onaj tko ti se ruga i tko čini da se osjećaš loše ti nije prijatelj, ali on i dalje kontaktira s tim dječakom i sad ga želi čak i zvati na rođendan, a neki dan je došao kući živčan i ljut jer mu se mali rugao nešto u vezi bicikla. Ne znam što da radim, da li da mu zabranim da ga zove na rođendan, znam da kao nije dobro petljati se u odnose između djece, ali ovo mi se stvarno čini nezdravim odnosom..
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Svakako bi bilo dobro da razmislite zašto Vaš sin izabire ovakvog prijatelja? Da li je imao u svojoj okolini priliku da vidi da su takvi odnosi, iako nezdravi, prihvatljivi i da se održavaju? Nadalje, važno je da naučite svog sina da se zauzima za sebe, da mu je OK reći „Ne“.
Ta vježba kreće iz odnosa sa roditeljima. Dakle, bilo bi dobro, ako to ne čini do sada, da ga potaknete da Vama kaže „Ne“ kada mu se nešto ne sviđa ili kada nešto ne želi. To Vama neće uvijek biti ugodno i lako za čuti, ali nakon što on kaže svoje mišljenje, odnosno nakon što kaže „Ne“, onda možete razgovarati s njim i pronaći neki kompromis. Tako ga učite kako da rješava probleme, kako da se zauzima za sebe na zdrav način.</para>
<para>Normalno je da se nitko, pa tako niti dijete, neće slagati sa svim postavljenim zahtjevima i važno je da dijete ima prostor to izraziti na adekvatan način. Važno je da i Vi kao roditelj njemu kažete „Ne“ u nekim situacijama koje procijenite da Vama nisu OK – kao npr. ako je prije bio agresivan prema Vama, kako ste reagirali – jeste li mu jasno dali do znanja da, bez obzira kako se osjeća, da nije OK da bude agresivan prema Vama? Kako je sada kada je frustriran i nervozan? Da li se sada možda verbalno „iskali“ na Vama ili nekom drugom? Što mu onda kažete tj. koju poruku mu šaljete? Ono što bi bilo poželjno da mu svaki puta kažete jest: „Vidim da si uzrujan/frustiran/nervozan/ljut, ali ne možeš vikati/udarati mene/drugoga.“</para>
<para>Ako primjećujete da mora tu energiju, tu ljutnju izraziti fizički, neka je izrazi udarajući o jastuk, a nakon toga obavezno ga pitajte što se dogodilo, jer ljutnja, osim što obično treba biti na neki način izražena, isto tako osoba treba imati vrijeme i prostor da kaže što ju je povrijedilo/naljutilo. Dakle, nakon toga ga pitajte što se dogodilo. Ako spomene prijatelja, pitajte ga što mu je rekao, što je učinio, kao se postavio u toj situaciji.</para>
<para>Ako Vam ispriča nešto što znate da nije zdravo za njega, npr. dozvolio je prijatelju da ga naziva pogrdnim imenima i sl., tada ga pitajte što je još mogao u toj situaciji. Neka razmišlja o opcijama. Npr. mogao je on njemu reći „Ne možeš tako razgovarati sa mnom.“</para>
<para>Iskoristite ovo prijateljstvo između svog sina i njegovog prijatelja kao priliku da Vaš sin nauči da se zauzme za sebe, da nauči da se drugi trebaju ponašati prema njemu s poštovanjem i da se on isto tako treba ponašati prema drugima. Kada biste pronašli način da svog sina udaljite od tog prijatelja bez da nauči ovu životno vrijednu lekciju, vrlo vjerojatno bi Vaš sin kad-tad pronašao novu sličnu osobu.</para>
<para>Iz nekog razloga ga takve osobe privlače i važno je da mu pomognete da se nauči postaviti u toj situaciji. Osim toga, koliko drugih prijatelja Vaš sin ima? Možda se drži ovog prijatelja jer nije razvio s nikim drugim prijateljstva. U tom slučaju treba mu pomoći da razvije prijateljstva s drugima.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl.psiholog</emphasis>
 <emphasis>psihoterapeut, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Zašto se moj sin uporno želi družiti s "prijateljem" koji ga maltretira? Pozdrav! Moj sin ima 7 godina,u vrtić je krenuo s 3 godine. U vrtiću mu se jedan dječak nametnuo, da se tako izrazim, kao njegov "prijatelj". 
    Svaki dan ga je zezao i gnjavio i radio mu kojekakve gluposti, a ja to ništa nisam znala jer moj sin sve drži u sebi. Jedino što smo mogli primijetiti da je postao jako frustriran i agresivan prema nama doma. Jedan dan sam ga dovela u vrtić i taj mali je došao i sjeo kraj njega na klupicu dok se on izuvao, počeo je plakati i nije htio ići u sobu (moj sin). Kad sam ga pitala zašto, on je rekao da mu taj prijatelj pušta namjerno vruću vodu kad idu prati ruke prije doručka, rekla sam malom da to više ne radi da to nije lijepo i sve po propisima... a kada je došao doma uspjela sam nekako iščeprkati iz njega što se sve dešavalo u vrtiću i stvarno nisam znala što da radim. Objasnila sam mu da se on sa tim dječakom ne mora igrati ako neće i ako ga gnjavi neka ga kaže teti i neka se makne od njega. Kako je vrijeme prolazilo malo je bilo dobro a malo opet frustracije. Taj dječak ga je stalno provocirao, lupao ga i slično, a sve uz priču - pa ja se samo šalim, ti si moj prijatelj! Sada moj sin ide u školu, na sreću taj mali ne ide s njime u razred, ali živi tu blizu i zvao ga je na rođendan i malo malo pa se sretnu i moj sin je bio kod njega na rođendanu, htio je ići, a ja nemam pojma zašto.. Ne razumijem zašto se i dalje želi družiti s nekim tko ga stalno živcira i prema njemu je bezobrazan. Pokušala sam mu objasniti da onaj tko ti se ruga i tko čini da se osjećaš loše ti nije prijatelj, ali on i dalje kontaktira s tim dječakom i sad ga želi čak i zvati na rođendan, a neki dan je došao kući živčan i ljut jer mu se mali rugao nešto u vezi bicikla. Ne znam što da radim, da li da mu zabranim da ga zove na rođendan, znam da kao nije dobro petljati se u odnose između djece, ali ovo mi se stvarno čini nezdravim odnosom..

Draga mama,
Svakako bi bilo dobro da razmislite zašto Vaš sin izabire ovakvog prijatelja? Da li je imao u svojoj okolini priliku da vidi da su takvi odnosi, iako nezdravi, prihvatljivi i da se održavaju? Nadalje, važno je da naučite svog sina da se zauzima za sebe, da mu je OK reći „Ne“.
Ta vježba kreće iz odnosa sa roditeljima. Dakle, bilo bi dobro, ako to ne čini do sada, da ga potaknete da Vama kaže „Ne“ kada mu se nešto ne sviđa ili kada nešto ne želi. To Vama neće uvijek biti ugodno i lako za čuti, ali nakon što on kaže svoje mišljenje, odnosno nakon što kaže „Ne“, onda možete razgovarati s njim i pronaći neki kompromis. Tako ga učite kako da rješava probleme, kako da se zauzima za sebe na zdrav način.
Normalno je da se nitko, pa tako niti dijete, neće slagati sa svim postavljenim zahtjevima i važno je da dijete ima prostor to izraziti na adekvatan način. Važno je da i Vi kao roditelj njemu kažete „Ne“ u nekim situacijama koje procijenite da Vama nisu OK – kao npr. ako je prije bio agresivan prema Vama, kako ste reagirali – jeste li mu jasno dali do znanja da, bez obzira kako se osjeća, da nije OK da bude agresivan prema Vama? Kako je sada kada je frustriran i nervozan? Da li se sada možda verbalno „iskali“ na Vama ili nekom drugom? Što mu onda kažete tj. koju poruku mu šaljete? Ono što bi bilo poželjno da mu svaki puta kažete jest: „Vidim da si uzrujan/frustiran/nervozan/ljut, ali ne možeš vikati/udarati mene/drugoga.“
Ako primjećujete da mora tu energiju, tu ljutnju izraziti fizički, neka je izrazi udarajući o jastuk, a nakon toga obavezno ga pitajte što se dogodilo, jer ljutnja, osim što obično treba biti na neki način izražena, isto tako osoba treba imati vrijeme i prostor da kaže što ju je povrijedilo/naljutilo. Dakle, nakon toga ga pitajte što se dogodilo. Ako spomene prijatelja, pitajte ga što mu je rekao, što je učinio, kao se postavio u toj situaciji.
Ako Vam ispriča nešto što znate da nije zdravo za njega, npr. dozvolio je prijatelju da ga naziva pogrdnim imenima i sl., tada ga pitajte što je još mogao u toj situaciji. Neka razmišlja o opcijama. Npr. mogao je on njemu reći „Ne možeš tako razgovarati sa mnom.“
Iskoristite ovo prijateljstvo između svog sina i njegovog prijatelja kao priliku da Vaš sin nauči da se zauzme za sebe, da nauči da se drugi trebaju ponašati prema njemu s poštovanjem i da se on isto tako treba ponašati prema drugima. Kada biste pronašli način da svog sina udaljite od tog prijatelja bez da nauči ovu životno vrijednu lekciju, vrlo vjerojatno bi Vaš sin kad-tad pronašao novu sličnu osobu.
Iz nekog razloga ga takve osobe privlače i važno je da mu pomognete da se nauči postaviti u toj situaciji. Osim toga, koliko drugih prijatelja Vaš sin ima? Možda se drži ovog prijatelja jer nije razvio s nikim drugim prijateljstva. U tom slučaju treba mu pomoći da razvije prijateljstva s drugima.
Sretno,

   Tatjana Gjurković, dipl.psiholog
   psihoterapeut, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Zašto se moj sin uporno želi družiti s "prijateljem" koji ga maltretira?

<para>
 godine, kada je krenuo u vrtić pokazuje jednu veliku promjenu. Godinu dana je vrištao, kričao i po noći doslovce urlikao jer mora ići u vrtić. Susjedi su čak htjeli zvati socijalnu službu. Tad se rodilo drugo dijete, brat Marko mlađi tri godine od njega. Mateo je od tad imao ispade ljubomore, a tako je i sad. On nemilice udara brata 3-godišnjaka, dnevno čujem od 45-80 puta(brojim) riječi od Matea: I meni to daj, sad si njega poljubila, mama. Mateo priča plačeći i namjerno radi face i doslovce cmizdri i onda kriči. Na riječi: Sad je jelo, izuj cipele, idemo spavati, uvjek je riječ: NE. Muž i ja znamo govoriti i po 20 puta: dođi, prestani, ne tući bracu, ali on ne čuje. Mlađi brat Marko, također postaje sve buntovniji, brani se, viče, ustvari dođe do toga da svi vičemo. Za ručkom je uvjek tuča i ja bi ovo, ne bi ono, neću. Ja sam dobila čir, gastirits i reflux, jer jednostavno ne jedem više u miru. O skakanju da ne govorim. Naše dijete se ne smiruje, stalno trči, dok ga oblačim, on trese i mrda, vrti se. Nikad nije u miru. Kad ide spavati, zove još minimalno sat i pol: Mama, tata, ja bi ovo-ono i tako da za sebe nemamo ni tren vremena. On nas iscrpljuje. Kao da nema kraja. Ja ne želim imati u kući šibu i tući ga. Iako ga znam opaliti, kad me dovede doslovce do nemoći. To je rijetko i on dobro zna da nema kažnjavanja fizičkog. A kazne poput one "u kut" i slično zaboravi odmah, čak i kad mu uzmem crtić i igračku on kaže: Baš me briga, to i ne trebam. Iako mi mlađi sin isto izražava bunt, baca stvari, viče i lupa starijeg, jer mu je dosta što ga on lupa i izaziva, on mi, to jest Marko ne predstavlja nikakav problem naspram Matea. Još da kažem da je u vrtiću izvrstan, izvrsno odgojeno dijete i išli smo mjesecima kod psihologa s njime i na kraju jednostavno odustali. On je i tu pobijedio. Sa vršnjacima se odlično slaže. Psiholog je rekao da je on natprosječno inteligentno dijete i da takva mudraca nije još upoznala. On je čak znao u autu s 5 godina kad bi se vraćali od psihologa reći: Neće vam puno teta psiholog pomoći... Po cijeli dan slušam: Samo Marku sve dajete, ja ništa ne dobivam, ja, ja, ja. Plakanje, agresija i vikanje, stalno. Želim jos reći da je on boležljivo dijete, stalno je po doktorima jer ima teži oblik astme i laringitisa, kao i mnoge alergije. Svaki savjet dobro će mi doći, jer vjerujem da se sve to može promijeniti, posebno kako da on čuje nas, a ne da se oglušuje na sve što mu kažemo da učini. Čitala sam vaš članak za borbu oko moći i jako je dobar, no moj sin je daleko iznad toga, uporan je, tvrdoglav, spreman i na kazne i sve, ali će biti po njegovu. Zahvalna mama
</para>
<para>Čini se da ste pokušali već puno toga – čitali, uskraćivali, kažnjavali, potražili pomoć kod psihologa. Jako mi je žao čuti da su uslijed svega toga, obiteljske situacije ostale iscrpljujuće. Budući da ste učinili sve što bih inače preporučila ovim putem, tada bih Vas pozvala na nekoliko dodatnih promišljanja.</para>
<para>Prvo, da li Vaš dječak pokazuje osjećaj krivnje kada udari brata? Da li vidite da mu je iskreno žao kada bude nasilan prema njemu ili prema nekom drugome? Budući da se je i mlađi sin počeo ponašati slično, da li vidite kakve razlike između njih nakon tog ponašanja? Već ste naveli da se Marko isto tako ponaša, ali da Vas njegovo ponašanje ne zabrinjava. Zašto Vas njegovo ponašanje ne zabrinjava? Koju razliku vidite između njih?</para>
<para>No, prije tog odgovora, morate biti svjesni da se djeca ponekad prave kao da im nije stalo (kao što ste i napisali da je to Mateo i verbalizirao), ali ipak se može uhvatiti trenutak kajanja, grižnju savjest. Ako Vam se čini kao da Vaš sin ne pokazuje osjećaj krivnje, ne pokazuje osjećaj empatije prema drugima, predlažem Vam da otiđete na dijagnostičku obradu u Dječju bolnicu u Kukuljevićevu, ako ste iz Zagreba.</para>
<para>Nadalje, kažete da tretman kod psihologa nije bio djelotvoran. Ono što mi se nameće jest pitanje ima li kolega/kolegica dodatnu edukaciju da bi radio/la terapiju s djetetom i da li je tretman bio redovit (jedanput tjedno). Naime, znanje koje nam naš fakultet iz psihologije pruža jest savjetodavni rad s odraslima, dakle s Vama, roditeljima u Vašem slučaju. Bez dodatne edukacije iz različitih psihoterapijskih pravaca, jednostavno nemamo dovoljno znanja da bismo mogli raditi terapijski rad s djetetom ili sa odraslom osobom. Zbog toga, možda tretman nije bio uspješan ako kolega/kolegica nije imao/la adekvatna znanja. Što bi onda značilo, da ako potražite stručnjaka koji je dodatno educiran za rad s djetetom te ako biste imali redovit tretman, da bi tada sve moglo biti uspješnije.</para>
<para>Nadam se da će Vas ova pitanja navesti na dodatna promišljanja i da ćete doći do novih odgovora koji bi Vam mogli pomoći da uspješnije razriješite svoju situaciju.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl.psiholog</emphasis>
 <emphasis>psihoterapeut, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Stariji sin (6) iznimno je ljubomoran i tuče mlađeg Pozdrav. Molim vas za savjet i usmjerenje za pravilan odgoj 6-godišnjeg dječaka koji dvoje roditelja jako rastužuje. Naš dječak Mateo od 3. 
    godine, kada je krenuo u vrtić pokazuje jednu veliku promjenu. Godinu dana je vrištao, kričao i po noći doslovce urlikao jer mora ići u vrtić. Susjedi su čak htjeli zvati socijalnu službu. Tad se rodilo drugo dijete, brat Marko mlađi tri godine od njega. Mateo je od tad imao ispade ljubomore, a tako je i sad. On nemilice udara brata 3-godišnjaka, dnevno čujem od 45-80 puta(brojim) riječi od Matea: I meni to daj, sad si njega poljubila, mama. Mateo priča plačeći i namjerno radi face i doslovce cmizdri i onda kriči. Na riječi: Sad je jelo, izuj cipele, idemo spavati, uvjek je riječ: NE. Muž i ja znamo govoriti i po 20 puta: dođi, prestani, ne tući bracu, ali on ne čuje. Mlađi brat Marko, također postaje sve buntovniji, brani se, viče, ustvari dođe do toga da svi vičemo. Za ručkom je uvjek tuča i ja bi ovo, ne bi ono, neću. Ja sam dobila čir, gastirits i reflux, jer jednostavno ne jedem više u miru. O skakanju da ne govorim. Naše dijete se ne smiruje, stalno trči, dok ga oblačim, on trese i mrda, vrti se. Nikad nije u miru. Kad ide spavati, zove još minimalno sat i pol: Mama, tata, ja bi ovo-ono i tako da za sebe nemamo ni tren vremena. On nas iscrpljuje. Kao da nema kraja. Ja ne želim imati u kući šibu i tući ga. Iako ga znam opaliti, kad me dovede doslovce do nemoći. To je rijetko i on dobro zna da nema kažnjavanja fizičkog. A kazne poput one "u kut" i slično zaboravi odmah, čak i kad mu uzmem crtić i igračku on kaže: Baš me briga, to i ne trebam. Iako mi mlađi sin isto izražava bunt, baca stvari, viče i lupa starijeg, jer mu je dosta što ga on lupa i izaziva, on mi, to jest Marko ne predstavlja nikakav problem naspram Matea. Još da kažem da je u vrtiću izvrstan, izvrsno odgojeno dijete i išli smo mjesecima kod psihologa s njime i na kraju jednostavno odustali. On je i tu pobijedio. Sa vršnjacima se odlično slaže. Psiholog je rekao da je on natprosječno inteligentno dijete i da takva mudraca nije još upoznala. On je čak znao u autu s 5 godina kad bi se vraćali od psihologa reći: Neće vam puno teta psiholog pomoći... Po cijeli dan slušam: Samo Marku sve dajete, ja ništa ne dobivam, ja, ja, ja. Plakanje, agresija i vikanje, stalno. Želim jos reći da je on boležljivo dijete, stalno je po doktorima jer ima teži oblik astme i laringitisa, kao i mnoge alergije. Svaki savjet dobro će mi doći, jer vjerujem da se sve to može promijeniti, posebno kako da on čuje nas, a ne da se oglušuje na sve što mu kažemo da učini. Čitala sam vaš članak za borbu oko moći i jako je dobar, no moj sin je daleko iznad toga, uporan je, tvrdoglav, spreman i na kazne i sve, ali će biti po njegovu. Zahvalna mama

Čini se da ste pokušali već puno toga – čitali, uskraćivali, kažnjavali, potražili pomoć kod psihologa. Jako mi je žao čuti da su uslijed svega toga, obiteljske situacije ostale iscrpljujuće. Budući da ste učinili sve što bih inače preporučila ovim putem, tada bih Vas pozvala na nekoliko dodatnih promišljanja.
Prvo, da li Vaš dječak pokazuje osjećaj krivnje kada udari brata? Da li vidite da mu je iskreno žao kada bude nasilan prema njemu ili prema nekom drugome? Budući da se je i mlađi sin počeo ponašati slično, da li vidite kakve razlike između njih nakon tog ponašanja? Već ste naveli da se Marko isto tako ponaša, ali da Vas njegovo ponašanje ne zabrinjava. Zašto Vas njegovo ponašanje ne zabrinjava? Koju razliku vidite između njih?
No, prije tog odgovora, morate biti svjesni da se djeca ponekad prave kao da im nije stalo (kao što ste i napisali da je to Mateo i verbalizirao), ali ipak se može uhvatiti trenutak kajanja, grižnju savjest. Ako Vam se čini kao da Vaš sin ne pokazuje osjećaj krivnje, ne pokazuje osjećaj empatije prema drugima, predlažem Vam da otiđete na dijagnostičku obradu u Dječju bolnicu u Kukuljevićevu, ako ste iz Zagreba.
Nadalje, kažete da tretman kod psihologa nije bio djelotvoran. Ono što mi se nameće jest pitanje ima li kolega/kolegica dodatnu edukaciju da bi radio/la terapiju s djetetom i da li je tretman bio redovit (jedanput tjedno). Naime, znanje koje nam naš fakultet iz psihologije pruža jest savjetodavni rad s odraslima, dakle s Vama, roditeljima u Vašem slučaju. Bez dodatne edukacije iz različitih psihoterapijskih pravaca, jednostavno nemamo dovoljno znanja da bismo mogli raditi terapijski rad s djetetom ili sa odraslom osobom. Zbog toga, možda tretman nije bio uspješan ako kolega/kolegica nije imao/la adekvatna znanja. Što bi onda značilo, da ako potražite stručnjaka koji je dodatno educiran za rad s djetetom te ako biste imali redovit tretman, da bi tada sve moglo biti uspješnije.
Nadam se da će Vas ova pitanja navesti na dodatna promišljanja i da ćete doći do novih odgovora koji bi Vam mogli pomoći da uspješnije razriješite svoju situaciju.
Sretno,

   Tatjana Gjurković, dipl.psiholog
   psihoterapeut, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Stariji sin (6) iznimno je ljubomoran i tuče mlađeg

<para>.</para>
<para>
 Poštovana, nastojim riješiti problem obilnog mokrenja u krevet. Dječak ima tek 3 godine i 9 mjeseci, a mokrenje noću je toliko obilno i višekratno, da se natopi njegova odjeća do razine trbuha, te tako u mokrome spava dok ga to ne probudi. Posteljina i madrac budu skroz natopljeni. Od rješenja smo pokušali: isprva pustiti ga, obložiti krevet što većom zaštitom da mu bude suh, a s obzirom na to da se i sam budi jednom u noći i prelazi u naš krevet, nastojali smo da se tada i popiški, no svejedeno bi se već barem dva puta nakon toga opet popiškio u krevet. Mokrenje obavlja i prije odlaska na spavanje, preko dana nema propuštanja u gaćice, sve je potpuno u redu, dnevno spavanje prođe suho. Pelene je odbacio s 2 godine i 5 mjeseci, bez forsiranja. Nikada ne radimo pritisak oko mokrenja, naročito noću, nastojimo da sve prođe što nježnije, no ima još jedna stvar, a to je da sam ja do 13. godine mokrila u krevet dok se nije ustanovilo da nasljedno po ocu imam završetak kralješka koji pritišće mjehur, te nakon kiropraktičkih tretmana, to je potpuno uklonjeno još u toj dobi. Muž također ima vrlo mali kapacitet mjehura i ne može pretrpjeti ni najmanji nagon na mokrenje, već to mora obaviti odmah. Možda je ovo bitno za uzeti u obzir, pa zato iznosim. Najljepša Vam hvala unaprijed! Yeya
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, o primarnoj enurezi ili nekontroliranom mokrenju tijekom dana ili noći za vijeme sna u krevetu govorimo tek kada je dijete u dobi od oko četvrte ili pete godine, a nikada nije uspostavilo kontrolu mokrenja. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Riječ je o enurezi ako epizode nekontroliranog mokrenja traju duže i javljaju se barem dva puta tjedno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jedan od uzroka može biti biološki - koji ste i sami naveli, tj. ako je netko od bližih rođaka duže nekontorolirano mokrio noću, a pogotovo ako su oba ili jedan od roditelja imali enurezu, velika je vjerojatnost da će i dijete nekontrolirano mokriti noću u krevet te postati suho po prilici u istoj dobi kao njegovi rođaci ili roditelji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iz vašeg pisma može se zaključiti da je vaš pristup ispravan te za svaku pohvalu - jer nježnost i strpljenje postižu terapijski učinak - u protivnom proces stjecanja navike kontrole mokrenja može se prolongirati te stvoroti kod djeteta osjećaj krivice. Kako vaš dječak obilno mokri, što je vjerojatno posljedica obilnijeg ispijanja tekućine, možda bi bilo dobro smanjiti unos nekoliko sati prije spavanja <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U manje od 10 % djece s enurezom uzrok je organski - prva pretraga koju bi trebalo napraviti je laboratorijski pregled urina s urinokulturom<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Terapijske preporuke se različite – od vođenja dnevnika uz smboličke nagrade za suhe noći, uštrcavanja u nos sprejeva koji djeluju na manje izlučivanje hormona koji potiče mokrenje, do aparata za detektor urina s alarmnim uređajem… <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Liječenje je manje ili više uspješno, ali sva zdrava djeca u svom djetinjstvu uspotave kontrolu mokrenja, većina do školske dobi, neki kasnije, rijetki iza petnaeste.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (4) noću jako obilno mokri u krevet. Može li to biti nasljedno? Ako su oba ili jedan od roditelja imali enurezu,  velika je vjerojatnost da će i dijete nekontrolirano mokriti noću u krevet te postati suho po prilici u istoj dobi kao njegovi rođaci ili roditelji .

   Poštovana, nastojim riješiti problem obilnog mokrenja u krevet. Dječak ima tek 3 godine i 9 mjeseci, a mokrenje noću je toliko obilno i višekratno, da se natopi njegova odjeća do razine trbuha, te tako u mokrome spava dok ga to ne probudi. Posteljina i madrac budu skroz natopljeni. Od rješenja smo pokušali: isprva pustiti ga, obložiti krevet što većom zaštitom da mu bude suh, a s obzirom na to da se i sam budi jednom u noći i prelazi u naš krevet, nastojali smo da se tada i popiški, no svejedeno bi se već barem dva puta nakon toga opet popiškio u krevet. Mokrenje obavlja i prije odlaska na spavanje, preko dana nema propuštanja u gaćice, sve je potpuno u redu, dnevno spavanje prođe suho. Pelene je odbacio s 2 godine i 5 mjeseci, bez forsiranja. Nikada ne radimo pritisak oko mokrenja, naročito noću, nastojimo da sve prođe što nježnije, no ima još jedna stvar, a to je da sam ja do 13. godine mokrila u krevet dok se nije ustanovilo da nasljedno po ocu imam završetak kralješka koji pritišće mjehur, te nakon kiropraktičkih tretmana, to je potpuno uklonjeno još u toj dobi. Muž također ima vrlo mali kapacitet mjehura i ne može pretrpjeti ni najmanji nagon na mokrenje, već to mora obaviti odmah. Možda je ovo bitno za uzeti u obzir, pa zato iznosim. Najljepša Vam hvala unaprijed! Yeya
   
   
   Poštovana, o primarnoj enurezi ili nekontroliranom mokrenju tijekom dana ili noći za vijeme sna u krevetu govorimo tek kada je dijete u dobi od oko četvrte ili pete godine, a nikada nije  uspostavilo kontrolu mokrenja. 
   Riječ je o enurezi ako epizode nekontroliranog mokrenja traju duže i javljaju se barem dva puta tjedno.      
   Jedan od uzroka može biti biološki - koji ste i sami naveli, tj. ako je netko od bližih rođaka duže nekontorolirano mokrio noću, a pogotovo ako su oba ili jedan od roditelja imali enurezu,  velika je vjerojatnost da će i dijete nekontrolirano mokriti noću u krevet te postati suho po prilici u istoj dobi kao njegovi rođaci ili roditelji.
   Iz vašeg pisma može se zaključiti da  je vaš pristup ispravan te za svaku pohvalu - jer nježnost i strpljenje postižu terapijski učinak - u protivnom proces stjecanja navike kontrole mokrenja može se prolongirati te stvoroti kod djeteta osjećaj krivice. Kako vaš dječak obilno mokri, što je vjerojatno posljedica obilnijeg ispijanja tekućine, možda bi bilo dobro smanjiti unos nekoliko sati prije spavanja 
   U manje od 10 % djece s enurezom uzrok je organski - prva pretraga koju bi trebalo napraviti je  laboratorijski pregled urina s urinokulturom
   Terapijske preporuke se različite – od vođenja dnevnika uz smboličke nagrade za suhe noći,  uštrcavanja u nos sprejeva koji djeluju na manje izlučivanje hormona koji potiče mokrenje, do  aparata za detektor urina s alarmnim uređajem… 
   Liječenje je manje ili više uspješno, ali sva zdrava djeca u svom djetinjstvu uspotave kontrolu mokrenja, većina do školske dobi, neki kasnije, rijetki iza petnaeste.
   Zdravka Gjergja dr. med.spec. pedijatar
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Dječak (4) noću jako obilno mokri u krevet. Može li to biti nasljedno?

<para>
 Nije da se nisam pokušala sprijateljiti samo ne znam zašto ne mogu ostvariti neko prijateljstvo da nije samo površinsko. I sad u osnovnoj je isto. Prvih mjesec dana je bilo super, ekipa za 5, ali sad već se vidi tko se s kim sprijateljio a tko nije. A ja opet nisam našla nikog. Mislim svi su super ali sve se to svodi samo na ono u školi i više kao ljubaznost. Znam da ćete reći da treba
 vremena za čvršća prijateljstva, ali ja se osijećam usamljeno i ne znam više šta da radim. Idem na različite aktivnosti i tamo su svi isto super, ali moji roditelji misle da se dobro slažem s ljudima koje ne viđam svaki dan (u školi). Ne znam više šta ću sa sobom, užasno sam usamljena. Lonely
</para>
<para>Draga Lonely,</para>
<para>vjerujem da ti nije lako u ovom periodu i prije svega moram reći da mi je žao što se osjećaš usamljeno. Nažalost, neki „brzi“ recept ili trik ti ne mogu dati – da bi s nekim ostvarili blizak, prisan odnos kao što ga imamo s najboljim prijateljima, potrebno je da s tom osobom dijelimo slične vrijednosti, da na sličan način razmišljamo, da imamo niz zajedničkih osobina i interesa.</para>
<para>Upravo iz tog razloga i je teško naći nekoga tko nam u većini stvari odgovara i s kim imamo želju provoditi mnogo vremena. S obzirom da se ni tada kada nađemo takvu osobu neće sve posložiti samo od sebe te da je u prijatljstvo potrebno ulagati, moje pitanje tebi bi bilo jesi li u svojoj okolini uopće prepoznala takvu osobu?</para>
<para>Ako jesi, tada je moj savjet da na tom odnosu radiš, da ga produbiš kroz zajednička druženja – u izlascima, šetnjama gradom, zajedničkim aktivnostima.</para>
<para>Ako ta osoba trenutno ne postoji, tada ti mogu preporučiti da se usmjeriš na one koji te okružuju – u školi (možda u susjednom razredu), na aktivnostima kojima se baviš i slično, pa ti možda za oko zapne netko koga do sada nisi primjećivala. Ako preferiraš osobe koje su možda malo povučenije, vole mir, a izbjegavaju izlaske, tada trebaš biti svjesna toga da se takve osobe u društvu najvjerojatnije neće isticati i da će možda trebati više vremena da primjetiš upravo njih. Ali sigurna sam da negdje postoje.</para>
<para>Do tada, iskoristi prisutnost svojih roditelja ili nekoga iz obitelji s kim si bliska, zatraži ih podršku, razgovaraj s njima, dio vremena provedi s njima i sigurna sam da će ti biti lakše prebroditi ovo razdoblje.</para>
<para>Želim ti puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Imam 15 godina, nemam prijatelja i osjećam se jako usamljeno Imam 15 godina, ove godine sam krenula u srednju školu i imam problem. Nemam prijatelja. Ni u osnovnoj se nisam uklapala, uvijek sam bila ona sa strane koja je čitala knjigu. 
    Nije da se nisam pokušala sprijateljiti samo ne znam zašto ne mogu ostvariti neko prijateljstvo da nije samo površinsko. I sad u osnovnoj je isto. Prvih mjesec dana je bilo super, ekipa za 5, ali sad već se vidi tko se s kim sprijateljio a tko nije. A ja opet nisam našla nikog. Mislim svi su super ali sve se to svodi samo na ono u školi i više kao ljubaznost. Znam da ćete reći da treba
   vremena za čvršća prijateljstva, ali ja se osijećam usamljeno i ne znam više šta da radim. Idem na različite aktivnosti i tamo su svi isto super, ali moji roditelji misle da se dobro slažem s ljudima koje ne viđam svaki dan (u školi). Ne znam više šta ću sa sobom, užasno sam usamljena. Lonely

Draga Lonely,
vjerujem da ti nije lako u ovom periodu i prije svega moram reći da mi je žao što se osjećaš usamljeno. Nažalost, neki „brzi“ recept ili trik ti ne mogu dati – da bi s nekim ostvarili blizak, prisan odnos kao što ga imamo s najboljim prijateljima, potrebno je da s tom osobom dijelimo slične vrijednosti, da na sličan način razmišljamo, da imamo niz zajedničkih osobina i interesa.
Upravo iz tog razloga i je teško naći nekoga tko nam u većini stvari odgovara i s kim imamo želju provoditi mnogo vremena. S obzirom da se ni tada kada nađemo takvu osobu neće sve posložiti samo od sebe te da je u prijatljstvo potrebno ulagati, moje pitanje tebi bi bilo jesi li u svojoj okolini uopće prepoznala takvu osobu?
Ako jesi, tada je moj savjet da na tom odnosu radiš, da ga produbiš kroz zajednička druženja – u izlascima, šetnjama gradom, zajedničkim aktivnostima.
Ako ta osoba trenutno ne postoji, tada ti mogu preporučiti da se usmjeriš na one koji te okružuju – u školi (možda u susjednom razredu), na aktivnostima kojima se baviš i slično, pa ti možda za oko zapne netko koga do sada nisi primjećivala. Ako preferiraš osobe koje su možda malo povučenije, vole mir, a izbjegavaju izlaske, tada trebaš biti svjesna toga da se takve osobe u društvu najvjerojatnije neće isticati i da će možda trebati više vremena da primjetiš upravo njih. Ali sigurna sam da negdje postoje.
Do tada, iskoristi prisutnost svojih roditelja ili nekoga iz obitelji s kim si bliska, zatraži ih podršku, razgovaraj s njima, dio vremena provedi s njima i sigurna sam da će ti biti lakše prebroditi ovo razdoblje.
Želim ti puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Imam 15 godina, nemam prijatelja i osjećam se jako usamljeno

<para>
 Imam sina od 6 godina i krenuo je u prvi razred (nije išao u vrtić, već samo 3 mjeseca predškolskog odgoja gdje je bio isti slučaj kao sa školom sad i puno je vezan za mene, jer kao beba je bio miran a nisam ga imala gdje ostavljati pa je uvjek bio sa mnom). Išao je tjedan dana u školu bez problema i onda nastupa problem. On se raduje školi, uči lijepo, pamti zadaću, veseli se polasku, ali kad dođe u školu ne može se odvojiti od mene. Taj minut dok ja ne odem on je tužan, trči za mnom, hvata me za ruku, a poslije kao da ništa nije bilo. Kad ja odem, veseo je, radi s djecom, smije se i poslušan je na satu. To me psihički umara jer već traje 3 mjeseca. Bojim se da će tako biti do kraja školske godine. Tražila sam pomoć psihologa gdje sam ga vodila i ona mi je savjetovala da ga ubacim u razred i da se okrenem i da odem. Sad ne plače više, ali kad dođemo pred razred, on samo mene prati u stopu, šuti i tužan je, hvata me za ruku. Kad uđe u razred ja zatvorim vrata i moram ih držati jednu minutu i onda idem kući. A inače se veseli školi i jedva čeka da krene u školu. Samo nastupa problem kad dođe pred razred. Molim vas SAVJET. UNAPRIJED HVALA
</para>
<para>Poštovana,
sve ono što opisujete spada u separacijski strah (strah od odvajanja) koji se javlja kod Vašeg djeteta.
Opširnije o tome možete pročitati u našem članku objavljenom na portalu klinfo.hr, odnosno <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/skolarci/18/povratak-u-vrtice-i-skole-separacijska-anksioznost-ili-strah-od-odvajanja/9100/1/">ovdje</ulink>.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Želim znati više o strahu od odvajanja kod svog prvašića Poštovanje, molila bih Vas savjet ili kakvu uputu na literaturu vezano za odgoj dječaka. 
    Imam sina od 6 godina i krenuo je u prvi razred (nije išao u vrtić, već samo 3 mjeseca predškolskog odgoja gdje je bio isti slučaj kao sa školom sad i puno je vezan za mene, jer kao beba je bio miran a nisam ga imala gdje ostavljati pa je uvjek bio sa mnom). Išao je tjedan dana u školu bez problema i onda nastupa problem. On se raduje školi, uči lijepo, pamti zadaću, veseli se polasku, ali kad dođe u školu ne može se odvojiti od mene. Taj minut dok ja ne odem on je tužan, trči za mnom, hvata me za ruku, a poslije kao da ništa nije bilo. Kad ja odem, veseo je, radi s djecom, smije se i poslušan je na satu. To me psihički umara jer već traje 3 mjeseca. Bojim se da će tako biti do kraja školske godine. Tražila sam pomoć psihologa gdje sam ga vodila i ona mi je savjetovala da ga ubacim u razred i da se okrenem i da odem. Sad ne plače više, ali kad dođemo pred razred, on samo mene prati u stopu, šuti i tužan je, hvata me za ruku. Kad uđe u razred ja zatvorim vrata i moram ih držati jednu minutu i onda idem kući. A inače se veseli školi i jedva čeka da krene u školu. Samo nastupa problem kad dođe pred razred. Molim vas SAVJET. UNAPRIJED HVALA

Poštovana,
sve ono što opisujete spada u separacijski strah (strah od odvajanja) koji se javlja kod Vašeg djeteta.
Opširnije o tome možete pročitati u našem članku objavljenom na portalu klinfo.hr, odnosno ovdje.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Želim znati više o strahu od odvajanja kod svog prvašića

<para>
 Molim vas dajte mi neki savjet. BK
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kako bi mogli više pomoći potrebno je otkriti pozadinu teškoće u učenju. Naime, postoje nespecifićne teškoće u učenju koje su prolaznog karaktera i pojavljuju se kod početnog usvajanja određenih vještina, ali postoje i specifične teškoće koje ometaju učenje. Za uočiti o čemu se radi potrebno je testirati Vaše dijete kako bi se u skladu sa teškoćom ponudilo adekvatno rješenje.</para>
<para>Kako ističete posebne teškoće kod svladavanja gradiva matematike željeli bi vas upozoriti da postoji skup specifičnih teškoća u svladavanju matematike poznate pod imenom diskalkulija koje zahtjevaju adekvatnu terapiju i pristup u radu.</para>
<para>Svakako Vam predlažemo da se obratite defektologu koji će procijeniti podlogu teškoća i pronaći najprihvatljiviji način za uklanjanje istih.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin ima velikih problema u svladavanju gradiva matematike Imam sina koji ide u teći razred osnovne škole. Ima problema s učenjem. Kako god da mu objašnjavam matematiku, kako se nešto radi, on nikako da shvati. Imam osjećaj kao da mu se mozak isljuči. 
    Molim vas dajte mi neki savjet. BK

Poštovana,
kako bi mogli više pomoći potrebno je otkriti pozadinu teškoće u učenju. Naime, postoje nespecifićne teškoće u učenju koje su prolaznog karaktera i pojavljuju se kod početnog usvajanja određenih vještina, ali postoje i specifične teškoće koje ometaju učenje. Za uočiti o čemu se radi potrebno je testirati Vaše dijete kako bi se u skladu sa teškoćom ponudilo adekvatno rješenje.
Kako ističete posebne teškoće kod svladavanja gradiva matematike željeli bi vas upozoriti da postoji skup specifičnih teškoća u svladavanju matematike poznate pod imenom diskalkulija koje zahtjevaju adekvatnu terapiju i pristup u radu.
Svakako Vam predlažemo da se obratite defektologu koji će procijeniti podlogu teškoća i pronaći najprihvatljiviji način za uklanjanje istih.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 