
Dječje svađe: Kada roditelji trebaju intervenirati i kako?
Već se i bebe vesele drugoj djeci i potrebu za druženjem pokazuju pljeskanjem, veselom vriskom, pokazivanjem prstićem i dodirivanjem druge djece. Kad bebe prohodaju, nerijetko će potrčati prema grupici druge djece, istraživati i pokušati se uključiti u igru.
S polaskom u vrtić, dijete biva svakodnevno okruženo vršnjacima i tu počinje sklapati svoja prva "ozbiljnija" prijateljstva. Tada započinje djetetova intenzivna socijalizacija o kojoj će ovisiti sposobnost i mogućnost održavanja zdravih odnosa u budućnosti, i to od onih ljubavnih i prijateljskih, pa do poslovnih i proofesionalnih.
Kao i kod mnogih drugih stvari i kod socijalizacije s vršnjacima vidjet ćemo kako ona uvelike ovisi o pojedinim urođenim karakteristikama djetetova temperamenta. Socijalizacija u praksi uključuje mnoge ugodne ili manje ugodne situacije u kojima će svako dijete drugačije reagirati. Kad je sve lijepo i ugodno, kad se igraju, smiju, zezaju, grle, drže za ručice, pjevaju, plešu, djeca zapravo uče spontano. Ova iskustva izuzetno su važna na emocionalno-psihološkoj razini jer djeca uče kako stvoriti ugodno i opušteno okruženje u interakciji s prijateljima (uz mnoge druge životne vještine). Tu im i ne treba nikakvo posebno vodstvo. Kad se djeca dobro slažu, treba ih pustiti da ih vodi njihova kreativnost, intuicija, njihovo otvoreno srce i prirođeni vedri duh.
No što kada među istom tom djecom koja su se do prije minute lijepo igrala i uživala u društvu drugoga, dođe do svađe i konflikta? Hoće li djeca to na isti intuitivni, kreativni način razriješiti? U vrlo malom broju slučajeva i kad su starija, hoće, ali u dobi između tri i sedam godina, često će trebati pomoć odraslih. Tu nastupaju odgojitelji i roditelji koji djecu trebaju naučiti kako razriješiti svađice na "zdrav", prihvatljiv i siguran način.
Naime, djeca vrtićke dobi često ne mogu samostalno razriješiti konflikt iz nekoliko razloga:
1. Svađa u njima izaziva mnoštvo snažnih negativnih emocija koje još uvijek ne znaju pravilno kanalizirati i manifestirati. 2. Još uvijek nisu dovoljno zrela da se svjesno stave "u tuđe cipele", teško mogu sagledati svoj udio u konfliktu, tek uče empatiju i nisu potpuno izašli iz tzv. "ego faze". 3. Djeca žive u sadašnjem trenutku i ne mogu razmišljati što svađa znači za njihov budući odnos s dotičnim prijateljem.
Djeca će kod svađe s vršnjacima najvjerojatnije reagirati u skladu s temperamentom. Karakteristike temperamenta koje posebno dolaze do izražaja prilikom svađe su:
PRVA REAKCIJA Plašljiviji mališani kojima treba više vremena da se snađu i prilagode u novim situacijama, vjerojatno će tako reagirati i u svađi - povući se, uplašiti, plakati, tražiti zaštitu, dozvoljavati da ih se u svađi povrjeđuje. Ovakvim mališanima treba pružiti potrebnu utjehu i priznati im njihovu povrijeđenost i tugu. S druge strane, mališani koji se brzo prilagođavaju novim sitaucijama i ljudima, u svađu će uskočiti kao u bilo koju novu situaciju - hrabro, neustrašivo, aktivno, bez puno razmišljanja. Iako su na prvi dojam ova djeca "jača" u konfliktima, njima treba podjednako pomoći da reguliraju svoje ponašanje i emocije. Ukoliko ih se pusti da dominantno i olako uskaču u konflikte, imat će velikih problema u odrasloj dobi.
INTENZITET REAKCIJE Neka djeca vrlo snažno i glasno doživljavaju emocionalne reakcije izazvane svađom. Na fiziološkoj razini odvijaju se snažne promjene - hormoni stresa se brzo kreću kroz tijelo te utječu na organizam tako da se on teško smiruje. Kao rezultat, ta djeca postanu vrlo uzrujana i frustrirana i bit će im potrebna pomoć roditelja da se smire. Druga grupa djece emocije drže u sebi, odnosno imaju umjerene reakcije. Potrebe djece s umjerenim reakcijama često prođu nezapaženo, jer ne galame, ne viču, ne plaču. No vrlo je važno da se i njih nauči da prepoznaju svoje emocije i da ih jasno izraze. Ova razlika posebno je vidljiva kada roditelji imaju jedno dijete burnih reakcija, a drugo s blagim odgovorom na konflikte. Nekako ispada da se tijekom njihovih svađa, roditelji uvijek više posvećuju glasnijem djetetu koje je vidno frustrirano i glasno viče i plače.
RASPOLOŽENJE Ova karakteristika temperamenta odnosi se na to je li raspoloženje "pozitivno" ili "negativno". Kontinuum ide od pozitivnog i prijateljskog raspoloženja prema negativnom i neugodnom raspoloženju. Postoje djeca koja se češće smiju, koja su češće "raspoložena". S druge strane, ima djece koja češće plaču i koja su razdražljiva. Naravno, niti jedno dijete nije uvijek u pozitivnom ili uvijek u negativnom raspoloženju, ali ova karakteristika temperamenta govori o tome kakvom će raspoloženju dijete biti sklono. Svađe se događaju u određenom okruženju, pa će i reakcija djeteta ovisiti o njegovom bazičnom raspoloženju.
Kako pomoći djetetu da razriješi konflikt ili svađicu s vršnjakom?
Odmah nakon svađe dijete će imati određenu emocionalnu reakciju u skladu sa svojim temperamentom. Kao što smo već naveli, ta rekacija može biti: A. Vikanje, frustracija, bijes, ljutnja, vrištanje i plakanje, mlataranje ručicama, motorički nemir. B. Povlačenje u sebe, tiho plakanje ili jecanje, traženje pomoći, uplašenost, sram, ukočenost tijela, spušten pogled.
I u jednom i u drugom slučaju, prvo što roditelj treba učiniti je zagrljajem, maženjem ili na drugi način smiriti jaku fiziološku reakciju djeteta (ako ona postoji). Naime, kad je dijete emocionalno jako probuđeno i stimulirano, razgovor o svađi morat će malo pričekati. Nakon što se dijete smiri (prestane plakati, tresti se, drhtati), potrebno je reflektirati djetetu njegove emocije, a to znači jasno ih imenovati kako bi dijete shvatilo što osjeća i zašto to osjeća. U naša dva slučaja to može izgledati ovako: A. Vidim da si jako ljut i povrijeđen zbog svađe. B. Vidim da si jako tužan i uplašen zbog ove svađe koja se dogodila.
Nakon toga ili čak i kasnije u danu, možete razgovarati i o konkretnoj svađi. Neka vam dijete pokuša svojim riječima objasniti zašto se posvađalo s prijateljem. Ono što možete očekivati je jako puno optužbi na račun prijatelja i potpuno nevinašce u liku vašeg djeteta. Ako shvatite da nije baš sve tako crno-bijelo i da vaš mališan ima nekog udjela u konfliktu, tada je potrebno djetetu pomoći da se stavi "u tuđe cipele". I to doslovno opisom potencijalne situacije. Na primjer, "
Dogodit će se i da će vaše dijete potpuno nevino biti uvučeno u svađu ili povrijeđeno, a da doista nije nikome ništa učinilo. U sva tri slučaja, odgovor je - oprost. Čak i ako vaše dijete nije ništa krivo, imenujte to "
Ovisno o situaciji, zrelosti i dobi djeteta, jedna od metoda može biti i zatražiti od djeteta da samo pronađe rješenje za konflikt. Slobodno ga pitajte što je moglo drugačije napraviti, što je prijatelj mogao drugačije napraviti, kako bi sada postupio u toj situaciji ili drugom prilikom ako se dogodi. Na taj način dozvoljavate djetetu da svojom intuicijom i kreativnošću samo pronađe problem u društveno problematičnoj situaciji. Time mu činite veliku uslugu koja mu dugoročno može olakšati mnoge situacije u osobnim odnosima s drugim ljudima.
I na kraju, dječje svađice mogu nam izgledati jako nevino, ponekad i smiješno. Jako je važno ne smijati se djetetovim osjećajima i problemima u prijateljstvu. Zapamtite, sve što dijete nauči do 6. ili 7. godine, trajno obilježava njegova buduća ponašanja i osjećaje. Čak i kada pomislite da je vaše dijete premalo da uči tako "ozbiljne" stvari kao što je konstruktivno razrješavanje sukoba, sjetite se da je upravo sada vrijeme da te lekcije svlada i nauči. Ako može riješiti samo, dijete će konflikt riješiti samo, ali ako dođe po vašu pomoć, pomognite mu u socijalizaciji i održavanju prijateljstva. Neka od njih možda potraju do kraja života i vaše će dijete ponosno kroz život govoriti "Mi smo nerazdvojni od vrtića, svašta smo prošli, ali zajedno smo odrasli i on/ona je moja srodna duša".
Mala pomoć roditeljima i djeci – PRIJATELJI I OSJEĆAJI - bojanka 4u1
Ova bojanka nema samo ilustracije za bojanje, već i priču, radne zadatke i društvenu igru. Priča djeci otkriva i opisuje mnoge aspekte stvaranja i održavanja prijateljstva - kako se upoznati s novim prijateljima, kako se ponašati prema prijateljima, kako im pomagati, kako razriješiti svađicu ili konflikt, kako zatražiti oprost i pomiriti se, kako prihvatiti djecu koja su drugačija od tebe.
Lijepe ilustracije, društvena igra i radni zadačići tu su da samo još dodatno utvrde naučeno, a i da djecu zabave i nasmiju. Bojanka je namijenjena djeci od 4 do 7 godina i dolazi u velikom formatu, 50×35 cm, jer je zamišljena da se stavi na pod te za grupni ili individualni rad. Detaljnije o bojanci i narudžbe.


Nevidljivi SPF stickovi: Nova generacija zaštite od sunca bez bijelog traga

Najbolji recepti za domaći sladoled od pistacija - od klasične verzije do veganske verzije
