Djevojčica ne nosi pelene, ali inzistira na njima kad treba obaviti nuždu

Imam djevojčicu od 3 godine i 11 mjeseci. Ne nosi pelene već 6 mjeseci ali ne želi piškiti niti kakati nigdje drugdje nego samo u pelenu.

shutterstock_1735801265.jpg

Ponavljam ona nosi gaćice preko dana i noći, ne upiški se već traži pelenu za obavljanje radnje. Za vrijeme boravka u vrtiću, trpi, ne želi tražiti pelenu, već dolaskom kući piški i kaka, naravno u pelenu! U zadnjih mjesec dana ne komunicira s tetama u vrtiću, ali s djecom da. Na moje pitanje zašto ne komunicira, odgovor je jer me pitaju, da li trebam piškiti! Draga mama,

čini se da je Vaša djevojčica, prema opisu, zdravog fiziološkog razvoja. Međutim, iz određenog razloga ona ipak traži pelenu da bi odradila svoje fiziološke potrebe. Ono što je poznato iz rada s djecom i njihovim obiteljima, jest da djeca imaju kontrolu u svega par stvari u životu. Što je i za očekivati jer su roditelji ti koji su odgovorni za dijete, znaju što je i zašto je nešto dobro za njega.

Stvari na koje djeca imaju kontrolu su sljedeća: hoće li ili ne zaspati, hoće li ili ne jesti, hoće li ili ne obavljati fiziološke potrebe. Kada dijete obavlja fiziološke potrebe na neadekvatan način s obzirom na dob, tada to znači da možda iz nekog razloga treba tu kontrolu.

Da li se je nešto značajno dogodilo ili se događa u Vašem životu i životu Vaše djevojčice? Gubitak posla? Brakorazvod? Preseljenje? Rođenje novog člana obitelji? Smrt bliskog člana obitelji? Česti sukobi bliskih članova obitelji? Ili nešto drugo?

Kako djeca nemaju kontrolu u svim spomenutim sitaucijama (a u nekim situacijama nemaju ju niti odrasli (poput smrti bliskog člana obitelji), tada djeca mogu pokušati preuzeti kontrolu na način da kontroliraju kada i kako će obavljati fiziološke potrebe. Ako je tome tako, tada je važno pomoći djetetu da proradi osjećaje koji su se javili u stresnoj situaciji. U tome može pomoći stručna, savjetodavna pomoć ili neki oblik terapije igrom.

Osim toga, ako postoje visoka očekivanja od djeteta, ako se djetetu stalno postavljaju određeni zahtjevi a u protuteži ne postoji dovoljno spontanih, opuštajućih, vedrih, zaigranih trenutaka, tada možda dijete kroz kontrolu kada i gdje će obavljati fiziološke potrebe, također možda postavljaju zahtjeve okolini. Ako je tome tako, tada je nužno uravnotežiti zahtjeve i očekivanja postavljenih prema djetetu s trenucima provedenim u zajedničkoj igri.

Sretno,

Tatjana Gjurković,

dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, Centar Proventus