Postroll

Preroll

<para>No nekim čudom, vaša djeca
nisu imala pojma kako je tamo završio i tko je to učinio. Nitko nije bio kriv i djeca su uporno tvrdila si je laptop to sam napravio. Bacio se na pod i posipao se sokom i grickalicama.</para>
<para>Ovdje se radi o situaciji u kojoj, ne samo da su djeca prekršila pravilo da nikada, ali baš nikada ne diraju mamin laptop, već su nakon očitog prijestupa još i lagala da ne znaju kako je do incidenta došlo.</para>
<para>Ova izmišljena situacija samo je jedna od stotine sličnih koje će se u svakoj obitelji dogoditi. U niz slučajeva uhvatit ćete svog mališana u laži ili barem prikrivanju istine taktikom "pravim se bedast".</para>
<para>To su situacije koje roditelj treba iskoristiti za odgoj, jer nitko ne želi da mu dijete izraste u osobu koja će raditi nepodopštine, a potom izbjegavati odgovornost, muljati i lagati.</para>
<para>Djeca će povremeno lagati, a same laži mijenjat će se kako dijete raste. U skladu s time mijenjat će se i vaša reakcija na djetetovo laganje. Postoji nekoliko metoda koje vam mogu pomoći da dijete uvijek odvedete "na pravi put".</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako se postaviti prema malim lažljivcima starim između 3 i 7 godina?</heading4>
<para>
 Potencijalna situacija
Netko se igrao ručicama i na podu kuhinje našli ste izgužvane i potrgane račune za struju i druge komunalije, iako ste već osamsto puta ponovili djetetu da se ne penje na stolicu i ne dira papire na gornjoj polici. Vaš četverogodišnjak na pitanje tko je to učinio, odgovara: seka. No to je nemoguće, jer seka je stara dva mjeseca i spava u svom krevetiću.</para>
<para>
 Zašto mala djeca lažu?
Mala djeca ne lažu u pravom, "odraslom" smislu te riječi. Kako bi mogla lagati, djeca bi trebala imati spoznaju o tome da je ono što govore krivo i neistinito, odnosno razliku između laži i istine. No tu razliku djeca počinju uviđati tek nakon 4. godine. Nakon te dobi i kasnije u predškolskoj, djetetova mašta naglo se razvija i ono počinje eksperimentirati i istraživati vlastite misli te izmišljati razne priče. U tom razvojnom procesu često miješa realnost i maštu, kombinira razne priče, u nešto što se stvarno dogodilo ugrađuje nešto što je vidjelo na televiziji. Stoga se često događa da dijete koje je izreklo laž, zapravo ne shvaća da je to laž jer u njegovoj mašti i mislima to je istina. Predškolci će ponekad izreći laž kako bi se obranili od neželjenih posljedica, na primjer, oduzimanja omiljene igračke ili zabrane odlaska prijatelju na igranje. I ne zaboravite, bez obzira koliko mrzili laganje, ono ipak je sastavni dio djetetova razvoja.</para>
<para>
 Što učiniti?
- Kada se dogodi laž roditelji trebaju reagirati smireno te situaciji pristupiti kao prilici za učenje i odgoj. Može se reći, primjerice: "Prilično sam sigurna da se nije tako dogodilo. Misliš li da se stvarno tako dogodilo kako si rekao?". Ako je djetetova laž nekog povrijedila, može mu se kazati: "Kako bi se ti osjećao da je tebi ovo netko rekao?".
- Roditelj se treba fokusirati na to da problem riješi zajedno s djetetom. Na primjer, ako je dijete crtalo po podu i reklo da nema pojma odakle drvo i kućica na pločicama, roditelj mu može kazati: "Prilično sam sigurna da se nije tako dogodilo. Mislim da si to ti crtao po podu. Je li tako? Sad dođi i pomogni mi da to očistimo i operemo". Na taj način dijete shvaća da nepodopštine i laganje nemaju smisla, jer će za njih uvijek postojati posljedice.
- Roditelj treba djetetu objasniti zašto je govorenje istine važno, a važno je iz razloga što istina pomaže roditelju da dijete čuva u sigurnom okruženju. Važno je znati je li dijete negdje sakrilo škare ili se igralo s fenom za kosu i strujom.
- Roditelj može u praksu uvesti pregovaranje oko nekih izbora. Kada dijete ima osjećaj da ima pravo reći što misli o hrani koju jede, odjeći koju nosi ili igračkama s kojima se igra, tada nema potrebe izmišljati priče kojima prikriva ponašanja i postupke koje je učinio "na svoj način".
</para>
<heading4>Kako se postaviti prema malim lažljivcima starim između 8 i 13 godina?</heading4>
<para>
 Potencijalna situacija
Djetetu ste kupili novu jaknu te ga nebrojeno puta upozorili da pazi na svoje stvari koje neprestano gubi. No jednog dana dolazi kući iz škole i kaže vam da mu je netko ukrao jaknu na putu do kuće. Moguće da se to zaista dogodilo, no poznavajući svoje dijete sumnjate da ju je ipak samo izgubilo jer i inače ne pazi dobro na svoje stvari i često mu se takva situacija događa.</para>
<para>
 Zašto školarci lažu?
Djeca školske dobi imaju sposobnost predviđanja nečeg što će se dogoditi: ako je izgubilo novu jaknu, dijete zna da će netko zbog toga biti jako ljut. Ako zadaća nije napisana, bit će problema. Djeca starija od 7 godina znaju i prepoznaju koncept uzroka i posljedice. Stoga se većina laži odnosi na pokušaje izbjegavanja kazne i posljedica općenito.</para>
<para>
 Što učiniti?
- Roditelj treba što manje kažnjavati, jer djeca koja se boje kazni govorit će sve manje istine i roditelj neće znati što se događa. Sve kanale komunikacije djetetu treba ostaviti otvorene i uporno mu ponavljati da bez obzira u kakvoj se nevolji našao i što napravio, uvijek treba prvo doći roditeljima ili najbližoj odrasloj osobi u koju ima povjerenja (učiteljici/učitelju, treneru, baki ili djedu, starijem bratu i slično).
- Roditelj treba pomoći djetetu da shvati zašto laganje nije u redu te kako se osjeća kada mu dijete slaže. To može biti pomoću ove izjave: "Ovo što si rekao je laž, a ja ne volim laži i zbog toga sam jako tužna". Dijete mora shvatiti da laganje razbija povjerenje, a povjerenje je najvažnije u svakom odnosu. Potrebno je vremena i puno ponavljanja ove važne životne lekcije, ali ako nekoliko puta istrpite istinu koju vam dijete servira bez burne reakcije, dijete će vam ubuduće vjerovati i govoriti iskreno što se događa.
- Vrijednosti koje roditelj zastupa u odgoju trebaju biti komunicirane jasno, ali i prezentirane djetetu vlastitim postupcima i primjerom. Na primjer, ako s djetetom idu u kino i lažu za njegove godine kako ne bi platili ulaznicu, što to roditelji govore i pokazuju djetetu?
- Roditelj treba pomoći djetetu da samo pronađe rješenje za problem u kojem se našlo. Ako je izgubilo jaknu, dijete treba navesti da barem pokuša raspetljati situaciju. Može predložiti da ponovno prijeđe put do škole i pretraži školske hodnike i učionicu u kojoj je boravilo te pokuša pronaći jaknu. Rješavanje problema je vještina koja će djetetu pomoći u životu u mnogim drugim situacijama.
- Kada dijete govori istinu, roditelj mu treba pokazati da to iznimno cijeni te pokazati djetetu da uvijek ima rješenja za sve situacije i da nema potrebe lagati.</para>

Dijete vam laže? Ima i za to lijeka... Ušli ste u dnevnu sobu i tamo vas je dočekao "veseli" prizor: na podu je ležao laptop, preliven sokićem i posipan smokićima. No nekim čudom, vaša djeca
nisu imala pojma kako je tamo završio i tko je to učinio. Nitko nije bio kriv i djeca su uporno tvrdila si je laptop to sam napravio. Bacio se na pod i posipao se sokom i grickalicama.
Ovdje se radi o situaciji u kojoj, ne samo da su djeca prekršila pravilo da nikada, ali baš nikada ne diraju mamin laptop, već su nakon očitog prijestupa još i lagala da ne znaju kako je do incidenta došlo.
Ova izmišljena situacija samo je jedna od stotine sličnih koje će se u svakoj obitelji dogoditi. U niz slučajeva uhvatit ćete svog mališana u laži ili barem prikrivanju istine taktikom "pravim se bedast".
To su situacije koje roditelj treba iskoristiti za odgoj, jer nitko ne želi da mu dijete izraste u osobu koja će raditi nepodopštine, a potom izbjegavati odgovornost, muljati i lagati.
Djeca će povremeno lagati, a same laži mijenjat će se kako dijete raste. U skladu s time mijenjat će se i vaša reakcija na djetetovo laganje. Postoji nekoliko metoda koje vam mogu pomoći da dijete uvijek odvedete "na pravi put".
 

Kako se postaviti prema malim lažljivcima starim između 3 i 7 godina?

   Potencijalna situacija
Netko se igrao ručicama i na podu kuhinje našli ste izgužvane i potrgane račune za struju i druge komunalije, iako ste već osamsto puta ponovili djetetu da se ne penje na stolicu i ne dira papire na gornjoj polici. Vaš četverogodišnjak na pitanje tko je to učinio, odgovara: seka. No to je nemoguće, jer seka je stara dva mjeseca i spava u svom krevetiću.

   Zašto mala djeca lažu?
Mala djeca ne lažu u pravom, "odraslom" smislu te riječi. Kako bi mogla lagati, djeca bi trebala imati spoznaju o tome da je ono što govore krivo i neistinito, odnosno razliku između laži i istine. No tu razliku djeca počinju uviđati tek nakon 4. godine. Nakon te dobi i kasnije u predškolskoj, djetetova mašta naglo se razvija i ono počinje eksperimentirati i istraživati vlastite misli te izmišljati razne priče. U tom razvojnom procesu često miješa realnost i maštu, kombinira razne priče, u nešto što se stvarno dogodilo ugrađuje nešto što je vidjelo na televiziji. Stoga se često događa da dijete koje je izreklo laž, zapravo ne shvaća da je to laž jer u njegovoj mašti i mislima to je istina. Predškolci će ponekad izreći laž kako bi se obranili od neželjenih posljedica, na primjer, oduzimanja omiljene igračke ili zabrane odlaska prijatelju na igranje. I ne zaboravite, bez obzira koliko mrzili laganje, ono ipak je sastavni dio djetetova razvoja.

   Što učiniti?
- Kada se dogodi laž roditelji trebaju reagirati smireno te situaciji pristupiti kao prilici za učenje i odgoj. Može se reći, primjerice: "Prilično sam sigurna da se nije tako dogodilo. Misliš li da se stvarno tako dogodilo kako si rekao?". Ako je djetetova laž nekog povrijedila, može mu se kazati: "Kako bi se ti osjećao da je tebi ovo netko rekao?".
- Roditelj se treba fokusirati na to da problem riješi zajedno s djetetom. Na primjer, ako je dijete crtalo po podu i reklo da nema pojma odakle drvo i kućica na pločicama, roditelj mu može kazati: "Prilično sam sigurna da se nije tako dogodilo. Mislim da si to ti crtao po podu. Je li tako? Sad dođi i pomogni mi da to očistimo i operemo". Na taj način dijete shvaća da nepodopštine i laganje nemaju smisla, jer će za njih uvijek postojati posljedice.
- Roditelj treba djetetu objasniti zašto je govorenje istine važno, a važno je iz razloga što istina pomaže roditelju da dijete čuva u sigurnom okruženju. Važno je znati je li dijete negdje sakrilo škare ili se igralo s fenom za kosu i strujom.
- Roditelj može u praksu uvesti pregovaranje oko nekih izbora. Kada dijete ima osjećaj da ima pravo reći što misli o hrani koju jede, odjeći koju nosi ili igračkama s kojima se igra, tada nema potrebe izmišljati priče kojima prikriva ponašanja i postupke koje je učinio "na svoj način".

Kako se postaviti prema malim lažljivcima starim između 8 i 13 godina?

   Potencijalna situacija
Djetetu ste kupili novu jaknu te ga nebrojeno puta upozorili da pazi na svoje stvari koje neprestano gubi. No jednog dana dolazi kući iz škole i kaže vam da mu je netko ukrao jaknu na putu do kuće. Moguće da se to zaista dogodilo, no poznavajući svoje dijete sumnjate da ju je ipak samo izgubilo jer i inače ne pazi dobro na svoje stvari i često mu se takva situacija događa.

   Zašto školarci lažu?
Djeca školske dobi imaju sposobnost predviđanja nečeg što će se dogoditi: ako je izgubilo novu jaknu, dijete zna da će netko zbog toga biti jako ljut. Ako zadaća nije napisana, bit će problema. Djeca starija od 7 godina znaju i prepoznaju koncept uzroka i posljedice. Stoga se većina laži odnosi na pokušaje izbjegavanja kazne i posljedica općenito.

   Što učiniti?
- Roditelj treba što manje kažnjavati, jer djeca koja se boje kazni govorit će sve manje istine i roditelj neće znati što se događa. Sve kanale komunikacije djetetu treba ostaviti otvorene i uporno mu ponavljati da bez obzira u kakvoj se nevolji našao i što napravio, uvijek treba prvo doći roditeljima ili najbližoj odrasloj osobi u koju ima povjerenja (učiteljici/učitelju, treneru, baki ili djedu, starijem bratu i slično).
- Roditelj treba pomoći djetetu da shvati zašto laganje nije u redu te kako se osjeća kada mu dijete slaže. To može biti pomoću ove izjave: "Ovo što si rekao je laž, a ja ne volim laži i zbog toga sam jako tužna". Dijete mora shvatiti da laganje razbija povjerenje, a povjerenje je najvažnije u svakom odnosu. Potrebno je vremena i puno ponavljanja ove važne životne lekcije, ali ako nekoliko puta istrpite istinu koju vam dijete servira bez burne reakcije, dijete će vam ubuduće vjerovati i govoriti iskreno što se događa.
- Vrijednosti koje roditelj zastupa u odgoju trebaju biti komunicirane jasno, ali i prezentirane djetetu vlastitim postupcima i primjerom. Na primjer, ako s djetetom idu u kino i lažu za njegove godine kako ne bi platili ulaznicu, što to roditelji govore i pokazuju djetetu?
- Roditelj treba pomoći djetetu da samo pronađe rješenje za problem u kojem se našlo. Ako je izgubilo jaknu, dijete treba navesti da barem pokuša raspetljati situaciju. Može predložiti da ponovno prijeđe put do škole i pretraži školske hodnike i učionicu u kojoj je boravilo te pokuša pronaći jaknu. Rješavanje problema je vještina koja će djetetu pomoći u životu u mnogim drugim situacijama.
- Kada dijete govori istinu, roditelj mu treba pokazati da to iznimno cijeni te pokazati djetetu da uvijek ima rješenja za sve situacije i da nema potrebe lagati. Jelena Kovačić 

Mother and daughter in forest together

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Dijete vam laže? Ima i za to lijeka...

<para> Žene svoja iskustva razmjenjuju tek anonimno po forumima i čitajući ih, stječe se dojam da su nezadovoljne, zbunjene ili ne znaju što učiniti kako bi svoj libido vratile u stanje prije poroda. Seks nakon poroda smatra se gotovo mitskim, te slušajući i čitajući razgovore friških ili i onih iskusnijih roditelja, stječe se dojam da su svi premoreni, neispavani, umorni od posla i svakodnevnih obaveza, pa gotovo više i nemaju vremena za partnerski odnos. Zbog svega toga trpe i stradavaju veze i brakovi. No, da li je to zaista tako, ili se partneri doživljavaju na neki sasvim drugačiji način nakon dolaska prinove te veza se sada uzdiže na jednu sasvim drugačiju razinu povezanosti i duboke intimnosti?</para>
<para>
 Nakon provedene ankete u kojoj su sudjelovale 82 ispitanice možemo zaključiti kako njih 47,56% seksualni život nakon trudnoće i poroda smatra lošijim, 29,27% istim, odnosno ne primjećuje nikakvu znatniju razliku s onim prije trudnoće i poroda, a 23,17% ispitanica seksualni život označuje boljim!</para>
<para/>
<para>Iz ankete se zaključuje kako gotovo polovica ispitanica nije zadovoljna seksualnim životom nakon trudnoće i poroda, a kao glavnog "krivca" zato ističu umor i brigu o bebi (32%), zatim manjak samopouzdanja i nezadovoljstvo vlastitim tijelom i izgledom nakon trudnoće (27%), smanjeni libido/seksualnu želju (25%), te partnera više ne gleda na isti način samo 2% ispitanica.</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>"Nema više slobode i prijašnjeg žara. Ne osjećam se privlačno jer nemam vremena za sebe".</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>"Jednim okom najprije u kinderbetu, a zatim u zagrljaju s partnerom."</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>"Nakon što sam cijeli dan "samo" mama okružena pelenama, kašicama.., teško mi je "prebaciti" se u ulogu žene, biti sama sebi privlačna i zavodljiva."</emphasis>
</para>
<para>Ispitanice koje seksualni život nakon trudnoće i poroda doživljavaju boljim, ističu kako imaju više samopouzdanja i zadovoljnije su same sa sobom (32%), porastao im je libido/seksualna želja (28%), a roditeljstvo je i pozitivno utjecalo na zbližavanje s partnerom/suprugom kod njih 24%, dok se samo 16% njih nakon iskustva poroda i majčinstva osjeća ženstvenije.</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>"Seksualni život je bio dobar i prije poroda, a poslije je još bolji! Roditeljstvo nas je još više zbližilo."</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>"Opušteniji i privrženiji odnos s partnerom. Bolje samopouzdanje."</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>"Bolji nego je bio. Osjećaj da sam majka, a i tijelo mi se vratilo u normalu pa je samopouzdanje veće."</emphasis>
</para>
<para>Na pitanje "Jeste li nakon poroda zanemarivali, svjesno ili nesvjesno, svoj seksualni život i/ili partnera?" njih 43% odgovorilo je s "da", 37% nije, dok 21% njih o tome nije razmišljalo. Ako uspoređujemo odgovore s onima koje seksualni život nakon poroda označavaju lošijim, gotovo da se rezultati poklapaju.</para>
<para/>
<para>
 Prvo seksualno iskustvo nakon poroda također se često ističe kao mitsko i drugačije od prijašnjih, pa smo stoga ispitanice pitali kako ga opisuju, odnosno kako su ga doživjele. Njih 40% opisuje ga umjereno bolnim, a samo 12% izrazito bolnim, 28% nije primijetilo nikakvu razliku u odnosu na odnose prije trudnoće, a kod 20% njih bilo je bez ikakve boli i jako ugodno.</para>
<para/>
<para>Iz ankete može se zaključiti kako gotovo polovica ispitanica smatra seksualni život nakon poroda lošijim, no većina njih je ipak stvorila dublju i intimniju vezu s partnerom, a seksualni život nakon poroda je svjesno ili nesvjesno pomalo gurnut u stranu. Osim što se nove mame zbog tjelesnih promjena i oporavka od poroda doživljavaju manje spremne i smanjena im je seksualana želja, novi očevi su također osjetljivi na promjene na ženinu tijelu i brigu oko djeteta koja je uglavnom na prvom mjestu, pa su u partnerskom odnosu naučili više cijeniti trenutke koje imaju za sebe i svoj odnos. Ispitanice kojima je seksualni život nakon poroda postao bolji, nisu nužno naglasile da je seks učestaliji već ističu kako se bolje, samopouzdanije i ženstvenije osjećaju kao majke te da je roditeljstvo na niz načina zbližilo njih i supruga.</para>

Seksualni život nakon poroda: seksa je manje, ali odnos partnera je prisniji Seksualni život žena nakon trudnoće i poroda tema je o kojoj se u javnosti iznimno malo govori.  Žene svoja iskustva razmjenjuju tek anonimno po forumima i čitajući ih, stječe se dojam da su nezadovoljne, zbunjene ili ne znaju što učiniti kako bi svoj libido vratile u stanje prije poroda. Seks nakon poroda smatra se gotovo mitskim, te slušajući i čitajući razgovore friških ili i onih iskusnijih roditelja, stječe se dojam da su svi premoreni, neispavani, umorni od posla i svakodnevnih obaveza, pa gotovo više i nemaju vremena za partnerski odnos. Zbog svega toga trpe i stradavaju veze i brakovi. No, da li je to zaista tako, ili se partneri doživljavaju na neki sasvim drugačiji način nakon dolaska prinove te veza se sada uzdiže na jednu sasvim drugačiju razinu povezanosti i duboke intimnosti?

   Nakon provedene ankete u kojoj su sudjelovale 82 ispitanice možemo zaključiti kako njih 47,56% seksualni život nakon trudnoće i poroda smatra lošijim, 29,27% istim, odnosno ne primjećuje nikakvu znatniju razliku s onim prije trudnoće i poroda, a 23,17% ispitanica seksualni život označuje boljim!

Iz ankete se zaključuje kako gotovo polovica ispitanica nije zadovoljna seksualnim životom nakon trudnoće i poroda, a kao glavnog "krivca" zato ističu umor i brigu o bebi (32%), zatim manjak samopouzdanja i nezadovoljstvo vlastitim tijelom i izgledom nakon trudnoće (27%), smanjeni libido/seksualnu želju (25%), te partnera više ne gleda na isti način samo 2% ispitanica.


   "Nema više slobode i prijašnjeg žara. Ne osjećam se privlačno jer nemam vremena za sebe".


   "Jednim okom najprije u kinderbetu, a zatim u zagrljaju s partnerom."


   "Nakon što sam cijeli dan "samo" mama okružena pelenama, kašicama.., teško mi je "prebaciti" se u ulogu žene, biti sama sebi privlačna i zavodljiva."

Ispitanice koje seksualni život nakon trudnoće i poroda doživljavaju boljim, ističu kako imaju više samopouzdanja i zadovoljnije su same sa sobom (32%), porastao im je libido/seksualna želja (28%), a roditeljstvo je i pozitivno utjecalo na zbližavanje s partnerom/suprugom kod njih 24%, dok se samo 16% njih nakon iskustva poroda i majčinstva osjeća ženstvenije.


   "Seksualni život je bio dobar i prije poroda, a poslije je još bolji! Roditeljstvo nas je još više zbližilo."


   "Opušteniji i privrženiji odnos s partnerom. Bolje samopouzdanje."


   "Bolji nego je bio. Osjećaj da sam majka, a i tijelo mi se vratilo u normalu pa je samopouzdanje veće."

Na pitanje "Jeste li nakon poroda zanemarivali, svjesno ili nesvjesno, svoj seksualni život i/ili partnera?" njih 43% odgovorilo je s "da", 37% nije, dok 21% njih o tome nije razmišljalo. Ako uspoređujemo odgovore s onima koje seksualni život nakon poroda označavaju lošijim, gotovo da se rezultati poklapaju.


   Prvo seksualno iskustvo nakon poroda također se često ističe kao mitsko i drugačije od prijašnjih, pa smo stoga ispitanice pitali kako ga opisuju, odnosno kako su ga doživjele. Njih 40% opisuje ga umjereno bolnim, a samo 12% izrazito bolnim, 28% nije primijetilo nikakvu razliku u odnosu na odnose prije trudnoće, a kod 20% njih bilo je bez ikakve boli i jako ugodno.

Iz ankete može se zaključiti kako gotovo polovica ispitanica smatra seksualni život nakon poroda lošijim, no većina njih je ipak stvorila dublju i intimniju vezu s partnerom, a seksualni život nakon poroda je svjesno ili nesvjesno pomalo gurnut u stranu. Osim što se nove mame zbog tjelesnih promjena i oporavka od poroda doživljavaju manje spremne i smanjena im je seksualana želja, novi očevi su također osjetljivi na promjene na ženinu tijelu i brigu oko djeteta koja je uglavnom na prvom mjestu, pa su u partnerskom odnosu naučili više cijeniti trenutke koje imaju za sebe i svoj odnos. Ispitanice kojima je seksualni život nakon poroda postao bolji, nisu nužno naglasile da je seks učestaliji već ističu kako se bolje, samopouzdanije i ženstvenije osjećaju kao majke te da je roditeljstvo na niz načina zbližilo njih i supruga. Adrijana Bakoš 

seksualni život nakon poroda_anketa_pixabay

Seksualni život nakon poroda: seksa je manje, ali odnos partnera je prisniji

<para>Prošli vikend bio je nezaboravan za mnogu djecu koja su imala priliku pogledati interaktivnu predstavu Maša i Medvjed u Koncertnoj dvorani Lisinski. Priča o djevojčici koja promatra svijet i pokušava riješiti razne životne situacije uz pomoć svog vjernog prijatelja Medvjeda privukla je brojne poznate roditelje i njihove mališane. Oni su, osim u predstavi, uživali u slasticama i poklonima Ajax kutka, u okviru promocije u Konzum trgovinama gdje su svi Ajax proizvodi na 25% popusta, a svaki kupac dobiva i poklon za dijete – magnet s likovima Maše i Medvjeda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Maša i Medvjed uče djecu o iskrenom prijateljstvu, brizi o prijateljima i kreativnosti što mnogi roditelji smatraju važnim. Zato nije ni čudo da su, sa svojom djecom, predstavu došli pogledati i poznate mame i tate; Mirjana Mikulec, Enes Vejzović, Iris Androšević i drugi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Popust 25% posto na sve Ajax proizvode za čišćenje može se iskoristiti u Konzum trgovinama tijekom cijelog ožujka uz dodatni poklon, magnet s likovima Maše i Medvjeda, do isteka zaliha.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Enes Vejzović i djeca_Raul i Zoe</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="de9e92aa-35cd-11eb-b993-0242ac13002e" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 </para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Mirjana Mikulec i kćer Mia</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="0a1b88d4-35ce-11eb-abf6-0242ac13002e" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 </para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Iris Androšević i sin Jakov</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="308e8e58-35ce-11eb-b777-0242ac13002e" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 </para>
</section>

Maša i Medvjed oduševili poznate roditelje i njihove mališane Rasprodanu predstavu u Koncertnoj dvorani Lisinski dodatno je obogatio Ajax kutak u kojem su roditelji i djeca uživali u slasticama i poklonima s likovima Maše i Medvjeda Prošli vikend bio je nezaboravan za mnogu djecu koja su imala priliku pogledati interaktivnu predstavu Maša i Medvjed u Koncertnoj dvorani Lisinski. Priča o djevojčici koja promatra svijet i pokušava riješiti razne životne situacije uz pomoć svog vjernog prijatelja Medvjeda privukla je brojne poznate roditelje i njihove mališane. Oni su, osim u predstavi, uživali u slasticama i poklonima Ajax kutka, u okviru promocije u Konzum trgovinama gdje su svi Ajax proizvodi na 25% popusta, a svaki kupac dobiva i poklon za dijete – magnet s likovima Maše i Medvjeda.
   
Maša i Medvjed uče djecu o iskrenom prijateljstvu, brizi o prijateljima i kreativnosti što mnogi roditelji smatraju važnim. Zato nije ni čudo da su, sa svojom djecom, predstavu došli pogledati i poznate mame i tate; Mirjana Mikulec, Enes Vejzović, Iris Androšević i drugi.
Popust 25% posto na sve Ajax proizvode za čišćenje može se iskoristiti u Konzum trgovinama tijekom cijelog ožujka uz dodatni poklon, magnet s likovima Maše i Medvjeda, do isteka zaliha.
   
   
   
 


   Enes Vejzović i djeca_Raul i Zoe
   
   
      
   



   Mirjana Mikulec i kćer Mia
   
   
      
   



   Iris Androšević i sin Jakov
   
   
      
   
 Promo 

Maša i Medvjed oduševili poznate roditelje i njihove mališane

Prev-next članak

<para>Većina roditelja susretne se sa situacijom da dijete ne želi ići u školu. Jednostavno, iz čista mira, dođe do faze kada izmišlja svakakve razloge da izbjegne odlazak u školu. Roditelji odmah sumnjaju da se u školi dogodilo nešto ružno pa se zabrinu i uplaše, no razlog najčešće i nije tako ozbiljan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zapravo su razlozi izbjegavanja škole potpuno individualni. U manje djece to je najčešće strah od odvajanja i odlaska od roditelja i kuće koja je za njih sigurno utočište. Neka djeca strah od situacije kada se moraju odvojiti od roditelja doživljavaju kao veliku zabrinutost da će se nešto strašno dogoditi nekome iz kuće za vrijeme njihovog izbivanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor nelagode može biti i samo školsko okruženje. Kod sramežljive djece koja se teško prilagođavaju grupi vršnjaka, nedostatak društvenih vještina i manjak samopouzdanja mogu rezultirati strahom i neugodnošću od priključenja u grupu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Poteškoće u svladavanju školskoga gradiva mogu još više obeshrabriti dijete koje se osjeća nekompetentno i neuspješno. I slaba komunikacija s često prezahtjevnim profesorima, osobito kod nesigurne djece, može biti izvor za izbjegavanje od škole.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako bi izbjeglo mučan odlazak u školu, djeca najčešće izmišljaju razne tjelesne probleme pa se tako žale na glavobolje ili bolove u trbuhu, grlobolju ili tvrde da se općenito ne osjećaju dobro. Regularnost i upornost tih simptoma, iza kojih se ne razvija bolest i koji nestaju čim se dobije roditeljski pristanak za ostanak kod kuće, samo su mali znaci upozorenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Racionalni i iracionalni strahovi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stručnjaci ističu da su opterećenje u školi, a i nasilje među vršnjacima danas sve veći te da mogu postojati i racionalni i realni razlozi za strah od škole. Ipak, postoji temeljna razlika između racionalnih i neracionalnih strahova. Učenik koji se boji racionalnog straha od neuspjeha ili zadirkivanja moći će svoje strahove prepoznati, reći i opisati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Strah od škole može biti i jedan od prvih znakova anksioznosti ili čak i depresije, koja toliko paralizira učenika da mu se čini da se osjeća nesposobnim zadovoljiti sve što se od njega očekuje, a to je izvršenje zadaća i uklapanje u društvo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U nešto starijoj školskoj dobi strahovi od odvajanja nadomještaju se drugim vrstama strahova, od kojih su najčešći: strah od neprihvaćanja među vršnjacima i podsmjeha, strah od natjecanja, strah od ruganja na račun tjelesnog izgleda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nema jednoznačnog odgovora
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na strah od škole nema jednoznačnog odgovora. Na znakove upozorenja trebalo bi reagirati odmah čim se i najmanji znak primijeti i nastojati potaknuti dijete da strahove kaže i opiše svojim riječima. Svako dijete ima svoje viđenje situacije i u skladu s tim svoju istinu te već i samo prepoznavanje da strah postoji i slušanje njegove strane priče, čine prvi korak prema svladavanju straha. Možda će trebati i pomoć školskog liječnika ili školskog psihologa, koji mu mogu izraditi konkretni plan aktivnosti za pomoć.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditeljima ova faza “straha od škole” može izgledati kao stanje koje traje beskrajno dugo, no gotovo sva djeca s vremenom svladaju teškoće i prerastu svoje iracionalne strahove te uspješno dovrše proces sazrijevanja i obrazovanja. Prevladavanje straha od škole može pomoći u kasnijim razdobljima odrastanja da se dijete i s drugim sličnim, stresnim situacijama u životu što prije suoči i to s više samopouzdanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto sa: <ulink url="http://www.savjetnica.com/strah-od-skole/">Savjetnica.com</ulink>
</para>

Strah od škole Što ako vam jednog dana dijete kaže da više nikako ne želi u školu... Većina roditelja susretne se sa situacijom da dijete ne želi ići u školu. Jednostavno, iz čista mira, dođe do faze kada izmišlja svakakve razloge da izbjegne odlazak u školu. Roditelji odmah sumnjaju da se u školi dogodilo nešto ružno pa se zabrinu i uplaše, no razlog najčešće i nije tako ozbiljan.
   
Zapravo su razlozi izbjegavanja škole potpuno individualni. U manje djece to je najčešće strah od odvajanja i odlaska od roditelja i kuće koja je za njih sigurno utočište. Neka djeca strah od situacije kada se moraju odvojiti od roditelja doživljavaju kao veliku zabrinutost da će se nešto strašno dogoditi nekome iz kuće za vrijeme njihovog izbivanja.
   
Izvor nelagode može biti i samo školsko okruženje. Kod sramežljive djece koja se teško prilagođavaju grupi vršnjaka, nedostatak društvenih vještina i manjak samopouzdanja mogu rezultirati strahom i neugodnošću od priključenja u grupu.
   
   Poteškoće u svladavanju školskoga gradiva mogu još više obeshrabriti dijete koje se osjeća nekompetentno i neuspješno. I slaba komunikacija s često prezahtjevnim profesorima, osobito kod nesigurne djece, može biti izvor za izbjegavanje od škole.
   
Kako bi izbjeglo mučan odlazak u školu, djeca najčešće izmišljaju razne tjelesne probleme pa se tako žale na glavobolje ili bolove u trbuhu, grlobolju ili tvrde da se općenito ne osjećaju dobro. Regularnost i upornost tih simptoma, iza kojih se ne razvija bolest i koji nestaju čim se dobije roditeljski pristanak za ostanak kod kuće, samo su mali znaci upozorenja.
   
   Racionalni i iracionalni strahovi
   
   
Stručnjaci ističu da su opterećenje u školi, a i nasilje među vršnjacima danas sve veći te da mogu postojati i racionalni i realni razlozi za strah od škole. Ipak, postoji temeljna razlika između racionalnih i neracionalnih strahova. Učenik koji se boji racionalnog straha od neuspjeha ili zadirkivanja moći će svoje strahove prepoznati, reći i opisati.
   
Strah od škole može biti i jedan od prvih znakova anksioznosti ili čak i depresije, koja toliko paralizira učenika da mu se čini da se osjeća nesposobnim zadovoljiti sve što se od njega očekuje, a to je izvršenje zadaća i uklapanje u društvo.
   
U nešto starijoj školskoj dobi strahovi od odvajanja nadomještaju se drugim vrstama strahova, od kojih su najčešći: strah od neprihvaćanja među vršnjacima i podsmjeha, strah od natjecanja, strah od ruganja na račun tjelesnog izgleda.
   
   Nema jednoznačnog odgovora
   
   
Na strah od škole nema jednoznačnog odgovora. Na znakove upozorenja trebalo bi reagirati odmah čim se i najmanji znak primijeti i nastojati potaknuti dijete da strahove kaže i opiše svojim riječima. Svako dijete ima svoje viđenje situacije i u skladu s tim svoju istinu te već i samo prepoznavanje da strah postoji i slušanje njegove strane priče, čine prvi korak prema svladavanju straha. Možda će trebati i pomoć školskog liječnika ili školskog psihologa, koji mu mogu izraditi konkretni plan aktivnosti za pomoć.
   
Roditeljima ova faza “straha od škole” može izgledati kao stanje koje traje beskrajno dugo, no gotovo sva djeca s vremenom svladaju teškoće i prerastu svoje iracionalne strahove te uspješno dovrše proces sazrijevanja i obrazovanja. Prevladavanje straha od škole može pomoći u kasnijim razdobljima odrastanja da se dijete i s drugim sličnim, stresnim situacijama u životu što prije suoči i to s više samopouzdanja.
 

Preuzeto sa: Savjetnica.com
 Žena.hr 

Strah od škole

<para>Riječ <emphasis>natjecanje </emphasis>u nekim roditeljima izaziva bijes i negodovanje Smatraju kako ono ima isključivo negativan predznak te da nije dobro dijete učiti da se s drugima natječe jer će iz toga izići ili bahato ili razočarano.</para>
<para>Zbog straha od razočarenja, roditelji će često sve sudionike neke igre, utakmice ili situacije proglasiti pobjednicima kako bi se izbjegao konflikt.</para>
<para>No je li zid pun nezasluženih trofeja zaista rješenje? Psiholozi smatraju kako su natjecanja neophodna za zdrav razvoj djeteta jer, osim što će ih naviknuti da život donosi i pobjede i poraze, natjecateljske će ih aktivnosti naučiti vještinama koje će im itekako koristiti u budućnosti.
</para>
<heading2>
 Važan je trud, a ne pobjeda
</heading2>
<para>
Natjecanja djecu uče dobrobitima timskog rada. Najčešće je riječ o timovima koji se suočavaju pa dijete može uvidjeti koliko je međusobno poštivanje i slušanje važno za dobru igru.</para>
<para>Uz pomoć natjecanja, djeca lakše prihvaćaju ponekad tešku narav života u kojoj velik rad ne daje uvijek pobjednika. Ipak, trud s vremenom postaje važniji od same pobjede, a djeca se navikavaju dostojanstveno prihvaćati poraze.
</para>
<heading2>
 Najveći protivnik i suigrač je dijete samo sebi
</heading2>
<para>
Važno je da roditelji promatraju dijete i situacije u kojima se natječe kako bi na vrijeme shvatili je li riječ o zdravom natjecanju ili se bolje distancirati od igre.</para>
<para>Zdravo od nezdravoga natjecanja razlikovat ćete po tome što će dijete samo tražiti da sudjeluje u igri, osvajat će i gubiti dostojanstveno i bez prevelike pompe, željet će napredovati i osjetit ćete porast njegova samopouzdanja.</para>
<para>Ako je riječ o nezdravnoj aktivnosti, dijete će izbjegavati prisustvovanje u igri, glumit će da mu nije dobro ili će otvoreno odustati od natjecanja.</para>
<para>Pomozite djetetu da izgradi pozitivan stav o natjecanju i da u njemu vidi priliku za osobni napredak i učenje o igri i svojim suigračima. Sam je sebi najveći protivnik i partner pa je važno da u igru ulazi svjestan oba moguća ishoda i spreman da ih prihvati.</para>
<para>Poraz nije lako doživjeti, a ponekad je i pozitivna euforija nakon pobjede teška za nositi pa je roditeljska podrška uvijek potrebna kako bi se dijete znalo snaći u izazovnoj situaciji.</para>

Zašto su natjecanja dobra za djecu? Riječ natjecanje u nekim roditeljima izaziva bijes i negodovanje. Riječ natjecanje u nekim roditeljima izaziva bijes i negodovanje Smatraju kako ono ima isključivo negativan predznak te da nije dobro dijete učiti da se s drugima natječe jer će iz toga izići ili bahato ili razočarano.
Zbog straha od razočarenja, roditelji će često sve sudionike neke igre, utakmice ili situacije proglasiti pobjednicima kako bi se izbjegao konflikt.
No je li zid pun nezasluženih trofeja zaista rješenje? Psiholozi smatraju kako su natjecanja neophodna za zdrav razvoj djeteta jer, osim što će ih naviknuti da život donosi i pobjede i poraze, natjecateljske će ih aktivnosti naučiti vještinama koje će im itekako koristiti u budućnosti.


   Važan je trud, a ne pobjeda


Natjecanja djecu uče dobrobitima timskog rada. Najčešće je riječ o timovima koji se suočavaju pa dijete može uvidjeti koliko je međusobno poštivanje i slušanje važno za dobru igru.
Uz pomoć natjecanja, djeca lakše prihvaćaju ponekad tešku narav života u kojoj velik rad ne daje uvijek pobjednika. Ipak, trud s vremenom postaje važniji od same pobjede, a djeca se navikavaju dostojanstveno prihvaćati poraze.


   Najveći protivnik i suigrač je dijete samo sebi


Važno je da roditelji promatraju dijete i situacije u kojima se natječe kako bi na vrijeme shvatili je li riječ o zdravom natjecanju ili se bolje distancirati od igre.
Zdravo od nezdravoga natjecanja razlikovat ćete po tome što će dijete samo tražiti da sudjeluje u igri, osvajat će i gubiti dostojanstveno i bez prevelike pompe, željet će napredovati i osjetit ćete porast njegova samopouzdanja.
Ako je riječ o nezdravnoj aktivnosti, dijete će izbjegavati prisustvovanje u igri, glumit će da mu nije dobro ili će otvoreno odustati od natjecanja.
Pomozite djetetu da izgradi pozitivan stav o natjecanju i da u njemu vidi priliku za osobni napredak i učenje o igri i svojim suigračima. Sam je sebi najveći protivnik i partner pa je važno da u igru ulazi svjestan oba moguća ishoda i spreman da ih prihvati.
Poraz nije lako doživjeti, a ponekad je i pozitivna euforija nakon pobjede teška za nositi pa je roditeljska podrška uvijek potrebna kako bi se dijete znalo snaći u izazovnoj situaciji. Jelena Pervan 

Natjecanje_Pixabay

Zašto su natjecanja dobra za djecu?

<para> To podrazumijeva djetetu kroz odgoj pružiti nešto više od onoga što su njihovi roditelji mogli i uspijevali pružiti, popraviti ono što sami, kao odrasli ljudi i roditelji smatramo da treba popraviti i djetetu ukazati na drugačije mogućnosti. Iako je naše društvo napredovalo po pitanju muško-ženskih prava u društvu, još uvijek se, posebno u ruralnijim područjima stječe dojam kako žene nisu u potpunosti ravnopravne. Kako najjednostavnije postići ravnopravnost budućih generacija? Ispravnim odgojem sada malenih dječačića koji će kad odrastu postati dio društva i voditi do ili potpune ravnopravnosti između spolova ili do većeg jaza i izraženog šovinizma.</para>
<para>
 Muški šovinizam odnosno seksizam naziv je za ideologiju koja polazi od pretpostavke da se fizičke i mentalne razlike između spolova moraju reflektirati na različiti položaj rodova u društvu (muškaraca i žena).</para>
<para>Možda se čini pretjeranim govoriti o šovinizmu u tako ranoj dobi, no kao i kod ostalih vrsta odgoja potrebno je rano u djetinjstvu postaviti temelje. Iako ne mora značiti da će dijete seksističko ponašanje prema djevojčicama naučiti kod kuće, ali može biti izloženo u vrtiću, parkiću, u igri s prijateljima na ulici. Djeca se ne rađaju sa zlim namjerama, oni se rađaju "prazni" te upijaju sve ono što im mi serviramo, a na nama je da ih usmjerimo ispravnom načinu ponašanja.</para>
<heading2>
 Kako prepoznati znakove da se dijete pretvara u malenog šovinista?
</heading2>
<heading4>
 1. Smatra da su djevojčice slabiji spol
</heading4>
<para>Lako se zaključuje po djetetovim izjavama. Izjave poput "<emphasis>Ona je djevojčica pa joj treba pomoći.</emphasis>" i ne zvone na preveliku uzbunu, no izjava poput "<emphasis>Ona je djevojčica i ona to ne može.</emphasis>" već zvuče nešto opasnije. Ako dječak počne razmišljati da je sposoban napraviti nešto samo zato što je dječak, a djevojčica nije samo zato što je djevojčica, tu se već nailazi na problem. Dječak je vjerojatno pokupio izjavu negdje usput u igri i moguće je da se u njegovoj glavi vrti stotine pitanja zašto je to tako, te je ovo prava prilika za razgovor da bi mogli shvatiti zašto on tako misli te za objašnjenje da spol ne određuje ičiju snagu ili sposobnost.</para>
<heading4>
 2. Smatra da djevojčica ne može nešto jednako dobro kao dječak
</heading4>
<para>Ako od djeteta čujete izjave poput "<emphasis>igraš nogomet poput djevojčice</emphasis>", što je nadasve "popularna" izreka u našem medijskom prostoru i žargonu te gotovo da je postala "<emphasis>klasik</emphasis>". Što znači igrati nogomet "<emphasis>kao djevojčica</emphasis>"? Znači li to da je usporedba igre dječaka s djevojčicom poniženje za dječaka? Znači li to da djevojčica zadire u nešto što je opće prihvaćeno kao nešto što samo muškarci "znaju"?</para>
<heading4>
 3. Smatra da nije u redu plakati
</heading4>
<para>Ako dijete smatra da ne smije plakati, posebno u javnosti, "samo" zato što je dječak, već se uhvatilo u zamku zatomljivanja emocija i potrebe za emocionalnošću. Ako dijete počne ovako razmišljati nije zapravo ni iznenađujuće, jer često se zapravo može ćuti kako "<emphasis>samo curice plaču</emphasis>", "<emphasis>to nije za velike dečke</emphasis>" i slično. Izjave koje su u našem društvu stare gotovo kao i društvo samo. Muškoj djeci se od najranijih dana sugerira zatomljivanje osjećaja i emocija, što je u potpunosti pogrešeno i vodi u začarani krug iz kojeg se teško nalazi izlaz.</para>
<heading4>
 4. Zločest je prema djevojčicama jer ne zna drugačije iskazati osjećaje
</heading4>
<para>Dječaci u određenoj dobi, najčešće onoj školskoj, ne znajući kako na pravi način iskazivati osjećaje prema djevojčicama izazivaju ih na razne načine. To izazivanje je često invazivno (ponekad čak i prelazi u maltretiranje). Djeca u toj dobi su već dobrano grupirana i dječaci imaju svoje interese, a djevojčice svoje. Kako bi se približili grupi djevojčica često ne znaju iskazati emocije na ispravan način.</para>
<heading4>
 5. Ne želi ništa ružičasto i odbija igru s lutkama
</heading4>
<para>U redu je ako se muško dijete ne želi igrati lutkama, kuhati u "lažnoj" kuhinji, ružičastoj kućici. Dječaci ponekad imaju neke sasvim drugačije interese. Ali, ako primjerice ima sestru koja uživa igri s tim "ružičastim" igračkama i on u potpunosti odbija igru njima, samo zato jer to su "<emphasis>igračke za djevojčice</emphasis>", to bi već mogao biti problem. Činjenica da je roza boja djevojčica, a plava boja dječaka je naučena osobina. Kao i da su lutke igračke za djevojčice, a autići za dječake. Djeca se ne rađaju s takvim saznanjima, ona ih uče od odraslih.
</para>
<heading4>
 6. Kaže mami da nešto ne može zato što je mama
</heading4>
<para>Može zvučati kao bezazlen komentar, no mogao bi ukazivati na veći problem. Zbog još uvijek uskog pogleda na majčinstvo u našem društvu, žene - majke se još uvijek gleda prvenstveno samo kao majke. Ako žena poželi nastaviti raditi nakon poroda etiketira je se kao sebičnu, a ako želi biti "<emphasis>samo</emphasis>" majka onda je se naziva lijenom. Dvostruki standardi koju su itekako prisutni. Dijete zasigurno nije svjesno tih podjela, no ako spomene nešto poput toga jasno je da je negdje čulo za njihovo postojanje te već upija da "<emphasis>mama ne može sve zato što je mama</emphasis>".</para>
<heading4>
 7. Lako postaje frustriran i agresivan
</heading4>
<para>Čini se kako je agresija općeprihvaćena osobina kod dječaka. Dok žene (djevojčice) se opominje kod svakog i najmanjeg iskazivanja osjećaja frustracije ili nezadovoljstva, kod dječaka je takvo ponašanje gotovo poticano od strane društva. Izbacivanje frustracija kroz agresivnost može voditi i dubljim problemima osim šovinizmu.</para>
<heading4>
 8. Ako je društvo u kojem se kreće takvo - šovinstički nastrojeno
</heading4>
<para>Ne kaže se uzalud "s kim si, takav si". Ako se vaš dječak po vašem mišljenju kreće u društvu ili igra s dječacima kod kojih primjećujete iznad opisano ponašanje, vjerojatno je da će i on sam prihvatiti takvo ponašanje zbog osjećaja pripadnosti tome društvu. Kako bi dijete usmjerili na put koji se vama čini prihvatljiv, za početak počnite s razgovorom i saznajte koje su mu misli, želje i očekivanja te kakvo ponašanje on smatra ispravnim. Nikad nije prekasno za intervenciju.</para>

Rani znakovi koji ukazuju na pojavu šovinizma kod dječaka Odgajajući djecu, roditelji se uvijek trude odgojiti bolju verziju sebe.  To podrazumijeva djetetu kroz odgoj pružiti nešto više od onoga što su njihovi roditelji mogli i uspijevali pružiti, popraviti ono što sami, kao odrasli ljudi i roditelji smatramo da treba popraviti i djetetu ukazati na drugačije mogućnosti. Iako je naše društvo napredovalo po pitanju muško-ženskih prava u društvu, još uvijek se, posebno u ruralnijim područjima stječe dojam kako žene nisu u potpunosti ravnopravne. Kako najjednostavnije postići ravnopravnost budućih generacija? Ispravnim odgojem sada malenih dječačića koji će kad odrastu postati dio društva i voditi do ili potpune ravnopravnosti između spolova ili do većeg jaza i izraženog šovinizma.

   Muški šovinizam odnosno seksizam naziv je za ideologiju koja polazi od pretpostavke da se fizičke i mentalne razlike između spolova moraju reflektirati na različiti položaj rodova u društvu (muškaraca i žena).
Možda se čini pretjeranim govoriti o šovinizmu u tako ranoj dobi, no kao i kod ostalih vrsta odgoja potrebno je rano u djetinjstvu postaviti temelje. Iako ne mora značiti da će dijete seksističko ponašanje prema djevojčicama naučiti kod kuće, ali može biti izloženo u vrtiću, parkiću, u igri s prijateljima na ulici. Djeca se ne rađaju sa zlim namjerama, oni se rađaju "prazni" te upijaju sve ono što im mi serviramo, a na nama je da ih usmjerimo ispravnom načinu ponašanja.

   Kako prepoznati znakove da se dijete pretvara u malenog šovinista?


   1. Smatra da su djevojčice slabiji spol

Lako se zaključuje po djetetovim izjavama. Izjave poput "Ona je djevojčica pa joj treba pomoći." i ne zvone na preveliku uzbunu, no izjava poput "Ona je djevojčica i ona to ne može." već zvuče nešto opasnije. Ako dječak počne razmišljati da je sposoban napraviti nešto samo zato što je dječak, a djevojčica nije samo zato što je djevojčica, tu se već nailazi na problem. Dječak je vjerojatno pokupio izjavu negdje usput u igri i moguće je da se u njegovoj glavi vrti stotine pitanja zašto je to tako, te je ovo prava prilika za razgovor da bi mogli shvatiti zašto on tako misli te za objašnjenje da spol ne određuje ičiju snagu ili sposobnost.

   2. Smatra da djevojčica ne može nešto jednako dobro kao dječak

Ako od djeteta čujete izjave poput "igraš nogomet poput djevojčice", što je nadasve "popularna" izreka u našem medijskom prostoru i žargonu te gotovo da je postala "klasik". Što znači igrati nogomet "kao djevojčica"? Znači li to da je usporedba igre dječaka s djevojčicom poniženje za dječaka? Znači li to da djevojčica zadire u nešto što je opće prihvaćeno kao nešto što samo muškarci "znaju"?

   3. Smatra da nije u redu plakati

Ako dijete smatra da ne smije plakati, posebno u javnosti, "samo" zato što je dječak, već se uhvatilo u zamku zatomljivanja emocija i potrebe za emocionalnošću. Ako dijete počne ovako razmišljati nije zapravo ni iznenađujuće, jer često se zapravo može ćuti kako "samo curice plaču", "to nije za velike dečke" i slično. Izjave koje su u našem društvu stare gotovo kao i društvo samo. Muškoj djeci se od najranijih dana sugerira zatomljivanje osjećaja i emocija, što je u potpunosti pogrešeno i vodi u začarani krug iz kojeg se teško nalazi izlaz.

   4. Zločest je prema djevojčicama jer ne zna drugačije iskazati osjećaje

Dječaci u određenoj dobi, najčešće onoj školskoj, ne znajući kako na pravi način iskazivati osjećaje prema djevojčicama izazivaju ih na razne načine. To izazivanje je često invazivno (ponekad čak i prelazi u maltretiranje). Djeca u toj dobi su već dobrano grupirana i dječaci imaju svoje interese, a djevojčice svoje. Kako bi se približili grupi djevojčica često ne znaju iskazati emocije na ispravan način.

   5. Ne želi ništa ružičasto i odbija igru s lutkama

U redu je ako se muško dijete ne želi igrati lutkama, kuhati u "lažnoj" kuhinji, ružičastoj kućici. Dječaci ponekad imaju neke sasvim drugačije interese. Ali, ako primjerice ima sestru koja uživa igri s tim "ružičastim"  igračkama i on u potpunosti odbija igru njima, samo zato jer to su "igračke za djevojčice", to bi već mogao biti problem. Činjenica da je roza boja djevojčica, a plava boja dječaka je naučena osobina. Kao i da su lutke igračke za djevojčice, a autići za dječake. Djeca se ne rađaju s takvim saznanjima, ona ih uče od odraslih.


   6. Kaže mami da nešto ne može zato što je mama

Može zvučati kao bezazlen komentar, no mogao bi ukazivati na veći problem. Zbog još uvijek uskog pogleda na majčinstvo u našem društvu, žene - majke se još uvijek gleda prvenstveno samo kao majke. Ako žena poželi nastaviti raditi nakon poroda etiketira je se kao sebičnu, a ako želi biti "samo" majka onda je se naziva lijenom. Dvostruki standardi koju su itekako prisutni. Dijete zasigurno nije svjesno tih podjela, no ako spomene nešto poput toga jasno je da je negdje čulo za njihovo postojanje te već upija da "mama ne može sve zato što je mama".

   7. Lako postaje frustriran i agresivan

Čini se kako je agresija općeprihvaćena osobina kod dječaka. Dok žene (djevojčice) se opominje kod svakog i najmanjeg iskazivanja osjećaja frustracije ili nezadovoljstva, kod dječaka je takvo ponašanje gotovo poticano od strane društva. Izbacivanje frustracija kroz agresivnost može voditi i dubljim problemima osim šovinizmu.

   8. Ako je društvo u kojem se kreće takvo - šovinstički nastrojeno

Ne kaže se uzalud "s kim si, takav si". Ako se vaš dječak po vašem mišljenju kreće u društvu ili igra s dječacima kod kojih primjećujete iznad opisano ponašanje, vjerojatno je da će i on sam prihvatiti takvo ponašanje zbog osjećaja pripadnosti tome društvu. Kako bi dijete usmjerili na put koji se vama čini prihvatljiv, za početak počnite s razgovorom i saznajte koje su mu misli, želje i očekivanja te kakvo ponašanje on smatra ispravnim. Nikad nije prekasno za intervenciju. Adrijana Bakoš 

dječak i djevojčica_pixabay

Rani znakovi koji ukazuju na pojavu šovinizma kod dječaka

<para>Zabilježeni su brojni slučajevi pacijenata s Parkinsonovom bolešću, Tourettovim sindromom i autizmom koji su pod utjecajem glazbe, doživljeli poboljšanje bolesti i napredak u psihosocijalnom razvoju.</para>
<para>Terapija glazbom koristi se kod niza bolesti i poremećaja, a najviše je rezultata dala kod osoba s povredama glave i mozga, djece s poremećajima autističnog spektra te kod starijih osoba oboljelih od Alzheimera.</para>
<para>Muzikoterapija se pokazala uspješnom i kod djece s poremećajem pažnje zato što glazba jača pažnju i fokus, smanjuje hiperaktivnost djeteta i osnažuje socijalne vještine.</para>
<para>
 Glazba daje strukturu
</para>
<para>Glazba je ritam, a ritam je čista struktura. Struktura pomaže djeci s poremećajem pažnje da se fokusiraju i usmjere na određenu aktivnost. Glazba se događa u nekom vremenskom razdoblju te ima jasan početak, vrhunac i kraj što djeci s poremećajem pažnje pomaže u planiranju, sudjelovanju i reagiranju na podražaj.</para>
<para>
 Pomaže u regulaciji pažnje, motivacije i memorije
</para>
<para>Istraživanja pokazuju da ugodna glazba povećava razinu dopamina u mozgu. Ovaj je neurotransmiter odgovoran za regulaciju pažnje, motivacije i radne memorije, a manjka ga kod osoba s poremećajem pažnje. Cilj je muzikoterapije ojačati manje aktivna područja u mozgu djece koja se bore s nedostatkom pažnje.</para>
<para>
 Glazba pomaže u socijalizaciji
</para>
<para>Kada razmišljamo o orkestru, jasno nam je da bez samo jednog instrumenta, zvuk ne bi bio jednak. Svaki je instrument potreban kako bi se izvela skladba. Upravo je to karika koja nedostaje djeci s manjkom pažnje.</para>
<para>Često su nestrpljivi i fokusirani na svoje potrebe, a razmišljajući o glazbi kao o skupu instrumenata, tonova i melodija, djeca mogu uočiti važnost skupine, grupnog rada i međusobnog osluškivanja.</para>

Utjecaj glazbe na djecu s poremećajem pažnje Ništa ne aktivira moždane stanice tako snažno kao glazba, slažu se neurolozi i muzikoterapeuti. Zabilježeni su brojni slučajevi pacijenata s Parkinsonovom bolešću, Tourettovim sindromom i autizmom koji su pod utjecajem glazbe, doživljeli poboljšanje bolesti i napredak u psihosocijalnom razvoju.
Terapija glazbom koristi se kod niza bolesti i poremećaja, a najviše je rezultata dala kod osoba s povredama glave i mozga, djece s poremećajima autističnog spektra te kod starijih osoba oboljelih od Alzheimera.
Muzikoterapija se pokazala uspješnom i kod djece s poremećajem pažnje zato što glazba jača pažnju i fokus, smanjuje hiperaktivnost djeteta i osnažuje socijalne vještine.

   Glazba daje strukturu

Glazba je ritam, a ritam je čista struktura. Struktura pomaže djeci s poremećajem pažnje da se fokusiraju i usmjere na određenu aktivnost. Glazba se događa u nekom vremenskom razdoblju te ima jasan početak, vrhunac i kraj što djeci s poremećajem pažnje pomaže u planiranju, sudjelovanju i reagiranju na podražaj.

   Pomaže u regulaciji pažnje, motivacije i memorije

Istraživanja pokazuju da ugodna glazba povećava razinu dopamina u mozgu. Ovaj je neurotransmiter odgovoran za regulaciju pažnje, motivacije i radne memorije, a manjka ga kod osoba s poremećajem pažnje. Cilj je muzikoterapije ojačati manje aktivna područja u mozgu djece koja se bore s nedostatkom pažnje.

   Glazba pomaže u socijalizaciji

Kada razmišljamo o orkestru, jasno nam je da bez samo jednog instrumenta, zvuk ne bi bio jednak. Svaki je instrument potreban kako bi se izvela skladba. Upravo je to karika koja nedostaje djeci s manjkom pažnje.
Često su nestrpljivi i fokusirani na svoje potrebe, a razmišljajući o glazbi kao o skupu instrumenata, tonova i melodija, djeca mogu uočiti važnost skupine, grupnog rada i međusobnog osluškivanja. Jelena Pervan 

Girl with Headphones

Utjecaj glazbe na djecu s poremećajem pažnje

<para>Mogućnost osjećanja tuđe sreće, patnje i emocija dragocijena je vještina koju djeca počinju osvješćivati već s 18 mjeseci, a do četvrte godine postaju svjesni tuđih emocija uspoređujući ih sa svojima.</para>
<para>Roditelji mogu potaknuti razvoj suosjećanja kod svoje djece na nekoliko načina, a prije svega, vježbajući tu vještinu na sebi.</para>
<para>
 Suosjećajte s drugim ljudima

</para>
<para>Djeca su kao spužvice, upijaju ono što vide, a roditeljsko ponašanje smatraju ispravnim i njega nastoje oponašati. Ako se u djetetovu društvu ljutite na konobara jer vam je donio krivo piće, dijete će to zapamtiti i smatrati ispravnom reakcijom.</para>
<para>Radije prokomentirajte kako je konobar donio krivu narudžbu jer je umoran i prezaposlen pa nije mogao zapamtiti. Pokažite djetetu da ljude treba razumijeti i zapitati se kako se osjećaju kada pogriješe te možemo li im to olakšati.</para>
<para>
 Pokazujte zahvalnost
</para>
<para>Lijepe geste dragih nam ljudi ponekad uzimamo zdravo za gotovo. Vaše dijete mora vidjeti da je zahvalnost vrlina koju treba njegovati. Svaki put kada vas netko razveseli, učini nešto dobro za vas i pomogne vam, od srca mu zahvalite.</para>
<para>Učite dijete da bude zahvalno na svemu što ima, a posebno na ljudima koji njegov život čine ljepšim mjestom.</para>
<para>
 Ostanite dosljedni
</para>
<para>Ako djetetu stalno ponavljate da njegove riječi utječu na emocije drugih ljudi i da treba biti blago u odnošenju s drugima, onda se i sami toga držite.</para>
<para>Sigurno će se dogoditi da ćete se nenamjerno istresti na partnera, ali onda mu se svakako pred djetetom ispričajte i objasnite kako ste bili jako tužni zbog nečega i niste znali reagirati lijepo.</para>
<para>
 Pohvalite djetetovo ponašanje...
</para>
<para>Kada primjetite da je dijete pokazalo iskrenu brigu za svojeg prijatelja ili člana obitelji, pohvalite ga. Ako se jako razveselio nečijoj sreći ili rastužio zbog nečije nesreće, objasnite mu kako su te emocije zdrave i da je lijepo što može suosjećati s drugima.</para>
<para>
 ...ali nemojte pretjerati s pohvalama
</para>
<para>Pohvala je korisna, ali pretjerano hvaljenje neće dijete učiniti empatičnijom osobom. Moguć je i sasvim suprotan učinak. Dijete će se ponašati lijepo prema drugima isključivo zbog pohvale, a to je sasvim suprotan efekt od željenoga.</para>
<para>
 Volontirajte
</para>
<para>Ne morate biti misionar u Africi kako biste djetetu pokazali što znači suosjećati s drugima. Ponekad je dovoljno pogledati oko sebe i uočiti probleme koji postoje među najbližima.</para>
<para>Imate li u susjedstvu bakicu kojoj djeca rijetko dolaze u posjet, a primjetili ste da joj je teško samoj, ponudite se platiti račune, obaviti kupovinu ili očistiti stan zajedno s djetetom.</para>
<para>Uključite se u neku organizaciju i, kad imate vremena, obiteljski odvolontirajte za dobrobit zajednice. Dijete u takvoj, pozitivnoj, atmosferi može naučiti štošta o odnošenju prema okolini.</para>

Odgajajte djecu da budu suosjećajna Empatija je zasigurno jedan od najvećih darova ljudske vrste, a stručnjaci se slažu kako ljudi ne bi preživjeli bez stvaranja zajednica i veza koje zajednički funkcioniraju i jedna za drugu mare. Mogućnost osjećanja tuđe sreće, patnje i emocija dragocijena je vještina koju djeca počinju osvješćivati već s 18 mjeseci, a do četvrte godine postaju svjesni tuđih emocija uspoređujući ih sa svojima.
Roditelji mogu potaknuti razvoj suosjećanja kod svoje djece na nekoliko načina, a prije svega, vježbajući tu vještinu na sebi.

   Suosjećajte s drugim ljudima


Djeca su kao spužvice, upijaju ono što vide, a roditeljsko ponašanje smatraju ispravnim i njega nastoje oponašati. Ako se u djetetovu društvu ljutite na konobara jer vam je donio krivo piće, dijete će to zapamtiti i smatrati ispravnom reakcijom.
Radije prokomentirajte kako je konobar donio krivu narudžbu jer je umoran i prezaposlen pa nije mogao zapamtiti. Pokažite djetetu da ljude treba razumijeti i zapitati se kako se osjećaju kada pogriješe te možemo li im to olakšati.

   Pokazujte zahvalnost

Lijepe geste dragih nam ljudi ponekad uzimamo zdravo za gotovo. Vaše dijete mora vidjeti da je zahvalnost vrlina koju treba njegovati. Svaki put kada vas netko razveseli, učini nešto dobro za vas i pomogne vam, od srca mu zahvalite.
Učite dijete da bude zahvalno na svemu što ima, a posebno na ljudima koji njegov život čine ljepšim mjestom.

   Ostanite dosljedni

Ako djetetu stalno ponavljate da njegove riječi utječu na emocije drugih ljudi i da treba biti blago u odnošenju s drugima, onda se i sami toga držite.
Sigurno će se dogoditi da ćete se nenamjerno istresti na partnera, ali onda mu se svakako pred djetetom ispričajte i objasnite kako ste bili jako tužni zbog nečega i niste znali reagirati lijepo.

   Pohvalite djetetovo ponašanje...

Kada primjetite da je dijete pokazalo iskrenu brigu za svojeg prijatelja ili člana obitelji, pohvalite ga. Ako se jako razveselio nečijoj sreći ili rastužio zbog nečije nesreće, objasnite mu kako su te emocije zdrave i da je lijepo što može suosjećati s drugima.

   ...ali nemojte pretjerati s pohvalama

Pohvala je korisna, ali pretjerano hvaljenje neće dijete učiniti empatičnijom osobom. Moguć je i sasvim suprotan učinak. Dijete će se ponašati lijepo prema drugima isključivo zbog pohvale, a to je sasvim suprotan efekt od željenoga.

   Volontirajte

Ne morate biti misionar u Africi kako biste djetetu pokazali što znači suosjećati s drugima. Ponekad je dovoljno pogledati oko sebe i uočiti probleme koji postoje među najbližima.
Imate li u susjedstvu bakicu kojoj djeca rijetko dolaze u posjet, a primjetili ste da joj je teško samoj, ponudite se platiti račune, obaviti kupovinu ili očistiti stan zajedno s djetetom.
Uključite se u neku organizaciju i, kad imate vremena, obiteljski odvolontirajte za dobrobit zajednice. Dijete u takvoj, pozitivnoj, atmosferi može naučiti štošta o odnošenju prema okolini. Jelena Pervan 

Djeca_se_grle_Pixabay

Odgajajte djecu da budu suosjećajna

<para> Osim velike nutritivne vrijednosti i ljekovitih svojstava, povezuje se i s gubitkom na težini, sprječava nastanak simptoma Alzheimerove bolesti, regulira vrijednost šećera u krvi, smanjuje kolesterol, povećava energiju, a osim toga u kućanstvu se može koristiti u svakodnevnoj upotrebi u različitim prilikama. Kokosovo ulje nastaje cijeđenjem iz "mesnog" dijela kokosove glave. Može biti prerađeno ili neprerađeno, a u ovom slučaju govorimo isključivo o dobrobitima neprerađena kokosova ulja koje je zdravije za ljudsko zdravlje.</para>
<para>Posebnim ga čini sastav, oko 92 % kokosova ulja sadrži se od masnih kiselina koje su posebna sastava i vrste. Osim masnih kiselina, sadrži vitamine i polifenole. Što se masnih kiselina tiče, glavne tri srednjelančane masne kiseline su: laurinska, kapronska i kaprilna, koje su zaslužne za brojne pozitivne stvari u ljudskom tijelu. On njih, laurinska je najvažnija i tijelo štiti od bakterija i poboljšava opće zdravlje.</para>
<para>Neovisno jeste li već zaljubljenik u ovo ulje ili tek istražujete njegove pozitivne strane, saznajte kako se sve može koristiti osim u prehrani.</para>
<para>
 Uklanja tjemenicu kod beba!
</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/njega-tjemenice-kod-beba/">Tjemenica</ulink> kod beba zaista zna biti uporna i ponekad teško se je riješiti iako ste vjerojatno isprobali već sve proizvode na tržištu. Roditelji koji su isprobali kokosovo ulje uspjeli su otkloniti tjemenicu i tvrde kako ljuskice tjemenice nestaju već nakon prvog pranja kose kokosovim uljem. Proceduru pranja kose potrebno je ponoviti nekoliko puta kako bi tjemenica u potpunosti nestala.</para>
<para>
 Odstranjuje šminku s lica i njeguje kožu
</para>
<para>Iako vjerojatno zvuči kontradiktorno, nanositi ulje na masnu kožu i ne zvuči najbolje, no žene koje su isprobale tvrde kako je situacija upravo suprotna. Kokosovo ulje odlično otklanja tragove šminke s lica, a uz to hidratizira kožu na sasvim prirodan način.</para>
<para>
 Hidratizacija nježne bebine kože na potpuno prirodan način
</para>
<para>Osim što je dobro za hidratizaciju kože odraslih, odlično je i za hidratizaciju nježne bebine kože posebice u prvim mjesecima. Možete ga lagano utrljati direktno na bebinu kožu, ali i staviti jednu do dvije kapi u kadu i tako okupati bebu.</para>
<para>
 Kuhanje s kokosovim uljem
</para>
<para>Čini se kao najočitije mjesto za korištenje kokosova ulja. Poboljšava okus bilo pečenom ili prženom povrću, mesu ili žitaricama. Osim toga, zdravija je alternativa maslacu ili često u kuhinji korištenu suncokretovom ulju. Lako se probavlja što znači da ubrzava metabolizam i čini nas energičnijim i poletnijim, a njegove masne kiseline ne nakupljaju se u krvim žilima.</para>
<para>
 Poboljšava i ubrzava probavu
</para>
<para>Kokosovo ulje sadrži srednje zasićene masne kiseline koje se ubrzano i lako razgrađuju u probavnom sustavu. Drugim riječima, odlično je za osobe koje pate od probavnih smetnji ili poremećaja.</para>
<para>
 Antibakterijska svojstva u ustima te štiti zubnu caklinu
</para>
<para>Posjeduje i antibakterijska svojstva i može se koristiti u izradi domaće paste za zube. Osim toga preporučuje se koristiti ga i "grgljati" u ustima oko 20 minuta kako bi se reducirale bakterije u ustima te s vremenom imalo utjecaja na izbjeljivanje zubiju. Zbog visokog udjela kalcija štiti i njeguje zubnu caklinu te sprječava razvoj karijesa.</para>

Pozitivni učinci korištenja kokosova ulja Kokosovo ulje osim što ima visoku hranjivu vrijednost, također ima i brojna ljekovita svojstva. Dugo vremena slabo se koristilo u prehrani i kućanstvu.  Osim velike nutritivne vrijednosti i ljekovitih svojstava, povezuje se i s gubitkom na težini, sprječava nastanak simptoma Alzheimerove bolesti, regulira vrijednost šećera u krvi, smanjuje kolesterol, povećava energiju, a osim toga u kućanstvu se može koristiti u svakodnevnoj upotrebi u različitim prilikama. Kokosovo ulje nastaje cijeđenjem iz "mesnog" dijela kokosove glave. Može biti prerađeno ili neprerađeno, a u ovom slučaju govorimo isključivo o dobrobitima neprerađena kokosova ulja koje je zdravije za ljudsko zdravlje.
Posebnim ga čini sastav, oko 92 % kokosova ulja sadrži se od masnih kiselina koje su posebna sastava i vrste. Osim masnih kiselina, sadrži vitamine i polifenole. Što se masnih kiselina tiče, glavne tri srednjelančane masne kiseline su: laurinska, kapronska i kaprilna, koje su zaslužne za brojne pozitivne stvari u ljudskom tijelu. On njih, laurinska je najvažnija i tijelo štiti od bakterija i poboljšava opće zdravlje.
Neovisno jeste li već zaljubljenik u ovo ulje ili tek istražujete njegove pozitivne strane, saznajte kako se sve može koristiti osim u prehrani.

   Uklanja tjemenicu kod beba!


   Tjemenica kod beba zaista zna biti uporna i ponekad teško se je riješiti iako ste vjerojatno isprobali već sve proizvode na tržištu. Roditelji koji su isprobali kokosovo ulje uspjeli su otkloniti tjemenicu i tvrde kako ljuskice tjemenice nestaju već nakon prvog pranja kose kokosovim uljem. Proceduru pranja kose potrebno je ponoviti nekoliko puta kako bi tjemenica u potpunosti nestala.

   Odstranjuje šminku s lica i njeguje kožu

Iako vjerojatno zvuči kontradiktorno, nanositi ulje na masnu kožu i ne zvuči najbolje, no žene koje su isprobale tvrde kako je situacija upravo suprotna. Kokosovo ulje odlično otklanja tragove šminke s lica, a uz to hidratizira kožu na sasvim prirodan način.

   Hidratizacija nježne bebine kože na potpuno prirodan način

Osim što je dobro za hidratizaciju kože odraslih, odlično je i za hidratizaciju nježne bebine kože posebice u prvim mjesecima. Možete ga lagano utrljati direktno na bebinu kožu, ali i staviti jednu do dvije kapi u kadu i tako okupati bebu.

   Kuhanje s kokosovim uljem

Čini se kao najočitije mjesto za korištenje kokosova ulja. Poboljšava okus bilo pečenom ili prženom povrću, mesu ili žitaricama. Osim toga, zdravija je alternativa maslacu ili često u kuhinji korištenu suncokretovom ulju. Lako se probavlja što znači da ubrzava metabolizam i čini nas energičnijim i poletnijim, a njegove masne kiseline ne nakupljaju se u krvim žilima.

   Poboljšava i ubrzava probavu

Kokosovo ulje sadrži srednje zasićene masne kiseline koje se ubrzano i lako razgrađuju u probavnom sustavu. Drugim riječima, odlično je za osobe koje pate od probavnih smetnji ili poremećaja.

   Antibakterijska svojstva u ustima te štiti zubnu caklinu

Posjeduje i antibakterijska svojstva i može se koristiti u izradi domaće paste za zube. Osim toga preporučuje se koristiti ga i "grgljati" u ustima oko 20 minuta kako bi se reducirale bakterije u ustima te s vremenom imalo utjecaja na izbjeljivanje zubiju. Zbog visokog udjela kalcija štiti i njeguje zubnu caklinu te sprječava razvoj karijesa. Adrijana Bakoš 

kokosovo ulje_pixabay

Pozitivni učinci korištenja kokosova ulja

<para>Želite li zasnovati obitelj i postati majka, postoje određeni koraci koje biste trebali napraviti prije nego uopće pokušate zatrudnjeti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Majčinstvo sa sobom donosi veliku odgovornost i obaveze koje sad ne možete uopće pojmiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stoga, prije nego se odlučite na taj važan korak, razmislite malo o svom životu, promjenama koje vas očekuju i provjerite svoju zdravstvenu sliku. Kako bi poboljšali šanse za začeće, vrlo je važno dobro pripremiti svoje tijelo. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U nastavku doznajte kako da na najbolji način pripremite svoje tijelo za trudnoću... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Zdrava težina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Želite li ostati trudni, prvo se morate pobrinuti da imate neku normalnu tjelesnu težinu. Pothranjenost ili pak pretilost mogu imati negativan utjecaj na vaše zdravlje, a tjelesna težina može utjecati i na samo začeće. Ako i uspijete zatrudnjeti s nezdravom kilažom, to može uzrokovati poteškoće u trudnoći, a time riskirate zdravlje svoje bebe. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Fizičko zdravlje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prije nego uopće pokušate ostati trudni, provjerite je li s vašim zdravljem sve u redu. Posjetite liječnika i neka vam napravi sistematski pregled. Provjerite krvnu sliku, tlak, i sl. Razmislite i o lijekovima koje uzimate i razgovarajte o tome s liječnikom. Nije naodmet otići i na ginekološki pregled kako bi se uvjerili da je s te strane sve u redu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Folna kiselina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prije nego uopće i pokušate zatrudnjeti, bilo bi dobro da počnete uzimati folnu kiselinu jer time smanjujete šansu da vam se beba rodi s nekom urođenom manom. Ipak, prije uzimanja bilo kakvih vitaminskih dodataka savjetujte se s liječnikom i ljekarnikom, osobito o količinama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Zdrava prehrana
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako biste pripremili tijelo za trudnoću, važno je da jedete što zdravije. Jedite mnogo voća i povrća kako bi organizam opskrbili vitaminima, a u svoju prehranu svakako uključite i žitarice te orašaste plodove koji su odličan izvor proteina. Također važne su i namirnice koje sadrže kalcij koji je potreban za jačanje kostiju. Već prije trudnoće postepeno smanjujte unos kofeina, osobito kave. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Cigarete i alkohol
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako pušite, vrijeme je da prestanete. Valjda vam ne trebamo napominjati da je pušenje u trudnoći strogo zabranjeno, baš kao i alkohol. Pušenje općenito šteti vašem zdravlju pa nemojte dvaput razmišljati prije no što izbacite cigarete iz svog života. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Vježbajte
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vježbanje je vrlo važno, bez obzira na to želite li ostati trudni ili ne. Bitno je voditi brigu o vlastitom tijelu i ne ga zapostavljati. Ako se dovoljno ne krećete, vaše će tijelo postati tromo. Hodanje, biciklizam ili plivanje odlične su aktivnosti za početak, osobito ako neko vrijeme niste bili aktivni. Pilates ili joga također su vrlo dobar izbor, a s jogom možete nastaviti i u trudnoći.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Zatražite savjet
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako imate prijateljice koje su već postale majke, razgovarajte s njima o njihovom iskustvu i promjenama koje su im se desile otkako im je u život stiglo dijete i pitajte ih sve što vas zanima ili vam nije jasno. Ipak, imajte na umu da je svako tijelo drugačije baš kao i životni stil pa ne možete očekivati potpuno isto iskustvo kakvo je imala i vaša prijateljica. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Financije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dijete je velika briga i iziskuje velika financijska izdvajanja pa imajte to na umu prije nego se odlučite za trudnoću. Razmislite o svom financijskom stanju i je li ono dovoljno stabilno za uzdržavanje djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9. Razmislite o promjenama koje vas očekuju
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imati dijete nije mala odluka. Nakon što u vaš život dođe beba, više ništa neće biti isto i dobro razmislite o svemu prije nego se odlučite na taj važan korak. Djeca jesu pravi blagoslov, ali za njih morate biti potpuno spremni. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: David Castillo Dominici/Freedigitalphotos.net</para>

9 važnih koraka koje morate poduzeti želite li zatrudnjeti Pripremite svoje tijelo za trudnoću Želite li zasnovati obitelj i postati majka, postoje određeni koraci koje biste trebali napraviti prije nego uopće pokušate zatrudnjeti.
   
Majčinstvo sa sobom donosi veliku odgovornost i obaveze koje sad ne možete uopće pojmiti.
   
Stoga, prije nego se odlučite na taj važan korak, razmislite malo o svom životu, promjenama koje vas očekuju i provjerite svoju zdravstvenu sliku. Kako bi poboljšali šanse za začeće, vrlo je važno dobro pripremiti svoje tijelo. 
   
U nastavku doznajte kako da na najbolji način pripremite svoje tijelo za trudnoću... 
   
   1. Zdrava težina
   
   
Želite li ostati trudni, prvo se morate pobrinuti da imate neku normalnu tjelesnu težinu. Pothranjenost ili pak pretilost mogu imati negativan utjecaj na vaše zdravlje, a tjelesna težina može utjecati i na samo začeće. Ako i uspijete zatrudnjeti s nezdravom kilažom, to može uzrokovati poteškoće u trudnoći, a time riskirate zdravlje svoje bebe. 
   
   2. Fizičko zdravlje
   
   
Prije nego uopće pokušate ostati trudni, provjerite je li s vašim zdravljem sve u redu. Posjetite liječnika i neka vam napravi sistematski pregled. Provjerite krvnu sliku, tlak, i sl. Razmislite i o lijekovima koje uzimate i razgovarajte o tome s liječnikom. Nije naodmet otići i na ginekološki pregled kako bi se uvjerili da je s te strane sve u redu. 
   
   3. Folna kiselina
   
   
Prije nego uopće i pokušate zatrudnjeti, bilo bi dobro da počnete uzimati folnu kiselinu jer time smanjujete šansu da vam se beba rodi s nekom urođenom manom. Ipak, prije uzimanja bilo kakvih vitaminskih dodataka savjetujte se s liječnikom i ljekarnikom, osobito o količinama. 
   
   4. Zdrava prehrana
   
   
Kako biste pripremili tijelo za trudnoću, važno je da jedete što zdravije. Jedite mnogo voća i povrća kako bi organizam opskrbili vitaminima, a u svoju prehranu svakako uključite i žitarice te orašaste plodove koji su odličan izvor proteina. Također važne su i namirnice koje sadrže kalcij koji je potreban za jačanje kostiju. Već prije trudnoće postepeno smanjujte unos kofeina, osobito kave. 
   
   5. Cigarete i alkohol
   
   
Ako pušite, vrijeme je da prestanete. Valjda vam ne trebamo napominjati da je pušenje u trudnoći strogo zabranjeno, baš kao i alkohol. Pušenje općenito šteti vašem zdravlju pa nemojte dvaput razmišljati prije no što izbacite cigarete iz svog života. 
   
   6. Vježbajte
   
   
Vježbanje je vrlo važno, bez obzira na to želite li ostati trudni ili ne. Bitno je voditi brigu o vlastitom tijelu i ne ga zapostavljati. Ako se dovoljno ne krećete, vaše će tijelo postati tromo. Hodanje, biciklizam ili plivanje odlične su aktivnosti za početak, osobito ako neko vrijeme niste bili aktivni. Pilates ili joga također su vrlo dobar izbor, a s jogom možete nastaviti i u trudnoći.
   
   7. Zatražite savjet
   
   
Ako imate prijateljice koje su već postale majke, razgovarajte s njima o njihovom iskustvu i promjenama koje su im se desile otkako im je u život stiglo dijete i pitajte ih sve što vas zanima ili vam nije jasno. Ipak, imajte na umu da je svako tijelo drugačije baš kao i životni stil pa ne možete očekivati potpuno isto iskustvo kakvo je imala i vaša prijateljica. 
   
   8. Financije
   
   
Dijete je velika briga i iziskuje velika financijska izdvajanja pa imajte to na umu prije nego se odlučite za trudnoću. Razmislite o svom financijskom stanju i je li ono dovoljno stabilno za uzdržavanje djeteta.
   
   9. Razmislite o promjenama koje vas očekuju
   
   
Imati dijete nije mala odluka. Nakon što u vaš život dođe beba, više ništa neće biti isto i dobro razmislite o svemu prije nego se odlučite na taj važan korak. Djeca jesu pravi blagoslov, ali za njih morate biti potpuno spremni. 


   
Foto: David Castillo Dominici/Freedigitalphotos.net Ma.G. 

9 važnih koraka koje morate poduzeti želite li zatrudnjeti

<para> Jer vi ste roditelj koji dodiruje, ljubi i mazi svoje dijete. No što učiniti kad se nalazite u šetnji ili trgovini, a već krajičkom oka ste snimili kako potpuni stranac prelazi cestu i kreće vam u susret s blaženim osmjehom na licu, a vi već znate da slijedi faza "napada"?</para>
<para>Ono što osobno učinim u ovakvoj situaciji je ljubazni pozdrav, smiješak i uz lagani razgovor "u hodu" napravim korak unaprijed. Nemam ništa protiv da se netko smiješka i ispituje o mom djetetu, slobodno i dozvoljeno je, ali iz pristojne udaljenosti i bez dodirivanja. Ono što zaista ne toleriram je ubacivanje glave u kolica i unošenje djetetu u lice uz nezaobilazno dodirivanje ručica. Dragi stranci, unosite li se tako u lice i odraslim ljudima? Vjerujem da ne. Samo zato što je dijete maleno i bespomoćno ne znači da je sve dozvoljeno. Iako maleno, ima svoju privatnost i osobni prostor koji je potrebno poštivati.</para>
<para>Što se dodirivanja ručica tiče, zaista je van svake tolerancije, posebno u prvim mjesecima kada je dijete najkrhkije. Kao što je poznato, bebe i djeca svoje ručice stalno stavljaju u usta i za očekivati je da će to napraviti i dvije sekunde nakon što ih je "tkoznatko" dodirnuo. Samo da spomenem, nisam jedna od onih koja se panično boji bacila i bakterija i ni pod razno ne dozvoljava djetetu igru i istraživanje izvan poznatih okvira, niti ću to ikad braniti. Ali sama činjenica da si odrasla osoba dozvoljava takve stvari zaista me ljuti. Da, znam "i vas su dirali pa vam nije ništa". Hm, da li je zaista tako? Možda, ali ne volim se voditi time da "djetetu nije ništa". Što ako nekad djetetu bude "nešto"? Možda će biti krivo blato u dvorištu, a možda ipak i neće. Nažalost, nikome ne piše na čelu kada je zadnji put oprao ruke, ima li prehladu, da li je prijenosnik crijevne viroze ili nečeg još goreg. Djeca su malena i krhka bića i kroz djetinjstvo i život bit će dovoljno izložena raznim bakterijama. One prenesene namjernim dodirivanjem zaista prelaze moj prag tolerancije.</para>
<para>Ne želim implicirati da uokolo hodaju prljavi ljudi koji ne peru ruke, ali pokušajte zamisliti sljedeću situaciju. Hodate ulicom, potpuni stranac prilazi vam s velikim razdraganim smiješkom. Dolazi do vas, unosi vam se u lice, naginje glavu, malo lijevo, malo desno, pruži ruku prema vašem licu. Dodiruje vam lice uz veliki slinavi smiješak, a onda se prebacuje na ruke. Teško zamislivo i nedopustivo? Slažem se. Zašto bi prešutno dozvoljavali isto kada se govori o malom, bespomoćnom djetetu? Ono je također ljudsko biće koje ima razne osjećaje prema nepoznatim ljudima koji mu prilaze te se često nepotrebno plaši.</para>
<para>Takve stvari ne volim prepustiti slučaju, pa unaprijed reagiram. Kako bi na uljudan način odbili potpune strance od dublje analize vaše bebe, pokušajte im ljubazno objasniti da ne volite da vam dodiruju dijete, ali pritom budite jasni. Ako vas pristup stranaca smeta, zapamtite: to je vaše dijete i ništa ne prepuštajte slučaju!</para>
<para>Ono što me ugodno iznenadilo kroz moje dosadašnje majčinsko iskustvo je nekoliko mama koje su svoju nešto stariju dječicu (vesele trogodišnjake) nježno upozoravale i učile kako se pristupa bebama. "Smiješ je dodirnuti, ali ne po rukicama i licu, beba se dira po nogicama. Prvo moramo oprati ruke, a onda diramo bebu". Djeca su to najnormalnije prihvatila. Dakle, sve je stvar odgoja čiji se temelji postavljaju u ranom djetinjstvu, a ostaju ukorijenjeni za cijeli život.</para>

Dragi stranče, ne dodiruj moju bebu! Svi roditelji zasigurno su svjesni koliko je ponekad teško odoljeti malenim bucmastim obraščićima djeteta i imaju ih čestu potrebu dotaknuti. I to je sasvim u redu.  Jer vi ste roditelj koji dodiruje, ljubi i mazi svoje dijete. No što učiniti kad se nalazite u šetnji ili trgovini, a već krajičkom oka ste snimili kako potpuni stranac prelazi cestu i kreće vam u susret s blaženim osmjehom na licu, a vi već znate da slijedi faza "napada"?
Ono što osobno učinim u ovakvoj situaciji je ljubazni pozdrav, smiješak i uz lagani razgovor "u hodu" napravim korak unaprijed. Nemam ništa protiv da se netko smiješka i ispituje o mom djetetu, slobodno i dozvoljeno je, ali iz pristojne udaljenosti i bez dodirivanja. Ono što zaista ne toleriram je ubacivanje glave u kolica i unošenje djetetu u lice uz nezaobilazno dodirivanje ručica. Dragi stranci, unosite li se tako u lice i odraslim ljudima? Vjerujem da ne. Samo zato što je dijete maleno i bespomoćno ne znači da je sve dozvoljeno. Iako maleno, ima svoju privatnost i osobni prostor koji je potrebno poštivati.
Što se dodirivanja ručica tiče, zaista je van svake tolerancije, posebno u prvim mjesecima kada je dijete najkrhkije. Kao što je poznato, bebe i djeca svoje ručice stalno stavljaju u usta i za očekivati je da će to napraviti i dvije sekunde nakon što ih je "tkoznatko" dodirnuo. Samo da spomenem, nisam jedna od onih koja se panično boji bacila i bakterija i ni pod razno ne dozvoljava djetetu igru i istraživanje izvan poznatih okvira, niti ću to ikad braniti. Ali sama činjenica da si odrasla osoba dozvoljava takve stvari zaista me ljuti. Da, znam "i vas su dirali pa vam nije ništa". Hm, da li je zaista tako? Možda, ali ne volim se voditi time da "djetetu nije ništa". Što ako nekad djetetu bude "nešto"? Možda će biti krivo blato u dvorištu, a možda ipak i neće. Nažalost, nikome ne piše na čelu kada je zadnji put oprao ruke, ima li prehladu, da li je prijenosnik crijevne viroze ili nečeg još goreg. Djeca su malena i krhka bića i kroz djetinjstvo i život bit će dovoljno izložena raznim bakterijama. One prenesene namjernim dodirivanjem zaista prelaze moj prag tolerancije.
Ne želim implicirati da uokolo hodaju prljavi ljudi koji ne peru ruke, ali pokušajte zamisliti sljedeću situaciju. Hodate ulicom, potpuni stranac prilazi vam s velikim razdraganim smiješkom. Dolazi do vas, unosi vam se u lice, naginje glavu, malo lijevo, malo desno, pruži ruku prema vašem licu. Dodiruje vam lice uz veliki slinavi smiješak, a onda se prebacuje na ruke. Teško zamislivo i nedopustivo? Slažem se. Zašto bi prešutno dozvoljavali isto kada se govori o malom, bespomoćnom djetetu? Ono je također ljudsko biće koje ima razne osjećaje prema nepoznatim ljudima koji mu prilaze te se često nepotrebno plaši.
Takve stvari ne volim prepustiti slučaju, pa unaprijed reagiram. Kako bi na uljudan način odbili potpune strance od dublje analize vaše bebe, pokušajte im ljubazno objasniti da ne volite da vam dodiruju dijete, ali pritom budite jasni. Ako vas pristup stranaca smeta, zapamtite: to je vaše dijete i ništa ne prepuštajte slučaju!
Ono što me ugodno iznenadilo kroz moje dosadašnje majčinsko iskustvo je nekoliko mama koje su svoju nešto stariju dječicu (vesele trogodišnjake) nježno upozoravale i učile kako se pristupa bebama. "Smiješ je dodirnuti, ali ne po rukicama i licu, beba se dira po nogicama. Prvo moramo oprati ruke, a onda diramo bebu". Djeca su to najnormalnije prihvatila. Dakle, sve je stvar odgoja čiji se temelji postavljaju u ranom djetinjstvu, a ostaju ukorijenjeni za cijeli život. Adrijana Bakoš 

beba u šetnji i stranac_fotolia

Dragi stranče, ne dodiruj moju bebu!

<para> Često se brkaju pojmovi nošenja djece u nosiljkama (babywearing) i nošenja djece na rukama, odnosno postupanja s djecom u rukama (babyhandling). Osim miješanja ovih dvaju pojmova, u našem društvu postoji predrasuda kako bebu nije potrebno previše nositi jer će se naviknuti i kasnije spretno manipulirati tom navikom. Kako bismo vam objasnili pojam nošenja djece - babywearinga, najbolje vrste nosiljki te njihove prednosti, razgovarali smo s Iris Božić, certificiranom savjetnicom za nošenje beba i djece, mamom i osnivačicom stranice <ulink url="http://nosenjebeba.com/">nosenjebeba.com</ulink>.</para>
<para>
 Na što se odnosi pojam “nošenja beba - babywearing"?
</para>
<para>Nošenje beba i djece odnosi se na nošenje bebe i/ili djeteta u ergonomski ispravnoj i preporučljivoj nosiljci, dakle onoj koja podržava pravilan razvoj kukova i kralježnice omogućujući idealne položaje tijelu u nosiljci (nogama i kukovima zauzimanje položaja u obliku slova M, a kralježnici zauzimanje prirodnog položaja u obliku slova C), tj. onoj nosiljci koja omogućuje optimalni psihomotorički razvoj. Često se brkaju pojmovi nošenja djece u nosiljkama (babywearing) i nošenja djece na rukama, tj. postupanja s djecom u rukama (babyhandling). Kada je beba na rukama prilagodi joj se i cijelo tijelo osobe koja ju nosi, a osim toga nošenje na rukama ne traje dugo kao nošenje u nosiljci. U nosiljci nije preporučljivo nositi bebu okrenutu od osobe koja ju nosi, dok je u babyhandlingu to sasvim uobičajena praksa kako bi se izbjeglo izvijanje jer u rukama beba ima lošiju potporu.</para>
<para>
 Postoje li i koje su predrasude o nošenoj djeci?
</para>
<para>Postoje. Najčešća je predrasuda da bebu ne treba nositi da se ne navikne na ruke, no zato ih podsjetim da bebu nosim u nosiljci, a ne na rukama. Šalu na stranu, beba je rasla pod srcem svoje majke devet mjeseci i sama pomisao da se rađa kao mali zli manipulator sa skovanim planom kako bi mučila vlastite roditelje jednostavno je apsurdna. Bebe se rađaju bez puno iskustava o vanjskom svijetu i imaju veliku potrebu za sigurnošću, toplinom, brigom i blizinom roditelja. Beba ne može preživjeti sama. Postoje arheološki, povijesni, kulturološki, antropološki, fiziološki i najzanimljivije i najočitije - anatomski razlozi za nošenjem beba. Bebe imaju svijena tijela kako bi se privila i lakše uhvatila za tijelo roditelja (tome i urođeni novorođenački refleksi također idu u prilog). Jedan od mitova je i taj da su bebe "izgužvane" jer nisu imale dovoljno mjesta u maternici, no "izgužvani" bi bili i drugi sisavci, a većina vrsta koja živi u skupinama ipak vrlo uspješno odmah staje na vlastite noge, osim, očekivano, primata.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 Koje su pozitivne strane babywearinga za bebu, a koje za mamu/tatu?
</para>
<para/>
<para>Poznato je kako nakon zagrljaja koji traje najmanje dvadeset sekundi tijelo počinje lučiti oksitocin, hormon sreće i ljubavi. Nošenje novorođenčeta u marami je baš poput dugog zagrljaja: umiruje bebu, a roditelja ispunjava srećom i zadovoljstvom. Nošenje majci pomaže da prihvati svoje novo tijelo nakon poroda, držeći blizu srca malo krhko biće koje je do nedavno raslo u njoj, omogućuje majci da raste s bebom. "Nošenčad" puno manje plače od nenošenih beba, a uzimajući u obzir da je bebin plač jedan od najiritantnijih zvukova u prirodi, mami itekako treba koji sat mira i tišine dok joj beba spava na sigurnom i toplom. Očevi čije partnerice doje često se osjećaju pomalo isključenima tijekom prvih mjeseci. Nošenje im može pomoći da se zbliže sa svojom bebom i daju partnerici prijeko potrebni odmor i predah. Brojne osobne priče idu u prilog tome kako nošenje sprječava postporođajnu depresiju i olakšava oporavak ako je već depresija i nastupila.</para>
<para>
 Koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi beba/dijete bila sigurna u nosiljci?
</para>
<para>
 Beba je uvijek sigurnija u nosiljci nego na rukama! U slučaju pada, ruke su vam slobodne pa se možete sigurno dočekati dok je beba sigurna u pravilno zategnutoj nosiljci koja da je potporu bebinim leđima i udobna je nositelju, na visini na kojoj ju možete poljubiti u čelo, gdje uvijek imate pogled na nju i pazite da joj brada ne pada na prsa (izbjegavajte nepoželjan položaj kolijevke; beba od rođenja može biti u idealnom vertikalnom položaju). Nosiljka uvijek mora biti dobro stegnuta.</para>
<para/>
<para>
 Koje vrste nosiljki postoje, a koje su se vama pokazale korisnim? O čemu to ovisi (o roditeljima, prilici, starosti djeteta)?
</para>
<para>Trenutno su najpopularnije elastične marame i nosiljke s prstenima (ring slingovi) za bebe do 8 kg, mei taiji od 4. mjeseca na dalje ili kad beba stekne kontrolu nad trupom i glavicom, zatim meke strukturirane nosiljke s kopčama i širokom bazom (tzv. "dobre klokanice") od trenutka kad se beba sama posjela. Najdraža mi je tkana marama jer ju se može koristiti od rođenja pa sve do kada se dijete više ne želi nositi, najudobnija je nosiljka, preporučljiva je i za bebe s posebnim potrebama, a i svaki je vez u tkanoj marami poput sasvim nove nosiljke (zato i nisu svi vezovi preporučljivi za sve dobne skupine, psihomotorička stanja bebe ili djeteta, kao ni razine iskustava nositelja).</para>
<para>
 Izrađujete li i sami nosiljke?
</para>
<para>Ne izrađujem sama nosiljke. Mislim da je to neisplativo, jer nerijetko sam materijal za izradu nosiljke košta puno više nego već sašivena nosiljka. Često dobivam pitanja kako da netko sam sašije svoju tkanu maramu ili neku drugu nosiljku. Stvarno osjetim olakšanje kad mi jave da su našli povoljnu rabljenu nosiljku umjesto da se upuštaju u eksperimente.</para>
<para>
 Po vašoj procjeni, odnose li se novi roditelji s više interesa prema nošenju djece ili još uvijek postoji predrasuda prema roditeljima koji nose i djeci koja su nošena?
</para>
<para>Vjerujem da će uvijek biti ljudi koji vole svoje predrasude. Vjerujem i da će uvijek biti ljudi koji će intuitivno odgovarati na potrebe svog djeteta na obostranu korist i zadovoljstvo. Na ulici me zaustavljaju i razdragane bake i djedovi u jednakoj mjeri kao i mladi roditelji. Zapravo su mi zanimljive ove generacije između njih, generacije naših roditelja. Oni su odrasli razapeti između ispunjavanja svačijih očekivanja pa su nekako izgubili sebe, stoga se i osjećaju sigurno iza zastarjelih, nepotrebnih i krutih pravila. Roditeljstvo je poprilično intuitivna i prirodna stvar. Previše tih pravila i intervencija samo nepotrebno udaljava djecu od roditelja, od ljubavi i razumijevanja koje ih ne može razmaziti.</para>
<para>
 Na koji način se mijenja svijest i informiranje roditelja po pitanju nošenja? Traže li roditelji savjete od vas i putem vaše facebook i web stranice?
</para>
<para>Roditelji su sve aktivniji i svjesniji važnosti uloge koju imaju u odgoju vlastite djece. Javljaju se i na <ulink url="https://web.facebook.com/Nosenjebeba/">https://web.facebook.com/Nosenjebeba/</ulink> s ponekim pitanjem ili komentarom na članke na <ulink url="http://nosenjebeba.com">nosenjebeba.com</ulink>. Stranice su poprilično nove, no trudim se da ih ispunim sadržajem kojeg će čitatelji smatrati korisnim i zanimljivim. Nerijetko sam u situaciji da moram skovati novi pojam na hrvatskom jeziku, ili pak u potpunosti prilagoditi terminologiju kako ne bih upala u zamke "hrengleskog" s društvenih mreža.</para>
<para>
 Nedavno ste završili tečaj za savjetnicu za nošenje djece. Što taj tečaj na profesionalnom planu znači za vas? Gdje se u Hrvatskoj može završiti takav tečaj i za koga je namijenjen?
</para>
<para>Nadam se da će me ova potvrda dovesti uskoro do sljedećeg stupnja. Škole za savjetnice/ke organiziraju se ovisno o tome ima li dovoljno zainteresiranih i edukator/ica dolazi u Hrvatsku, Sloveniju. U Hrvatskoj se trenutno ne može završiti škola nošenja, no radim na tome da se to ispravi. Organiziram besplatne radionice i druženja s roditeljima i bebama sa svrhom promoviranja pravilnog nošenja beba i djece, i u međuvremenu s drugim savjetnicama radim na jednom drugom rješenju koje će biti povoljno za sve strane kako bi se moglo organizirati i individualno savjetovanje koje je i svrha škole nošenja: povezati roditelja i bebu, i naučiti ga/nju pravilnom i sigurnom nošenju, te pružati podršku.</para>
<para>
 Što biste poručili roditeljima koji razmišljaju o babywearingu, no još uvijek nisu sigurni u svoju odluku?
</para>
<para>Svi imamo pravo na informirani izbor. Preporučila bih im da mi se jave i povežem ih i s drugim roditeljima koji su imali ili još imaju slične nedoumice, i pozvala ih na radionicu i druženje da se uživo upoznaju s nošenjem i vrstama nosiljki. Više glava pametnije misli i ljudi se uvijek osjećaju bolje kad znaju da s nekime mogu podijeliti što ih muči, kad znaju da imaju podršku. Nošenje djece nije samo vještina, ono je ujedno i pozitivni stav prema sebi.</para>

Nošenje beba u nosiljci ili babywearing pospješuje pravilan razvoj i umiruje bebu Nošenje beba i djece odnosi se na nošenje bebe i/ili djeteta u ergonomski ispravnoj i preporučljivoj nosiljci.  Često se brkaju pojmovi nošenja djece u nosiljkama (babywearing) i nošenja djece na rukama, odnosno postupanja s djecom u rukama (babyhandling). Osim miješanja ovih dvaju pojmova, u našem društvu postoji predrasuda kako bebu nije potrebno previše nositi jer će se naviknuti i kasnije spretno manipulirati tom navikom. Kako bismo vam objasnili pojam nošenja djece - babywearinga, najbolje vrste nosiljki te njihove prednosti, razgovarali smo s Iris Božić, certificiranom savjetnicom za nošenje beba i djece, mamom i osnivačicom stranice nosenjebeba.com.

   Na što se odnosi pojam “nošenja beba  - babywearing"?

Nošenje beba i djece odnosi se na nošenje bebe i/ili djeteta u ergonomski ispravnoj i preporučljivoj nosiljci, dakle onoj koja podržava pravilan razvoj kukova i kralježnice omogućujući idealne položaje tijelu u nosiljci (nogama i kukovima zauzimanje položaja u obliku slova M, a kralježnici zauzimanje prirodnog položaja u obliku slova C), tj. onoj nosiljci koja omogućuje optimalni psihomotorički razvoj. Često se brkaju pojmovi nošenja djece u nosiljkama (babywearing) i nošenja djece na rukama, tj. postupanja s djecom u rukama (babyhandling). Kada je beba na rukama prilagodi joj se i cijelo tijelo osobe koja ju nosi, a osim toga nošenje na rukama ne traje dugo kao nošenje u nosiljci. U nosiljci nije preporučljivo nositi bebu okrenutu od osobe koja ju nosi, dok je u babyhandlingu to sasvim uobičajena praksa kako bi se izbjeglo izvijanje jer u rukama beba ima lošiju potporu.

   Postoje li i koje su predrasude o nošenoj djeci?

Postoje. Najčešća je predrasuda da bebu ne treba nositi da se ne navikne na ruke, no zato ih podsjetim da bebu nosim u nosiljci, a ne na rukama. Šalu na stranu, beba je rasla pod srcem svoje majke devet mjeseci i sama pomisao da se rađa kao mali zli manipulator sa skovanim planom kako bi mučila vlastite roditelje jednostavno je apsurdna. Bebe se rađaju bez puno iskustava o vanjskom svijetu i imaju veliku potrebu za sigurnošću, toplinom, brigom i blizinom roditelja. Beba ne može preživjeti sama. Postoje arheološki, povijesni, kulturološki, antropološki, fiziološki i najzanimljivije i najočitije - anatomski razlozi za nošenjem beba. Bebe imaju svijena tijela kako bi se privila i lakše uhvatila za tijelo roditelja (tome i urođeni novorođenački refleksi također idu u prilog). Jedan od mitova je i taj da su bebe "izgužvane" jer nisu imale dovoljno mjesta u maternici, no "izgužvani" bi bili i drugi sisavci, a većina vrsta koja živi u skupinama ipak vrlo uspješno odmah staje na vlastite noge, osim, očekivano, primata.

 


   Koje su pozitivne strane babywearinga za bebu, a koje za mamu/tatu?


Poznato je kako nakon zagrljaja koji traje najmanje dvadeset sekundi tijelo počinje lučiti oksitocin, hormon sreće i ljubavi. Nošenje novorođenčeta u marami je baš poput dugog zagrljaja: umiruje bebu, a roditelja ispunjava srećom i zadovoljstvom. Nošenje majci pomaže da prihvati svoje novo tijelo nakon poroda, držeći blizu srca malo krhko biće koje je do nedavno raslo u njoj, omogućuje majci da raste s bebom. "Nošenčad" puno manje plače od nenošenih beba, a uzimajući u obzir da je bebin plač jedan od najiritantnijih zvukova u prirodi, mami itekako treba koji sat mira i tišine dok joj beba spava na sigurnom i toplom. Očevi čije partnerice doje često se osjećaju pomalo isključenima tijekom prvih mjeseci. Nošenje im može pomoći da se zbliže sa svojom bebom i daju partnerici prijeko potrebni odmor i predah. Brojne osobne priče idu u prilog tome kako nošenje sprječava postporođajnu depresiju i olakšava oporavak ako je već depresija i nastupila.

   Koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi beba/dijete bila sigurna u nosiljci?


   Beba je uvijek sigurnija u nosiljci nego na rukama! U slučaju pada, ruke su vam slobodne pa se možete sigurno dočekati dok je beba sigurna u pravilno zategnutoj nosiljci koja da je potporu bebinim leđima i udobna je nositelju, na visini na kojoj ju možete poljubiti u čelo, gdje uvijek imate pogled na nju i pazite da joj brada ne pada na prsa (izbjegavajte nepoželjan položaj kolijevke; beba od rođenja može biti u idealnom vertikalnom položaju). Nosiljka uvijek mora biti dobro stegnuta.


   Koje vrste nosiljki postoje, a koje su se vama pokazale korisnim? O čemu to ovisi (o roditeljima, prilici, starosti djeteta)?

Trenutno su najpopularnije elastične marame i nosiljke s prstenima (ring slingovi) za bebe do 8 kg, mei taiji od 4. mjeseca na dalje ili kad beba stekne kontrolu nad trupom i glavicom, zatim meke strukturirane nosiljke s kopčama i širokom bazom (tzv. "dobre klokanice") od trenutka kad se beba sama posjela. Najdraža mi je tkana marama jer ju se može koristiti od rođenja pa sve do kada se dijete više ne želi nositi, najudobnija je nosiljka, preporučljiva je i za bebe s posebnim potrebama, a i svaki je vez u tkanoj marami poput sasvim nove nosiljke (zato i nisu svi vezovi preporučljivi za sve dobne skupine, psihomotorička stanja bebe ili djeteta, kao ni razine iskustava nositelja).

   Izrađujete li i sami nosiljke?

Ne izrađujem sama nosiljke. Mislim da je to neisplativo, jer nerijetko sam materijal za izradu nosiljke košta puno više nego već sašivena nosiljka. Često dobivam pitanja kako da netko sam sašije svoju tkanu maramu ili neku drugu nosiljku. Stvarno osjetim olakšanje kad mi jave da su našli povoljnu rabljenu nosiljku umjesto da se upuštaju u eksperimente.

   Po vašoj procjeni, odnose li se novi roditelji s više interesa prema nošenju djece ili još uvijek postoji predrasuda prema roditeljima koji nose i djeci koja su nošena?

Vjerujem da će uvijek biti ljudi koji vole svoje predrasude. Vjerujem i da će uvijek biti ljudi koji će intuitivno odgovarati na potrebe svog djeteta na obostranu korist i zadovoljstvo. Na ulici me zaustavljaju i razdragane bake i djedovi u jednakoj mjeri kao i mladi roditelji. Zapravo su mi zanimljive ove generacije između njih, generacije naših roditelja. Oni su odrasli razapeti između ispunjavanja svačijih očekivanja pa su nekako izgubili sebe, stoga se i osjećaju sigurno iza zastarjelih, nepotrebnih i krutih pravila. Roditeljstvo je poprilično intuitivna i prirodna stvar. Previše tih pravila i intervencija samo nepotrebno udaljava djecu od roditelja, od ljubavi i razumijevanja koje ih ne može razmaziti.

   Na koji način se mijenja svijest i informiranje roditelja po pitanju nošenja? Traže li roditelji savjete od vas i putem vaše facebook i web stranice?

Roditelji su sve aktivniji i svjesniji važnosti uloge koju imaju u odgoju vlastite djece. Javljaju se i na https://web.facebook.com/Nosenjebeba/ s ponekim pitanjem ili komentarom na članke na nosenjebeba.com. Stranice su poprilično nove, no trudim se da ih ispunim sadržajem kojeg će čitatelji smatrati korisnim i zanimljivim. Nerijetko sam u situaciji da moram skovati novi pojam na hrvatskom jeziku, ili pak u potpunosti prilagoditi terminologiju kako ne bih upala u zamke "hrengleskog" s društvenih mreža.

   Nedavno ste završili tečaj za savjetnicu za nošenje djece. Što taj tečaj na profesionalnom planu znači za vas? Gdje se u Hrvatskoj može završiti takav tečaj i za koga je namijenjen?

Nadam se da će me ova potvrda dovesti uskoro do sljedećeg stupnja. Škole za savjetnice/ke organiziraju se ovisno o tome ima li dovoljno zainteresiranih i edukator/ica dolazi u Hrvatsku, Sloveniju. U Hrvatskoj se trenutno ne može završiti škola nošenja, no radim na tome da se to ispravi. Organiziram besplatne radionice i druženja s roditeljima i bebama sa svrhom promoviranja pravilnog nošenja beba i djece, i u međuvremenu s drugim savjetnicama radim na jednom drugom rješenju koje će biti povoljno za sve strane kako bi se moglo organizirati i individualno savjetovanje koje je i svrha škole nošenja: povezati roditelja i bebu, i naučiti ga/nju pravilnom i sigurnom nošenju, te pružati podršku.

   Što biste poručili roditeljima koji razmišljaju o babywearingu, no još uvijek nisu sigurni u svoju odluku?

Svi imamo pravo na informirani izbor. Preporučila bih im da mi se jave i povežem ih i s drugim roditeljima koji su imali ili još imaju slične nedoumice, i pozvala ih na radionicu i druženje da se uživo upoznaju s nošenjem i vrstama nosiljki. Više glava pametnije misli i ljudi se uvijek osjećaju bolje kad znaju da s nekime mogu podijeliti što ih muči, kad znaju da imaju podršku. Nošenje djece nije samo vještina, ono je ujedno i pozitivni stav prema sebi. Adrijana Bakoš 

nošenje beba

Nošenje beba u nosiljci ili babywearing pospješuje pravilan razvoj i umiruje bebu

<para>Svaka majka strahuje da se njeno dijete ne ozlijedi kroz igru ili u snu, kada ga ostavi samog u dječjem krevetiću. I najmanji trenutak nepažnje može dovesti do ozljede, zbog čega većina majki strepi za djetetovu sigurnost. Vođena tom idejom, mlada majka Danira Glavinić osmislila je i patentirala idealnu zaštitu za dječje krevetiće - navlake koje istovremeno štite dijete od ozljeda te daju personaliziranu notu krevetićima. Upravo je taj hrvatski proizvod postao pravi hit među majkama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svrhu i praktičnost ovog hvalevrijednog proizvoda nastalog pod okriljem branda Dada&amp;Rocco prepoznala je i mlada majka Marijana Batinić.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
''Oduševljena sam proizvodom, jer osim što mi pruža sigurnost i funkcionalnost, super se uklapa u svaki dječji prostor. Zaštitne navlake maksimalno štite dječju  glavicu od udaraca u rešetke krevetića i omogućuju svakoj majci nesmetan pogled na dijete u svakom trenutku.'' – istaknula je voditeljica Marijana Batinić.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za svoj izum "Izmjenjive navlake za dječje krevetiće", Danira Glavinić nagrađena je srebrom na Međunarodnom sajmu inovacija ARCA 2015., u jakoj konkurenciji od 150 izlagača, na što je iznimno ponosna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U prekrasnom ambijentu zagrebačkog dječjeg showrooma Noona, zajedno s Marijanom Batinić, mala djevojčica Bruna iz agencije Fashion Team uživala je u sigurnoj i opuštenoj igri.</para>

Dada&Rocco - sigurne navlake za dječje krevetiće postale pravi hit među majkama Voditeljica Marijana Batinić oduševljena sigurnošću i funkcionalnošću dječjih navlaka Svaka majka strahuje da se njeno dijete ne ozlijedi kroz igru ili u snu, kada ga ostavi samog u dječjem krevetiću. I najmanji trenutak nepažnje može dovesti do ozljede, zbog čega većina majki strepi za djetetovu sigurnost. Vođena tom idejom, mlada majka Danira Glavinić osmislila je i patentirala idealnu zaštitu za dječje krevetiće - navlake koje istovremeno štite dijete od ozljeda te daju personaliziranu notu krevetićima. Upravo je taj hrvatski proizvod postao pravi hit među majkama.
 
Svrhu i praktičnost ovog hvalevrijednog proizvoda nastalog pod okriljem branda Dada&amp;Rocco prepoznala je i mlada majka Marijana Batinić.
   
''Oduševljena sam proizvodom, jer osim što mi pruža sigurnost i funkcionalnost, super se uklapa u svaki dječji prostor. Zaštitne navlake maksimalno štite dječju  glavicu od udaraca u rešetke krevetića i omogućuju svakoj majci nesmetan pogled na dijete u svakom trenutku.'' – istaknula je voditeljica Marijana Batinić.
 
Za svoj izum "Izmjenjive navlake za dječje krevetiće", Danira Glavinić nagrađena je srebrom na Međunarodnom sajmu inovacija ARCA 2015., u jakoj konkurenciji od 150 izlagača, na što je iznimno ponosna.
 
U prekrasnom ambijentu zagrebačkog dječjeg showrooma Noona, zajedno s Marijanom Batinić, mala djevojčica Bruna iz agencije Fashion Team uživala je u sigurnoj i opuštenoj igri. žena.hr 

Dada&Rocco - sigurne navlake za dječje krevetiće postale pravi hit među majkama

<para>Važno je da roditelji osvijeste svoje ponašanje, posebice kad je riječ o donošenju odluka i suočavanju s konfliktnim situacijama koje se izravno tiču djeteta. Iako se ponekad čini kako je riječ o zdravoj ravnoteži, igranje <emphasis>dobrog</emphasis> i <emphasis>lošeg</emphasis> policajca na mnogo načina negativno utječe na dijete.</para>
<para>
 Razdvaja obitelj
</para>
<para>Preuzimanje uloga <emphasis>dobrog</emphasis> i <emphasis>lošeg</emphasis> policajca odaje dojam da mama i tata nisu na istoj valnoj duljini što djecu može zbuniti. Ona moraju znati da roditelji surađuju kao tim kako bi poduprli dijete i jedan drugoga.</para>
<para>Ako djeca dobivaju različite poruke od roditelja, nastaje potpuna zbrka. Ono više ne može razlikovati koja su pravila, tko je autoritet i što je uopće njegova uloga u obitelji.</para>
<para>
 Osjećaj nestabilnosti
</para>
<para>Stabilnost, ugoda i predvidljivost važni su za održavanje kvalitetnog odnosa između djeteta i roditelja gledajući iz djetetove perspektive.</para>
<para>Stalno mijenjanje uloga i autoriteta dijete može zbuniti i oduzeti mu osjećaj sigurnosti koji mu je potreban.</para>
<para>
 Djeca biraju strane
</para>
<para>Dijete će ponekad pitati mamu za nešto, a ako ga ona odbije, obratit će se tati ili obrnuto. Ako roditelji na istu situaciju reagiraju drugačije, dijete će to iskoristiti i roditelje početi gledati kao onoga koji uvijek popušta i staje na njegovu stranu i onoga koji nikada ne popušta.</para>
<para>Ova situacija, iako mu može odgovarati, djetetu može biti jako nelagodna. Birajući strane, dijete postaje svjesno da čini nepravdu jednom od roditelja i zbog toga se osjeća krivim.</para>
<para>
 Rodne predrasude
</para>
<para>Važno je da djeca odrastaju uz prave vrijednosti te da od malena ne stvaraju predrasude o muškarcima i ženama. Ako majka uvijek tjera na pisanje zadaće i brani izlaske dok obveze nisu izvršene, a otac je ležereniji, dijete će povjerovati da su sve žene gnjavatorice.</para>
<para>Kako bi se ovakvo ponašanje spriječilo, roditelji trebaju zajednički donositi odluke o djetetovoj dobrobiti i pregovarati van djetetova dometa.</para>
<para>
 Roditelj protiv roditelja
</para>
<para>Preuzimajući uvijek ulogu lošeg policajca, jedan se roditelj može osjećati loše i zamjerati drugome. Svi žele biti voljeni i prihvaćeni i roditeljima zasigurno nije u cilju da ih se djeca boje ili doživljavaju kao beskičmenjake.</para>
<para>Roditelji se trebaju podupirati, a kada im se mišljenja jako razlikuje, trebaju se naučiti dogovarati i prilagođavati jedan drugome.</para>

Odgoj po principu "dobar i loš policajac" nije dobar za dijete Je li tata u vašoj obitelji onaj koji uvijek održava disciplinu, dok je mama popustljivija? Nije rijetkost da roditelji podijele uloge, ugledajući se na vlastite roditelje i njihove principe. Važno je da roditelji osvijeste svoje ponašanje, posebice kad je riječ o donošenju odluka i suočavanju s konfliktnim situacijama koje se izravno tiču djeteta. Iako se ponekad čini kako je riječ o zdravoj ravnoteži, igranje dobrog i lošeg policajca na mnogo načina negativno utječe na dijete.

   Razdvaja obitelj

Preuzimanje uloga dobrog i lošeg policajca odaje dojam da mama i tata nisu na istoj valnoj duljini što djecu može zbuniti. Ona moraju znati da roditelji surađuju kao tim kako bi poduprli dijete i jedan drugoga.
Ako djeca dobivaju različite poruke od roditelja, nastaje potpuna zbrka. Ono više ne može razlikovati koja su pravila, tko je autoritet i što je uopće njegova uloga u obitelji.

   Osjećaj nestabilnosti

Stabilnost, ugoda i predvidljivost važni su za održavanje kvalitetnog odnosa između djeteta i roditelja gledajući iz djetetove perspektive.
Stalno mijenjanje uloga i autoriteta dijete može zbuniti i oduzeti mu osjećaj sigurnosti koji mu je potreban.

   Djeca biraju strane

Dijete će ponekad pitati mamu za nešto, a ako ga ona odbije, obratit će se tati ili obrnuto. Ako roditelji na istu situaciju reagiraju drugačije, dijete će to iskoristiti i roditelje početi gledati kao onoga koji uvijek popušta i staje na njegovu stranu i onoga koji nikada ne popušta.
Ova situacija, iako mu može odgovarati, djetetu može biti jako nelagodna. Birajući strane, dijete postaje svjesno da čini nepravdu jednom od roditelja i zbog toga se osjeća krivim.

   Rodne predrasude

Važno je da djeca odrastaju uz prave vrijednosti te da od malena ne stvaraju predrasude o muškarcima i ženama. Ako majka uvijek tjera na pisanje zadaće i brani izlaske dok obveze nisu izvršene, a otac je ležereniji, dijete će povjerovati da su sve žene gnjavatorice.
Kako bi se ovakvo ponašanje spriječilo, roditelji trebaju zajednički donositi odluke o djetetovoj dobrobiti i pregovarati van djetetova dometa.

   Roditelj protiv roditelja

Preuzimajući uvijek ulogu lošeg policajca, jedan se roditelj može osjećati loše i zamjerati drugome. Svi žele biti voljeni i prihvaćeni i roditeljima zasigurno nije u cilju da ih se djeca boje ili doživljavaju kao beskičmenjake.
Roditelji se trebaju podupirati, a kada im se mišljenja jako razlikuje, trebaju se naučiti dogovarati i prilagođavati jedan drugome. Jelena Pervan 

obitelj-pixabbay

Odgoj po principu "dobar i loš policajac" nije dobar za dijete

<para>. Statistički gledano djeca mlađa od pet godina u najvećoj su opasnosti od gušenja izazvanoj progutanim predmetom, no ipak oni nešto mlađi su u većoj opasnosti jer ne primjećuju ili ignoriraju moguće opasnosti. Kao jedan od najvažnijih savjeta ističe se prevencija i udaljavanje svih mogućih opasnih predmeta koje bi dijete moglo ili poželjelo progutati.</para>
<para>Bebe s početkom gmizanja, puzanja, dizanja na nožice i hodanjem obožavaju istraživati i pritom predmete gurati u usta. To i nije ništa neobično i normalan je to proces odrastanja, no bebe se u tom periodu nalaze u iznimno velikoj opasnosti od gušenja sitnim predmetima.</para>
<heading4>
 Kako bi to spriječili:
</heading4>
<para>- udaljite sve sitne predmete iz njihova dohvata</para>
<para>
- uvijek izaberite igračke primjerene za djetetovu dob i sigurne za korištenje (bez sitnih dijelova koji se mogu lako otkinuti i progutati)</para>
<para>- obratite pažnju na izgled odjevnih predmeta (moguće viseće vrpce, vezice koje dijete u igri lako može omotati oko vrata i ugušiti se)</para>
<para>- plastične vrećice držite daleko od djece (iako su djeci zanimljive za igru ne ostavljajte ih s njima bez nadzora jer se lako mogu omotati oko djetetove glave i izazvati gušenje)</para>
<para>- obratite pozornost na dužinu zavjesa (djeca se također obožavaju omatati njima što ponovno izaziva određenu opasnost)
</para>
<para>
 Mala djeca se najčešće guše komadićima hrane zbog nemogućnosti potpunog prožvakavanja, ali i nesvjesnosti opasnosti od istoga. Stoga je vrlo važno imati dijete na "oku" kad jede i ne požurivati ga. Od početka dohrane ponavljati važnosti žvakanja hrane. Također, važno je obratiti pozornost na količinu i veličinu komadića hrane koje odjednom dajete djetetu. Osim hrane, potencijalni problem su i igračke, a gotovo je nevjerojatno, ali važno za znati da su baloni od lateksa
 najčešći uzročnici smrti gušenjem kod beba i male djece. Djeca se vole igrati balonima te ih bušiti, a komadići popucana balona nakon toga vrlo lako završe u djetetovim ustima ili nosu gdje se zalijepe te uzrokuju gušenje. Osim balona, važno je skloniti sitne ili pokidane dijelove igračaka koji je lako inhaliraju u djetetov nos ili grlo pa čak i uho. Uz očite, djeca vole i dodirivati ono što možda odraslima i ne predstavlja opasnost, poput kovanica, malenih baterija, ili općenito sitnica na koje ne obraćamo pozornost, a djeci bi mogle biti dostupne.</para>
<para>Starija djeca, a pritom smatramo vrtićarce starije od 3 godine većinom su već savladala probleme sa žvakanjem hrane i zapamtila što smiju, a što ne smiju gurati u usta. No, opreza nikad ne manjka pa je mnogo pozornosti važno obratiti na primjerice vezice na majicama i trenirkama i sve ostalo što bi moglo izazvati neočekivano gušenje prilikom igre na igralištima ili igraonicama.</para>
<heading2>
 Što učiniti kada se guši beba do godinu dana starosti?
</heading2>
<para>1. Okrenite je licem prema tlu na svom krilu ili preko ruke.</para>
<para>2. Glavu joj pridržavajte jednom rukom, koja u okrenutom stanju mora biti niže od bebinih prsa.</para>
<para>3. Slobodnom rukom udarite bebu po leđima, između lopatica.</para>
<para>4. Ako beba još uvijek ne diše, pokušajte potisnuti grudi držeći bebu licem prema gore, ali još uvijek držeći joj glavu niže od prsiju. Postavite dva prsta na njezina prsa i pet puta stisnite. Ponavljajte ovu radnju ili onu gdje je beba okrenuta leđima prema tlu dok ne izbaci predmet gušenja.</para>
<heading2>
 Što učiniti kada se guši dijete starije od godinu dana?
</heading2>
<para>1. Podignite dijete i stavite svoje ruke oko djetetova struka</para>
<para>2. Savijte šaku jedne ruke polažući palac na djetetov trbuščić, odnosno na područje ispod prsnog koša.</para>
<para>3. Drugu ruku položite na savijenu šaku i potežite gore - dolje. Ako dijete ne uspije izbaciti progutani predmet hitno potražite medicinsku pomoć.</para>
<para>Kod vrtićke i starije djece koja inače neometano komuniciraju, ako primijetite znakove gušenja zatražite da se nakašlju. Ako u grlu i vidite neki predmet ne pokušavajte ga vaditi ručno jer postoji mogućnost da ga pogurnete još dublje. Ako ne uspiju izbaciti
predmet kašljem također je važno potražiti medicinsku pomoć.</para>

Gušenje kod beba i djece: kako ga spriječiti i što učiniti ako do njega dođe? Gušenje kod beba i djece jedan je od najvećih strahova roditelja. Može biti izazvano hranom, gutanjem predmeta, dijelova igračaka i sitnica u kojima kao odrasli ponekad i ne primjećujemo opasnost . Statistički gledano djeca mlađa od pet godina u najvećoj su opasnosti od gušenja izazvanoj progutanim predmetom, no ipak oni nešto mlađi su u većoj opasnosti jer ne primjećuju ili ignoriraju moguće opasnosti. Kao jedan od najvažnijih savjeta ističe se prevencija i udaljavanje svih mogućih opasnih predmeta koje bi dijete moglo ili poželjelo progutati.
Bebe s početkom gmizanja, puzanja, dizanja na nožice i hodanjem obožavaju istraživati i pritom predmete gurati u usta. To i nije ništa neobično i normalan je to proces odrastanja, no bebe se u tom periodu nalaze u iznimno velikoj opasnosti od gušenja sitnim predmetima.

   Kako bi to spriječili:

- udaljite sve sitne predmete iz njihova dohvata

- uvijek izaberite igračke primjerene za djetetovu dob i sigurne za korištenje (bez sitnih dijelova koji se mogu lako otkinuti i progutati)
- obratite pažnju na izgled odjevnih predmeta (moguće viseće vrpce, vezice koje dijete u igri lako može omotati oko vrata i ugušiti se)
- plastične vrećice držite daleko od djece (iako su djeci zanimljive za igru ne ostavljajte ih s njima bez nadzora jer se lako mogu omotati oko djetetove glave i izazvati gušenje)
- obratite pozornost na dužinu zavjesa (djeca se također obožavaju omatati njima što ponovno izaziva određenu opasnost)


   Mala djeca se najčešće guše komadićima hrane zbog nemogućnosti potpunog prožvakavanja, ali i nesvjesnosti opasnosti od istoga. Stoga je vrlo važno imati dijete na "oku" kad jede i ne požurivati ga. Od početka dohrane ponavljati važnosti žvakanja hrane. Također, važno je obratiti pozornost na količinu i veličinu komadića hrane koje odjednom dajete djetetu. Osim hrane, potencijalni problem su i igračke, a gotovo je nevjerojatno, ali važno za znati da su baloni od lateksa
   najčešći uzročnici smrti gušenjem kod beba i male djece. Djeca se vole igrati balonima te ih bušiti, a komadići popucana balona nakon toga vrlo lako završe u djetetovim ustima ili nosu gdje se zalijepe te uzrokuju gušenje. Osim balona, važno je skloniti sitne ili pokidane dijelove igračaka koji je lako inhaliraju u djetetov nos ili grlo pa čak i uho. Uz očite, djeca vole i dodirivati ono što možda odraslima i ne predstavlja opasnost, poput kovanica, malenih baterija, ili općenito sitnica na koje ne obraćamo pozornost, a djeci bi mogle biti dostupne.
Starija djeca, a pritom smatramo vrtićarce starije od 3 godine većinom su već savladala probleme sa žvakanjem hrane i zapamtila što smiju, a što ne smiju gurati u usta. No, opreza nikad ne manjka pa je mnogo pozornosti važno obratiti na primjerice vezice na majicama i trenirkama i sve ostalo što bi moglo izazvati neočekivano gušenje prilikom igre na igralištima ili igraonicama.

   Što učiniti kada se guši beba do godinu dana starosti?

1. Okrenite je licem prema tlu na svom krilu ili preko ruke.
2. Glavu joj pridržavajte jednom rukom, koja u okrenutom stanju mora biti niže od bebinih prsa.
3. Slobodnom rukom udarite bebu po leđima, između lopatica.
4. Ako beba još uvijek ne diše, pokušajte potisnuti grudi držeći bebu licem prema gore, ali još uvijek držeći joj glavu niže od prsiju. Postavite dva prsta na njezina prsa i pet puta stisnite. Ponavljajte ovu radnju ili onu gdje je beba okrenuta leđima prema tlu dok ne izbaci predmet gušenja.

   Što učiniti kada se guši dijete starije od godinu dana?

1. Podignite dijete i stavite svoje ruke oko djetetova struka
2. Savijte šaku jedne ruke polažući palac na djetetov trbuščić, odnosno na područje ispod prsnog koša.
3. Drugu ruku položite na savijenu šaku i potežite gore - dolje. Ako dijete ne uspije izbaciti progutani predmet hitno potražite medicinsku pomoć.
Kod vrtićke i starije djece koja inače neometano komuniciraju, ako primijetite znakove gušenja zatražite da se nakašlju. Ako u grlu i vidite neki predmet ne pokušavajte ga vaditi ručno jer postoji mogućnost da ga pogurnete još dublje. Ako ne uspiju izbaciti
predmet kašljem također je važno potražiti medicinsku pomoć. Adrijana Bakoš 

beba_pixabay

Gušenje kod beba i djece: kako ga spriječiti i što učiniti ako do njega dođe?

<para>.</para>
<para>Kad govorimo o kretanju djece u prometu, ono će se naravno u više od 90 posto slučajeva odvijati uz prisustvo odrasle osobe. Malo tko će pustiti dijete mlađe od sedam godina da se samostalno kreće gradom prije no što usvoji najvažnije lekcije o sigurnosti. Kada s djecom pješače kroz grad ili mjesto u kojem žive, roditelji imaju izvrsnu priliku učiti djecu kako se u različitim situacijama ponašati i biti sigurni, kako se ne bi dogodila situacija da je polazak u osnovnu školu pred vratima, a dijete je potpuno nesamostalno i ne razumije osnovne prometne principe.</para>
<para>Važno je imati na umu da dječji mozak još nije dovoljno razvijen kako bi prepoznao složene prometne situacije. Dječji mozak je zaigran i često ne čuje zvuk približavanja automobila, u igri i jurnjavi dijete često neoprezno zakorači s nogostupa na cestu, zbog svoje visine nema jasni pregled nad prometnicama kao što to imaju odrasli. Ukratko, djeca nisu svjesna svih opasnosti koje na njih vrebaju u prometu, pa je zadatak roditelja upravo to - osvijestiti te opasnosti te uporno 
 ponavljati djetetu pravila i lekcije ponašanja u prometu dok ih dijete ne usvoji i samoinicijativno ne počne primjenjivati.
</para>
<para>No koje su to lekcije o sigrunom kretanju u prometu koje djeca mlađa od sedam godina mogu i moraju usvojiti?</para>
<para>
 1. UVIJEK ODRASLU OSOBU DRŽATI ZA RUKU
Jedna od najgorih noćnih mora svakog roditelja je da će dijete iznenada istrčati ili skočiti pred auto ili neko drugo vozilo. Rješenje za to je da vas mališan uvijek drži za ruku. To neka bude pravilo koje se mora poštivati. Kad dijete držite uz sebe, lakše vam je kontrolirati njegove iznenadne kretnje, ali i razgovarati i objašnjavati mu situacije u prometu. Kada dijete prevali 6. godinu, ponekad mu, kada procijenite da je to sigurno, dozvolite da hoda pokraj vas bez da vas drži za ruku, a kako bi vježbao neovisnost i samostalnost u donošenju odluka i izbora u prometu.</para>
<para>
 2. LIJEVO-DESNO I DRUGI TERMINI
Učenje lijeve i desne strane ne počinje kod sve djece u isto vrijeme i ne savladavaju ga sva djeca jednako brzo i lako. Ipak, ne odustajte, jer to je osnova za snalaženje u prostoru. Učite dijete i druge prometne termine - što je nogostup, čemu služe prometni znakovi i semafori, zašto se zebra zove zebra, što je pješački prijelaz i slično. Malene mudre glavice upijat će informacije kao spužve.</para>
<para>
 3. UVIJEK BIRAJ NOGOSTUP
Djecu učite da uvijek izaberu najsigurniji put. Što to znači? Svaki put kad se nađete na ulici, pokažite djetetu koji je put za kretanje najsigurniji. To doslovno može izgledati ovako: "<emphasis>Ako idemo lijevo, nismo sigurni jer moramo hodati uz rub ceste. Zato ćemo ići desno jer tu imamo nogostup. Uvijek hodamo nogostupom jer on je napravljen samo za pješake i bicikliste i tu smo najsigurniji</emphasis>". Uvijek učite djecu da izaberu sigurni put s nogostupom, pa čak i kad je on puno duži od nekog alternativnog manje sigurnog prijelaza.</para>
<para>
 4. PAZI NA BICIKLISTE I UVIJEK NOSI KACIGU
Neki nogostupi imaju označenu biciklističku stazu. Učite dijete da hoda po traci koja je namijenjena pješacima. Isto tako, ako se i vi odlučite za vožnju biciklom, neka vaše dijete uvijek nosi na glavici zaštitnu kacigu. To je uostalom propisano i zakonom.</para>
<para>
 5. STANI SA STRANE DA NE SMETAŠ
Ako dijete treba stati da si nešto izvadi iz ruksaka ili u njega pospremi, učite ga da uvijek stane sa strane kako ne bi smetao drugim pješacima i biciklistima koji se kreću nogostupom, odnosno da ne bi došlo do "sudara".</para>
<para>
 6. NIKAD NE TRČI NA CESTU
Kad ste na igralištu ili u parku, uvijek upozoravajte dijete da ne istrčava naglo na cestu ili nogostup (po kojem možda voze biciklisti). Isto tako, učite ga da
nikada ne iskorači na cestu između dva parkirana automobila, jer niti dijete vidi vozača koji se eventualno približava, niti vozač vidi dijete zbog njegove
male visine.</para>
<para>
 7. UVIJEK, ALI UVIJEK IĆI PREKO ZEBRE
Kada želi prijeći cestu, dijete uvijek, ali baš uvijek treba ići preko zebre. Ovu lekciju najbolje ćete djetetu prenijeti vlastitim primjerom. Pazite da nikada dijete ne vučete za ruku i pretrčavate cestu na neoznačenom dijelu. Čak i ako to napravite samo nekoliko puta, dijete dobiva poruku da je u redu ponekad zatrčati se preko prometnice ako ti je zebra daleko. A to je nešto što ne želite da dijete radi ikada u životu.</para>
<para>
 8. CRVENO - ZELENO
Djeca već oko druge godine počinju učiti boje pa će lako prepoznati razliku između crvenog i zelenog. Kada dolazite na zebru sa semaforom, dijete naučite sljedeću lekciju: Stani na rub nogostupa, čekaj zeleno svjetlo, kada se upali zeleno, pogledaj lijevo i desno i tek tada kreni preko zebre.</para>
<para>
 9. NE TRČIMO PREKO ZEBRE
Djeca često trče preko zebre jer imaju strah od promjene boje semafora ili im se jednostavno žuri, no umjesto trčanja, učite ih da hodaju normalnim korakom i uvijek vozače koji su stali na crveno, gledaju u oči. Kad uspostave kontakt očima s vozačima, veća je vjerojatnost da će sigurno preći cestu. Tada ih vozač doista vidi.</para>
<para>
 10. STANI! ČEKAJ! GLEDAJ! SLUŠAJ!
Kada s djetetom prelazite zebru koja nema semafor, vrlo je važno naučiti ga da slijedi četiri glavna pravila:
(1) Stani na rub nogostupa (čak i kad trenutno nema vozila koja bi se približavala zebri, dijete treba uvijek stati)
(2) Čekaj da svi automobili stanu (kako bi propustili pješake)
(3) Gledaj lijevo, pa desno, pa opet lijevo (ali i vozače koji su se zaustavili u oči)
(4) Osluškuj približava li se možda automobil iz sporedne ulice (kojeg još ne vidiš, ali ga čuješ).</para>
<para>
 11. OPREZ NA PARKIRALIŠTU
Djeca koja se igraju na parkiralištima ispred zgrada, moraju biti jako oprezna, jer ih vozači zbog toga što su maleni često ne vide kako se muvaju oko automobila. Naučite dijete da na parkiralištu vrijede ista pravila kao i na bilo kojoj prometnici.</para>
<para>
 12. VLAK JE UVIJEK BRŽI
Prije polaska u školu dijete bi trebalo upoznati i s pružnim prijelazima. Na njima uvijek treba stati, jako dobro pogledati lijevo, desno, pa opet lijevo i tek kad se tri puta uvjerite da vlak ne dolazi, možete prijeći prugu.</para>
<para>
 13. REFLEKTIRAJUĆI PRSLUCI I TRAKE
Neki kažu da se reflektirajući prsluci trebaju nositi samo kad su vremenske prilike nepovoljne (magla i kiša) i kad je vidljivost vozačima zbog svitanja ili sumraka ograničena. No mala djeca trebala bi uvijek kad se kreću prometnicama nositi reflektirajuća obilježja da ih vozači jasnije i bolje vide.</para>
<para>
 14. UVIJEK SE VEZATI
Još od kad su bebe, mališane vežemo u autosjedalicama pojasom. To je navika koju svakako treba sustavno i kontinuirano njegovati. Uz to, roditelji trebaju uvijek biti dobar primjer i prije kretanja autom, uvijek zavezati sebi i svim putnicima pojas.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Mala pomoć roditeljima u učenju prometnog ponašanja – SIGURNI U PROMETU bojanka 4u1</heading2>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/bojanke/"/>Ova bojanka nema samo ilustracije za bojanje, već i priču, radne zadatke i društvenu igru.</para>
<para>U priči upoznajemo zmaja Spukija koji kao iskusni poznavatelj prometa vodi djevojčicu Vitu u posjet prijateljima. Putem se susreću s raznim prometnim situacijama i zajedno donose sigurne i pametne odluke.</para>
<para>
 Lijepe ilustracije, društvena igra i radni zadačići tu su da samo još dodatno utvrde naučeno, a i da djecu zabave i nasmiju.
Bojanka je namijenjena djeci od 4 do 7 godina i dolazi u velikom formatu, 50×35 cm, jer je zamišljena da se stavi na pod te za grupni ili individualni rad.
<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/bojanke/">Detaljnije o bojanci i narudžbe</ulink>.</para>

Sigurnost djece u prometu: 14 lekcija koje trebaju svladati prije polaska u školu Iako se prometna kultura sustavnije počinje učiti u osnovnoj školi, vrlo je važno da radi sigurnosti djeteta i svih sudionika u prometu, roditelji neke osnove ponašanja i kretanja dijete nauče i prije polaska u prvi razred .
Kad govorimo o kretanju djece u prometu, ono će se naravno u više od 90 posto slučajeva odvijati uz prisustvo odrasle osobe. Malo tko će pustiti dijete mlađe od sedam godina da se samostalno kreće gradom prije no što usvoji najvažnije lekcije o sigurnosti. Kada s djecom pješače kroz grad ili mjesto u kojem žive, roditelji imaju izvrsnu priliku učiti djecu kako se u različitim situacijama ponašati i biti sigurni, kako se ne bi dogodila situacija da je polazak u osnovnu školu pred vratima, a dijete je potpuno nesamostalno i ne razumije osnovne prometne principe.
Važno je imati na umu da dječji mozak još nije dovoljno razvijen kako bi prepoznao složene prometne situacije. Dječji mozak je zaigran i često ne čuje zvuk približavanja automobila, u igri i jurnjavi dijete često neoprezno zakorači s nogostupa na cestu, zbog svoje visine nema jasni pregled nad prometnicama kao što to imaju odrasli. Ukratko, djeca nisu svjesna svih opasnosti koje na njih vrebaju u prometu, pa je zadatak roditelja upravo to - osvijestiti te opasnosti te uporno 
   ponavljati djetetu pravila i lekcije ponašanja u prometu dok ih dijete ne usvoji i samoinicijativno ne počne primjenjivati.

No koje su to lekcije o sigrunom kretanju u prometu koje djeca mlađa od sedam godina mogu i moraju usvojiti?

   1. UVIJEK ODRASLU OSOBU DRŽATI ZA RUKU
Jedna od najgorih noćnih mora svakog roditelja je da će dijete iznenada istrčati ili skočiti pred auto ili neko drugo vozilo. Rješenje za to je da vas mališan uvijek drži za ruku. To neka bude pravilo koje se mora poštivati. Kad dijete držite uz sebe, lakše vam je kontrolirati njegove iznenadne kretnje, ali i razgovarati i objašnjavati mu situacije u prometu. Kada dijete prevali 6. godinu, ponekad mu, kada procijenite da je to sigurno, dozvolite da hoda pokraj vas bez da vas drži za ruku, a kako bi vježbao neovisnost i samostalnost u donošenju odluka i izbora u prometu.

   2. LIJEVO-DESNO I DRUGI TERMINI
Učenje lijeve i desne strane ne počinje kod sve djece u isto vrijeme i ne savladavaju ga sva djeca jednako brzo i lako. Ipak, ne odustajte, jer to je osnova za snalaženje u prostoru. Učite dijete i druge prometne termine - što je nogostup, čemu služe prometni znakovi i semafori, zašto se zebra zove zebra, što je pješački prijelaz i slično. Malene mudre glavice upijat će informacije kao spužve.

   3. UVIJEK BIRAJ NOGOSTUP
Djecu učite da uvijek izaberu najsigurniji put. Što to znači? Svaki put kad se nađete na ulici, pokažite djetetu koji je put za kretanje najsigurniji. To doslovno može izgledati ovako: "Ako idemo lijevo, nismo sigurni jer moramo hodati uz rub ceste. Zato ćemo ići desno jer tu imamo nogostup. Uvijek hodamo nogostupom jer on je napravljen samo za pješake i bicikliste i tu smo najsigurniji". Uvijek učite djecu da izaberu sigurni put s nogostupom, pa čak i kad je on puno duži od nekog alternativnog manje sigurnog prijelaza.

   4. PAZI NA BICIKLISTE I UVIJEK NOSI KACIGU
Neki nogostupi imaju označenu biciklističku stazu. Učite dijete da hoda po traci koja je namijenjena pješacima. Isto tako, ako se i vi odlučite za vožnju biciklom, neka vaše dijete uvijek nosi na glavici zaštitnu kacigu. To je uostalom propisano i zakonom.

   5. STANI SA STRANE DA NE SMETAŠ
Ako dijete treba stati da si nešto izvadi iz ruksaka ili u njega pospremi, učite ga da uvijek stane sa strane kako ne bi smetao drugim pješacima i biciklistima koji se kreću nogostupom, odnosno da ne bi došlo do "sudara".

   6. NIKAD NE TRČI NA CESTU
Kad ste na igralištu ili u parku, uvijek upozoravajte dijete da ne istrčava naglo na cestu ili nogostup (po kojem možda voze biciklisti). Isto tako, učite ga da
nikada ne iskorači na cestu između dva parkirana automobila, jer niti dijete vidi vozača koji se eventualno približava, niti vozač vidi dijete zbog njegove
male visine.

   7. UVIJEK, ALI UVIJEK IĆI PREKO ZEBRE
Kada želi prijeći cestu, dijete uvijek, ali baš uvijek treba ići preko zebre. Ovu lekciju najbolje ćete djetetu prenijeti vlastitim primjerom. Pazite da nikada dijete ne vučete za ruku i pretrčavate cestu na neoznačenom dijelu. Čak i ako to napravite samo nekoliko puta, dijete dobiva poruku da je u redu ponekad zatrčati se preko prometnice ako ti je zebra daleko. A to je nešto što ne želite da dijete radi ikada u životu.

   8. CRVENO - ZELENO
Djeca već oko druge godine počinju učiti boje pa će lako prepoznati razliku između crvenog i zelenog. Kada dolazite na zebru sa semaforom, dijete naučite sljedeću lekciju: Stani na rub nogostupa, čekaj zeleno svjetlo, kada se upali zeleno, pogledaj lijevo i desno i tek tada kreni preko zebre.

   9. NE TRČIMO PREKO ZEBRE
Djeca često trče preko zebre jer imaju strah od promjene boje semafora ili im se jednostavno žuri, no umjesto trčanja, učite ih da hodaju normalnim korakom i uvijek vozače koji su stali na crveno, gledaju u oči. Kad uspostave kontakt očima s vozačima, veća je vjerojatnost da će sigurno preći cestu. Tada ih vozač doista vidi.

   10. STANI! ČEKAJ! GLEDAJ! SLUŠAJ!
Kada s djetetom prelazite zebru koja nema semafor, vrlo je važno naučiti ga da slijedi četiri glavna pravila:
(1) Stani na rub nogostupa (čak i kad trenutno nema vozila koja bi se približavala zebri, dijete treba uvijek stati)
(2) Čekaj da svi automobili stanu (kako bi propustili pješake)
(3) Gledaj lijevo, pa desno, pa opet lijevo (ali i vozače koji su se zaustavili u oči)
(4) Osluškuj približava li se možda automobil iz sporedne ulice (kojeg još ne vidiš, ali ga čuješ).

   11. OPREZ NA PARKIRALIŠTU
Djeca koja se igraju na parkiralištima ispred zgrada, moraju biti jako oprezna, jer ih vozači zbog toga što su maleni često ne vide kako se muvaju oko automobila. Naučite dijete da na parkiralištu vrijede ista pravila kao i na bilo kojoj prometnici.

   12. VLAK JE UVIJEK BRŽI
Prije polaska u školu dijete bi trebalo upoznati i s pružnim prijelazima. Na njima uvijek treba stati, jako dobro pogledati lijevo, desno, pa opet lijevo i tek kad se tri puta uvjerite da vlak ne dolazi, možete prijeći prugu.

   13. REFLEKTIRAJUĆI PRSLUCI I TRAKE
Neki kažu da se reflektirajući prsluci trebaju nositi samo kad su vremenske prilike nepovoljne (magla i kiša) i kad je vidljivost vozačima zbog svitanja ili sumraka ograničena. No mala djeca trebala bi uvijek kad se kreću prometnicama nositi reflektirajuća obilježja da ih vozači jasnije i bolje vide.

   14. UVIJEK SE VEZATI
Još od kad su bebe, mališane vežemo u autosjedalicama pojasom. To je navika koju svakako treba sustavno i kontinuirano njegovati. Uz to, roditelji trebaju uvijek biti dobar primjer i prije kretanja autom, uvijek zavezati sebi i svim putnicima pojas.
 

Mala pomoć roditeljima u učenju prometnog ponašanja – SIGURNI U PROMETU bojanka 4u1

   Ova bojanka nema samo ilustracije za bojanje, već i priču, radne zadatke i društvenu igru.
U priči upoznajemo zmaja Spukija koji kao iskusni poznavatelj prometa vodi djevojčicu Vitu u posjet prijateljima. Putem se susreću s raznim prometnim situacijama i zajedno donose sigurne i pametne odluke.

   Lijepe ilustracije, društvena igra i radni zadačići tu su da samo još dodatno utvrde naučeno, a i da djecu zabave i nasmiju.
Bojanka je namijenjena djeci od 4 do 7 godina i dolazi u velikom formatu, 50×35 cm, jer je zamišljena da se stavi na pod te za grupni ili individualni rad.
Detaljnije o bojanci i narudžbe. Klinfo.hr 

Family Crosswalk

Sigurnost djece u prometu: 14 lekcija koje trebaju svladati prije polaska u školu

<para>U trogodišnjem programu obveznog cijepljenja koje je krajem prošle godine donijelo Ministarstvo zdravlja bivše Vlade, navodi se kako će se BCG cijepljenje od 2016. do 2018. primjenjivati samo za rizične skupine novorođenčadi, ali da će se kalendar cijepljenja moći mijenjati provedbenim programima. U trogodišnjem programu BCG vakcinacija nije izbrisana iz kalendara obveznog cijepljenja, ali je dodan stavak koji glasi: “BCG cijepljenje neće nužno ostati u programu cijepljenja za svu novorođenčad cijelo trogodišnje razdoblje te će se eventualne izmjene u primjeni BCG-a definirati provedbenim programima.”<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tada su iz ministarstva najavili kako će se uskoro prijeći na BCG cijepljenje samo rizičnih skupina novorođenčadi. Osim ove svojevrsne novosti u kalendaru cijepljenja, djeca koja nisu u ranijoj dobi cijepljena Di-Te-Per cjepivom, dobit će ga u prvom razredu osnovne škole, a cijepljena se djeca neće trebati docjepljivati. Promjena koje su još najavljene u kalendaru cijepljenja od 2016. do 2018. je da je neobavezno, ali besplatno cijepljenje protiv HPV-a sada i službeno u kalendaru po preporuci Ministarstva učenicima prvih razreda srednjih škola.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Cijepljenje u rodilištima
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Obvezno cijepljenje novorođenčadi protiv tuberkuloze u rodilištima se zapravo ne ukida nego će se u razdoblju programa promatrati epidemiološka situacija te će se analizirati podaci o pobolu tuberkuloze i riziku infekcije – je li dovoljno pao, pa će se na osnovu tih podataka odlučiti o ukidanju ili ne ukidanju obaveznog cijepljenja. U tom slučaju do ukidanje BCG vakcinacija moglo bi doći 2017. ili 2018. Kriteriji za ukidanje obaveznog cijepljenja se znaju, pa treba utvrditi hoće li u tom razdoblju promatranja biti zadovoljeni. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mijenja se i obveza cijepljenja protiv difterije, tetanusa i hripavca u prvom razredu osnovne škole, Di-Te-Per cijepljenje. Još prije dvije godine je donesena odluka da se od 2016. drugo docjepljivanja djece u trećoj godini života prebaci na petu, pa tako nema potrebe docjepljivati prvašiće. Daljnjeg pomicanja docjepljivanja u 3. razred neće biti, ali ostaje obaveza provjere cjepnog status djece pri upisu u osnovnu školu. Isto tako će biti ukinuto i docjepljivanje protiv difterije i tetanusa u 4. razredu srednje škole.   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Obvezna cjepiva
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Cijepljenje je postupak unošenja oslabljenih ili mrtvih uzročnika bolesti, njihovih dijelova ili produkata u organizam, koji reagira stvaranjem vlastitih protutijela i tako postaje otporan na bolest. Obavezno cijepljenje djece provodi se prema kalendaru cijepljenja koji svake godine objavljuje Ministarstvo zdravlja. U tom su kalendaru navedena obvezna cijepljenja za dijete od rodilišta do školske dobi, a zatim i cjepiva koja će primiti u školi. Djeca određene dobi podliježu cijepljenju protiv tuberkuloze (BCG), hepatitisa B, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, bolesti uzrokovane Haemophilusom influenzae tipa B, ospica, rubeole i mumpsa. Popis obveznih cijepljenja može se pronaći na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u rubrici cijepljenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kalendar za 2016.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Novorođenčad:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako su rođena u rodilištima cijepit će se BCG cjepivom odmah u rodilištu. Ukoliko nisu rođena u rodilištu, cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca starosti. Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu, odnosno do dva mjeseca starosti, moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života. Novorođenčad HBsAG-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju) dobivaju hepatitis B imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rođenju. S navršena dva mjeseca života: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. godina života:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sa navršenih 12 mjeseci života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib ili kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB (6-12 mjeseci nakon treće doze DTaP-IPV-Hib-hepB)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. godina života:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
DI-TE-PER acelularno (DTaP) - za djecu koja su propustila primiti drugu DTaP revakcinaciju od dobi od 3 godine prema dosadašnjim programima<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 I. razred osnovne škole:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
DI-TE pro adultis (Td) - POLIO (IPV)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 VI. razred osnovne škole:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
HEPATITIS B: 2 puta s razmakom od mjesec dana i treći puta pet mjeseci nakon druge doze<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 VIII. razred osnovne škole:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
DI-TE pro adultis (Td) - POLIO (IPV)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Završni razred srednjih škola:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
DI-TE pro adultis (Td)(19. godina života)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nakon navršenih 60 godina života:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
ANA-TE (cjepivo protiv tetanusa)</para>

Ima li promjena u kalendaru cijepljenja za ovu godinu? Saznajte kada se vaše dijete mora cijepiti U trogodišnjem programu obveznog cijepljenja koje je krajem prošle godine donijelo Ministarstvo zdravlja bivše Vlade, navodi se kako će se BCG cijepljenje od 2016. do 2018. primjenjivati samo za rizične skupine novorođenčadi, ali da će se kalendar cijepljenja moći mijenjati provedbenim programima. U trogodišnjem programu BCG vakcinacija nije izbrisana iz kalendara obveznog cijepljenja, ali je dodan stavak koji glasi: “BCG cijepljenje neće nužno ostati u programu cijepljenja za svu novorođenčad cijelo trogodišnje razdoblje te će se eventualne izmjene u primjeni BCG-a definirati provedbenim programima.”
   
Tada su iz ministarstva najavili kako će se uskoro prijeći na BCG cijepljenje samo rizičnih skupina novorođenčadi. Osim ove svojevrsne novosti u kalendaru cijepljenja, djeca koja nisu u ranijoj dobi cijepljena Di-Te-Per cjepivom, dobit će ga u prvom razredu osnovne škole, a cijepljena se djeca neće trebati docjepljivati. Promjena koje su još najavljene u kalendaru cijepljenja od 2016. do 2018. je da je neobavezno, ali besplatno cijepljenje protiv HPV-a sada i službeno u kalendaru po preporuci Ministarstva učenicima prvih razreda srednjih škola.
   
   Cijepljenje u rodilištima
   
   
Obvezno cijepljenje novorođenčadi protiv tuberkuloze u rodilištima se zapravo ne ukida nego će se u razdoblju programa promatrati epidemiološka situacija te će se analizirati podaci o pobolu tuberkuloze i riziku infekcije – je li dovoljno pao, pa će se na osnovu tih podataka odlučiti o ukidanju ili ne ukidanju obaveznog cijepljenja. U tom slučaju do ukidanje BCG vakcinacija moglo bi doći 2017. ili 2018. Kriteriji za ukidanje obaveznog cijepljenja se znaju, pa treba utvrditi hoće li u tom razdoblju promatranja biti zadovoljeni. 
   
Mijenja se i obveza cijepljenja protiv difterije, tetanusa i hripavca u prvom razredu osnovne škole, Di-Te-Per cijepljenje. Još prije dvije godine je donesena odluka da se od 2016. drugo docjepljivanja djece u trećoj godini života prebaci na petu, pa tako nema potrebe docjepljivati prvašiće. Daljnjeg pomicanja docjepljivanja u 3. razred neće biti, ali ostaje obaveza provjere cjepnog status djece pri upisu u osnovnu školu. Isto tako će biti ukinuto i docjepljivanje protiv difterije i tetanusa u 4. razredu srednje škole.   
   
   Obvezna cjepiva
   
   
Cijepljenje je postupak unošenja oslabljenih ili mrtvih uzročnika bolesti, njihovih dijelova ili produkata u organizam, koji reagira stvaranjem vlastitih protutijela i tako postaje otporan na bolest. Obavezno cijepljenje djece provodi se prema kalendaru cijepljenja koji svake godine objavljuje Ministarstvo zdravlja. U tom su kalendaru navedena obvezna cijepljenja za dijete od rodilišta do školske dobi, a zatim i cjepiva koja će primiti u školi. Djeca određene dobi podliježu cijepljenju protiv tuberkuloze (BCG), hepatitisa B, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, bolesti uzrokovane Haemophilusom influenzae tipa B, ospica, rubeole i mumpsa. Popis obveznih cijepljenja može se pronaći na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u rubrici cijepljenja.
   
   Kalendar za 2016.
   
   
   Novorođenčad:
   
Ako su rođena u rodilištima cijepit će se BCG cjepivom odmah u rodilištu. Ukoliko nisu rođena u rodilištu, cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca starosti. Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu, odnosno do dva mjeseca starosti, moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života. Novorođenčad HBsAG-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju) dobivaju hepatitis B imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rođenju. S navršena dva mjeseca života: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB
   
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB
 
   2. godina života:
   
Sa navršenih 12 mjeseci života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU)
Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib ili kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB (6-12 mjeseci nakon treće doze DTaP-IPV-Hib-hepB)
 
   6. godina života:
   
DI-TE-PER acelularno (DTaP) - za djecu koja su propustila primiti drugu DTaP revakcinaciju od dobi od 3 godine prema dosadašnjim programima
 
   I. razred osnovne škole:
   
OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa)
DI-TE pro adultis (Td) - POLIO (IPV)
 
   VI. razred osnovne škole:
   
HEPATITIS B: 2 puta s razmakom od mjesec dana i treći puta pet mjeseci nakon druge doze
 
   VIII. razred osnovne škole:
   
DI-TE pro adultis (Td) - POLIO (IPV)
 
   Završni razred srednjih škola:
   
DI-TE pro adultis (Td)(19. godina života)
 
   Nakon navršenih 60 godina života:
   
ANA-TE (cjepivo protiv tetanusa) M.G. 

Ima li promjena u kalendaru cijepljenja za ovu godinu?

<para>Prvi puta kada sam se vraćala na posao odlučila sam smanjiti dnevne podoje u vremenu kada nisam najčešće kod kuće. Naučiti ju novim načinima uspavljivanja, kako bi joj bilo lakše u vrtiću. Sve je to bilo idealno zamišljeno, ali teško sprovesti u djelo. One mile okice koje gledaju u ciku i sitne ručice koje trgaju majicu s njih, su me omekšale pa smo se opet većinu vremena uspavljivali na ciki i odlučili suočiti se s eventualnim problemima kad oni dođu.</para>
<para>Iako bih veći dio dana trebala biti odvojena od svoje djevojčice, nisam željela prestati dojiti. Dojenje predstavlja jednu posebnu vezu između mene i djeteta, idealan omjer hrane i tekućine kada je dijete bolesno, utjeha kada je tužno.</para>
<para>Okolina vas ispituje da li još dojite kada krećete ponovno na posao, kao da se podrazumijeva da kada navrše godinu dana moraju prestati cicati, a još pogotovo kada kreću u vrtić.</para>
<para>Tako smo i mi krenuli na posao i u vrtić, a naša curka je imala 12 mjeseci. Tetama sam odmah napomenula da ona cica, da ju teško uspavljuju drugi i da sam zabrinuta radi toga. Tete su bile dobre pa su rekle da će se već one snaći.</para>
<para>Tako je i bilo. Pronašla je drugi način uspavljivanja, osim cike. Ali kada bi me ugledala odmah bi tražila grudi da se utješi na njima, nakon stresnog dana. Povećao se i broj noćnih podoja, na neki način je nadomještala podoje koje nije dobila preko dana. Bilo je ponekad teško, ali nismo odustajali.</para>
<para>Problem nadolaženja mlijeka tokom dana, kada nismo zajedno, nekako se regulirao kroz prvi tjedan izdajanja i više noćnog dojenja, pa nije bilo straha od mastitisa.</para>
<para>Nakon dva mjeseca u vrtiću malena je dobila virusnu upalu pluća i ostale smo u bolnici. U tom teškom periodu u bolnici, opet nas je spasilo dojenje, tješenje na prsima i naravno unos barem nečega hranjivoga u tijelo. Tada sam odlučila da ću je dojiti dokle god će htjeti.</para>
<para>S drugim djetetom sam donijela iznenadnu odluku da se vraćam na posao kada je sin imao 10 mjeseci. Znala sam da nema prepreka radu i dojenju, ali sam bila zabrinuta da li mu je potreban taj mliječni obrok dok me nema. Doktorica je rekla da neka se ne brinem, i ako ga dojim da i dalje nastavim dojiti na zahtjev kada sam doma. Za svaki slučaj, izdajala sam se i ostavljala mlijeko, ali on nije htio. To je logično jer nije nikada pio na bočicu. Nakon par dana sam se prestala izdajati, i nastavila ga dojiti kada bih došla kući i tokom noći. Sinčić je bio dijete koje je spavalo cijelu noć od drugog mjeseca starosti, ali se počeo buditi i cicati po noći istog trena kada sam krenula na posao.</para>
<para>To mi je potvrdilo sva mišljenja oko dojenja i dijeljenja kreveta, jer u mojim slučajevima dojenje i spavanje s nama u krevetu išlo je ruku pod ruku. Sve ono vrijeme koje smo bili odvojeni tokom dana, oni su nadomještali najbližim kontaktom koža na kožu, kroz dojenja i maženja noću. Nije njima toliko do samoga mlijeka nego do sigurnosti koju pruža taj kontakt. Logički gledajući, devet mjeseci su bili u najužoj vezi s vama, idućih 12 mjeseci u bliskom kontaktu kroz kožu i zato ne možemo očekivati da će samo tako odgurnuti od sebe taj kontakt kože koji im pruža sigurnost.</para>
<para>Sa trećom djevojčicom sam krenula raditi kada je imala 11 mjeseci. Na sreću čuvao ju je tata kod kuće pa me uopće nije bilo strah kako će ona bez cike. Ono trčanje prema vratima kada vas ugleda, bacanje u ležeći položaj za dojenje čim ju primite u ruke mene malo i nasmijava i veseli. Jer kada radite i dojite, prvo što napravite kada ulazite u kuću je - skidanje majice.</para>
<para>
 Napisala: mama Ružica Leš
</para>

Mama Ružica, gošća blogerica: Kako sam pomirila povratak na posao i dojenje Bliži se i povratak na posao i mnoga pitanja vrte se u glavi. A ono najvažnije je kako će moj bebač  bez mene i bez cike? Kako će se uspavati jer tada najčešće traži ciku? Prvi puta kada sam se vraćala na posao odlučila sam smanjiti dnevne podoje u vremenu kada nisam najčešće kod kuće. Naučiti ju novim načinima uspavljivanja, kako bi joj bilo lakše u vrtiću. Sve je to bilo idealno zamišljeno, ali teško sprovesti u djelo. One mile okice koje gledaju u ciku i sitne ručice koje trgaju majicu s njih, su me omekšale pa smo se opet većinu vremena uspavljivali na ciki i odlučili suočiti se s eventualnim problemima kad oni dođu.
Iako bih veći dio dana trebala biti odvojena od svoje djevojčice, nisam željela prestati dojiti. Dojenje predstavlja jednu posebnu vezu između mene i djeteta, idealan omjer hrane i tekućine kada je dijete bolesno, utjeha kada je tužno.
Okolina vas ispituje da li još dojite kada krećete ponovno na posao, kao da se podrazumijeva da kada navrše godinu dana moraju prestati cicati, a još pogotovo kada kreću u vrtić.
Tako smo i mi krenuli na posao i u vrtić, a naša curka je imala 12 mjeseci. Tetama sam odmah napomenula da ona cica, da ju teško uspavljuju drugi i da sam zabrinuta radi toga. Tete su bile dobre pa su rekle da će se već one snaći.
Tako je i bilo. Pronašla je drugi način uspavljivanja, osim cike. Ali kada bi me ugledala odmah bi tražila grudi da se utješi na njima, nakon stresnog dana. Povećao se i broj noćnih podoja, na neki način je nadomještala podoje koje nije dobila preko dana. Bilo je ponekad teško, ali nismo odustajali.
Problem nadolaženja mlijeka tokom dana, kada nismo zajedno, nekako se regulirao kroz prvi tjedan izdajanja i više noćnog dojenja, pa nije bilo straha od mastitisa.
Nakon dva mjeseca u vrtiću malena je dobila virusnu upalu pluća i ostale smo u bolnici. U tom teškom periodu u bolnici, opet nas je spasilo dojenje, tješenje na prsima i naravno unos barem nečega hranjivoga u tijelo. Tada sam odlučila da ću je dojiti dokle god će htjeti.
S drugim djetetom sam donijela iznenadnu odluku da se vraćam na posao kada je sin imao 10 mjeseci. Znala sam da nema prepreka radu i dojenju, ali sam bila zabrinuta da li mu je potreban taj mliječni obrok dok me nema. Doktorica je rekla da neka se ne brinem, i ako ga dojim da i dalje nastavim dojiti na zahtjev kada sam doma. Za svaki slučaj, izdajala sam se i ostavljala mlijeko, ali on nije htio. To je logično jer nije nikada pio na bočicu. Nakon par dana sam se prestala izdajati, i nastavila ga dojiti kada bih došla kući i tokom noći. Sinčić je bio dijete koje je spavalo cijelu noć od drugog mjeseca starosti, ali se počeo buditi i cicati po noći istog trena kada sam krenula na posao.
To mi je potvrdilo sva mišljenja oko dojenja i dijeljenja kreveta, jer u mojim slučajevima dojenje i spavanje s nama u krevetu išlo je ruku pod ruku. Sve ono vrijeme koje smo bili odvojeni tokom dana, oni su nadomještali najbližim kontaktom koža na kožu, kroz dojenja i maženja noću. Nije njima toliko do samoga mlijeka nego do sigurnosti koju pruža taj kontakt. Logički gledajući, devet mjeseci su bili u najužoj vezi s vama, idućih 12 mjeseci u bliskom kontaktu kroz kožu i zato ne možemo očekivati da će samo tako odgurnuti od sebe taj kontakt kože koji im pruža sigurnost.
Sa trećom djevojčicom sam krenula raditi kada je imala 11 mjeseci. Na sreću čuvao ju je tata kod kuće pa me uopće nije bilo strah kako će ona bez cike. Ono trčanje prema vratima kada vas ugleda, bacanje u ležeći položaj za dojenje čim ju primite u ruke mene malo i nasmijava i veseli. Jer kada radite i dojite, prvo što napravite kada ulazite u kuću je - skidanje majice.

   Napisala: mama Ružica Leš
 Klinfo.hr 

dojenje pixabay

Mama Ružica, gošća blogerica: Kako sam pomirila povratak na posao i dojenje

<para>Šećera je u dječjoj hrani ionako previše. Tom stajalištu priklonili su se zastupnici Europskog parlamenta kada su prije nekoliko dana većinom glasova odbacili nacrt odredbe po kojoj bi dječja hrana u Europskoj uniji mogla sadržavati i do tri puta više šećera nego što to preporuča Svjetska zdravstvena organizacija. Zastupnici smatraju da je prijedlog Komisije suprotan svim zdravstvenim savjetima Svjetske zdravstvene organizacije i znanstvenih odbora u državama članicama koji su predložili znatno smanjenje ukupnog unosa šećera.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Smanjiti maksimalnu razinu šećera
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje limitiranje unosa šećera na manje od 10 posto od ukupnog unosa energije. Budući da je loša prehrana najveći temeljni uzrok bolesti i smrti na svjetskoj razini, veći čak od duhana, alkohola i fizičke neaktivnosti zajedno, zastupnici Europskog parlamenta smatraju da mjere sadržane u uredbi Komisije nisu dovoljne za zaštitu dojenčadi i male djece od pretilosti te da bi maksimalnu razinu šećera trebalo smanjiti u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Izglasan veto
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prijedlog Europske komisije da se gornja granica za udio šećera u hrani za bebe postavi na 30 posto izazvao je veliku buru u Europskom parlamentu. Europarlamentarci su s 393 glasa "za" i 305 protiv izglasali veto na stupanje odredbe o većoj dozvoljenoj količini šećera na snagu. Time je sporni prijedlog vraćen Europskoj komisiji na doradu. Parlament je u rezoluciji obrazložio svoje protivljenje navodeći kako su predložene odredbe suprotne svim zdravstvenim savjetima Svjetske zdravstvene organizacije te da uvođenje takve hrane, posebno u tako ranoj fazi, može doprinijeti rastućoj razini pretilosti djece i utjecati na razvoj sklonosti prema okusima koji se kod djece još razvijaju. Hrvatski zastupnici Biljana Borzan, Damir Škrlec, Ivan Jakovčić, Marijana Petir, Dubravka Šuica i Tonino Picula podržali su odbacivanje prijedloga Komisije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Važan iskorak u zaštiti zdravlja djece
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sve veći broj djece danas je pretilo što može dovesti do razvoja raznih oboljenja kao što je, primjerice, dijabetes. Zdravstveni rizici koji su povezani s prekomjernom potrošnjom šećera i upotrebom pesticida u hrani moraju biti smanjeni na najnižu moguću razinu i stoga je jako važno da je ovaj prijedlog prošao jer su djeca, a osobito dojenčad, najranjiviji potrošači.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S obzirom na izrazitu osjetljivost endokrinog sustava dojenčadi i male djece, trebalo bi primjenjivati opće načelo nulte stope tolerancije za pesticide u dječjoj hrani, kaže se u tekstu. Sva odstupanja od načela nulte stope tolerancije za pesticide, trebaju biti jasno navedena. Zastupnici navode da bi prilikom označivanja i plasiranja na tržište prerađene dječje hrane trebalo jasno istaknuti da ti proizvodi nisu prikladni za dojenčad mlađu od šest mjeseci, te se njima ne bi trebalo dovoditi u pitanje preporuku o isključivom dojenju tijekom prvih šest mjeseci. Prevelike količine rafiniranog šećera kakav se nalazi u kolačima, čokoladi ili keksima, uz dodatak velikih količina šećera koji unosimo ugljikohidratima, mogu kao posljedicu imati povećanje tjelesne težine, neuravnotežen rast i pad količine šećera u krvi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Šećer
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Konzumni šećer proizvodi se od šećerne repe ili šećerne trske. Odličan je izvor energije, no ne daje tijelu nijedan važan nutrijent. Prekomjerna konzumacija šećera glavni je faktor rizika za stvaranje zubnog karijesa, prekomjerne tjelesne mase i pojave proljeva. Svjetska zdravstvena organizacija predviđa ograničavanje potrošnje rafiniranog šećera na 5 do 10 posto ukupnih dnevnih energetskih potreba. To znači da od preporučenog dnevnog unosa za djecu od 1 do 4 godine (1000 kcal) 50 do 100 kcal potječe iz jednostavnih šećera (a to su 2 do 4 čajne žličice).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Protiv povećanja dozvoljenog šećera u dječjoj hrani Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje limitiranje unosa šećera na manje od 10 posto od ukupnog unosa energije Šećera je u dječjoj hrani ionako previše. Tom stajalištu priklonili su se zastupnici Europskog parlamenta kada su prije nekoliko dana većinom glasova odbacili nacrt odredbe po kojoj bi dječja hrana u Europskoj uniji mogla sadržavati i do tri puta više šećera nego što to preporuča Svjetska zdravstvena organizacija. Zastupnici smatraju da je prijedlog Komisije suprotan svim zdravstvenim savjetima Svjetske zdravstvene organizacije i znanstvenih odbora u državama članicama koji su predložili znatno smanjenje ukupnog unosa šećera.
   
   Smanjiti maksimalnu razinu šećera
   
   
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje limitiranje unosa šećera na manje od 10 posto od ukupnog unosa energije. Budući da je loša prehrana najveći temeljni uzrok bolesti i smrti na svjetskoj razini, veći čak od duhana, alkohola i fizičke neaktivnosti zajedno, zastupnici Europskog parlamenta smatraju da mjere sadržane u uredbi Komisije nisu dovoljne za zaštitu dojenčadi i male djece od pretilosti te da bi maksimalnu razinu šećera trebalo smanjiti u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.
   
   Izglasan veto
   
   
Prijedlog Europske komisije da se gornja granica za udio šećera u hrani za bebe postavi na 30 posto izazvao je veliku buru u Europskom parlamentu. Europarlamentarci su s 393 glasa "za" i 305 protiv izglasali veto na stupanje odredbe o većoj dozvoljenoj količini šećera na snagu. Time je sporni prijedlog vraćen Europskoj komisiji na doradu. Parlament je u rezoluciji obrazložio svoje protivljenje navodeći kako su predložene odredbe suprotne svim zdravstvenim savjetima Svjetske zdravstvene organizacije te da uvođenje takve hrane, posebno u tako ranoj fazi, može doprinijeti rastućoj razini pretilosti djece i utjecati na razvoj sklonosti prema okusima koji se kod djece još razvijaju. Hrvatski zastupnici Biljana Borzan, Damir Škrlec, Ivan Jakovčić, Marijana Petir, Dubravka Šuica i Tonino Picula podržali su odbacivanje prijedloga Komisije.
   
   Važan iskorak u zaštiti zdravlja djece
   
   
Sve veći broj djece danas je pretilo što može dovesti do razvoja raznih oboljenja kao što je, primjerice, dijabetes. Zdravstveni rizici koji su povezani s prekomjernom potrošnjom šećera i upotrebom pesticida u hrani moraju biti smanjeni na najnižu moguću razinu i stoga je jako važno da je ovaj prijedlog prošao jer su djeca, a osobito dojenčad, najranjiviji potrošači.
   
S obzirom na izrazitu osjetljivost endokrinog sustava dojenčadi i male djece, trebalo bi primjenjivati opće načelo nulte stope tolerancije za pesticide u dječjoj hrani, kaže se u tekstu. Sva odstupanja od načela nulte stope tolerancije za pesticide, trebaju biti jasno navedena. Zastupnici navode da bi prilikom označivanja i plasiranja na tržište prerađene dječje hrane trebalo jasno istaknuti da ti proizvodi nisu prikladni za dojenčad mlađu od šest mjeseci, te se njima ne bi trebalo dovoditi u pitanje preporuku o isključivom dojenju tijekom prvih šest mjeseci. Prevelike količine rafiniranog šećera kakav se nalazi u kolačima, čokoladi ili keksima, uz dodatak velikih količina šećera koji unosimo ugljikohidratima, mogu kao posljedicu imati povećanje tjelesne težine, neuravnotežen rast i pad količine šećera u krvi.
   
   Šećer
   
   
Konzumni šećer proizvodi se od šećerne repe ili šećerne trske. Odličan je izvor energije, no ne daje tijelu nijedan važan nutrijent. Prekomjerna konzumacija šećera glavni je faktor rizika za stvaranje zubnog karijesa, prekomjerne tjelesne mase i pojave proljeva. Svjetska zdravstvena organizacija predviđa ograničavanje potrošnje rafiniranog šećera na 5 do 10 posto ukupnih dnevnih energetskih potreba. To znači da od preporučenog dnevnog unosa za djecu od 1 do 4 godine (1000 kcal) 50 do 100 kcal potječe iz jednostavnih šećera (a to su 2 do 4 čajne žličice).
   
  M.G. 

Protiv povećanja dozvoljenog šećera u dječjoj hrani

<para/>
<para>Prava stvar za sve generacije i velika zabava s Angry Birdsima počinje u svim <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=olHrQjMW7DKlBm6zfNKPU4YhnMmRrhhHifQ96j.lBrr.57/fastid=kipfzhsdlvbhwpjdueceaeujzjkr/stparam=sofsjxjkvy/url=http://www.billa.hr/Angry_Birds/Angry_Birds/dd_bi_channelpage.aspx">BILLA supermarketima</ulink> jer ni mali ni veliki nisu odoljeli super igrici i živopisnim karakterima Angry Birdsa. Globalno najpopularnija igrica preuzeta je tri milijarde puta, a na Facebooku Angry Birdse prati 26 milijuna fanova.</para>
<para>Angry Birds su ptice dobrog ukusa, vole lijepe i moderne prostore i ugodnu glazbu pa su za svoj dom odabrali baš BILLA supermarkete.</para>
<para>Od 3.3. do 11.5.2016., uz uživanje u popularnoj igrici i animiranom filmu koji u naša kina stiže u svibnju ove godine, s Angry Birdsima se prije premijere filima možete družiti i u svom omiljenom supermarketu.</para>
<para>Nova promocija BILLE donosi pregršt raznovrsnih zabava s Angry Birdsima, a trebate samo obaviti svoju redovitu planiranu kupovinu uz koju ćete besplatno dobiti omiljene likove.</para>
<para>Za svakih potrošenih 75 kn i/ili kupnjom posebno označenih proizvoda dobiva se besplatan Finger Flyer paketić. Dodatni besplatan paketić dobiva se i za plaćanje Diners Club karticom. Kako bi se popunio album potrebno je sakupiti 32 Finger Flyera. Album i Finger Flyeri djeci daju dodatni sadržaj i igranje zabavnih igara spretnosti. Igra iz albuma „Raspali do neba“ predviđena je za više igrača i djeci pruža novu prigodu za druženje s prijateljima.</para>
<para>Uz kupljeni album Angry Birds dobivate četiri kupona s popustom od 50% za kupovinu najdražih Angry Birds plišanaca.</para>
<para>Promocija i sakupljanje Finger Flyera traje do 11.5.2016., a kupone za popust na kupovinu plišanaca možete iskoristiti sve do 25.5.2016.</para>
<para>Uživajte u svakodenvnoj kupovini u svojoj BILLI i neka se cijela vaša obitelj zabavi uz Angry Birdse.*</para>
<para>
 *više na <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=olHrQjMW7DKlBm6zfNKPU4YhnMmRrhhHifQ96j.lBrr.57/fastid=kipfzhsdlvbhwpjdueceaeujzjkr/stparam=sofsjxjkvy/url=http://www.billa.hr/Angry_Birds/Angry_Birds/dd_bi_channelpage.aspx">www.billa.hr</ulink>
 
</para>
<para>
 <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=olHrQjMW7DKlBm6zfNKPU4YhnMmRrhhHifQ96j.lBrr.57/fastid=kipfzhsdlvbhwpjdueceaeujzjkr/stparam=sofsjxjkvy/url=http://www.billa.hr/Angry_Birds/Angry_Birds/dd_bi_channelpage.aspx"/>
</para>
<mediaobject>
 <imageobject>
 <imagedata fileref="http://gdehr.hit.gemius.pl/_%5BTIMESTAMP%5D/redot.gif?id=olHrQjMW7DKlBm6zfNKPU4YhnMmRrhhHifQ96j.lBrr.57/fastid=gttqxqsaalldfkfrovwokxarbjly/stparam=ymhfdngrce"/>
 </imageobject>
</mediaobject>

Angry Birds zabava u BILLI! Čekaju vas album, sličice, super igrica i plišanci! Angry Birds su doletjele u Hrvatsku i sletjele u najljepši supermarket – vašu BILLU. Čekaju vas da se pridružite zabavi od 3.3. pa sve do 11.5.2016. 
Prava stvar za sve generacije i velika zabava s Angry Birdsima počinje u svim BILLA supermarketima jer ni mali ni veliki nisu odoljeli super igrici i živopisnim karakterima Angry Birdsa. Globalno najpopularnija igrica preuzeta je tri milijarde puta, a na Facebooku Angry Birdse prati 26 milijuna fanova.
Angry Birds su ptice dobrog ukusa, vole lijepe i moderne prostore i ugodnu glazbu pa su za svoj dom odabrali baš BILLA supermarkete.
Od 3.3. do 11.5.2016., uz uživanje u popularnoj igrici i animiranom filmu koji u naša kina stiže u svibnju ove godine, s Angry Birdsima se prije premijere filima možete družiti i u svom omiljenom supermarketu.
Nova promocija BILLE donosi pregršt raznovrsnih zabava s Angry Birdsima, a trebate samo obaviti svoju redovitu planiranu kupovinu uz koju ćete besplatno dobiti omiljene likove.
Za svakih potrošenih 75 kn i/ili kupnjom posebno označenih proizvoda dobiva se besplatan Finger Flyer paketić. Dodatni besplatan paketić dobiva se i za plaćanje Diners Club karticom. Kako bi se popunio album potrebno je sakupiti 32 Finger Flyera. Album i Finger Flyeri djeci daju dodatni sadržaj i igranje zabavnih igara spretnosti. Igra iz albuma „Raspali do neba“ predviđena je za više igrača i djeci pruža novu prigodu za druženje s prijateljima.
Uz kupljeni album Angry Birds dobivate četiri kupona s popustom od 50% za kupovinu najdražih Angry Birds plišanaca.
Promocija i sakupljanje Finger Flyera traje do 11.5.2016., a kupone za popust na kupovinu plišanaca možete iskoristiti sve do 25.5.2016.
Uživajte u svakodenvnoj kupovini u svojoj BILLI i neka se cijela vaša obitelj zabavi uz Angry Birdse.*

   *više na www.billa.hr
   


   


   
      
   
 Sponzorirani članak 

angry birds u billi

Angry Birds zabava u BILLI! Čekaju vas album, sličice, super igrica i plišanci!

<para> Međutim, čini se da ipak i nije toliko loše ponekad se i igrati hranom. Dakako, dječja igra hranom stvara ponekad pravi nered koji se čisti duže nego što dijete jede, ali djeci je potrebno ponekad dozvoliti igru i istraživanje, gnječenje, isprobavanje teksture hrane. Igra hranom i njezino istraživanje pogoduje ranom razvoju mozga, razvoju bebinih navika hranjenja, poticanju znatiželje prema vrstama hrane i općem razvoju kreativnosti.</para>
<heading4>
 Važnost igre hranom za rani razvoj mozga i razvoj navika u prehrani
</heading4>
<para>Djeca koja hranu doživljavaju kroz igru i zabavu, zaista mnogo i uče o hrani i prehrani kroz igru. Istraživanja su pokazala kako djeca koja se igraju hranom i istražuju njezine oblike i teksture jednostavnije uče riječi povezane uz hranu za razliku od djece koja hranu smiju doživjeti isključivo kao hranu. Osim toga, većina djece svoju visoku hranilicu najčešće doživljava osim kao mjesto gdje jedu i kao mjesto gdje znaju da se mogu i pomalo zaprljati, a uz to i zabaviti. Djeca kojoj je dozvoljena igra i zabava u hranjenju, kasnije imaju otvoreniji pristup prema obrocima i istraživanjima novih okusa.</para>
<heading2>
 Ideje koje potiču djecu na igru i znatiželju oko namirnica i pripremanja hrane
</heading2>
<para>Cilj roditelja je biti što opušteniji oko hranjenja te će takav stav donijeti samo pozitivne strane za djecu, interes za hranu i njezino samo konzumiranje. Postoji mnogo načina na koji je moguće potaknuti igru s hranom i interes za nju, a osim o djeci, ovise i o razini tolerancije koju su roditelji spremni podnijeti.</para>
<heading4>
 1. Dozvolite djeci da kuhaju i pripremaju hranu s vama
</heading4>
<para>Djeca obožavaju sudjelovati u svemu, a posebno vole promatrati što i kako roditelji kuhaju, a najviše vole zaprljati male ručice kod spremanja hrane. Kod sudjelovanja u pripremi obroka osjećaju se ponosno i važno. Dozvolite im da vas promatraju dok pripremate i kuhate.</para>
<heading4>
 2. Povedite djecu u šoping namirnica
</heading4>
<para>Zasigurno nije jednostavno kupovati namirnice s mališanima, ali ta barijera se ponekad mora probiti. Jer kako će inače shvatiti da ne mogu dobiti baš sve čokoladice koje su poželjeli i da plač i vrištanje u trgovini neće uroditi onim što žele? Osim toga, potrebno je sagledati i važnost uključivanja djece u svakodnevne aktivnosti i planiranje obroka. Školarci će biti oduševljeni biranjem i kupovanjem sastojaka potrebnih za određeno jelo kao i samim saznanjem što je sve potrebno da bi se određeno jelo pripremilo.</para>
<heading4>
 3. Crtanje hrane
</heading4>
<para>Kako bi im se hrana učinila još zabavnijom potaknite djecu na crtanje hrane, odnosno sugerirajte im neka crtaju omiljenu namirnicu, omiljeno povrće, a pritom osim što će se dobro zabaviti i kreativno izraziti djeca uče i o bojama i oblicima.</para>
<heading4>
 4. Uz predmete i namirnice učite slova i abecedu
</heading4>
<para>Potaknite djecu da imenuju hranu i namirnice i tako uče slova te abecedu. Primjerice, slovo M = mrkva. Djeca će rado prihvatiti i zapamtiti učenje kroz ovakvu igru.</para>
<heading4>
 5. Odvedite ih u povrtnjak, voćnjak te na tržnicu
</heading4>
<para>Odvedite ih u vlastiti ili bakin povrtnjak ili ako vam mogućnosti to ne dozvoljavaju, na tržnicu. Objasnite im i pokažite od kuda dolazi i kako raste povrće. Odvedite ih u voćnjak ili dvorište kako bi shvatili kako raste voće ili bobičasto voće. Očekujte tisuće pitanja, jer djeca će jednostavno biti fascinirana načinom na koji nastaje i raste hrana, a time će im kasnije biti zanimljivija i za konzumiranje.</para>
<para>Igrajte se, ponekad neka se malo i zaprljaju, neka istražuju i propitkuju i sudjeluju u obiteljskim pripremama obroka. Samo tako djeca će naučiti uživati u hrani i spremanju hrane, a istovremeno će proširiti vlastitu kreativnost, interese i znanje.</para>

Zašto je za djecu dobro da se za vrijeme hranjenja igraju hranom? Zasigurno vas je kao djecu mama mnogo puta upozorila: "ne igraj se hranom"! Kao odrasla osoba i također mama, zasigurno ponekad isto upozorenje ponekad uputite vlastitoj djeci.  Međutim, čini se da ipak i nije toliko loše ponekad se i igrati hranom. Dakako, dječja igra hranom stvara ponekad pravi nered koji se čisti duže nego što dijete jede, ali djeci je potrebno ponekad dozvoliti igru i istraživanje, gnječenje, isprobavanje teksture hrane. Igra hranom i njezino istraživanje pogoduje ranom razvoju mozga, razvoju bebinih navika hranjenja, poticanju znatiželje prema vrstama hrane i općem razvoju kreativnosti.

   Važnost igre hranom za rani razvoj mozga i razvoj navika u prehrani

Djeca koja hranu doživljavaju kroz igru i zabavu, zaista mnogo i uče o hrani i prehrani kroz igru. Istraživanja su pokazala kako djeca koja se igraju hranom i istražuju njezine oblike i teksture jednostavnije uče riječi povezane uz hranu za razliku od djece koja hranu smiju doživjeti isključivo kao hranu. Osim toga, većina djece svoju visoku hranilicu najčešće doživljava osim kao mjesto gdje jedu i kao mjesto gdje znaju da se mogu i pomalo zaprljati, a uz to i zabaviti. Djeca kojoj je dozvoljena igra i zabava u hranjenju, kasnije imaju otvoreniji pristup prema obrocima i istraživanjima novih okusa.

   Ideje koje potiču djecu na igru i znatiželju oko namirnica i pripremanja hrane

Cilj roditelja je biti što opušteniji oko hranjenja te će takav stav donijeti samo pozitivne strane za djecu, interes za hranu i njezino samo konzumiranje. Postoji mnogo načina na koji je moguće potaknuti igru s hranom i interes za nju, a osim o djeci, ovise i o razini tolerancije koju su roditelji spremni podnijeti.

   1. Dozvolite djeci da kuhaju i pripremaju hranu s vama

Djeca obožavaju sudjelovati u svemu, a posebno vole promatrati što i kako roditelji kuhaju, a najviše vole zaprljati male ručice kod spremanja hrane. Kod sudjelovanja u pripremi obroka osjećaju se ponosno i važno. Dozvolite im da vas promatraju dok pripremate i kuhate.

   2. Povedite djecu u šoping namirnica

Zasigurno nije jednostavno kupovati namirnice s mališanima, ali ta barijera se ponekad mora probiti. Jer kako će inače shvatiti da ne mogu dobiti baš sve čokoladice koje su poželjeli i da plač i vrištanje u trgovini neće uroditi onim što žele? Osim toga, potrebno je sagledati i važnost uključivanja djece u svakodnevne aktivnosti i planiranje obroka. Školarci će biti oduševljeni biranjem i kupovanjem sastojaka potrebnih za određeno jelo kao i samim saznanjem što je sve potrebno da bi se određeno jelo pripremilo.

   3. Crtanje hrane

Kako bi im se hrana učinila još zabavnijom potaknite djecu na crtanje hrane, odnosno sugerirajte im neka crtaju omiljenu namirnicu, omiljeno povrće, a pritom osim što će se dobro zabaviti i kreativno izraziti djeca uče i o bojama i oblicima.

   4. Uz predmete i namirnice učite slova i abecedu

Potaknite djecu da imenuju hranu i namirnice i tako uče slova te abecedu. Primjerice, slovo M = mrkva. Djeca će rado prihvatiti i zapamtiti učenje kroz ovakvu igru.

   5. Odvedite ih u povrtnjak, voćnjak te na tržnicu

Odvedite ih u vlastiti ili bakin povrtnjak ili ako vam mogućnosti to ne dozvoljavaju, na tržnicu. Objasnite im i pokažite od kuda dolazi i kako raste povrće. Odvedite ih u voćnjak ili dvorište kako bi shvatili kako raste voće ili bobičasto voće. Očekujte tisuće pitanja, jer djeca će jednostavno biti fascinirana načinom na koji nastaje i raste hrana, a time će im kasnije biti zanimljivija i za konzumiranje.
Igrajte se, ponekad neka se malo i zaprljaju, neka istražuju i propitkuju i sudjeluju u obiteljskim pripremama obroka. Samo tako djeca će naučiti uživati u hrani i spremanju hrane, a istovremeno će proširiti vlastitu kreativnost, interese i znanje. Adrijana Bakoš 

mali musavac_pixabay

Zašto je za djecu dobro da se za vrijeme hranjenja igraju hranom?

<para>Ispadanje mliječnih zubića djeca gotovo uvijek dočekaju s veseljem jer mnogi od njih, za otpali zub, dobivaju dar od <emphasis>mišića</emphasis> ili <emphasis>zubić vile</emphasis> Mliječni zubići moraju otpasti da bi trajni zubi dobili prostor za rast, a najčešće krenu otpadati u dobi od 5 ili 6 godina.</para>
<para>Što su prije mliječni zubi niknuli, prije će i otpasti i to redom kojim su rasli. Tako su donje i gornje jedinice prve na redu. Do dvanaeste godine djetetu bi trebali otpasti svi mliječni zubi, a na umnjake će pričekati do srednje škole.
</para>
<heading2>
 Ispadanje zubića ne boli
</heading2>
<para>
Iako je rast prvih zubića mnogim roditeljima zadavao muke i neprospavane noći, njihovo ispadanje neće biti tako "glasno". Mliječni će se zubi početi klimati onog trenutka kada trajni zubi krenu izrastati i gurati mliječne.</para>
<para>Zub će postati klimav, a ovisno o tome koliko se čvrsto drži, dijete će ga moći okretati, mrdati i igrati se jezikom što će mu vjerojatno biti jako zabavno. Ako se dijete ipak požali na bol, moguće je da mu nicanje trajnih zubiju smeta ili su mu počele nicati šestice pa mu bol ublažite sirupom protiv bolova.</para>
<para>Čupanje mliječnih zubića neobičnim metodama poput vezanja zuba koncem za kvaku nije preporučljivo i može nauditi djetetu, pa ga svakako upozorite da zubiće ostavi na miru i ne vadi ih van nasilnim metodama.</para>
<para>Zubi će ispasti sami, treba imati strpljenja za vrijeme klimanja, a vade se samo ako istovremeno izbiju trajni te dijete dobije dodatan red zubića koji može stvarati probleme. Takve, rijetke komplikacije, rješava stomatolog.
</para>
<heading2>
 Održavanje oralne higijene
</heading2>
<para>
O zdravlju oralne šupljine valja voditi brigu od dolaska prvih mliječnih zubića. Roditelji bi trebali dijete od najranije dobi navikavati na prstić ili četkicu u ustima koja lagano masira zubno meso i zubiće. Stomatolozi ne preporučuju zubne paste s dodatkom fluora sve dok dijete nije sposobno samo ispljunuti pastu.</para>
<para>Higijenu valja posebno pojačati s dolaskom trajnih zubiju, a dijete bi u predškolskoj dobi trebalo biti naučeno na redovito četkanje zubiju minimalno dvaput dnevno.</para>
<para>Roditelji se znaju prepasti kada shvate da su djetetove gornje i donje jedinice jako razmaknute i znatno veće od ostalih zubića. Ta, "ružna" faza, proći će kada svi trajni zubi izrastu i poslože se u čeljusti.</para>
<para>Svaku, ozbiljniju devijaciju, otkrit će stomatolog koji će po potrebi dijete uputiti ortodontu.</para>

Što sve trebate znati o ispadanju mliječnih zubića? Ispadanje mliječnih zubića djeca gotovo uvijek dočekaju s veseljem jer mnogi od njih, za otpali zub, dobivaju dar od mišića ili zubić vile. Ispadanje mliječnih zubića djeca gotovo uvijek dočekaju s veseljem jer mnogi od njih, za otpali zub, dobivaju dar od mišića ili zubić vile Mliječni zubići moraju otpasti da bi trajni zubi dobili prostor za rast, a najčešće krenu otpadati u dobi od 5 ili 6 godina.
Što su prije mliječni zubi niknuli, prije će i otpasti i to redom kojim su rasli. Tako su donje i gornje jedinice prve na redu. Do dvanaeste godine djetetu bi trebali otpasti svi mliječni zubi, a na umnjake će pričekati do srednje škole.


   Ispadanje zubića ne boli


Iako je rast prvih zubića mnogim roditeljima zadavao muke i neprospavane noći, njihovo ispadanje neće biti tako "glasno". Mliječni će se zubi početi klimati onog trenutka kada trajni zubi krenu izrastati i gurati mliječne.
Zub će postati klimav, a ovisno o tome koliko se čvrsto drži, dijete će ga moći okretati, mrdati i igrati se jezikom što će mu vjerojatno biti jako zabavno. Ako se dijete ipak požali na bol, moguće je da mu nicanje trajnih zubiju smeta ili su mu počele nicati šestice pa mu bol ublažite sirupom protiv bolova.
Čupanje mliječnih zubića neobičnim metodama poput vezanja zuba koncem za kvaku nije preporučljivo i može nauditi djetetu, pa ga svakako upozorite da zubiće ostavi na miru i ne vadi ih van nasilnim metodama.
Zubi će ispasti sami, treba imati strpljenja za vrijeme klimanja, a vade se samo ako istovremeno izbiju trajni te dijete dobije dodatan red zubića koji može stvarati probleme. Takve, rijetke komplikacije, rješava stomatolog.


   Održavanje oralne higijene


O zdravlju oralne šupljine valja voditi brigu od dolaska prvih mliječnih zubića. Roditelji bi trebali dijete od najranije dobi navikavati na prstić ili četkicu u ustima koja lagano masira zubno meso i zubiće. Stomatolozi ne preporučuju zubne paste s dodatkom fluora sve dok dijete nije sposobno samo ispljunuti pastu.
Higijenu valja posebno pojačati s dolaskom trajnih zubiju, a dijete bi u predškolskoj dobi trebalo biti naučeno na redovito četkanje zubiju minimalno dvaput dnevno.
Roditelji se znaju prepasti kada shvate da su djetetove gornje i donje jedinice jako razmaknute i znatno veće od ostalih zubića. Ta, "ružna" faza, proći će kada svi trajni zubi izrastu i poslože se u čeljusti.
Svaku, ozbiljniju devijaciju, otkrit će stomatolog koji će po potrebi dijete uputiti ortodontu. Jelena Pervan 

Mliječni_zubi_Pixabay

Što sve trebate znati o ispadanju mliječnih zubića?

<para> Ima parova i koji pokušavaju začeti i žele baš taj određeni spol pa piju vitamine ili imaju seksualne odnose baš u određeno vrijeme ili određenoj pozi kako bi pokušali začeli bebu željena spola. No, s napretkom medicine i potpomognutom oplodnjom sve više roditelja dobiva mogućnost odabira, s gotovo 100% sigurnošću, spola djeteta još prije umetanja embrija u maternicu. Pravu lavinu komentara i brojne rasprave pokrenuli su američki par, poznati model Chrissy Teigen i pjevač John Legend, koji su izjavili da ne samo da su željeli djevojčicu, nego su i izabrali embrij djevojčice, koja će po riječima buduće mame Chrissy "voljeti slaninu, imati osjećaj za magiju i nositi cipelu br. 39".</para>
<para>Nakon ovih saznanja, postavljaju se pitanja i vode brojne rasprave. Da li se parovima uopće treba omogućiti ovakav izbor? Koje su posljedice na embrij i ima li ih uopće? Dok određeni dio populacije u tome ne vidi ništa loše, jer embrij je ipak nastao od njihovih stanica i ako takvim imaju pravo raditi što žele, a to pravo uključuje i odabir za njih "savršena" djeteta. Drugi se pitaju nije li ovakva mogućnost odabira embrija zapravo preveliko uplitanje u prirodni proces?</para>
<para>Rasprave o samom postupku IVF (potpomognute) oplodnje ne stišavaju se još od njezinih početaka 1978. godine, no sada su dobile jedan sasvim drugačiji smisao. Liječnici prije 20-tak godina uglavnom su smatrali kako nije poželjno unaprijed dozvoliti implementiranje embrija unaprijed odabranog spola, dok su zadnjih nekoliko godina malo ublažili retoriku te smatraju "kako u tome nema ništa neetičko, ali je svakako etički kontroverzno", riječi su liječnika Marka Sauera, predstojnika Klinke za plodnost Sveučilišnog centra u Columbiji.</para>
<para>Javnost je podijeljena, te jedna grupacija smatra kako je biranje spola djeteta narušavanje prirodnog procesa.</para>
<heading4>
 Da li je pregled embrija siguran za sam embrij?
</heading4>
<para>IVF oplodnja sama po sebi ne otkriva ili određuje spol djeteta. Konvencionalna je to metoda, a liječnici izvantjelesno, u laboratoriju, oplođuju ženina jajašca s muškim spermijem. Nakon što embriji nekoliko dana rastu, liječnici ih "presele" u ženinu maternicu, jedan ili više njih. No, već zadnjih 20-tak godina u zapadnim klinikama nudi se mogućnost tzv. pregleda embrija, koji izdvaja one koji nose gene potencijalnih bolesti pa do mogućnosti saznanja spola. Anketa koja je 2008. godine provedena u Klinikama u SAD-u otkrila je kako čak 74% korisnika usluga potpomognute oplodnje koristi te mogućnosti. Takozvano predimplementacijsko skeniranje embrija odnosno PGS, uključuje uzimanje jedne stanice embrija te pregled kromosoma embrija. Ostatak embrija je smrznut za vrijeme postupka. Pregled pomaže liječnicima odrediti koji su embriji najvitalniji, najzdraviji i izdvojiti one koje nose potencijalne abnormalnosti u kromosomima, poput onih za Downov i Turnerov sindrom. Za vrijeme tog pregleda može se saznati i spol embrija te tako odlučiti žele li roditelji implementirati u maternicu embrij muškog ili ženskog spola.</para>
<para>Neki liječnici smatraju kako takvi pregledi embrija mogu našteti samom embriju, no pravih dokaza za to nema. Liječnici se pravdaju kako u zadnjem desetljeću nisu naišli na dokaze koji govore o oštećenju embrija prilikom pregleda, već upravo suprotno, zbog izdvajanja zdravijih i vitalnijih embrija imaju utjecaj na zdravije trudnoće, a kasnije i na zdraviju djecu. Osim toga, izdvajanjem zdravih embrija, smatraju kako se izbjegava implementiranje više embrija zbog njihova upitnog održavanja u maternici, a time i blizanačke i više blizanačke trudnoće.</para>
<heading4>
 Vodi li mogućnost odabira spola do spolne pristranosti?
</heading4>
<para>Za sada nema dokaza da ova mogućnost, barem ne u SAD-u, vodi do spolne pristranosti, odnosno do favoriziranja embrija dječaka ili djevojčica. Iako nije za očekivati da će doći do skorog i općeg porasta ovakve mogućnosti bilo gdje u svijetu, pokrenula se opća rasprava kako bi to moglo utjecati na ravnotežu među spolovima.</para>
<para>Od europskih zemalja, Ujedinjeno Kraljevstvo zabranilo je donošenje odluke roditeljima o određivanju spola djeteta, osim kada je riječ o rijetkim nasljednim bolestima. No, etičari smatraju kako bi ova mogućnost trebala biti osobna stvar roditelja te su sigurni kako neće imati utjecaja na neravnotežu između spolova u općoj populaciji.</para>

Potpomognuta oplodnja: Je li u redu da roditelji unaprijed odaberu spol djeteta? Igre pogađanja spola ili barem nadanja roditelja tijekom trudnoće i razmišljanja zašto baš žele djevojčicu ili dječaka uvijek su zabavne.  Ima parova i koji pokušavaju začeti i žele baš taj određeni spol pa piju vitamine ili imaju seksualne odnose baš u određeno vrijeme ili određenoj pozi kako bi pokušali začeli bebu željena spola. No, s napretkom medicine i potpomognutom oplodnjom sve više roditelja dobiva mogućnost odabira, s gotovo 100% sigurnošću, spola djeteta još prije umetanja embrija u maternicu. Pravu lavinu komentara i brojne rasprave pokrenuli su američki par, poznati model Chrissy Teigen i pjevač John Legend, koji su izjavili da ne samo da su željeli djevojčicu, nego su i izabrali embrij djevojčice, koja će po riječima buduće mame Chrissy "voljeti slaninu, imati osjećaj za magiju i nositi cipelu br. 39".
Nakon ovih saznanja, postavljaju se pitanja i vode brojne rasprave. Da li se parovima uopće treba omogućiti ovakav izbor? Koje su posljedice na embrij i ima li ih uopće? Dok određeni dio populacije u tome ne vidi ništa loše, jer embrij je ipak nastao od njihovih stanica i ako takvim imaju pravo raditi što žele, a to pravo uključuje i odabir za njih "savršena" djeteta. Drugi se pitaju nije li ovakva mogućnost odabira embrija zapravo preveliko uplitanje u prirodni proces?
Rasprave o samom postupku IVF (potpomognute) oplodnje ne stišavaju se još od njezinih početaka 1978. godine, no sada su dobile jedan sasvim drugačiji smisao. Liječnici prije 20-tak godina uglavnom su smatrali kako nije poželjno unaprijed dozvoliti implementiranje embrija unaprijed odabranog spola, dok su zadnjih nekoliko godina malo ublažili retoriku te smatraju "kako u tome nema ništa neetičko, ali je svakako etički kontroverzno", riječi su liječnika Marka Sauera, predstojnika Klinke za plodnost Sveučilišnog centra u Columbiji.
Javnost je podijeljena, te jedna grupacija smatra kako je biranje spola djeteta narušavanje prirodnog procesa.

   Da li je pregled embrija siguran za sam embrij?

IVF oplodnja sama po sebi ne otkriva ili određuje spol djeteta. Konvencionalna je to metoda, a liječnici izvantjelesno, u laboratoriju, oplođuju ženina jajašca s muškim spermijem. Nakon što embriji nekoliko dana rastu, liječnici ih "presele" u ženinu maternicu, jedan ili više njih. No, već zadnjih 20-tak godina u zapadnim klinikama nudi se mogućnost tzv. pregleda embrija, koji izdvaja one koji nose gene potencijalnih bolesti pa do mogućnosti saznanja spola. Anketa koja je 2008. godine provedena u Klinikama u SAD-u otkrila je kako čak 74% korisnika usluga potpomognute oplodnje koristi te mogućnosti. Takozvano predimplementacijsko skeniranje embrija odnosno PGS, uključuje uzimanje jedne stanice embrija te pregled kromosoma embrija. Ostatak embrija je smrznut za vrijeme postupka. Pregled pomaže liječnicima odrediti koji su embriji najvitalniji, najzdraviji i izdvojiti one koje nose potencijalne abnormalnosti u kromosomima, poput onih za Downov i Turnerov sindrom. Za vrijeme tog pregleda može se saznati i spol embrija te tako odlučiti žele li roditelji implementirati u maternicu embrij muškog ili ženskog spola.
Neki liječnici smatraju kako takvi pregledi embrija mogu našteti samom embriju, no pravih dokaza za to nema. Liječnici se pravdaju kako u zadnjem desetljeću nisu naišli na dokaze koji govore o oštećenju embrija prilikom pregleda, već upravo suprotno, zbog izdvajanja zdravijih i vitalnijih embrija imaju utjecaj na zdravije trudnoće, a kasnije i na zdraviju djecu. Osim toga, izdvajanjem zdravih embrija, smatraju kako se izbjegava implementiranje više embrija zbog njihova upitnog održavanja u maternici, a time i blizanačke i više blizanačke trudnoće.

   Vodi li mogućnost odabira spola do spolne pristranosti?

Za sada nema dokaza da ova mogućnost, barem ne u SAD-u, vodi do spolne pristranosti, odnosno do favoriziranja embrija dječaka ili djevojčica. Iako nije za očekivati da će doći do skorog i općeg porasta ovakve mogućnosti bilo gdje u svijetu, pokrenula se opća rasprava kako bi to moglo utjecati na ravnotežu među spolovima.
Od europskih zemalja, Ujedinjeno Kraljevstvo zabranilo je donošenje odluke roditeljima o određivanju spola djeteta, osim kada je riječ o rijetkim nasljednim bolestima. No, etičari smatraju kako bi ova mogućnost trebala biti osobna stvar roditelja te su sigurni kako neće imati utjecaja na neravnotežu između spolova u općoj populaciji. Adrijana Bakoš 

laboratorij_pixabay

Potpomognuta oplodnja: Je li u redu da roditelji unaprijed odaberu spol djeteta?

<para> No, najnovije istraživanje otkriva kako nisu sve bebe rođene carskim rezom pod jednakim rizikom razvoja bolesti.</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26624826">Istraživanje</ulink>
 je provedeno na bebama rođenim u terminu koje su bile prvo dijete. Provedeno je u Škotskoj u periodu od 15 godina i pratilo je dugotrajan učinak poroda carskim rezom. Jedno je od najopsežnijih i najduže provedenih istraživanja na temu kako planirani carski rez utječe na zdravlje djece za razliku od drugih vrsta poroda.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26624826">Rezultati istraživanja</ulink> ukazuju na više problema sa zdravljem kod djece rođene planiranim carskim rezom za razliku od onih rođenih <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/kada-je-hitan-carski-rez-neizbjezan/">hitnim carskim rezom</ulink> ili vaginalnim putem. Rezultati sugeriraju da je za bebe zdravije iskušenje trudova i nepredvidiv završetak poroda, iako završi i neplaniranim kirurškim porodom.</para>
<para>Važno je znati ove podatke, s obzirom na to da je broj carskih rezova u velikom porastu, kako u Hrvatskoj, tako i u SAD-u, gdje je gotovo svako treće dijete rođeno carskim rezom. Posebno su u porastu planirani carski rezovi za koje ne postoje medicinske indikacije, gdje je vidljiv rast s 3,3 % 1991., na 5,5 % u 2001. godini.</para>
<para>
 Doktorica Miread Black sa Sveučilišta u Aberdeenu, glavna provoditeljica istraživanja, potaknuta upravo porastom carskih rezova u rodnoj Škotskoj i ostatku svijeta, željela je saznati da li djeca rođena na taj način pate ili imaju određene posljedice zbog načina na koji su rođena. Misao vodilja prije provođenja istraživanja bila je: "ako su djeca rođena prirodno, ona dolaze u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/lijecnici-pomazu-da-bebe-rodene-carskim-rezom-dobe-prirodne-bakterije-od-majke/">kontakt s majčinim bakterijama</ulink> koja dokazano poboljšavaju imunološki sustav djeteta, pa čak i ona čiji porod započne prirodno, a završava carskim rezom imaju određeno izlaganje bakterijama, dok ona čiji je porod zakazan unaprijed propuštaju cijeli proces".</para>
<para>Osim utjecaja na dijete, planirani carski rez ima utjecaja i na majku, čije tijelo se tijekom cijele trudnoće, a posebno u zadnjim tjednima intenzivno priprema za porod, za čiji je ishod na kraju uskraćeno.</para>
<heading4>
 Zaključci istraživanja
</heading4>
<para>
 Ovo opsežno i dugotrajno istraživanje pratilo je od rođenja do 15. godine života 321 287 djece od čega je gotovo 4 % rođeno planiranim carskim rezom, dok je 17 % rođeno hitnim carskim rezom. Otkrivena je povezanost djece rođene planiranim carskim rezom, ali i one rođene hitnim carskim rezom s povećanim rizikom zdravstvenih problema, poput alergija, astme i sklonosti debljanju, te se povezuje s povećanim rizikom dijabetesa tipa 1. No, važno je naglasiti da iako obje vrste carskog reza pokazuju veću sklonost djece kasnijim zdravstvenim problemima, ipak je veća razlika u korist negativnim posljedicama kod djece rođene planiranim carskim rezom. Najveća razlika odnosi se na kasniji razvoj dijabetesa tipa 1 kod djece rođene planiranim carskim rezom, koja su imala 35 % više oboljenja od ostale djece. Najčešća bolest koja se općenito razvila kod djece rođene carskim rezom je astma.</para>
<para>
 Zaključci istraživanja govore kako je prirodni porod najbolji lijek i zaštita od budućih razvoja bolesti kod djece. I liječnici su još uvijek pomalo zbunjeni zašto se vaginalan porod odnosi toliko "zaštitnički" prema djetetu, no vjeruju da je riječ o prirodnom djelovanju tijela i radu hormona majke, posebno oksitocinu koji pomaže u prilagođavanju fetusa na trudove i porod, održava krvotok djeteta i održava ga budim i spremnim za vanjski svijet i dojenje. Vaginalan porod smatraju savršenim prirodnim dosegom čiju ravnotežu, osim zbog medicinskih indikacija, nije potrebno narušavati. Osim toga, iznimno su i važne<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/lijecnici-pomazu-da-bebe-rodene-carskim-rezom-dobe-prirodne-bakterije-od-majke/"> majčine bakterije</ulink> koje dijete dobiva rađajući se vaginalni putem.</para>

Istraživanja ukazuju na važnost početka spontanog poroda čak i ako završi carskim rezom Godine istraživanja pokazuju kako djeca rođena carskim rezom najčešće u kasnijoj dobi razvijaju određene zdravstvene probleme.  No, najnovije istraživanje otkriva kako nisu sve bebe rođene carskim rezom pod jednakim rizikom razvoja bolesti.

   
      Istraživanje
   je provedeno na bebama rođenim u terminu koje su bile prvo dijete. Provedeno je u Škotskoj u periodu od 15 godina i pratilo je dugotrajan učinak poroda carskim rezom. Jedno je od najopsežnijih i najduže provedenih istraživanja na temu kako planirani carski rez utječe na zdravlje djece za razliku od drugih vrsta poroda.

   Rezultati istraživanja ukazuju na više problema sa zdravljem kod djece rođene planiranim carskim rezom za razliku od onih rođenih hitnim carskim rezom ili vaginalnim putem. Rezultati sugeriraju da je za bebe zdravije iskušenje trudova i nepredvidiv završetak poroda, iako završi i neplaniranim kirurškim porodom.
Važno je znati ove podatke, s obzirom na to da je broj carskih rezova u velikom porastu, kako u Hrvatskoj, tako i u SAD-u, gdje je gotovo svako treće dijete rođeno carskim rezom. Posebno su u porastu planirani carski rezovi za koje ne postoje medicinske indikacije, gdje je vidljiv rast s 3,3 % 1991., na 5,5 % u 2001. godini.

   Doktorica Miread Black sa Sveučilišta u Aberdeenu, glavna provoditeljica istraživanja, potaknuta upravo porastom carskih rezova u rodnoj Škotskoj i ostatku svijeta, željela je saznati da li djeca rođena na taj način pate ili imaju određene posljedice zbog načina na koji su rođena. Misao vodilja prije provođenja istraživanja bila je: "ako su djeca rođena prirodno, ona dolaze u kontakt s majčinim bakterijama koja dokazano poboljšavaju imunološki sustav djeteta, pa čak i ona čiji porod započne prirodno, a završava carskim rezom imaju određeno izlaganje bakterijama, dok ona čiji je porod zakazan unaprijed propuštaju cijeli proces".
Osim utjecaja na dijete, planirani carski rez ima utjecaja i na majku, čije tijelo se tijekom cijele trudnoće, a posebno u zadnjim tjednima intenzivno priprema za porod, za čiji je ishod na kraju uskraćeno.

   Zaključci istraživanja


   Ovo opsežno i dugotrajno istraživanje pratilo je od rođenja do 15. godine života 321 287 djece od čega je gotovo 4 % rođeno planiranim carskim rezom, dok je 17 % rođeno hitnim carskim rezom. Otkrivena je povezanost djece rođene planiranim carskim rezom, ali i one rođene hitnim carskim rezom s povećanim rizikom zdravstvenih problema, poput alergija, astme i sklonosti debljanju, te se povezuje s povećanim rizikom dijabetesa tipa 1. No, važno je naglasiti da iako obje vrste carskog reza pokazuju veću sklonost djece kasnijim zdravstvenim problemima, ipak je veća razlika u korist negativnim posljedicama kod djece rođene planiranim carskim rezom. Najveća razlika odnosi se na kasniji razvoj dijabetesa tipa 1 kod djece rođene planiranim carskim rezom, koja su imala 35 % više oboljenja od ostale djece. Najčešća bolest koja se općenito razvila kod djece rođene carskim rezom je astma.

   Zaključci istraživanja govore kako je prirodni porod najbolji lijek i zaštita od budućih razvoja bolesti kod djece. I liječnici su još uvijek pomalo zbunjeni zašto se vaginalan porod odnosi toliko "zaštitnički" prema djetetu, no vjeruju da je riječ o prirodnom djelovanju tijela i radu hormona majke, posebno oksitocinu koji pomaže u prilagođavanju fetusa na trudove i porod, održava krvotok djeteta i održava ga budim i spremnim za vanjski svijet i dojenje. Vaginalan porod smatraju savršenim prirodnim dosegom čiju ravnotežu, osim zbog medicinskih indikacija, nije potrebno narušavati. Osim toga, iznimno su i važne majčine bakterije koje dijete dobiva rađajući se vaginalni putem. Adrijana Bakoš 

operacija_ pixabay

Istraživanja ukazuju na važnost početka spontanog poroda čak i ako završi carskim rezom

<para>I iskoristiti priliku da vam ispričam kako smo se nakon Mašinog četvrtog rođendana lijepo opametili.</para>
<para>Svaki se pristojan dječji rođendan sastoji od dva dijela; strateške pripreme eventa i same izvedbe istog.
Bilo je to nekako ovako...</para>
<para>
 Strateška priprema - Event Rođendan
</para>
<para>Za Mašin četvrti rođendan, koji smo proslavili prije dva - tri proljeća, odlučili smo se za umjerenost.
Jednoglasno smo se složili da ove godine neće biti vatrometa, pokušali objasniti Dedi Beri da ne mora naručivati janjetinu, jer da neće biti ručak, nego ljude zovemo na kolače, a i odlučili smo se za manji broj gostiju.
Prvotan je popis iznosio četrdeset uzvanika.
Onda je nazvala Starka i rekla da Baka Marica ipak neće doći – jer se neće miješati među mlade i nije bila na trajni – 39, pišem... -al bi Biba jako htjela doći jer - znaš da ona Mašu obožava - 40. Tu sam oštro podvukla crtu.
Dok telefon nije opet zazvonio. Biba bi jako rado povela i Tetu Vetu – obavijestila me Starka - jer - da ju baš taman taj dan vozi kod frizerke, a frizerka baš slučajno taman ima salon blizu nas. 41. Taman. Popis moramo rezati. Nema druge.</para>
<para>Nakon što smo s popisa izbacili poštara, kolegu s posla kojem je Muž prije dva mjeseca u prolazu uz kavu na automatu pokazao slike svoje Princeze Maše i usput ga pozvao na rođendansku zabavu i neke rođake iz Australije - popis se smanjio na 35 uzvanika.</para>
<para>Pihhh – šta je to za naših 50 kvadrata!</para>
<para>A zašto ne bi jednostavno išli u igraonicu, upitat će se Čitatelj na ovom mjestu?</para>
<para>- A, ne, ne – ove godine ostavljat pare u igraonicama nećemo. - odlučno sam ustvrdila nakon što sam za Mašin treći rođendan i dva sata dječje zabave u igraonici iskeširala tisuću kuna.
- Mama, bilo je super, svirali su neki rock! – rekla mi je Maša kasnije te večeri, dok smo se autom vraćali iz igraonice, pjevušeći razdragano U sobi 202 šampanjac opija...
Možemo mi to i sami.</para>
<para>Kad sam ja bila mala, stvari su s dječjim rođendanima stajale ponešto drugačije. Dolazak na dječji rođendan bio je strogo uvjetovan s nekoliko kriterija:</para>
<para>
 1. Na rođendan su mogli doći samo klinci iz Ulice. Ako si živio iza ugla naše Ulice – žao mi je, ništa od toga. Jedino ako si sa slavljenikom bio u krvnom srodstvu. U obzir je dolazilo samo drugo koljeno – bratići i sestrične.
2. Mogao je doći onoliki broj djece koji je stao na smeđi kauč za slikanje.
 3. Morao si biti dijete.
</para>
<para>Odraslih nije bilo. Mislim, bili su oni tu negdje. Konkretno, sjedili su u susjednoj prostoriji, obavijeni gustim nikotinskim oblakom, svako toliko ispresijecanim veselim kikotanjem i zveckanjem čaša te kratili vrijeme – Pričama za odrasle.
Jedina odrasla osoba koju ste na rođendanskim slikama s Kauča mogli vidjeti bila je neka Baka, to jest njezina ruka u crnom ili tamnosmeđem rukavu koja brani Slavljeniku da proguta plamen sa svjećice ili pak drži Dijete Koje Plače.
Na svakoj je rođendanskoj slici, naime, obavezno bilo i jedno Dijete Koje plače. I Bakina ruka koja ga sprječava da se iz drugog reda ne baci na Slavljenika - i uništi fotografiju. Jer fotografija nije moglo biti više od pet – šest.</para>
<para>Sve slike s mojih dječjih rođendana izgledaju gotovo isto – osim jednog detalja - svjećica na čokoladnoj torti;
Smeđim plišem presvučen kauč. Djeca poslagana u dva reda.
Gornji red:
Seka Tina u bijeloj košuljici i tamnoplavom šosu. Do nje mala Goga iz Kuće do, u točkastoj košuljici i smeđim samtericama. Do Goge stoji njezina starija sestra Sandra koju su svi zvali Dada. Pokraj Dade stoji neki skandinavski dječak bijele kose i plavih očiju - bratić Darko. Darko se, s krokodilskim suzama koje frcaju po cijelom gornjem redu, pokušava baciti na Slavljenicu i uništiti fotku – Dijete Koje Plače. I da, ruka Bake Marice, u gornjem desnom uglu - pridržava bratića Darka. Svi imaju identične frizure na kahlicu. I rumene obraze od skakanja po namještaju. Kako u to vrijeme nisi mogao unajmiti animatora, klinci su se za zabavu snalazili sami.</para>
<para>Donji red:
S lijeve strane mala Renata koju su svi zvali Gigi – iz Dvije kuće dalje. S desne strane sestrična Željka u satenskoj crvenoj košuljici s plavom leptir - mašnicom i kariranom šosiću. A u sredini - Gogina i Sandrina najstarija sestra Mirjana koja u krilu drži Slavljenicu – mene - u rođendanskom odijelu – crvenim hlačicama na tregere i kariranoj crveno - bijeloj košuljici.
Nikoga od odraslih očito nije smetalo što se Slavljenica malo previše približila upaljenoj svjećici na Torti i što se bratić Darko ipak uspio istrgnuti iz Bakine ruke. Tako da na jedinoj slici sa svog drugog rođendana izgledam kao gutačica plamena na koju se iz gornjeg desnog ugla pokušava obrušiti razjareni plavokosi dječak iz Skandinavije. Valjda više nije bilo filma.</para>
<para>Bilo kako bilo, osvanuo je i dan Mašinog četvrtog rođendana. Sunčana proljetna subota. Tako nam bar kažu, jer Muž i ja te subote nismo vidjeli ni Sunca ni Mjeseca. Ustala sam tog dana u cik zore i odbauljala do špareta skuhati uobičajenih pola litre kave.</para>
<para>Plan je bio sljedeći:
Ustati u cik zore. Popiti pola litre kave. Pospremiti stan. Ništa posebno - pa ne dolaze mi gosti gledati paučinu na stropu – sat – dva maksimalno. Poslati Muža u Dućan po pivo. Sve ostalo već smo nabavili. Narezati sve što treba narezati. Našminkati se, urediti i goste dočekati u najljepšem izdanju - što je moguće manje sličeći na izmoždenu spremačicu koja od zore riba stan.</para>
<para>Mačji kašalj. Najteži je dio strateških priprema odrađen već prošli tjedan. Sastojao se od objašnjavanja (Pra)Baki Marici, Dedi Beri i Baki Keti da smo se, molim lijepo, odlučili za umjerenost i da ove godine ne radimo rođendanski ručak.
Nisu to baš najbolje prihvatili. Vidite, svaka je proslava u našoj obitelji neminovno uključivala i slavljenički ručak. Bilo da ste slavili rođendan, dobili posao, unajmili stan, diplomirali, dali stan u podnajam, pali godinu, imali godišnjicu braka, ili dobili otkaz – to se moralo obilježiti slavljeničkim ručkom. Ručak je obavezno uključivao;
Juhu s rezancima. Zabrinjavajuće količine mesa. Francusku salatu.</para>
<para>Prošlog me ponedjeljka tako nazvala Baka Keti i pitala kad u subotu trebaju doći na ručak. Obavijestila sam ju, hineći nehajnost, da ručka nema i da će biti samo kolači i nešto za narezat.</para>
<para>- Kak to misliš, neće bit ručka? - Ne razumijem. - odvratila mi je zbunjeno.</para>
<para>Objasnila sam joj u par rečenica. To je popodnevno druženje. Nitko nije gladan. Ne mora uvijek biti juha. Malo kolača, malo za narezati i to je to.
- Aha – Keti će s druge strane nekako izgubljeno - A dobro, kako vi kažete.-</para>
<para>U utorak popodne nazvao me Deda Bero i rekao da je on već naručio janjetinu i da mu je sad nezgodno otkazivati.
Ručka nema. Nije nitko gladan. Malo ćemo nešto narezati, kolači i to je to. – objasnila sam mu u par rečenica.
- Hmh - hmknuo je s druge strane linije i promrmljao još nešto frčući zabrinuto brkove.</para>
<para>U srijedu popodne nazvala je Baka Marica da me izravno pita hoće li ona onda raditi juhu s rezancima ili ne, neka joj to neko kaže.
Do petka je vladalo zatišje. Već sam pomislila da su kapitulirali. A onda je u šest navečer zazvonio telefon.</para>
<para>- Čuj... - počela je Keti taktički... - mislim, ako nemate novaca... mi ćemo platiti sve... -
Objasnila sam joj sve. U par rečenica.</para>
<para>Bilo kako bilo, U 7:30 ujutro te rođendanske subote pokazalo se da spremanje stana ipak neće biti mačji kašalj.
Krenuvši prebrisati kuhinju, uočila sam iza friždera neku prljavštinu. Pozvala sam Muža da pomakne malo sve elemente, jer da to sredimo kad smo već tu. Imala sam, sve u svemu, još dosta vremena. A i on. Morao je još samo u dućan po pivo. Muž je usput iznad friždera uočio veliku mrlju od vlage pa je donio kantu i malo boje da to pokreči. I napomenuo da mora još samo u dućan po pivo.</para>
<para>Oko pola jedanaest sam se bacila na kupaonicu, a Muž je, kad je već tu s kantom, malo pokrečio i onaj zid iza kauča. Oko pola dvanaest, čisteći fuge u kupaonici, predložila sam Mužu, da, kad smo već tu, skinemo one puknute pločice u kupaonici iznad umivaonika. Taman kad je Muž zaustio da ne zna hoće li stići jer mora u dućan po pivo – zazvonio je telefon. Bila je to Keti - s genijalnom idejom.</para>
<para>- Čuj... ja bi ipak napravila mrvicu francuske jer kghgmg .... ovdje se odjednom zakašljala – je Deda Bero... kghgmh.. kupio malo janjetine. Kgmhh.- U tri smo tu. Pola četiri najkasnije. Boook! - zacvrkutala je za kraj veselo.</para>
<para>Nisam imala vremena ni snage za donkihotovsku borbu s janjetinom i francuskom jer je uto u dnevnu sobu uletio Roko, odjeven u svoju najbolju bijelu košulju i donji dio trenirke, noseći u rukama leptir mašnicu i kroz suze mi pantomimom davao do znanja da mu istu stavim oko vrata.</para>
<para>Maša je u međuvremenu besciljno bauljala po stanu u svim smjerovima, puhala balone i na stol pretrpan krpama i sredstvima za čišćenje počela postavljati tanjure. I svakih deset minuta pitala:
- Kad će doć gosti?</para>
<para>A di je bio Grga?
Grga je u to vrijeme još prigodno bio u trbuhu. Nikad ne radi probleme, taj Grga.</para>
<para>Oko jedan sam napravila pauzu i kritički pogledala oko sebe – planirala sam još oprati prozore, popeglati zavjese, obojati dvorišnu ogradu, pospremiti malo podrum, razgrnuti tri mašine veša, staviti jednu da se pere i poslati Muža po pivo. Činilo mi se nekako da imam još ohoho vremena.
I tako, minutu po minutu, fugu po fugu, pločicu po pločicu, i subotnje se jutro odjednom pretvorilo u subotnje poslijepodne. Pogledala sam na sat; 15.45. I obuzela me panika. Dnevna je soba sve više ličila na neko napušteno gradilište na rubu gradu, a sve manje na poprište dječje zabave.</para>
<para>Hitro sam s kauča zgrabila neispeglanu hrpu veša i spremila ju u špajzu, na prljave prozore nabacila zgužvane zavjese i usput podviknula na pauka koji je planinario po slici iznad kuhinjskog stola. Lijepo sam uzela dnevnu sobu i bacila ju u spavaću sobu, spavaću sobu prenijela na balkon, navukla na sebe traperice za van, uvukla trbuh, našminkala lijevo oko i - zvono je na vratima zazvonilo...</para>
<para>
 <emphasis>
 Piše: Mihaela Šego
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>Autorica crteža: Lucija Šego</emphasis>
 
</para>
<para>* * * * *</para>
<para>
 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/wp-content/uploads/2016/03/MSego.png"/>Mihaela Šego blogerica je i majka troje djece. Dolazi iz bajkovitog grada na četiri rijeke, a trenutno živi i radi u Zagrebu. U slobodno vrijeme, koje obično nastupa kad djeca odu spavati - mašta, smišlja, promišlja, razmišlja i - piše blog 
 <emphasis>
 <ulink url="http://rashchupanepriche.blog.hr/">Raščupane priče ili Kako stvari stvarno stoje</ulink>
 </emphasis>
 .</para>
<para>Raščupane priče nisu priče o djeci. Ili savjetnik o tome kako ih odgajati. Raščupane priče su priče o djeci koja ponekad misle da su odrasli i odraslima koji se tu i tamo ponašaju kao djeca. One opisuju zgode i nezgode djece koja samo pokušavaju biti djeca i odraslih koji se samo nastoje ponašati odraslo. Pričaju nam o njihovom suživotu i različitim čupavim, razbarušenim i raščupanim situacijama u koje odrasli i djeca svakodnevno upadaju, i iz njih, manje ili više spretno, svako malo ispadaju.</para>
<para>Maštovite i neobične, dovoljno stvarne i samo mrvicu nestvarne, ove priče inspiraciju crpe iz obiteljske svakodnevice koja u autoričinoj (pre)bujnoj mašti postaje – još malo raščupanija.</para>
<para>Pratite mamu Mihaelu na njezinom blogu - 
 <ulink url="http://rashchupanepriche.blog.hr/">Raščupane priče</ulink>
 .</para>

Mama Mihaela, gošća blogerica: Kak to misliš, neće bit ručka? ili Sretan ro-đen-dan tiii Zalupila sam vratima knjižare za sobom, balone ubacila u torbu, između oblatni i sendviča, a sebe u vjetrovitu i prohladnu proljetnu večer - ostatak puta kući odlučila sam prošetati. I iskoristiti priliku da vam ispričam kako smo se nakon Mašinog četvrtog rođendana lijepo opametili.
Svaki se pristojan dječji rođendan sastoji od dva dijela; strateške pripreme eventa i same izvedbe istog.
Bilo je to nekako ovako...

   Strateška priprema - Event Rođendan

Za Mašin četvrti rođendan, koji smo proslavili prije dva - tri proljeća, odlučili smo se za umjerenost.
Jednoglasno smo se složili da ove godine neće biti vatrometa, pokušali objasniti Dedi Beri da ne mora naručivati janjetinu, jer da neće biti ručak, nego ljude zovemo na kolače, a i odlučili smo se za manji broj gostiju.
Prvotan je popis iznosio četrdeset uzvanika.
Onda je nazvala Starka i rekla da Baka Marica ipak neće doći – jer se neće miješati među mlade i nije bila na trajni – 39, pišem... -al bi Biba jako htjela doći jer - znaš da ona Mašu obožava - 40. Tu sam oštro podvukla crtu.
Dok telefon nije opet zazvonio. Biba bi jako rado povela i Tetu Vetu – obavijestila me Starka - jer - da ju baš taman taj dan vozi kod frizerke, a frizerka baš slučajno taman ima salon blizu nas. 41. Taman. Popis moramo rezati. Nema druge.
Nakon što smo s popisa izbacili poštara, kolegu s posla kojem je Muž prije dva mjeseca u prolazu uz kavu na automatu pokazao slike svoje Princeze Maše i usput ga pozvao na rođendansku zabavu i neke rođake iz Australije - popis se smanjio na 35 uzvanika.
Pihhh – šta je to za naših 50 kvadrata!
A zašto ne bi jednostavno išli u igraonicu, upitat će se Čitatelj na ovom mjestu?
- A, ne, ne – ove godine ostavljat pare u igraonicama nećemo. - odlučno sam ustvrdila nakon što sam za Mašin treći rođendan i dva sata dječje zabave u igraonici iskeširala tisuću kuna.
- Mama, bilo je super, svirali su neki rock! – rekla mi je Maša kasnije te večeri, dok smo se autom vraćali iz igraonice, pjevušeći razdragano U sobi 202 šampanjac opija...
Možemo mi to i sami.
Kad sam ja bila mala, stvari su s dječjim rođendanima stajale ponešto drugačije. Dolazak na dječji rođendan bio je strogo uvjetovan s nekoliko kriterija:

   1. Na rođendan su mogli doći samo klinci iz Ulice. Ako si živio iza ugla naše Ulice – žao mi je, ništa od toga. Jedino ako si sa slavljenikom bio u krvnom srodstvu. U obzir je dolazilo samo drugo koljeno – bratići i sestrične.
2. Mogao je doći onoliki broj djece koji je stao na smeđi kauč za slikanje.
   3. Morao si biti dijete.

Odraslih nije bilo. Mislim, bili su oni tu negdje. Konkretno, sjedili su u susjednoj prostoriji, obavijeni gustim nikotinskim oblakom, svako toliko ispresijecanim veselim kikotanjem i zveckanjem čaša te kratili vrijeme – Pričama za odrasle.
Jedina odrasla osoba koju ste na rođendanskim slikama s Kauča mogli vidjeti bila je neka Baka, to jest njezina ruka u crnom ili tamnosmeđem rukavu koja brani Slavljeniku da proguta plamen sa svjećice ili pak drži Dijete Koje Plače.
Na svakoj je rođendanskoj slici, naime, obavezno bilo i jedno Dijete Koje plače. I Bakina ruka koja ga sprječava da se iz drugog reda ne baci na Slavljenika - i uništi fotografiju. Jer fotografija nije moglo biti više od pet – šest.
Sve slike s mojih dječjih rođendana izgledaju gotovo isto – osim jednog detalja - svjećica na čokoladnoj torti;
Smeđim plišem presvučen kauč. Djeca poslagana u dva reda.
Gornji red:
Seka Tina u bijeloj košuljici i tamnoplavom šosu. Do nje mala Goga iz Kuće do, u točkastoj košuljici i smeđim samtericama. Do Goge stoji njezina starija sestra Sandra koju su svi zvali Dada. Pokraj Dade stoji neki skandinavski dječak bijele kose i plavih očiju - bratić Darko. Darko se, s krokodilskim suzama koje frcaju po cijelom gornjem redu, pokušava baciti na Slavljenicu i uništiti fotku – Dijete Koje Plače. I da, ruka Bake Marice, u gornjem desnom uglu - pridržava bratića Darka. Svi imaju identične frizure na kahlicu. I rumene obraze od skakanja po namještaju. Kako u to vrijeme nisi mogao unajmiti animatora, klinci su se za zabavu snalazili sami.
Donji red:
S lijeve strane mala Renata koju su svi zvali Gigi – iz Dvije kuće dalje. S desne strane sestrična Željka u satenskoj crvenoj košuljici s plavom leptir - mašnicom i kariranom šosiću. A u sredini - Gogina i Sandrina najstarija sestra Mirjana koja u krilu drži Slavljenicu – mene - u rođendanskom odijelu – crvenim hlačicama na tregere i kariranoj crveno - bijeloj košuljici.
Nikoga od odraslih očito nije smetalo što se Slavljenica malo previše približila upaljenoj svjećici na Torti i što se bratić Darko ipak uspio istrgnuti iz Bakine ruke. Tako da na jedinoj slici sa svog drugog rođendana izgledam kao gutačica plamena na koju se iz gornjeg desnog ugla pokušava obrušiti razjareni plavokosi dječak iz Skandinavije. Valjda više nije bilo filma.
Bilo kako bilo, osvanuo je i dan Mašinog četvrtog rođendana. Sunčana proljetna subota. Tako nam bar kažu, jer Muž i ja te subote nismo vidjeli ni Sunca ni Mjeseca. Ustala sam tog dana u cik zore i odbauljala do špareta skuhati uobičajenih pola litre kave.
Plan je bio sljedeći:
Ustati u cik zore. Popiti pola litre kave. Pospremiti stan. Ništa posebno - pa ne dolaze mi gosti gledati paučinu na stropu – sat – dva maksimalno. Poslati Muža u Dućan po pivo. Sve ostalo već smo nabavili. Narezati sve što treba narezati. Našminkati se, urediti i goste dočekati u najljepšem izdanju - što je moguće manje sličeći na izmoždenu spremačicu koja od zore riba stan.
Mačji kašalj. Najteži je dio strateških priprema odrađen već prošli tjedan. Sastojao se od objašnjavanja (Pra)Baki Marici, Dedi Beri i Baki Keti da smo se, molim lijepo, odlučili za umjerenost i da ove godine ne radimo rođendanski ručak.
Nisu to baš najbolje prihvatili. Vidite, svaka je proslava u našoj obitelji neminovno uključivala i slavljenički ručak. Bilo da ste slavili rođendan, dobili posao, unajmili stan, diplomirali, dali stan u podnajam, pali godinu, imali godišnjicu braka, ili dobili otkaz – to se moralo obilježiti slavljeničkim ručkom. Ručak je obavezno uključivao;
Juhu s rezancima. Zabrinjavajuće količine mesa. Francusku salatu.
Prošlog me ponedjeljka tako nazvala Baka Keti i pitala kad u subotu trebaju doći na ručak. Obavijestila sam ju, hineći nehajnost, da ručka nema i da će biti samo kolači i nešto za narezat.
- Kak to misliš, neće bit ručka? - Ne razumijem. - odvratila mi je zbunjeno.
Objasnila sam joj u par rečenica. To je popodnevno druženje. Nitko nije gladan. Ne mora uvijek biti juha. Malo kolača, malo za narezati i to je to.
- Aha – Keti će s druge strane nekako izgubljeno - A dobro, kako vi kažete.-
U utorak popodne nazvao me Deda Bero i rekao da je on već naručio janjetinu i da mu je sad nezgodno otkazivati.
Ručka nema. Nije nitko gladan. Malo ćemo nešto narezati, kolači i to je to. – objasnila sam mu u par rečenica.
- Hmh - hmknuo je s druge strane linije i promrmljao još nešto frčući zabrinuto brkove.
U srijedu popodne nazvala je Baka Marica da me izravno pita hoće li ona onda raditi juhu s rezancima ili ne, neka joj to neko kaže.
Do petka je vladalo zatišje. Već sam pomislila da su kapitulirali. A onda je u šest navečer zazvonio telefon.
- Čuj... - počela je Keti taktički... - mislim, ako nemate novaca... mi ćemo platiti sve... -
Objasnila sam joj sve. U par rečenica.
Bilo kako bilo, U 7:30 ujutro te rođendanske subote pokazalo se da spremanje stana ipak neće biti mačji kašalj.
Krenuvši prebrisati kuhinju, uočila sam iza friždera neku prljavštinu. Pozvala sam Muža da pomakne malo sve elemente, jer da to sredimo kad smo već tu. Imala sam, sve u svemu, još dosta vremena. A i on. Morao je još samo u dućan po pivo. Muž je usput iznad friždera uočio veliku mrlju od vlage pa je donio kantu i malo boje da to pokreči. I napomenuo da mora još samo u dućan po pivo.
Oko pola jedanaest sam se bacila na kupaonicu, a Muž je, kad je već tu s kantom, malo pokrečio i onaj zid iza kauča. Oko pola dvanaest, čisteći fuge u kupaonici, predložila sam Mužu, da, kad smo već tu, skinemo one puknute pločice u kupaonici iznad umivaonika. Taman kad je Muž zaustio da ne zna hoće li stići jer mora u dućan po pivo – zazvonio je telefon. Bila je to Keti - s genijalnom idejom.
- Čuj... ja bi ipak napravila mrvicu francuske jer kghgmg .... ovdje se odjednom zakašljala – je Deda Bero... kghgmh.. kupio malo janjetine. Kgmhh.- U tri smo tu. Pola četiri najkasnije. Boook! - zacvrkutala je za kraj veselo.
Nisam imala vremena ni snage za donkihotovsku borbu s janjetinom i francuskom jer je uto u dnevnu sobu uletio Roko, odjeven u svoju najbolju bijelu košulju i donji dio trenirke, noseći u rukama leptir mašnicu i kroz suze mi pantomimom davao do znanja da mu istu stavim oko vrata.
Maša je u međuvremenu besciljno bauljala po stanu u svim smjerovima, puhala balone i na stol pretrpan krpama i sredstvima za čišćenje počela postavljati tanjure. I svakih deset minuta pitala:
- Kad će doć gosti?
A di je bio Grga?
Grga je u to vrijeme još prigodno bio u trbuhu. Nikad ne radi probleme, taj Grga.
Oko jedan sam napravila pauzu i kritički pogledala oko sebe – planirala sam još oprati prozore, popeglati zavjese, obojati dvorišnu ogradu, pospremiti malo podrum, razgrnuti tri mašine veša, staviti jednu da se pere i poslati Muža po pivo. Činilo mi se nekako da imam još ohoho vremena.
I tako, minutu po minutu, fugu po fugu, pločicu po pločicu, i subotnje se jutro odjednom pretvorilo u subotnje poslijepodne. Pogledala sam na sat; 15.45. I obuzela me panika. Dnevna je soba sve više ličila na neko napušteno gradilište na rubu gradu, a sve manje na poprište dječje zabave.
Hitro sam s kauča zgrabila neispeglanu hrpu veša i spremila ju u špajzu, na prljave prozore nabacila zgužvane zavjese i usput podviknula na pauka koji je planinario po slici iznad kuhinjskog stola. Lijepo sam uzela dnevnu sobu i bacila ju u spavaću sobu, spavaću sobu prenijela na balkon, navukla na sebe traperice za van, uvukla trbuh, našminkala lijevo oko i - zvono je na vratima zazvonilo...

   
      Piše: Mihaela Šego
   


   
      Autorica crteža: Lucija Šego
   

*  *  *  *  *

   
      Mihaela Šego blogerica je i majka troje djece. Dolazi iz bajkovitog  grada na četiri rijeke, a trenutno živi i radi u Zagrebu. U slobodno vrijeme, koje obično nastupa kad djeca odu spavati - mašta, smišlja, promišlja, razmišlja i - piše blog 
      
         Raščupane priče ili Kako stvari stvarno stoje
      
   .
Raščupane priče nisu priče o djeci. Ili savjetnik o tome kako ih odgajati. Raščupane priče su priče o djeci koja ponekad misle da su odrasli i odraslima koji se tu i tamo ponašaju kao djeca. One opisuju zgode i nezgode djece koja samo pokušavaju biti djeca i odraslih koji se samo nastoje ponašati odraslo. Pričaju nam o njihovom suživotu i različitim čupavim, razbarušenim i raščupanim situacijama u koje odrasli i djeca svakodnevno upadaju, i iz njih, manje ili više spretno, svako malo ispadaju.
Maštovite i neobične, dovoljno stvarne i samo mrvicu nestvarne, ove priče inspiraciju crpe iz  obiteljske svakodnevice koja u autoričinoj (pre)bujnoj mašti postaje – još malo raščupanija.
Pratite mamu Mihaelu na njezinom blogu  - 
      Raščupane priče
   . Klinfo.hr 

lucija sego crtezi

Mama Mihaela, gošća blogerica: Kak to misliš, neće bit ručka? ili Sretan ro-đen-dan tiii

<para>Smatra kako nitko u obitelji ne zna pravilno držati vilicu osim njega, odjednom se počeo služiti novim i kompliciranim riječima i držati lekcije svima oko sebe.</para>
<para>Sasvim je normalno i očekivano da djeca, s polaskom u školu, počinju razmišljati o naučenom gradivu i žele ga podijeliti sa svima oko sebe. Osjećaju se važni, žele se pokazati i dobiti pohvalu. Problem nastaje kada dijete počne pretjerivati i prijateljima i obitelji neprestano nametati svoje znanje i tražiti potvrdu od svih.
</para>
<heading2>
 Pomozite djetetu da osvijesti ljude oko sebe
</heading2>
<para>
U dobi od 7 - 8 godina, djeca postaju svjesnija ljudi oko sebe i počinju stvarati prva malo čvršća prijateljstva pa im je mišljenje njihovih bližnjih tada jako važno. Osjećaju kako će, pokazujući sve što znaju, zadiviti svoje prijatelje i steći ugled u školi. Također, djeca žele zadiviti i učitelja pa se može dogoditi da vaš mališan u razredu neprestano diže ruku i nikome ne prepušta riječ.</para>
<para>Kad ste nasamo s djetetom, nježno uđite u ovu temu i pokušajte mu objasniti što je krivo kod njegova pristupa. Recite mu kako ste primjetili da često ispravlja svoje prijatelje i da vam se čini kako se oni na to jako rastuže. Pitajte ga kako bi se osjećao da njega stalno netko ispravlja, bi li mu se svidjelo. Predložite mu da, umjesto direktne kritike, prijatelju radije predloži neku novu ideju za koju misli da je bolja, ali ne i da tvrdi da je njegovo mišljenje jedino dobro.</para>
<para>Ukažite mu i na činjenicu da je njegov razred malena zajednica u kojoj svatko ima jednako pravo sudjelovanja u nastavi i raspravi. Jednako kao što on ima želju nešto reći i sa svima podijeliti, tako se osjećaju i drugi. Važno je da svatko dobije dovoljno vremena da pokaže što zna.
</para>
<heading2>
 Male sveznalice često nadoknađuju manjak samopouzdanja
</heading2>
<para>
Iako je davanje komplimenata djetetu odraz roditeljske pažnje i način da ga se nagradi za dobro što je učinio, djeca naviknuta na stalne pohvale mogu imati problema sa realnošću u kojoj njihov rad neće uvijek biti primjećen.</para>
<para>Nastojte komplimente dozirati na način da dijete nećete hvaliti za baš svaki riješeni zadatak u domaćoj zadaći već ćete, na kraju, pohvaliti cjelokupan rad.</para>
<para>Male sveznalice često se osjećaju nesigurno u nekom području pa svoju nesigurnost i manjak samopouzdanja nadoknađuju pretjeranim iskazivanjem svega što znaju. Ako primjetite da dijete svojim prijateljima uporno ponavlja kako savršeno igra igricu na kompjuteru, možda se osjeća nesigurno jer su njegovi prijatelji bolji u sportu pa taj nedostatak želi nadoknaditi igricom.</para>
<para>Ukažite djetetu na različitost među svima nama i objasnite mu kako svatko ima svoj, specifičan talent. Ne postoje dva Messija kao ni dvije Ivane, Noe, dva Darka ili Josipa.</para>

Dijete se ponaša kao sveznalica. Kako preživjeti ovu fazu? Vaš je mališan odjednom počeo ispravljati svoje prijatelje dok govore i upozoravati ih kako su nešto krivo izgovorili ili rekli netočnu informaciju. Smatra kako nitko u obitelji ne zna pravilno držati vilicu osim njega, odjednom se počeo služiti novim i kompliciranim riječima i držati lekcije svima oko sebe.
Sasvim je normalno i očekivano da djeca, s polaskom u školu, počinju razmišljati o naučenom gradivu i žele ga podijeliti sa svima oko sebe. Osjećaju se važni, žele se pokazati i dobiti pohvalu. Problem nastaje kada dijete počne pretjerivati i prijateljima i obitelji neprestano nametati svoje znanje i tražiti potvrdu od svih.


   Pomozite djetetu da osvijesti ljude oko sebe


U dobi od 7 - 8 godina, djeca postaju svjesnija ljudi oko sebe i počinju stvarati prva malo čvršća prijateljstva pa im je mišljenje njihovih bližnjih tada jako važno. Osjećaju kako će, pokazujući sve što znaju, zadiviti svoje prijatelje i steći ugled u školi. Također, djeca žele zadiviti i učitelja pa se može dogoditi da vaš mališan u razredu neprestano diže ruku i nikome ne prepušta riječ.
Kad ste nasamo s djetetom, nježno uđite u ovu temu i pokušajte mu objasniti što je krivo kod njegova pristupa. Recite mu kako ste primjetili da često ispravlja svoje prijatelje i da vam se čini kako se oni na to jako rastuže. Pitajte ga kako bi se osjećao da njega stalno netko ispravlja, bi li mu se svidjelo. Predložite mu da, umjesto direktne kritike, prijatelju radije predloži neku novu ideju za koju misli da je bolja, ali ne i da tvrdi da je njegovo mišljenje jedino dobro.
Ukažite mu i na činjenicu da je njegov razred malena zajednica u kojoj svatko ima jednako pravo sudjelovanja u nastavi i raspravi. Jednako kao što on ima želju nešto reći i sa svima podijeliti, tako se osjećaju i drugi. Važno je da svatko dobije dovoljno vremena da pokaže što zna.


   Male sveznalice često nadoknađuju manjak samopouzdanja


Iako je davanje komplimenata djetetu odraz roditeljske pažnje i način da ga se nagradi za dobro što je učinio, djeca naviknuta na stalne pohvale mogu imati problema sa realnošću u kojoj njihov rad neće uvijek biti primjećen.
Nastojte komplimente dozirati na način da dijete nećete hvaliti za baš svaki riješeni zadatak u domaćoj zadaći već ćete, na kraju, pohvaliti cjelokupan rad.
Male sveznalice često se osjećaju nesigurno u nekom području pa svoju nesigurnost i manjak samopouzdanja nadoknađuju pretjeranim iskazivanjem svega što znaju. Ako primjetite da dijete svojim prijateljima uporno ponavlja kako savršeno igra igricu na kompjuteru, možda se osjeća nesigurno jer su njegovi prijatelji bolji u sportu pa taj nedostatak želi nadoknaditi igricom.
Ukažite djetetu na različitost među svima nama i objasnite mu kako svatko ima svoj, specifičan talent. Ne postoje dva Messija kao ni dvije Ivane, Noe, dva Darka ili Josipa. Jelena Pervan 

Dječak_Pixabay

Dijete se ponaša kao sveznalica. Kako preživjeti ovu fazu?

<para>U vremenu kada društvene mreže imaju sve veći doseg i utjecaj na reputaciju mladih, umjerena konzumacija alkohola postaje sve češći izbor prilikom večernjih izlazaka – zaključak je današnje Tribine o odgovornoj konzumaciji koja se održala u hotelu Dubrovnik u Zagrebu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na Tribini su o umjerenosti govorili mladi iz Hrvatskog debatnog društva, Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja, Sanja Jagarić Nola, psihologinja iz Psihološkog centra Tesa te predstavnici kompanije HEINEKEN Hrvatska – Branka Slaveska, predsjednica Uprave te Ljudmila Bratko Gašpić, rukovoditeljica Odjela za korporativne komunikacije. Ulogu moderatora Tribine preuzela je popularna voditeljica Iva Šulentić koja je u nedavno predstavljenoj Heinekenovoj kampanji odgovorne konzumacije alkohola „Moderate Drinkers Wanted“ i sama poručila da je umjerena konzumacija – cool.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Najnovije domaće istraživanje o umjerenoj konzumaciji govori da 67% mladih osoba umjereno konzumira alkohol prilikom izlazaka, a kao najvažniji razlog navodi zadržavanje kontrole nad svojim ponašanjem. Ovakav rezultat sigurno je pod utjecajem sve veće popularnosti društvenih mreža i činjenice da su i poslodavci u mogućnosti pregledavati profile svojih sadašnjih ili potencijalnih zaposlenika. Jednom objavljena fotografija zauvijek ostaje na internetu, a jednom narušen ugled teško je povratiti“, komentirala je psihologinja Sanja Jagarić Nola iz Psihološkog centra Tesa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja osvrnula se na utjecaj umjerene konzumacije na društvene i ljubavne odnose među milenijalcima: „94% ispitanika smatra da im neumjerena konzumacija neće doprinijeti pronalasku ljubavi. Kad je veza već aktivna i kad milenijalci ulaze u intimne odnose, količina alkohola igra veliku ulogu – pretjerano konzumiranje može dovesti do neuspjeha, a to iskustvo svi žele izbjeći.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
O važnosti umjerene konzumacije za industriju i inicijativama kojima mogu ostvariti pozitivan utjecaj, Branka Slaveska iz kompanije HEINEKEN Hrvatska poručila je: „Ako se u njemu uživa umjereno, pivo može biti dio uravnoteženog stila života. Većina naših potrošača u našim proizvodima uživa odgovorno, ali manjina to ipak ne čini. Neumjerenost u alkoholu štetna je za zdravlje pojedinaca, za njihove obitelji i društvo u cjelini, ali i poslovanje naše kompanije. Učiniti umjerenost poželjnom ključni je aspekt Heinekenove strategije odgovorne konzumacije.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao članica HEINEKEN grupe te jedna od najvećih proizvođača piva na hrvatskom tržištu, HEINEKEN Hrvatska provodi različite lokalne programe kojima aktivno potiče odgovorne stavove prema alkoholu i sprječava njegovu zlouporabu. Tako je 2012. godine pokrenula  projekt „Tko pije, taj ne vozi“, godinu kasnije kampanju „Za odgovorno odrastanje mladih“ te akciju „Ja sam 18+“ u sklopu manifestacije Dani piva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Održana Tribina o odgovornoj konzumaciji alkohola Tribina je okupila stručnjake s područja psihologije te predstavnike Hrvatskog debatnog društva koji su razgovarali o umjerenoj konzumaciji kao novom trendu među mladima U vremenu kada društvene mreže imaju sve veći doseg i utjecaj na reputaciju mladih, umjerena konzumacija alkohola postaje sve češći izbor prilikom večernjih izlazaka – zaključak je današnje Tribine o odgovornoj konzumaciji koja se održala u hotelu Dubrovnik u Zagrebu.
   
Na Tribini su o umjerenosti govorili mladi iz Hrvatskog debatnog društva, Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja, Sanja Jagarić Nola, psihologinja iz Psihološkog centra Tesa te predstavnici kompanije HEINEKEN Hrvatska – Branka Slaveska, predsjednica Uprave te Ljudmila Bratko Gašpić, rukovoditeljica Odjela za korporativne komunikacije. Ulogu moderatora Tribine preuzela je popularna voditeljica Iva Šulentić koja je u nedavno predstavljenoj Heinekenovoj kampanji odgovorne konzumacije alkohola „Moderate Drinkers Wanted“ i sama poručila da je umjerena konzumacija – cool.
   
„Najnovije domaće istraživanje o umjerenoj konzumaciji govori da 67% mladih osoba umjereno konzumira alkohol prilikom izlazaka, a kao najvažniji razlog navodi zadržavanje kontrole nad svojim ponašanjem. Ovakav rezultat sigurno je pod utjecajem sve veće popularnosti društvenih mreža i činjenice da su i poslodavci u mogućnosti pregledavati profile svojih sadašnjih ili potencijalnih zaposlenika. Jednom objavljena fotografija zauvijek ostaje na internetu, a jednom narušen ugled teško je povratiti“, komentirala je psihologinja Sanja Jagarić Nola iz Psihološkog centra Tesa.
   
   Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja osvrnula se na utjecaj umjerene konzumacije na društvene i ljubavne odnose među milenijalcima: „94% ispitanika smatra da im neumjerena konzumacija neće doprinijeti pronalasku ljubavi. Kad je veza već aktivna i kad milenijalci ulaze u intimne odnose, količina alkohola igra veliku ulogu – pretjerano konzumiranje može dovesti do neuspjeha, a to iskustvo svi žele izbjeći.“
   
O važnosti umjerene konzumacije za industriju i inicijativama kojima mogu ostvariti pozitivan utjecaj, Branka Slaveska iz kompanije HEINEKEN Hrvatska poručila je: „Ako se u njemu uživa umjereno, pivo može biti dio uravnoteženog stila života. Većina naših potrošača u našim proizvodima uživa odgovorno, ali manjina to ipak ne čini. Neumjerenost u alkoholu štetna je za zdravlje pojedinaca, za njihove obitelji i društvo u cjelini, ali i poslovanje naše kompanije. Učiniti umjerenost poželjnom ključni je aspekt Heinekenove strategije odgovorne konzumacije.“
   
Kao članica HEINEKEN grupe te jedna od najvećih proizvođača piva na hrvatskom tržištu, HEINEKEN Hrvatska provodi različite lokalne programe kojima aktivno potiče odgovorne stavove prema alkoholu i sprječava njegovu zlouporabu. Tako je 2012. godine pokrenula  projekt „Tko pije, taj ne vozi“, godinu kasnije kampanju „Za odgovorno odrastanje mladih“ te akciju „Ja sam 18+“ u sklopu manifestacije Dani piva.
   
  Promo 

Održana Tribina o odgovornoj konzumaciji alkohola

<para> Roditelji su počeli vjerovati kako je samopouzdanje ključ prema uspjehu, boljem zdravlju i općenito životu, te su pokušavali odgojiti djecu podižući im samopouzdanje i dajući im do znanja da su jedinstveni i posebni pojedinci. No, postoje i određeni dokazi koji ukazuju da počevši od otprilike 1970-ih godina prošlog stoljeća, zapadna mladež je postala i poprilično narcisoidna. Te jednostavno dolazi se do zaključka: pretjerano podižući dječje samopouzdanje, stvaraju se maleni narcisti. Međutim, nedavno provedeno istraživanje na Sveučilištu u Amsterdamu zapravo je opovrgnulo ovu tezu, te daje potpuno novo viđenje povezanosti narcizma i samopouzdanja kod djece te u kasnijoj odrasloj dobi.</para>
<para>
 Narcizam se odnosi na pretjeranu ljubav prema samome sebi i pretjerano divljenje prema samome sebi uz bahato ponašanje i nedostatak razumijevanja za druge ljude, koji se promatraju isključivo kao alat za postizanje vlastitih ciljeva. Promatran kao društvena pojava odnosno primijenjen na društvenu skupinu pojam narcizma često se koristi za označavanje elitizma ili ravnodušnosti prema položaju drugih ljudi.</para>
<para>
 <ulink url="http://cdp.sagepub.com/content/25/1/8.abstract?rss=1">Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Amsterdamu</ulink> ipak ne povezuje u tolikoj mjeri razvoj narcizma s pretjeranim samopouzdanjem. Naime, istraživači koji su također započeli istraživanje s hipotezom samopouzdanje = narcizam, naišli su na razlike između povezanosti tih dvaju osobina. Statistički, narcizam i samopouzdanje samo su slabo povezani. Po zaključcima provedenog istraživanja, narcisti mogu imati i nisku razinu samopouzdanja, a visoka razina samopouzdanja ne znači nužno da je pojedinac i narcist. Narcisti se osjećaju superiornije naspram drugih, vjeruju da zaslužuju privilegije i traže divljenje, te jednostavno očekuju da se svijet vrti oko njih. Ako to nije ispunjeno, volju uglavnom ispoljavaju agresivnošću. Osobe visokog samopouzdanja, upravo suprotno, osjećaju se zadovoljno u vlastitoj koži, no ne vide sebe kao osobu koja je bolja od drugih.</para>
<heading4>
 Kako se odgajaju maleni narcisti?
</heading4>
<para>Jasne su razlike između narcista i samopouzdanih pojedinaca. Kod izgradnje dječjeg samopouzdanja potrebno je biti oprezan i prepoznati (tanku) granicu između ova dva pojma. Imaju li djeca potrebnu količinu samopouzdanja uvelike ovisi o roditeljima. Može se konstatirati kako su samopouzdanje i narcizam djelomično i nasljedne osobine, no uglavnom oblikovane iskustvom osobe u djetinjstvu, odnosno potaknute odgojem koji su pružili roditelji. Smatra se kako narcisoidna djeca nastaju kao "posljedica" roditelja koji su prvenstveno precijenili mogućnosti samih sebe, a kasnije i djeteta, te je poznato da obično bez posebnog povoda smatraju kako je baš njihovo dijete pametnije od ostale djece, da ima znanja i interese u više područja, pa čak i u onim koja djeci nisu primjena. Također, često nagrađuju dijete, čak i kada nagradu nije zaslužilo, te previše potiču i uče dijete da se promatra kao posebna jedinka, potpuna različita od drugih.</para>
<heading4>
 Kako se odgajaju djeca puna samopouzdanja?
</heading4>
<para>Samopouzdanje, s druge strane nastaje na upravo suprotan način. Stvara se kroz roditeljsku uključenost, toplinu i pažnju koja se pruža djetetu. Roditelji dijele radost s djetetom, pokazuju interes za djetetove aktivnosti, te čine sve kako bi se dijete osjećalo voljeno i cijenjeno. S vremenom, dijete će se osjećati kao individua vrijedna poštovanja, no ne nimalo bolja ili lošija od ostalih.
</para>
<para>Iako se narcizam i samopouzdanje izgrađuju na sličan, no zapravo kroz potpuno drugačiji pristup, potrebno je biti izrazito oprezan u odgoju. Jasno je da narcizam ne nastaje zbog previše samopouzdanja, već zbog pogrešnog pristupa u nastanku istog. Umjesto da djecu učimo kako su posebni i jedinstveni, potrebno im je dati do znanja kako su voljeni i cijenjeni, kako bi izrasli u pojedince koji se ne smatraju superiornijim ili boljim od ostalih.</para>

Kada dječje samopouzdanje prelazi u narcisoidnost? Još od 1970-ih godina 20. stoljeća u Zapadnim zemljama počelo se obraćati pažnju na razvoj samopouzdanja kod djece.  Roditelji su počeli vjerovati kako je samopouzdanje ključ prema uspjehu, boljem zdravlju i općenito životu, te su pokušavali odgojiti djecu podižući im samopouzdanje i dajući im do znanja da su jedinstveni i posebni pojedinci. No, postoje i određeni dokazi koji ukazuju da počevši od otprilike 1970-ih godina prošlog stoljeća, zapadna mladež je postala i poprilično narcisoidna. Te jednostavno dolazi se do zaključka: pretjerano podižući dječje samopouzdanje, stvaraju se maleni narcisti. Međutim, nedavno provedeno istraživanje na Sveučilištu u Amsterdamu zapravo je opovrgnulo ovu tezu, te daje potpuno novo viđenje povezanosti narcizma i samopouzdanja kod djece te u kasnijoj odrasloj dobi.

   Narcizam se odnosi na pretjeranu ljubav prema samome sebi i pretjerano divljenje prema samome sebi uz bahato ponašanje i nedostatak razumijevanja za druge ljude, koji se promatraju isključivo kao alat za postizanje vlastitih ciljeva. Promatran kao društvena pojava odnosno primijenjen na društvenu skupinu pojam narcizma često se koristi za označavanje elitizma ili ravnodušnosti prema položaju drugih ljudi.

   Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Amsterdamu ipak ne povezuje u tolikoj mjeri razvoj narcizma s pretjeranim samopouzdanjem. Naime, istraživači koji su također započeli istraživanje s hipotezom samopouzdanje = narcizam, naišli su na razlike između povezanosti tih dvaju osobina. Statistički, narcizam i samopouzdanje samo su slabo povezani. Po zaključcima provedenog istraživanja, narcisti mogu imati i nisku razinu samopouzdanja, a visoka razina samopouzdanja ne znači nužno da je pojedinac i narcist. Narcisti se osjećaju superiornije naspram drugih, vjeruju da zaslužuju privilegije i traže divljenje, te jednostavno očekuju da se svijet vrti oko njih. Ako to nije ispunjeno, volju uglavnom ispoljavaju agresivnošću. Osobe visokog samopouzdanja, upravo suprotno, osjećaju se zadovoljno u vlastitoj koži, no ne vide sebe kao osobu koja je bolja od drugih.

   Kako se odgajaju maleni narcisti?

Jasne su razlike između narcista i samopouzdanih pojedinaca. Kod izgradnje dječjeg samopouzdanja potrebno je biti oprezan i prepoznati (tanku) granicu između ova dva pojma. Imaju li djeca potrebnu količinu samopouzdanja uvelike ovisi o roditeljima. Može se konstatirati kako su samopouzdanje i narcizam djelomično i nasljedne osobine, no uglavnom oblikovane iskustvom osobe u djetinjstvu, odnosno potaknute odgojem koji su pružili roditelji. Smatra se kako narcisoidna djeca nastaju kao "posljedica" roditelja koji su prvenstveno precijenili mogućnosti samih sebe, a kasnije i djeteta, te je poznato da obično bez posebnog povoda smatraju kako je baš njihovo dijete pametnije od ostale djece, da ima znanja i interese u više područja, pa čak i u onim koja djeci nisu primjena. Također, često nagrađuju dijete, čak i kada nagradu nije zaslužilo, te previše potiču i uče dijete da se promatra kao posebna jedinka, potpuna različita od drugih.

   Kako se odgajaju djeca puna samopouzdanja?

Samopouzdanje, s druge strane nastaje na upravo suprotan način. Stvara se kroz roditeljsku uključenost, toplinu i pažnju koja se pruža djetetu. Roditelji dijele radost s djetetom, pokazuju interes za djetetove aktivnosti, te čine sve kako bi se dijete osjećalo voljeno i cijenjeno. S vremenom, dijete će se osjećati kao individua vrijedna poštovanja, no ne nimalo bolja ili lošija od ostalih.

Iako se narcizam i samopouzdanje izgrađuju na sličan, no zapravo kroz potpuno drugačiji pristup, potrebno je biti izrazito oprezan u odgoju. Jasno je da narcizam ne nastaje zbog previše samopouzdanja, već zbog pogrešnog pristupa u nastanku istog. Umjesto da djecu učimo kako su posebni i jedinstveni, potrebno im je dati do znanja kako su voljeni i cijenjeni, kako bi izrasli u pojedince koji se ne smatraju superiornijim ili boljim od ostalih. Adrijana Bakoš 

samopouzdana djevojčica_pixabay

Kada dječje samopouzdanje prelazi u narcisoidnost?

<para>Prosječna dob u kojoj djevojčice postaju svjesne svojega tijela sve je manja, potvrđuje istraživanje <emphasis>Yahoo Health-a</emphasis>, provedeno na 1993 tinejdžerice i odrasle osobe u dobi od 13 do 64 godine Djevojke su se prisjetile perioda u kojemu su prvi put počele osvješćivati vlastito tijelo i osjećati stid.</para>
<para>Iako su prosječne Amerikanke stid prvi put osjetile u dobi od 13 ili 14 godina, mlađe generacije, odnosno djevojke od 13 do 17 godina, prvi stid zbog vlastitoga izgleda osjetile su već u devetoj i desetoj godini.
</para>
<heading2>
 Mediji i društvene mreže najveći uzročnici stida kod djevojčica
</heading2>
<para>
Očekivano, najveći se razlozi ovakvog pomicanja granice, kriju u sve većem utjecaju medija i društvenih mreža. Djevojčice su svakodnevno izložene iskrivljenim idealnima ljepote, a medijska nepismenost i nemogućnost samostalnog i kritičkog filtriranja informacija vodi u kriva uvjerenja.</para>
<para>Čak 60% mladih Amerikanki koje su sudjelovale u istraživanju, navodi kako je za stid od vlastitoga tijela odgovorna okolina, a ponajviše prijateljice iz škole koje su komentirale njihov izgled.</para>
<para>Djevojke koje ne navode vršnjake kao najveći utjecaj na svijest o vlastitome tijelu, spominju roditelje i njihov negativan utjecaj na vlastitu percepciju. Ispitanice čiji su roditelji imali iskrivljenu sliku vlastitoga izgleda, u budućnosti razvijaju ili izrazito pozitivan ili negativan stav prema svojemu tijelu.
</para>
<heading2>
 Djeca moraju postati svjesna manipulacije kojoj su izložena
</heading2>
<para>
Istraživači Yahoo Health-a svjesni su da su djevojčice od najranije dobi izložene snažnim utjecajima medija koji nerijetko manipuliraju djecom i stvaraju lažnu sliku stvarnosti na koju djeca pristaju.</para>
<para>Djevojčice koje su pretjerano usmjerene ka vlastitom izgledu, sklonije su različitim poremećajima prehrane te isprobavanju dijeta i preparata za mršavljenje.</para>
<para>Roditelj je dužan dijete naučiti medijskoj pismenosti i ne dozvoliti da manipulacija proizvođača i nerealna slika sudionika popularne industrije obuzme dijete.</para>
<para>S djetetom je potrebno sjesti i, za vrijeme propagandno programa, iskomentirati eventualne štetne čimbenike koji ga mogu zbuniti i uvjeriti ga u neistinu. Također, dijete oponaša ono što vidi pa ako je odgajano u obitelji u kojoj vlada zdravo prihvaćanje sebe i svojih nesavršenosti, vjerojatnije je da će izrasti u samopouzdanu osobu koja se ne stidi svojega tijela.</para>

Djevojčice sve ranije postaju svjesne svojega tijela Prosječna dob u kojoj djevojčice postaju svjesne svojega tijela sve je manja, potvrđuje istraživanje Yahoo Health-a, provedeno na 1993 tinejdžerice i odrasle osobe u dobi od 13 do 64 godine. Prosječna dob u kojoj djevojčice postaju svjesne svojega tijela sve je manja, potvrđuje istraživanje Yahoo Health-a, provedeno na 1993 tinejdžerice i odrasle osobe u dobi od 13 do 64 godine Djevojke su se prisjetile perioda u kojemu su prvi put počele osvješćivati vlastito tijelo i osjećati stid.
Iako su prosječne Amerikanke stid prvi put osjetile u dobi od 13 ili 14 godina, mlađe generacije, odnosno djevojke od 13 do 17 godina, prvi stid zbog vlastitoga izgleda osjetile su već u devetoj i desetoj godini.


   Mediji i društvene mreže najveći uzročnici stida kod djevojčica


Očekivano, najveći se razlozi ovakvog pomicanja granice, kriju u sve većem utjecaju medija i društvenih mreža. Djevojčice su svakodnevno izložene iskrivljenim idealnima ljepote, a medijska nepismenost i nemogućnost samostalnog i kritičkog filtriranja informacija vodi u kriva uvjerenja.
Čak 60% mladih Amerikanki koje su sudjelovale u istraživanju, navodi kako je za stid od vlastitoga tijela odgovorna okolina, a ponajviše prijateljice iz škole koje su komentirale njihov izgled.
Djevojke koje ne navode vršnjake kao najveći utjecaj na svijest o vlastitome tijelu, spominju roditelje i njihov negativan utjecaj na vlastitu percepciju. Ispitanice čiji su roditelji imali iskrivljenu sliku vlastitoga izgleda, u budućnosti razvijaju ili izrazito pozitivan ili negativan stav prema svojemu tijelu.


   Djeca moraju postati svjesna manipulacije kojoj su izložena


Istraživači Yahoo Health-a svjesni su da su djevojčice od najranije dobi izložene snažnim utjecajima medija koji nerijetko manipuliraju djecom i stvaraju lažnu sliku stvarnosti na koju djeca pristaju.
Djevojčice koje su pretjerano usmjerene ka vlastitom izgledu, sklonije su različitim poremećajima prehrane te isprobavanju dijeta i preparata za mršavljenje.
Roditelj je dužan dijete naučiti medijskoj pismenosti i ne dozvoliti da manipulacija proizvođača i nerealna slika sudionika popularne industrije obuzme dijete.
S djetetom je potrebno sjesti i, za vrijeme propagandno programa, iskomentirati eventualne štetne čimbenike koji ga mogu zbuniti i uvjeriti ga u neistinu. Također, dijete oponaša ono što vidi pa ako je odgajano u obitelji u kojoj vlada zdravo prihvaćanje sebe i svojih nesavršenosti, vjerojatnije je da će izrasti u samopouzdanu osobu koja se ne stidi svojega tijela. Jelena Pervan 

Djevojčica_Pixabay

Djevojčice sve ranije postaju svjesne svojega tijela

<para> Noćna su mora onih koji ne mogu zamisliti zajednički suživot djeteta i kućnog ljubimca, a najveća sreća onih koji već otprije svoju četveronožnu mazilicu sada upoznaju s djetetom koje nije ništa manje oduševljeno i s velikom ljubavlju prihvaća njihovo društvo. Kako bi sve one koji i nisu tako oduševljeni idejom kućnog ljubimca i djeteta u istom prostoru ili ipak promišljaju o kućnom ljubimicu, ali nisu sigurni u funkcioniranje takvog suživota olakšali donošenje odluke, važno je znati kako kućni ljubimci imaju mnoge pozitivne strane za djecu i zajedničko druženje.</para>
<heading4>
 Ljubimci "pokreću" djecu
</heading4>
<para>Dijete koje je tek prohodalo i pas ili mačka u istom kućanstvu ponekad mogu proizvesti pravi "uragan". No, djeca koja odrastaju uz psa ili mačku imaju u njima veliku motivaciju kad je riječ o prohodavanju i općenito kretanju. Djeca brzo shvate kako se njihov ljubimac kreće, pa isto požele i oni. Osim toga, nakon što dijete ustabili ravnotežu na nožicama i kasnije u vrtićkoj i predškolskoj dobi, kućni ljubimci, posebice pas, imaju pozitivan utjecaj na provođenje vremena izvan kuće ili posebno stana. Pas koji živi u stanu treba svakodnevne šetnje što je odličan izgovor za izvlačenje djeteta u šetnje ili prirodu, posebno ako mališan voli provoditi vrijeme u zatvorenu prostoru ispred tv-a ili video igrica. Ako imate psa u dvorištu, odlična je motivacija i pokretač svakodnevnog boravka na otvorenom, jer osim što je maloj djeci zanimljiva i pokretljiva igračaka, jednostavno zove na druženje, bacanje loptice i trčkaranje. Nedavna <ulink url="http://www.telegraph.co.uk/pets/owning-a-pet-improves-childrens-health/">britanska studija</ulink> potvrdila je kako su djeca u Velikoj Britaniji koja imaju kućne ljubimce zdravija od one koja ih nemaju. Dokazana je paralela između posjedovanja psa i povećanog dnevnog kretanja, šetnji i općenito više igre i provođenja vremena na otvorenom.
</para>
<heading4>
 Ljubimci poboljšavaju mentalno zdravlje
</heading4>
<para>U već<ulink url="http://www.telegraph.co.uk/pets/owning-a-pet-improves-childrens-health/"> spomenutoj studiji</ulink>, gotovo 75% roditelja primijetilo je pomak na bolje kod svoje djece koja su se borila s depresijom nakon što su nabavili kućnog ljubimca. Kućni ljubimci pozitivno i već dokazano djeluju na borbu s deperesijom i kod odraslih, gdje je smanjuju s blage na zanemarivu. Podizanje razine tjelesnih aktivnosti koja je dokazana metoda poboljšanja mentalnog zdravlja, ključna je nekomplicirana veza odnosno povezanost s ljubimcem. Ljubimci su tihi i konzistentni pratioci u svakodnevnom suživotu. Odani su, puni ljubavi za svoje vlasnike i potiču na zabavne aktivnosti. Ako dijete ima primjerice problema s međuvršnjačkim zlostavljanjem, sramežljivošću ili je dijete s posebnim potrebama, ljubimac je savršeno okruženje za njih.</para>
<heading4>
 Ljubimci uče empatiji
</heading4>
<para>
 Empatija je vrlo važna socijalna vještina koju neka djeca uče lako, a drugoj treba nešto više vremena za svladavanje. Empatija je sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i načina kako reagirati na opažene emocije. Ljubimci također mogu utjecati na učenje empatije. <ulink url="http://www.webvet.com/main/2008/06/20/animals-teach-children-empathy-and-compassion">Australska studija</ulink> dokazala je kako se empatija i briga o drugom biću mogu lako učiti kroz primjere suživota s kućnim ljubimcima. Osim te, provedene su i druge studije koje dokazuju povećanu empatiju kod djece koja posjeduju kućne ljubimce.</para>
<heading4>
 Ljubimci uče odgovornosti
</heading4>
<para>Dajući im do znanja da je <emphasis>Rexa</emphasis> potrebno svaki dan izvesti u šetnju ili počistiti <emphasis>Sivkovu</emphasis> kutiju s pijeskom, djeca se uče odgovornosti i važnosti brige za drugo živo biće. Učenje odgovornosti za drugo živo biće od iznimne je važnosti i potrebno ju je savladati još u najranijoj dobi. Odgovornost je velika i važna stvar koju djeca ne shvaćaju olako jer se osjećaju uključenim, a ako im je dana odgovornost za nešto, djeca će je objeručke prihvatiti i dati sve od sebe kako bi ispunili zadatak. Jasno, djeca su ponekad zaigrana i zaboravljiva, pa je kod ovakvih stvari potreban roditeljski nadzor i promatranje sa strane, jer ipak je riječ o brzi za drugo živo biće.</para>
<heading4>
 Ljubimci pomažu djeci savladati tugu i gubitak
</heading4>
<para>Koliko god to izbjegavali, gubitak voljenih osoba, ali kućnih ljubimaca je neizbježan. Nažalost, djeca se s tim ponekad zaista teško nose, a za brojnu djecu prvi gubitak koji dožive, počesto je upravo gubitak voljenog kućnog ljubimca. Iako taj događaj uglavnom slama srce djeteta, ali i odraslih, djecu uči kako nadvladati tugu, ali i velikoj ljubavi i uspomenama koje su doživjeli zajedno, odnosno prolaznosti. Ako je riječ o gubitke odrasle, djeci bliske osobe, u ljubimcu će naći na najvažniju utjehu i rado će s njima podijeliti tužne vijesti i osjećaje. <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/kucni-ljubimci-su-utjeha-broj-jedan-djeci-u-teskim-trenutcima/">Više o toj temi pisali smo ovdje</ulink>.</para>
<para>Kao što je poznato, postoje brojne dobrobiti i pozitivne strane suživota ljubimaca i djece, a osim navedenih, svakako je važno istaknuti veliku i iskrenu ljubav i povezanost koju osjećaju jedni za druge dijeleći svakodnevni život, igru i sreću, a uspomene i zajedničke dogodovštine zasigurno će ostaviti toplinu i pozitivan trag sjećanja na djetinjstvo.</para>

Suživot s kućnim ljubimcem ima brojne pozitivne strane za dijete Kućni ljubimci i mala djeca u istom kućanstvu noćna su mora ili najveća sreća.  Noćna su mora onih koji ne mogu zamisliti zajednički suživot djeteta i kućnog ljubimca, a najveća sreća onih koji već otprije svoju četveronožnu mazilicu sada upoznaju s djetetom koje nije ništa manje oduševljeno i s velikom ljubavlju prihvaća njihovo društvo. Kako bi sve one koji i nisu tako oduševljeni idejom kućnog ljubimca i djeteta u istom prostoru ili ipak promišljaju o kućnom ljubimicu, ali nisu sigurni u funkcioniranje takvog suživota olakšali donošenje odluke, važno je znati kako kućni ljubimci imaju mnoge pozitivne strane za djecu i zajedničko druženje.

   Ljubimci "pokreću" djecu

Dijete koje je tek prohodalo i pas ili mačka u istom kućanstvu ponekad mogu proizvesti pravi "uragan". No, djeca koja odrastaju uz psa ili mačku imaju u njima veliku motivaciju kad je riječ o prohodavanju i općenito kretanju. Djeca brzo shvate kako se njihov ljubimac kreće, pa isto požele i oni. Osim toga, nakon što dijete ustabili ravnotežu na nožicama i kasnije u vrtićkoj i predškolskoj dobi, kućni ljubimci, posebice pas, imaju pozitivan utjecaj na provođenje vremena izvan kuće ili posebno stana. Pas koji živi u stanu treba svakodnevne šetnje što je odličan izgovor za izvlačenje djeteta u šetnje ili prirodu, posebno ako mališan voli provoditi vrijeme u zatvorenu prostoru ispred tv-a ili video igrica. Ako imate psa u dvorištu, odlična je motivacija i pokretač svakodnevnog boravka na otvorenom, jer osim što je maloj djeci zanimljiva i pokretljiva igračaka, jednostavno zove na druženje, bacanje loptice i trčkaranje. Nedavna britanska studija potvrdila je kako su djeca u Velikoj Britaniji koja imaju kućne ljubimce zdravija od one koja ih nemaju. Dokazana je paralela između posjedovanja psa i povećanog dnevnog kretanja, šetnji i općenito više igre i provođenja vremena na otvorenom.


   Ljubimci poboljšavaju mentalno zdravlje

U već spomenutoj studiji, gotovo 75% roditelja primijetilo je pomak na bolje kod svoje djece koja su se borila s depresijom nakon što su nabavili kućnog ljubimca. Kućni ljubimci pozitivno i već dokazano djeluju na borbu s deperesijom i kod odraslih, gdje je smanjuju s blage na zanemarivu. Podizanje razine tjelesnih aktivnosti koja je dokazana metoda poboljšanja mentalnog zdravlja, ključna je nekomplicirana veza odnosno povezanost s ljubimcem. Ljubimci su tihi i konzistentni pratioci u svakodnevnom suživotu. Odani su, puni ljubavi za svoje vlasnike i potiču na zabavne aktivnosti. Ako dijete ima primjerice problema s međuvršnjačkim zlostavljanjem, sramežljivošću ili je dijete s posebnim potrebama, ljubimac je savršeno okruženje za njih.

   Ljubimci uče empatiji


   Empatija je vrlo važna socijalna vještina koju neka djeca uče lako, a drugoj treba nešto više vremena za svladavanje. Empatija je sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i načina kako reagirati na opažene emocije. Ljubimci također mogu utjecati na učenje empatije. Australska studija dokazala je kako se empatija i briga o drugom biću mogu lako učiti kroz primjere suživota s kućnim ljubimcima. Osim te, provedene su i druge studije koje dokazuju povećanu empatiju kod djece koja posjeduju kućne ljubimce.

   Ljubimci uče odgovornosti

Dajući im do znanja da je Rexa potrebno svaki dan izvesti u šetnju ili počistiti Sivkovu kutiju s pijeskom, djeca se uče odgovornosti i važnosti brige za drugo živo biće. Učenje odgovornosti za drugo živo biće od iznimne je važnosti i potrebno ju je savladati još u najranijoj dobi. Odgovornost je velika i važna stvar koju djeca ne shvaćaju olako jer se osjećaju uključenim, a ako im je dana odgovornost za nešto, djeca će je objeručke prihvatiti i dati sve od sebe kako bi ispunili zadatak. Jasno, djeca su ponekad zaigrana i zaboravljiva, pa je kod ovakvih stvari potreban roditeljski nadzor i promatranje sa strane, jer ipak je riječ o brzi za drugo živo biće.

   Ljubimci pomažu djeci savladati tugu i gubitak

Koliko god to izbjegavali, gubitak voljenih osoba, ali  kućnih ljubimaca je neizbježan. Nažalost, djeca se s tim ponekad zaista teško nose, a za brojnu djecu prvi gubitak koji dožive, počesto je upravo gubitak voljenog kućnog ljubimca. Iako taj događaj uglavnom slama srce djeteta, ali i odraslih, djecu uči kako nadvladati tugu, ali i velikoj ljubavi i uspomenama koje su doživjeli zajedno, odnosno prolaznosti. Ako je riječ o gubitke odrasle, djeci bliske osobe, u ljubimcu će naći na najvažniju utjehu i rado će s njima podijeliti tužne vijesti i osjećaje. Više o toj temi pisali smo ovdje.
Kao što je poznato, postoje brojne dobrobiti i pozitivne strane suživota ljubimaca i djece, a osim navedenih, svakako je važno istaknuti veliku i iskrenu ljubav i povezanost koju osjećaju jedni za druge dijeleći svakodnevni život, igru i sreću, a uspomene i zajedničke dogodovštine zasigurno će ostaviti toplinu i pozitivan trag sjećanja na djetinjstvo. Adrijana Bakoš 

dječak i pas_pixabay

Suživot s kućnim ljubimcem ima brojne pozitivne strane za dijete

<para>Beba je stigla u vašu obitelj, a vi kao majka sa svojom bebom postali ste poput balončića ljubavi koji nitko ne može uništiti. Očevi u tim slučajevima vrlo često, posebno u prvim mjesecima života bebe, ostaju po strani, bez mogućnosti da se u potpunosti prilagode na bebu, zbliže s njom, pa tako i vama olakšaju brigu o djetetu. Osim očeva koji i sami moraju pokazati inicijativu i volju u brizi i odgoju djeteta, majke su te koje mogu svojim postupcima omogućiti to svojem partneru. Evo na koji način možete potaknuti zbližavanje oca i bebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Dodir koža o kožu – Baš kako beba poznaje majčin miris i vrlo je važan način zbližavanja bebe i majke koža o kožu, mora i na taj način upoznati i oca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Muška nosilica  - Kada je dijete nemirno, želi se nositi, njihati, maziti, u tome vam može pomoći i otac. Bilo  nosilicom, bilo na rukama, očevi mogu usvojiti načine tješenja bebe, njezinog uspavljivanja, prve komunikacije…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Masaža bebe – Bebe obožavaju masažu, posebno trbuščića, što im može pomoći da se smanje količine stresa, olakša probava i omogući mirniji san. To svakako može raditi i otac.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Pričanje s bebom – Potičite oca da priča s bebom što više i nasmijava je. Važno je da beba prepoznaje njegov glas i reagira na njegove „nepodopštine“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Večernja rutina – Potaknite oca da postane dio rutine večernjeg kupanja, hranjenja (ako se hrani na bočicu) i uspavljivanja. Beba će vrlo rano naučiti da je i on osoba koja ima „dozvolu“ za njezino uspavljivanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Dnevni odmor – Neka se otac i beba zajedno maze i spavaju u krevetu za vrijeme dnevnih odmora, što će produbiti njihovo zbližavanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Mijenjanje pelena – Neka mu rutina mijenjanja pelena bude u malom prstu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Noćno hranjenje – Ako se beba hrani na bočicu, otac može preuzeti brigu o jednom od noćnih hranjenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9. Tješenje i igra s bebom – Ako je beba uznemirena ili spremna za igru i šetnju, potaknite oca neka preuzme brigu u tome dijelu. Vrlo brzo će njih dvoje steći vlastitu rutinu i beba će odlično reagirati na njega.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 10. Hranjenje bebe – Kada beba počne jesti kašice, očevi se mogu još više uključiti u obroke i postati dio „zabave“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 11. Zajedničko maženje – Mazite se svi zajedno što češće. Neka dijete osjeti vašu ljubav i povezanost te vas počne doživljavati kao cjelinu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © ricardoferrando - fotolia</para>

Pomognite novopečenom tati zbližavanje s bebom Potaknite ga da postane dio dnevne rutine u brizi oko bebe i stvaranja neraskidive veze Beba je stigla u vašu obitelj, a vi kao majka sa svojom bebom postali ste poput balončića ljubavi koji nitko ne može uništiti. Očevi u tim slučajevima vrlo često, posebno u prvim mjesecima života bebe, ostaju po strani, bez mogućnosti da se u potpunosti prilagode na bebu, zbliže s njom, pa tako i vama olakšaju brigu o djetetu. Osim očeva koji i sami moraju pokazati inicijativu i volju u brizi i odgoju djeteta, majke su te koje mogu svojim postupcima omogućiti to svojem partneru. Evo na koji način možete potaknuti zbližavanje oca i bebe.
   
   1. Dodir koža o kožu – Baš kako beba poznaje majčin miris i vrlo je važan način zbližavanja bebe i majke koža o kožu, mora i na taj način upoznati i oca.
   
   2. Muška nosilica  - Kada je dijete nemirno, želi se nositi, njihati, maziti, u tome vam može pomoći i otac. Bilo  nosilicom, bilo na rukama, očevi mogu usvojiti načine tješenja bebe, njezinog uspavljivanja, prve komunikacije…
   
   3. Masaža bebe – Bebe obožavaju masažu, posebno trbuščića, što im može pomoći da se smanje količine stresa, olakša probava i omogući mirniji san. To svakako može raditi i otac.
   
   4. Pričanje s bebom – Potičite oca da priča s bebom što više i nasmijava je. Važno je da beba prepoznaje njegov glas i reagira na njegove „nepodopštine“.
   
   5. Večernja rutina – Potaknite oca da postane dio rutine večernjeg kupanja, hranjenja (ako se hrani na bočicu) i uspavljivanja. Beba će vrlo rano naučiti da je i on osoba koja ima „dozvolu“ za njezino uspavljivanje.
   
   6. Dnevni odmor – Neka se otac i beba zajedno maze i spavaju u krevetu za vrijeme dnevnih odmora, što će produbiti njihovo zbližavanje.
   
   7. Mijenjanje pelena – Neka mu rutina mijenjanja pelena bude u malom prstu.
   
   8. Noćno hranjenje – Ako se beba hrani na bočicu, otac može preuzeti brigu o jednom od noćnih hranjenja.
   
   9. Tješenje i igra s bebom – Ako je beba uznemirena ili spremna za igru i šetnju, potaknite oca neka preuzme brigu u tome dijelu. Vrlo brzo će njih dvoje steći vlastitu rutinu i beba će odlično reagirati na njega.
   
   10. Hranjenje bebe – Kada beba počne jesti kašice, očevi se mogu još više uključiti u obroke i postati dio „zabave“.
   
   11. Zajedničko maženje – Mazite se svi zajedno što češće. Neka dijete osjeti vašu ljubav i povezanost te vas počne doživljavati kao cjelinu.
 

Foto: © ricardoferrando - fotolia vam 

Pomognite novopečenom tati zbližavanje s bebom

<para>
 Sajam Dani beba, djece i trudnica, najveći specijalizirani sajam za bebe i djecu u regiji, na radost i veselje stanovnika Slavonije,  stiže u Slavonski Brod. Ovaj 23. po redu sajam održat će se u lijepom i ugodnom prostoru trgovačkog centra City Colosseum na 1. Katu. City Colosseum je najveći trgovački centar u središnjoj Slavoniji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U modernom prostoru trgovačkog centra posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti mnoge tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci. Generalni pokrovitelj sajma je Podravkin Lino, a uz sponzore sajma: BebeNova, MagicBaby, Mali anđeo, Nestle, Töpfer i Violeta, posjetitelje će dočekati i mnogobojne specijalizirane tvrtke sa svojim proizvodima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovaj specijalizirani sajam za bebe, djecu i trudnice omogućava da se na jednom mjestu roditelji upoznaju s mnogim novitetima i brendovima, novim proizvodima,  a valja istaknuti i specijalne sajamske ponude. Mnogi roditelji se odlučuju za kupnju baby opreme upravo na ovom sajmu, jer je poznat po atraktivnim i primamljivim popustima, te najvećem izboru proizvoda za bebe i djecu na jednom mjestu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, animatori, a posjetitelje očekuju i mnogobrojne nagradne igre. Uz sve to, djeca se mogu zabaviti u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama na sajmu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
O svim aktivnostima tijekom održavanja sajma i ostalim informacijama organizator će obavještavati putem facebook profila Dani.beba i web stranice 
 <ulink url="http://www.danibeba.com/">www.danibeba.com</ulink>
 .<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dani beba, djece i trudnica nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, bebe, djecu i trudnice.</para>

23. Dani beba, djece i trudnica 5.-6.3.2016. Trgovački centar City Colosseum, Slavonski Brod 
   Sajam Dani beba, djece i trudnica, najveći specijalizirani sajam za bebe i djecu u regiji, na radost i veselje stanovnika Slavonije,  stiže u Slavonski Brod. Ovaj 23. po redu sajam održat će se u lijepom i ugodnom prostoru trgovačkog centra City Colosseum na 1. Katu. City Colosseum je najveći trgovački centar u središnjoj Slavoniji.
   
U modernom prostoru trgovačkog centra posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti mnoge tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci. Generalni pokrovitelj sajma je Podravkin Lino, a uz sponzore sajma: BebeNova, MagicBaby, Mali anđeo, Nestle, Töpfer i Violeta, posjetitelje će dočekati i mnogobojne specijalizirane tvrtke sa svojim proizvodima.
   
Ovaj specijalizirani sajam za bebe, djecu i trudnice omogućava da se na jednom mjestu roditelji upoznaju s mnogim novitetima i brendovima, novim proizvodima,  a valja istaknuti i specijalne sajamske ponude. Mnogi roditelji se odlučuju za kupnju baby opreme upravo na ovom sajmu, jer je poznat po atraktivnim i primamljivim popustima, te najvećem izboru proizvoda za bebe i djecu na jednom mjestu.
   
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, animatori, a posjetitelje očekuju i mnogobrojne nagradne igre. Uz sve to, djeca se mogu zabaviti u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama na sajmu.
   
O svim aktivnostima tijekom održavanja sajma i ostalim informacijama organizator će obavještavati putem facebook profila Dani.beba i web stranice 
      www.danibeba.com
   .
   
Dani beba, djece i trudnica nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, bebe, djecu i trudnice. žena.hr 

23. Dani beba, djece i trudnica

<para>“Iz ljubavi prema djeci“, nacionalna inicijativa Hrvatskog Crvenog križa, P&amp;G-a i Kauflanda je upravo završena. Zahvaljujući ovoj humanitarnoj kampanji, predškolska djeca u potrebi primit će pelene i ostale proizvode koji će pomoći da što više njih doživi udobnost vlastitog doma. Ukupno je prikupljeno 100.000 kn donacije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U inicijativu je aktivno uključen Hrvatski Crveni križ koji je sa djelatnicima i volonterima aktivno usklađivao podatke o obiteljima u najvećoj potrebi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
“Za mnoge obitelji u potrebi koje žive u velikoj oskudici kampanja “Iz ljubavi prema djeci” donosi ne samo pomoć, već i radost. Veliko hvala svima koji su pružili potporu ovoj plemenitoj inicijativi.” izjavio je izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Robert Markt.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sredstva prikupljena u ovoj kampanji će podržati obitelji sa djecom do druge godine života koje se nalaze u iznimnim potrebama na području Sisačko moslavačke, virovitičko-podravske i šibensko-kninske županije. Zahvaljujući kampanji, oni će primiti pelene Pampers te ostalo potrebno poput posteljine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
“Iznimno smo sretni što je toliko kupaca odabralo upravo P&amp;G proizvode kao što su Ariel, Lenor, Pampers ili Gillette i što su time pomogli obiteljima u potrebi. ”, rekao je član Uprave P&amp;G-ja za Hrvatsku, Srđan Lisac.     <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ključni partner inicijative je tvrtka Kaufland, jedan od najvećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
“Zahvaljujemo svim našim kupcima na sudjelovanju u humanitarnoj inicijativi „Iz ljubavi prema djeci“. Iznimno smo ponosni što se toliko kupaca odazvalo i uključilo, ovaj program pomoći ne bi bilo moguće realizirati bez njih.“, izjavio je glasnogovornik Kauflanda, Dubravko Kušec.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ambasador projekta, pisac i voditelj Bruno Šimleša, također je kupovinom P&amp;G proizvoda pomogao programu pomoći za djecu u potrebi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
“Sretan sam što sam bio u mogućnosti pomoći. Hvala svima koji su sudjelovali.“, izjavio je.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Inicijativa „Iz ljubavi prema djeci“ u trgovinama Kauflanda je trajala od 11. siječnja do 21. veljače 2016. godine. U ovu plemenitu kampanju mogli su se uključiti svi i to kupnjom P&amp;G proizvoda u trgovinama Kauflanda među kojima su brendovi Ariel, Dash, Lenor, Jar, Always, Gillette, Pantene, H&amp;S, Old Spice, Oral-B i Pampers. Svakom kupovinom P&amp;G proizvoda u Kauflandu kupci su pomogli prikupiti 100.000 kn kojima će se poboljšati životi potrebite djece u Hrvatskoj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Kaufland i P&G doniraju 100.000 kuna Hrvatskom Crvenom križu za djecu u potrebi Završena je nacionalna inicijativa Hrvatskog Crvenog križa, P&amp;G-a i Kauflanda “Iz ljubavi prema djeci“ “Iz ljubavi prema djeci“, nacionalna inicijativa Hrvatskog Crvenog križa, P&amp;G-a i Kauflanda je upravo završena. Zahvaljujući ovoj humanitarnoj kampanji, predškolska djeca u potrebi primit će pelene i ostale proizvode koji će pomoći da što više njih doživi udobnost vlastitog doma. Ukupno je prikupljeno 100.000 kn donacije.
   
U inicijativu je aktivno uključen Hrvatski Crveni križ koji je sa djelatnicima i volonterima aktivno usklađivao podatke o obiteljima u najvećoj potrebi.
   
“Za mnoge obitelji u potrebi koje žive u velikoj oskudici kampanja “Iz ljubavi prema djeci” donosi ne samo pomoć, već i radost. Veliko hvala svima koji su pružili potporu ovoj plemenitoj inicijativi.” izjavio je izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Robert Markt.  
Sredstva prikupljena u ovoj kampanji će podržati obitelji sa djecom do druge godine života koje se nalaze u iznimnim potrebama na području Sisačko moslavačke, virovitičko-podravske i šibensko-kninske županije. Zahvaljujući kampanji, oni će primiti pelene Pampers te ostalo potrebno poput posteljine.
   
“Iznimno smo sretni što je toliko kupaca odabralo upravo P&amp;G proizvode kao što su Ariel, Lenor, Pampers ili Gillette i što su time pomogli obiteljima u potrebi. ”, rekao je član Uprave P&amp;G-ja za Hrvatsku, Srđan Lisac.     
   
Ključni partner inicijative je tvrtka Kaufland, jedan od najvećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj.  
“Zahvaljujemo svim našim kupcima na sudjelovanju u humanitarnoj inicijativi „Iz ljubavi prema djeci“. Iznimno smo ponosni što se toliko kupaca odazvalo i uključilo, ovaj program pomoći ne bi bilo moguće realizirati bez njih.“, izjavio je glasnogovornik Kauflanda, Dubravko Kušec.
   
Ambasador projekta, pisac i voditelj Bruno Šimleša, također je kupovinom P&amp;G proizvoda pomogao programu pomoći za djecu u potrebi.
“Sretan sam što sam bio u mogućnosti pomoći. Hvala svima koji su sudjelovali.“, izjavio je.
Inicijativa „Iz ljubavi prema djeci“ u trgovinama Kauflanda je trajala od 11. siječnja do 21. veljače 2016. godine. U ovu plemenitu kampanju mogli su se uključiti svi i to kupnjom P&amp;G proizvoda u trgovinama Kauflanda među kojima su brendovi Ariel, Dash, Lenor, Jar, Always, Gillette, Pantene, H&amp;S, Old Spice, Oral-B i Pampers. Svakom kupovinom P&amp;G proizvoda u Kauflandu kupci su pomogli prikupiti 100.000 kn kojima će se poboljšati životi potrebite djece u Hrvatskoj.
   
  Promo 

Kaufland i P&G doniraju 100.000 kuna Hrvatskom Crvenom križu za djecu u potrebi

<para>, a vezano za broj novorođene djece, sklopljene brakove i životna partnerstva, registar birača, političke stranke, neprofitne udruge i druge važne brojke.</para>
<para>Nama je najzanimljiviji dio upravo vezan za broj novorođene djece, kojih je u 2015. bilo 37.559, od čega je nešto više bilo dječaka, njih 19.418. Djevojčica se rodilo 18.141. Najpopularnija su i dalje kratka, tradicionalna i biblijska imena među kojima je najviše bilo dječaka s imenom Luka, te djevojčica s imenom Mia.
</para>
<heading4>10 najpopularnijih imena za dječake u 2015.</heading4>
<para>
1. Luka
2. Ivan
3. David
4. Jakov
5. Petar
6. Marko
7. Filip
8. Karlo
9. Ivano
10. Josip
</para>
<heading4>10 najpopularnijih imena za djevojčice u 2015.</heading4>
<para>
1. Mia
2. Lucija
3. Ema
4. Ana
5. Petra
6. Sara
7. Lana
8. Nika
9. Marta
10. Iva</para>
<para>U Hrvatskoj je 2015. sklopljeno 19.700 brakova, od čega 10.697 vjerskih i 9.003 građanska. Tijekom godine sklopljeno je i 108 životnih partnerstva.
</para>
<para>Već smo spomenuli da je tijekom godine rođeno 37.559 djece, no istovremeno je umrlo 56.908 naših sugrađana, pa su demografi s pravom zabrinuti zbog pada nataliteta.</para>
<para>Izvor: <ulink url="http://www.scribd.com/doc/300439601/FINAL-Statisti%C4%8Dki-Prikaz-24-02-2016">http://www.scribd.com/doc/300439601/FINAL-Statisti%C4%8Dki-Prikaz-24-02-2016</ulink>
</para>
<para> </para>

Luka i Mia - najpopularnija imena u 2015. Saznajte koja su još u top 10 Ministarstvo uprave objavilo je statistički dokument za 2015. , a vezano za broj novorođene djece, sklopljene brakove i životna partnerstva, registar birača, političke stranke, neprofitne udruge i druge važne brojke.
Nama je najzanimljiviji dio upravo vezan za broj novorođene djece, kojih je u 2015. bilo 37.559, od čega je nešto više bilo dječaka, njih 19.418. Djevojčica se rodilo 18.141. Najpopularnija su i dalje kratka, tradicionalna i biblijska imena među kojima je najviše bilo dječaka s imenom Luka, te djevojčica s imenom Mia.

10 najpopularnijih imena za dječake u 2015.

1. Luka
2. Ivan
3. David
4. Jakov
5. Petar
6. Marko
7. Filip
8. Karlo
9. Ivano
10. Josip

10 najpopularnijih imena za djevojčice u 2015.

1. Mia
2. Lucija
3. Ema
4. Ana
5. Petra
6. Sara
7. Lana
8. Nika
9. Marta
10. Iva
U Hrvatskoj je 2015. sklopljeno 19.700 brakova, od čega 10.697 vjerskih i 9.003 građanska. Tijekom godine sklopljeno je i 108 životnih partnerstva.

Već smo spomenuli da je tijekom godine rođeno 37.559 djece, no istovremeno je umrlo 56.908 naših sugrađana, pa su demografi s pravom zabrinuti zbog pada nataliteta.
Izvor: http://www.scribd.com/doc/300439601/FINAL-Statisti%C4%8Dki-Prikaz-24-02-2016

  Jelena Kovačić 

dječak djevojčica pixabay

Luka i Mia - najpopularnija imena u 2015. Saznajte koja su još u top 10

<para> Konkretan odgovor zapravo i ne postoji, isto kao i na vječnu debatu da li je ispravnije da dijete spava u krevetu s roditeljima ili u vlastitu krevetiću. Ništa od toga nije manje ili više ispravno. Kako bi odluka o premještanju djeteta u vlastitu sobu i krevet bila olakšana, najvažnije je osluškivati vlastito dijete i njegovu spremnost na promjenu. Nagla promjena okoline bez djetetova sudjelovanja teško će uroditi plodom, a kod djeteta može stvoriti otpor prema novom prostoru.</para>
<para>Brojni roditelji smatraju kako će se kod djeteta nakon premještanja u vlastitu sobu poremetiti i djetetov, ponekad teško uspostavljeni, ritam spavanja. Naravno, kod određene djece tranzicija ponekad i je teška i pomalo stresna, no kod pojedine zapravo je i olakšanje. Spavanje u vlastitoj sobi kod pojedine djece donosi olakšanje i bolje spavanje tijekom noći. Naime, kod neke djece dolazi do noćnih buđenja i traženja roditelja isključivo zato što znaju da se roditelji nalaze u neposrednoj blizini i jer su svjesni da će im odmah po plakanju ili zazivanju doskočiti i pružiti ono što žele, a uglavnom je riječ samo o utjehi. Osim toga, poneka djeca imaju izrazito lak san pa se bude na svaki zvuk šuškanja, a samim time premještanje u vlastitu sobu im donosi olakšanje i željenu tišinu.</para>
<para>Osim što je vlastita soba potpuno nova situacija i veliki događaj za dijete, veliki je i važan događaj i za roditelje, posebno za majke koje ponekad prilikom premještanja pate od anksioznosti zbog odvajanja. No, važno je znati da je dijete na sigurnom i zapravo u blizini roditeljske sobe te će ako što zatreba roditelji brzo biti u stanju reagirati i pružiti djetetu potrebno.</para>
<para>Kod premještaja u vlastitu sobu, ako je dijete dovoljno staro da bi razumjelo, dozvolite mu da sudjeluje u oblikovanju sobe, neka samo odabere boju zidova, zidne naljepnice ili omiljene postere, pa i u odabiru namještaja i sitnica za sobu. Tako će shvatiti da će to biti samo njegov mali raj i osjećat će se ugodno i zaštićeno. O privikavanju na vlastitu sobu <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija-savjeta/odvikavanje-od-spavanja-s-roditeljima/">pisali smo i u našoj rubrici savjetovalište</ulink>.</para>
<heading2>Kada je preporučeno vrijeme za spavanje u krevetu i sobi?</heading2>
<para>Kao što je već spomenuto, teško je odrediti fiksnu dob za vlastiti krevetac i sobu, no preporučeno vrijeme bilo bi između 1 i 3,5 godine djeteta. Iako pojedina djeca spavaju u vlastitoj sobi već s nekoliko dana ili tjedana starosti, druga se opet teško prilagođavaju i s navršenih 5 godina. Pravila zaista nema. Kod nekih je premještanje u krevet nužno, jer djeca su jednostavno prerasla krevetić te svojim penjanjem ugrožavaju vlastitu sigurnost te su stoga roditelji primorani premjestiti ih u krevet.</para>
<para>Osim toga, kod neke djece premještaj u vlastitu sobu ili samo krevet, važnu ulogu ima i skori dolazak sestre ili brata. Kod brojnih roditelja riječ je isključivo o nedostatku prostora za dva krevetića u roditeljskoj sobi, pa je starije dijete uglavnom tada primorano prilagoditi se na vlastitu. U tom slučaju, važno je nastojati dijete na vrijeme pripremiti na promjene kako se ne bi dodatno osjećalo "ugroženo" <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/savjeti/privikavanje-2-godisnjaka-na-vlastiti-krevet-i-sobu/">radi dolaska novog člana u obitelj</ulink>.</para>
<para>Premještanje u vlastitu sobu ili samo u krevet "za velike" jedan je od brojnih izazova odrastanja s kojim se djeca suočavaju na različite načine. Neka djeca tu promjenu gotovo da i ne osjete ili se s njom nose odlično, dok drugoj pada vrlo teško. Vrlo je važna roditeljska ustrajanost, prezentacija novog stanja, ali i empatija kako se djeca ne bi odjednom osjećala naglo odvojenom ili odbačenim od roditelja.</para>

Kada je vrijeme za premještanje djeteta u vlastitu sobu? Mnogi roditelji često se zapitaju kada je pravo vrijeme za premjestiti dijete u vlastitu sobu, ali i iz dječjeg krevetića u pravi krevet.  Konkretan odgovor zapravo i ne postoji, isto kao i na vječnu debatu da li je ispravnije da dijete spava u krevetu s roditeljima ili u vlastitu krevetiću. Ništa od toga nije manje ili više ispravno. Kako bi odluka o premještanju djeteta u vlastitu sobu i krevet bila olakšana, najvažnije je osluškivati vlastito dijete i njegovu spremnost na promjenu. Nagla promjena okoline bez djetetova sudjelovanja teško će uroditi plodom, a kod djeteta može stvoriti otpor prema novom prostoru.
Brojni roditelji smatraju kako će se kod djeteta nakon premještanja u vlastitu sobu poremetiti i djetetov, ponekad teško uspostavljeni, ritam spavanja. Naravno, kod određene djece tranzicija ponekad i je teška i pomalo stresna, no kod pojedine zapravo je i olakšanje. Spavanje u vlastitoj sobi kod pojedine djece donosi olakšanje i bolje spavanje tijekom noći. Naime, kod neke djece dolazi do noćnih buđenja i traženja roditelja isključivo zato što znaju da se roditelji nalaze u neposrednoj blizini i jer su svjesni da će im odmah po plakanju ili zazivanju doskočiti i pružiti ono što žele, a uglavnom je riječ samo o utjehi. Osim toga, poneka djeca imaju izrazito lak san pa se bude na svaki zvuk šuškanja, a samim time premještanje u vlastitu sobu im donosi olakšanje i željenu tišinu.
Osim što je vlastita soba potpuno nova situacija i veliki događaj za dijete, veliki je i važan događaj i za roditelje, posebno za majke koje ponekad prilikom premještanja pate od anksioznosti zbog odvajanja. No, važno je znati da je dijete na sigurnom i zapravo u blizini roditeljske sobe te će ako što zatreba roditelji brzo biti u stanju reagirati i pružiti djetetu potrebno.
Kod premještaja u vlastitu sobu, ako je dijete dovoljno staro da bi razumjelo, dozvolite mu da sudjeluje u oblikovanju sobe, neka samo odabere boju zidova, zidne naljepnice ili omiljene postere, pa i u odabiru namještaja i sitnica za sobu. Tako će shvatiti da će to biti samo njegov mali raj i osjećat će se ugodno i zaštićeno. O privikavanju na vlastitu sobu pisali smo i u našoj rubrici savjetovalište.
Kada je preporučeno vrijeme za spavanje u krevetu i sobi?
Kao što je već spomenuto, teško je odrediti fiksnu dob za vlastiti krevetac i sobu, no preporučeno vrijeme bilo bi između 1 i 3,5 godine djeteta. Iako pojedina djeca spavaju u vlastitoj sobi već s nekoliko dana ili tjedana starosti, druga se opet teško prilagođavaju i s navršenih 5 godina. Pravila zaista nema. Kod nekih je premještanje u krevet nužno, jer djeca su jednostavno prerasla krevetić te svojim penjanjem ugrožavaju vlastitu sigurnost te su stoga roditelji primorani premjestiti ih u krevet.
Osim toga, kod neke djece premještaj u vlastitu sobu ili samo krevet, važnu ulogu ima i skori dolazak sestre ili brata. Kod brojnih roditelja riječ je isključivo o nedostatku prostora za dva krevetića u roditeljskoj sobi, pa je starije dijete uglavnom tada primorano prilagoditi se na vlastitu. U tom slučaju, važno je nastojati dijete na vrijeme pripremiti na promjene kako se ne bi dodatno osjećalo "ugroženo" radi dolaska novog člana u obitelj.
Premještanje u vlastitu sobu ili samo u krevet "za velike" jedan je od brojnih izazova odrastanja s kojim se djeca suočavaju na različite načine. Neka djeca tu promjenu gotovo da i ne osjete ili se s njom nose odlično, dok drugoj pada vrlo teško. Vrlo je važna roditeljska ustrajanost, prezentacija novog stanja, ali i empatija kako se djeca ne bi odjednom osjećala naglo odvojenom ili odbačenim od roditelja. Adrijana Bakoš 

dijete spava

Kada je vrijeme za premještanje djeteta u vlastitu sobu?

<para>Svatko od nas mora dobiti svoju turu "pljuski i ožiljaka" koje nam život odluči servirati, i bez obzira na bol koju nam uzrokuju, neophodni su za zdravo odrastanje i sazrijevanje. Djeca trebaju doživjeti i uspone i padove kako bi izgradili samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti, a najbolje što za njih možemo učiniti jest da im dozvolimo da život iskuse u potpunosti.</para>
<para>Iako način na koji dijete prihvaća razočaranje uvelike ovisi o njegovu karakteru, postoje načini kako da ga pripremite i olakšate mu neizbježne situacije u kojima će se osjećati razočarano.
</para>
<heading4>
 Život ponekad nije pravedan
</heading4>
<para>
Neovisno o situaciji, život nekad zaista nije pravedan i dijete će to početi osjećati čim postane svjestan samoga sebe. Dugoočekivana proslava rođendana na otvorenom bit će odgođena zbog nevremena. Najnoviji crtić, koji je dijete iščekivalo tjednima, bit će rasprodan onoga dana kada odlučite doći u kino.</para>
<para>Gubitak bake ili djeda, odlazak kućnog ljubimca ili bolest svakako su najteže situacije za prihvatiti, budući da se i odrasli često s njima ne znaju nositi.</para>
<para>Djetetu približite situaciju i život mu usporedite s utakmicom u kojoj igra njegov omiljeni tim. Iako isti tim ne može uvijek pobjeđivati, dijete ga voli pa će ga bodriti i onda kada gubi. Jednako tako i život je nalik utakmici u kojoj ponekad gube, jedni, ponekad drugi, a dogode se situacije kada gube ili pobjeđuju i jedni i drugi.
</para>
<heading4>
 Netko blizak će ga iznevjeriti
</heading4>
<para>
Djetetov blizak prijatelj nije ga pozvao na rođendan ili mu ga je omiljeni ujak zaboravio čestitati. Slučajno ili namjerno, djetetovi važni ljudi ponekad će iznevjeriti njegovo povjerenje i razočarati ga. Ma koliko htjeli izbjeći tu situaciju, i roditelji će to napraviti.</para>
<para>U takvoj je situaciji važno djetetu dozvoliti da proživi svoju tugu. Umjesto da mu kažete "ti si divno dijete i ne treba ti netko tko te neće pozvati na rođendan", radije mu recite "razumijem da si tužan, i ja bih bio/bila tužan/a da me tako drag prijatelj zaboravi pozvati".
</para>
<heading4>
 Nije se dovoljno potrudio - i to se primjeti
</heading4>
<para>
Dijete će ponekad neke radnje obavljati "lijevom nogom", nesvjestan posljedica koje iz toga proizlaze. Bit će lijen pravilno iščetkati zube ili napisati domaću zadaću kako spada.</para>
<para>Iako će vam se u toj situaciji učiniti logičnim da mu ukažete na posljedice jer vas je život naučio što neizvršavanje svojih obaveza znači, bolja je opcija djetetu pružiti vlastito iskustvo i lekciju. Jednom ga pustite da u školu ode bez zadaće ili s loše napisanom zadaćom te da na vlastitoj koži osjeti učiteljevo razočaranje i dobije kaznu.</para>
<para>Naravno da ćete ovakve "eksperimente" raditi u sigurnoj okolini pa tako nećete dozvoliti da baš svaki dan odlazi u školu bez zadaće ili da iz svakog predmeta ne piše zadaću.
</para>
<heading4>
 Dijete je dalo sve od sebe i nije mu uspjelo
</heading4>
<para>
Djecu uvijek učimo da daju sve od sebe jer će jedino tako rezultati biti vidljivi, ali što kada rezultati baš u tom trenutku izbjegnu? Mališan se može osjećati izdano i potišteno jer, iako se potrudio i u potpunosti predao zadatku, uspjeh nije doživio.</para>
<para>U takvoj situaciji s djetetom porazgovarajte o planu <emphasis>b. </emphasis>Činjenica je da nije uspio proći audiciju za dječji pjevački show ili nije uspio dobiti peticu iz matematike makar je učio tjedan dana, ali što je slijedeće što može napraviti?</para>
<para>Možda se može upisati u pjevački zbor pa se pripremiti za slijedeću godinu ili više vježbati za slijedeći ispit iz matematike. Važno je da dijete dobije širu sliku i shvati kako ponekad i najveći trud neće biti nagrađen, ali uvijek postoji opcija da se u nečem drugom, trud uspije isplatiti.
</para>
<heading4>
 Razočaranje u samoga sebe
</heading4>
<para>
I odraslima je ponekad teško prihvatiti da su pogriješili. Osjećaj razočaranja u samoga sebe ne zaobilazi ni djecu, a način na koji će reagirati u takvoj situaciji uvelike ovisi o roditeljima.</para>
<para>Ako se roditelji uslijed izgorene večere ili nakon razbijene vaze kažnjavaju tako što o sebi govore negativne stvari, dijete će shvatiti kako su greške neoprostive i zahtjevaju kaznu.</para>
<para>Djeci pokažite kako i sami ponekad griješite, ali da je to dio života. Svaka pogreška poslužit će mu kao korisna lekcija za dalje pa je važno da je prihvati i od nje uči.</para>

Ne pokušavajte djecu zaštititi od razočaranja Roditelji svoju djecu žele zaštititi od svega lošega, teškoga i nepravednoga u životu, ali ne smiju zaboraviti da su razočaranja sastavni dio života i ne zaobilaze ni mališane. Svatko od nas mora dobiti svoju turu "pljuski i ožiljaka" koje nam život odluči servirati, i bez obzira na bol koju nam uzrokuju, neophodni su za zdravo odrastanje i sazrijevanje. Djeca trebaju doživjeti i uspone i padove kako bi izgradili samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti, a najbolje što za njih možemo učiniti jest da im dozvolimo da život iskuse u potpunosti.
Iako način na koji dijete prihvaća razočaranje uvelike ovisi o njegovu karakteru, postoje načini kako da ga pripremite i olakšate mu neizbježne situacije u kojima će se osjećati razočarano.


   Život ponekad nije pravedan


Neovisno o situaciji, život nekad zaista nije pravedan i dijete će to početi osjećati čim postane svjestan samoga sebe. Dugoočekivana proslava rođendana na otvorenom bit će odgođena zbog nevremena. Najnoviji crtić, koji je dijete iščekivalo tjednima, bit će rasprodan onoga dana kada odlučite doći u kino.
Gubitak bake ili djeda, odlazak kućnog ljubimca ili bolest svakako su najteže situacije za prihvatiti, budući da se i odrasli često s njima ne znaju nositi.
Djetetu približite situaciju i život mu usporedite s utakmicom u kojoj igra njegov omiljeni tim. Iako isti tim ne može uvijek pobjeđivati, dijete ga voli pa će ga bodriti i onda kada gubi. Jednako tako i život je nalik utakmici u kojoj ponekad gube, jedni, ponekad drugi, a dogode se situacije kada gube ili pobjeđuju i jedni i drugi.


   Netko blizak će ga iznevjeriti


Djetetov blizak prijatelj nije ga pozvao na rođendan ili mu ga je omiljeni ujak zaboravio čestitati. Slučajno ili namjerno, djetetovi važni ljudi ponekad će iznevjeriti njegovo povjerenje i razočarati ga. Ma koliko htjeli izbjeći tu situaciju, i roditelji će to napraviti.
U takvoj je situaciji važno djetetu dozvoliti da proživi svoju tugu. Umjesto da mu kažete "ti si divno dijete i ne treba ti netko tko te neće pozvati na rođendan", radije mu recite "razumijem da si tužan, i ja bih bio/bila tužan/a da me tako drag prijatelj zaboravi pozvati".


   Nije se dovoljno potrudio - i to se primjeti


Dijete će ponekad neke radnje obavljati "lijevom nogom", nesvjestan posljedica koje iz toga proizlaze. Bit će lijen pravilno iščetkati zube ili napisati domaću zadaću kako spada.
Iako će vam se u toj situaciji učiniti logičnim da mu ukažete na posljedice jer vas je život naučio što neizvršavanje svojih obaveza znači, bolja je opcija djetetu pružiti vlastito iskustvo i lekciju. Jednom ga pustite da u školu ode bez zadaće ili s loše napisanom zadaćom te da na vlastitoj koži osjeti učiteljevo razočaranje i dobije kaznu.
Naravno da ćete ovakve "eksperimente" raditi u sigurnoj okolini pa tako nećete dozvoliti da baš svaki dan odlazi u školu bez zadaće ili da iz svakog predmeta ne piše zadaću.


   Dijete je dalo sve od sebe i nije mu uspjelo


Djecu uvijek učimo da daju sve od sebe jer će jedino tako rezultati biti vidljivi, ali što kada rezultati baš u tom trenutku izbjegnu? Mališan se može osjećati izdano i potišteno jer, iako se potrudio i u potpunosti predao zadatku, uspjeh nije doživio.
U takvoj situaciji s djetetom porazgovarajte o planu b. Činjenica je da nije uspio proći audiciju za dječji pjevački show ili nije uspio dobiti peticu iz matematike makar je učio tjedan dana, ali što je slijedeće što može napraviti?
Možda se može upisati u pjevački zbor pa se pripremiti za slijedeću godinu ili više vježbati za slijedeći ispit iz matematike. Važno je da dijete dobije širu sliku i shvati kako ponekad i najveći trud neće biti nagrađen, ali uvijek postoji opcija da se u nečem drugom, trud uspije isplatiti.


   Razočaranje u samoga sebe


I odraslima je ponekad teško prihvatiti da su pogriješili. Osjećaj razočaranja u samoga sebe ne zaobilazi ni djecu, a način na koji će reagirati u takvoj situaciji uvelike ovisi o roditeljima.
Ako se roditelji uslijed izgorene večere ili nakon razbijene vaze kažnjavaju tako što o sebi govore negativne stvari, dijete će shvatiti kako su greške neoprostive i zahtjevaju kaznu.
Djeci pokažite kako i sami ponekad griješite, ali da je to dio života. Svaka pogreška poslužit će mu kao korisna lekcija za dalje pa je važno da je prihvati i od nje uči. Jelena Pervan 

Razočarano_dijete_Pixabay

Ne pokušavajte djecu zaštititi od razočaranja

<para> Djeca uče govoriti slušajući odrasle kako govore ili kada im čitaju. Ako beba ne čuje kako zvuči, odnosno kako govorimo napisani jezik, biti će joj znatno teže shvatiti pisani jezik. Osim za razvoj govora, slušanje čitanja pomaže djeci i kod kasnijeg samostalnog učenja čitanja. No, zasigurno ste se zapitali kako čitati bebi ili malenom djetetu koje još nije sposobno 
 ni promatrati fotografije, knjiga mu je uglavnom zanimljiva samo za žvakanje ili jednostavno ne može biti na miru ni dovoljno vremena za pročitati dvije stranice?</para>
<heading2>Dajte sve od sebe!</heading2>
<para>1. Dijete još uvijek ne primjećuje fotografije u slikovnicama? Nema veze. Najvažnije je da dijete čuje kako zvuči govor odnosno čitanje napisanog. Poželjne su što jednostavnije rečenice, ali ako ste djetetu čitali i neko od remek - djela ruske književnosti i to se računa. Ako znate neku pjesmicu napamet, slobodno je recitirajte kad beba primjerice doji. Pjevanje pjesmica također je od koristi - bebe vole umirujuće pjesmice pune ritma.</para>
<para>2. Ako dijete gleda na knjige samo kao na igrače - odlično! I to je korak naprijed. Već time što se želi igrati knjigama znači da pokazuje interes za nj. U igri možete djetetu skrenuti pozornost na fotografije u njima, objasniti kako se okreću stranice i jednostavno mu dozvoliti da se igra s njima na svoj način.</para>
<para>3. Pričajte s djetetom o onom što ste pročitali. Kada čitate naglas, zastanite i prokomentirajte naglas ono što se pročitali. Neka i dijete iznese svoje mišljenje. Na ovaj način dijete uči kritički razmišljati te spoznaje razumijevanje pročitanog. Ako je dijete još premaleno da bi shvatilo o čemu se radi i knjige mu služe samo za igru, spontano počnite čitati i dijete će shvatiti da vas je nešto zaintrigiralo, pa će i samo postati zainteresirano. No, zainteresiranost će vjerojatno iskazati uzimanjem knjige iz vaših ruku, stavljanjem u usta i bacanjem sa strane. Ovo je normalno ponašanje bebe kojoj još nije jasno zašto knjigice zapravo služe. Idući put ako uspijete zadržati djetetovu pažnju dulje od 3 sekunde smatrajte to uspjehom.</para>
<para>4. Kada je dijete spremno sjesti u krilo i ima dovoljno pažnje za saslušati priču i pogledati sličice izaberite kratku priči s velikim i jasnim fotografijama. Ne brinite ako dio priče i preskočite ili dijete okreće stranice prebrzo. Važno je da dijete iskazuje interes za knjigu.</para>
<para>5. Najvažnije je čitanje i vrstu knjige prilagoditi djetetovoj dobi, raspoloženju i razdoblju dana. Ne očekujte jednaku količinu koncentracije i volje slušanja za svaku knjigu i svaku stranicu. To je nešto što ostaje s nama i u odraslim dana. Nismo uvijek raspoloženi za čitanje svake knjige i stoga je važno ne forsirati određenu knjigu ako je dijete ne prihvaća ili mu se u tom trenutku ne čini prihvatljivom.</para>
<para>6. Neka djeca vas vide kako čitate! Osim čitanja, pričanja i pjevanja od rođenja, okruženje "bogato" knjigama i različitom literaturom može samo pozitivno djelovati na budući akademski uspjeh djeteta. Stoga, okružite se knjigama i časopisima i vrlo važno, neka dijete vidi da čitate, neka vidi da pišete i neka stekne dojam o važnosti knjiga.</para>
<heading2>Žvakanje knjiga dio je početaka pismenosti</heading2>
<para>Dozvolite djetetu da se igra s knjigama na način koji odabere. Brojna djeca u početku jednostavno vole knjige samo "okusiti", gristi, prožvakati. Ono što djecu zaista čini sretnom je trganje papira, pa ako ih to veseli dajte im papir koji vam ne treba. Slikovnice ipak neka budu tvrdih korica. S vremenom, na miran način naučite ih kako knjige nisu za uništavanje. Kada u svojoj istraživačkoj znatiželji nehotice uzmu knjigu koju požele istražiti "na svoj način", ne oduzimajte im je grubo uz podizanje glasa, iako je riječ o vašoj omiljenoj knjizi. Tako će shvatiti da knjige ne smiju dirati i kasnije će zazirati od njih. Napunite košaru ili kutiju knjigama koje vam nisu toliko važne ako se i pokidaju i stavite ih djetetu nadomak ruke. Ako dijete vidi da knjige smije dirati, kasnije će ih tražiti samo i uvidjet će da su nešto pozitivno i vrijedno korištenja.</para>

Od najranijih dana dozvolite djetetu igru s knjigama Uvelike je poznato koliko je čitanje važno za dječji razvoj, ali i važnost čitanja bebama od najranijih dana, pa čak još i kada se nalaze u majčinu trbuhu.  Djeca uče govoriti slušajući odrasle kako govore ili kada im čitaju. Ako beba ne čuje kako zvuči, odnosno kako govorimo napisani jezik, biti će joj znatno teže shvatiti pisani jezik. Osim za razvoj govora, slušanje čitanja pomaže djeci i kod kasnijeg samostalnog učenja čitanja. No, zasigurno ste se zapitali kako čitati bebi ili malenom djetetu koje još nije sposobno 
   ni promatrati fotografije, knjiga mu je uglavnom zanimljiva samo za žvakanje ili jednostavno ne može biti na miru ni dovoljno vremena za pročitati dvije stranice?
Dajte sve od sebe!
1. Dijete još uvijek ne primjećuje fotografije u slikovnicama? Nema veze. Najvažnije je da dijete čuje kako zvuči govor odnosno čitanje napisanog. Poželjne su što jednostavnije rečenice, ali ako ste djetetu čitali i neko od remek - djela ruske književnosti i to se računa. Ako znate neku pjesmicu napamet, slobodno je recitirajte kad beba primjerice doji. Pjevanje pjesmica također je od koristi - bebe vole umirujuće pjesmice pune ritma.
2. Ako dijete gleda na knjige samo kao na igrače - odlično! I to je korak naprijed. Već time što se želi igrati knjigama znači da pokazuje interes za nj. U igri možete djetetu skrenuti pozornost na fotografije u njima, objasniti kako se okreću stranice i jednostavno mu dozvoliti da se igra s njima na svoj način.
3. Pričajte s djetetom o onom što ste pročitali. Kada čitate naglas, zastanite i prokomentirajte naglas ono što se pročitali. Neka i dijete iznese svoje mišljenje. Na ovaj način dijete uči kritički razmišljati te spoznaje razumijevanje pročitanog. Ako je dijete još premaleno da bi shvatilo o čemu se radi i knjige mu služe samo za igru, spontano počnite čitati i dijete će shvatiti da vas je nešto zaintrigiralo, pa će i samo postati zainteresirano. No, zainteresiranost će vjerojatno iskazati uzimanjem knjige iz vaših ruku, stavljanjem u usta i bacanjem sa strane. Ovo je normalno ponašanje bebe kojoj još nije jasno zašto knjigice zapravo služe. Idući put ako uspijete zadržati djetetovu pažnju dulje od 3 sekunde smatrajte to uspjehom.
4. Kada je dijete spremno sjesti u krilo i ima dovoljno pažnje za saslušati priču i pogledati sličice izaberite kratku priči s velikim i jasnim fotografijama. Ne brinite ako dio priče i preskočite ili dijete okreće stranice prebrzo. Važno je da dijete iskazuje interes za knjigu.
5. Najvažnije je čitanje i vrstu knjige prilagoditi djetetovoj dobi, raspoloženju i razdoblju dana. Ne očekujte jednaku količinu koncentracije i volje slušanja za svaku knjigu i svaku stranicu. To je nešto što ostaje s nama i u odraslim dana. Nismo uvijek raspoloženi za čitanje svake knjige i stoga je važno ne forsirati određenu knjigu ako je dijete ne prihvaća ili mu se u tom trenutku ne čini prihvatljivom.
6. Neka djeca vas vide kako čitate! Osim čitanja, pričanja i pjevanja od rođenja, okruženje "bogato" knjigama i različitom literaturom može samo pozitivno djelovati na budući akademski uspjeh djeteta. Stoga, okružite se knjigama i časopisima i vrlo važno, neka dijete vidi da čitate, neka vidi da pišete i neka stekne dojam o važnosti knjiga.
Žvakanje knjiga dio je početaka pismenosti
Dozvolite djetetu da se igra s knjigama na način koji odabere. Brojna djeca u početku jednostavno vole knjige samo "okusiti", gristi, prožvakati. Ono što djecu zaista čini sretnom je trganje papira, pa ako ih to veseli dajte im papir koji vam ne treba. Slikovnice ipak neka budu tvrdih korica. S vremenom, na miran način naučite ih kako knjige nisu za uništavanje. Kada u svojoj istraživačkoj znatiželji nehotice uzmu knjigu koju požele istražiti "na svoj način", ne oduzimajte im je grubo uz podizanje glasa, iako je riječ o vašoj omiljenoj knjizi. Tako će shvatiti da knjige ne smiju dirati i kasnije će zazirati od njih. Napunite košaru ili kutiju knjigama koje vam nisu toliko važne ako se i pokidaju i stavite ih djetetu nadomak ruke. Ako dijete vidi da knjige smije dirati, kasnije će ih tražiti samo i uvidjet će da su nešto pozitivno i vrijedno korištenja. Adrijana Bakoš 

beba i knjiga

Od najranijih dana dozvolite djetetu igru s knjigama

<para>Spadaju u porodicu pauka, a a desetak vrsta grinja uzrokuju alergijske reakcije.</para>
<para>Hrane se odumrlim stanicama kože, ostacima namirnica i plijesnima, a njihovo istrebljenje iz kuće ponekad je nemoguća misija. Riječ je, naravno, o grinjama koje malenim alergičarima mogu izazvati velike probleme poput napada astme, kašlja, a u iznimnim situacijama i anafilaksiju.
</para>
<heading2>
 Dok je prašine bit će i grinja
</heading2>
<para>
Za razliku od peludne alergije koja se veže uz sezonske alergene, grinja je prisutna cijele godine jer stanuje u prašini i odgovara joj topao i pomalo vlažan zrak doma. Budući da je najviše ima u krevetima, u kojima provodimo gotovo trećinu dana, teško joj je izmaknuti.</para>
<para>Za alergijsku reakciju odgovoran je izmet grinja čije proteinske supstance uzrokuju imunološku reakciju kada se udahnu ili dođu u kontakt s kožom. Organizam počinje stvarati antitijela koja zatim uzrokuju oslobađanje histamina. Histamin je odgovoran za iritaciju respiratornih organa pa se, usljed njegova djelovanja, javljaju simptomi astme i alergijskog rinitisa.</para>
<para>Alergijsku reakciju potiče podizanje alergena u zrak što se najčešće događa za vrijeme usisavanja, premiještanja tepiha i mijenjanja posteljine.</para>
<para>I kod djece i kod odraslih javljaju se tipični simptomi kao što su sekrecija iz nosa, otežano disanje na nos, svrbež, kihanje i suzne oči dok je kod težih slučajeva moguć i asmatski napad.
</para>
<heading2>
 Maleni alergičari trebaju izbjegavati dvoranske sportove
</heading2>
<para>
Za potvrdu alergije na grinje dovoljno je liječniku opće medicine odnosno pedijatru ispričati simptome koje dijete proživljava. Jednostavnim kožnim testom na alergije ustanovljuje se dijagnoza, a liječenje je uglavnom simptomatsko.</para>
<para>Pedijatar će djetetu prepisati antihistaminske ili kortikosteroidne pripravke za nos, a roditelji se moraju pobriniti za ostatak terapije.</para>
<para>Grinje ne vole suh i hladan zrak pa svakoga dana, i po nekoliko puta, provjetrite sve prostorije u kojima boravite. Adaptirajući svoj dom, uvelike možete pomoći alergičnom djetetu pa pripazite da imate što manje namještaja u kojemu će se grinje rado nastaniti. Izbjegavajte vunene deke i radije koristite poikrivače od materijala koji se mogu često prati.</para>
<para>Svu je posteljinu potrebno tretirati na minimalno 60 stupnjeva celzijusevih kako bi se grinje uništile, a svakodnevno zračenje posteljine je neophodno.</para>
<para>Izbjegavajte čuvati predmete koji prikupljaju prašinu kao što su plišanci, suho cvijeće ili knjige. Ako ih već želite imati u stanu, držite ih skrivene u ormarićima i zatvorenim stalažama.</para>
<para>Dijete alergično na grinje naučite da se ne presvlači i ne češlja u sobi kako bi smanjio prijenos odumrlih stanica kojima se grinje hrane. Pri izboru izvannastavne aktivnosti, radije birajte sportove na otvorenome ili u vodi.</para>
<para>Dvoranski sportovi mogu biti opasni za male alergičare budući da su prostorije prilično vlažne, tople, a na strunjačama i raznim prostirkama stvaraju se povoljna okruženja za grinje.</para>

Kako pomoći djetetu alergičnom na grinje? Nevidljive su i vješto se skrivaju u kućnoj prašini, krevetima, jastucima, tepisima i zastorima. Najčešći su inhalacijski alergeni, a probleme stvara njihov osušeni izmet koji udišemo. Spadaju u porodicu pauka, a a desetak vrsta grinja uzrokuju alergijske reakcije.
Hrane se odumrlim stanicama kože, ostacima namirnica i plijesnima, a njihovo istrebljenje iz kuće ponekad je nemoguća misija. Riječ je, naravno, o grinjama koje malenim alergičarima mogu izazvati velike probleme poput napada astme, kašlja, a u iznimnim situacijama i anafilaksiju.


   Dok je prašine bit će i grinja


Za razliku od peludne alergije koja se veže uz sezonske alergene, grinja je prisutna cijele godine jer stanuje u prašini i odgovara joj topao i pomalo vlažan zrak doma. Budući da je najviše ima u krevetima, u kojima provodimo gotovo trećinu dana, teško joj je izmaknuti.
Za alergijsku reakciju odgovoran je izmet grinja čije proteinske supstance uzrokuju imunološku reakciju kada se udahnu ili dođu u kontakt s kožom. Organizam počinje stvarati antitijela koja zatim uzrokuju oslobađanje histamina. Histamin je odgovoran za iritaciju respiratornih organa pa se, usljed njegova djelovanja, javljaju simptomi astme i alergijskog rinitisa.
Alergijsku reakciju potiče podizanje alergena u zrak što se najčešće događa za vrijeme usisavanja, premiještanja tepiha i mijenjanja posteljine.
I kod djece i kod odraslih javljaju se tipični simptomi kao što su sekrecija iz nosa, otežano disanje na nos, svrbež, kihanje i suzne oči dok je kod težih slučajeva moguć i asmatski napad.


   Maleni alergičari trebaju izbjegavati dvoranske sportove


Za potvrdu alergije na grinje dovoljno je liječniku opće medicine odnosno pedijatru ispričati simptome koje dijete proživljava. Jednostavnim kožnim testom na alergije ustanovljuje se dijagnoza, a liječenje je uglavnom simptomatsko.
Pedijatar će djetetu prepisati antihistaminske ili kortikosteroidne pripravke za nos, a roditelji se moraju pobriniti za ostatak terapije.
Grinje ne vole suh i hladan zrak pa svakoga dana, i po nekoliko puta, provjetrite sve prostorije u kojima boravite. Adaptirajući svoj dom, uvelike možete pomoći alergičnom djetetu pa pripazite da imate što manje namještaja u kojemu će se grinje rado nastaniti. Izbjegavajte vunene deke i radije koristite poikrivače od materijala koji se mogu često prati.
Svu je posteljinu potrebno tretirati na minimalno 60 stupnjeva celzijusevih kako bi se grinje uništile, a svakodnevno zračenje posteljine je neophodno.
Izbjegavajte čuvati predmete koji prikupljaju prašinu kao što su plišanci, suho cvijeće ili knjige. Ako ih već želite imati u stanu, držite ih skrivene u ormarićima i zatvorenim stalažama.
Dijete alergično na grinje naučite da se ne presvlači i ne češlja u sobi kako bi smanjio prijenos odumrlih stanica kojima se grinje hrane. Pri izboru izvannastavne aktivnosti, radije birajte sportove na otvorenome ili u vodi.
Dvoranski sportovi mogu biti opasni za male alergičare budući da su prostorije prilično vlažne, tople, a na strunjačama i raznim prostirkama stvaraju se povoljna okruženja za grinje. Jelena Pervan 

Parent hand helping the playing little girl to blow her nose with a hygienic wet wipe. Seasonal sickness.

Kako pomoći djetetu alergičnom na grinje?

<para>Već se i bebe vesele drugoj djeci i potrebu za druženjem pokazuju pljeskanjem, veselom vriskom, pokazivanjem prstićem i dodirivanjem druge djece. Kad bebe prohodaju, nerijetko će potrčati prema grupici druge djece, istraživati i pokušati se uključiti u igru.</para>
<para>S polaskom u vrtić, dijete biva svakodnevno okruženo vršnjacima i tu počinje sklapati svoja prva "ozbiljnija" prijateljstva. Tada započinje djetetova intenzivna socijalizacija o kojoj će ovisiti sposobnost i mogućnost održavanja zdravih odnosa u budućnosti, i to od onih ljubavnih i prijateljskih, pa do poslovnih i proofesionalnih.</para>
<para>Kao i kod mnogih drugih stvari i kod socijalizacije s vršnjacima vidjet ćemo kako ona uvelike ovisi o pojedinim urođenim karakteristikama djetetova temperamenta. Socijalizacija u praksi uključuje mnoge ugodne ili manje ugodne situacije u kojima će svako dijete drugačije reagirati. Kad je sve lijepo i ugodno, kad se igraju, smiju, zezaju, grle, drže za ručice, pjevaju, plešu, djeca zapravo uče spontano. Ova iskustva izuzetno su važna na emocionalno-psihološkoj razini jer djeca uče kako stvoriti ugodno i opušteno okruženje u interakciji s prijateljima (uz mnoge druge životne vještine). Tu im i ne treba nikakvo posebno vodstvo. Kad se djeca dobro slažu, treba ih pustiti da ih vodi njihova kreativnost, intuicija, njihovo otvoreno srce i prirođeni vedri duh.
</para>
<para>No što kada među istom tom djecom koja su se do prije minute lijepo igrala i uživala u društvu drugoga, dođe do svađe i konflikta? Hoće li djeca to na isti intuitivni, kreativni način razriješiti? U vrlo malom broju slučajeva i kad su starija, hoće, ali u dobi između tri i sedam godina, često će trebati pomoć odraslih. Tu nastupaju odgojitelji i roditelji koji djecu trebaju naučiti kako razriješiti svađice na "zdrav", prihvatljiv i siguran način.
</para>
<para>Naime, djeca vrtićke dobi često ne mogu samostalno razriješiti konflikt iz nekoliko razloga:</para>
<para>1. Svađa u njima izaziva mnoštvo snažnih negativnih emocija koje još uvijek ne znaju pravilno kanalizirati i manifestirati.
2. Još uvijek nisu dovoljno zrela da se svjesno stave "u tuđe cipele", teško mogu sagledati svoj udio u konfliktu, tek uče empatiju i nisu potpuno izašli iz tzv. "ego faze".
3. Djeca žive u sadašnjem trenutku i ne mogu razmišljati što svađa znači za njihov budući odnos s dotičnim prijateljem.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Temperament djeteta i svađe s vršnjacima</heading4>
<para>
Djeca će kod svađe s vršnjacima najvjerojatnije reagirati u skladu s temperamentom. Karakteristike temperamenta koje posebno dolaze do izražaja prilikom svađe su:</para>
<para>
 PRVA REAKCIJA
Plašljiviji mališani kojima treba više vremena da se snađu i prilagode u novim situacijama, vjerojatno će tako reagirati i u svađi - povući se, uplašiti, plakati,
tražiti zaštitu, dozvoljavati da ih se u svađi povrjeđuje. Ovakvim mališanima treba pružiti potrebnu utjehu i priznati im njihovu povrijeđenost i tugu. S druge strane, mališani koji se brzo prilagođavaju novim sitaucijama i ljudima, u svađu će uskočiti kao u bilo koju novu situaciju - hrabro, neustrašivo, aktivno, bez puno razmišljanja. Iako su na prvi dojam ova djeca "jača" u konfliktima, njima treba podjednako pomoći da reguliraju svoje ponašanje i emocije. Ukoliko ih se pusti da dominantno i olako uskaču u konflikte, imat će velikih problema u odrasloj dobi.</para>
<para>
 INTENZITET REAKCIJE
Neka djeca vrlo snažno i glasno doživljavaju emocionalne reakcije izazvane svađom. Na fiziološkoj razini odvijaju se snažne promjene - hormoni stresa se brzo kreću kroz tijelo te utječu na organizam tako da se on teško smiruje. Kao rezultat, ta djeca postanu vrlo uzrujana i frustrirana i bit će im potrebna pomoć roditelja da se smire. Druga grupa djece emocije drže u sebi, odnosno imaju umjerene reakcije. Potrebe djece s umjerenim reakcijama često prođu nezapaženo, jer ne galame, ne viču, ne plaču. No vrlo je važno da se i njih nauči da prepoznaju svoje emocije i da ih jasno izraze. Ova razlika posebno je vidljiva kada roditelji imaju jedno dijete burnih reakcija, a drugo s blagim odgovorom na konflikte. Nekako ispada da se tijekom njihovih svađa, roditelji uvijek više posvećuju glasnijem djetetu koje je vidno frustrirano i glasno viče i plače.</para>
<para>
 RASPOLOŽENJE
Ova karakteristika temperamenta odnosi se na to je li raspoloženje "pozitivno" ili "negativno". Kontinuum ide od pozitivnog i prijateljskog raspoloženja prema negativnom i neugodnom raspoloženju. Postoje djeca koja se češće smiju, koja su češće "raspoložena". S druge strane, ima djece koja češće plaču i koja su razdražljiva. Naravno, niti jedno dijete nije uvijek u pozitivnom ili uvijek u negativnom raspoloženju, ali ova karakteristika temperamenta govori o tome kakvom će raspoloženju dijete biti sklono. Svađe se događaju u određenom okruženju, pa će i reakcija djeteta ovisiti o njegovom bazičnom raspoloženju.
</para>
<heading2>Kako pomoći djetetu da razriješi konflikt ili svađicu s vršnjakom?</heading2>
<para>
Odmah nakon svađe dijete će imati određenu emocionalnu reakciju u skladu sa svojim temperamentom. Kao što smo već naveli, ta rekacija može biti:
A. Vikanje, frustracija, bijes, ljutnja, vrištanje i plakanje, mlataranje ručicama, motorički nemir.
B. Povlačenje u sebe, tiho plakanje ili jecanje, traženje pomoći, uplašenost, sram, ukočenost tijela, spušten pogled.</para>
<para>I u jednom i u drugom slučaju, prvo što roditelj treba učiniti je zagrljajem, maženjem ili na drugi način smiriti jaku fiziološku reakciju djeteta (ako ona postoji). Naime, kad je dijete emocionalno jako probuđeno i stimulirano, razgovor o svađi morat će malo pričekati. Nakon što se dijete smiri (prestane plakati, tresti se, drhtati), potrebno je reflektirati djetetu njegove emocije, a to znači jasno ih imenovati kako bi dijete shvatilo što osjeća i zašto to osjeća. U naša dva slučaja to može izgledati ovako:
A. Vidim da si jako ljut i povrijeđen zbog svađe.
B. Vidim da si jako tužan i uplašen zbog ove svađe koja se dogodila.</para>
<para>Nakon toga ili čak i kasnije u danu, možete razgovarati i o konkretnoj svađi. Neka vam dijete pokuša svojim riječima objasniti zašto se posvađalo s prijateljem. Ono što možete očekivati je jako puno optužbi na račun prijatelja i potpuno nevinašce u liku vašeg djeteta. Ako shvatite da nije baš sve tako crno-bijelo i da vaš mališan ima nekog udjela u konfliktu, tada je potrebno djetetu pomoći da se stavi "u tuđe cipele". I to doslovno opisom potencijalne situacije. Na primjer, "<emphasis>A što misliš kako se Ivan osjećao kad si mu iz ruke uzeo autić?</emphasis>" ili "<emphasis>Kako bi se ti osjećao da je Ivan tebi uzeo iz ruke autić?</emphasis>". Naravno, dogodit će se situacija u kojoj će "krivac" za konflikt biti isključivo vaše dijete i tada ga posebno treba naučiti empatiji.</para>
<para>Dogodit će se i da će vaše dijete potpuno nevino biti uvučeno u svađu ili povrijeđeno, a da doista nije nikome ništa učinilo. U sva tri slučaja, odgovor je - oprost. Čak i ako vaše dijete nije ništa krivo, imenujte to "<emphasis>Doista nije lijepo što se Ivan prema tebi tako ponio, ali sva djeca ponekad pogriješe. Zato mu trebamo oprostiti u našem srcu i sljedeći puta mu reći što nas </emphasis>
 <emphasis>smeta i zamoliti ga da nam to više ne radi</emphasis>". I suprotno: "<emphasis>Mislim da se slažemo da se nisi lijepo ponašao kada si jučer Ivanu uzeo igračku bez pitanja. Trebao bi ga sutra zamoliti da ti oprosti</emphasis>".</para>
<para>Ovisno o situaciji, zrelosti i dobi djeteta, jedna od metoda može biti i zatražiti od djeteta da samo pronađe rješenje za konflikt. Slobodno ga pitajte što je moglo drugačije napraviti, što je prijatelj mogao drugačije napraviti, kako bi sada postupio u toj situaciji ili drugom prilikom ako se dogodi. Na taj način dozvoljavate djetetu da svojom intuicijom i kreativnošću samo pronađe problem u društveno problematičnoj situaciji. Time mu činite veliku uslugu koja mu dugoročno može olakšati mnoge situacije u osobnim odnosima s drugim ljudima.</para>
<para>I na kraju, dječje svađice mogu nam izgledati jako nevino, ponekad i smiješno. Jako je važno ne smijati se djetetovim osjećajima i problemima u prijateljstvu. Zapamtite, sve što dijete nauči do 6. ili 7. godine, trajno obilježava njegova buduća ponašanja i osjećaje. Čak i kada pomislite da je vaše dijete premalo da uči tako "ozbiljne" stvari kao što je konstruktivno razrješavanje sukoba, sjetite se da je upravo sada vrijeme da te lekcije svlada i nauči. Ako može riješiti samo, dijete će konflikt riješiti samo, ali ako dođe po vašu pomoć, pomognite mu u socijalizaciji i održavanju prijateljstva. Neka od njih možda potraju do kraja života i vaše će dijete ponosno kroz život govoriti "Mi smo nerazdvojni od vrtića, svašta smo prošli, ali zajedno smo odrasli i on/ona je moja srodna duša".
</para>
<heading2>Mala pomoć roditeljima i djeci – PRIJATELJI I OSJEĆAJI - bojanka 4u1</heading2>
<para>
Ova bojanka nema samo ilustracije za bojanje, već i priču, radne zadatke i društvenu igru. Priča djeci otkriva i opisuje mnoge aspekte stvaranja i održavanja prijateljstva - kako se upoznati s novim prijateljima, kako se ponašati prema prijateljima, kako im pomagati, kako razriješiti svađicu ili konflikt, kako zatražiti oprost i pomiriti se, kako prihvatiti djecu koja su drugačija od tebe.</para>
<para>Lijepe ilustracije, društvena igra i radni zadačići tu su da samo još dodatno utvrde naučeno, a i da djecu zabave i nasmiju.
Bojanka je namijenjena djeci od 4 do 7 godina i dolazi u velikom formatu, 50×35 cm, jer je zamišljena da se stavi na pod te za grupni ili individualni rad.
<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/bojanke/">Detaljnije o bojanci i narudžbe.</ulink>
</para>

Dječje svađe: Kada roditelji trebaju intervenirati i kako? S prvim odlascima na dječje rođendane, igrališta, u obiteljske posjete ili igraonice, djeca ostvaruju prve kontakte i odnose s drugom djecom. Već se i bebe vesele drugoj djeci i potrebu za druženjem pokazuju pljeskanjem, veselom vriskom, pokazivanjem prstićem i dodirivanjem druge djece. Kad bebe prohodaju, nerijetko će potrčati prema grupici druge djece, istraživati i pokušati se uključiti u igru.
S polaskom u vrtić, dijete biva svakodnevno okruženo vršnjacima i tu počinje sklapati svoja prva "ozbiljnija" prijateljstva. Tada započinje djetetova intenzivna socijalizacija o kojoj će ovisiti sposobnost i mogućnost održavanja zdravih odnosa u budućnosti, i to od onih ljubavnih i prijateljskih, pa do poslovnih i proofesionalnih.
Kao i kod mnogih drugih stvari i kod socijalizacije s vršnjacima vidjet ćemo kako ona uvelike ovisi o pojedinim urođenim karakteristikama djetetova temperamenta. Socijalizacija u praksi uključuje mnoge ugodne ili manje ugodne situacije u kojima će svako dijete drugačije reagirati. Kad je sve lijepo i ugodno, kad se igraju, smiju, zezaju, grle, drže za ručice, pjevaju, plešu, djeca zapravo uče spontano. Ova iskustva izuzetno su važna na emocionalno-psihološkoj razini jer djeca uče kako stvoriti ugodno i opušteno okruženje u interakciji s prijateljima (uz mnoge druge životne vještine). Tu im i ne treba nikakvo posebno vodstvo. Kad se djeca dobro slažu, treba ih pustiti da ih vodi njihova kreativnost, intuicija, njihovo otvoreno srce i prirođeni vedri duh.

No što kada među istom tom djecom koja su se do prije minute lijepo igrala i uživala u društvu drugoga, dođe do svađe i konflikta? Hoće li djeca to na isti intuitivni, kreativni način razriješiti? U vrlo malom broju slučajeva i kad su starija, hoće, ali u dobi između tri i sedam godina, često će trebati pomoć odraslih. Tu nastupaju odgojitelji i roditelji koji djecu trebaju naučiti kako razriješiti svađice na "zdrav", prihvatljiv i siguran način.

Naime, djeca vrtićke dobi često ne mogu samostalno razriješiti konflikt iz nekoliko razloga:
1. Svađa u njima izaziva mnoštvo snažnih negativnih emocija koje još uvijek ne znaju pravilno kanalizirati i manifestirati.
2. Još uvijek nisu dovoljno zrela da se svjesno stave "u tuđe cipele", teško mogu sagledati svoj udio u konfliktu, tek uče empatiju i nisu potpuno izašli iz tzv. "ego faze".
3. Djeca žive u sadašnjem trenutku i ne mogu razmišljati što svađa znači za njihov budući odnos s dotičnim prijateljem.
 

Temperament djeteta i svađe s vršnjacima

Djeca će kod svađe s vršnjacima najvjerojatnije reagirati u skladu s temperamentom. Karakteristike temperamenta koje posebno dolaze do izražaja prilikom svađe su:

   PRVA REAKCIJA
Plašljiviji mališani kojima treba više vremena da se snađu i prilagode u novim situacijama, vjerojatno će tako reagirati i u svađi - povući se, uplašiti, plakati,
tražiti zaštitu, dozvoljavati da ih se u svađi povrjeđuje. Ovakvim mališanima treba pružiti potrebnu utjehu i priznati im njihovu povrijeđenost i tugu. S druge strane, mališani koji se brzo prilagođavaju novim sitaucijama i ljudima, u svađu će uskočiti kao u bilo koju novu situaciju - hrabro, neustrašivo, aktivno, bez puno razmišljanja. Iako su na prvi dojam ova djeca "jača" u konfliktima, njima treba podjednako pomoći da reguliraju svoje ponašanje i emocije. Ukoliko ih se pusti da dominantno i olako uskaču u konflikte, imat će velikih problema u odrasloj dobi.

   INTENZITET REAKCIJE
Neka djeca vrlo snažno i glasno doživljavaju emocionalne reakcije izazvane svađom. Na fiziološkoj razini odvijaju se snažne promjene - hormoni stresa se brzo kreću kroz tijelo te utječu na organizam tako da se on teško smiruje. Kao rezultat, ta djeca postanu vrlo uzrujana i frustrirana i bit će im potrebna pomoć roditelja da se smire. Druga grupa djece emocije drže u sebi, odnosno imaju umjerene reakcije. Potrebe djece s umjerenim reakcijama često prođu nezapaženo, jer ne galame, ne viču, ne plaču. No vrlo je važno da se i njih nauči da prepoznaju svoje emocije i da ih jasno izraze. Ova razlika posebno je vidljiva kada roditelji imaju jedno dijete burnih reakcija, a drugo s blagim odgovorom na konflikte. Nekako ispada da se tijekom njihovih svađa, roditelji uvijek više posvećuju glasnijem djetetu koje je vidno frustrirano i glasno viče i plače.

   RASPOLOŽENJE
Ova karakteristika temperamenta odnosi se na to je li raspoloženje "pozitivno" ili "negativno". Kontinuum ide od pozitivnog i prijateljskog raspoloženja prema negativnom i neugodnom raspoloženju. Postoje djeca koja se češće smiju, koja su češće "raspoložena". S druge strane, ima djece koja češće plaču i koja su razdražljiva. Naravno, niti jedno dijete nije uvijek u pozitivnom ili uvijek u negativnom raspoloženju, ali ova karakteristika temperamenta govori o tome kakvom će raspoloženju dijete biti sklono. Svađe se događaju u određenom okruženju, pa će i reakcija djeteta ovisiti o njegovom bazičnom raspoloženju.

Kako pomoći djetetu da razriješi konflikt ili svađicu s vršnjakom?

Odmah nakon svađe dijete će imati određenu emocionalnu reakciju u skladu sa svojim temperamentom. Kao što smo već naveli, ta rekacija može biti:
A. Vikanje, frustracija, bijes, ljutnja, vrištanje i plakanje, mlataranje ručicama, motorički nemir.
B. Povlačenje u sebe, tiho plakanje ili jecanje, traženje pomoći, uplašenost, sram, ukočenost tijela, spušten pogled.
I u jednom i u drugom slučaju, prvo što roditelj treba učiniti je zagrljajem, maženjem ili na drugi način smiriti jaku fiziološku reakciju djeteta (ako ona postoji). Naime, kad je dijete emocionalno jako probuđeno i stimulirano, razgovor o svađi morat će malo pričekati. Nakon što se dijete smiri (prestane plakati, tresti se, drhtati), potrebno je reflektirati djetetu njegove emocije, a to znači jasno ih imenovati kako bi dijete shvatilo što osjeća i zašto to osjeća. U naša dva slučaja to može izgledati ovako:
A. Vidim da si jako ljut i povrijeđen zbog svađe.
B. Vidim da si jako tužan i uplašen zbog ove svađe koja se dogodila.
Nakon toga ili čak i kasnije u danu, možete razgovarati i o konkretnoj svađi. Neka vam dijete pokuša svojim riječima objasniti zašto se posvađalo s prijateljem. Ono što možete očekivati je jako puno optužbi na račun prijatelja i potpuno nevinašce u liku vašeg djeteta. Ako shvatite da nije baš sve tako crno-bijelo i da vaš mališan ima nekog udjela u konfliktu, tada je potrebno djetetu pomoći da se stavi "u tuđe cipele". I to doslovno opisom potencijalne situacije. Na primjer, "A što misliš kako se Ivan osjećao kad si mu iz ruke uzeo autić?" ili "Kako bi se ti osjećao da je Ivan tebi uzeo iz ruke autić?". Naravno, dogodit će se situacija u kojoj će "krivac" za konflikt biti isključivo vaše dijete i tada ga posebno treba naučiti empatiji.
Dogodit će se i da će vaše dijete potpuno nevino biti uvučeno u svađu ili povrijeđeno, a da doista nije nikome ništa učinilo. U sva tri slučaja, odgovor je - oprost. Čak i ako vaše dijete nije ništa krivo, imenujte to "Doista nije lijepo što se Ivan prema tebi tako ponio, ali sva djeca ponekad pogriješe. Zato mu trebamo oprostiti u našem srcu i sljedeći puta mu reći što nas 
   smeta i zamoliti ga da nam to više ne radi". I suprotno: "Mislim da se slažemo da se nisi lijepo ponašao kada si jučer Ivanu uzeo igračku bez pitanja. Trebao bi ga sutra zamoliti da ti oprosti".
Ovisno o situaciji, zrelosti i dobi djeteta, jedna od metoda može biti i zatražiti od djeteta da samo pronađe rješenje za konflikt. Slobodno ga pitajte što je moglo drugačije napraviti, što je prijatelj mogao drugačije napraviti, kako bi sada postupio u toj situaciji ili drugom prilikom ako se dogodi. Na taj način dozvoljavate djetetu da svojom intuicijom i kreativnošću samo pronađe problem u društveno problematičnoj situaciji. Time mu činite veliku uslugu koja mu dugoročno može olakšati mnoge situacije u osobnim odnosima s drugim ljudima.
I na kraju, dječje svađice mogu nam izgledati jako nevino, ponekad i smiješno. Jako je važno ne smijati se djetetovim osjećajima i problemima u prijateljstvu. Zapamtite, sve što dijete nauči do 6. ili 7. godine, trajno obilježava njegova buduća ponašanja i osjećaje. Čak i kada pomislite da je vaše dijete premalo da uči tako "ozbiljne" stvari kao što je konstruktivno razrješavanje sukoba, sjetite se da je upravo sada vrijeme da te lekcije svlada i nauči. Ako može riješiti samo, dijete će konflikt riješiti samo, ali ako dođe po vašu pomoć, pomognite mu u socijalizaciji i održavanju prijateljstva. Neka od njih možda potraju do kraja života i vaše će dijete ponosno kroz život govoriti "Mi smo nerazdvojni od vrtića, svašta smo prošli, ali zajedno smo odrasli i on/ona je moja srodna duša".

Mala pomoć roditeljima i djeci – PRIJATELJI I OSJEĆAJI - bojanka 4u1

Ova bojanka nema samo ilustracije za bojanje, već i priču, radne zadatke i društvenu igru. Priča djeci otkriva i opisuje mnoge aspekte stvaranja i održavanja prijateljstva - kako se upoznati s novim prijateljima, kako se ponašati prema prijateljima, kako im pomagati, kako razriješiti svađicu ili konflikt, kako zatražiti oprost i pomiriti se, kako prihvatiti djecu koja su drugačija od tebe.
Lijepe ilustracije, društvena igra i radni zadačići tu su da samo još dodatno utvrde naučeno, a i da djecu zabave i nasmiju.
Bojanka je namijenjena djeci od 4 do 7 godina i dolazi u velikom formatu, 50×35 cm, jer je zamišljena da se stavi na pod te za grupni ili individualni rad.
Detaljnije o bojanci i narudžbe.
 Klinfo.hr 

children cry

Dječje svađe: Kada roditelji trebaju intervenirati i kako?

<para> Nakon što je djetetu uspostavljena rutina spavanja, hranjenja i igre, nisu samo zadovoljniji roditelji, nego i dijete. Iako se ponekad ne bi reklo da je tako, ali, djeca su kraljevi rutine i jednom kad je uspostave, izgubljeni su kad iz nekog razloga ona izostane.</para>
<heading4>1. Naučite dijete razlici između dana i noći</heading4>
<para>Zasigurno jedan od najvećih izazova roditeljstva je: naučiti dijete da se noću spava, a danju igra! Ponekad je zaista teško uspostaviti ovu rutinu, no kako bi se postigla, potrebna je iznimna upornost roditelja. Veliki broj djece u početku ne shvaća razliku između dana i noći i za što određeni period služi, pa je nemali broj onih koji zamjene noć za dan, igru za spavanje. "Noćne ptice" uglavnom predstavljaju problem za roditelje. Kako bi im pomogli u shvaćanju i razlikovanju dana i noći, predstavite im jednostavnu rutinu i svaki dan je ponavljajte. Jednostavno, dan neka završava kupanjem i presvlačenjem, a počinje opet presvlačenjem kada se dijete probudi. Dijete će tako nakon određenog vremena povezati da između presvlačenja slijedi spavanje. Osim toga, neka tijekom dana kuća bude okupana svjetlošću i zvukovima, a noću mračna i tiha. Osim toga, dobro je izbjegavati glasne razgovore tijekom noćnih hranjenja. Ovakvo predstavljanje razlike dana i noći trebalo bi pružiti djetetu mogućnost da nakon nekog vremena shvati kako je noć za spavanje, a dan za igru i druženje.</para>
<heading4>2. Rutinu im pružite rano, još dok su malene bebe</heading4>
<para>Očekivanu rutinu počnite uvoditi rano, najbolje već s oko 2 mjeseca starosti. Tako ćete naučiti bebu na odlazak na spavanje u otprilike isto vrijeme svakog dana, iako ne očekujte da ćete uspjeti odmah. U ovom slučaju, ustrajanost roditelja je ključ uspjeha. Kao i kod učenja razlikovanja dana i noći, rutina neka bude jednostavna: kupanje, oblačenje pidžamice, čitanje priče, hranjenje, uspavljivanje i stavljanje u krevetić. U prvim mjesecima djeca se uglavnom uspavljuju na dojci ili bočici. Kad malo porastu, to uglavnom više nije slučaj i tada pokušajte dijete polegnuti u krevetić kada je napola usnulo, ali ne u potpunosti zaspalo. Tako će kasnije samo shvatiti da je vrijeme za spavanje. Neka cijeli postupak spremanja i odlaska na spavanje ne bude duži od pola sata. Dijete bi moglo postati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/suptilni-znakovi-kojima-nam-bebe-porucuju-da-nisu-raspolozene/">previše stimulirano</ulink> i iziritirano postupcima, što bi ga moglo odvratiti od konačnog cilja - spavanja.</para>
<heading4>3. Osluškujte djetetove potrebe</heading4>
<para>Neka dijete samo bude pokretač stvaranja rutine. Da bi shvatili želje i potrebe djeteta potrebno je nešto vremena i strpljenja, no kada shvatite što dijete želi zasigurno će i uspostava biti jednostavnija. Primjerice, kad shvatite znakove koje dijete daje kada je gladno i nakon koliko vremena bi moglo ogladnjeti, već će biti jednostavnije, jer imati ćete priliku preduhitriti dijete i pružiti mu obrok prije nego postane razdražljivo. Tako i dijete ima priliku sudjelovati u kreiranju rutine koja mu odgovara.</para>
<heading4>4. Neka djetetova rutina bude prioritet</heading4>
<para>Ponekad rutina može predstavljati problem kada primjerice, određeni dan planirate "začiniti" odlaskom u park ili posjetom prijateljima. Dijete bi moglo biti lagano izgubljeno jer izlazi izvan svojih poznatih okvira. No, iako je rutinu važno zadržati, djetetu je važno pružiti i upoznavanje drugih ljudi kao i prilagodbu na njih i nove prostore, ali i igru s vršnjacima koja je izrazito važna za daljnju socijalizaciju.</para>
<heading4>5. Očekujte promjene i narušavanje rutine</heading4>
<para>Narušavanje uspostavljenje rutine svakako se može očekivati i nije ništa neobično, posebno za vrijeme <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/skokovi-u-razvoju-kod-beba/">skokova u razvoju</ulink> ili kada je dijete bolesno. Ako se dijete neobično puno budi noću nekoliko dana za redom ili ima veću potrebu za hranjenjem, ne znači da namjerno narušava već uspostavljenu rutinu, nego vjerojatno se nalazi na nekoj za njega, većoj životnoj prekretnici. Ne odustajte, kroz nekoliko dana, vjerojatno će se sve vratiti u odprije uspostavljeno, normalno stanje.</para>
<heading4>6. Prilagodite uspostavu rutine starosti djeteta</heading4>
<para>Iako vam se čini da ste tek uspjeli uspostaviti kakvu-takvu rutinu, već je vrijeme za njezinu promjenu. Da, s obzirom na to da dijete u prvoj godini prolazi kroz brojne promjene i brzo napredovanje, važno je djetetu prilagođavati uspostavu rutine. Primjerice, kako je dijete starije, potreba za dnevnim spavanjem biti će sve manja, a potreba za igrom i druženjem sve veća. S navršenih šest mjeseci starosti počinje i uspostava dohrane, što znači da je potrebno planirati razdoblja hranjenja. Uglavnom, kako dijete raste tako se i "samo od sebe" posloži sve što je djetetu u određenom periodu potrebno.</para>
<heading4>7. Ne očekujte savršenstvo</heading4>
<para>Iako djeca vole pruženu rutinu, niti kada je uspostavite ne očekujte da će sve ići glatko i savršeno. Očekujte promjene u potrebama kako dijete raste i napreduje. Ponekad, bez razloga, dijete će trebati dodatno spavanje (ili će preskočiti dnevno spavanje), imat će potrebu za dodatnim obrokom ili će se probuditi znatno ranije. Izmijenjeni dnevni raspored možda će utjecati na djetetovo raspoloženje, kao i novi ljudi i djeca s kojima se druži i upoznaje. No, nastojte da se ne mijenja raspored spavanja i hranjenja.</para>

Pružite djeci rutinu od najranijih dana Uspostava svakodnevne rutine djetetu često je veliki izazov i za roditelje i dijete.  Nakon što je djetetu uspostavljena rutina spavanja, hranjenja i igre, nisu samo zadovoljniji roditelji, nego i dijete. Iako se ponekad ne bi reklo da je tako, ali, djeca su kraljevi rutine i jednom kad je uspostave, izgubljeni su kad iz nekog razloga ona izostane.
1. Naučite dijete razlici između dana i noći
Zasigurno jedan od najvećih izazova roditeljstva je: naučiti dijete da se noću spava, a danju igra! Ponekad je zaista teško uspostaviti ovu rutinu, no kako bi se postigla, potrebna je iznimna upornost roditelja. Veliki broj djece u početku ne shvaća razliku između dana i noći i za što određeni period služi, pa je nemali broj onih koji zamjene noć za dan, igru za spavanje. "Noćne ptice" uglavnom predstavljaju problem za roditelje. Kako bi im pomogli u shvaćanju i razlikovanju dana i noći, predstavite im jednostavnu rutinu i svaki dan je ponavljajte. Jednostavno, dan neka završava kupanjem i presvlačenjem, a počinje opet presvlačenjem kada se dijete probudi. Dijete će tako nakon određenog vremena povezati da između presvlačenja slijedi spavanje. Osim toga, neka tijekom dana kuća bude okupana svjetlošću i zvukovima, a noću mračna i tiha. Osim toga, dobro je izbjegavati glasne razgovore tijekom noćnih hranjenja. Ovakvo predstavljanje razlike dana i noći trebalo bi pružiti djetetu mogućnost da nakon nekog vremena shvati kako je noć za spavanje, a dan za igru i druženje.
2. Rutinu im pružite rano, još dok su malene bebe
Očekivanu rutinu počnite uvoditi rano, najbolje već s oko 2 mjeseca starosti. Tako ćete naučiti bebu na odlazak na spavanje u otprilike isto vrijeme svakog dana, iako ne očekujte da ćete uspjeti odmah. U ovom slučaju, ustrajanost roditelja je ključ uspjeha. Kao i kod učenja razlikovanja dana i noći, rutina neka bude jednostavna: kupanje, oblačenje pidžamice, čitanje priče, hranjenje, uspavljivanje i stavljanje u krevetić. U prvim mjesecima djeca se uglavnom uspavljuju na dojci ili bočici. Kad malo porastu, to uglavnom više nije slučaj i tada pokušajte dijete polegnuti u krevetić kada je napola usnulo, ali ne u potpunosti zaspalo. Tako će kasnije samo shvatiti da je vrijeme za spavanje. Neka cijeli postupak spremanja i odlaska na spavanje ne bude duži od pola sata. Dijete bi moglo postati previše stimulirano i iziritirano postupcima, što bi ga moglo odvratiti od konačnog cilja - spavanja.
3. Osluškujte djetetove potrebe
Neka dijete samo bude pokretač stvaranja rutine. Da bi shvatili želje i potrebe djeteta potrebno je nešto vremena i strpljenja, no kada shvatite što dijete želi zasigurno će i uspostava biti jednostavnija. Primjerice, kad shvatite znakove koje dijete daje kada je gladno i nakon koliko vremena bi moglo ogladnjeti, već će biti jednostavnije, jer imati ćete priliku preduhitriti dijete i pružiti mu obrok prije nego postane razdražljivo. Tako i dijete ima priliku sudjelovati u kreiranju rutine koja mu odgovara.
4. Neka djetetova rutina bude prioritet
Ponekad rutina može predstavljati problem kada primjerice, određeni dan planirate "začiniti" odlaskom u park ili posjetom prijateljima. Dijete bi moglo biti lagano izgubljeno jer izlazi izvan svojih poznatih okvira. No, iako je rutinu važno zadržati, djetetu je važno pružiti i upoznavanje drugih ljudi kao i prilagodbu na njih i nove prostore, ali i igru s vršnjacima koja je izrazito važna za daljnju socijalizaciju.
5. Očekujte promjene i narušavanje rutine
Narušavanje uspostavljenje rutine svakako se može očekivati i nije ništa neobično, posebno za vrijeme skokova u razvoju ili kada je dijete bolesno. Ako se dijete neobično puno budi noću nekoliko dana za redom ili ima veću potrebu za hranjenjem, ne znači da namjerno narušava već uspostavljenu rutinu, nego vjerojatno se nalazi na nekoj za njega, većoj životnoj prekretnici. Ne odustajte, kroz nekoliko dana, vjerojatno će se sve vratiti u odprije uspostavljeno, normalno stanje.
6. Prilagodite uspostavu rutine starosti djeteta
Iako vam se čini da ste tek uspjeli uspostaviti kakvu-takvu rutinu, već je vrijeme za njezinu promjenu. Da, s obzirom na to da dijete u prvoj godini prolazi kroz brojne promjene i brzo napredovanje, važno je djetetu prilagođavati uspostavu rutine. Primjerice, kako je dijete starije, potreba za dnevnim spavanjem biti će sve manja, a potreba za igrom i druženjem sve veća. S navršenih šest mjeseci starosti počinje i uspostava dohrane, što znači da je potrebno planirati razdoblja hranjenja. Uglavnom, kako dijete raste tako se i "samo od sebe" posloži sve što je djetetu u određenom periodu potrebno.
7. Ne očekujte savršenstvo
Iako djeca vole pruženu rutinu, niti kada je uspostavite ne očekujte da će sve ići glatko i savršeno. Očekujte promjene u potrebama kako dijete raste i napreduje. Ponekad, bez razloga, dijete će trebati dodatno spavanje (ili će preskočiti dnevno spavanje), imat će potrebu za dodatnim obrokom ili će se probuditi znatno ranije. Izmijenjeni dnevni raspored možda će utjecati na djetetovo raspoloženje, kao i novi ljudi i djeca s kojima se druži i upoznaje. No, nastojte da se ne mijenja raspored spavanja i hranjenja. Adrijana Bakoš 

sretna majka i dijete_pixabay

Pružite djeci rutinu od najranijih dana

<para>Uz dobre savjete i pravu opremu, nokti na stopalima i rukama mogu se dovesti u najbolju formu.</para>
<para>
 1. Time-out za stopala i ruke: Koncentrirani smo u uredu, izgubljeni u mislima u čekaonici, uzbuđeni prilikom gledanja filma – i ruke nam nesvjesno odlutaju do usta. Redovita njega noktiju sprečava griženje noktiju, napuknuća i prijelome. Priuštite noktima mali odmor jednom na tjedan i nećete uopće doći u iskušenje.</para>
<para>
 2. Nježno kratite nokte: Ruke podalje od škarica za nokte! Prilikom rezanja, nokti se mogu lako rascijepiti ili puknuti, zato nokte na stopalima i rukama uvijek treba skraćivati turpijom. Suzdržite se od pomicanja turpije desno-lijevo jer će to iskrzati nokte. Uvijek turpijajte u smjeru rasta od dna prema gore te od ruba do sredine nokta. Prvo strane, a potom vrh nokta.</para>
<para>
 3. Nježno zagladite nepravilnosti: Zbog brazdi nokti ne izgledaju samo zapušteno, nego i gube svoj prirodni sjaj! Nježno izgladite svaku nepravilnost korištenjem našeg posebnog nastavka za zaglađivanje. Samo pripazite da ne pretjerate. Već nekoliko sekundi je dovoljno za postizanje željene glatkoće površine nokta. Nakon toga nastavak za poliranje stvara prirodan i lijep sjaj. Scholl Velvet Smooth set za njegu noktiju povezuje turpijanje, zaglađivanje i poliranje u jednom uređaju. Profesionalna njega noktiju kod kuće – WOW!</para>
<para>
 4. Pitanje oblika: Ovalan, okrugao ili četvrtast? Opušteni squoval oblik (od engl. square i oval) ili jako šiljast? Budite oprezni, ne odgovara svaki stil svakom prirodnom obliku nokta! Krhkim noktima najbolje odgovara sportski, uglasti oblik. Zbog njega nokti izgledaju nešto širi. Ovalni ili okrugli oblik šire nokte čini ženstvenijima. Ako želite da vam ruke izgledaju dulje i vitkije, odlučite se za šiljastiji oblik. Kakvi su danas trendovi? XL nokti su prošlost. Kraći, njegovani nokti u stilu 1930-ih posljednji su krik mode. A što se tiče noktiju na stopalima, postoji jedno općenito pravilo: održavajte ih u obliku koji sprječava urastanje nokta.</para>
<para>
 5. Sjajna završna njega: Gruba i ispucana koža uz rubove noktiju? Iskrzana, ispucana kožica oko noktiju? Nikako! Scholl Velvet Smooth ulje za njegu noktiju njeguje nokte nakon turpijanja, zaglađivanja i poliranja kombinacijom 7 ulja. Jednostavno ga nanesite četkicom. Ulje se upija u nekoliko sekundi, a nokti dobivaju WOW efekt!</para>
<para>
 6. Tjelohranitelji lijepih noktiju: Čišćenje, pranje posuđa, vrtlarenje – to su prirodni neprijatelji lijepih noktiju. Potreban Vam je pouzdan zaštitnik: gumene rukavice. One sprečavaju oštećivanje noktiju kada dođu u dodir s vodom i deterdžentima te ih štite od povreda prilikom podrezivanja ruža i prljavih tragova od plijevljenja.</para>
<para>
 7. Na zabavu sa stilom: Raspoloženi ste za izlazak – ali spontan i opušten? U samo jednom brzom koraku nokti će zasjati novim sjajem. Jednostavno na svoj Scholl Velvet Smooth™ set za njegu noktiju namjestite nastavak za poliranje broj 3 i u nekoliko sekundi svojim noktima podarite osvježeni sjaj. Pritiskom na gumb vi i vaši Scholl WOW nokti spremni ste za blistavi izlazak.</para>
<para>
 8. Savršen trenutak za lak: Ako lak za nokte nanesete netom poslije tuširanja, u lakiranim noktima nažalost nećete dugo uživati. U vodi nokti upijaju vlagu i nabubre. Kada se suše, ponovno se stežu, što oštećuje lak za nokte, stoga lak treba nanositi samo na savršeno suhe nokte.</para>
<para>
 9. Kakav nered: Nokti s lakom u boji traže prozirnu podlogu koja ih štiti od neprivlačnih žućkastih mrlja koje se mogu javiti zbog pigmenata u laku. Takav osnovni sloj također omogućuje bolje prianjanje boje – što je sjajan bonus.</para>
<para>
 10. Zbogom neredu: Suhi i lomljivi nokti zahtijevaju više pažnje i mora ih se s vremena na vrijeme njegovati. Rečeno, učinjeno. Posebna krema za njegu noktiju može biti savršen način za povremenu dodatnu njegu ruku i noktiju. Jača nokte i vraća im vlagu i gipkost. Idealna je za ured, čekanje u redu u zrakoplovnoj luci ili predah od posla u parku.</para>
<para>Novi 
 <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=0sI1jW7KwYek9GQpjDPjusR7DfvWVVuXgzO_IGqPfw3.F7/fastid=ldivwpzflnoummntoqkambgkphmd/stparam=qjmgbllfme/url=http://www.scholl.com.hr/">Scholl Velvet Smooth™ set za njegu noktiju</ulink>
 revolucionarno je proširenje asortimana Scholl Velvet Smooth (Velvet Smooth rašpica za stopala i asortiman za njegu koji uključuje kupku za stopala i intenzivni serum). Sada je njega stopala, osim što ih čini mekim i lijepim, upotpunjena profesionalnom njegom noktiju kod kuće. I ruke mogu zasjati u punom sjaju – za zdrave, sjajne nokte s WOW efektom, na rukama i stopalima. Tako jednostavno, uz Velvet Smooth™ set za njegu noktiju.</para>
<para>Ako želite produljiti WOW efekt svojih zdravih, sjajnih noktiju, koristite 
 <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=0sI1jW7KwYek9GQpjDPjusR7DfvWVVuXgzO_IGqPfw3.F7/fastid=ldivwpzflnoummntoqkambgkphmd/stparam=qjmgbllfme/url=http://www.scholl.com.hr/">Scholl Velvet Smooth™ ulje za njegu noktiju</ulink>
 za savršenu završnu njegu. S kompleksom od 7 ulja, podarit će noktima na stopalima i rukama te kožici oko noktiju dodatnu vlagu i njegu. Jednostavno ga nanesite priloženom četkicom na nokte i kožicu – bez nereda i namakanja, samo raskošna njega. Rezultat: sjajni, glatki i zdravi nokti. WOW!</para>
<para/>
<mediaobject>
 <imageobject>
 <imagedata fileref="http://gdehr.hit.gemius.pl/_%5BTIMESTAMP%5D/redot.gif?id=0sI1jW7KwYek9GQpjDPjusR7DfvWVVuXgzO_IGqPfw3.F7/fastid=fffeicrnlntrctitfvduztmrrhmb/stparam=whojkqhmmk"/>
 </imageobject>
</mediaobject>

Tajne zdravih i sjajnih noktiju Uz kožu ruku, lijepi nokti su jedna od prvih stvari koji će ljudi primijetiti na vama ... a oni nisu pitanje sreće! Svaka žena može imati zdrave, glatke i sjajne nokte. Uz dobre savjete i pravu opremu, nokti na stopalima i rukama mogu se dovesti u najbolju formu.

   1. Time-out za stopala i ruke: Koncentrirani smo u uredu, izgubljeni u mislima u čekaonici, uzbuđeni prilikom gledanja filma – i ruke nam nesvjesno odlutaju do usta. Redovita njega noktiju sprečava griženje noktiju, napuknuća i prijelome. Priuštite noktima mali odmor jednom na tjedan i nećete uopće doći u iskušenje.

   2. Nježno kratite nokte: Ruke podalje od škarica za nokte! Prilikom rezanja, nokti se mogu lako rascijepiti ili puknuti, zato nokte na stopalima i rukama uvijek treba skraćivati turpijom. Suzdržite se od pomicanja turpije desno-lijevo jer će to iskrzati nokte. Uvijek turpijajte u smjeru rasta od dna prema gore te od ruba do sredine nokta. Prvo strane, a potom vrh nokta.

   3. Nježno zagladite nepravilnosti: Zbog brazdi nokti ne izgledaju samo zapušteno, nego i gube svoj prirodni sjaj! Nježno izgladite svaku nepravilnost korištenjem našeg posebnog nastavka za zaglađivanje. Samo pripazite da ne pretjerate. Već nekoliko sekundi je dovoljno za postizanje željene glatkoće površine nokta. Nakon toga nastavak za poliranje stvara prirodan i lijep sjaj. Scholl Velvet Smooth set za njegu noktiju povezuje turpijanje, zaglađivanje i poliranje u jednom uređaju. Profesionalna njega noktiju kod kuće – WOW!

   4. Pitanje oblika: Ovalan, okrugao ili četvrtast? Opušteni squoval oblik (od engl. square i oval) ili jako šiljast? Budite oprezni, ne odgovara svaki stil svakom prirodnom obliku nokta! Krhkim noktima najbolje odgovara sportski, uglasti oblik. Zbog njega nokti izgledaju nešto širi. Ovalni ili okrugli oblik šire nokte čini ženstvenijima. Ako želite da vam ruke izgledaju dulje i vitkije, odlučite se za šiljastiji oblik. Kakvi su danas trendovi? XL nokti su prošlost. Kraći, njegovani nokti u stilu 1930-ih posljednji su krik mode. A što se tiče noktiju na stopalima, postoji jedno općenito pravilo: održavajte ih u obliku koji sprječava urastanje nokta.

   5. Sjajna završna njega: Gruba i ispucana koža uz rubove noktiju? Iskrzana, ispucana kožica oko noktiju? Nikako! Scholl Velvet Smooth ulje za njegu noktiju njeguje nokte nakon turpijanja, zaglađivanja i poliranja kombinacijom 7 ulja. Jednostavno ga nanesite četkicom. Ulje se upija u nekoliko sekundi, a nokti dobivaju WOW efekt!

   6. Tjelohranitelji lijepih noktiju: Čišćenje, pranje posuđa, vrtlarenje – to su prirodni neprijatelji lijepih noktiju. Potreban Vam je pouzdan zaštitnik: gumene rukavice. One sprečavaju oštećivanje noktiju kada dođu u dodir s vodom i deterdžentima te ih štite od povreda prilikom podrezivanja ruža i prljavih tragova od plijevljenja.

   7. Na zabavu sa stilom: Raspoloženi ste za izlazak – ali spontan i opušten? U samo jednom brzom koraku nokti će zasjati novim sjajem. Jednostavno na svoj Scholl Velvet Smooth™ set za njegu noktiju namjestite nastavak za poliranje broj 3 i u nekoliko sekundi svojim noktima podarite osvježeni sjaj. Pritiskom na gumb vi i vaši Scholl WOW nokti spremni ste za blistavi izlazak.

   8. Savršen trenutak za lak: Ako lak za nokte nanesete netom poslije tuširanja, u lakiranim noktima nažalost nećete dugo uživati. U vodi nokti upijaju vlagu i nabubre. Kada se suše, ponovno se stežu, što oštećuje lak za nokte, stoga lak treba nanositi samo na savršeno suhe nokte.

   9. Kakav nered: Nokti s lakom u boji traže prozirnu podlogu koja ih štiti od neprivlačnih žućkastih mrlja koje se mogu javiti zbog pigmenata u laku. Takav osnovni sloj također omogućuje bolje prianjanje boje – što je sjajan bonus.

   10. Zbogom neredu: Suhi i lomljivi nokti zahtijevaju više pažnje i mora ih se s vremena na vrijeme njegovati. Rečeno, učinjeno. Posebna krema za njegu noktiju može biti savršen način za povremenu dodatnu njegu ruku i noktiju. Jača nokte i vraća im vlagu i gipkost. Idealna je za ured, čekanje u redu u zrakoplovnoj luci ili predah od posla u parku.
Novi 
      Scholl Velvet Smooth™ set za njegu noktiju
    revolucionarno je proširenje asortimana Scholl Velvet Smooth (Velvet Smooth rašpica za stopala i asortiman za njegu koji uključuje kupku za stopala i intenzivni serum). Sada je njega stopala, osim što ih čini mekim i lijepim, upotpunjena profesionalnom njegom noktiju kod kuće. I ruke mogu zasjati u punom sjaju – za zdrave, sjajne nokte s WOW efektom, na rukama i stopalima. Tako jednostavno, uz Velvet Smooth™ set za njegu noktiju.
Ako želite produljiti WOW efekt svojih zdravih, sjajnih noktiju, koristite 
      Scholl Velvet Smooth™ ulje za njegu noktiju
    za savršenu završnu njegu. S kompleksom od 7 ulja, podarit će noktima na stopalima i rukama te kožici oko noktiju dodatnu vlagu i njegu. Jednostavno ga nanesite priloženom četkicom na nokte i kožicu – bez nereda i namakanja, samo raskošna njega. Rezultat: sjajni, glatki i zdravi nokti. WOW!


   
      
   
 Sponzorirani članak 

scholl 3

scholl 4

scholl 1

scholl 2

scholl

Tajne zdravih i sjajnih noktiju

<para> stoljeću, tema je koja izaziva dvojake osjećaje i reakcije, a sam čin poroda kod kuće nalazi se u takozvanoj "sivoj zoni", nije zakonom zabranjen, ali nije ni zakonom propisan. Osim toga, nedostaje regulirana stručna pomoć i podrška prilikom poroda kod kuće. Naše primalje nemaju odobrenje za takav rad, odnosno samostalnost obavljanja kućnih poroda, kao što je to u mnogim drugim zemljama. Žene koje se odluče na porod kod kuće primorane su angažirati primalju iz neke od susjednih zemalja (Italija, Austrija, Slovenija; ovisno o udaljenosti trudnice), iako niti taj dio o primalji iz inozemstva nije reguliran zakonski, no također nije zabranjen. Angažiranje primalje iz inozemstva sa sobom nosi određeni financijski izdatak, koji je česta prepreka za samu realizaciju kućnog poroda. Važno je znati i da rodilja i mjesto poroda moraju biti u blizini rodilišta, maksimalno 20-30 minuta udaljenosti.</para>
<para>Gledano iz kuta medicinske struke, dr. Jukić iz Poliklinike Adarta, smatra kako bi ženama trebalo omogućiti izbor, ali prije svega kad je riječ o "školski" urednim trudnoćama kod kojih unaprijed ne postoji određeni rizik. Kao i kod bolničkih, i kod kućno izvedenih poroda postoji određeni rizik, jer unaprijed je teško predvidjeti završetak poroda, iako je velika vjerojatnost da će porod iz uredne trudnoće također završiti - uredno. No, bez obzira na urednost trudnoće, i one najidealnije ponekad završe neizvjesnim i pomalo "hitnim" scenarijem. Stoga, liječnika struka poprilično je oprezna oko izvršavanja kućnih poroda.</para>
<para>S jedne strane, porod kod kuće je sagledan u negativnom kontekstu, kao ludost i neodgovornost majki, dok s druge strane postoji odobravanje, a iza odobravanja stoji grupa žena koje takvu vrstu poroda smatraju potpuno prirodnim i normalnim, koje takav izbor temelje na informiranoj odluci i odabiru nečeg što smatraju boljim za sebe i svoje dijete. "U posljednje vrijeme zamijetila sam i skupinu onih, „između“ rekla bih, koje u tome vide nešto bolje i ljepše, ali smatraju da još nije došlo vrijeme za nešto takvo, i one me posebno raduju, jer promišljaju i propitkuju mogućnosti", smatra 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/dogodilo-se-meni/doula-antonela-imam-najljepsi-poziv-na-svijetu-koji-nema-cijene/">doula Antonela Cesar</ulink>
 . Ono što svi automatski povezuju s porodom kod kuće, je pitanje odgovornosti. Ali, ne pristajemo li na preuzimanje odgovornosti i u rodilištu, kada pri samom ulasku moramo potpisati da pristajemo na sve zahvate i intervencije? Netko u toj situaciji radije bira da tu odgovornost preuzme i prilikom odabira poroda svojeg djeteta u svom domu. Dakle, u obje situacije na nama kao roditeljima, leži sva odgovornost vezana uz porod.</para>
<para>
 <emphasis>"Ne zahtijevam ništa novo, ništa što je neostvarivo. Naprotiv, u mnogim drugim zemljama porod kod kuće se smatra normalnim i ženi se daje na izbor da rodi gdje želi. Nadam se da će se i u Hrvatskoj stvari pokrenuti u tom smjeru i da će se nama koje želimo roditi kod kuće to i omogućiti, odnosno da će nam se pružiti odgovarajuća skrb i osigurati primalja koja će nam doći kad ju zatrebamo. Porod kod kuće se kod nas nepotrebno smatra opasnim, a mi žene koje izrazimo želju za tim smo najčešće luđakinje koje svjesno ugrožavaju život svog djeteta i svoj život. S takvim ljudima uopće ne želim ulaziti u debate, jer je njihov stav rezultat nedovoljne informiranosti. Ne vjerujem da bi ijedna majka željela da se što loše dogodi njenom djetetu i išla ga svjesno ugrožavati, a također ne bi tolike žene u svijetu rađale kod kuće da je to toliko opasno. Najvažnije zašto želim roditi kod kuće: želim prirodan porod, porod bez lijekova i medicinskih intervencija. Ne kažem da takav porod u rodilištu nije moguć, ali nije ni približno takav kakav bi mogao biti kod kuće."</emphasis>
 smatra mama koja se priprema za skori porod kod kuće.</para>
<para>"Nebrojene su prednosti poroda kod kuće i svega što on donosi sa sobom. Tek kada sam kao doula iskusila to iskustvo, postalo mi je jasno o čemu pričaju majke koje su rodile doma. Kao najvažnije činjenice izdvojila bih osjećaj sigurnosti, intimnosti i opuštenosti koji vlada za vrijeme poroda. Taj osjećaj spokoja i mira teško je opisati riječima. Žena koja vlada svojim tijelo i tako sinkronizirano surađuje s prirodom, nešto je što samo treba promatrati i diviti se iz prikrajka" - govori doula Antonela o iskustvu kućnog poroda na kojem je prisustvovala. "Priroda je sve posložila na savršen način, samo smo se svi previše udaljili od nje i postali robovi suvremene medicine i instrumenata kojima slijepo vjerujemo. Teško mi je uopće povući bilo kakvu paralelu između poroda kod kuće i onoga u rodilištu."</para>
<para>
 <emphasis>"Iza sebe sam imala dva iskustva koja prolaze mnoge žene u Hrvatskoj, zato sam se ponekad osjećala manje ženom, manje majkom – kao da mi je nešto ukradeno ili uskraćeno nakon tih poroda. Nisam se mogla u sebi pomiriti da je to sve čime nas je priroda blagoslovila kao majke.",</emphasis> govori nam mama Marina, koja iza sebe ima iskustvo kućnog poroda, te dalje navodi: <emphasis>"Iščekivali smo naše treće dijete, a naši sinovi svoga brata ili seku – ovaj put nismo htjeli znati spol djeteta do poroda. Zadnjih nekoliko dana prije poroda, kada se sve počelo zahuktavati, bila sam u kontaktu sa svojom doulom Antonelom, kao i primaljom."</emphasis>
</para>
<para>"Prilikom poroda kod kuće, rodilje imaju kontinuiranu skrb primalje. Primalja u svakom trenutku može primijetiti ako nešto krene kako ne treba, i na vrijeme i pravovremeno reagirati i uputiti rodilju u rodilište. Sve više istraživanja pokazuje i ukazuje na to, da je čak i sigurnije za ženu, naravno ako je trudnoća bila uredna i u redu, da se porod dovrši kod kuće, nego u bolnici. Sama trudnoća i porod, potpuno su zdravo i normalno stanje žene, i kao takvo bi se i trebali prema njima odnositi.", smatra doula Antonela</para>
<blockquote>
 <para>
 <emphasis>"U tišini doma mogla sam se skroz opustiti, što je pomoglo – trudovi su se javljali svakih desetak minuta. Istovremeno sam bila mirna i uzbuđena jer sam osjećala da me samo sati dijele od prvog pogleda našeg djeteta."</emphasis>
 mama Marina
 </para>
</blockquote>
<para>
 U Hrvatskoj, po procjeni, kod kuće godišnje rađa između 50 - 100 žena. Profil žena koje planirano rađaju kod kuće veoma je šarolik. Od žena koje zbog prethodnog, jako lošeg iskustva poroda u rodilištu više ne žele ići tamo roditi jer su doživjele teške traume i nemaju povjerenje u sustav, do onih koje su "sazrijevale" putem i odlučile svoje drugo/treće/četvrto dijete roditi kod kuće, do onih žena koje imaju veliku vjeru u svoje tijelo i prirodu kao takvu, pa rodilište nikada nije bila njihova opcija ili izbor te već i prvo dijete odluče roditi doma. Pravila zapravo i nema, i pogrešno je žene koje odluče planirano roditi kod kuće nazivati alternativkama ili "sektašicama", jer svaka od njih ima svoje razlog. Naravno, uz pretpostavku da je riječ o urednim, "školskim" trudnoćama, koje su praćene i od strane primalje koja će biti prisutna na porodu i od strane ginekologa.</para>
<para>
 <emphasis>"Bilo je 22 sata i 40 minuta. Vodenjak je puknuo negdje pri samom izgonu. Beba je odmah zaplakala, uzela sam je u naručje, onako toplu i mirisnu i mokru. Dobili smo još jednog dječaka! Zdravog dječaka! Tako zagrljeni, još uvijek povezani pupčanom vrpcom, smjestili smo se u krevet, sin je ležao na mom trbuhu i odmah počeo sisati. Suprug i ja smo se zagrlili, sretni i blagoslovljeni novim životom koji je ležao pokraj nas. To je zaista bilo predivno duhovno i tjelesno iskustvo, i mislim da sam izabrala najbolje za sebe i svoje dijete u prilikama u kojima smo se našli. A to je najvažnije – da svaka žena ima izbor s kojim je </emphasis>
 <emphasis>zadovoljna, mirna i sretna. Neprocjenjivo iskustvo koje me je obogatilo kao ženu i majku, a mojem djetetu donijelo miran i potpuno prirodan dolazak na svijet.", </emphasis>kaže mama Marina
</para>
<heading4>
 Što je potrebno za kućni porod?
</heading4>
<para>Porod kod kuće je organizacijski veoma jednostavan. Nakon što nađete primalju i dogovorite angažman s njom, a neke rodilje odluče se i da uza sebe imaju i doulu, ostaje priprema tehničkih odnosno logističkih stvari. Važno je da uz sebe imate osobe od povjerenja na koje se možete uvijek osloniti, grijalicu da uvijek bude toplo, jedan malo veći najlon, pokoju staru plahtu, deku, ručnike, a za sve ostalo pobrinut će se primalja. I naravno, sve pripremljeno za bebicu. Neke rodilje nabave si, u dogovoru s primaljom ili same i bazen za porod, neke stolčić za porod ili što im se već čini praktično, ali u suštini, doma imate sve što je potrebno.</para>
<para>Po mišljenju 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/dogodilo-se-meni/doula-antonela-imam-najljepsi-poziv-na-svijetu-koji-nema-cijene/">doule Antonele</ulink>
 Hrvatskoj nedostaju "Kuće za porode", koje postoje u Europi i razvijenijim dijelovima svijeta, i onda bi se više žena odlučivalo za takav oblik poroda, koji je negdje na polovici puta između poroda u rodilištu i poroda kod kuće. "Kuća za porode" uređena je poput vašeg doma, uvjeti i ambijent prilagođeni su kako bi čim više podsjećali na obiteljsko gnijezdo, toplo i intimno, sa svim potrebnim pomagalima za porod (stolčić, bazen, uže, lopta, strunjača...), te gdje je i pratnja uz rodilju prisutna cijelo vrijeme poroda i nakon poroda. Kuću za porode vode licencirane primalje, a namijenjena je prirodnim (fiziološkim) porodima, a u svakom trenutku ako zatreba transfer rodilje u rodilište, dogovoreni je prijevoz s transportnim timom Hitne medicinske pomoći. Doula Antonela nada se da će možda upravo Varaždin, gdje je nedavno i otvoren prvi 
 <ulink url="https://www.facebook.com/doula.antonela/?fref=ts">Doula Antonela obrt</ulink>
 , bude grad u kojem će jednog dana zaživjeti prva hrvatska "Kuća za porode".</para>
<para>Članak je pisan u suradnji s doulom Antonelom Cesar.</para>

Porod kod kuće: "Neprocjenjivo iskustvo koje me obogatilo kao ženu i majku" Porod kod kuće, u Hrvatskoj, u 21.  stoljeću, tema je koja izaziva dvojake osjećaje i reakcije, a sam čin poroda kod kuće nalazi se u takozvanoj "sivoj zoni", nije zakonom zabranjen, ali nije ni zakonom propisan. Osim toga, nedostaje regulirana stručna pomoć i podrška prilikom poroda kod kuće. Naše primalje nemaju odobrenje za takav rad, odnosno samostalnost obavljanja kućnih poroda, kao što je to u mnogim drugim zemljama. Žene koje se odluče na porod kod kuće primorane su angažirati primalju iz neke od susjednih zemalja (Italija, Austrija, Slovenija; ovisno o udaljenosti trudnice), iako niti taj dio o primalji iz inozemstva nije reguliran zakonski, no također nije zabranjen. Angažiranje primalje iz inozemstva sa sobom nosi određeni financijski izdatak, koji je česta prepreka za samu realizaciju kućnog poroda. Važno je znati i da rodilja i mjesto poroda moraju biti u blizini rodilišta, maksimalno 20-30 minuta udaljenosti.
Gledano iz kuta medicinske struke, dr. Jukić iz Poliklinike Adarta, smatra kako bi ženama trebalo omogućiti izbor, ali prije svega kad je riječ o "školski" urednim trudnoćama kod kojih unaprijed ne postoji određeni rizik. Kao i kod bolničkih, i kod kućno izvedenih poroda postoji određeni rizik, jer unaprijed je teško predvidjeti završetak poroda, iako je velika vjerojatnost da će porod iz uredne trudnoće također završiti - uredno. No, bez obzira na urednost trudnoće, i one najidealnije ponekad završe neizvjesnim i pomalo "hitnim" scenarijem. Stoga, liječnika struka poprilično je oprezna oko izvršavanja kućnih poroda.
S jedne strane, porod kod kuće je sagledan u negativnom kontekstu, kao ludost i neodgovornost majki, dok s druge strane postoji odobravanje, a iza odobravanja stoji grupa žena koje takvu vrstu poroda smatraju potpuno prirodnim i normalnim, koje takav izbor temelje na informiranoj odluci i odabiru nečeg što smatraju boljim za sebe i svoje dijete. "U posljednje vrijeme zamijetila sam i skupinu onih, „između“ rekla bih, koje u tome vide nešto bolje i ljepše, ali smatraju da još nije došlo vrijeme za nešto takvo, i one me posebno raduju, jer promišljaju i propitkuju mogućnosti", smatra 
      doula Antonela Cesar
   . Ono što svi automatski povezuju s porodom kod kuće, je pitanje odgovornosti. Ali, ne pristajemo li na preuzimanje odgovornosti i u rodilištu, kada pri samom ulasku moramo potpisati da pristajemo na sve zahvate i intervencije? Netko u toj situaciji radije bira da tu odgovornost preuzme i prilikom odabira poroda svojeg djeteta u svom domu. Dakle, u obje situacije na nama kao roditeljima, leži sva odgovornost vezana uz porod.

   "Ne zahtijevam ništa novo, ništa što je neostvarivo. Naprotiv, u mnogim drugim zemljama porod kod kuće se smatra normalnim i ženi se daje na izbor da rodi gdje želi. Nadam se da će se i u Hrvatskoj stvari pokrenuti u tom smjeru i da će se nama koje želimo roditi kod kuće to i omogućiti, odnosno da će nam se pružiti odgovarajuća skrb i osigurati primalja koja će nam doći kad ju zatrebamo. Porod kod kuće se kod nas nepotrebno smatra opasnim, a mi žene koje izrazimo želju za tim smo najčešće luđakinje koje svjesno ugrožavaju život svog djeteta i svoj život. S takvim ljudima uopće ne želim ulaziti u debate, jer je njihov stav rezultat nedovoljne informiranosti. Ne vjerujem da bi ijedna majka željela da se što loše dogodi njenom djetetu i išla ga svjesno ugrožavati, a također ne bi tolike žene u svijetu rađale kod kuće da je to toliko opasno. Najvažnije zašto želim roditi kod kuće: želim prirodan porod, porod bez lijekova i medicinskih intervencija. Ne kažem da takav porod u rodilištu nije moguć, ali nije ni približno takav kakav bi mogao biti kod kuće."
   smatra mama koja se priprema za skori porod kod kuće.
"Nebrojene su prednosti poroda kod kuće i svega što on donosi sa sobom. Tek kada sam kao doula iskusila to iskustvo, postalo mi je jasno o čemu pričaju majke koje su rodile doma. Kao najvažnije činjenice izdvojila bih osjećaj sigurnosti, intimnosti i opuštenosti koji vlada za vrijeme poroda. Taj osjećaj spokoja i mira teško je opisati riječima. Žena koja vlada svojim tijelo i tako sinkronizirano surađuje s prirodom, nešto je što samo treba promatrati i diviti se iz prikrajka" - govori doula Antonela o iskustvu kućnog poroda na kojem je prisustvovala. "Priroda je sve posložila na savršen način, samo smo se svi previše udaljili od nje i postali robovi suvremene medicine i instrumenata kojima slijepo vjerujemo. Teško mi je uopće povući bilo kakvu paralelu između poroda kod kuće i onoga u rodilištu."

   "Iza sebe sam imala dva iskustva koja prolaze mnoge žene u Hrvatskoj, zato sam se ponekad osjećala manje ženom, manje majkom – kao da mi je nešto ukradeno ili uskraćeno nakon tih poroda. Nisam se mogla u sebi pomiriti da je to sve čime nas je priroda blagoslovila kao majke.", govori nam mama Marina, koja iza sebe ima iskustvo kućnog poroda, te dalje navodi: "Iščekivali smo naše treće dijete, a naši sinovi svoga brata ili seku – ovaj put nismo htjeli znati spol djeteta do poroda. Zadnjih nekoliko dana prije poroda, kada se sve počelo zahuktavati, bila sam u kontaktu sa svojom doulom Antonelom, kao i primaljom."

"Prilikom poroda kod kuće, rodilje imaju kontinuiranu skrb primalje. Primalja u svakom trenutku može primijetiti ako nešto krene kako ne treba, i na vrijeme i pravovremeno reagirati i uputiti rodilju u rodilište. Sve više istraživanja pokazuje i ukazuje na to, da je čak i sigurnije za ženu, naravno ako je trudnoća bila uredna i u redu, da se porod dovrši kod kuće, nego u bolnici. Sama trudnoća i porod, potpuno su zdravo i normalno stanje žene, i kao takvo bi se i trebali prema njima odnositi.", smatra doula Antonela

   
      "U tišini doma mogla sam se skroz opustiti, što je pomoglo – trudovi su se javljali svakih desetak minuta. Istovremeno sam bila mirna i uzbuđena jer sam osjećala da me samo sati dijele od prvog pogleda našeg djeteta."
      mama Marina
   


   U Hrvatskoj, po procjeni, kod kuće godišnje rađa između 50 - 100 žena. Profil žena koje planirano rađaju kod kuće veoma je šarolik. Od žena koje zbog prethodnog, jako lošeg iskustva poroda u rodilištu više ne žele ići tamo roditi jer su doživjele teške traume i nemaju povjerenje u sustav, do onih koje su "sazrijevale" putem i odlučile svoje drugo/treće/četvrto dijete roditi kod kuće, do onih žena koje imaju veliku vjeru u svoje tijelo i prirodu kao takvu, pa rodilište nikada nije bila njihova opcija ili izbor te već i prvo dijete odluče roditi doma. Pravila zapravo i nema, i pogrešno je žene koje odluče planirano roditi kod kuće nazivati alternativkama ili "sektašicama", jer svaka od njih ima svoje razlog. Naravno, uz pretpostavku da je riječ o urednim, "školskim" trudnoćama, koje su praćene i od strane primalje koja će biti prisutna na porodu i od strane ginekologa.

   "Bilo je 22 sata i 40 minuta. Vodenjak je puknuo negdje pri samom izgonu. Beba je odmah zaplakala, uzela sam je u naručje, onako toplu i mirisnu i mokru. Dobili smo još jednog dječaka! Zdravog dječaka! Tako zagrljeni, još uvijek povezani pupčanom vrpcom, smjestili smo se u krevet, sin je ležao na mom trbuhu i odmah počeo sisati. Suprug i ja smo se zagrlili, sretni i blagoslovljeni novim životom koji je ležao pokraj nas. To je zaista bilo predivno duhovno i tjelesno iskustvo, i mislim da sam izabrala najbolje za sebe i svoje dijete u prilikama u kojima smo se našli. A to je najvažnije – da svaka žena ima izbor s kojim je 
   zadovoljna, mirna i sretna. Neprocjenjivo iskustvo koje me je obogatilo kao ženu i majku, a mojem djetetu donijelo miran i potpuno prirodan dolazak na svijet.", kaže mama Marina


   Što je potrebno za kućni porod?

Porod kod kuće je organizacijski veoma jednostavan. Nakon što nađete primalju i dogovorite angažman s njom, a neke rodilje odluče se i da uza sebe imaju i doulu, ostaje priprema tehničkih odnosno logističkih stvari. Važno je da uz sebe imate osobe od povjerenja na koje se možete uvijek osloniti, grijalicu da uvijek bude toplo, jedan malo veći najlon, pokoju staru plahtu, deku, ručnike, a za sve ostalo pobrinut će se primalja. I naravno, sve pripremljeno za bebicu. Neke rodilje nabave si, u dogovoru s primaljom ili same i bazen za porod, neke stolčić za porod ili što im se već čini praktično, ali u suštini, doma imate sve što je potrebno.
Po mišljenju 
      doule Antonele
    Hrvatskoj nedostaju "Kuće za porode", koje postoje u Europi i razvijenijim dijelovima svijeta, i onda bi se više žena odlučivalo za takav oblik poroda, koji je negdje na polovici puta između poroda u rodilištu i poroda kod kuće. "Kuća za porode" uređena je poput vašeg doma, uvjeti i ambijent prilagođeni su kako bi čim više podsjećali na obiteljsko gnijezdo, toplo i intimno, sa svim potrebnim pomagalima za porod (stolčić, bazen, uže, lopta, strunjača...), te gdje je i pratnja uz rodilju prisutna cijelo vrijeme poroda i nakon poroda. Kuću za porode vode licencirane primalje, a namijenjena je prirodnim (fiziološkim) porodima, a u svakom trenutku ako zatreba transfer rodilje u rodilište, dogovoreni je prijevoz s transportnim timom Hitne medicinske pomoći. Doula Antonela nada se da će možda upravo Varaždin, gdje je nedavno i otvoren prvi 
      Doula Antonela obrt
   , bude grad u kojem će jednog dana zaživjeti prva hrvatska "Kuća za porode".
Članak je pisan u suradnji s doulom Antonelom Cesar. Adrijana Bakoš 

Young beautiful woman with a newborn baby after birth

Porod kod kuće: "Neprocjenjivo iskustvo koje me obogatilo kao ženu i majku"

<para>Ponekad se događa i u razredu, a nastavlja se zbog manjka suosjećanja drugih učenika ili zbog učitelja koji ništa ne primjećuju.</para>
<para>Vršnjačko nasilje označava uzastopno i namjerno uznemiravanje koje se može očitovati prijetnjama, fizičkim napadom, zadirkivanjem, zahtjevanjem podređenosti ili isključivanjem iz skupine i ogovaranjem.</para>
<para>Nije uvijek lako prepoznati zlostavljano dijete, a ovo su neki od uznemirujućih znakova koje zlostavljana djeca pokazuju.</para>
<para>
 Neobjašnjive rane i modrice 
</para>
<para>Djeca su ponekad nespretna i u najobičnijoj igri na otvorenom mogu zaraditi modrice i porezotine. Dok god dijete ne obraća pozornost na njih, najvjerojatnije je riječ o slučajnim ozlijedama prilikom igre.</para>
<para>Ipak, ako primjetite da dijete sve češće dolazi kući s novim ozlijedama, posebice ako ih želi prikriti dugim majicama ili šalovima, postoji mogućnost da je riječ o zlostavljanju kojega se stidi.</para>
<para>
 Izgubljene ili oštećene osobne stvari
</para>
<para>Ne treba svaku uništenu bojicu, gumicu ili bilježnicu promatrati kao znak da je netko gnjavio dijete. Neki školarci još uvijek nemaju razvijenu svijest o čuvanju vlastitih stvari pa se ponašaju nemarno.</para>
<para>Pozornost valja obratiti ako se ovakve situacije ponavljaju, a dijete, izvan škole, nema problema s gubljenjem i uništavanjem svojih stvari.</para>
<para>
 Odgađanje fizioloških potreba
</para>
<para>Ako primjetite da dijete u školi ne odlazi na zahod već trpi dok ne dođe kući, vrijeme je da se zapitate što nije u redu.Budući da se nasilnici najviše osnažuju van dosega učiteljeva pogleda, na školskom hodniku ili u zahodu, moguće je da vaše dijete od straha ne želi otići na školski zahod kako se ne bi morao suočiti s nasilnicima.</para>
<para>
 Iznenadan gubitak prijatelja
</para>
<para>Vjerojatno ste upoznati s djetetovim prijateljima i s društvom u kojemu provodi najviše vremena. Iako prestanak druženja s nekim ne mora biti znak za uzbunu već nevina svađa, ponekad je to prvi pokazatelj da nešto nije u redu.</para>
<para>Posebnu pozornost obratite ako dijete iznenada prestane pozivati svoje prijatelje na zajednička druženja i postane asocijalno. Postoji mogućnost da ga je njegovo društvo iz nekog razloga izoliralo ili povrijedilo pa se dijete odbija družiti sa svojim vršnjacima i vrijeme radije provodi samo ili u društvu kućnog ljubimca.</para>
<para>
 Gubitak apetita ili prekomjerna glad

</para>
<para>Emocionalni stres može umanjiti želju za hranom pa ako vaš mališan iznenada odbija jesti ili se nakon svakog jela žali na bol u trbuhu i mučninu, možda je riječ o nelagodi povezanoj s emocionalnim stanjem.</para>
<para>Jednaku pažnju valja obratiti i na veliku glad. Djeca nakon škole gotovo uvijek dolaze gladna i to vas ne treba zabrinjavati no ako dijete ne može dočekati ručak, jede velike količine hrane i ponaša se kao da uopće nije jelo, iako ste mu pripremili međuobrok za školu, moguće je da mu je netko uzeo hranu ili se dijete stidi jesti pred nekim tko ga zadirkuje.</para>
<para>
 Drastične promjene u ponašanju
</para>
<para>Djeca, kao i odrasli, imaju svoje bolje i lošije dane. Ponekad su potištena, ponekad euforična no nagle promjene u ponašanju kao što su velika tuga, depresija, povučenost i manjak samopouzdanja, trebale bih vas zabrinuti.</para>
<para>Osim depresivnog ponašanja, djeca koja su u školi zlostavljana često postaju ovisna o roditeljima ili braći i sestrama. Boje se ostati sami i smatraju kako nisu dovoljno dobri ako netko od bližnjih nije uz njih da im pomogne.</para>
<para>Zlostavljana djeca sklona su izmišljati bolesti i isprike kako ne bi morali otići u školu i suočiti se sa svojim zlostavljačima. Pad koncentracije pri učenju i slabije ocjene mogu ukazivati na određeni problem.</para>
<para>Bilo kakva iznenadna promjena, povlačenje u sebe i prestanak sudjelovanja u omiljenim aktivnostima, roditelju treba signalizirati da nešto nije u redu. Iako djeca iz različitih razloga mogu promijeniti ponašanje i određene navike, rijetko se kada to događa u idealnim uvjetima.</para>
<para>Ako roditelj na vrijeme uoči problem, vjerojatno je da će se situacija brže i bezbolnije izgladiti. Prije svega, s djetetom treba otvoreno porazgovarati i detektirati ono što ga muči, a zatim se obratiti njegovom učitelju ili razredniku te zajedničkim snagama pokušati stati na kraj bilo kakvoj vrsti maltretiranja.</para>

Na vrijeme prepoznajte znakove vršnjačkog nasilja Najčešće se događa u školskom zahodu, na hodniku, igralištu i u prostorijama koje su izvan kontrole učitelja i drugih odraslih osoba. Ponekad se događa i u razredu, a nastavlja se zbog manjka suosjećanja drugih učenika ili zbog učitelja koji ništa ne primjećuju.
Vršnjačko nasilje označava uzastopno  i namjerno uznemiravanje koje se može očitovati prijetnjama, fizičkim napadom, zadirkivanjem, zahtjevanjem podređenosti ili isključivanjem iz skupine i ogovaranjem.
Nije uvijek lako prepoznati zlostavljano dijete, a ovo su neki od uznemirujućih znakova koje zlostavljana djeca pokazuju.

   Neobjašnjive rane i modrice 

Djeca su ponekad nespretna i u najobičnijoj igri na otvorenom mogu zaraditi modrice i porezotine. Dok god dijete ne obraća pozornost na njih, najvjerojatnije je riječ o slučajnim ozlijedama prilikom igre.
Ipak, ako primjetite da dijete sve češće dolazi kući s novim ozlijedama, posebice ako ih želi prikriti dugim majicama ili šalovima, postoji mogućnost da je riječ o zlostavljanju kojega se stidi.

   Izgubljene ili oštećene osobne stvari

Ne treba svaku uništenu bojicu, gumicu ili bilježnicu promatrati kao znak da je netko gnjavio dijete. Neki školarci još uvijek nemaju razvijenu svijest o čuvanju vlastitih stvari pa se ponašaju nemarno.
Pozornost valja obratiti ako se ovakve situacije ponavljaju, a dijete, izvan škole, nema problema s gubljenjem i uništavanjem svojih stvari.

   Odgađanje fizioloških potreba

Ako primjetite da dijete u školi ne odlazi na zahod već trpi dok ne dođe kući, vrijeme je da se zapitate što nije u redu.Budući da se nasilnici najviše osnažuju van dosega učiteljeva pogleda, na školskom hodniku ili u zahodu, moguće je da vaše dijete od straha ne želi otići na školski zahod kako se ne bi morao suočiti s nasilnicima.

   Iznenadan gubitak prijatelja

Vjerojatno ste upoznati s djetetovim prijateljima i s društvom u kojemu provodi najviše vremena. Iako prestanak druženja s nekim ne mora biti znak za uzbunu već nevina svađa, ponekad je to prvi pokazatelj da nešto nije u redu.
Posebnu pozornost obratite ako dijete iznenada prestane pozivati svoje prijatelje na zajednička druženja i postane asocijalno. Postoji mogućnost da ga je njegovo društvo iz nekog razloga izoliralo ili povrijedilo pa se dijete odbija družiti sa svojim vršnjacima i vrijeme radije provodi samo ili u društvu kućnog ljubimca.

   Gubitak apetita ili prekomjerna glad


Emocionalni stres može umanjiti želju za hranom pa ako vaš mališan iznenada odbija jesti ili se nakon svakog jela žali na bol u trbuhu i mučninu, možda je riječ o nelagodi povezanoj s emocionalnim stanjem.
Jednaku pažnju valja obratiti i na veliku glad. Djeca nakon škole gotovo uvijek dolaze gladna i to vas ne treba zabrinjavati no ako dijete ne može dočekati ručak, jede velike količine hrane i ponaša se kao da uopće nije jelo, iako ste mu pripremili međuobrok za školu, moguće je da mu je netko uzeo hranu ili se dijete stidi jesti pred nekim tko ga zadirkuje.

   Drastične promjene u ponašanju

Djeca, kao i odrasli, imaju svoje bolje i lošije dane. Ponekad su potištena, ponekad euforična no nagle promjene u ponašanju kao što su velika tuga, depresija, povučenost i manjak samopouzdanja, trebale bih vas zabrinuti.
Osim depresivnog ponašanja, djeca koja su u školi zlostavljana često postaju ovisna o roditeljima ili braći i sestrama. Boje se ostati sami i smatraju kako nisu dovoljno dobri ako netko od bližnjih nije uz njih da im pomogne.
Zlostavljana djeca sklona su izmišljati bolesti i isprike kako ne bi morali otići u školu i suočiti se sa svojim zlostavljačima. Pad koncentracije pri učenju i slabije ocjene mogu ukazivati na određeni problem.
Bilo kakva iznenadna promjena, povlačenje u sebe i prestanak sudjelovanja u omiljenim aktivnostima, roditelju treba signalizirati da nešto nije u redu. Iako djeca iz različitih razloga mogu promijeniti ponašanje i određene navike, rijetko se kada to događa u idealnim uvjetima.
Ako roditelj na vrijeme uoči problem, vjerojatno je da će se situacija brže i bezbolnije izgladiti. Prije svega, s djetetom treba otvoreno porazgovarati i detektirati ono što ga muči, a zatim se obratiti njegovom učitelju ili razredniku te zajedničkim snagama pokušati stati na kraj bilo kakvoj vrsti maltretiranja. Jelena Pervan 

Vršnjačko_nasilje_Pixabay

Na vrijeme prepoznajte znakove vršnjačkog nasilja

<para>Djeca su vrlo slatka, ali biti roditelj nije za svakoga. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Majčinstvo je posebna stvar. I vrlo je vrijedno, a djeca su blago ovog svijeta. Ipak, postoje žene koje jednostavno nemaju toliko naglašene majčinske instinkte. I postoje ljudi koji ih zbog svog staromodnog i konzervativnog razmišljanja zbog toga osuđuju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Postoje žene kojima su druge stvari važnije od zasnivanja obitelji. One žele uživati u životu na svoj način. Zato što imaju druge prioritete. Žena nije stvorena samo da bi muškarcima rađala potomstvo. Svatko ima pravo na svoj izbor i da živi život kako želi, bez obzira na tuđe mišljenje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na sreću, vremena postaju sve modernija pa ovakvi stavovi postaju sve prihvaćeniji u razvijenijim zemljama. Ipak, oni koji odluče ne imati djecu još uvijek su često osuđivani da su sebični. Ako ste i vi jedna od žena koje ne žele imati djecu, nemojte dozvoliti da se zbog tuđih osuda osjećate loše. To je samo vaša odluka, a u nastavku vam otkrivamo zašto ona nije nimalo sebična...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Osobna odluka
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imati djecu ili ne osobna je odluka vas i vašeg partnera (ako ste u vezi) i ne tiče se nikog drugog osim vas. Nitko nema pravo govoriti vam da li je ta odluka dobra ili loša. Neki ljudi jednostavno ne žele biti roditelji ili se na to odlučuju zbog financijskih, zdravstvenih i drugih razloga. Svatko ima pravo na svoj izbor za koji misli da je najbolji. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nesebičnost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Moglo bi se reći da je ne imati djecu zapravo nesebična odluka. Ljudi koji imaju djecu imaju ih zbog sebe, a ne za dobrobit djeteta ili društva u cjelini. To naravno ne znači da imati djecu nije u redu, već samo da je to u većini slučajeva zapravo sebičan čin. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Djeca bi trebala biti željena
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Danas se rađa mnogo neželjene djece. Previše. Osobito su u prošlosti mnogi ljudi imali djecu samo zato jer se to od njih očekivalo, a ne zato jer su to sami htjeli. Djeca bi trebala biti donesena na svijet samo ako su željena. Gdje je smisao u tome da imate djecu samo zato jer bi trebali ili da ne budete sami kad ostarite? Bolje je da uživate u svom životu bez djece nego da imate djecu koju zapravo niste željeli. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Razborit način razmišljanja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Budimo iskreni, vremena baš i nisu najbolja a budućnost je prilično nesigurna, barem u Hrvatskoj. Ne imati djecu stoga je vrlo razborita odluka i to iz praktičnih razloga. Odgoj djece nije nimalo jeftin, a ako nemate sigurno radno mjesto i dovoljno dobre prihode, kako ćete plaćati račune? Možda imate zahtjevan posao koji vam ne ostavlja dovoljno prostora za djecu ili imate vrlo mali stan... Sve su to stvari o kojima je potrebno dobro razmisliti prije nego odlučite imati ili ne imati djecu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Obveza
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imati djecu velika je obveza koje ne prestaju čim oni navrše 18. I ostatak ćete života biti njihov roditelj i baviti se njihovim problemima i financijskim zahtjevima. I ne možete ih vratiti u dućan ako se predomislite. Neki ljudi jednostavno nikad neće biti spremni za tu obvezu i to je sasvim dovoljno dobar razlog zašto ne žele imati djecu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Imamo više opcija
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na sreću, živimo u vremenima kada su nam dostupne mnoge opcije. Ženama je ponuđen širok spektar zanimanja i mogu raditi što žele te razvijati karijeru. Dakle,više nisu predodređene samo za obiteljski život i ulogu domaćice. Sada kad imamo više izbora, roditeljstvo nam se možda više ne čini toliko privlačno. Svatko ima pravo odabrati ispunjen život, značilo to s djecom ili bez njih. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Rast populacije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na kraju krajeva, i demografske činjenice u svijetu idu u prilog ljudima koji ne žele imati djecu. Naime, svjetska populacija premašila je 7 milijardi, a predviđa se da će do 2050. godine broj ljudi u svijetu narasti do 9,6 milijardi. Dakle, nema ništa loše u tome ako se odlučite ne imati djecu. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: parenting.allwomenstalk.com <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: nenetus/Freedigitalphotos.net</para>

7 razloga zašto nije sebično ne imati dijete Nije svaka žena stvorena da bude majka Djeca su vrlo slatka, ali biti roditelj nije za svakoga. 
   
Majčinstvo je posebna stvar. I vrlo je vrijedno, a djeca su blago ovog svijeta. Ipak, postoje žene koje jednostavno nemaju toliko naglašene majčinske instinkte. I postoje ljudi koji ih zbog svog staromodnog i konzervativnog razmišljanja zbog toga osuđuju.
   
Postoje žene kojima su druge stvari važnije od zasnivanja obitelji. One žele uživati u životu na svoj način. Zato što imaju druge prioritete. Žena nije stvorena samo da bi muškarcima rađala potomstvo. Svatko ima pravo na svoj izbor i da živi život kako želi, bez obzira na tuđe mišljenje. 
   
Na sreću, vremena postaju sve modernija pa ovakvi stavovi postaju sve prihvaćeniji u razvijenijim zemljama. Ipak, oni koji odluče ne imati djecu još uvijek su često osuđivani da su sebični. Ako ste i vi jedna od žena koje ne žele imati djecu, nemojte dozvoliti da se zbog tuđih osuda osjećate loše. To je samo vaša odluka, a u nastavku vam otkrivamo zašto ona nije nimalo sebična...
   
   Osobna odluka
   
   
Imati djecu ili ne osobna je odluka vas i vašeg partnera (ako ste u vezi) i ne tiče se nikog drugog osim vas. Nitko nema pravo govoriti vam da li je ta odluka dobra ili loša. Neki ljudi jednostavno ne žele biti roditelji ili se na to odlučuju zbog financijskih, zdravstvenih i drugih razloga. Svatko ima pravo na svoj izbor za koji misli da je najbolji. 
   
   Nesebičnost
   
   
Moglo bi se reći da je ne imati djecu zapravo nesebična odluka. Ljudi koji imaju djecu imaju ih zbog sebe, a ne za dobrobit djeteta ili društva u cjelini. To naravno ne znači da imati djecu nije u redu, već samo da je to u većini slučajeva zapravo sebičan čin. 
   
   Djeca bi trebala biti željena
   
   
Danas se rađa mnogo neželjene djece. Previše. Osobito su u prošlosti mnogi ljudi imali djecu samo zato jer se to od njih očekivalo, a ne zato jer su to sami htjeli. Djeca bi trebala biti donesena na svijet samo ako su željena. Gdje je smisao u tome da imate djecu samo zato jer bi trebali ili da ne budete sami kad ostarite? Bolje je da uživate u svom životu bez djece nego da imate djecu koju zapravo niste željeli. 
   
   Razborit način razmišljanja
   
   
Budimo iskreni, vremena baš i nisu najbolja a budućnost je prilično nesigurna, barem u Hrvatskoj. Ne imati djecu stoga je vrlo razborita odluka i to iz praktičnih razloga. Odgoj djece nije nimalo jeftin, a ako nemate sigurno radno mjesto i dovoljno dobre prihode, kako ćete plaćati račune? Možda imate zahtjevan posao koji vam ne ostavlja dovoljno prostora za djecu ili imate vrlo mali stan... Sve su to stvari o kojima je potrebno dobro razmisliti prije nego odlučite imati ili ne imati djecu. 
   
   Obveza
   
   
Imati djecu velika je obveza koje ne prestaju čim oni navrše 18. I ostatak ćete života biti njihov roditelj i baviti se njihovim problemima i financijskim zahtjevima. I ne možete ih vratiti u dućan ako se predomislite. Neki ljudi jednostavno nikad neće biti spremni za tu obvezu i to je sasvim dovoljno dobar razlog zašto ne žele imati djecu. 
   
   Imamo više opcija
   
   
Na sreću, živimo u vremenima kada su nam dostupne mnoge opcije. Ženama je ponuđen širok spektar zanimanja i mogu raditi što žele te razvijati karijeru. Dakle,više nisu predodređene samo za obiteljski život i ulogu domaćice. Sada kad imamo više izbora, roditeljstvo nam se možda više ne čini toliko privlačno. Svatko ima pravo odabrati ispunjen život, značilo to s djecom ili bez njih. 
   
   Rast populacije
   
   
Na kraju krajeva, i demografske činjenice u svijetu idu u prilog ljudima koji ne žele imati djecu. Naime, svjetska populacija premašila je 7 milijardi, a predviđa se da će do 2050. godine broj ljudi u svijetu narasti do 9,6 milijardi. Dakle, nema ništa loše u tome ako se odlučite ne imati djecu. 


   
Izvor: parenting.allwomenstalk.com 
Foto: nenetus/Freedigitalphotos.net T.K. 

7 razloga zašto nije sebično ne imati dijete

<para> Često u svemu tome važnu ulogu imaju i hormoni koji su odgovorni za brojne promjene u našem tijelu. Za neke promjene žene su i prije samog poroda informirane, no uglavnom je teško unaprijed znati što očekivati i koje se sve pomalo neugodne situacije događaju s tijelom poslije trudnoće i poroda.</para>
<heading2>1. Učestalo tuširanje</heading2>
<para>Ono čega će poslije poroda uslijediti mnogo, je - tuširanje. Osim što je iznimno dobro i korisno za higijenu intimnih područja, zasigurno će dobro doći i za opuštanje. Nakon poroda krvarenje obično traje 4 do 6 tjedana, dok ono pojačano potraje prva 2 tjedna. U ovom razdoblju važno je obratiti pozornost na redovito mijenjanje higijenskih uložaka. Neka budu pamučni i meki, kako bi se osjećale što udobnije, posebno ako imate šavove.</para>
<para>
 Važni savjeti za higijenu nakon poroda:
</para>
<para>- koristite blagi sapun</para>
<para>- lagano, najbolje gazom isperite vaginalno područje (ovo je poželjno ponavljati i nakon svakog odlaska u toalet)</para>
<para>- ako ste šivani, vrlo je važno da vaginalno područje kako bi što prije zacijelilo, bude što više suho, pa se poželjno lagano obrisati mekanim ručnikom ili krpicom</para>
<para>- koristite jednokratne gaćice koje su mekane i tanke, a jednako su poželjne i nakon vaginalnog poroda i poroda carskim rezom</para>
<para>Osim toga, obilno znojenje u prvim danima i tjednima nakon poroda nije ništa neobično, riječ je "samo" o hormonima. Znojenje nakon poroda je najčešće izrazito neugodna mirisa koji se nikako ne može spriječiti, pa će vas samo još češće tjerati na odlazak na tuširanje.</para>
<heading2>2. Peckanje prilikom mokrenja</heading2>
<para>Pritisak na međicu (područje između vagine i anusa) za vrijeme poroda iznimno je velik i neovisno o tome jeste li imali <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/epiziotomija-nije-samo-mali-rez/">epiziotomiju</ulink> ili <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/vaginalno-pucanje-i-kako-ga-sprijeciti/">vaginalno pucanje</ulink>, područje je iznimno bolno. To i nije ništa neobično, jer ipak se na tom području tijela dogodila određena trauma. Urin je inače slan, a zbog blizine uretre i međice normalno je da dolazi do dodirivanja bolnih područja, a time i peckanja prilikom mokrenja. Nimalo ugodan osjećaj koji je gotovo nemoguće izbjeći. Kako bi djelomično izbjegli peckanje potrebno je piti mnogo tekućine kako bi urin bio što razrjeđeniji, a time i manje slan. Osim toga, prije mokrenja možete se prebrisati s većom količinom tople vode, koja će se cijediti s urinom za vrijeme mokrenja i time spriječiti direktan utjecaj mokraće na peckanje.</para>
<heading2>3. Koža trbuha pretvorila se u "žele"</heading2>
<para>Koža nažalost, nema svojstvo brzog utezanja koje bi ponekad željeli da ima. Jednom kada se rastegne, potrebno je dosta vremena i strpljenja, ali ima i određeni limit do kojeg se vraća na prijašnje stanje. Ako ste imali "terminsku" trudnoću, koža je imala period od punih 9 mjeseci kako bi se rastegnula, stoga dajte joj isto tako dovoljno vremena kako bi se vratila na staro. Kako bi pomogli trbuhu da se vrati na "stari" izgled ili onaj koji očekujete, pokušajte sa zdravom prehranom, vježbom i konzumiranjem mnogo tekućine, dakle sa zdravim životom. Također, ako vam je ugodno, nosite steznik ispod odjeće, posebno ako se zbog toga osjećate bolje.</para>
<heading2>4. Noge su prošarane venama i podsjećaju na mapu</heading2>
<para>Varikozne vene česta su nuspojava trudnoće. Uglavnom nastaju zbog poremećaja u radu hormona i povećanog pritiska na glavne krvne žile u području zdjelice. Kako bi ih spriječili, nažalost vrlo se malo može učiniti. Posebno ako vam se čini da je poremećaj genetski uvjetovan, ako ih je imala vaša mama, teta, baka ili sestra, vjerojatno će pogodit i vas. Kako bi pokušali spriječiti daljnje širenje varikoznih vena i njihov daljnji nastanak pokušajte:</para>
<para>- za vrijeme trudnoće ne dobiti više od 10 - 12 kilograma</para>
<para>- izbjegavajte stajanje u istom položaju kroz duže vrijeme; kretanje i hodanje potiču protok krvi</para>
<para>- izbjegavajte sjedenje na istom mjestu kroz duže vrijeme</para>
<para>- pijte dosta tekućine (vode)</para>
<para>- izbjegavajte nošenje uske odjeće</para>
<heading2>5. Nedostatak seksualnog libida</heading2>
<para>Mnogim ženama potrebni su i mjeseci nakon poroda kako bi im se vratio seksualni nagon. Osim fizičkih, na povratak na staro ponajviše utječu i prezauzetost brigom za bebu i kućanstvo, umor i neispavanost. Iako vam je majčinstvo i roditeljstvo postalo najvažnija briga, odnos s partnerom ne smije ostati zanemaren, jer iako ste sad roditelji i sve se promijenilo, ljubavi i vremena jednog za drugo ne smije izostati.</para>
<para>Prije nego se ponovno upustite u seksualne odnose, važno je da se osjećate fizički dobro i spremno, i svakako se preporučuje najprije dobiti zeleno svjetlo od ginekologa na pregledu koji obično uslijedi oko 6 tjedana nakon poroda.</para>
<heading2>5. Hemoroidi</heading2>
<para>Pojava hemoroida nakon poroda učestala je pojava. Obavljanje velike nužde izaziva brojne neugodnosti, isto kao i mokrenje. Žene se uglavnom boje pucanja šavova pa u mnogim slučajevima odgađaju odlazak na toalet. Kako bi spriječili neugodnosti pokušajte piti što više vode i konzumirajte veće količine voća i povrća, posebno onog s većim brojem vlakana.</para>
<heading2>6. Beba je centar svega</heading2>
<para>"Ne marim više za ništa osim za bebu", zasigurno su to pomislile sve majke u prvim mjesecima majčinstva. Iako je to posve normalno kao i što je normalno da je beba postala najvažniji dio vašeg života. Itekako u vama i dalje postoji interes za drugim stvarima, samo je malo pao u drugi plan. I tamo će vjerojatno ostati barem nekoliko mjeseci. Dajte si vremena kako bi se sve posložilo. Osim toga, ako imate "unutarnje" borbe i česte promjene raspoloženja možda i nije loše da o tome porazgovarate i sa stručnom osobom, jer iako je najdivnije postati majkom, ponekad je taj period za ženu i najstresnije razdoblje u životu.</para>

Problemi o kojima se nakon poroda rijetko govori Nove mame uz oporavak, postporođajno krvarenje, brigu o bebici, istodobno ushićenje i padove raspoloženja imaju zaista mnogo toga s čim se moraju nositi prvih tjedana nakon poroda.  Često u svemu tome važnu ulogu imaju i hormoni koji su odgovorni za brojne promjene u našem tijelu. Za neke promjene žene su i prije samog poroda informirane, no uglavnom je teško unaprijed znati što očekivati i koje se sve pomalo neugodne situacije događaju s tijelom poslije trudnoće i poroda.
1. Učestalo tuširanje
Ono čega će poslije poroda uslijediti mnogo, je - tuširanje. Osim što je iznimno dobro i korisno za higijenu intimnih područja, zasigurno će dobro doći i za opuštanje. Nakon poroda krvarenje obično traje 4 do 6 tjedana, dok ono pojačano potraje prva 2 tjedna. U ovom razdoblju važno je obratiti pozornost na redovito mijenjanje higijenskih uložaka. Neka budu pamučni i meki, kako bi se osjećale što udobnije, posebno ako imate šavove.

   Važni savjeti za higijenu nakon poroda:

- koristite blagi sapun
- lagano, najbolje gazom isperite vaginalno područje (ovo je poželjno ponavljati i nakon svakog odlaska u toalet)
- ako ste šivani, vrlo je važno da vaginalno područje kako bi što prije zacijelilo, bude što više suho, pa se poželjno lagano obrisati mekanim ručnikom ili krpicom
- koristite jednokratne gaćice koje su mekane i tanke, a jednako su poželjne i nakon vaginalnog poroda i poroda carskim rezom
Osim toga, obilno znojenje u prvim danima i tjednima nakon poroda nije ništa neobično, riječ je "samo" o hormonima. Znojenje nakon poroda je najčešće izrazito neugodna mirisa koji se nikako ne može spriječiti, pa će vas samo još češće tjerati na odlazak na tuširanje.
2. Peckanje prilikom mokrenja
Pritisak na međicu (područje između vagine i anusa) za vrijeme poroda iznimno je velik i neovisno o tome jeste li imali epiziotomiju ili vaginalno pucanje, područje je iznimno bolno. To i nije ništa neobično, jer ipak se na tom području tijela dogodila određena trauma. Urin je inače slan, a zbog blizine uretre i međice normalno je da dolazi do dodirivanja bolnih područja, a time i peckanja prilikom mokrenja. Nimalo ugodan osjećaj koji je gotovo nemoguće izbjeći. Kako bi djelomično izbjegli peckanje potrebno je piti mnogo tekućine kako bi urin bio što razrjeđeniji, a time i manje slan. Osim toga, prije mokrenja možete se prebrisati s većom količinom tople vode, koja će se cijediti s urinom za vrijeme mokrenja i time spriječiti direktan utjecaj mokraće na peckanje.
3. Koža trbuha pretvorila se u "žele"
Koža nažalost, nema svojstvo brzog utezanja koje bi ponekad željeli da ima. Jednom kada se rastegne, potrebno je dosta vremena i strpljenja, ali ima i određeni limit do kojeg se vraća na prijašnje stanje. Ako ste imali "terminsku" trudnoću, koža je imala period od punih 9 mjeseci kako bi se rastegnula, stoga dajte joj isto tako dovoljno vremena kako bi se vratila na staro. Kako bi pomogli trbuhu da se vrati na "stari" izgled ili onaj koji očekujete, pokušajte sa zdravom prehranom, vježbom i konzumiranjem mnogo tekućine, dakle sa zdravim životom. Također, ako vam je ugodno, nosite steznik ispod odjeće, posebno ako se zbog toga osjećate bolje.
4. Noge su prošarane venama i podsjećaju na mapu
Varikozne vene česta su nuspojava trudnoće. Uglavnom nastaju zbog poremećaja u radu hormona i povećanog pritiska na glavne krvne žile u području zdjelice. Kako bi ih spriječili, nažalost vrlo se malo može učiniti. Posebno ako vam se čini da je poremećaj genetski uvjetovan, ako ih je imala vaša mama, teta, baka ili sestra, vjerojatno će pogodit i vas. Kako bi pokušali spriječiti daljnje širenje varikoznih vena i njihov daljnji nastanak pokušajte:
- za vrijeme trudnoće ne dobiti više od 10 - 12 kilograma
- izbjegavajte stajanje u istom položaju kroz duže vrijeme; kretanje i hodanje potiču protok krvi
- izbjegavajte sjedenje na istom mjestu kroz duže vrijeme
- pijte dosta tekućine (vode)
- izbjegavajte nošenje uske odjeće
5. Nedostatak seksualnog libida
Mnogim ženama potrebni su i mjeseci nakon poroda kako bi im se vratio seksualni nagon. Osim fizičkih, na povratak na staro ponajviše utječu i prezauzetost brigom za bebu i kućanstvo, umor i neispavanost. Iako vam je majčinstvo i roditeljstvo postalo najvažnija briga, odnos s partnerom ne smije ostati zanemaren, jer iako ste sad roditelji i sve se promijenilo, ljubavi i vremena jednog za drugo ne smije izostati.
Prije nego se ponovno upustite u seksualne odnose, važno je da se osjećate fizički dobro i spremno, i svakako se preporučuje najprije dobiti zeleno svjetlo od ginekologa na pregledu koji obično uslijedi oko 6 tjedana nakon poroda.
5. Hemoroidi
Pojava hemoroida nakon poroda učestala je pojava. Obavljanje velike nužde izaziva brojne neugodnosti, isto kao i mokrenje. Žene se uglavnom boje pucanja šavova pa u mnogim slučajevima odgađaju odlazak na toalet. Kako bi spriječili neugodnosti pokušajte piti što više vode i konzumirajte veće količine voća i povrća, posebno onog s većim brojem vlakana.
6. Beba je centar svega
"Ne marim više za ništa osim za bebu", zasigurno su to pomislile sve majke u prvim mjesecima majčinstva. Iako je to posve normalno kao i što je normalno da je beba postala najvažniji dio vašeg života. Itekako u vama i dalje postoji interes za drugim stvarima, samo je malo pao u drugi plan. I tamo će vjerojatno ostati barem nekoliko mjeseci. Dajte si vremena kako bi se sve posložilo. Osim toga, ako imate "unutarnje" borbe i česte promjene raspoloženja možda i nije loše da o tome porazgovarate i sa stručnom osobom, jer iako je najdivnije postati majkom, ponekad je taj period za ženu i najstresnije razdoblje u životu. Adrijana Bakoš 

nakon poroda

Problemi o kojima se nakon poroda rijetko govori

<para>Od svega ste mogli napraviti igračku, a mašta vam je neumorno radila u potrazi za novim načinima zabave.</para>
<para>Iako svojemu djetetu možda i možete pružiti različite uređaje i specijalne igračke, ne zaboravite ga svako toliko podsjetiti da materijal za kvalitetnu igru može pronaći u vlastitom stanu. Uradi sam igara ima onoliko koliko i kreativnih glavica u prostoriji, a ovo su samo neke od ideja koje djetetu mogu prikratiti vrijeme i zabaviti ga.</para>
<para>
 Uradi sam trgovina
</para>
<para>Kupovina s roditeljima uvijek je posebno iskustvo, a djeca obožavaju oponašati tete prodavačice. Tipkanje po blagajni, prebrojavanje novca ili preslagivanje robe i namirnica. Sve to, uz malo mašte, može postati zanimljiva igra.</para>
<para>Potrudite se sakupiti ambalaže poput bočica od jogurta, kutija od žitnih pahuljica ili tjestenine, praznih tuba i bočica šampona, losiona i drugih higijenskih preparata i dijete potaknuti da uđe u ulogu prodavača, a vi budite kupac. Svako toliko, zamijenite uloge.</para>
<para>Dijete neka samo izradi novac od papira i bojica, a ako mu dosadi atmosfera supermarketa, trgovinu pretvorite u knjižaru, salon namještaja, trgovački centar ili tržnicu. Sve što vam je potrebno, naći ćete u ormaru ili špajzi.</para>
<para>
 Emotivni baloni
</para>
<para>Ako vam je ostalo balona za napuhavanje od nekog dječjeg rođendana ili tuluma, iskoristite ih za maštovitu igru na temu emocija. Napušite sve balone i na kartice papira ispišite jednostavne emocije poput sreće, tuge, ljutnje, ali i malo složenije kao što su ljubomora ili strah.</para>
<para>Zadatak je da vi i dijete ( ili djeca međusobno) izvlačite kartice s emocijama i svojemu balonu crtate izraz lica emocije koju ste izvukli. Ako ste vi uključeni u igru, prilikom svake pogođene emocije dijete pitajte da vam opiše neku situaciju u kojoj je ono bilo sretno, ljuto, tužno i sl. Igru učinite napetijom tako što ćete im mjeriti vrijeme ( približno 2 minute).</para>
<para>Ako djeca međusobno uspiju pogoditi o kojim emocijama je riječ, dobivaju jedan bod. Pobjednika odredite zbrajanjem ukupnog broja bodova.</para>
<para>
 Kampiranje u dnevnom boravku
</para>
<para>Djetinjstvo bez kampiranja, pa makar i u dnevnom boravku, nije djetinjstvo, stoga gadgete na jedan dan pospremite u ormar i izvucite deke, pokrivače i ručnike. Uz pomoć jastuka i stolaca, ogradite prostor u kojemu će dijete graditi šator pa mu pomozite da pokrivačima zaštiti svoju nastambu.</para>
<para>Vratite se u prošlost i uđite u uloge kauboja i indijanaca. Svoje nastambe možete braniti jastucima i plišancima, a dijete potaknite da artikulira ideje i detaljno vam ispriča gdje se nalazi, kako se brani od zamišljenih neprijatelja, kako je izgradio sklonište i sl.</para>
<para>
 Glazbala od plastičnih boca
</para>
<para>Plastične boce raznih veličina i boja operite i osušite, a zatim do pola napunite različitim materijalima. U jednoj neka bude suhi grah, u drugoj riža, u trećoj nekoliko bojica ili olovaka, a u četvrtoj male igračke, privjesci, gumice ili šiljila.</para>
<para>Djetetu pustite omiljenu pjesmu i naučite ga kako da bocama prati ritam pjesme. Poslužiti se može i štapićima ili žlicama kojima će lupkati po bocama kako bi dobio drugačiji ton.</para>
<para>
 Nakit od tjestenine
</para>
<para>Osim na tanjuru, djeca tjesteninu obožavaju i sirovu, budući da je idealan materijal za izradu različitih figurica, ogrlica, narukvica ili privjesaka. Iz špajze izvadite nekoliko vrsta tjestenine s rupom te predložite djetetu da suhu tjesteninu oboji temperama ili ukrasi šljokicama.</para>
<para>Kad se tjestenina osuši, neka je naniže na končanu ili vunenu ogrlicu ili od nje napravi lik anđela, čovječuljka ili zvjezdicu.</para>

Uobičajeni kućni predmeti koji mogu poslužiti za maštovitu igru Čini li vam se ponekad kako ste bili kreativnije dijete od vašeg mališana i njegovih vršnjaka? Od svega ste mogli napraviti igračku, a mašta vam je neumorno radila u potrazi za novim načinima zabave.
Iako svojemu djetetu možda i možete pružiti različite uređaje i specijalne igračke, ne zaboravite ga svako toliko podsjetiti da materijal za kvalitetnu igru može pronaći u vlastitom stanu. Uradi sam igara ima onoliko koliko i kreativnih glavica u prostoriji, a ovo su samo neke od ideja koje djetetu mogu prikratiti vrijeme i zabaviti ga.

   Uradi sam trgovina

Kupovina s roditeljima uvijek je posebno iskustvo, a djeca obožavaju oponašati tete prodavačice. Tipkanje po blagajni, prebrojavanje novca ili preslagivanje robe i namirnica. Sve to, uz malo mašte, može postati zanimljiva igra.
Potrudite se sakupiti ambalaže poput bočica od jogurta, kutija od žitnih pahuljica ili tjestenine, praznih tuba i bočica šampona, losiona i drugih higijenskih preparata i dijete potaknuti da uđe u ulogu prodavača, a vi budite kupac. Svako toliko, zamijenite uloge.
Dijete neka samo izradi novac od papira i bojica, a ako mu dosadi atmosfera supermarketa, trgovinu pretvorite u knjižaru, salon namještaja, trgovački centar ili tržnicu. Sve što vam je potrebno, naći ćete u ormaru ili špajzi.

   Emotivni baloni

Ako vam je ostalo balona za napuhavanje od nekog dječjeg rođendana ili tuluma, iskoristite ih za maštovitu igru na temu emocija. Napušite sve balone i na kartice papira ispišite jednostavne emocije poput sreće, tuge, ljutnje, ali i malo složenije kao što su ljubomora ili strah.
Zadatak je da vi i dijete ( ili djeca međusobno) izvlačite kartice s emocijama i svojemu balonu crtate izraz lica emocije koju ste izvukli. Ako ste vi uključeni u igru, prilikom svake pogođene emocije dijete pitajte da vam opiše neku situaciju u kojoj je ono bilo sretno, ljuto, tužno i sl. Igru učinite napetijom tako što ćete im mjeriti vrijeme ( približno 2 minute).
Ako djeca međusobno uspiju pogoditi o kojim emocijama je riječ, dobivaju jedan bod. Pobjednika odredite zbrajanjem ukupnog broja bodova.

   Kampiranje u dnevnom boravku

Djetinjstvo bez kampiranja, pa makar i u dnevnom boravku, nije djetinjstvo, stoga gadgete na jedan dan pospremite u ormar i izvucite deke, pokrivače i ručnike. Uz pomoć jastuka i stolaca, ogradite prostor u kojemu će dijete graditi šator pa mu pomozite da pokrivačima zaštiti svoju nastambu.
Vratite se u prošlost i uđite u uloge kauboja i indijanaca. Svoje nastambe možete braniti jastucima i plišancima, a dijete potaknite da artikulira ideje i detaljno vam ispriča gdje se nalazi, kako se brani od zamišljenih neprijatelja, kako je izgradio sklonište i sl.

   Glazbala od plastičnih boca

Plastične boce raznih veličina i boja operite i osušite, a zatim do pola napunite različitim materijalima. U jednoj neka bude suhi grah, u drugoj riža, u trećoj nekoliko bojica ili olovaka, a u četvrtoj male igračke, privjesci, gumice ili šiljila.
Djetetu pustite omiljenu pjesmu i naučite ga kako da bocama prati ritam pjesme. Poslužiti se može i štapićima ili žlicama kojima će lupkati po bocama kako bi dobio drugačiji ton.

   Nakit od tjestenine

Osim na tanjuru, djeca tjesteninu obožavaju i sirovu, budući da je idealan materijal za izradu različitih figurica, ogrlica, narukvica ili privjesaka. Iz špajze izvadite nekoliko vrsta tjestenine s rupom te predložite djetetu da suhu tjesteninu oboji temperama ili ukrasi šljokicama.
Kad se tjestenina osuši, neka je naniže na končanu ili vunenu ogrlicu ili od nje napravi lik anđela, čovječuljka ili zvjezdicu. Jelena Pervan 

Baloni_Pixabay

Uobičajeni kućni predmeti koji mogu poslužiti za maštovitu igru

<para>Nedavno objavljena studija u časopisu 
 <ulink url="http://www.nature.com/articles/nm.4039.epdf?referrer_access_token=Els8YdqW4iXyH8306fU9ptRgN0jAjWel9jnR3ZoTv0N52P-sU0SaylioNKJaxyGdQL0SLSctk7NPN2iZmzHWchuX_PRy356ZHQHN5RLGrGnaInaY2xNttg0TZ94Dff52PkPh7fnHt0PJ26oOJaeX_tepjz4bMuSAIr18oYvc18Ss9_quPIBb_e23yxbXcPZ0mMQ9vbmFjrhCGjKv0Ds3uQX3Ac7nJQNlJpAEeMFtypyWx2v6XvCL5dFkOfIvEqNp9-LYPQKY4ClQkUTvqndxwajCN8g6cqRBais9duTldr8%3D&amp;tracking_referrer=www.npr.org">Nature Medicine</ulink>
 pokušava odgovoriti na pitanje može li moderna medicina pomoći djeci rođenoj carskim rezom da dobiju prirodne bakterije od majke, unatoč tome što nisu rođena vaginalnim putem. Ovdje govorimo o mikrobima koje djeca rođena prirodnim putem "pokupe" prolaskom kroz porođajni kanal, dok ih djeca rođena carskim rezom nemaju prilike "pokupiti". Iako se o vaginalnom sekretu malo govori i pomalo je tabuiziran, itekako ima velik utjecaj na dijete koje prolazi kroz porođajni kanal za vrijeme poroda. Istraživanja su pokazala kako djeca rođena carskim rezom imaju veći rizik od kasnije sklonosti debljanju, alergijama i drugim zdravstvenim i imunološkim problemima zbog neizloženosti vaginalnim bakterijama za vrijeme poroda.</para>
<para>U studiji, novorođenčad rođena carskim rezom bila je izlagana vaginalnim tekućinama nakon poroda u prvih 30 dana života, kojima inače nemaju prilike biti izloženi. Iako dugoročni učinci korištenja ove metode još uvijek nisu poznati, njome je dokazano kako je moguće na zamjenski način djeci rođenoj carskim rezom pružiti mogućnost izloženosti prirodnim majčinim bakterijama.</para>
<para>Znanstvenici su proučavali tri grupe beba: bebe rođene vaginalno, bebe rođene carskim rezom i bebe rođene carskim rezom koje su kasnije prebrisane gazom natopljenom vaginalnim bakterijama majke. Posljednja skupina bila je izložena prirodnim bakterijama kako bi se utvrdio njihov utjecaj i pozitivni učinci na bebino zdravlje.</para>
<para>Istraživanje je pokazalo kako kasnije izlaganje majčinim mikrobima djece rođene carskim rezom ima sličan učinak kao kod djece rođene vaginalnim putem. Osim toga, vaginalna mikroflora nije se znatno razlikovala ni kod žena koju su za vrijeme poroda primale antibiotik, za razliku od onih koje nisu, što znači da je ona svejedno bila "zdravo" okruženje za bebu.</para>
<para>S obzirom na to da se u SAD-u gdje je istraživanje i provedeno, više od 30 % djece rađa carskim rezom koji su uglavnom unaprijed planirani, a i u Hrvatskoj su u znatnom porastu, liječnici nastoje bebama rođenim ovim putem pružiti što prirodnije okruženje i zdraviji korak u život nakon poroda.</para>

Liječnici pomažu da bebe rođene carskim rezom dobe prirodne bakterije od majke Nedavno objavljena studija u časopisu Nature Medicine pokušava odgovoriti na pitanje može li moderna medicina pomoći djeci rođenoj carskim rezom da dobiju prirodne bakterije od majke, unatoč tome što nisu rođena vaginalnim putem Nedavno objavljena studija u časopisu 
      Nature Medicine
    pokušava odgovoriti na pitanje može li moderna medicina pomoći djeci rođenoj carskim rezom da dobiju prirodne bakterije od majke, unatoč tome što nisu rođena vaginalnim putem. Ovdje govorimo o mikrobima koje djeca rođena prirodnim putem "pokupe" prolaskom kroz porođajni kanal, dok ih djeca rođena carskim rezom nemaju prilike "pokupiti". Iako se o vaginalnom sekretu malo govori i pomalo je tabuiziran, itekako ima velik utjecaj na dijete koje prolazi kroz porođajni kanal za vrijeme poroda. Istraživanja su pokazala kako djeca rođena carskim rezom imaju veći rizik od kasnije sklonosti debljanju, alergijama i drugim zdravstvenim i imunološkim problemima zbog neizloženosti vaginalnim bakterijama za vrijeme poroda.
U studiji, novorođenčad rođena carskim rezom bila je izlagana vaginalnim tekućinama nakon poroda u prvih 30 dana života, kojima inače nemaju prilike biti izloženi. Iako dugoročni učinci korištenja ove metode još uvijek nisu poznati, njome je dokazano kako je moguće na zamjenski način djeci rođenoj carskim rezom pružiti mogućnost izloženosti prirodnim majčinim bakterijama.
Znanstvenici su proučavali tri grupe beba: bebe rođene vaginalno, bebe rođene carskim rezom i bebe rođene carskim rezom koje su kasnije prebrisane gazom natopljenom vaginalnim bakterijama majke. Posljednja skupina bila je izložena prirodnim bakterijama kako bi se utvrdio njihov utjecaj i pozitivni učinci na bebino zdravlje.
Istraživanje je pokazalo kako kasnije izlaganje majčinim mikrobima djece rođene carskim rezom ima sličan učinak kao kod djece rođene vaginalnim putem. Osim toga, vaginalna mikroflora nije se znatno razlikovala ni kod žena koju su za vrijeme poroda primale antibiotik, za razliku od onih koje nisu, što znači da je ona svejedno bila "zdravo" okruženje za bebu.
S obzirom na to da se u SAD-u gdje je istraživanje i provedeno, više od 30 % djece rađa carskim rezom koji su uglavnom unaprijed planirani, a i u Hrvatskoj su u znatnom porastu, liječnici nastoje bebama rođenim ovim putem pružiti što prirodnije okruženje i zdraviji korak u život nakon poroda. Adrijana Bakoš 

novorođenče pixabay

Liječnici pomažu da bebe rođene carskim rezom dobe prirodne bakterije od majke

<para>Humanitarna inicijativa “Iz ljubavi za djecu”, koju organiziraju Procter &amp; Gamble i Kaufland, a provodi Hrvatski Crveni križ, traje do 21. veljače 2016. godine. Svatko tko u spomenutom razdoblju u Kauflandu kupi P&amp;G proizvode kao što su Ariel, Dash, Lenor, Jar, Always, Gillette, Pantene, H&amp;S, Old Spice, Oral-B i Pampers pridonjet će inicijativi. Nakon toga, kroz sustav Hrvatskog Crvenog križa, najpotrebitija djeca koja žive u riziku od siromaštva, primit će dobra koja će im omogućiti da rastu zdravo i sretno.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bruno Šimleša poziva sve da se pridruže inicijativi “Iz ljubavi za djecu”.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>„Najsnažnija poruka inicijative „Iz ljubavi prema djeci“ je da svatko od nas može pomoći da što više djece doživi udobnost vlastitog doma, makar i na kratko. Pomoći je jednostavno. Možemo se uključiti tijekom obavljanja svakodnevne kupovine, čak i ne izdvajajući dodatna sredstva. Zato sve pozivam da se uključe u ovu plemenitu inicijativu"</emphasis>, izjavio je Bruno Šimleša.    </para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="06d3f28e-35c8-11eb-9f5d-0242ac120019" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Bruno Šimleša u shoppingu potpore za djecu u potrebi Poznati voditelj i pisac Bruno Šimleša podržao humanitarnu inicijativu “Iz ljubavi za djecu” kupovinom P&amp;G proizvoda u Kauflandu Humanitarna inicijativa “Iz ljubavi za djecu”, koju organiziraju Procter &amp; Gamble i Kaufland, a provodi Hrvatski Crveni križ, traje do 21. veljače 2016. godine. Svatko tko u spomenutom razdoblju u Kauflandu kupi P&amp;G proizvode kao što su Ariel, Dash, Lenor, Jar, Always, Gillette, Pantene, H&amp;S, Old Spice, Oral-B i Pampers pridonjet će inicijativi. Nakon toga, kroz sustav Hrvatskog Crvenog križa, najpotrebitija djeca koja žive u riziku od siromaštva, primit će dobra koja će im omogućiti da rastu zdravo i sretno.  
   
Bruno Šimleša poziva sve da se pridruže inicijativi “Iz ljubavi za djecu”.  
   
   „Najsnažnija poruka inicijative „Iz ljubavi prema djeci“ je da svatko od nas može pomoći da što više djece doživi udobnost vlastitog doma, makar i na kratko. Pomoći je jednostavno. Možemo se uključiti tijekom obavljanja svakodnevne kupovine, čak i ne izdvajajući dodatna sredstva. Zato sve pozivam da se uključe u ovu plemenitu inicijativu", izjavio je Bruno Šimleša.    

   
   
 Promo 

Bruno Šimleša u shoppingu potpore za djecu u potrebi

Iz%20ljubavi%20prema%20djeci_B.%20%C5%A0imle%C5%A1a%203.jpg

<para>Jeste li ikad razmišljali o tome kakva biste htjeli biti majka? Normalno je razmišljati o tome. Većina žena počinje razmišljati o tome negdje sredinom dvadesetih. Uostalom ako ste u kasnim dvadesetima ili na početku tridesetih, majčinstvo bi u narednih nekoliko godina moglo postati dio vašeg života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uloga majke velika je uloga i ne zna se svaka žena nositi s njom. Ipak, ako prepoznajete kod sebe neki od sljedećih znakova, onda ćete zacijelo biti odlična majka. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Obožavate djecu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sama činjenica da obožavate djecu puno znači i jedan je od znakova da ćete biti uistinu dobra majka. Volite biti okruženi djecom i smatrate ih simpatičnim malim ljudima. Male su vam bebe naprosto neodoljive i ne možete odoljeti igri s djecom. Sve su to pozitivni znakovi koji upućuju na to da ćete biti odlična majka. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nesebični ste
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Majčinstvo iziskuje stavljanje tuđih potreba ispred vlastitih. To znači nesebičnost. Briga o sebi također je vrlo važna, no kad ste mama morate biti spremni na činjenicu da će djetetove brige i želje biti ispred vaših. Nesebičnost je vrlo važna karakterna osobina svake žene koja želi postati majka. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Strpljivi ste
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Majke također trebaju biti i strpljive jer s djecom ponekad nije nimalo lako. Ne brinite ako vam nedostaje ova osobina, nju je moguće naučiti. Uz samo malo vježbe, zasigurno ćete biti odlična mama, ako to uistinu želite. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Razmišljali ste o tome kakva majka biste željeli biti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako razmišljate o tipu majke kakva biste voljeli biti, o vrijednostima koje su vam bitne i kojima želite naučiti svoju djecu, to je također jedan od znakova da ćete biti odlična mama. Možda ste razmišljali i o roditeljskom stilu kojeg biste voljeli imati. Dobro je razmišljati o tim stvarima. To su ozbiljne odluke koje je važno razmotriti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Smatrate kako su djeca zabavna
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako vam se djeca ne sviđaju niti su vam imalo zabavna, tada vjerojatno još niste spremni postati majka. Nemojte se siliti i pričekajte dok se u vama ne probude majčinski instinkti. Na kraju krajeva, nije svim ženama predodređeno da budu mame. Smatrate li djecu i njihove nepodopštine zabavnom, to je dobar znak i govori o tome da ste spremni na majčinstvo. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Shvaćate odgovornost koje majčinstvo sa sobom donosi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako ne možete u potpunosti shvatiti odgovornosti koje majčinstvo sa sobom donosi sve dok ne postanete majka, ako ste barem malo svjesni toga, onda ćete zacijelo svom djetetu biti jako dobra mama. Majčinstvo je vrlo ozbiljna stvar i podrazumijeva preuzimanje odgovornosti kakvu ranije u životu vjerojatno niste iskusili. Nakon što postanete mama, više niste odgovorni samo za sebe, već za još jedno malo biće. Imati razumijevanja za to vrlo je važno. To znači da shvaćate što roditeljstvo zahtijeva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Vodite brigu o sebi tijekom trudnoće
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I na samom kraju, ako ste već trudni i vodite brigu o sebi, onda se opustite. To je veliki znak da ćete biti odlična mama. Trudite se i dajete svom tijelu pažnju koja mu je potrebna i to je jako dobro. Normalno je da ste malo nervozni ako očekujete svoje prvo dijete. Vjerojatno ste nervozni jer želite postati najbolja mama što možete i to je samo po sebi jako dobar znak. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: parenting.allwomenstalk.com <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: marcolm/Freedigitalphotos.net</para>

7 znakova da ćete biti odlična mama Prepoznate li kod sebe neki od sljedećih znakova, onda ćete biti odlična mama... Jeste li ikad razmišljali o tome kakva biste htjeli biti majka? Normalno je razmišljati o tome. Većina žena počinje razmišljati o tome negdje sredinom dvadesetih. Uostalom ako ste u kasnim dvadesetima ili na početku tridesetih, majčinstvo bi u narednih nekoliko godina moglo postati dio vašeg života.
   
Uloga majke velika je uloga i ne zna se svaka žena nositi s njom. Ipak, ako prepoznajete kod sebe neki od sljedećih znakova, onda ćete zacijelo biti odlična majka. 
   
   Obožavate djecu
   
   
Sama činjenica da obožavate djecu puno znači i jedan je od znakova da ćete biti uistinu dobra majka. Volite biti okruženi djecom i smatrate ih simpatičnim malim ljudima. Male su vam bebe naprosto neodoljive i ne možete odoljeti igri s djecom. Sve su to pozitivni znakovi koji upućuju na to da ćete biti odlična majka. 
   
   Nesebični ste
   
   
Majčinstvo iziskuje stavljanje tuđih potreba ispred vlastitih. To znači nesebičnost. Briga o sebi također je vrlo važna, no kad ste mama morate biti spremni na činjenicu da će djetetove brige i želje biti ispred vaših. Nesebičnost je vrlo važna karakterna osobina svake žene koja želi postati majka. 
   
   Strpljivi ste
   
   
Majke također trebaju biti i strpljive jer s djecom ponekad nije nimalo lako. Ne brinite ako vam nedostaje ova osobina, nju je moguće naučiti. Uz samo malo vježbe, zasigurno ćete biti odlična mama, ako to uistinu želite. 
   
   Razmišljali ste o tome kakva majka biste željeli biti
   
   
Ako razmišljate o tipu majke kakva biste voljeli biti, o vrijednostima koje su vam bitne i kojima želite naučiti svoju djecu, to je također jedan od znakova da ćete biti odlična mama. Možda ste razmišljali i o roditeljskom stilu kojeg biste voljeli imati. Dobro je razmišljati o tim stvarima. To su ozbiljne odluke koje je važno razmotriti. 
   
   Smatrate kako su djeca zabavna
   
   
Ako vam se djeca ne sviđaju niti su vam imalo zabavna, tada vjerojatno još niste spremni postati majka. Nemojte se siliti i pričekajte dok se u vama ne probude majčinski instinkti. Na kraju krajeva, nije svim ženama predodređeno da budu mame. Smatrate li djecu i njihove nepodopštine zabavnom, to je dobar znak i govori o tome da ste spremni na majčinstvo. 
   
   Shvaćate odgovornost koje majčinstvo sa sobom donosi
   
   
Iako ne možete u potpunosti shvatiti odgovornosti koje majčinstvo sa sobom donosi sve dok ne postanete majka, ako ste barem malo svjesni toga, onda ćete zacijelo svom djetetu biti jako dobra mama. Majčinstvo je vrlo ozbiljna stvar i podrazumijeva preuzimanje odgovornosti kakvu ranije u životu vjerojatno niste iskusili. Nakon što postanete mama, više niste odgovorni samo za sebe, već za još jedno malo biće. Imati razumijevanja za to vrlo je važno. To znači da shvaćate što roditeljstvo zahtijeva.
   
   Vodite brigu o sebi tijekom trudnoće
   
   
I na samom kraju, ako ste već trudni i vodite brigu o sebi, onda se opustite. To je veliki znak da ćete biti odlična mama. Trudite se i dajete svom tijelu pažnju koja mu je potrebna i to je jako dobro. Normalno je da ste malo nervozni ako očekujete svoje prvo dijete. Vjerojatno ste nervozni jer želite postati najbolja mama što možete i to je samo po sebi jako dobar znak. 


   
Izvor: parenting.allwomenstalk.com 
Foto: marcolm/Freedigitalphotos.net Ma.G. 

7 znakova da ćete biti odlična mama

<para>Želiš li mesne okruglice ili povrtno varivo za ručak?</para>
<para>Ova, naizgled nepotrebna pitanja, važan su dio zdrave komunikacije s djetetom jer pokazuju roditeljevu spremnost da mu ponudi mogućnost izbora i pravo glasa u određenim situacijama.</para>
<para>Davajući djeci pravo izbora, jačamo međusoban odnos, olakšavamo zajedničku suradnju i suživot i učimo ih odgovornosti za vlastite odluke i postupke.</para>
<para>
 Ne stvarajte im pritisak
</para>
<para>Prije nego dijete krenete uključivati u donošenje zajedničkih odluka, ne zaboravite da ste vi roditelj i da mališan očekuje da se o njemu brinete, rješavate komplicirane situacije i da mu pružate sigurnost. Pružanje prilike za suodlučivanje je važno, ali preveliko prebacivanje odgovornosti na dijete u njemu može izazvati zbunjenost i strah.</para>
<para>Djetetu uvijek dajte da bira između dvije stvari, osim ako je riječ o njegovom slobodnom vremenu, onda je na njemu da odluči onako kako želi. Nikada ne nudite opciju "ili nešto treće" jer je vjerojatno da će dijete tada pokušati manipulirati situacijom.</para>
<para>
 Budite dosljedni 
</para>
<para>Ako djetetu jednom date izbor, ne zaboravite se toga pridržavati i u budućnosti inače će dijete biti zbunjeno i frustrirano. Djeca vole znati koje su njihove granice pa ako im jedne večeri ponudite da biraju između dvije vrste večere, a već slijedeće kažete imaš varivo i ne dam ti ništa drugo, veća je vjerojatnost da će protestirati.</para>
<para>
 Obiteljske rituale pretvorite u izbore

</para>
<para>Ako vaša obitelj svake subote odlazi na piknik u prirodu, neka dijete sudjeluje u odabiru parka ili šume u koju će se ići. Ako svakog jutra jedete žitarice, dozvolite mu da pri kupnji odabere hoćete li ih ovaj tjedan jesti s mlijekom ili jogurtom. Kada odlazite u knjižnicu neka odabere tri knjige koje želi čitati, bez obzira na to što biste vi htjeli da čita.</para>
<para>
 Tražite ih pomoć u rješavanju problema
</para>
<para>Ako dijete neće samoinicijativno posložiti sobu ili pokupiti tanjure sa stola, izradite mu listu zadataka koju ćete zalijepiti na hladnjak ili neko vidljivo mjesto. Svakoga ga dana podsjetite da odabere neki od ponuđenih zadataka s liste i ispuni ga, a nakon toga stavi kvačicu na listu.</para>
<para>Prilikom kupovine darova za rođendane djetetovih prijatelja ili obitelj, dozvolite mu da se uključi i odabare jedan od nekoliko ponuđenih darova. Ako se ne možete odlučiti za neku odjevnu kombinaciju, upitajte dijete da vam pomogne. Ono će se osjećati važno, a čak i ako vam se odabir ne svidi, ponekad popustite i odaberite kombinaciju na koju se odlučilo dijete.</para>
<para>
 Pohvalite ih i ohrabrite
</para>
<para>Nakon svakog dobrog odabira, posebice ako je dijete pospremilo sobu ili vam je pomoglo u zajedničkim aktivnostima i kućnim poslovima, pohvalite ga. Koristite rečenice poput "Divno je što si odlučio urediti radni stol" ili "Baš je dobro da si se odlučio za jabuku umjesto za čokoladu jer voće je jako zdravo i dobro za tebe"</para>
<para>Pokažite djetetu koliko cijenite njegovo uključivanje u obiteljske aktivnosti i recite mu koliko je ljepše kada zajednički donosite odluke.</para>
<para> </para>

Djeci je važno davati izbore, a najlakše ćete to napraviti u ovih pet koraka Hoćeš li pokušati sam namazati maslac na kruh ili bi radije da ti ga ja namažem? Hoćemo li danas u kino ili bi više volio otići na kazališnu predstavu? Želiš li mesne okruglice ili povrtno varivo za ručak?
Ova, naizgled nepotrebna pitanja, važan su dio zdrave komunikacije s djetetom jer pokazuju roditeljevu spremnost da mu ponudi mogućnost izbora i pravo glasa u određenim situacijama.
Davajući djeci pravo izbora, jačamo međusoban odnos, olakšavamo zajedničku suradnju i suživot i učimo ih odgovornosti za vlastite odluke i postupke.

   Ne stvarajte im pritisak

Prije nego dijete krenete uključivati u donošenje zajedničkih odluka, ne zaboravite da ste vi roditelj i da mališan očekuje da se o njemu brinete, rješavate komplicirane situacije i da mu pružate sigurnost. Pružanje prilike za suodlučivanje je važno, ali preveliko prebacivanje odgovornosti na dijete u njemu može izazvati zbunjenost i strah.
Djetetu uvijek dajte da bira između dvije stvari, osim ako je riječ o njegovom slobodnom vremenu, onda je na njemu da odluči onako kako želi. Nikada ne nudite opciju "ili nešto treće" jer je vjerojatno da će dijete tada pokušati manipulirati situacijom.

   Budite dosljedni 

Ako djetetu jednom date izbor, ne zaboravite se toga pridržavati i u budućnosti inače će dijete biti zbunjeno i frustrirano. Djeca vole znati koje su njihove granice pa ako im jedne večeri ponudite da biraju između dvije vrste večere, a već slijedeće kažete imaš varivo i ne dam ti ništa drugo, veća je vjerojatnost da će protestirati.

   Obiteljske rituale pretvorite u izbore


Ako vaša obitelj svake subote odlazi na piknik u prirodu, neka dijete sudjeluje u odabiru parka ili šume u koju će se ići. Ako svakog jutra jedete žitarice, dozvolite mu da pri kupnji odabere hoćete li ih ovaj tjedan jesti s mlijekom ili jogurtom. Kada odlazite u knjižnicu neka odabere tri knjige koje želi čitati, bez obzira na to što biste vi htjeli da čita.

   Tražite ih pomoć u rješavanju problema

Ako dijete neće samoinicijativno posložiti sobu ili pokupiti tanjure sa stola, izradite mu listu zadataka koju ćete zalijepiti na hladnjak ili neko vidljivo mjesto. Svakoga ga dana podsjetite da odabere neki od ponuđenih zadataka s liste i ispuni ga, a nakon toga stavi kvačicu na listu.
Prilikom kupovine darova za rođendane djetetovih prijatelja ili obitelj, dozvolite mu da se uključi i odabare jedan od nekoliko ponuđenih darova. Ako se ne možete odlučiti za neku odjevnu kombinaciju, upitajte dijete da vam pomogne. Ono će se osjećati važno, a čak i ako vam se odabir ne svidi, ponekad popustite i odaberite kombinaciju na koju se odlučilo dijete.

   Pohvalite ih i ohrabrite

Nakon svakog dobrog odabira, posebice ako je dijete pospremilo sobu ili vam je pomoglo u zajedničkim aktivnostima i kućnim poslovima, pohvalite ga.  Koristite rečenice poput "Divno je što si odlučio urediti radni stol" ili "Baš je dobro da si se odlučio za jabuku umjesto za čokoladu jer voće je jako zdravo i dobro za tebe"
Pokažite djetetu koliko cijenite njegovo uključivanje u obiteljske aktivnosti i recite mu koliko je ljepše kada zajednički donosite odluke.
  Jelena Pervan 