Sad bi tata da provede dio zimskih praznika sa sinom (13 godina), prije 3 dana ga izveo na jedan sat i to mu je saopćio (ne konzultirajući se niti jednog trenutka sa mnom), sinoć je kasno ponovno nazvao sina i provjerio da li ide radi rezervacije mjesta u agenciji. Ono što je "moj problem" je što je destinacija birana na temelju "tatinih želja" koja osim skijanja u francuskom skijalištu podrazumijeva i preko 20 sati vožnje autobusom. Iz svog iskustva znam koliko djetetu teško padaju noćne vožnje, jer ne može spavati, a iskreno, teško mi pada i ta daljina od 1500 km od mene, jer je to prvo odvajanje od djeteta u njegovih 13 godina. Molim Vas za neki savjet, pomoć. Pišem brzo, jer nemam vremena za detaljna objašnjenja. Dovedena sam pred gotov čin. Moja molba je tati mog sina bila upućena samo da se promijeni destinacija. Slovenska skijališta, a da ne kažem u BiH su, opcija koja ne podrazumijeva toliko vožnje autobusom. Na to sam ismijana, nabijeni su mi na nos dvodnevni izleti koje ja radim sa sinom povremeno, te upućena prijetnja da više ni ja neću moći sa sinom nigdje otići. Hvala unaprijed. Ako odgovor bude brz, pomoći ćete mi mnogo. Majda
Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako, posebno iz razloga što se prvi put u 13 godina odvajate od sina na tako veliku udaljenost. Na Vaše pitanje bi Vam u početku odgovorila pitanjem: što na sve to kaže Vaš sin? Želi li on provesti s tatom malo više vremena (odnosno, ako sam dobro iz pisma shvatila, radi se o nekoliko dana u komadu)? Želi li otputovati s njim na skijanje u Francusku?
S nekakvog razvojnog aspekta, rekla bi da je Vaš sin dovoljno star da provede nekoliko dana s tatom izvan države (ukoliko je tata odgovorna osoba, u smislu da svojim ponašanjem ne bi ugrozio život djeteta te bi adekvatno skrbio o njemu).
Neovisno o tome što do sada nije dovoljno participirao u životu i odgoju svog sina, vjerujem da svako dijete voli oba roditelja i ima želju i potrebu provoditi vrijeme s njima. Iz tog razloga, smatram da je bitno djetetu omogućiti vrijeme s tatom kako ono ne bi osjećalo konflikt lojalnosti prema roditeljima, kako se ne bi osjećalo uskraćeno.
Iako ponašanje Vašeg bivšeg muža do sada nije bilo korektno, voljela bi naglasiti da Vi zapravo svom sinu omogućavate druženje s tatom (a ne tati sa sinom). Prije svega najvažnije je da Vaš sin ne bude uskraćen za očevu ulogu u životu, pa makar ona bila manja nego u drugih očeva, manja od Vaše. Njegov otac je takav kakav jest – sa svim svojim vrlinama i manama – možda nije idealan, možda griješi – ali ako Vaš sin dobiva poruku da ga tata voli unatoč tome što je malo „šlampav“, sigurna sam da će jednog dana izrasti u sretnu mladu osobu.
Ukoliko postoji opcija da s bivšim suprugom razgovarate o sinu, svakako bi Vam savjetovala da mu ukažete kako je bitno radi Vašeg djeteta da o svim bitnim stvarima razgovarate vas dvoje, da dijete ne bude „poštar“ i ne prenosi informacije koje se tiču Vas kao roditelja. Način na koji ćete razgovarati s bivšem suprugom također je važan – ukoliko krenete iz pozicije optuživača, sigurna sam da ćete naići na otpor. Ako pak bivšem suprugu pristupite s razumijevanjem i iskrenom željom za normalnom komunikacijom (koja je najvažnije za Vaše dijete), sigurna sam da će otpor biti puno manji. Na kraju, bitno je da i Vi imate na umu da je i Vama i Vašem bivšem suprugu cilj zapravo isti – da Vaše dijete jednog dana postane sretan, zadovoljan i ispunjen čovjek.
Želim Vam puno sreće.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trene