Nije da se nisam pokušala sprijateljiti samo ne znam zašto ne mogu ostvariti neko prijateljstvo da nije samo površinsko. I sad u osnovnoj je isto. Prvih mjesec dana je bilo super, ekipa za 5, ali sad već se vidi tko se s kim sprijateljio a tko nije. A ja opet nisam našla nikog. Mislim svi su super ali sve se to svodi samo na ono u školi i više kao ljubaznost. Znam da ćete reći da treba vremena za čvršća prijateljstva, ali ja se osijećam usamljeno i ne znam više šta da radim. Idem na različite aktivnosti i tamo su svi isto super, ali moji roditelji misle da se dobro slažem s ljudima koje ne viđam svaki dan (u školi). Ne znam više šta ću sa sobom, užasno sam usamljena. Lonely

Draga Lonely,

vjerujem da ti nije lako u ovom periodu i prije svega moram reći da mi je žao što se osjećaš usamljeno. Nažalost, neki „brzi“ recept ili trik ti ne mogu dati – da bi s nekim ostvarili blizak, prisan odnos kao što ga imamo s najboljim prijateljima, potrebno je da s tom osobom dijelimo slične vrijednosti, da na sličan način razmišljamo, da imamo niz zajedničkih osobina i interesa.

Upravo iz tog razloga i je teško naći nekoga tko nam u većini stvari odgovara i s kim imamo želju provoditi mnogo vremena. S obzirom da se ni tada kada nađemo takvu osobu neće sve posložiti samo od sebe te da je u prijatljstvo potrebno ulagati, moje pitanje tebi bi bilo jesi li u svojoj okolini uopće prepoznala takvu osobu?

Ako jesi, tada je moj savjet da na tom odnosu radiš, da ga produbiš kroz zajednička druženja – u izlascima, šetnjama gradom, zajedničkim aktivnostima.

Ako ta osoba trenutno ne postoji, tada ti mogu preporučiti da se usmjeriš na one koji te okružuju – u školi (možda u susjednom razredu), na aktivnostima kojima se baviš i slično, pa ti možda za oko zapne netko koga do sada nisi primjećivala. Ako preferiraš osobe koje su možda malo povučenije, vole mir, a izbjegavaju izlaske, tada trebaš biti svjesna toga da se takve osobe u društvu najvjerojatnije neće isticati i da će možda trebati više vremena da primjetiš upravo njih. Ali sigurna sam da negdje postoje.

Do tada, iskoristi prisutnost svojih roditelja ili nekoga iz obitelji s kim si bliska, zatraži ih podršku, razgovaraj s njima, dio vremena provedi s njima i sigurna sam da će ti biti lakše prebroditi ovo razdoblje.

Želim ti puno sreće.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Centar Proventus