Ponekad se događa i u razredu, a nastavlja se zbog manjka suosjećanja drugih učenika ili zbog učitelja koji ništa ne primjećuju.
Vršnjačko nasilje označava uzastopno i namjerno uznemiravanje koje se može očitovati prijetnjama, fizičkim napadom, zadirkivanjem, zahtjevanjem podređenosti ili isključivanjem iz skupine i ogovaranjem.
Nije uvijek lako prepoznati zlostavljano dijete, a ovo su neki od uznemirujućih znakova koje zlostavljana djeca pokazuju.
Neobjašnjive rane i modrice
Djeca su ponekad nespretna i u najobičnijoj igri na otvorenom mogu zaraditi modrice i porezotine. Dok god dijete ne obraća pozornost na njih, najvjerojatnije je riječ o slučajnim ozlijedama prilikom igre.
Ipak, ako primjetite da dijete sve češće dolazi kući s novim ozlijedama, posebice ako ih želi prikriti dugim majicama ili šalovima, postoji mogućnost da je riječ o zlostavljanju kojega se stidi.
Izgubljene ili oštećene osobne stvari
Ne treba svaku uništenu bojicu, gumicu ili bilježnicu promatrati kao znak da je netko gnjavio dijete. Neki školarci još uvijek nemaju razvijenu svijest o čuvanju vlastitih stvari pa se ponašaju nemarno.
Pozornost valja obratiti ako se ovakve situacije ponavljaju, a dijete, izvan škole, nema problema s gubljenjem i uništavanjem svojih stvari.
Odgađanje fizioloških potreba
Ako primjetite da dijete u školi ne odlazi na zahod već trpi dok ne dođe kući, vrijeme je da se zapitate što nije u redu.Budući da se nasilnici najviše osnažuju van dosega učiteljeva pogleda, na školskom hodniku ili u zahodu, moguće je da vaše dijete od straha ne želi otići na školski zahod kako se ne bi morao suočiti s nasilnicima.
Iznenadan gubitak prijatelja
Vjerojatno ste upoznati s djetetovim prijateljima i s društvom u kojemu provodi najviše vremena. Iako prestanak druženja s nekim ne mora biti znak za uzbunu već nevina svađa, ponekad je to prvi pokazatelj da nešto nije u redu.
Posebnu pozornost obratite ako dijete iznenada prestane pozivati svoje prijatelje na zajednička druženja i postane asocijalno. Postoji mogućnost da ga je njegovo društvo iz nekog razloga izoliralo ili povrijedilo pa se dijete odbija družiti sa svojim vršnjacima i vrijeme radije provodi samo ili u društvu kućnog ljubimca.
Gubitak apetita ili prekomjerna glad
Emocionalni stres može umanjiti želju za hranom pa ako vaš mališan iznenada odbija jesti ili se nakon svakog jela žali na bol u trbuhu i mučninu, možda je riječ o nelagodi povezanoj s emocionalnim stanjem.
Jednaku pažnju valja obratiti i na veliku glad. Djeca nakon škole gotovo uvijek dolaze gladna i to vas ne treba zabrinjavati no ako dijete ne može dočekati ručak, jede velike količine hrane i ponaša se kao da uopće nije jelo, iako ste mu pripremili međuobrok za školu, moguće je da mu je netko uzeo hranu ili se dijete stidi jesti pred nekim tko ga zadirkuje.
Drastične promjene u ponašanju
Djeca, kao i odrasli, imaju svoje bolje i lošije dane. Ponekad su potištena, ponekad euforična no nagle promjene u ponašanju kao što su velika tuga, depresija, povučenost i manjak samopouzdanja, trebale bih vas zabrinuti.
Osim depresivnog ponašanja, djeca koja su u školi zlostavljana često postaju ovisna o roditeljima ili braći i sestrama. Boje se ostati sami i smatraju kako nisu dovoljno dobri ako netko od bližnjih nije uz njih da im pomogne.
Zlostavljana djeca sklona su izmišljati bolesti i isprike kako ne bi morali otići u školu i suočiti se sa svojim zlostavljačima. Pad koncentracije pri učenju i slabije ocjene mogu ukazivati na određeni problem.
Bilo kakva iznenadna promjena, povlačenje u sebe i prestanak sudjelovanja u omiljenim aktivnostima, roditelju treba signalizirati da nešto nije u redu. Iako djeca iz različitih razloga mogu promijeniti ponašanje i određene navike, rijetko se kada to događa u idealnim uvjetima.
Ako roditelj na vrijeme uoči problem, vjerojatno je da će se situacija brže i bezbolnije izgladiti. Prije svega, s djetetom treba otvoreno porazgovarati i detektirati ono što ga muči, a zatim se obratiti njegovom učitelju ili razredniku te zajedničkim snagama pokušati stati na kraj bilo kakvoj vrsti maltretiranja.