Postroll

Preroll

<para>
 Nakon što ga potjera na povraćanje, ponaša se dobro. Igra se, smije se, ništa drugačije no inače. Pedijatar telefonski preporučio dijetu i ako se stanje pogorša da dođemo k njemu. Zanima me što mu ponuditi za jesti, iako nema baš neku želju. I je li ovo normalno? Sad traje nešto više od 5 sati. Hvala. Jedan Tata
</para>
<para>Poštovani tata,</para>
<para>U djeteta koje ima proljev i povraća iznimno je važno paziti na to da se u dovoljnoj količini hidrira i još važnije na koji način! Obavezno djetetu ponudite juhe od mesa i povrća te rehidracijske otopine (možete ih naći u ljekarnama) jer će se na ovaj način nadoknaditi minerali i voda koju gubi povraćanjem i proljevom.</para>
<para>Prehrana može biti nešto laganija kroz slijedeća dva dana (juhe, kuhani krumpir ili mrkvu, riža, kompot od jabuke) obroke djetetu nudite svaka dva sata a između mu nudite tekućinu (ne sokove i slatke čajeve jer oni pojačavaju proljev).</para>
<para>Postupno, nakon dva dana djetetu ponudite konkretniju hranu: bananu, žgance, pire krumpir, komadić kuhanig mesa - batak i sl ili nešto što dječak jako voli. Ako se priča s odbijanjem hrane, proljevom i povraćanjima natavi kroz 5 do 7 dana obavezno odite pedijatru.</para>
<para>Pratite tjelesnu masu djeteta i znakove dehidracije (tamni urin, bijele naslage na jeziku, ispucale usne, podočnjaci). Ne bi bilo zgorega djetetu dati suplementaciju probiotika (bez laktoze) i multivitamina i minerala adekvatnih dobi!</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako hraniti bebu koja ima proljev i povraća? Poštovani, sin od 8 mjeseci i 3 tjedna do sada je bio zdrav, a jutros je dobio proljev. Čim popije nešto, gutljaj dva čaja, vode od povraća. Temperaturu nema niti je imao. 
    Nakon što ga potjera na povraćanje, ponaša se dobro. Igra se, smije se, ništa drugačije no inače. Pedijatar telefonski preporučio dijetu i ako se stanje pogorša da dođemo k njemu. Zanima me što mu ponuditi za jesti, iako nema baš neku želju. I je li ovo normalno? Sad traje nešto više od 5 sati. Hvala. Jedan Tata

Poštovani tata,
U djeteta koje ima proljev i povraća iznimno je važno paziti na to da se u dovoljnoj količini hidrira i još važnije na koji način! Obavezno djetetu ponudite juhe od mesa i povrća te rehidracijske otopine (možete ih naći u ljekarnama) jer će se na ovaj način nadoknaditi minerali i voda koju gubi povraćanjem i proljevom.
Prehrana može biti nešto laganija kroz slijedeća dva dana (juhe, kuhani krumpir ili mrkvu, riža, kompot od jabuke) obroke djetetu nudite svaka dva sata a između mu nudite tekućinu (ne sokove i slatke čajeve jer oni pojačavaju proljev).
Postupno, nakon dva dana djetetu ponudite konkretniju hranu: bananu, žgance, pire krumpir, komadić kuhanig mesa - batak i sl ili nešto što dječak jako voli. Ako se priča s odbijanjem hrane, proljevom i povraćanjima natavi kroz 5 do 7 dana obavezno odite pedijatru.
Pratite tjelesnu masu djeteta i znakove dehidracije (tamni urin, bijele naslage na jeziku, ispucale usne, podočnjaci). Ne bi bilo zgorega djetetu dati suplementaciju probiotika (bez laktoze) i multivitamina i minerala adekvatnih dobi!
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TENA NISETEO

Bolja ja

Kako hraniti bebu koja ima proljev i povraća?

<para>
 Mene muči to što je otac od bebe imao fimozu, a bebina kožica se ne može prevući preko glavića. Danas se pojavilo crvenilo oko otvora gdje ide mokraća, pa me zanima da li je to povezano ili beba ima neku infekciju? Da li je možda uzrok toj infekciji nepravilna higijena? Unaprijed vam se zahvaljujem! S poštovanjem! Taja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana gospođo, ne radi se o nikakvoj infekciji, to je normalno stanje i izgled spolovila Vašeg djeteta. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon svakog kupanja nategnite kožicu prema dole (koliko ide, nemojte forsirati), vlažnom vatom obrišite bjelkaste naslage (smegmu). Do dvije godine bilo bi preporučljivo osloboditi glavić kožice. Isto se može napraviti manualnim hvatom uz lokalnu anesteziju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar – subspec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Crvenilo oko mokraćnog otvora na bebinom penisu Nakon svakog kupanja kožicu kod muških bebica treba nategnuti prema dolje.Poštovani, imam bebu staru 6 mjeseci, beba sisa i ima jednu voćnu kašicu! 
    Mene muči to što je otac od bebe imao fimozu, a bebina kožica se ne može prevući preko glavića. Danas se pojavilo crvenilo oko otvora gdje ide mokraća, pa me zanima da li je to povezano ili beba ima neku infekciju? Da li je možda uzrok toj infekciji nepravilna higijena? Unaprijed vam se zahvaljujem! S poštovanjem! Taja
   
   
   Poštovana gospođo, ne radi se o nikakvoj infekciji, to je normalno stanje i izgled spolovila Vašeg djeteta. 
   Nakon svakog kupanja nategnite kožicu prema dole (koliko ide, nemojte  forsirati), vlažnom vatom obrišite bjelkaste naslage (smegmu). Do dvije godine bilo bi preporučljivo osloboditi glavić kožice. Isto se može napraviti manualnim hvatom uz lokalnu anesteziju.
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.
   
   spec. pedijatar – subspec. dječje neurologije
   
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Crvenilo oko mokraćnog otvora na bebinom penisu

<para>
 Poštovani, S djetetovih godinu dana napravili smo PPD test obzirom da dijete nema ožiljak od cijepljenja iz rodilišta. Test nije izazvao nikakvu reakciju pa nam je rečeno da se mora ponovno cijepiti. Kako pedijatrica nije mogla skupiti dovoljno djece za ponovno besežiranje (a onda kad i je, dijete je bilo bolesno pa nije mogao primiti cjepivo), da li ima smisla primiti to cjepivo i nakon djetetove 2. godine? Pročitala sam da to cjepivo ionako nije "za cijeli život" već samo kratko vrijeme štiti malu djecu, tako da negativni PPD test mogu imati i ona djeca koja imaju uredan ožiljak? Unaprijed hvala na odgovoru. Lj.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Cjepivo je pripremljeno od kulture živog oslabljenog bacila goveđe tuberkuloze (bacilus Calmette-Guerin) te se naziva BCG-cjepivo. Iskustvo diljem svijeta pokazalo je da cijepljenje općenito smanjuje rizik obolijevanja djece od tuberkuloze za oko 50% i štiti od teških oblika bolesti (tuberkuloznog meningitisa i milijarne tuberkuloze). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Padom incidencije tuberkuloze u Hrvatskoj 2005 g. dolazi do promjena u kalendaru cijepljenja te se ukida docjepljivanje nereaktora u drugoj godini života i drugom razredu. Prema preporukama SZO cijepljenje novorođenčadi će se i dalje nastaviti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prema različitim izvješćima stvaranje ožiljka nakon BCG vakcinacije se kreće u rasponu od 70-90%. To znači da u nekim cjepnim grupama svako treće, a u nekim svako deseto dijete ne razvije ožiljak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ožiljak služi kao dokaz da je dijete uspješno cijepljeno. Međutim, može oboljeti i dijete s urednim ožiljkom, a s druge strane pojava akcelerirane reakcije u PPD negativnog djeteta bez ožiljka znači da je cjepivo ipak bilo djelotvorno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kod djece cijepljene u novorođenačkoj dobi, nakon 6 mjeseci PPD proba je negativna (&lt;5mm) u 70% djece. Pokazalo se da zaštitnost traje unatoč negativnom PPD testu nakon uspješnog BCG cijepljenja. Dijete u prvoj godini života bez ožiljka se može cijepiti i bez prethodnog PPD testiranja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vjerojatnost da će oboljeti dijete od 0-4 godine u Hrvatskoj je 4/100000. Za kasnija cijepljenja potrebno je predhodno učiniti PPD test.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

BCG cjepivo i cijepljenje djeteta nakon 2. godine Vjerojatnost da će oboljeti dijete od 0-4 godine u Hrvatskoj je 4/100000. Za kasnija cijepljenja potrebno je predhodno učiniti PPD test. 
   Poštovani, S djetetovih godinu dana napravili smo PPD test obzirom da dijete nema ožiljak od cijepljenja iz rodilišta. Test nije izazvao nikakvu reakciju pa nam je rečeno da se mora ponovno cijepiti. Kako pedijatrica nije mogla skupiti dovoljno djece za ponovno besežiranje (a onda kad i je, dijete je bilo bolesno pa nije mogao primiti cjepivo), da li ima smisla primiti to cjepivo i nakon djetetove 2. godine? Pročitala sam da to cjepivo ionako nije "za cijeli život" već samo kratko vrijeme štiti malu djecu, tako da negativni PPD test mogu imati i ona djeca koja imaju uredan ožiljak? Unaprijed hvala na odgovoru. Lj.
   
   
   Cjepivo je pripremljeno od kulture živog oslabljenog bacila goveđe tuberkuloze (bacilus Calmette-Guerin) te se naziva BCG-cjepivo. Iskustvo diljem svijeta pokazalo je da cijepljenje općenito smanjuje rizik obolijevanja djece od tuberkuloze za oko 50% i štiti od teških oblika bolesti (tuberkuloznog meningitisa i milijarne tuberkuloze). 
   Padom incidencije tuberkuloze u Hrvatskoj 2005 g. dolazi do promjena u kalendaru cijepljenja te se ukida docjepljivanje nereaktora u drugoj godini života i drugom razredu. Prema preporukama SZO cijepljenje novorođenčadi će se i dalje nastaviti. Prema različitim izvješćima stvaranje ožiljka nakon BCG vakcinacije se kreće u rasponu od 70-90%. To znači da u nekim cjepnim grupama svako treće, a u nekim svako deseto dijete ne razvije ožiljak.
   Ožiljak služi kao dokaz da je dijete uspješno cijepljeno. Međutim, može oboljeti i dijete s urednim ožiljkom, a s druge strane pojava akcelerirane reakcije u PPD negativnog djeteta bez ožiljka znači da je cjepivo ipak bilo djelotvorno.Kod djece cijepljene u novorođenačkoj dobi, nakon 6 mjeseci PPD proba je negativna (&lt;5mm) u 70% djece.  Pokazalo se da zaštitnost traje unatoč negativnom PPD testu nakon uspješnog BCG cijepljenja. Dijete u prvoj godini života bez ožiljka se može cijepiti i bez prethodnog PPD testiranja.
   Vjerojatnost da će oboljeti dijete od 0-4 godine u Hrvatskoj je 4/100000. Za kasnija cijepljenja potrebno je predhodno učiniti PPD test.
   
   dr. Svjetlana Bela Klancir,  spec.pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

BCG cjepivo i cijepljenje djeteta nakon 2. godine

<para>
 Da počnem od početka: on i ja smo se upoznali davno i odmah smo se zaljubili, no nije u tome problem. Naime, već tri puta smo bili skupa i već tri puta moji su roditelji(posebno majka) pokušali raskinuti tu vezu. Stvar je u tome da sam ja Hrvatica, a on Srbin. Postoji još razlika: on je dva puta pao razred, prvi put zbog nesretnih okolnosti koje su mu se u to vrijeme događale u životu (poginula mu je najbolja prijateljica, roditelji se rastali, otac mu ima problema s alkoholom), a drugi put radi nemara (ja i on smo bili u fazi prekida tih godinu dana i nije imao tko utjecati na njega). S druge strane, ja sam odlikašica u gimanziji i brinem se za svoju budućnost. Prva veza nije trajala predugo, možda par tjedana, jer me je majka natjerala da prekinem (pod uvjetom da će mi zabraniti izlaske i ostale stvari koje mladi najviše vole). Drugi put kada smo ušli u vezu, držala sam sve u tajnosti, baš zbog tih zabrana kojima mi je prijetila. Kada su saznali (od treće strane), bilo je puno problema i svega, ali se to sve smirilo, jer je on došao do moje majke i rekao joj da ne bi mogli prekinuti, da nam je stalo. Dopustila je vezu, ali svaki put bi mi govorila da se ne držimo za ruke u javnosti itd. Taj drugi put prekinuli smo njegovom krivicom jer je bio poprilično ljubomoran. Nakon toga, godinu dana nismo bili skupa (u to vrijeme je drugi put pao razred) i oboje smo imali novog dečka i curu. Taj dečko je bio odličan, drag, dobar, HRVAT; te su ga moji obožavali, baš zbog toga svega. Ali, nije pomagalo, kao da srce neće nikoga, i dalje bih se kasno navečer ili za vrijeme druženja s tim novim dečkom sjećala njega. S tim drugim dečkom bila sam 9 mjeseci i po svoj prilici smo oboje trebali krenuti dalje. Nismo komunicirali, okretali smo glavu jedno od drugoga, ali prvi put kad smo se pogledali, oboje smo znali da nismo završena priča. Sada, nedavno, kada smo tek ušli u treću vezu, moja majka nas je vidjela kako hodamo kroz grad i čim sam došla kući, počela je rafalna paljba: "kako možeš opet s njim, zašto to radiš našoj obitelji, sramotiš nas, ja to neću dopustiti, istog trena ćeš prekinuti sve odnose s njim ili nećeš imati dopuštenje ni za kakve izvanškolske aktivnosti, izlaske niti druženje s prijateljicama". Ponovno sam joj obećala da neću biti s njim i ponovno smo skupa u tajnosti. U zadnje vrijeme nismo pretjerano oprezni, pa me strah da opet ne sazna. Znam da bi ovaj put bilo gore, stvarno bi mi to sve zabranila. Da ne spominjem kako je njega tih godinu dana promijenilo za 110%, te da nije ljubomoran, niti išta slično. Jednostavno nam je prekrasno skupa i ne želimo to prekinuti. Što da napravim? Kako da im objasnim da nam je stalo jedno do drugog i da to što je Srbin nije najgora stvar na svijetu? Kako da im objasnim da mogu sama donositi svoje odluke, te da sam dovoljno stara da biram što želim, a što ne? Da napomenem, moji roditelji su stvarno odlični po pitanju svega; smatram da su me dobro odgojili i da su dobri prema meni, vikendom me puštaju van, imam sve pogodnosti dokle god sam ja dobra prema njima. Super su u svemu, osim po pitanju njega. Moram li se stvarno odreći osobe koja mi jako puno znači zbog obitelji i pitanja nacionalnosti?! Nadam se da imate odgovor na barem neka od mojih pitanja, te unaprijed zahvaljujem. :) LP
</para>
<para>Odgovor:</para>
<para>Draga A.,</para>
<para>nakon što sam pročitala tvoje pismo, nametnulo mi se nekoliko pitanja: jesi li sve ovo pozitivno što si napisala u pismu o svojim roditeljima ikada rekla njima? Jesi li pokušala razgovarati s njima na način da im prvo kažeš zbog čega ih sve cijeniš te započela raspravu o tome zašto im toliko smeta da si upravo s tim dečkom? Jesi li sigurna što to njima doista smeta? Da li je to nacionalnost, njegova ljubomora koja se manifestirala tijekom vaše veze, ili možda njegova neambicioznost i inertnost po pitanju škole? Ili je u pitanju možda nešto sasvim drugo?</para>
<para>Vjerujem da je tvojim roditeljima stalo do tebe i da ti žele samo sreću. Njihovo ponašanje najvjerojatnije proizlazi iz straha: tko zna što je u njihovim glavama i zašto ti ne odobravaju vezu s tim dečkom. Moj savjet je da svakako s njima porazgovaraš o tome, ali na način da im pokažeš razumijevanje, zrelost i želju da zajednički riješite izazov koji se pojavio pred vama.</para>
<para>Moj osobni stav jest da svaka predrasuda o nekome (pa bilo to na vjerskoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi) nosi samo negativne emocije, ogorčenost, nezadovoljstvo. Osobno smatram da je daleko važnije stav ili mišljenje o nekome donijeti tek kada tu osobu upoznamo kao pojedinca. Naime, naša negativna, nepravedna generalizacija može nas odvesti u potpuno krivom smjeru i uskratiti nas za puno novih iskustava i saznanja. Stoga sam kao osoba ali i stručnjak, sklona širiti vlastitu shemu svijetu ali i upućivati svoje klijente da čine isto. U kontekstu tvog problema, smatram da nacionalnost tvog dečka nije prediktor kojim bismo mogli predvidjeti uspješnost te veze, ocijeniti njegovu osobnost i slično. No, ključno je da o tome porazgovaraš sa svojim roditeljima i saznaš što to doista njih muči, čega se plaše.</para>
<para>Također, bilo bi dobro da možda samu sebe preispitaš o toj vezi: naime, kako je tvoja veza s tim dečkom bila prilično turbulentna, je li moguće da na njoj inzistiraš kako bi nešto dokazala roditeljima? Ispunjava li te ta veza? Osjećaš li se u njoj kao ravnopravan partner ili imaš dojam da moraš „povući“ za oboje? Imaš li osjećaj da si često u poziciji „spasitelja“ koji se konstantno trudi pomagati dečku, izvlačiti njegove godine u školi? Kada kažeš da je tvoj dečko drugi put pao razred jer ste vas dvoje bili u fazi prekida i nije imao tko utjecati na njega, čini mi se da stavljaš preveliki teret na sebe. Odgovornost za njegove ocjene, školovanje i kako si sama rekla brigu za vlastitu budućnost je na njemu – kako si sama dovoljno zrela da uvidiš važnost školovanja, vjerujem da i tvoj dečko ima sve kapacitete da brine o vlastitoj budućnosti. Naravno da je podrška bližnjih bitna, no ne na način da nas netko stalno gura prema naprijed. Dugoročno, takav odnos nije dobar ni za jednu stranu.</para>
<para>Nadam se da ti je odgovor pomagao i želim ti puno sreće, razumijevanja i hrabrosti u razgovoru s roditeljima.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Roditelji traže da prekinem s dečkom zato što je Srbin Pozdrav, dolazim iz malog grada gdje svi sve znaju. Imam 17 godina i osobni problem s roditeljima i trenutačnim dečkom. 
    Da počnem od početka: on i ja smo se upoznali davno i odmah smo se zaljubili, no nije u tome problem. Naime, već tri puta smo bili skupa i već tri puta moji su roditelji(posebno majka) pokušali raskinuti tu vezu. Stvar je u tome da sam ja Hrvatica, a on Srbin. Postoji još razlika: on je dva puta pao razred, prvi put zbog nesretnih okolnosti koje su mu se u to vrijeme događale u životu (poginula mu je najbolja prijateljica, roditelji se rastali, otac mu ima problema s alkoholom), a drugi put radi nemara (ja i on smo bili u fazi prekida tih godinu dana i nije imao tko utjecati na njega). S druge strane, ja sam odlikašica u gimanziji i brinem se za svoju budućnost. Prva veza nije trajala predugo, možda par tjedana, jer me je majka natjerala da prekinem (pod uvjetom da će mi zabraniti izlaske i ostale stvari koje mladi najviše vole). Drugi put kada smo ušli u vezu, držala sam sve u tajnosti, baš zbog tih zabrana kojima mi je prijetila. Kada su saznali (od treće strane), bilo je puno problema i svega, ali se to sve smirilo, jer je on došao do moje majke i rekao joj da ne bi mogli prekinuti, da nam je stalo. Dopustila je vezu, ali svaki put bi mi govorila da se ne držimo za ruke u javnosti itd. Taj drugi put prekinuli smo njegovom krivicom jer je bio poprilično ljubomoran. Nakon toga, godinu dana nismo bili skupa (u to vrijeme je drugi put pao razred) i oboje smo imali novog dečka i curu. Taj dečko je bio odličan, drag, dobar, HRVAT; te su ga moji obožavali, baš zbog toga svega. Ali, nije pomagalo, kao da srce neće nikoga, i dalje bih se kasno navečer ili za vrijeme druženja s tim novim dečkom sjećala njega. S tim drugim dečkom bila sam 9 mjeseci i po svoj prilici smo oboje trebali krenuti dalje. Nismo komunicirali, okretali smo glavu jedno od drugoga, ali prvi put kad smo se pogledali, oboje smo znali da nismo završena priča. Sada, nedavno, kada smo tek ušli u treću vezu, moja majka nas je vidjela kako hodamo kroz grad i čim sam došla kući, počela je rafalna paljba: "kako možeš opet s njim, zašto to radiš našoj obitelji, sramotiš nas, ja to neću dopustiti, istog trena ćeš prekinuti sve odnose s njim ili nećeš imati dopuštenje ni za kakve izvanškolske aktivnosti, izlaske niti druženje s prijateljicama". Ponovno sam joj obećala da neću biti s njim i ponovno smo skupa u tajnosti. U zadnje vrijeme nismo pretjerano oprezni, pa me strah da opet ne sazna. Znam da bi ovaj put bilo gore, stvarno bi mi to sve zabranila. Da ne spominjem kako je njega tih godinu dana promijenilo za 110%, te da nije ljubomoran, niti išta slično. Jednostavno nam je prekrasno skupa i ne želimo to prekinuti. Što da napravim? Kako da im objasnim da nam je stalo jedno do drugog i da to što je Srbin nije najgora stvar na svijetu? Kako da im objasnim da mogu sama donositi svoje odluke, te da sam dovoljno stara da biram što želim, a što ne? Da napomenem, moji roditelji su stvarno odlični po pitanju svega; smatram da su me dobro odgojili i da su dobri prema meni, vikendom me puštaju van, imam sve pogodnosti dokle god sam ja dobra prema njima. Super su u svemu, osim po pitanju njega. Moram li se stvarno odreći osobe koja mi jako puno znači zbog obitelji i pitanja nacionalnosti?! Nadam se da imate odgovor na barem neka od mojih pitanja, te unaprijed zahvaljujem. :) LP

Odgovor:
Draga A.,
nakon što sam pročitala tvoje pismo, nametnulo mi se nekoliko pitanja: jesi li sve ovo pozitivno što si napisala u pismu o svojim roditeljima ikada rekla njima? Jesi li pokušala razgovarati s njima na način da im prvo kažeš zbog čega ih sve cijeniš te započela raspravu o tome zašto im toliko smeta da si upravo s tim dečkom? Jesi li sigurna što to njima doista smeta? Da li je to nacionalnost, njegova ljubomora koja se manifestirala tijekom vaše veze, ili možda njegova neambicioznost i inertnost po pitanju škole? Ili je u pitanju možda nešto sasvim drugo?
Vjerujem da je tvojim roditeljima stalo do tebe i da ti žele samo sreću. Njihovo ponašanje najvjerojatnije proizlazi iz straha: tko zna što je u njihovim glavama i zašto ti ne odobravaju vezu s tim dečkom. Moj savjet je da svakako s njima porazgovaraš o tome, ali na način da im pokažeš razumijevanje, zrelost i želju da zajednički riješite izazov koji se pojavio pred vama.
Moj osobni stav jest da svaka predrasuda o nekome (pa bilo to na vjerskoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi) nosi samo negativne emocije, ogorčenost, nezadovoljstvo. Osobno smatram da je daleko važnije stav ili mišljenje o nekome donijeti tek kada tu osobu upoznamo kao pojedinca. Naime, naša negativna, nepravedna generalizacija može nas odvesti u potpuno krivom smjeru i uskratiti nas za puno novih iskustava i saznanja. Stoga sam kao osoba ali i stručnjak, sklona širiti vlastitu shemu svijetu ali i upućivati svoje klijente da čine isto. U kontekstu tvog problema, smatram da nacionalnost tvog dečka nije prediktor kojim bismo mogli predvidjeti uspješnost te veze, ocijeniti njegovu osobnost i slično. No, ključno je da o tome porazgovaraš sa svojim roditeljima i saznaš što to doista njih muči, čega se plaše.
Također, bilo bi dobro da možda samu sebe preispitaš o toj vezi: naime, kako je tvoja veza s tim dečkom bila prilično turbulentna, je li moguće da na njoj inzistiraš kako bi nešto dokazala roditeljima? Ispunjava li te ta veza? Osjećaš li se u njoj kao ravnopravan partner ili imaš dojam da moraš „povući“ za oboje? Imaš li osjećaj da si često u poziciji „spasitelja“ koji se konstantno trudi pomagati dečku, izvlačiti njegove godine u školi? Kada kažeš da je tvoj dečko drugi put pao razred jer ste vas dvoje bili u fazi prekida i nije imao tko utjecati na njega, čini mi se da stavljaš preveliki teret na sebe. Odgovornost za njegove ocjene, školovanje i kako si sama rekla brigu za vlastitu budućnost je na njemu – kako si sama dovoljno zrela da uvidiš važnost školovanja, vjerujem da i tvoj dečko ima sve kapacitete da brine o vlastitoj budućnosti. Naravno da je podrška bližnjih bitna, no ne na način da nas netko stalno gura prema naprijed. Dugoročno, takav odnos nije dobar ni za jednu stranu.
Nadam se da ti je odgovor pomagao i želim ti puno sreće, razumijevanja i hrabrosti u razgovoru s roditeljima.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Roditelji traže da prekinem s dečkom zato što je Srbin

<para>
 Sve je počelo treći tjedan škole kada je dva dana dolazila doma sva tužna i nezadovoljna. Tada sam je pitala da mi ispriča što se dogodilo. Ona mi je rekla da su birali predsjednika razreda i da su kandidati bila ona djeca koja su najbolje nacrtala crtež i dobila "bravo", a ona ga nije dobila i nije joj bilo jasno zašto kad se je potrudila. Ja sam pregledala crtež i vidjela da ga je stvarno lijepo nacrtala i nisam znala kako da joj objasnim zašto nije dobila bravo kada ni sama nisam znala na to odgovor. Došao je vikend i ona je na to zaboravila. U ponedjeljak se ponovila ista stvar. Došla je doma iz škole i rekla da opet nije bila izabrana za izradu nekog plakata za Konzum, po istim kriterijima tko najbolje nacrta crtež i da su bila izabrana ista djeca koja su bila izabrana i prije. Ja imam dva pitanja, da li trebam razgovarati sa učiteljicom i pitati je o čemu se tu točno radi i kako da djetetu objasnim takvu situaciju? Unaprijed se zahvaljujem. MH
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>polazak u školu često je za dijete vrlo stresno razdoblje u kojem se možda i po prvi puta susreće sa snažnim izvorima frustracija. Vi kao roditelj morate imati na umu da je nemoguće da Vaše dijete bude stalno zadovoljno i sretno. Za njen razvoj vrlo je važno i da plače, ljuti se, bude tužna...</para>
<para>Upravo ta psihička bol važna je za očuvanje psihičkog zdravlja djeteta. Zadovoljavajući svaki njihov prohtjev i izbjegavajući svaku mogućnost da budu uznemirena i frustrirana oduzimamo djeci priliku da nauče kako savladati prepreke u životu, kako doći do onoga što žele, kako se utješiti kad nije po njihovom.</para>
<para>U želji da pozitivno utječu na samopoštovanje djeteta, neki roditelji pretjerano hvale i dive se svakom djetetovom postupku. No, djetetovo samopoštovanje se ne razvija na ovaj način, već poštivanjem djeteta te poticanjem njegova truda da dođe do određenog uspjeha.</para>
<para>U situaciji koju opisujete svakako treba uzeti u obzir mogućnost da su druga djeca zaista imala uspješnije crteže od Vaše djevojčice. Znam, teško je to prihvatiti. Svi mi želimo da su baš naša djeca najbolja i najuspješnija u svakoj aktivnosti. No, to nije uvijek tako.</para>
<para>Važno je da ohrabrite svoje dijete i objasnite joj da se trudi i vježba više i jače od drugih i da će na taj način doći do uspjeha. Pohvalite trud a ne rezultat.</para>
<para>Zaista mi je teško vjerovati da učiteljica ima nešto „osobno“ protiv Vaše djevojčice. Smatram kako za sada nema potrebe dogovarati razgovor s učiteljicom. Međutim, ukoliko ćete imati osjećaj da se takve ili slične situacije ponavljaju i da je Vaše dijete zakinuto u nečem svakako možete porazgovarati i s učiteljicom.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Osjećam da je moje dijete nepravedno zakinuto. Trebam li razgovarati s učiteljicom? Poštovani, moja kćer je krenula u prvi razred osnovne škole. Školu je super prihvatila, nije bilo nikakvih problema. 
    Sve je počelo treći tjedan škole kada je dva dana dolazila doma sva tužna i nezadovoljna. Tada sam je pitala da mi ispriča što se dogodilo. Ona mi je rekla da su birali predsjednika razreda i da su kandidati bila ona djeca koja su najbolje nacrtala crtež i dobila "bravo", a ona ga nije dobila i nije joj bilo jasno zašto kad se je potrudila. Ja sam pregledala crtež i vidjela da ga je stvarno lijepo nacrtala i nisam znala kako da joj objasnim zašto nije dobila bravo kada ni sama nisam znala na to odgovor. Došao je vikend i ona je na to zaboravila. U ponedjeljak se ponovila ista stvar. Došla je doma iz škole i rekla da opet nije bila izabrana za izradu nekog plakata za Konzum, po istim kriterijima tko najbolje nacrta crtež i da su bila izabrana ista djeca koja su bila izabrana i prije. Ja imam dva pitanja, da li trebam razgovarati sa učiteljicom i pitati je o čemu se tu točno radi i kako da djetetu objasnim takvu situaciju? Unaprijed se zahvaljujem. MH

Poštovana,
polazak u školu često je za dijete vrlo stresno razdoblje u kojem se možda i po prvi puta susreće sa snažnim izvorima frustracija. Vi kao roditelj morate imati na umu da je nemoguće da Vaše dijete bude stalno zadovoljno i sretno. Za njen razvoj vrlo je važno i da plače, ljuti se, bude tužna...
Upravo ta psihička bol važna je za očuvanje psihičkog zdravlja djeteta. Zadovoljavajući svaki njihov prohtjev i izbjegavajući svaku mogućnost da budu uznemirena i frustrirana oduzimamo djeci priliku da nauče kako savladati prepreke u životu, kako doći do onoga što žele, kako se utješiti kad nije po njihovom.
U želji da pozitivno utječu na samopoštovanje djeteta, neki roditelji pretjerano hvale i dive se svakom djetetovom postupku. No, djetetovo samopoštovanje se ne razvija na ovaj način, već poštivanjem djeteta te poticanjem njegova truda da dođe do određenog uspjeha.
U situaciji koju opisujete svakako treba uzeti u obzir mogućnost da su druga djeca zaista imala uspješnije crteže od Vaše djevojčice. Znam, teško je to prihvatiti. Svi mi želimo da su baš naša djeca najbolja i najuspješnija u svakoj aktivnosti. No, to nije uvijek tako.
Važno je da ohrabrite svoje dijete i objasnite joj da se trudi i vježba više i jače od drugih i da će na taj način doći do uspjeha. Pohvalite trud a ne rezultat.
Zaista mi je teško vjerovati da učiteljica ima nešto „osobno“ protiv Vaše djevojčice. Smatram kako za sada nema potrebe dogovarati razgovor s učiteljicom. Međutim, ukoliko ćete imati osjećaj da se takve ili slične situacije ponavljaju  i da je Vaše dijete zakinuto u nečem svakako možete porazgovarati i s učiteljicom.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Osjećam da je moje dijete nepravedno zakinuto. Trebam li razgovarati s učiteljicom?

<para>
 Bili smo na pregledu kod logopeda, dobile vježbe ali moje je dijete jako lijeno, a i s teškoćom diže jezik prema gore. Zanima me da li će biti potrebna kakva operacija zbog toga? Hvala. AM
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>česti uzrok nepravilnog izgovora glasa „L“ jest tzv. „lijeni jezik“. Međutim postoji monogo vježbica kojima se ojačava sam mišić jezika i time poboljšava izgovor glasa „L“. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Operacija je rijetko potrebna i to samo u slučajevima kada dijete ima kratak frenulum (nit tkiva koja povezuje dno jezika s donjim dijelom usne šupljine) te iz tog razloga nije u mogućnosti podići jezik. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko se Vaše dijete može oblizati bez većih teškoća, isplaziti jezik ili ga podići da si pokuša polizati nos frenulum je u redu i potrebno je samo raditi na vježbicama koje Vam je dao logoped.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Stella Rožman, prof. logoped<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Dijete (5) ne zna pravilno reći glas "L" Česti uzrok nepravilnog izgovora glasa „L“ jest tzv. „lijeni jezik“.Moje dijete ima 5 godina i u nekim rječima ne zna pravilno reći slovo L. 
    Bili smo na pregledu kod logopeda, dobile vježbe ali moje je dijete jako lijeno, a i s teškoćom diže jezik prema gore. Zanima me da li će biti potrebna kakva operacija zbog toga? Hvala. AM
   
   Poštovana,česti uzrok nepravilnog izgovora glasa „L“ jest tzv. „lijeni jezik“. Međutim postoji monogo vježbica kojima se ojačava sam mišić jezika i time poboljšava izgovor glasa „L“. 
   Operacija je rijetko potrebna i to samo u slučajevima kada dijete ima kratak frenulum (nit tkiva koja povezuje dno jezika s donjim dijelom usne šupljine) te iz tog razloga nije u mogućnosti podići jezik. Ukoliko se Vaše dijete može oblizati bez većih teškoća, isplaziti jezik ili ga podići da si pokuša polizati nos frenulum je u redu i potrebno je samo raditi na vježbicama koje Vam je dao logoped.
   Stella Rožman, prof. logoped
   
      Kabinet Korneo
   


   
   
 Klinfo.hr 

Dijete (5) ne zna pravilno reći glas "L"

<para>
 Primijetila sam i ranije da, posebno kada je umorna i neispavana, ali i bez toga bar jednom dnevno ima fazu durenja, bijesa i neke vrste histerije, ništa neće u tom trenutku, ništa joj ne valja što god da uradim, posebno od kada se drugo dijete rodilo. Počela je odgovarati kada joj nešto kažem i to nepoštovanje me ubija. Pokušala sam i lijepo i dobila je po guzi i vikala na nju, i sve mi je to jednostavno postalo jako naporno. U nekim trenucima bi najradije ostala kući i da je nigdje ne vodim, jer mi bude neugodno kada se tako ponaša i cmizdri. To je postala svakodnevnica. Prema bratu je divna iako znam da jako pati, posebno zato što slabo provodi vrijeme samo sa mnom. Također joj je zainteresiranost za bilo kakvu igru koja zahtjeva pažnju vrlo rijetka i isključivo kada je raspoložena i naspavana. Mada i onda, čim nešto ne nacrta ili napiše perfektno onako kako ona misli da treba, uglavnom odustaje. Doduše preko ljeta nisam posebno ni radila s njom jer bi ona samo bila vani s prijateljicama i igrala se, tako da sada planiram polako svaki dan da odvojim malo vremena za nju. Možete li me savjetovati kako je najbolje da joj privučem što duže pažnju i zbog čega je tako nervozna i zar nije malo velika da bi se tako durila i cmizdrila zbog gluposti. Također, za neke stvari je perfekcionist a za neke je baš briga, npr. histerizira kada joj linija na čarapi nije ravna, kada lijepi čičak na patikama ponovi više puta da bude precizno i tako par sitnica oko kojih je vječito drama i histerija ako nešto ne uspije, kada kažem histerija ne mislim da se baca, nego je bijesna, iznervira se do plača. Puno hvala unaprijed na informaciji i razumijevanju. S poštovanjem, Sonja
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>za početak moramo reći kako nikad nisu dovoljno veliki da bi se prestali duriti i cmizdriti zbog „gluposti“. Djeca prolaze kroz različite razvojne faze i roditelji uvijek imaju osjećaj kako je svaka slijedeća zahtjevnija od prethodne.</para>
<para>U jednoj od tih razvojnih faza Vaše djevojčice dogodilo se i rođenje drugog djeteta. Nije lako odjednom više ne biti najvažniji i „centar svemira“ svojim roditeljima. Djeca su različita i različito reagiraju na takve događaje u svom životu. Ponekad se ispod djetetova „neposluha“ krije ljubomora, ljutnja, frustracija, strah,...</para>
<para>I sami kažete kako više nemate vrijeme samo za vas dvije u kojem biste se posvetili samo njoj. Svakako je pohvalno da ste to osvijestili i da imate u planu poraditi na tome.</para>
<para>Niste nam napisali ide li Vaša djevojčica u vrtić. Ako ne ide, naš savjet je da ju pokušate upisati. Vrtić je mjesto druženja i socijalizacije a to je ono što četverogodišnjem djetetu treba. Na taj način i Vi biste dobili vrijeme za sebe i mlađe dijete, a onda odvojili vrijeme za Vašu djevojčicu nakon povratka iz vrtića.</para>
<para>Nadalje, prije odlaska van ili u goste razgovarajte sa svojim djetetom. Kroz razgovor dogovorite pravila ponašanja, a koja vi smatrate adekvatnim za pojedinu situaciju. Objasnite zašto to očekujete i što će se dogoditi u slučaju ako dijete to prekrši. Striktno se pridržavajte onoga što ste rekli, budite dosljedni, jer u suprotnom zbunjujete dijete.</para>
<para>Ukoliko se situacija ne popravi i budete imali dojam da se ista ponašanja i dalje ponavljaju unatoč poduzetim koracima obratite se dječjem psihologu koji je dodatno educiran za rad s djecom i njihovim roditeljima.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Je li normalno da moja djevojčica (4,5) neprestano plače, duri se i histerizira? Poštovani, imam djevojčicu 4,5 godine i sina od 11 mjeseci. Uvijek je bila malo razmaženija, ali sada ima momente da više ne znam kako je najpametnije reagirati. 
    Primijetila sam i ranije da, posebno kada je umorna i neispavana, ali i bez toga bar jednom dnevno ima fazu durenja, bijesa i neke vrste histerije, ništa neće u tom trenutku, ništa joj ne valja što god da uradim, posebno od kada se drugo dijete rodilo. Počela je odgovarati kada joj nešto kažem i to nepoštovanje me ubija. Pokušala sam i lijepo i dobila je po guzi i vikala na nju, i sve mi je to jednostavno postalo jako naporno. U nekim trenucima bi najradije ostala kući i da je nigdje ne vodim, jer mi bude neugodno kada se tako ponaša i cmizdri. To je postala svakodnevnica. Prema bratu je divna iako znam da jako pati, posebno zato što slabo provodi vrijeme samo sa mnom. Također joj je zainteresiranost za bilo kakvu igru koja zahtjeva pažnju vrlo rijetka i isključivo kada je raspoložena i naspavana. Mada i onda, čim nešto ne nacrta ili napiše perfektno onako kako ona misli da treba, uglavnom odustaje. Doduše preko ljeta nisam posebno ni radila s njom jer bi ona samo bila vani s prijateljicama i igrala se, tako da sada planiram polako svaki dan da odvojim malo vremena za nju. Možete li me savjetovati kako je najbolje da joj privučem što duže pažnju i zbog čega je tako nervozna i zar nije malo velika da bi se tako durila i cmizdrila zbog gluposti. Također, za neke stvari je perfekcionist a za neke je baš briga, npr. histerizira kada joj linija na čarapi nije ravna, kada lijepi čičak na patikama ponovi više puta da bude precizno i tako par sitnica oko kojih je vječito drama i histerija ako nešto ne uspije, kada kažem histerija ne mislim da se baca, nego je bijesna, iznervira se do plača. Puno hvala unaprijed na informaciji i razumijevanju. S poštovanjem, Sonja

Poštovana mama,
za početak moramo reći kako nikad nisu dovoljno veliki da bi se prestali duriti i cmizdriti zbog „gluposti“. Djeca prolaze kroz različite razvojne faze i roditelji uvijek imaju osjećaj kako je svaka slijedeća zahtjevnija od prethodne.
U jednoj od tih razvojnih faza Vaše djevojčice dogodilo se i rođenje drugog djeteta. Nije lako odjednom više ne biti najvažniji i „centar svemira“ svojim roditeljima. Djeca su različita i različito reagiraju na takve događaje u svom životu. Ponekad se ispod djetetova „neposluha“ krije ljubomora, ljutnja, frustracija, strah,...
I sami kažete kako više nemate vrijeme samo za vas dvije u kojem biste se posvetili samo njoj. Svakako je pohvalno da ste to osvijestili i da imate u planu poraditi na tome.
Niste nam napisali ide li Vaša djevojčica u vrtić. Ako ne ide, naš savjet je da ju pokušate upisati. Vrtić je mjesto druženja i socijalizacije a to je ono što četverogodišnjem djetetu treba. Na taj način i Vi biste dobili vrijeme za sebe i mlađe dijete, a onda odvojili vrijeme za Vašu djevojčicu nakon povratka iz vrtića.
Nadalje, prije odlaska van ili u goste razgovarajte sa svojim djetetom. Kroz razgovor  dogovorite pravila ponašanja, a koja vi smatrate adekvatnim za pojedinu situaciju. Objasnite zašto to očekujete i što će se dogoditi u slučaju ako dijete to prekrši. Striktno se pridržavajte onoga što ste rekli, budite dosljedni, jer u suprotnom zbunjujete dijete.
Ukoliko se situacija ne popravi i budete imali dojam da se ista ponašanja i dalje ponavljaju unatoč poduzetim koracima obratite se dječjem psihologu koji je dodatno educiran za rad s djecom i njihovim roditeljima.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Je li normalno da moja djevojčica (4,5) neprestano plače, duri se i histerizira?

<para>
 Trenutno mu kašaste obroke dajem ovako:
</para>
<para>
 oko 12:00 meso s povrćem i žitaricama (riža ili proso) ili krumpirom,
 oko 16:00 voćna kašica,
 oko 19:00 obično isto što je jeo za ručak.
 Ostatak vremena dojim po potrebi, u prosjeku svaka 2 sata, i budi se po noći u prosjeku svaka 3 sata za podoj. Bojim se da to radim krivo pa vas molim da mi date bolji prijedlog rasporeda hranjenja ako je potrebno, i zanima me kako dalje nastaviti s uvođenjem dodatnih obroka te koliko često tjedno treba jesti meso?
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>budući da vaš sin ima već skoro 9 mjeseci trebao bi imati više od 3 konkretna obroka na dan. Ovo Vam potvrđuje i njegovo često buđenje noću i traženje dojenja.</para>
<para>Naime, djeca u dobi 9 mjeseci trebala bi imati 5 konkretnih obroka, tijekom dana dojenje poslije obroka i prije spavanja te kasnije navečer i eventualno rano ujutro. Zapravo bi trebala najedena i sretna prospavati bar 5 do 6 sati tijekom noći.</para>
<para>Znači slobodno u djetetovu prehranu uvedite još najmanje jedan, najbolje dva obroka, npr. Obrok u 8 ili 9 sati ujutro – žitno/voćni ili mliječno (vaše mlijeko ili adaptirani mliječni pripravak)/žitni.</para>
<para>Nisam sigurna, no čini mi se da u prehrani Vašeg djeteta od žitarica postoje samo riža i proso? Ne znam da li je to slučajno ispalo tako u primjeru jelovnika ili iz nekog razloga izbjegavate druge žitarice, no savjetujem, ukoliko je dijete zdravo, dati mu što raznolikiju prehranu, a to uključuje i druge žitarice i pseudožitarice.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sinčić od 9 mjeseci budi se noću pa se plašim da je možda gladan Poštovani, moj mali dječak ima 8,5 mjeseci. 
    Trenutno mu kašaste obroke dajem ovako:


   oko 12:00 meso s povrćem i žitaricama (riža ili proso) ili krumpirom,
   oko 16:00 voćna kašica,
   oko 19:00 obično isto što je jeo za ručak.
   Ostatak vremena dojim po potrebi, u prosjeku svaka 2 sata, i budi se po noći u prosjeku svaka 3 sata za podoj. Bojim se da to radim krivo pa vas molim da mi date bolji prijedlog rasporeda hranjenja ako je potrebno, i zanima me kako dalje nastaviti s uvođenjem dodatnih obroka te koliko često tjedno treba jesti meso?


Draga mama,
budući da vaš sin ima već skoro 9 mjeseci trebao bi imati više od 3 konkretna obroka na dan. Ovo Vam potvrđuje i njegovo često buđenje noću i traženje dojenja.
Naime, djeca u dobi 9 mjeseci trebala bi imati 5 konkretnih obroka, tijekom dana dojenje poslije obroka i prije spavanja te kasnije navečer i eventualno rano ujutro. Zapravo bi trebala najedena i sretna prospavati bar 5 do 6 sati tijekom noći.
Znači slobodno u djetetovu prehranu uvedite još najmanje jedan, najbolje dva obroka, npr. Obrok u 8 ili 9 sati ujutro – žitno/voćni ili mliječno (vaše mlijeko ili adaptirani mliječni pripravak)/žitni.
Nisam sigurna, no čini mi se da u prehrani Vašeg djeteta od žitarica postoje samo riža i proso? Ne znam da li je to slučajno ispalo tako u primjeru jelovnika ili iz nekog razloga izbjegavate druge žitarice, no savjetujem, ukoliko je dijete zdravo, dati mu što raznolikiju prehranu, a to uključuje i druge žitarice i pseudožitarice.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Moj sinčić od 9 mjeseci budi se noću pa se plašim da je možda gladan

<para>
 Sad ima 3 obroka - užinu, ručak i užinu, te jede prema tablici dohrane - voće, povrće, meso, žitarice, maslinovo ulje i vodu. Ostale obroke dojim, ali to je postalo naporno zbog čestih noćnih podoja. S obzirom da ne želim ukidati dojenje, a ni izdajati, imam nedoumice: Da li da uvedem mliječnu kašicu za doručak i večeru s adaptiranim mlijekom? Da li da iza svakog obroka nudim i podoj? Do sad bih iza krutog obroka nudila vodu. Bojim se da dijete ne bi onda štrajkalo i brljavilo kruti obrok, jer očekuje podoj iza toga. Kako da budem sigurna da dijete dobiva dovoljno mlijeka? Andrea
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Vaš sin nije mala beba i njegovo često traženje podoja moglo bi upućivati da mu tijekom dana nije dovoljno hrane. Slobodno povećajte broj konkretnih obroka na dan, pa uvedite večeru ili doručak.</para>
<para>Ako imate dovoljno mlijeka nije nužno uvoditi adaptirani mliječni pripravak, već mliječnu kašicu možete pripremiti na svom mlijeku, a najzad kašica ni ne mora biti mliječna nego voćno ili povrtno žitna, a svoje mlijeko nudite nakon obroka.</para>
<para>Ako je razmak između obroka pogodan (oko 3,5 sata) dijete ne bi trebalo “štrajkati” već bi trebalo uredno pojesti kašicu i nakon toga se podojiti. Eventualno nemojte dojiti nakon mesnog obroka da kalcij iz Vašeg mlijeka ne uspori vezanje željeza iz mesa.</para>
<para>Dojeno mlijeko teško ćete točno znati odrediti, jer se svaki podoj i svaki dan razlikuju. No, odprilike možete izvagati podoj na način da otac djeteta ili netko drugi od ukućana uzme dijete prije dojenja i nakon dojenja i s njime se izvaže, a razlika je podoj, naravno jedini tko se u ovom slučaju ne bi trebao vagati s djetetom ste Vi, jer koliko dijete dobije, toliko Vi izgubite, možete se povremeno probati izdojiti i vidjeti otprilike koliko imate mlijeka, a izdojeno mlijeko koristiti zapripramu kašice, no u konačnici, ukoliko Vam dijete dobro napreduje, uredno siše i veselo je ima dovoljno svega, pa i mlijeka, Vi ćete znati i osjetiti kada Vašem djetetu nešto nedostaje.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako uskladiti dojenje s dohranom? Pozdrav, imam bebu od 7 mjeseci (73cm/9400g) kojoj bih, kako sam pročitala tu na portalu, htjela uvesti dodatne kašaste obroke. 
    Sad ima 3 obroka - užinu, ručak i užinu, te jede prema tablici dohrane - voće, povrće, meso, žitarice, maslinovo ulje i vodu. Ostale obroke dojim, ali to je postalo naporno zbog čestih noćnih podoja. S obzirom da ne želim ukidati dojenje, a ni izdajati, imam nedoumice: Da li da uvedem mliječnu kašicu za doručak i večeru s adaptiranim mlijekom? Da li da iza svakog obroka nudim i podoj? Do sad bih iza krutog obroka nudila vodu. Bojim se da dijete ne bi onda štrajkalo i brljavilo kruti obrok, jer očekuje podoj iza toga. Kako da budem sigurna da dijete dobiva dovoljno mlijeka? Andrea

Draga mama,
Vaš sin nije mala beba i njegovo često traženje podoja moglo bi upućivati da mu tijekom dana nije dovoljno hrane. Slobodno povećajte broj konkretnih obroka na dan, pa uvedite večeru ili doručak.
Ako imate dovoljno mlijeka nije nužno uvoditi adaptirani mliječni pripravak, već mliječnu kašicu možete pripremiti na svom mlijeku, a najzad kašica ni ne mora biti mliječna nego voćno ili povrtno žitna, a svoje mlijeko nudite nakon obroka.
Ako je razmak između obroka pogodan (oko 3,5 sata) dijete ne bi trebalo “štrajkati” već bi trebalo uredno pojesti kašicu i nakon toga se podojiti. Eventualno nemojte dojiti nakon mesnog obroka da kalcij iz Vašeg mlijeka ne uspori vezanje željeza iz mesa.
Dojeno mlijeko teško ćete točno znati odrediti, jer se svaki podoj i svaki dan razlikuju. No, odprilike možete izvagati podoj na način da otac djeteta ili netko drugi od ukućana uzme dijete prije dojenja i nakon dojenja i s njime se izvaže, a razlika je podoj, naravno jedini tko se u ovom slučaju ne bi trebao vagati s djetetom ste Vi, jer koliko dijete dobije, toliko Vi izgubite, možete se povremeno probati izdojiti i vidjeti otprilike koliko imate mlijeka, a izdojeno mlijeko koristiti zapripramu kašice, no u konačnici, ukoliko Vam dijete dobro napreduje, uredno siše i veselo je ima dovoljno svega, pa i mlijeka, Vi ćete znati i osjetiti kada Vašem djetetu nešto nedostaje.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Kako uskladiti dojenje s dohranom?

<para>
 Dečko je dijete rastavljenih roditelja, živi s majkom i njezinim partnerom te njihovom bebom od 1 godine. S druge strane je tata, te ja kao njegova supruga i 2 dječice. Ne živi s ocem od svoje 4. godine. Do prije koju godinu bilo je dosta ok, iako je dijete nažalost na puno krajeva (njegova prabaka vrši veliku ulogu u odgoju jer je puno s njim a okreće ga od nas). Problem je u tome da kad je kod nas, on je stvarno dobar, malo je nemaran i ne razmišlja, ali ja provodim većinu vremena s njim jer tata ima puno obaveza ali uvijek je dobar i posluša, pružimo mu sve što možemo, ali problem nastaje kad ode kući i onda tamo priča da mu nedamo jesti, da ga tučemo, da će on mene ubit i razne stvari koje nisu istina. Kad je tu, je obrnuta situacija onda svašta priča za njih. Kad ga zovu okreće očima da se ne želi javiti, da su dosadni, da bi ubio prabaku i takve stvari. Međutim majka s kojom živi kaže da više ne može s njim vladat jer kad je doma da ih pljuje, viče na njih, histerizira, ako viču na njega da pobjegne u šumu i da ga traže, da im prijeti da će se bacit s mosta, da neće učit, da ujutro neće obavit higijenu, ne želi spavati sam nego u krevetu s prabakom i djedom (kod nas ima svoju sobu i spava sam bez problema), neće uzet mobitel sa sobom pa im ne javi kad mu škola završi, trenira nogomet pa se ne iskrca doma nego 2 stanice poslje, pa odlazi po kućama da zovu majku i još takvih sličnih problema. Mi sad tražimo neki savjet ili preporuku kako reagirat na takve stvari? U školi su isto problemi. Dosta zeza cure i u školi ga ne vole, govore mu da je glup, rekao je da mu i mama doma kad piše zadaću kaže da je glup i ljen. Misli da nije lijep zbog puno pjegica na licu.
</para>
<para>
 To je samo djelić toga. S.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije svega želim vam reći da je dobro da ste zatražili stručnu pomoć vezano uz ponašanje vašeg posinka.
Iz svega što ste u pismu naveli, evidentno je da dječak ima razne probleme u ponašanju, koji imaju svoj uzrok.</para>
<para>Jedan od uzroka ovakvom problematičnom ponašanju djeteta može biti i neusklađenost odgojnih stilova roditelja, te konflikt lojalnosti koje dijete osjeća prema rastavljenim roditeljima. Naime, kada dijete „ogovara“ pred jednim roditeljem drugog, moguće je da vjeruje kako će taj roditelj biti sretan što loše priča o drugom roditelju. Tako želi zadobiti ljubav i potvrdu roditelja. Na nekoj nesvjesnoj razini moguće je da taj roditelj doista podržava takvo ponašanje djeteta – možda mu je drago čuti da je njegovom djetetu ipak ljepše kod njega, možda i sam vjeruje da obitelj drugog roditelja nije baš idealna. Tada, iako roditelj verbalizira kako nije u redu to što govori o drugom roditelju, neverbalnim znakovima šalje poruku kako mu je to ipak drago čuti. I dijete to primjeti, osjeti i nastavlja takvo ponašanje. Pri tome moram napomenuti da takvo ponašanje roditelja najčešće nije svjesno i da nije njegova namjera oblatiti drugog roditelja.</para>
<para>Ono što je u ovakvoj situaciji bitno jest da roditelji međusobno komuniciraju kako bi prepriječili put svakoj djetetovoj laži (o tome npr. da ne dobiva hranu i slično), te da zajedničkim nastupom objasne djetetu da ga oboje jednako vole, da znaju da i on voli njih i da ne misle da će ih voljeti više ako ružno priča o drugom roditelju. Svaki njegov pokušaj da oblati drugog roditelja treba dosljedno prekinuti i ne dopuštati mu da govori ružne stvari o drugom roditelju koji nije prisutan. Može mu se reći da o tome što ga smeta kod drugog roditelja treba raspravljati upravo s tim roditeljem.</para>
<para>S obzirom da se dječak različito ponaša kod vas i u obitelji majke, moguće je da je odgojni stil majke drugačiji od vašega. Ako se dječak u vašoj obitelji ponaša pristojno, a u majčinoj vrijeđa, pljuje itd., to je vjerojatno iz razloga što se tamo isto dopušta, odnosno drugačija su pravila ponašanja. Djetetu trebaju granice, treba mu autoritet koji će ga usmjeravati, ograničavati, poticati. Ako dijete nema autoritet, postaje vrlo nesigurno te se može dogoditi da je uslijed te nesigurnosti narušeno i njegovo samopozdanje. Drugim riječima, vjerujem da mnogo problema u ponašanju djeteta potječe iz permisivnog (prepopustljivog) ponašanja roditelja.</para>
<para>Kada bi rezimirala sve rečeno u odgovoru, moj savjet bi bio slijedeći:
• potaknuti roditelje da razgovaraju o ponašanju djeteta, te zajednički nastupe spram djeteta u smislu ograničavanja njegovog ponašanja kojim vrijeđa drugog roditelja koji nije prisutan
• obavezna komunikacija roditelja o djetetovom ponašanju, uključenost u njegov život i kad je kod drugog roditelja na način da se razmjenjuju sve informacije</para>
<para>Također smatram da bi bilo dobro dječaka uključiti u tretman kako njegovo ponašanje ne bi eskaliralo, prvenstveno zbog narušenog samopouzdanja, prijetnji da će se ubiti, bijegova od kuće. Njegovo ponašanje je naznaka da nešto nije u redu, na taj način pokazuje da treba pomoć a ignoriranje njegovih problema će samo pogoršati cijelu situaciju i poslati mu poruku kako nije bitan.</para>
<para>U proces tretmana djeteta svakako bi trebali biti uključeni i roditelji: nemoguće je pomoći djetetu ako su roditelji negdje na margini. U našem Centru radimo savjetovanja za djecu i roditelje, te se slobodno obratite ako imate još pitanja.</para>
<para>Želim vam puno sreće uz nadu da su vam savjeti pomogli.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Problemi s dječakom (11) rastavljenih roditelja koji živi u dva doma Javljam Vam se s jednim upitom i preporukom. Radi se o 11-godišnjem dečku. Smatramo da mu možda treba stručna pomoć. 
    Dečko je dijete rastavljenih roditelja, živi s majkom i njezinim partnerom te njihovom bebom od 1 godine. S druge strane je tata, te ja kao njegova supruga i 2 dječice. Ne živi s ocem od svoje 4. godine. Do prije koju godinu bilo je dosta ok, iako je dijete nažalost na puno krajeva (njegova prabaka vrši veliku ulogu u odgoju jer je puno s njim a okreće ga od nas). Problem je u tome da kad je kod nas, on je stvarno dobar, malo je nemaran i ne razmišlja, ali ja provodim većinu vremena s njim jer tata ima puno obaveza ali uvijek je dobar i posluša, pružimo mu sve što možemo, ali problem nastaje kad ode kući i onda tamo priča da mu nedamo jesti, da ga tučemo, da će on mene ubit i razne stvari koje nisu istina. Kad je tu, je obrnuta situacija onda svašta priča za njih. Kad ga zovu okreće očima da se ne želi javiti, da su dosadni, da bi ubio prabaku i takve stvari. Međutim majka s kojom živi kaže da više ne može s njim vladat jer kad je doma da ih pljuje, viče na njih, histerizira, ako viču na njega da pobjegne u šumu i da ga traže, da im prijeti da će se bacit s mosta, da neće učit, da ujutro neće obavit higijenu, ne želi spavati sam nego u krevetu s prabakom i djedom (kod nas ima svoju sobu i spava sam bez problema), neće uzet mobitel sa sobom pa im ne javi kad mu škola završi, trenira nogomet pa se ne iskrca doma nego 2 stanice poslje, pa odlazi po kućama da zovu majku i još takvih sličnih problema.  Mi sad tražimo neki savjet ili preporuku kako reagirat na takve stvari? U školi su isto problemi. Dosta zeza cure i u školi ga ne vole, govore mu da je glup, rekao je da mu i mama doma kad piše zadaću kaže da je glup i ljen. Misli da nije lijep zbog puno pjegica na licu.


   To je samo djelić toga. S.

Draga mama,
prije svega želim vam reći da je dobro da ste zatražili stručnu pomoć vezano uz ponašanje vašeg posinka.
Iz svega što ste u pismu naveli, evidentno je da dječak ima razne probleme u ponašanju, koji imaju svoj uzrok.
Jedan od uzroka ovakvom problematičnom ponašanju djeteta može biti i neusklađenost odgojnih stilova roditelja, te konflikt lojalnosti koje dijete osjeća prema rastavljenim roditeljima. Naime, kada dijete „ogovara“ pred jednim roditeljem drugog, moguće je da vjeruje kako će taj roditelj biti sretan što loše priča o drugom roditelju. Tako želi zadobiti ljubav i potvrdu roditelja. Na nekoj nesvjesnoj razini moguće je da taj roditelj doista podržava takvo ponašanje djeteta – možda mu je drago čuti da je njegovom djetetu ipak ljepše kod njega, možda i sam vjeruje da obitelj drugog roditelja nije baš idealna. Tada, iako roditelj verbalizira kako nije u redu to što govori o drugom roditelju, neverbalnim znakovima šalje poruku kako mu je to ipak drago čuti. I dijete to primjeti, osjeti i nastavlja takvo ponašanje. Pri tome moram napomenuti da takvo ponašanje roditelja najčešće nije svjesno i da nije njegova namjera oblatiti drugog roditelja.
Ono što je u ovakvoj situaciji bitno jest da roditelji međusobno komuniciraju kako bi prepriječili put svakoj djetetovoj laži (o tome npr. da ne dobiva hranu i slično), te da zajedničkim nastupom objasne djetetu da ga oboje jednako vole, da znaju da i on voli njih i da ne misle da će ih voljeti više ako ružno priča o drugom roditelju. Svaki njegov pokušaj da oblati drugog roditelja treba dosljedno prekinuti i ne dopuštati mu da govori ružne stvari o drugom roditelju koji nije prisutan. Može mu se reći da o tome što ga smeta kod drugog roditelja treba raspravljati upravo s tim roditeljem.
S obzirom da se dječak različito ponaša kod vas i u obitelji majke, moguće je da je odgojni stil majke drugačiji od vašega. Ako se dječak u vašoj obitelji ponaša pristojno, a u majčinoj vrijeđa, pljuje itd., to je vjerojatno iz razloga što se tamo isto dopušta, odnosno drugačija su pravila ponašanja. Djetetu trebaju granice, treba mu autoritet koji će ga usmjeravati, ograničavati, poticati. Ako dijete nema autoritet, postaje vrlo nesigurno te se može dogoditi da je uslijed te nesigurnosti narušeno i njegovo samopozdanje. Drugim riječima, vjerujem da mnogo problema u ponašanju djeteta potječe iz permisivnog (prepopustljivog) ponašanja roditelja.
Kada bi rezimirala sve rečeno u odgovoru, moj savjet bi bio slijedeći:
• potaknuti roditelje da razgovaraju o ponašanju djeteta, te zajednički nastupe spram djeteta u smislu ograničavanja njegovog ponašanja kojim vrijeđa drugog roditelja koji nije prisutan
• obavezna komunikacija roditelja o djetetovom ponašanju, uključenost u njegov život i kad je kod drugog roditelja na način da se razmjenjuju sve informacije
Također smatram da bi bilo dobro dječaka uključiti u tretman kako njegovo ponašanje ne bi eskaliralo, prvenstveno zbog narušenog samopouzdanja, prijetnji da će se ubiti, bijegova od kuće. Njegovo ponašanje je naznaka da nešto nije u redu, na taj način pokazuje da treba pomoć a ignoriranje njegovih problema će samo pogoršati cijelu situaciju i poslati mu poruku kako nije bitan.
U proces tretmana djeteta svakako bi trebali biti uključeni i roditelji: nemoguće je pomoći djetetu ako su roditelji negdje na margini. U našem Centru radimo savjetovanja za djecu i roditelje, te se slobodno obratite ako imate još pitanja.
Želim vam puno sreće uz nadu da su vam savjeti pomogli.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Problemi s dječakom (11) rastavljenih roditelja koji živi u dva doma

<para>
 Pokušala sam razgovarati s njim o tome ali on ne želi o tome pričati. Pitam ga "Hoćeš li sljedeći put ići na wc?", a on odgovara sa "Ne znam". Nisam se još nikada nikome obraćala u vezi toga. Sada kreće u prvi razred i ne znam što da poduzmem. Kazne ne djeluju. Ponekad nema stolicu po tjedan dana. To nas jako muči. Molim vas da mi savjetujete što učiniti ili kuda krenuti dalje? Hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas muči to što ne znate kako pomoći svome sinu da regulira stolicu i da ne kaka u gaće. S obzirom na njegovu dob, kao i na to da je krenuo u školu, vjerujem da taj problem sve više dolazi do izražaja.</para>
<para>Takvo stanje svakako nije dobro za Vašeg sina jer ne samo da vjerojatno osjeća veliku neugodu već to zasigurno djeluje i na njegovo samopoštovanje.</para>
<para>S obzirom da je problem regulacije stolice vrlo često vezan uz emocionalni razvoj djeteta preporučila bih Vam da se svakako javite psihologu kako biste zajednički pronašli uzrok, ali i rješenje, ovog problema. S obzirom na informacije koje ste naveli nije moguće reći zbog čega točno Vaš sin i dalje kaka u gaće, ali ono što je sigurno jest da kazne za to neće djelovati već mogu imati suprotan učinak ili pak dovesti do toga da dijete počne zadržavati stolicu (naveli ste da ponekad duže vrijeme nema stolicu).</para>
<para>Za rješavanje ovakve situacije potrebno je puno strpljenja i nježnosti u odnosu. To što Vam sin ne daje odgovore kada ga pitate nešto vezano uz problem kakanja nije neobično. Naime, djeci je ponekad teško izraziti na verbalan način što je to što ih muči jer nekada ni sami na svjesnoj razini ne znaju odgovor. Ipak, kroz drugačije pristupe i tehnike moguće je doći do odgovora i razumijeti svijet koji se krije u njemu.</para>
<para>Ukoliko ćete trebati dodatne konzultacije možete se javiti i nama u Centar Proventus.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak od 7 godina i dalje veliku nuždu obavlja u gaćice Poštovani, majka sam sedmogodišnjeg dječaka koji još uvijek kaka u gaće. Ne želi ići na wc. Kada ga se pita da li mora, uvijek odgovara s "ne", ali se pokaka ponekad i par puta dnevno. 
    Pokušala sam razgovarati s njim o tome ali on ne želi o tome pričati. Pitam ga "Hoćeš li sljedeći put ići na wc?", a on odgovara sa "Ne znam". Nisam se još nikada nikome obraćala u vezi toga. Sada kreće u prvi razred i ne znam što da poduzmem. Kazne ne djeluju. Ponekad nema stolicu po tjedan dana. To nas jako muči. Molim vas da mi savjetujete što učiniti ili kuda krenuti dalje? Hvala.

Draga mama,
vjerujem da Vas muči to što ne znate kako pomoći svome sinu da regulira stolicu i da ne kaka u gaće. S obzirom na njegovu dob, kao i na to da je krenuo u školu, vjerujem da taj problem sve više dolazi do izražaja.
Takvo stanje svakako nije dobro za Vašeg sina jer ne samo da vjerojatno osjeća veliku neugodu već to zasigurno djeluje i na njegovo samopoštovanje.
S obzirom da je problem regulacije stolice vrlo često vezan uz emocionalni razvoj djeteta preporučila bih Vam da se svakako javite psihologu kako biste zajednički pronašli uzrok, ali i rješenje, ovog problema. S obzirom na informacije koje ste naveli nije moguće reći zbog čega točno Vaš sin i dalje kaka u gaće, ali ono što je sigurno jest da kazne za to neće djelovati već mogu imati suprotan učinak ili pak dovesti do toga da dijete počne zadržavati stolicu (naveli ste da ponekad duže vrijeme nema stolicu).
Za rješavanje ovakve situacije potrebno je puno strpljenja i nježnosti u odnosu. To što Vam sin ne daje odgovore kada ga pitate nešto vezano uz problem kakanja nije neobično. Naime, djeci je ponekad teško izraziti na verbalan način što je to što ih muči jer nekada ni sami na svjesnoj razini ne znaju odgovor. Ipak, kroz drugačije pristupe i tehnike moguće je doći do odgovora i razumijeti svijet koji se krije u njemu.
Ukoliko ćete trebati dodatne konzultacije možete se javiti i nama u Centar Proventus.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Dječak od 7 godina i dalje veliku nuždu obavlja u gaćice

<para>
 Ali prošle godine u ljeto joj se prvi puta dogodilo da je pala i da je ozlijedila koljeno te je vidjela svoju krv (mala kapljica). Došla je do mene i nakon 10 minuta je počela blijediti i odjednom je pala u nesvijest. To nije dugo trajalo i ubrzo je došla k sebi. Provjerili smo željezo i glokozu i cijeli krvnu sliku, ali sve je bilo ok. To se u zadnjih godinu dana dogodilo još nekoliko puta ali uvijek je povezano s tim da se djete ozlijedi jače i kad zna da je krv u pitanju problijedi i padne u nesvijest. Osim toga se zadnjih nekoliko mjeseci boji gromova, jakog puhanja vjetra, i jaako glasnih zvukova kao što je npr. vožnja gliserom na moru i sl. Znam da mala djeca u toj dobi imaju strahove i pokušavamo joj s raznim pričama objasniti kako rade oblaci ili zašto je motor glasan i sl. ali me najviše brinu ove nesvjestice koje su povezane udarcem ili padom gdje je u pitanju krv. Također se to dogodilo i na vađenju krvi pa je sad i mene strah ići vadit krv jer mi je jako stresno kad vidim vlastiti dijete kad kolabira. Kako da se obratim dijetetu koje ima 4 godine, a da me razumije i da nekako ublažimo ove reakcije oko udarca i krvi. Hvala puno na pomoći. GB
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema reakcijama koje ste opisali da se javljaju kod Vaše kćerke kada ugleda krv može se zaključiti da se kod nje radi o fobiji od krvi (hemofobija). Ovaj strah spada u jednostavne fobije, relativno je čest i može biti vrlo duboko ukorijenjen. Nije povezan s nekim drugim psihičkim ili fizičkim poteškoćama, a očituje se upravo na način koji ste opisali - onesvješćivanjem kada se vidi krv ili kada se osjeti bol tijekom vađenja krvi. Onesvješćivanje se događa zbog toga što se pri javljanju ovog straha u tijelu ne luči adrenalin koji za posljedicu ima uobičajene reakcije straha – ubrzanje rada srca, ubrzanog disanja, povišeni tlak i sl., već se luči acetilkolin što za posljedicu ima reakcije kao što su – snižavanje tlaka, usporeniji rad srca, opuštanje sfinktera i sl.</para>
<para>Vjerujem da Vam je teško proživljavati situacije kada znate da će Vaša kćerka imati takvu reakciju i važno je da se, dok se fobija ne iskorijeni, i Vi i kćerka pripremite za to. Odnosno, kada znate da će slijediti odlazak na vađenje krvi uzmite neko vrijeme da kćerki ispričate priču (možete koristiti njene igračke koje će predstavljati likove u priči – nju, mamu i tetu kod koje će vaditi krv). U priči koristite jednostavan riječnik i doslovno prepričajte što bi se moglo događati (uz puno animiranja i pozitivnog tona). Pri tome je važno da ne ublažavate pretjerano, npr.nemojte reći da neće ni osjetiti da joj teta vadi krv jer činjenica je da se ipak osjeti ubod igle, zato bolje recite da će ju malo zaboljeti i da će to jako brzo proći. Naglasite i da će mama cijelo vrijeme biti uz nju i da ćete poslije ići raditi nešto što vaša kćerka jako voli. Ovakva priprema trebala bi umanjiti njezinu anksioznost.</para>
<para>Ukoliko se ipak ovaj strah održi i nastavi ometati svakodnevicu Vas i Vaše djevojčice preporučujem Vam da se obratite psihologu kako bi dijete kroz adekvatan tretman smanjilo ovaj prekomjeran strah.</para>
<para>Ostali strahovi koje ste spomenuli mogu biti razvojnog tipa i moguće je da će s vremenom nestati. Ipak, u trenutcima kada se javljaju važno je ne banalizirati dječji strah već priužiti djetetu podršku i sigurnost.</para>
<para>Ukoliko ćete imati dodatnih pitanja ili nejasnoća slobodno nam se obratite. Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica pada u nesvijest kada vidi krv, pa makar i kapljicu Poštovani, imam curicu od 4 godine koja je živahna i normalnog razvoja. 
    Ali prošle godine u ljeto joj se prvi puta dogodilo da je pala i da je ozlijedila koljeno te je vidjela svoju krv (mala kapljica). Došla je do mene i nakon 10 minuta je počela blijediti i odjednom je pala u nesvijest. To nije dugo trajalo i ubrzo je došla k sebi. Provjerili smo željezo i glokozu i cijeli krvnu sliku, ali sve je bilo ok. To se u zadnjih godinu dana dogodilo još nekoliko puta ali uvijek je povezano s tim da se djete ozlijedi jače i kad zna da je krv u pitanju problijedi i padne u nesvijest. Osim toga se zadnjih nekoliko mjeseci boji gromova, jakog puhanja vjetra, i jaako glasnih zvukova kao što je npr. vožnja gliserom na moru i sl. Znam da mala djeca u toj dobi imaju strahove i pokušavamo joj s raznim pričama objasniti kako rade oblaci ili zašto je motor glasan i sl. ali me najviše brinu ove nesvjestice koje su povezane udarcem ili padom gdje je u pitanju krv. Također se to dogodilo i na vađenju krvi pa je sad i mene strah ići vadit krv jer mi je jako stresno kad vidim vlastiti dijete kad kolabira. Kako da se obratim dijetetu koje ima 4 godine, a da me razumije i da nekako ublažimo ove reakcije oko udarca i krvi. Hvala puno na pomoći. GB

Draga mama,
Prema reakcijama koje ste opisali da se javljaju kod Vaše kćerke kada ugleda krv može se zaključiti da se kod nje radi o fobiji od krvi (hemofobija). Ovaj strah spada u jednostavne fobije, relativno je čest i može biti vrlo duboko ukorijenjen. Nije povezan s nekim drugim psihičkim ili fizičkim poteškoćama, a očituje se upravo na način koji ste opisali - onesvješćivanjem kada se vidi krv ili kada se osjeti bol tijekom vađenja krvi. Onesvješćivanje se događa zbog toga što se pri javljanju ovog straha u tijelu ne luči adrenalin koji za posljedicu ima uobičajene reakcije straha – ubrzanje rada srca, ubrzanog disanja, povišeni tlak i sl., već se luči acetilkolin što za posljedicu ima reakcije kao što su – snižavanje tlaka, usporeniji rad srca, opuštanje sfinktera i sl.
Vjerujem da Vam je teško proživljavati situacije kada znate da će Vaša kćerka imati takvu reakciju i važno je da se, dok se fobija ne iskorijeni, i Vi i kćerka pripremite za to. Odnosno, kada znate da će slijediti odlazak na vađenje krvi uzmite neko vrijeme da kćerki ispričate priču (možete koristiti njene igračke koje će predstavljati likove u priči – nju, mamu i tetu kod koje će vaditi krv). U priči koristite jednostavan riječnik i doslovno prepričajte što bi se moglo događati (uz puno animiranja i pozitivnog tona). Pri tome je važno da ne ublažavate pretjerano, npr.nemojte reći da neće ni osjetiti da joj teta vadi krv jer činjenica je da se ipak osjeti ubod igle, zato bolje recite da će ju malo zaboljeti i da će to jako brzo proći. Naglasite i da će mama cijelo vrijeme biti uz nju i da ćete poslije ići raditi nešto što vaša kćerka jako voli. Ovakva priprema trebala bi umanjiti njezinu anksioznost.
Ukoliko se ipak ovaj strah održi i nastavi ometati svakodnevicu Vas i Vaše djevojčice preporučujem Vam da se obratite psihologu kako bi dijete kroz adekvatan tretman smanjilo ovaj prekomjeran strah.
Ostali strahovi koje ste spomenuli mogu biti razvojnog tipa i moguće je da će s vremenom nestati. Ipak, u trenutcima kada se javljaju važno je ne banalizirati dječji strah već priužiti djetetu podršku i sigurnost.
Ukoliko ćete imati dodatnih pitanja ili nejasnoća slobodno nam se obratite. Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica pada u nesvijest kada vidi krv, pa makar i kapljicu

<para>
 Ako on to ne želi, onda radi sve što njega ljuti i eto svađe. Bebi se dosta unosi u lice, mislim da je to kao neka vrsta dragosti, ali to nije lijepo, pa kad se beba igra, ona ju redovito ometa i naravno sestra se naljuti. Prema bebi dosta stiska zube, ne znam što joj to treba značiti. Stvarno ne znam kako da je smirim, zašto tako često bude dišpetna. Unaprijed hvala! 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>čini se da Vam nije lako udovoljiti, a s druge strane i zaštititi svako od Vaše djece. Teško je postići da u svakom trenutku svako od njih bude zadovoljno i zapravo je nerealno očekivati da će uvijek tako biti.</para>
<para>Navodite kako najvećim problemom smatrate ponašanje svoje četverogodišnje djevojčice. Neka djeca su jednostavno društvenija i više se vole igrati s drugom djecom, dok neki više vole mirniju igru s manje djece ili igranje nasamo. I jedan i drugi način su potpuno normalni i niti jedan nije više ili manje ispravan.</para>
<para>Ipak, čini se da je to razlika između vašeg sina i četverogodišnje djevojčice koja Vama, a i njima, predstavlja problem. Da bi se izbjegle svađe i nesporazumi između njih, potrebno je naučiti ih na koji način da jasno izraze svoje želje, potrebe i emocije. U njihovoj dobi to nije jednostavno pa im neke od tih vještina treba doslovno pokazati i s vremenom uvježbavati.</para>
<para>Isto tako i u slučaju odnosa Vaše četverogodišnje djevojčice i Vaše bebe. Naime, nije dovoljno četverogodišnjoj djevojčici samo reći da bude nježna ili da bude dobra. Djeci je teško pojmiti što to točno znači i kakvo ponašanje se od njih tada očekuje.</para>
<para>Zato je potrebno s puno razumijevanja i bez osude naučiti Vašu djevojčicu kako da pristupa bebi. Može joj se jasno reći i pokazati kako da se obraća bebi, na koji način ju može nježno dodirnuti, kako joj se može obraćati. Iako je nama odraslima to pod „normalno“, djeca nemaju u toj mjeri znanje o tome kako njihovo ponašanje može djelovati na nekoga drugoga, a pogotovo na malu bebu koja je još dosta osjetljiva. Kada ju podučite tome i pri tome budete ustrajni u postavljanju jasnih i dosljednih granica, vjerujem da će se između Vaše djece javljati manje nesporazuma.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moja djevojčica (4) dolazi u sukobe sa starijim bratom (7) zbog igre Poštovanje! Imamo troje djece u dobi od skoro 7 godina, 4 godine i bebu od 9 mjeseci. "Problem" je u četverogodišnjakinji. Ne želi se igrati sama, nego zahtjeva da se brat od 7 godina igra s njom. 
    Ako on to ne želi, onda radi sve što njega ljuti i eto svađe. Bebi se dosta unosi u lice, mislim da je to kao neka vrsta dragosti, ali to nije lijepo, pa kad se beba igra, ona ju redovito ometa i naravno sestra se naljuti. Prema bebi dosta stiska zube, ne znam što joj to treba značiti. Stvarno ne znam kako da je smirim, zašto tako često bude dišpetna. Unaprijed hvala! 

Poštovana,
čini se da Vam nije lako udovoljiti, a s druge strane i zaštititi svako od Vaše djece. Teško je postići da u svakom trenutku svako od njih bude zadovoljno i zapravo je nerealno očekivati da će uvijek tako biti.
Navodite kako najvećim problemom smatrate ponašanje svoje četverogodišnje djevojčice. Neka djeca su jednostavno društvenija i više se vole igrati s drugom djecom, dok neki više vole mirniju igru s manje djece ili igranje nasamo. I jedan i drugi način su potpuno normalni i niti jedan nije više ili manje ispravan.
Ipak, čini se da je to razlika između vašeg sina i četverogodišnje djevojčice koja Vama, a i njima, predstavlja problem. Da bi se izbjegle svađe i nesporazumi između njih, potrebno je naučiti ih na koji način da jasno izraze svoje želje, potrebe i emocije. U njihovoj dobi to nije jednostavno pa im neke od tih vještina treba doslovno pokazati i s vremenom uvježbavati.
Isto tako i u slučaju odnosa Vaše četverogodišnje djevojčice i Vaše bebe. Naime, nije dovoljno četverogodišnjoj djevojčici samo reći da bude nježna ili da bude dobra. Djeci je teško pojmiti što to točno znači i kakvo ponašanje se od njih tada očekuje.
Zato je potrebno s puno razumijevanja i bez osude naučiti Vašu djevojčicu kako da pristupa bebi. Može joj se jasno reći i pokazati kako da se obraća bebi, na koji način ju može nježno dodirnuti, kako joj se može obraćati. Iako je nama odraslima to pod „normalno“, djeca nemaju u toj mjeri znanje o tome kako njihovo ponašanje može djelovati na nekoga drugoga, a pogotovo na malu bebu koja je još dosta osjetljiva. Kada ju podučite tome i pri tome budete ustrajni u postavljanju jasnih i dosljednih granica, vjerujem da će se između Vaše djece javljati manje nesporazuma.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moja djevojčica (4) dolazi u sukobe sa starijim bratom (7) zbog igre

<para>
 Živimo s njegovim roditeljima u obiteljskoj kući, mene su lijepo prihvatili ali moje dijete nisu, gledaju ga kao nekoga tko želi zauzeti mjesto njihove unuke u kući. Unuku obasipaju pažnjom i ljubavlju do te mjere da je razmažena, vikendima je sve njezino, što poželi to ima. Moje dijete je u toj priči potpuno odbačeno i mene to kao majku jako boli jer što više nije sa svojim ocem u kontaktu, ima samo mene. U cijeloj priči on ju je počeo mrziti. Dobio je astmu, kažu doktori da je na psihičkoj bazi. Što da radim, a da mi dijete ne pati?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da vam je vrlo bolno gledati kako vaše dijete nije prihvaćeno od ljudi koji su dio vašeg života, s kojima provodite puno vremena i koji su vam na neki način bitni. Vjerujem da isto pogađa i vašeg sina, a što se, kako ste i sami naveli, odražava na njegovo fizičko zdravlje.</para>
<para>Ponašanje roditelja vašeg partnera zapravo se nepovoljno odražava na sve: i na njihovu unuku kojoj dugoročno ne čine ništa dobro, na vašeg sina koji se osjeća odbačeno, na vas kao njegovu majku, a sigurna sam da ni vašem partneru u cijeloj toj situaciji nije lako.</para>
<para>Ono što iz vašeg pisma nisam uspjela saznati jest da li ste razgovarali s vašim partnerom o ovom problemu? Jeste li se možda obratili njegovim roditeljima i ukazali im na njihovo ponašanje?
Ukoliko niste, moj savjet vama bi bio da svakako o svemu porazgovarate s partnerom a potom i da zajednički nastupite spram njegovih roditelja.</para>
<para>Pri tome je bitno da im ukažete kako možete razumjeti da žele da se njihova unuka osjeća prihvaćeno, zadovoljno i da vam je jasno da ih je možda strah da ih unučica ne odbaci zbog eventualne ljubomore zato što je tu i vaš sin. No objasnite im da zbog njihovog ponašanja ispašta vaš sin kojemu također treba njihova ljubav i pažnja, te da vam je bitno da i vaše dijete bude prihvaćeno, a da na njihovu unuku gleda kao na dio obitelji, sestricu (što neće moći ako će se među njima raditi velika razlika i ako će se međusobno doživljavati kao konkurencija, neprijatelji).</para>
<para>Možda vam neće biti lako objasniti im svoje stajalište smireno i uz razumijevanje, no imajte na umu da je svako ponašanje (pa tako i njihovo) motivirano pozitivnom namjerom. Iako je njihova namjera u suštini dobra (žele da njihovoj unučici bude dobro, da bude sretna, zadovoljna i da ne osjeća prazninu uslijed svojevrsnog raspada obitelji) način na koji je ostvaruju nije primjeren niti pozitivan. Možda nisu niti svjesni da zbog silne želje da njihova unučica ne pati rade veliku nepravdu vašem sinu. Možda ne znaju kako se postaviti. U svakom slučaju, pomognite im da shvate kako se njihovo ponašanje odražava na sve vas, podržite ih u promjeni tog ponašanja, pokažite razumijevanje. Sigurna sam da uz lijep pristup i razgovor pun razumijevanja rezultat neće izostati.</para>
<para>Ukoliko ste već razgovarali s njima a niste zadovoljni ishodom tog razgovora, tada je bitno da o svemu porazgovarate sa sinom. Možete mu kroz igru ili neku priču (ako je mlađi) objasniti da ljudi ponekad griješe, da se boje da ih netko neće voljeti pa rade sve (čak i neke ružne stvari koje mogu druge povrijediti) da ih ta osoba voli. Možete ga pri tome pitati što misli, hoće li ih ta osoba stvarno voljeti više zbog toga ili je ipak važnije nešto drugo. Smatram da ne bi bilo dobro da se ta situacija ignorira pred njim jer vjerujem da je iz njegovih malih očiju još gore ako to nitko ne vidi. Neka dobije poruku da ste to primjetili, da to nije u redu, da se ljubav pokazuje na drugačiji način a ne povređujući druge. Budite tu za njega, puni podrške i topline, a kad ste u prilici provesti vrijeme s njim i s kćerkom vašeg partnera, tretirajte ih kao brata i sestru, učite ih zajedništvu i dijeljenju.
Želim vam puno strpljenja i upornosti.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Roditelji mog novog partnera ne prihvaćaju mog sina koji jako pati Ja imam sina iz prvog braka, a moj partner kćer koja je vikendima s nama. 
    Živimo s njegovim roditeljima u obiteljskoj kući, mene su lijepo prihvatili ali moje dijete nisu, gledaju ga kao nekoga tko želi zauzeti mjesto njihove unuke u kući. Unuku obasipaju pažnjom i ljubavlju do te mjere da je razmažena, vikendima je sve njezino, što poželi to ima. Moje dijete je u toj priči potpuno odbačeno i mene to kao majku jako boli jer što više nije sa svojim ocem u kontaktu, ima samo mene. U cijeloj priči on ju je počeo mrziti. Dobio je astmu, kažu doktori da je na psihičkoj bazi. Što da radim, a da mi dijete ne pati?

Draga mama,
vjerujem da vam je vrlo bolno gledati kako vaše dijete nije prihvaćeno od ljudi koji su dio vašeg života, s kojima provodite puno vremena i koji su vam na neki način bitni. Vjerujem da isto pogađa i vašeg sina, a što se, kako ste i sami naveli, odražava na njegovo fizičko zdravlje.
Ponašanje roditelja vašeg partnera zapravo se nepovoljno odražava na sve: i na njihovu unuku kojoj dugoročno ne čine ništa dobro, na vašeg sina koji se osjeća odbačeno, na vas kao njegovu majku, a sigurna sam da ni vašem partneru u cijeloj toj situaciji nije lako.
Ono što iz vašeg pisma nisam uspjela saznati jest da li ste razgovarali s vašim partnerom o ovom problemu? Jeste li se možda obratili njegovim roditeljima i ukazali im na njihovo ponašanje?
Ukoliko niste, moj savjet vama bi bio da svakako o svemu porazgovarate s partnerom a potom i da zajednički nastupite spram njegovih roditelja.
Pri tome je bitno da im ukažete kako možete razumjeti da žele da se njihova unuka osjeća prihvaćeno, zadovoljno i da vam je jasno da ih je možda strah da ih unučica ne odbaci zbog eventualne ljubomore zato što je tu i vaš sin. No objasnite im da zbog njihovog ponašanja ispašta vaš sin kojemu također treba njihova ljubav i pažnja, te da vam je bitno da i vaše dijete bude prihvaćeno, a da na njihovu unuku gleda kao na dio obitelji, sestricu (što neće moći ako će se među njima raditi velika razlika i ako će se međusobno doživljavati kao konkurencija, neprijatelji).
Možda vam neće biti lako objasniti im svoje stajalište smireno i uz razumijevanje, no imajte na umu da je svako ponašanje (pa tako i njihovo) motivirano pozitivnom namjerom. Iako je njihova namjera u suštini dobra (žele da njihovoj unučici bude dobro, da bude sretna, zadovoljna i da ne osjeća prazninu uslijed svojevrsnog raspada obitelji) način na koji je ostvaruju nije primjeren niti pozitivan. Možda nisu niti svjesni da zbog silne želje da njihova unučica ne pati rade veliku nepravdu vašem sinu. Možda ne znaju kako se postaviti. U svakom slučaju, pomognite im da shvate kako se njihovo ponašanje odražava na sve vas, podržite ih u promjeni tog ponašanja, pokažite razumijevanje. Sigurna sam da uz lijep pristup i razgovor pun razumijevanja rezultat neće izostati.
Ukoliko ste već razgovarali s njima a niste zadovoljni ishodom tog razgovora, tada je bitno da o svemu porazgovarate sa sinom. Možete mu kroz igru ili neku priču (ako je mlađi) objasniti da ljudi ponekad griješe, da se boje da ih netko neće voljeti pa rade sve (čak i neke ružne stvari koje mogu druge povrijediti) da ih ta osoba voli. Možete ga pri tome pitati što misli, hoće li ih ta osoba stvarno voljeti više zbog toga ili je ipak važnije nešto drugo. Smatram da ne bi bilo dobro da se ta situacija ignorira pred njim jer vjerujem da je iz njegovih malih očiju još gore ako to nitko ne vidi. Neka dobije poruku da ste to primjetili, da to nije u redu, da se ljubav pokazuje na drugačiji način a ne povređujući druge. Budite tu za njega, puni podrške i topline, a kad ste u prilici provesti vrijeme s njim i s kćerkom vašeg partnera, tretirajte ih kao brata i sestru, učite ih zajedništvu i dijeljenju.
Želim vam puno strpljenja i upornosti.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Roditelji mog novog partnera ne prihvaćaju mog sina koji jako pati

<para>
 Moj sin ima godinu i osam mjeseci Već tri dana ima užasan proljev kao da netko istrese čašu vode u pelenu i normalno se ponašao, igrao, sve normalno. Međutim, jučer je ručao juhicu i povratio. Noćas je pio čaj i povratio. Danas je slabije volje, samo bi spavao, pije dosta vode, nema temperaturu, jede malo štapića i danas je pojeo bananu. Za stolicu mu dajem Linex i nadam se da će mu to pomoći, pa me zanima da li po vama u ovakvim slučajevima moramo ići doktoru?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Jer smo zvali njegovu pedijatricu i rekla mi je samo za taj linex i da puno pije tekućine i to je sve. Da li se moram brinuti ili su to samo simptomi želučane viroze jer i mene muči stomak zadnjih par dana? Liječnik nam je daleko, a ja sam sama sa dvoje djece, suprug je u Njemačkoj, pa nam je malo teže naći prijevoz. Recite mi da li trebam paničariti? Unaprijed hvala. ZR
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana - kada dijete ima učestale proljevaste stolice, a ne povraća izgubljena tekućina se lakše nadoknadi uz dovoljno uzimanje na usta, pri tome uz probiotik treba dodati i elektrolite koji mogu biti u obliku rehidracijskih soli koje se otope u vodi ili u obliku gotovih napitaka koji su okusom prilagođeni djeci.</para>
<para>Pri davanju tekućine treba biti strpljiv, dakle, davati malo po malo, često, veću količinu uzetu u kratkom vremenskom intervalu djeca lakše i povrate. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U situaciji kada dijete i povraća, a dobi je vašeg dječaka, gubitak tekućine je brži, tada često tekućinu treba nadiknaditi infuzijom, dakle zaobići uzimanje na usta.</para>
<para>Ako je dijete pospano, nezadovoljno, ima suhe usnice s malo sline u usnoj šupljini uz suh i obložen jezik svakako treba zatražiti pomoć. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Dječak ima jaku proljevastu stolicu. Trebam li posjetiti pedijatra? Ako je dijete pospano, nezadovoljno, ima suhe usnice s malo sline u usnoj šupljini uz suh i obložen jezik svakako treba zatražiti pomoć. Moj sin ima godinu i osam mjeseci. 
   Moj sin ima godinu i osam mjeseci Već tri dana ima užasan proljev kao da netko istrese čašu vode u pelenu i normalno se ponašao, igrao, sve normalno. Međutim, jučer je ručao juhicu i povratio. Noćas je pio čaj i povratio. Danas je slabije volje, samo bi spavao, pije dosta vode, nema temperaturu, jede malo štapića i danas je pojeo bananu. Za stolicu mu dajem Linex i nadam se da će mu to pomoći, pa me zanima da li po vama u ovakvim slučajevima moramo ići doktoru?
   
   Jer smo zvali njegovu pedijatricu i rekla mi je samo za taj linex i da puno pije tekućine i to je sve. Da li se moram brinuti ili su to samo simptomi želučane viroze jer i mene muči stomak zadnjih par dana? Liječnik nam je daleko, a ja sam sama sa dvoje djece, suprug je u Njemačkoj, pa nam je malo teže naći prijevoz. Recite mi da li trebam paničariti? Unaprijed hvala. ZR
   
   
   Poštovana - kada dijete ima učestale proljevaste stolice, a ne povraća izgubljena tekućina se lakše nadoknadi uz dovoljno uzimanje na usta, pri tome uz probiotik treba dodati i elektrolite koji mogu biti u obliku rehidracijskih soli koje se otope u vodi ili u obliku gotovih napitaka koji su okusom prilagođeni djeci.
Pri davanju tekućine treba biti strpljiv, dakle, davati malo po malo, često, veću količinu uzetu u kratkom vremenskom intervalu djeca lakše i povrate. 
   U situaciji kada dijete i povraća, a dobi je vašeg dječaka, gubitak tekućine je brži, tada često tekućinu treba nadiknaditi infuzijom, dakle zaobići uzimanje na usta.
Ako je dijete pospano, nezadovoljno, ima suhe usnice s malo sline u usnoj šupljini uz suh i obložen jezik svakako treba zatražiti pomoć. 
   
   Zdravka Gjergja dr. med.spec. pedijatar

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   


   
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak ima jaku proljevastu stolicu. Trebam li posjetiti pedijatra?

<para>
 Nakon toga smo lagano počeli uvoditi kašice. Prvo povrtne i nakon toga svaka 2-3 tjedna sam uvodila po još jedan obrok. Činilo mi se kako joj dojenje nije više dovoljno i da traži "pravu hranu". Trenutni jelovnik nam je ovakav:
</para>
<para>
 8:00 mliječno/žitna kašica cca 200 g
 11:00 voćna kašica cca 150 g
 14:00-15:00 povrtno/mesna/žitna kašica cca 250 g
 18:00 mliječno/žitno/voćna kašica cc 200 g
 20:00 dojenje
 noć dojenje 1-2 puta
</para>
<para>
 Preko dana popije oko 150 ml tekućine (voda sa vrlo malo čaja) više ne želi! Trenutno ima dosta tvrdu stolicu, ne znam kako da joj pomognem?! Dosta joj dajem voća koje otvara (kruška i šljiva) i vlaknastog povrća (blitva, špinat, cvjetača). Inače, voće joj uglavnom dajem svježe, da li bi ga možda trebala kuhati češće? I još kroz dan pojede 1-2 bebi keks. :-) i zaboravih napisati, beba je rođena sa 3820 g i 50 cm duga.. Na zadnjm pregledu sa 6 mjeseci je imala 65 cm i 7 kg. I dalje dobro napreduje i inače je jako vesela beba. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Ana
</para>
<para>Poštovana Ana,</para>
<para>S obzirom na sve navedeno, pravilno i uredno hranite svoje dijete. Ukoliko Vam se čini da je još uvijek malo gladna, savjetujem obrok u 20 h dati u kašastoj varijanti, a nakon njega djetetu ponuditi dojenje.</para>
<para>Molim Vas da imate na umu da davanje svih obroka djetetu u kašastom obliku ne eliminira dojenje, već se u tom slučaju dojenje prebacuje u vrijeme neposredno poslije obroka i prije spavanja te kao kasnovečernji obrok oko ponoći i eventualno kroz noć.</para>
<para>Što se tiče tvrđih stolica, tome dakako u prolog može ići nešto manja količina tekućine koju Vaša kćer pije, no nastavite i dalje s kašicama koje „otvaraju“ koristeći voće i povrće koje ste naveli (ponekad možete upotrijebiti i kuhane suhe smokve i suhe šljive za pripremu kašica) te ju uporno i često nudite vodom.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Čini mi se da mojoj bebi dojenje navečer više nije dovoljno Poštovani, imam bebu staru 8 i pol mjeseci (za 10 dana 9 mjeseci :-) ) i zanima me da li ju pravilno prehranjujem? Beba je bila isključivo dojena prvih 5 mjeseci. 
    Nakon toga smo lagano počeli uvoditi kašice. Prvo povrtne i nakon toga svaka 2-3 tjedna sam uvodila po još jedan obrok. Činilo mi se kako joj dojenje nije više dovoljno i da traži "pravu hranu". Trenutni jelovnik nam je ovakav:


   8:00 mliječno/žitna kašica cca 200 g
   11:00 voćna kašica cca 150 g
   14:00-15:00 povrtno/mesna/žitna kašica cca 250 g
   18:00 mliječno/žitno/voćna kašica cc 200 g
   20:00 dojenje
   noć dojenje 1-2 puta


   Preko dana popije oko 150 ml tekućine (voda sa vrlo malo čaja) više ne želi! Trenutno ima dosta tvrdu stolicu, ne znam kako da joj pomognem?! Dosta joj dajem voća koje otvara (kruška i šljiva) i vlaknastog povrća (blitva, špinat, cvjetača). Inače, voće joj uglavnom dajem svježe, da li bi ga možda trebala kuhati češće? I još kroz dan pojede 1-2 bebi keks. :-) i zaboravih napisati, beba je rođena sa 3820 g i 50 cm duga.. Na zadnjm pregledu sa 6 mjeseci je imala 65 cm i 7 kg. I dalje dobro napreduje i inače je jako vesela beba. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Ana

Poštovana Ana,
S obzirom na sve navedeno, pravilno i uredno hranite svoje dijete. Ukoliko Vam se čini da je još uvijek malo gladna, savjetujem obrok u 20 h dati u kašastoj varijanti, a nakon njega djetetu ponuditi dojenje.
Molim Vas da imate na umu da davanje svih obroka djetetu u kašastom obliku ne eliminira dojenje, već se u tom slučaju dojenje prebacuje u vrijeme neposredno poslije obroka i prije spavanja te kao kasnovečernji obrok oko ponoći i eventualno kroz noć.
Što se tiče tvrđih stolica, tome dakako u prolog može ići nešto manja količina tekućine koju Vaša kćer pije, no nastavite i dalje s kašicama koje „otvaraju“ koristeći voće i povrće koje ste naveli (ponekad možete upotrijebiti i kuhane suhe smokve i suhe šljive za pripremu kašica) te ju uporno i često nudite vodom.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   

  Klinfo.hr 

Čini mi se da mojoj bebi dojenje navečer više nije dovoljno

<para>
 Naime već 12 dana ima proljev i to svakih 5 do 10 minuta, a nekada ima vodenastu stolicu i svakih pola minute. I tako cijeli dan i po noći. Po noći je malo veći razmak između stolica, Maksimalno 1 sat. Dobro napreduje (dobila je 400 grama u 12 dana) samo što joj je san rastrgan zbog čestog mijenjanja pelena. A zbog tako česte stolice ima ranice po guzi. Pored toga ima dosta zraka u crijevima i zna često puštati zrak kada joj podignemo nogice (za to joj dajemo sab simpleks). I još joj svaki dan dajemo D -fluoretten. Samo je dojim, ne pije nikakve čajeve. Jednom smo probali dati čaj od komoraca. Nije htjela i odmah je povratila i tih par kapi što je uspjela popiti. Na savjet pedijatra izbacila sam mliječne proizvode već 5 dana (zbog eliminacije alergije na kravlje mleko) ali nema promjene. Uz to ne jedem i drugu hranu koja izaziva nadimanje. Koliko dugo takvo stanje može potrajati a bez zdravstvenih posljedica. Molim vas za savjet. Lijep pozdrav.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Niste naveli koliko često hranite svoju djevojčicu. Dojeno dijete te dobi zna imati stolicu iza svakog obroka, a ako Vaše dijete siše na zahtjev, možda ono što Vi nazivate proljevom i nije, zapravo, proljev.</para>
<para>Druga mogućnost je da se radi o virusnom proljevu, te bi bilo dobro da odnesete stolicu na mikrobiološku analizu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko su učestale stolice nevezane o obroku, te virusološki i bakteriološki negativne, sugeriram da se javiti na pregled dječjem gastroenterologu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Bebica od šest tjedana već 12 dana ima proljev. Može li imati posljedice? Stolicu bi trebalo dati na virusološku i bakteriološku, ako nije vezana uz obroke.Poštovani, zamolila bih vas za savijet vezano uz moju 6 tjedana staru djevojčicu. 
    Naime već 12 dana ima proljev i to svakih 5 do 10 minuta, a nekada ima vodenastu stolicu i svakih pola minute. I tako cijeli dan i po noći. Po noći je malo veći razmak između stolica, Maksimalno 1 sat. Dobro napreduje (dobila je 400 grama u 12 dana) samo što joj je san rastrgan zbog čestog mijenjanja pelena. A zbog tako česte stolice ima ranice po guzi. Pored toga ima dosta zraka u crijevima i zna često puštati zrak kada joj podignemo nogice (za to joj dajemo sab simpleks). I još joj svaki dan dajemo D -fluoretten. Samo je dojim, ne pije nikakve čajeve. Jednom smo probali dati čaj od komoraca. Nije htjela i odmah je povratila i tih par kapi što je uspjela popiti. Na savjet pedijatra izbacila sam mliječne proizvode već 5 dana (zbog eliminacije alergije na kravlje mleko) ali nema promjene. Uz to ne jedem i drugu hranu koja izaziva nadimanje. Koliko dugo takvo stanje može potrajati a bez zdravstvenih posljedica. Molim vas za savjet. Lijep pozdrav.
   
   
   Poštovana,
   Niste naveli koliko često hranite svoju djevojčicu. Dojeno dijete te dobi zna imati stolicu iza svakog obroka, a ako Vaše dijete siše na zahtjev, možda ono što Vi nazivate proljevom i nije,  zapravo, proljev.
Druga mogućnost je da se radi o virusnom proljevu, te bi bilo dobro da odnesete stolicu na mikrobiološku analizu.
   Ukoliko su učestale stolice nevezane o obroku, te virusološki i bakteriološki negativne, sugeriram da se javiti na pregled dječjem gastroenterologu.
   Srdačan pozdrav
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije 
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Bebica od šest tjedana već 12 dana ima proljev. Može li imati posljedice?

<para>
 Rođen je s 3.500 kg i na zadnjem pregledu koji je bio prije mjesec i pol imao je 9.300 kg. Tokom dana najčešće ima dvije voćne kašice (sama ih pravim) - jednu mesnu, riblju ili povrtnu, te dva mliječna obroka od čega je jedan najčešće s keksolinom prije spavanja. Ponekad mu u voćne kašice dodam rižine pahuljice, nekad keksić, dok mesne ili riblje najčešće pravim s povrćem ali znam dodati i griz ili rižu. Rijetko kad dodam žitarice. Otprilike su mu vremenski razmaci između obroka 3-4 sata. Odlazi na spavanje obično oko devet - deset sati i budi se oko sedam. Tokom dana spava 3 puta - jednom ujutro cca sat vremena, jednom popodne, sat - sat i pol te jednom predvečer negdje oko 7 i to pola sata. Problem se pojavio prije nekih cca 2 mjeseca kada nam se počeo buditi tokom noći po 5 ili više puta. Najčešće ne želi zaspati ako mu ne damo mlijeko tako da su nam se sada noći svele gotovo samo i isključivo na hranjenje i otprilike pojede tokom noći cca 250 ml-300 ml samog mlijeka. Ponekad nas iznenadi pa zaspi samo s dudicom ali to je vrlo rijetko. Također mu nudimo i vodicu ali ju najčešće odbija i ne prestaje negodovati dok mu ne damo mlijeko. Da napomenem od rođenja je na adaptiranom mlijeku. Tokom dana pojede nekih cca 300-400 ml mlijeka plus već spomenuta količina mlijeka tokom noći. Nema još niti jedan zubić, pa se pitamo jesu li njegova buđenja uzrokovana rastom zubića ili je možda količina krute hrane, mlijeka koju pojede tokom dana nedovoljna pa se iz tog razloga budi po noći i traži mlijeko? Pokušali smo i s kupkama, šetnjama pred spavanje, gelom za zubiće, ljuljkanjem... međutim ništa nije urodilo plodom i dalje se budi. Unaprijed zahvaljujem. Neispavana mama. luky
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Možda je postao aktivniji, počeo puzati, „troši“ se i treba mu više, te noću nadoknađuje ono što ne stigne tijekom dana. To se zna javiti kod neke dojenčadi kad propužu ili kod mališana kad prohodaju, jer u želji da dohvate sve ono što im je bilo nedostupno dok nisu hodali, jednostavno zaborave jesti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obično je to prolazna faza i nakon nekog vremena opet spavaju cijelu noć ne zahtjevajući obrok.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Puno smo odgovarali na pitanja o poremećaju spavanja, pa bi bilo dobro odgovore proučiti na slijedećem linku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Beba se budi tijekom noći i traži hranjenje Kada beba postane aktivna traži i više i češće hranjenje. To može biti samo faza koja će proći, a beba ponovno spavati.Poštovani, naš dječak imat će za koji dan punih devet mjeseci. 
    Rođen je s 3.500 kg i na zadnjem pregledu koji je bio prije mjesec i pol imao je 9.300 kg. Tokom dana najčešće ima dvije voćne kašice (sama ih pravim) - jednu mesnu, riblju ili povrtnu, te dva mliječna obroka od čega je jedan najčešće s keksolinom prije spavanja. Ponekad mu u voćne kašice dodam rižine pahuljice, nekad keksić, dok mesne ili riblje najčešće pravim s povrćem ali znam dodati i griz ili rižu. Rijetko kad dodam žitarice. Otprilike su mu vremenski razmaci između obroka 3-4 sata. Odlazi na spavanje obično oko devet - deset sati i budi se oko sedam. Tokom dana spava 3 puta - jednom ujutro cca sat vremena, jednom popodne, sat - sat i pol te jednom predvečer negdje oko 7 i to pola sata. Problem se pojavio prije nekih cca 2 mjeseca kada nam se počeo buditi tokom noći po 5 ili više puta. Najčešće ne želi zaspati ako mu ne damo mlijeko tako da su nam se sada noći svele gotovo samo i isključivo na hranjenje i otprilike pojede tokom noći cca 250 ml-300 ml samog mlijeka. Ponekad nas iznenadi pa zaspi samo s dudicom ali to je vrlo rijetko. Također mu nudimo i vodicu ali ju najčešće odbija i ne prestaje negodovati dok mu ne damo mlijeko. Da napomenem od rođenja je na adaptiranom mlijeku. Tokom dana pojede nekih cca 300-400 ml mlijeka plus već spomenuta količina mlijeka tokom noći. Nema još niti jedan zubić, pa se pitamo jesu li njegova buđenja uzrokovana rastom zubića ili je možda količina krute hrane, mlijeka koju pojede tokom dana nedovoljna pa se iz tog razloga budi po noći i traži mlijeko? Pokušali smo i s kupkama, šetnjama pred spavanje, gelom za zubiće, ljuljkanjem... međutim ništa nije urodilo plodom i dalje se budi. Unaprijed zahvaljujem. Neispavana mama. luky
   
   Poštovana,
   Možda je postao aktivniji, počeo puzati, „troši“ se i treba mu više, te noću nadoknađuje ono što ne stigne tijekom dana. To se zna javiti kod neke dojenčadi kad propužu ili kod mališana kad prohodaju, jer u želji da dohvate sve ono što im je bilo nedostupno dok nisu hodali, jednostavno zaborave jesti.Obično je to prolazna faza i nakon nekog vremena opet spavaju cijelu noć ne zahtjevajući obrok.
   Puno smo odgovarali na pitanja o poremećaju spavanja, pa bi bilo dobro odgovore proučiti na slijedećem linku: https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/
   
   Srdačan pozdrav
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije 
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   


   
   
   
 Klinfo.hr 

Beba se budi tijekom noći i traži hranjenje

<para>
 Moja kćerka će u listopadu napuniti 4 godine. Prije par mjeseci imala je panaricij prsta ruke koji je liječen kirurškim putem. Najvjerojatnije je nastao nakon rezanja noktića. Prije nekoliko dana opet se pojavljuju slični simptomi na nožnom palcu, gdje je ranije otpao nokat, nakon što se udarila o vrata. Znači, na nozi nokat nije prethodno rezan. Uključen je za sada antibiotik, pa čekamo odgovor na upalu. Još nismo posjetili kirurga. Pitam se da li je normalno ovakvo učestalo pojavljivanje panaricijuma i trebam li biti zabrinuta da dijete nema nešto više od toga? Kako prevenirati buduće panaricijume. Hvala i pozdrav. Mubi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vjerojatno se ipak radilo o paronihiji, tj. o infekciji mekog tkiva oko nokta koju često uzrokujemo neprimjerenim rezanjem noktiju ili kidanjem zanoktica. Oko nokta se javljaju crvenilo, bol i otok koji se brzo širi. U ranoj fazi upala se može liječiti anitibioticima, no ukoliko se upala razvije uz pojavu gnojnog iscjetka, neophodno je kirurško liječenje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Paronihija nije rijetka kod djece, a nastaje zbog ulaska bakterija koje normalno žive na koži, kroz male, ponekad nevidljive ozljede kože. Igranje u pijesku, na zemlji, prljave ruke (sve vrlo uobičajeno za djecu) su dodatni rizik za nastanak ove infekcije. Dva puta imati ovakvu upalu nije učestalo. Potrebno je pažljivo rezati nokte, ne gristi ih, ne trgati zanoktice, te održavati higijenu ruku koliko je god moguće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Panaricij je najčešća infekcija šake, znatno teža od paronihije. Bakterije uzrokuju stvaranje potkožne gnojne naslage (apscesa) uz otok cijelog prsta, crvenilo i izrazitu bolnost i specifičnu kucajuću bol u vršku prsta. Liječenje je uvijek kirurško.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr. Svjetlana Bela Klancir<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Panaricij na prstu šake kod djece Bakterije uzrokuju stvaranje potkožne gnojne naslage (apscesa) uz otok cijelog prsta, crvenilo i izrazitu bolnost i specifičnu kucajuću bol u vršku prsta. 
   Moja kćerka će u listopadu napuniti 4 godine. Prije par mjeseci imala je panaricij prsta ruke koji je liječen kirurškim putem. Najvjerojatnije je nastao nakon rezanja noktića. Prije nekoliko dana opet se pojavljuju slični simptomi na nožnom palcu, gdje je ranije otpao nokat, nakon što se udarila o vrata. Znači, na nozi nokat nije prethodno rezan. Uključen je za sada antibiotik, pa čekamo odgovor na upalu. Još nismo posjetili kirurga. Pitam se da li je normalno ovakvo učestalo pojavljivanje panaricijuma i trebam li biti zabrinuta da dijete nema nešto više od toga? Kako prevenirati buduće panaricijume. Hvala i pozdrav. Mubi
   
   Vjerojatno se ipak radilo o paronihiji, tj. o infekciji mekog tkiva oko nokta koju često uzrokujemo neprimjerenim rezanjem noktiju ili kidanjem zanoktica. Oko nokta se javljaju crvenilo, bol i otok koji se brzo širi. U ranoj fazi upala se može liječiti anitibioticima, no ukoliko se upala razvije uz pojavu gnojnog iscjetka, neophodno je kirurško liječenje. 
   Paronihija nije rijetka kod djece, a nastaje zbog ulaska bakterija koje normalno žive na koži, kroz male, ponekad nevidljive ozljede kože. Igranje u pijesku, na zemlji, prljave ruke (sve vrlo uobičajeno za djecu) su dodatni rizik za nastanak ove infekcije. Dva puta imati ovakvu upalu nije učestalo. Potrebno je pažljivo rezati nokte, ne gristi ih, ne trgati zanoktice, te održavati higijenu ruku koliko je god moguće.
   Panaricij je najčešća infekcija šake, znatno teža od paronihije. Bakterije uzrokuju stvaranje potkožne gnojne naslage (apscesa) uz otok cijelog prsta, crvenilo i izrazitu bolnost i specifičnu kucajuću bol u vršku prsta. Liječenje je uvijek kirurško.
   dr. Svjetlana Bela Klancirspec. pedijatar

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
   
   
 Klinfo.hr 

Panaricij na prstu šake kod djece

<para>
 Prošle godine popila je 8 antibiotika tijekom godine, a njezina pedijatrica kaže da još ne treba vaditi krajnike. Sad nakon antibiotika, kojeg je pila 7 dana iz istih razloga, ima kašalj produktivni i temperaturu 37.2 koja se javlja navečer. Nema apetita i ne znam da li da je ponovno odvedem pedijatru jer mi na telefon kaže da je to moguće virus koji se nastavio na bakteriju međutim ta temperatura se ne javlja svaki dan. Malo je više iscrpljena i umorna nego obično. Što biste mi vi preporučili za krajnike? apifin
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iz vašeg pitanja nije razvidno ide li dijete u vrtić, koliko je od tih upala grla bilo streptokoknih, ima li problema s disanjem na nos i hrkanjem. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Apsolutne indikacije za vađenje krajnika su ponavljane upale grla i to 7 puta u jednoj godini ili 5 puta u dvije uzastopne godine ili 3 puta u tri uzastopne godine. Zatim ponavljani peritonzilarni apscesi, otežano disanje na nos, cijeđenje niz stražnji zid ždrijela, hrkanje, te poremećaji sna. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako je vaša djevojčica tijekom prošle godine imala osam upala grla, mislim da je vrijeme da posjetite otorinolaringologa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr. Svjetlana Bela Klancir<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica ima ponavljajuće upale krajnika, a pedijatar kaže da ih ne treba vaditi Postoje apsolutne indikacije koje određuju treba li kod djeteta vaditi krajnike.Djevojčica stara 4 godine stalno pobolijeva od upala krajnika. 
    Prošle godine popila je 8 antibiotika tijekom godine, a njezina pedijatrica kaže da još ne treba vaditi krajnike. Sad nakon antibiotika, kojeg je pila 7 dana iz istih razloga, ima kašalj produktivni i temperaturu 37.2 koja se javlja navečer. Nema apetita i ne znam da li da je ponovno odvedem pedijatru jer mi na telefon kaže da je to moguće virus koji se nastavio na bakteriju međutim ta temperatura se ne javlja svaki dan. Malo je više iscrpljena i umorna nego obično. Što biste mi vi preporučili za krajnike? apifin
   
   Iz vašeg pitanja nije razvidno ide li dijete u vrtić, koliko je od tih upala grla bilo streptokoknih, ima li problema s disanjem na nos i hrkanjem.  
   Apsolutne indikacije za vađenje krajnika su ponavljane upale grla i to 7 puta u jednoj godini ili 5 puta u dvije uzastopne godine ili 3 puta u tri uzastopne godine. Zatim ponavljani peritonzilarni apscesi, otežano disanje na nos, cijeđenje niz stražnji zid ždrijela, hrkanje, te poremećaji sna. 
   Ako je vaša djevojčica tijekom prošle godine imala osam upala grla, mislim da je vrijeme da posjetite otorinolaringologa.
   dr. Svjetlana Bela Klancirspec. pedijatar

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica ima ponavljajuće upale krajnika, a pedijatar kaže da ih ne treba vaditi

<para>
 Kako nije naviknut na toliku djecu oko njega i na to da mu netko stalno uzima igračke, on je udario djevojčicu po glavi rukom prije nego smo ga ja i teta stigle zaustaviti. Zanima me, kakva bi kazna u vrtiću bila adekvatna za dijete navedene dobi?
 Naime, njega je teta doslovce pograbila preda mnom, na silu posjela što on naravno nije prihvatio, pa ga je uzela u naručje i natezala se s njim, pokušavši ga prisiliti da je sluša, čvrsto ga zgrabivši za obje ručice. Iskreno, meni se sve to nije ni najmanje dopalo, jer formalno moje dijete još ne ide u taj vrtić, niti će ga ta teta čuvati, a iznad svega mislim da nije tako trebala reagirati ispred majke. Znam da mora naučiti ne udarati djecu (što zbilja i ne radi izvan vrtića), ali metode dotične tete čine mi se pregrube! Ispričavam se na podužem pitanju i unaprijed vam hvala! 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>odgovorit ću Vam prije svega kao majka dječaka koji je krenuo u jaslice u dobi od 13 mjeseci. Taj period bio je za nas stresan jednako kao i za njega. Sjećam se kako sam bila prisutna kada je jedno dijete udarilo drugo dijete i teta je odreagirala slično kako ste i Vi ovdje opisali. Znam da mi je to, kao i Vama, bilo šokantno. Ali samo taj tren... Kasnijim razmišljanjem i praćenjem razvoja situacije shvatila sam da se zapravo nije dogodilo ništa strašno i da je dječak kojeg je teta "kaznila" vrlo brzo naučio kako takvo ponašanje nije primjereno u grupi.</para>
<para>Polazak u vrtić novo je iskustvo kako za dijete tako i za roditelje. Velika je to i nagla promjena kada dijete mora naučiti biti član grupe i poštivati njihova pravila. Zato i postoji "adaptacijski period" kada se djeca, roditelji, a i tete, "uhodavaju". Djetetu moraju biti jasna "pravila igre", ali mu je jednako tako potrebno dati vremena da ih shvati i prihvati.</para>
<para>Dosljedne, neagresivne reakcije tete najbolji su način kako će djeca svladati pravila ponašanja. Spominjete u mailu kako teta o kojoj pišete neće biti odgajateljica Vašeg djeteta. To Vas sigurno malo umiruje iako morate biti svijesni da odgajateljice najčešće jako dobro rade s djecom i imaju dobre i efikasne metode i načine za uspostaviti dobre, prijateljske odnose u grupi.</para>
<para>Možda je najbolji savjet koji Vam možemo dati: slušajte tete i vjerujte im. One imaju puno iskustva i njihovi savjeti bit će Vam dragocjeni u ovom periodu adaptacije koji je ispred vas. Sretno!</para>

Jesu li metode odgoja odgojiteljica u našem vrtiću previše grube? Poštovani, dijete od dvije godine je početkom 9. mjeseca krenuo u vrtić i trenutno smo u fazi kad oboje otiđemo na sat - sat i pol na igru u vrtić. 
    Kako nije naviknut na toliku djecu oko njega i na to da mu netko stalno uzima igračke, on je udario djevojčicu po glavi rukom prije nego smo ga ja i teta stigle zaustaviti. Zanima me, kakva bi kazna u vrtiću bila adekvatna za dijete navedene dobi?
    Naime, njega je teta doslovce pograbila preda mnom, na silu posjela što on naravno nije prihvatio, pa ga je uzela u naručje i natezala se s njim, pokušavši ga prisiliti da je sluša, čvrsto ga zgrabivši za obje ručice. Iskreno, meni se sve to nije ni najmanje dopalo, jer formalno moje dijete još ne ide u taj vrtić, niti će ga ta teta čuvati, a iznad svega mislim da nije tako trebala reagirati ispred majke. Znam da mora naučiti ne udarati djecu (što zbilja i ne radi izvan vrtića), ali metode dotične tete čine mi se pregrube! Ispričavam se na podužem pitanju i unaprijed vam hvala! 

Poštovana,
odgovorit ću Vam prije svega kao majka dječaka koji je krenuo u jaslice u dobi od 13 mjeseci. Taj period bio je za nas stresan jednako kao i za njega. Sjećam se kako sam bila prisutna kada je jedno dijete udarilo drugo dijete i teta je odreagirala slično kako ste i Vi ovdje opisali. Znam da mi je to, kao i Vama, bilo šokantno. Ali samo taj tren... Kasnijim razmišljanjem i praćenjem razvoja situacije shvatila sam da se zapravo nije dogodilo ništa strašno i da je dječak kojeg je teta "kaznila" vrlo brzo naučio kako takvo ponašanje nije primjereno u grupi.
Polazak u vrtić novo je iskustvo kako za dijete tako i za roditelje. Velika je to i nagla promjena kada dijete mora naučiti biti član grupe i poštivati njihova pravila. Zato i postoji "adaptacijski period" kada se djeca, roditelji, a i tete, "uhodavaju". Djetetu moraju biti jasna "pravila igre", ali mu je jednako tako potrebno dati vremena da ih shvati i prihvati.
Dosljedne, neagresivne reakcije tete najbolji su način kako će djeca svladati pravila ponašanja. Spominjete u mailu kako teta o kojoj pišete neće biti odgajateljica Vašeg djeteta. To Vas sigurno malo umiruje iako morate biti svijesni da odgajateljice najčešće jako dobro rade s djecom i imaju dobre i efikasne metode i načine za uspostaviti dobre, prijateljske odnose u grupi.
Možda je najbolji savjet koji Vam možemo dati: slušajte tete i vjerujte im. One imaju puno iskustva i njihovi savjeti bit će Vam dragocjeni u ovom periodu adaptacije koji je ispred vas. Sretno! Klinfo.hr 

Jesu li metode odgoja odgojiteljica u našem vrtiću previše grube?

<para>
 odnosno kada MORA izvršiti normalne radnje koje dolaze uz odrastanje on se izmotava, smije i igra. Kada imam strpljenja, kada nisam ograničena vremenskim rokom i kada prihvatim njegovu igru onda sve to izgleda kao jako lijepo druženje mame i djeteta. No kada nemam strpljenja i vremena (ako pojede brzo možemo u park i sl.) onda dok ne krene jesti ručak dobiva po guzi. Nekada su to zanemarivi udarci jer njemu je dosta da zaprijetim da će dobiti po guzi i on se već osjeća uvrijeđeno i plače. Tako da se ne radi o jakosti batina (ili se samo tješim) već one rezultiraju u pravcu koji je potreban?! Batine koristim samo u iznimnim situacijama ali već polako gubim strpljenje jer njegova zaigranosti počinje biti konstanta u njegovom svakodnevnom ponašanju, od odlaska na WC do pranja zubi te oblačenja. Ja sam dijete zlostavljanja i vrlo dobro znam kako to ostavlja tragove na dječjoj psihi, zato se trudim biti što smirenija i ne obraćati pažnju na njegovu zaigranost, te ju prihvatiti kao normalan tijek odrastanja. Ono što mene zapravo najviše muči, da li on takvim ponašanjem nešto meni poručuje, a ja toga nisam svjesna? Dali da popuštam u trenucima kada mu se ne daju oprati zubi, kada mora obući trenirku, a ne biti u piđami do podne, kada mu se ne jede to što mu nudim... Ne znam razlučiti kada da popustim, a kada ne, jer mislim da popuštanjem gubim dosljednost za koju čitam da je najvrednija disciplina odgoja?! S druge strane toliko sam okružena razmaženom djecom koja nemaju nikakvu kontrolu i onda mislim kako radim dobru stvar... Ne želim napraviti od djeteta vojnika, a ne znam naći sredinu... P.S. Suprug me podupire u svakoj odluci i nikada nismo oprečni u donošenju odluka.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Da, djeci je sve igra i kada se uspije iskoristiti njihova igra da ih se dobije na ono što se treba učiniti, tada to može proći vrlo lijepo i glatko, baš kao što ste opisali. Sasvim je druga priča kada je nedostatak vrijeme i onda često uz to, strpljenje.</para>
<para>Baš kao i Vama, i meni je teško reći gdje je ta sredina, osobito nakon što sam pročitala ovih nekoliko Vaših rečenica, a Vi, Vaš sinčić i Vaš život ste puno više od toga. Pa ću Vam odgovoriti protupitanjima – što je Vama važno? Da li Vam je važno da obuče trenirku umjesto da bude u pidžami? Da li Vam je važno da pojede to što ste mu napravili? Da li Vam je važno da opere zube? Vjerujem da Vam je sve to važno jer da nije, vjerojatno biste nešto drugo naveli. U tom slučaju, slijedite iduće pravilo – ako želite promjenu u djetetovom ponašanju, tada izaberite 1 do 2 ponašanja na kojima želite raditi dok to dijete ne usvoji.</para>
<para>Primjerice, od ova tri navedena, važnije Vam je da pojede i da opere zube. To znači da ćete zanemariti pidžamu u prvom periodu. To znači da svaki puta uporno i dosljedno tražite da pojede/opere zube. Ono o čemu možete voditi računa kada je riječ o jelu, da mu se možda ne jede svaki dan u isto vrijeme, te da je možda jedna od njegovih karakteristika temperamenta iregularnost u tim osnovnim biološkim potrebama. To znači da možda on, za razliku od neke druge djece, svaki dan treba različito dugo spavati da bi se naspavao, jedan dan 8h, drugi dan 10h i sl., treba obavljati u različito doba fiziološke potrebe, i gladan je u različito doba. Vodeći računa o njegovom temperamentu, vodite računa o njegovim potrebama, a istovremeno ste dosljedni – jer ćete tražiti da pojede određenu količinu hrane svaki puta, bez obzira kada jede (više o temperamentu možete pročitati u ovom članku).</para>
<para>Što se tiče pranje zubića, ista priča – uporno i dosljedno svaki puta jer znate da Vam je to važno. Naravno, uz što više igranja, njemu će to biti zabavno i tako neće doći do konflikta između vas (više o borbi moći pročitajte ovdje).</para>
<para>Ipak, iznimno je važno da vodite računa o vremenu koji Vam je na raspolaganju. To je dio koji on ne može kontrolirati, dio o kojem ne može voditi računa, a Vi možete. Kada znate da imate manje vremena na raspolaganju, razmislite unaprijed koje su Vam opcije – možda da se ranije počnete spremate, pa opet kroz igru mu možete to činiti zabavnim?</para>
<para>Ponekad se dogodi da roditelji žele da dijete odmah posluša jer bi to bila najjednostavnija opcija za njih, odrasle. Ali za dijete, osobito tako zaigranog dječaka kao što ste ga Vi opisali, to nikada nije najjednostavnija opcija. Budite toga svjesni i pokušajte učiniti sve da prevenirate situacije koje dovode do toga da ga udarite po guzi. I sama prijetnja da ćete to učiniti dovoljno ulije djetetu strah, osjećaj potpune bespomoćnosti i nemoći koja je, kao što sami znate, jako loša za djetetov emocionalni razvoj.</para>
<para>Knjiga „Odrastanje Kaina“ bi Vam mogla biti zanimljiva, jer opisuje upravo emocionalno odrastanje dječaka.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Mojem sinu sve je igra, a ja ponekad nemam vremena ni strpljenja Poštovani, Naš sin (2 god. i 10 mj.) je vrlo simpatičan i razigran dječak, međutim, sve mu je igra. Kada treba jesti, kupati se... 
    odnosno kada MORA izvršiti normalne radnje koje dolaze uz odrastanje on se izmotava, smije i igra. Kada imam strpljenja, kada nisam ograničena vremenskim rokom i kada prihvatim njegovu igru onda sve to izgleda kao jako lijepo druženje mame i djeteta. No kada nemam strpljenja i vremena (ako pojede brzo možemo u park i sl.) onda dok ne krene jesti ručak dobiva po guzi. Nekada su to zanemarivi udarci jer njemu je dosta da zaprijetim da će dobiti po guzi i on se već osjeća uvrijeđeno i plače. Tako da se ne radi o jakosti batina (ili se samo tješim) već one rezultiraju u pravcu koji je potreban?! Batine koristim samo u iznimnim situacijama ali već polako gubim strpljenje jer njegova zaigranosti počinje biti konstanta u njegovom svakodnevnom ponašanju, od odlaska na WC do pranja zubi te oblačenja. Ja sam dijete zlostavljanja i vrlo dobro znam kako to ostavlja tragove na dječjoj psihi, zato se trudim biti što smirenija i ne obraćati pažnju na njegovu zaigranost, te ju prihvatiti kao normalan tijek odrastanja. Ono što mene zapravo najviše muči, da li on takvim ponašanjem nešto meni poručuje, a ja toga nisam svjesna? Dali da popuštam u trenucima kada mu se ne daju oprati zubi, kada mora obući trenirku, a ne biti u piđami do podne, kada mu se ne jede to što mu nudim... Ne znam razlučiti kada da popustim, a kada ne, jer mislim da popuštanjem gubim dosljednost za koju čitam da je najvrednija disciplina odgoja?! S druge strane toliko sam okružena razmaženom djecom koja nemaju nikakvu kontrolu i onda mislim kako radim dobru stvar... Ne želim napraviti od djeteta vojnika, a ne znam naći sredinu... P.S. Suprug me podupire u svakoj odluci i nikada nismo oprečni u donošenju odluka.

Draga mama,
Da, djeci je sve igra i kada se uspije iskoristiti njihova igra da ih se dobije na ono što se treba učiniti, tada to može proći vrlo lijepo i glatko, baš kao što ste opisali. Sasvim je druga priča kada je nedostatak vrijeme i onda često uz to, strpljenje.
Baš kao i Vama, i meni je teško reći gdje je ta sredina, osobito nakon što sam pročitala ovih nekoliko Vaših rečenica, a Vi, Vaš sinčić i Vaš život ste puno više od toga. Pa ću Vam odgovoriti protupitanjima – što je Vama važno? Da li Vam je važno da obuče trenirku umjesto da bude u pidžami? Da li Vam je važno da pojede to što ste mu napravili? Da li Vam je važno da opere zube? Vjerujem da Vam je sve to važno jer da nije, vjerojatno biste nešto drugo naveli. U tom slučaju, slijedite iduće pravilo – ako želite promjenu u djetetovom ponašanju, tada izaberite 1 do 2 ponašanja na kojima želite raditi dok to dijete ne usvoji.
Primjerice, od ova tri navedena, važnije Vam je da pojede i da opere zube. To znači da ćete zanemariti pidžamu u prvom periodu. To znači da svaki puta uporno i dosljedno tražite da pojede/opere zube. Ono o čemu možete voditi računa kada je riječ o jelu, da mu se možda ne jede svaki dan u isto vrijeme, te da je možda jedna od njegovih karakteristika temperamenta iregularnost u tim osnovnim biološkim potrebama. To znači da možda on, za razliku od neke druge djece, svaki dan treba različito dugo spavati da bi se naspavao, jedan dan 8h, drugi dan 10h i sl., treba obavljati u različito doba fiziološke potrebe, i gladan je u različito doba. Vodeći računa o njegovom temperamentu, vodite računa o njegovim potrebama, a istovremeno ste dosljedni – jer ćete tražiti da pojede određenu količinu hrane svaki puta, bez obzira kada jede (više o temperamentu možete pročitati u ovom članku).
Što se tiče pranje zubića, ista priča – uporno i dosljedno svaki puta jer znate da Vam je to važno. Naravno, uz što više igranja, njemu će to biti zabavno i tako neće doći do konflikta između vas (više o borbi moći pročitajte ovdje).
Ipak, iznimno je važno da vodite računa o vremenu koji Vam je na raspolaganju. To je dio koji on ne može kontrolirati, dio o kojem ne može voditi računa, a Vi možete. Kada znate da imate manje vremena na raspolaganju, razmislite unaprijed koje su Vam opcije – možda da se ranije počnete spremate, pa opet kroz igru mu možete to činiti zabavnim?
Ponekad se dogodi da roditelji žele da dijete odmah posluša jer bi to bila najjednostavnija opcija za njih, odrasle. Ali za dijete, osobito tako zaigranog dječaka kao što ste ga Vi opisali, to nikada nije najjednostavnija opcija. Budite toga svjesni i pokušajte učiniti sve da prevenirate situacije koje dovode do toga da ga udarite po guzi. I sama prijetnja da ćete to učiniti dovoljno ulije djetetu strah, osjećaj potpune bespomoćnosti i nemoći koja je, kao što sami znate, jako loša za djetetov emocionalni razvoj.
Knjiga „Odrastanje Kaina“ bi Vam mogla biti zanimljiva, jer opisuje upravo emocionalno odrastanje dječaka.
Sretno,

   Tatjana Gjurković


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

TATJANA GJURKOVIĆ

Mojem sinu sve je igra, a ja ponekad nemam vremena ni strpljenja

<para>
 U tim noćnim buđenjima bude i vrištanja i raznih želja da više ne želi spavati, da ju nosimo i sl. Osim toga, u posljednje vrijeme, nekih 10-ak dana, imamo i velike probleme sa uspavljivanjem. Oduvijek imamo večernje rutine pred odlazak na spavanje (kupanje, čitanje priča), no ona sada jednostavno ne želi ići spavati. Vrišti, udara nas, želi da ju nosimo, ne može se smiriti, više ne želi spavati u svojoj sobi, uglavnom uspavljivanje traje više od sat vremena, a muž i ja smo već na rubu živaca. Znam da dvogodišnjaci imaju ponekad takve faze, ali ona je napunila 3 godine prije 3 mjeseca. Je li to normalno ili moramo potražiti pomoć? Hvala na odgovoru!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam je teško. Konstantno prekidanje spavanja kroz tako dug period može itekako povećati razinu stresa kod roditelja i time otežavati i svakodnevnicu. Ono što bi bilo jako važno u Vašoj situaciji jest doći do ovih odgovora - da li se je nešto promijenilo u ritmu Vašeg dana i dana djevojčice? Da li je krenula u vrtić nakon godišnjih ili po prvi puta? Ako je, da li je došlo do promjene skupine, da li su došli novi klinci u grupu ili se promijenila neka od teta? Da li je počela gledati neki zanimljiviji crtić prije spavanja koji joj je teško prekinuti? Imate li prinovu u obitelji ili se nešto drugo dogodilo u Vašoj obiteljskoj dinamici?</para>
<para>Ako se dogodilo bilo što od navedenog ili nešto tome slično, moguće je da se Vaša djevojčica teže prilagođava na novonastalu situaciju te da odbijanjem odlaska na spavanje, zapravo reagira na tu novu situaciju u obitelji i/ili njezinoj okolini.</para>
<para>Nadalje, koliko joj inače, u drugim situacijama treba da prihvati neku novu ideju, da prekine sa jednom aktivnošću i preusmjeri svoju pažnju na drugu? Ako primjećujete da kada je god tražite nešto, da joj je teško promijeniti ono što radi, tada joj najavite tu promjenu 10-ak minuta prije nego što će se dogoditi.</para>
<para>Da bi se nešto moglo promijeniti u djetetovom ponašanju, važno je da se dođe do uzroka. Najčešći uzrok djetetovom neprihvatljivom ponašanju je neka nezadovoljena emocionalna potreba. Pokušajte doći do odgovora što bi joj moglo trebati i zbog čega je baš sada počela odbijati ići na spavanje?</para>
<para>Ponekad je teže doći sam do ovih odgovora jer smo emocionalno jako uključeni u tu situaciju. Stoga, ako shvatite da sami ne pronalazite odgovore i da Vaši daljnji postupci ne utječu na promjenu njezinog ponašanja, tada Vam svakako preporučam da se obratite dječjem psihologu. Ako ste iz Zagreba ili okolice, možete se obratiti nama u Centar Proventus.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (3) odjednom ne želi spavati, budi se noću, vrišti i plače Poštovani! Imam djevojčicu staru 3 godine i od početka imamo problema sa spavanjem. Ona se još uvijek budi noću, ponekad i nekoliko puta. 
    U tim noćnim buđenjima bude i vrištanja i raznih želja da više ne želi spavati, da ju nosimo i sl. Osim toga, u posljednje vrijeme, nekih 10-ak dana, imamo i velike probleme sa uspavljivanjem. Oduvijek imamo večernje rutine pred odlazak na spavanje (kupanje, čitanje priča), no ona sada jednostavno ne želi ići spavati. Vrišti, udara nas, želi da ju nosimo, ne može se smiriti, više ne želi spavati u svojoj sobi, uglavnom uspavljivanje traje više od sat vremena, a muž i ja smo već na rubu živaca. Znam da dvogodišnjaci imaju ponekad takve faze, ali ona je napunila 3 godine prije 3 mjeseca. Je li to normalno ili moramo potražiti pomoć? Hvala na odgovoru!

Draga mama,
vjerujem da Vam je teško. Konstantno prekidanje spavanja kroz tako dug period može itekako povećati razinu stresa kod roditelja i time otežavati i svakodnevnicu. Ono što bi bilo jako važno u Vašoj situaciji jest doći do ovih odgovora - da li se je nešto promijenilo u ritmu Vašeg dana i dana djevojčice? Da li je krenula u vrtić nakon godišnjih ili po prvi puta? Ako je, da li je došlo do promjene skupine, da li su došli novi klinci u grupu ili se promijenila neka od teta? Da li je počela gledati neki zanimljiviji crtić prije spavanja koji joj je teško prekinuti? Imate li prinovu u obitelji ili se nešto drugo dogodilo u Vašoj obiteljskoj dinamici?
Ako se dogodilo bilo što od navedenog ili nešto tome slično, moguće je da se Vaša djevojčica teže prilagođava na novonastalu situaciju te da odbijanjem odlaska na spavanje, zapravo reagira na tu novu situaciju u obitelji i/ili njezinoj okolini.
Nadalje, koliko joj inače, u drugim situacijama treba da prihvati neku novu ideju, da prekine sa jednom aktivnošću i preusmjeri svoju pažnju na drugu? Ako primjećujete da kada je god tražite nešto, da joj je teško promijeniti ono što radi, tada joj najavite tu promjenu 10-ak minuta prije nego što će se dogoditi.
Da bi se nešto moglo promijeniti u djetetovom ponašanju, važno je da se dođe do uzroka. Najčešći uzrok djetetovom neprihvatljivom ponašanju je neka nezadovoljena emocionalna potreba. Pokušajte doći do odgovora što bi joj moglo trebati i zbog čega je baš sada počela odbijati ići na spavanje?
Ponekad je teže doći sam do ovih odgovora jer smo emocionalno jako uključeni u tu situaciju. Stoga, ako shvatite da sami ne pronalazite odgovore i da Vaši daljnji postupci ne utječu na promjenu njezinog ponašanja, tada Vam svakako preporučam da se obratite dječjem psihologu. Ako ste iz Zagreba ili okolice, možete se obratiti nama u Centar Proventus.
Sretno,

   Tatjana Gjurković


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (3) odjednom ne želi spavati, budi se noću, vrišti i plače

<para>
 Dječak ima 26 mjeseci i prije desetak dana počeli smo mu nuditi tutu, što je izvrsno prihvatio, sam bi sjeo na tutu kad treba i obavio nuždu, po noći je pelena suha pa smo skinuli odmah i noćnu. Međutim, prekjučer je išao na tutu i imao dosta tvrdu stolicu, plakao je i preplašio se boli. Od tada neće ni blizu tute, nikakve, povezao je očito bol s tutom. Sad piški u gaćice, na pod i svuda osim u tutu i primjećujemo da pokušava zadržati stolicu. Kako mu pomoći da se riješi tog straha? Da li ga vratiti potpuno u pelene i kad pokušati ponovo s odvikavanjem? Hvala lijepa!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>svakako bi bilo dobro da se pokušaju učiniti uvjeti da stolica bude što mekša kako ga ne bi boljelo – dakle, da jede što više voća i povrća, a što manje nezdravih ugljikohidrata koji najčešće čine stolicu tvrdom.</para>
<para>Nadalje, vjerojatno ste o tome isto razmišljali, ali svakako bi bilo dobro da mu ponudite da obavlja obje nužde u wc (da stavite dodatak na školjku kako bi mogao sam sjediti). To možete učiniti još privlačnijim, time što kažete da tata i Vi obavljate nuždu u wc-u i da, sada je veliki dečko, pa i on može obavljati u wc. Tako ćete zaobići samu tutu, a obavljat će nuždu na mjestu gdje se to očekuje.
Kada obavi nuždu u gaćice, na pod, recite mu jasno da to nije mjesto za obavljanje nužde (bez vikanja), i pokažite gdje jest.</para>
<para>S tim da stavite na prvo mjesto pozitivno - "vidim da ti se piškilo, ali piškimo u wc. Dođi, idemo zajedno, da budeš kao veliki dečko, kao tata! :)" Ako će pokazati u nekom trenutku strah ili tugu, recite mu da znate da ga je boljelo kada je sjedio na tuti, ali da ga sada ne boli i da ćete Vi biti tu uz njega.</para>
<para>Nažalost, kada dijete poveže odvikavanje od pelena sa strahom od boli, onda zna proći i po nekoliko tjedana da on shvati da to ipak ne mora biti uvijek tako, da ga ne mora uvijek boljeti. Ono što Vi možete činiti jest da ste uz njega, strpljivi, puni razumijevanja, da mu verbalizirate osjećaje koje vidite vezano za ovu situaciju, ali i da ga uporno usmjeravate prema mjestu gdje je OK da obavlja nuždu.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon boli zbog tvrde stolice, dječak odbija tutu i prekida odvikavanje od pelena Poštovani, imam pitanje vezano uz odvikavanje djeteta od pelena. 
    Dječak ima 26 mjeseci i prije desetak dana počeli smo mu nuditi tutu, što je izvrsno prihvatio, sam bi sjeo na tutu kad treba i obavio nuždu, po noći je pelena suha pa smo skinuli odmah i noćnu. Međutim, prekjučer je išao na tutu i imao dosta tvrdu stolicu, plakao je i preplašio se boli. Od tada neće ni blizu tute, nikakve, povezao je očito bol s tutom. Sad piški u gaćice, na pod i svuda osim u tutu i primjećujemo da pokušava zadržati stolicu. Kako mu pomoći da se riješi tog straha? Da li ga vratiti potpuno u pelene i kad pokušati ponovo s odvikavanjem? Hvala lijepa!

Draga mama,
svakako bi bilo dobro da se pokušaju učiniti uvjeti da stolica bude što mekša kako ga ne bi boljelo – dakle, da jede što više voća i povrća, a što manje nezdravih ugljikohidrata koji najčešće čine stolicu tvrdom.
Nadalje, vjerojatno ste o tome isto razmišljali, ali svakako bi bilo dobro da mu ponudite da obavlja obje nužde u wc (da stavite dodatak na školjku kako bi mogao sam sjediti). To možete učiniti još privlačnijim, time što kažete da tata i Vi obavljate nuždu u wc-u i da, sada je veliki dečko, pa i on može obavljati u wc. Tako ćete zaobići samu tutu, a obavljat će nuždu na mjestu gdje se to očekuje.
Kada obavi nuždu u gaćice, na pod, recite mu jasno da to nije mjesto za obavljanje nužde (bez vikanja), i pokažite gdje jest.
S tim da stavite na prvo mjesto pozitivno - "vidim da ti se piškilo, ali piškimo u wc. Dođi, idemo zajedno, da budeš kao veliki dečko, kao tata! :)" Ako će pokazati u nekom trenutku strah ili tugu, recite mu da znate da ga je boljelo kada je sjedio na tuti, ali da ga sada ne boli i da ćete Vi biti tu uz njega.
Nažalost, kada dijete poveže odvikavanje od pelena sa strahom od boli, onda zna proći i po nekoliko tjedana da on shvati da to ipak ne mora biti uvijek tako, da ga ne mora uvijek boljeti. Ono što Vi možete činiti jest da ste uz njega, strpljivi, puni razumijevanja, da mu verbalizirate osjećaje koje vidite vezano za ovu situaciju, ali i da ga uporno usmjeravate prema mjestu gdje je OK da obavlja nuždu.
Sretno,

   Tatjana Gjurković


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Nakon boli zbog tvrde stolice, dječak odbija tutu i prekida odvikavanje od pelena

<para>
 Isključivo dojim i do sada beba dobro napreduje i zdrava je. Sada po danu spava nešto kraće, dva puta po pola sata ili sat vremena. Unaprijed hvala. Ana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ukoliko dijete na Vašem mlijeku dobro napreduje i zadovoljno je, ne bih Vam savjetovala uvođenje adaptiranog mliječnog pripravka. U svakom slučaju način na koji dijete hranite sada je najbolji, no, naravno, način hranjenja i prehrane djeteta izbor je majke, Stoga ćete, u konačnici, sami odlučiti o tome što ćete učiniti.</para>
<para>Adaptirani mliječni pripravak napravljen je po uzoru na majčino mlijeko i kao takav siguran je za dijete i može se početi davati u bilo koje vrijeme dojenačkog doba kao dodatak majčinom mlijeku ili kao zamjena majčinom mlijeko ako ga majka nema dovoljno.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Da li da uz dojenje uvedem bebi večernji obrok adaptiranog mlijeka? Poštovanje, zanima me da li mogu uvesti bebi, starosti 3 i pol mjeseca, večernji obrok adaptiranog mlijeka kako bi beba duže spavala ili barem nekoliko sati kontinuirano? 
    Isključivo dojim i do sada beba dobro napreduje i zdrava je. Sada po danu spava nešto kraće, dva puta po pola sata ili sat vremena. Unaprijed hvala. Ana

Poštovana,
ukoliko dijete na Vašem mlijeku dobro napreduje i zadovoljno je, ne bih Vam savjetovala uvođenje adaptiranog mliječnog pripravka. U svakom slučaju način na koji dijete hranite sada je najbolji, no, naravno, način hranjenja i prehrane djeteta izbor je majke, Stoga ćete, u konačnici, sami odlučiti o tome što ćete učiniti.
Adaptirani mliječni pripravak napravljen je po uzoru na majčino mlijeko i kao takav siguran je za dijete i može se početi davati u bilo koje vrijeme dojenačkog doba kao dodatak majčinom mlijeku ili kao zamjena majčinom mlijeko ako ga majka nema dovoljno.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Da li da uz dojenje uvedem bebi večernji obrok adaptiranog mlijeka?

<para>
 Andreja
</para>
<para>Poštovana,
na žalost nise napisali djetetovu porođajnu duljinu Osim toga, važni su i podaci vezi na vašu tjelesnu visinu i tjelesnu visinu djeteta. Što se tiče prosječnog rasta djeteta koje ima 7,5 godina koje pada na 50. centilu, tjelesna masa bi iznosila oko 25 kg, a tjelesna visina oko 125 cm, iako se u normalan rast može ubrojiti i tjelesna masa od 22 do 27 kg te visina od 120-130 cm.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Koliko prosječno treba biti visoko i teško dijete od 7 godina? Poštovani, koliko dječak od 7,5 godina treba biti visok i težak. Rođen je sa 3900 grama. Andreja

Poštovana,
na žalost nise napisali djetetovu porođajnu duljinu. 
    Andreja

Poštovana,
na žalost nise napisali djetetovu porođajnu duljinu Osim toga, važni su i podaci vezi na vašu tjelesnu visinu i tjelesnu visinu djeteta. Što se tiče prosječnog rasta djeteta koje ima 7,5 godina koje pada na 50. centilu, tjelesna masa bi iznosila oko 25 kg, a tjelesna visina oko 125 cm, iako se u normalan rast može ubrojiti i tjelesna masa od 22 do 27 kg te visina od 120-130 cm.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Koliko prosječno treba biti visoko i teško dijete od 7 godina?

<para>
 Dnevni meni bebe sastoji se od 3 mliječna obroka (količina 570 ml dnevno) te 2 kruta obroka od kojih je jedan voće te drugi povrće (najčešće mrkva, korijen selena te tikvica u kombinaciji sa krompirom ili prosom). Količina kašica se kreće oko 150-190 ml u domaćoj radinosti. Meso nisam još uvela u prehranu. Mene zanima koliko dnevno smijem dati žitarica bebi, smiju li biti zastupljene u svakom obroku ili ne? Ja obično u povrće stavim jednu jušnu žlicu prosa koji kad se raskuha ispadne 2 i pol jušne žlice te nekad u voće ubacim malo prosa, a za večeru jede AM mlijeko u kombinaciji sa Nestle 8 vrsta žitarica. Da li je ovo ok jer sam čitala da je proso vrlo zdrava namirnica pa ne znam je li griješim pošto su žitarice za večeru? Malo me buni ova prehrana jer ne znam što da dam djetetu a da opet bude sito. Od pića pije sok koji procijedim nakon što kuham voće ili vodu u kojoj se kuhalo povrće ili Hipp čaj od marelice razrijeđen sa vodom. Razmak između obroka je cca 3 i pol, 4 sata, s tim da je zadnji obrok u 8-9 h i prvi jutarnji oko 5! LIjep pozdrav. DP
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete odlično napreduje, a dodatno Vaš navod da je vesela i razigrana, pokazuje da je način na koji ju hranite dobar.</para>
<para>U prehrani dojenčadi važno je imati na umu:
1. zadovoljit dnevne potrebe za mlijekom koje u dobi iznad 6 mjeseci iznose oko 500 ml,
2. u prehranu redom uvoditi namirnice svih skupina (žitarice, voće i povrće, meso, riba, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi, mahunarke) i
3. pratiti rast i razvoj te raspoloženje djeteta.</para>
<para>Kombinacija namirnica nije od velike važnosti osobito onda kada ne utječe na dobrobit djeteta, stoga nastavite kao do sada i postupno gradite i širite prehranu svojeg djeteta. Dodatno Vas savjetujem da djevojčicu učite piti VODU, a sokove i čajeve joj nudite povremeno.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moja beba dobro napreduje, ali nisam sigurna da li je ispravno dohranjujem Poštovana, imam curicu starosti 7 mjeseci koja ima 10 kg i 70 cm dužine, beba je vrlo vesela i razigrana, nikad nema mira. 
    Dnevni meni bebe sastoji se od 3 mliječna obroka (količina 570 ml dnevno) te 2 kruta obroka od kojih je jedan voće te drugi povrće (najčešće mrkva, korijen selena te tikvica u kombinaciji sa krompirom ili prosom). Količina kašica se kreće oko 150-190 ml u domaćoj radinosti. Meso nisam još uvela u prehranu. Mene zanima koliko dnevno smijem dati žitarica bebi, smiju li biti zastupljene u svakom obroku ili ne? Ja obično u povrće stavim jednu jušnu žlicu prosa koji kad se raskuha ispadne 2 i pol jušne žlice te nekad u voće ubacim malo prosa, a za večeru jede AM mlijeko u kombinaciji sa Nestle 8 vrsta žitarica. Da li je ovo ok jer sam čitala da je proso vrlo zdrava namirnica pa ne znam je li griješim pošto su žitarice za večeru? Malo me buni ova prehrana jer ne znam što da dam djetetu a da opet bude sito. Od pića pije sok koji procijedim nakon što kuham voće ili vodu u kojoj se kuhalo povrće ili Hipp čaj od marelice razrijeđen sa vodom. Razmak između obroka je cca 3 i pol, 4 sata, s tim da je zadnji obrok u 8-9 h i prvi jutarnji oko 5! LIjep pozdrav. DP

Poštovana,
vaše dijete odlično napreduje, a dodatno Vaš navod da je vesela i razigrana, pokazuje da je način na koji ju hranite dobar.
U prehrani dojenčadi važno je imati na umu:
1. zadovoljit dnevne potrebe za mlijekom koje u dobi iznad 6 mjeseci iznose oko 500 ml,
2. u prehranu redom uvoditi namirnice svih skupina (žitarice, voće i povrće, meso, riba, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi, mahunarke) i
3. pratiti rast i razvoj te raspoloženje djeteta.
Kombinacija namirnica nije od velike važnosti osobito onda kada ne utječe na dobrobit djeteta, stoga nastavite kao do sada i postupno gradite i širite prehranu svojeg djeteta. Dodatno Vas savjetujem da djevojčicu učite piti VODU, a sokove i čajeve joj nudite povremeno.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Moja beba dobro napreduje, ali nisam sigurna da li je ispravno dohranjujem

<para>
 Bavi se judom i dva puta tjedno ide na treninge. I sada na moru mjesec i pol bio je dosta aktivan. Uspjevamo po 2 kg skinuti ali se oni brzo vrate. Kontroliramo njegovu prehranu ali bez većih rezultata. Trudimo se da jede kvalitetno i raznovrsno. U prehrani ima i jogurta, mlijeka, svježeg sira, kukuruznih pahuljica, bijelog mesa, mahunarki, povrća i voća. Naravno, ne branimo mu u potpunosti čokoladu, keks, čokoladne pahuljice, kruh... Uz sav naš trud oko njegove prehrane dijete kada ode na vikend djedu i baki jede više nego doma (jer oni mu ne mogu braniti) i vrati se sa još većim problemom (sva sreća da je to rijetko ). Prema tome izgleda kao da se doma suzdržava, odnosno da je zapravo cijelo vrijeme gladan. Ne znam kako se više nositi s tim i trebam Vaš savjet. Kako djetetu uspostaviti dobar jelovnik prema čemu ne bi bio gladan, a konačno da se vide i rezultati kontrolirane prehrane. Naravno, željela bi još napomenuti da se dijete počelo sramiti svog izgleda i to postaje sve više psihički problem koji rezultira plačem i frustracijom. Unaprijed zahvalna mama S.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>vaša zabrinutost i trud koji ulažete u regulaciju tjelesne mase Vašeg sina je za svaku pohvalu. Mnogi bi roditelji reagirali sa ono poznatom „izvući će se“, no moram priznati da se djeca uglavnom ne „izvuku“ i da problem postaje još veći u pubertetu i kasnijoj dobi. U prilog cijeloj situaciji ide i to što je dječak počeo biti svjestan svoga tijela zbog ćega će lakše biti postići rezultate. Ono što moram napomenuti jest da bi bilo dobro da u cijelu priču uključite i dječjeg psihologa, jer je u ovakvim situacijama i poremećajima prehrane uvjek najbolji multidisciplinarni pristup i podrška.</para>
<para>S nutricionističke strane, s obzirom na antropometriju, idealna tjelesna masa Vašeg sina u ovom trenutku je između 35 i 40 kg. U pravu ste što dijete ne držite na dijetama i što mu ne branite koji put pojesti slatkiš, cilj nije skidanje kila, već mijenjanje prehrambenih navika i postizanje pravilnog načina prehrane koji će dječak provoditi kroz cijeli život.</para>
<para>Zbog toga se i savjetuje prehrana bez zabrana, ali s ograničenjima. Broj obroka oko 6 do 7, važno je da obroci budu svakih dva sata, no količina istih treba biti manja, npr. 3 jušne žlice pahuljica s 1,5 dcl mlijeka, nakon dva sata čokoladno mlijeko, nakon dva sata 1/2 banane, nakon dva sata ½ porcije ručka, nakon dva sata 3 šljive, nakon dva sata 1 mala palačinka, nakon dva sata jogurt i mali sendvič (1 šnita kruha/pureća salama/šnita sira). Ovo je samo primjer da se dobije dojam o količinama no važno je da dijete ne osjeća glad i frustraciju jer će onda odustati od kontrole, pa čak se i početi skrivati i jesti.</para>
<para>Budući da se ovakav problem ne može lako riješiti jednim savjetom već terapijskim pristupom savjetujem Vam da se javite stručnjaku koji će redovito pratiti razvoj i napredak djeteta u smislu prehrane i zdravlja.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako da pomognem svom sinu (9) da skine višak kilograma? Poštovani, Imam sina koji će za dva mjeseca napuniti 9 godina. Zadnjih par godina borimo se s njegovim viškom kilograma. Visok je 146 i ima 46 kilograma. 
    Bavi se judom i dva puta tjedno ide na treninge. I sada na moru mjesec i pol bio je dosta aktivan. Uspjevamo po 2 kg skinuti ali se oni brzo vrate. Kontroliramo njegovu prehranu ali bez većih rezultata. Trudimo se da jede kvalitetno i raznovrsno. U prehrani ima i jogurta, mlijeka, svježeg sira, kukuruznih pahuljica, bijelog mesa, mahunarki, povrća i voća. Naravno, ne branimo mu u potpunosti čokoladu, keks, čokoladne pahuljice, kruh... Uz sav naš trud oko njegove prehrane dijete kada ode na vikend djedu i baki jede više nego doma (jer oni mu ne mogu braniti) i vrati se sa još većim problemom (sva sreća da je to rijetko ). Prema tome izgleda kao da se doma suzdržava, odnosno da je zapravo cijelo vrijeme gladan. Ne znam kako se više nositi s tim i trebam Vaš savjet. Kako djetetu uspostaviti dobar jelovnik prema čemu ne bi bio gladan, a konačno da se vide i rezultati kontrolirane prehrane. Naravno, željela bi još napomenuti da se dijete počelo sramiti svog izgleda i to postaje sve više psihički problem koji rezultira plačem i frustracijom. Unaprijed zahvalna mama S.

Poštovana mama,
vaša zabrinutost i trud koji ulažete u regulaciju tjelesne mase Vašeg sina je za svaku pohvalu. Mnogi bi roditelji reagirali sa ono poznatom „izvući će se“, no moram priznati da se djeca uglavnom ne „izvuku“ i da problem postaje još veći u pubertetu i kasnijoj dobi. U prilog cijeloj situaciji ide i to što je dječak počeo biti svjestan svoga tijela zbog ćega će lakše biti postići rezultate. Ono što moram napomenuti jest da bi bilo dobro da u cijelu priču uključite i dječjeg psihologa, jer je u ovakvim situacijama i poremećajima prehrane uvjek najbolji multidisciplinarni pristup i podrška.
S nutricionističke strane, s obzirom na antropometriju, idealna tjelesna masa Vašeg sina u ovom trenutku je između 35 i 40 kg. U pravu ste što dijete ne držite na dijetama i što mu ne branite koji put pojesti slatkiš, cilj nije skidanje kila, već mijenjanje prehrambenih navika i postizanje pravilnog načina prehrane koji će dječak provoditi kroz cijeli život.
Zbog toga se i savjetuje prehrana bez zabrana, ali s ograničenjima. Broj obroka oko 6 do 7, važno je da obroci budu svakih dva sata, no količina istih treba biti manja, npr. 3 jušne žlice pahuljica s 1,5 dcl mlijeka, nakon dva sata čokoladno mlijeko, nakon dva sata 1/2 banane, nakon dva sata ½ porcije ručka, nakon dva sata 3 šljive, nakon dva sata 1 mala palačinka, nakon dva sata jogurt i mali sendvič (1 šnita kruha/pureća salama/šnita sira). Ovo je samo primjer da se dobije dojam o količinama no važno je da dijete ne osjeća glad i frustraciju jer će onda odustati od kontrole, pa čak se i početi skrivati i jesti.
Budući da se ovakav problem ne može lako riješiti jednim savjetom već terapijskim pristupom savjetujem Vam da se javite stručnjaku koji će redovito pratiti razvoj i napredak djeteta u smislu prehrane i zdravlja.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Kako da pomognem svom sinu (9) da skine višak kilograma?

<para>
 Nedavno sam mu pokušala reći da će dobiti brata ili seku, međutim on za to ne želi ni čuti - jako se naljutio i počeo plakati. Pokušala sam mu polako objasniti i uvjeriti ga, međutim kako sam više pričala o tome on se sve više ljutio. Najzad sam morala sve poreći kako bi se smirio. Sada ne znam kako da mu to ponovo spomenem, niti na koji način, a da on to napokon nekako prihvati. Inače je preosjetljiv, tvrdoglav, lako se rasplače i zbog sitnice, i jako je vezan za mene i muža. Povremeno mu se znaju javiti tikovi poput žmirkanja, popravljanja glasa itd. To traje određeno vrijeme i onda prestane, pa me još više strah da mu se to zbog ove situacije ne pogorša. Primjetila sam i da baš ne voli male bebe, bježi od njih kao da ih se boji, čak i ako su reklame na tv-u s malim bebama on zažmiri i ne želi gledati. Nadam se da mi možete pomoći. Hvala! M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije svega čestitam Vam na trudnoći! Prema ovome što ste napisali vidi se da ste brižna majka koja želi postepeno pripremiti svoga sinčića na ideju da će dobiti mlađeg brata ili seku. To je svakako poželjno no pri tome je ipak važno uočavati kako Vaš sin reagira i pomoći mu da se nosi s tim.</para>
<para>Naveli ste da je Vaš sin reagirao burno i da mu se nije svidjelo to što ste mu rekli. Normalno je da se djeci neke događaji ili odluke neće svidjeti i da pri tome mogu imati snažnu negativnu reakciju. Ipak to ne znači da se mi moramo povući i negirati to što smo rekli. Pogotovo kada se radi o nečemu što ne možete i ne želite promijeniti.</para>
<para>Zato je jako važno da svom sinu otvoreno kažete da će dobiti bracu ili seku. Tada je na vama da mu pomognete s osjećajem koji mu se javi, bilo da se radi o tuzi (jer misli da će izgubiti Vašu pažnju), o ljutnji (jer zaista ne želi bracu ili seku) ili razočarenju.</para>
<para>U svakom slučaju važno je da uočite i priznate njegov osjećaj te da mu pružite razumijevanje i podršku, ali da ne povlačite svoju izjavu. Možete mu npr. reći „Vidim da nisi sretan što ćeš dobiti bracu ili seku.“, „Čini se da te to baš ljuti.“, „Djeluješ mi tužno od kada sam ti rekla da ćeš dobiti bracu ili seku.“.</para>
<para>Sasvim je u redu da osjeća to što osjeća i ne treba ga se zbog toga osuđivati. Za jedno malo dijete teško je zamisliti kako će sada sve izgledati, sigurno mu je puno pitanja u glavici i zbunjuje ga najava te nove, nepoznate situacije.</para>
<para>Jedan od pristupa koji biste mogli koristi je kroz priču mu ispričati kako bi to moglo izgledati a pri tome možete koristiti i neke njegove omiljene igračke kako biste obogatili priču.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, dipl.psih.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (5) ne želi prihvatiti da će dobiti bracu ili seku Poštovani, imam sina od 4 i pol godine, i sada sam u 5 mjesecu trudnoće. 
    Nedavno sam mu pokušala reći da će dobiti brata ili seku, međutim on za to ne želi ni čuti - jako se naljutio i počeo plakati. Pokušala sam mu polako objasniti i uvjeriti ga, međutim kako sam više pričala o tome on se sve više ljutio. Najzad sam morala sve poreći kako bi se smirio. Sada ne znam kako da mu to ponovo spomenem, niti na koji način, a da on to napokon nekako prihvati. Inače je preosjetljiv, tvrdoglav, lako se rasplače i zbog sitnice, i jako je vezan za mene i muža. Povremeno mu se znaju javiti tikovi poput žmirkanja, popravljanja glasa itd. To traje određeno vrijeme i onda prestane, pa me još više strah da mu se to zbog ove situacije ne pogorša. Primjetila sam i da baš ne voli male bebe, bježi od njih kao da ih se boji, čak i ako su reklame na tv-u s malim bebama on zažmiri i ne želi gledati. Nadam se da mi možete pomoći. Hvala! M.

Draga mama,
prije svega čestitam Vam na trudnoći! Prema ovome što ste napisali vidi se da ste brižna majka koja želi postepeno pripremiti svoga sinčića na ideju da će dobiti mlađeg brata ili seku. To je svakako poželjno no pri tome je ipak važno uočavati kako Vaš sin reagira i pomoći mu da se nosi s tim.
Naveli ste da je Vaš sin reagirao burno i da mu se nije svidjelo to što ste mu rekli. Normalno je da se djeci neke događaji ili odluke neće svidjeti i da pri tome mogu imati snažnu negativnu reakciju. Ipak to ne znači da se mi moramo povući i negirati to što smo rekli. Pogotovo kada se radi o nečemu što ne možete i ne želite promijeniti.
Zato je jako važno da svom sinu otvoreno kažete da će dobiti bracu ili seku. Tada je na vama da mu pomognete s osjećajem koji mu se javi, bilo da se radi o tuzi (jer misli da će izgubiti Vašu pažnju), o ljutnji (jer zaista ne želi bracu ili seku) ili razočarenju.
U svakom slučaju važno je da uočite i priznate njegov osjećaj te da mu pružite razumijevanje i podršku, ali da ne povlačite svoju izjavu. Možete mu npr. reći „Vidim da nisi sretan što ćeš dobiti bracu ili seku.“, „Čini se da te to baš ljuti.“, „Djeluješ mi tužno od kada sam ti rekla da ćeš dobiti bracu ili seku.“.
Sasvim je u redu da osjeća to što osjeća i ne treba ga se zbog toga osuđivati. Za jedno malo dijete teško je zamisliti kako će sada sve izgledati, sigurno mu je puno pitanja u glavici i zbunjuje ga najava te nove, nepoznate situacije.
Jedan od pristupa koji biste mogli koristi je kroz priču mu ispričati kako bi to moglo izgledati a pri tome možete koristiti i neke njegove omiljene igračke kako biste obogatili priču.
Sretno,

   Tea Knežević, dipl.psih.


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak (5) ne želi prihvatiti da će dobiti bracu ili seku

<para>
 Svaki put kad dijete dođe kući djeluje zbunjeno, ne želi se presvući, jako nemirno spava i konstantno se lovi za mene, jer sama ne želi napraviti niti jedan korak. To traje kakvih 3-4 dana pa se konačno malo oslobodi, sve dok ponovno ne krene kod svojeg tate i onda se sve ponavlja. Boji se i najmanjeg zvuka. Što da radim? Hvala! BV
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da ste zbunjeni zbog ponašanja Vaše djevojčice nakon što se vrati od posjete ocu. Čini se da je to ponašanje dosta drugačije od njenog uobičajenog ponašanja kada je duže vrijeme s Vama. Kako biste se lakše nosili s tim te adekvatno odgovorili na potrebe Vaše djevojčice potrebno je razmisliti o sljedećem.</para>
<para>Kako djevojčica inače reagira na odvajanje od Vas, a kada provede vrijeme s nekim drugim tko nije njezin otac? Možda joj je općenito teško nositi se s odvojenošću od Vas. U njenoj dobi majka je jako važna za osjećaj sigurnosti pa je moguće da je njena reakcija takva jer se uz nekoga drugoga ne osjeća dovoljno sigurno.</para>
<para>Koliko je uopće navikla biti odvojena od Vas i kako se ponaša nakon toga? Treba li joj jednako toliko vremena da se umiri i vrati u rutinu? Dijete u velikoj mjeri može prepoznati i kako se majka osjeća pa i to može potaknuti uznemirenost i neuobičajene reakcije. Ako ste Vi jako zabrinuti ili iskazujete otvoreno nezadovoljstvo zbog njenog provođenja vremena s ocem djevojčica to može osjetiti.</para>
<para>U svakom slučaju bilo bi dobro da sa svojim bivšim suprugom porazgovarate o tome i probate zajednički utvditi što je to što potiče takvu promjenu u ponašanju. Ukoliko ćete i dalje biti zabrinuti možete se dodatno konzultirati sa stručnjakom o tome.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, dipl. psih.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica sa posjeta ocu dolazi uznemirena i zbunjena Dobar dan! Majka sam djevojčice stare 20 mjeseci. Bivši suprug i ja više ne živimo zajedno, ali ona odlazi kod njega na druženje jer je tako odredio centar za socijalnu skrb. 
    Svaki put kad dijete dođe kući djeluje zbunjeno, ne želi se presvući, jako nemirno spava i konstantno se lovi za mene, jer sama ne želi napraviti niti jedan korak. To traje kakvih 3-4 dana pa se konačno malo oslobodi, sve dok ponovno ne krene kod svojeg tate i onda se sve ponavlja. Boji se i najmanjeg zvuka. Što da radim? Hvala! BV

Draga mama,
vjerujem da ste zbunjeni zbog ponašanja Vaše djevojčice nakon što se vrati od posjete ocu. Čini se da je to ponašanje dosta drugačije od njenog uobičajenog ponašanja kada je duže vrijeme s Vama. Kako biste se lakše nosili s tim te adekvatno odgovorili na potrebe Vaše djevojčice potrebno je razmisliti o sljedećem.
Kako djevojčica inače reagira na odvajanje od Vas, a kada provede vrijeme s nekim drugim tko nije njezin otac? Možda joj je općenito teško nositi se s odvojenošću od Vas. U njenoj dobi majka je jako važna za osjećaj sigurnosti pa je moguće da je njena reakcija takva jer se uz nekoga drugoga ne osjeća dovoljno sigurno.
Koliko je uopće navikla biti odvojena od Vas i kako se ponaša nakon toga? Treba li joj jednako toliko vremena da se umiri i vrati u rutinu? Dijete u velikoj mjeri može prepoznati i kako se majka osjeća pa i to može potaknuti uznemirenost i neuobičajene reakcije. Ako ste Vi jako zabrinuti ili iskazujete otvoreno nezadovoljstvo zbog njenog provođenja vremena s ocem djevojčica to može osjetiti.
U svakom slučaju bilo bi dobro da sa svojim bivšim suprugom porazgovarate o tome i probate zajednički utvditi što je to što potiče takvu promjenu u ponašanju. Ukoliko ćete i dalje biti zabrinuti možete se dodatno konzultirati sa stručnjakom o tome.

   Tea Knežević, dipl. psih.


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica sa posjeta ocu dolazi uznemirena i zbunjena

<para>
 Kad je sam ili s ocem ili sa mnom dobar je i sve više manje funkcionira dogovorno, ali ako odlučimo nekamo izaći zajedno s njim ili ne daj Bože da je još netko s nama, on
 postaje neporepoznatljiv i dovede nas u situaciju da svi oko njega ništa drugo ne radimo nego ga opominjemo da ne radi ovo ili ono i tako u nedogled. Današnji posjet Zoo vrtu kojem smo se svi veselili ispao je katastrofalan. Mislim da ne griješim kad kažem da on jednostavno postane nemoguć jer pokušava skrenuti svu pažnju na sebe u čemu i uspijeva. Danas je petero ljudi natjerao da unezvijereno gledaju gdje je, da ga opominju, a on se s blaženim osmjehom ponašao kao da se sve to njega ne tiče i tjerao po svom. Kako to prekinuti? Hvala. SM
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kada dijete uoči da će na određeni način dobiti pozornost, tada će to koristiti. Ono što bi bilo pitanje jest zašto ima tu potrebu – da tako traži pažnju za sebe? Ako većina oko njega na kraju izgleda izbezumljeno, možda i ljuto, zbog čega to traži ponovno? Teoretski mogu biti neki od sljedećih razloga – kada je djetetu oduvijek posvećivana pažnja, kada su roditelji odgovarali na svaki djetetov mig od samog rođenja, zapostavljajući svoje potrebe pri tome, tada se dijete navikne da će biti uvijek u centru pažnje.</para>
<para>S druge strane, ako djetetu nije posvećena puna pažnja kada smo s njim, primjerice, ako odrasla osoba paralelno razmišlja o svojim obavezama što je čekaju, tada dijete može svojim ponašanjem sve više i više naglašavati da treba punu pažnju. Na kraju opet u tom slučaju ne dobije adekvatnu pažnju (jer ako su drugi ljuti, iznevjereni, razočarani i sl. tada dijete ne može dobiti adekvatnu pažnju), ali dobije nekakvu. Vi poznajete svoju situaciju pa možete procijeniti da li bi neka od ovih pretpostavki mogla biti točna.</para>
<para>Ako je prvi razlog, tada ga treba postupno učiti da i drugi ljudi imaju svoje potrebe i da on svoje potrebe može naučiti odgoditi. Međutim, ako je živio na određeni način 5,5 godina, tada se mora imati na umu da će se trebati puno puta uporno ponoviti ista rečenica. Ono što je isto važno imati na umu jest kada se želi fokusirati na promjenu djetetovog ponašanja, da je poželjno identificirati 2 ponašanja koja se želi u određenom trenutku mijenjati. Ako Vi želite da se on, kada ste svi zajedno negdje, ponaša na određeni način, prvo razmislite što to točno znači (i jesu li Vaša očekivanja realna) te kako ćete mu Vi pomoći da promijeni ponašanje. Kod promjene za ponašanjem, jako je važno prepoznati i emocionalnu potrebu iza toga ponašanja i to treba uvijek biti prva rečenica – prije davanja objašnjenja kako se treba drugačije ponašati.</para>
<para>Primjerice, nalazite se u Zoo vrtu i on počne trčati, vrištati i sl. dok svi drugi mirno hodaju. Što Vi želite u toj situaciji? Želite li da hoda mirno s Vama – možda je to previsoko očekivanje ako ima veliku potrebu za motoričkim kretanjem i privlačenjem pažnje. Što bi Vam drugo bilo prihvatljivo? Možda možete smisliti neku igricu poput skrivača. Igra skrivača uključuje traganje za drugom osobom, što bi značilo da kroz to dobiva pažnju, a opet može brzo otrčati i sakriti se.</para>
<para>Možete mu reći nešto poput – „Znam da sada želiš da te svi gledaju (ovim djelom rečenice mu priznajete da ima potrebu za pažnjom i da je to ok), ali ne sviđa mi se da vrištiš (postavljate jasnu granicu i dajete mu poruku što Vam je neprihvatljivo). Što misliš o tome da se igramo skrivača? (dajete mu potencijalno prihvatljivu alternativu)“.</para>
<para>Ako je drugi razlog, tada treba razmisliti kako mu se može dati pažnja koja mu je doista potrebna, kako si Vi možete pomoći da ste manje opterećeni svojim brigama i obavezama (što Vama treba, što bi Vama pomoglo da Vam bude lakše pružiti nepodijeljenu pažnju djetetu)? Ponekad pomaže kada si kažemo da ćemo se potpuno posvetiti 30 minuta ili 1h u danu i onda to doista učinimo. Ponekad su nam igre s djetetom, na njegov način bez veze i ne vidimo zabavu u tome, pa trebamo pronaći način kako da nama samima bude zabavno kako bi i djetetu s nama bilo zabavno.</para>
<para>Nadam se da Vam je ovaj odgovor pomogao da se približite svom odgovoru zbog čega se Vaš dječak ponaša kako se ponaša. Uvijek imajte na umu da postoji razlog u pozadini zašto se ponaša kako se ponaša i kada se dođe do uzroka problema, što je najčešće ova ili ona emocionalna potreba, tada se može adekvatno odgovoriti djetetu i s vremenom će se ponašanje prorijediti a možda i u potpunosti ugasiti. Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl.psiholog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>psihoterapeut, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak je nemoguć kada dođemo na bilo koje mjesto izvan naše kuće Poštovani imamo problem i imam dojam da naš problem raste. Roditelji smo 5,5 godišnjeg dječaka. 
    Kad je sam ili s ocem ili sa mnom dobar je i sve više manje funkcionira dogovorno, ali ako odlučimo nekamo izaći zajedno s njim ili ne daj Bože da je još netko s nama, on
    postaje neporepoznatljiv i dovede nas u situaciju da svi oko njega ništa drugo ne radimo nego ga opominjemo da ne radi ovo ili ono i tako u nedogled. Današnji posjet Zoo vrtu kojem smo se svi veselili ispao je katastrofalan. Mislim da ne griješim kad kažem da on jednostavno postane nemoguć jer pokušava skrenuti svu pažnju na sebe u čemu i uspijeva. Danas je petero ljudi natjerao da unezvijereno gledaju gdje je, da ga opominju, a on se s blaženim osmjehom ponašao kao da se sve to njega ne tiče i tjerao po svom. Kako to prekinuti? Hvala. SM

Draga mama,
kada dijete uoči da će na određeni način dobiti pozornost, tada će to koristiti. Ono što bi bilo pitanje jest zašto ima tu potrebu – da tako traži pažnju za sebe? Ako većina oko njega na kraju izgleda izbezumljeno, možda i ljuto, zbog čega to traži ponovno? Teoretski mogu biti neki od sljedećih razloga – kada je djetetu oduvijek posvećivana pažnja, kada su roditelji odgovarali na svaki djetetov mig od samog rođenja, zapostavljajući svoje potrebe pri tome, tada se dijete navikne da će biti uvijek u centru pažnje.
S druge strane, ako djetetu nije posvećena puna pažnja kada smo s njim, primjerice, ako odrasla osoba paralelno razmišlja o svojim obavezama što je čekaju, tada dijete može svojim ponašanjem sve više i više naglašavati da treba punu pažnju. Na kraju opet u tom slučaju ne dobije adekvatnu pažnju (jer ako su drugi ljuti, iznevjereni, razočarani i sl. tada dijete ne može dobiti adekvatnu pažnju), ali dobije nekakvu. Vi poznajete svoju situaciju pa možete procijeniti da li bi neka od ovih pretpostavki mogla biti točna.
Ako je prvi razlog, tada ga treba postupno učiti da i drugi ljudi imaju svoje potrebe i da on svoje potrebe može naučiti odgoditi. Međutim, ako je živio na određeni način 5,5 godina, tada se mora imati na umu da će se trebati puno puta uporno ponoviti ista rečenica. Ono što je isto važno imati na umu jest kada se želi fokusirati na promjenu djetetovog ponašanja, da je poželjno identificirati 2 ponašanja koja se želi u određenom trenutku mijenjati. Ako Vi želite da se on, kada ste svi zajedno negdje, ponaša na određeni način, prvo razmislite što to točno znači (i jesu li Vaša očekivanja realna) te kako ćete mu Vi pomoći da promijeni ponašanje. Kod promjene za ponašanjem, jako je važno prepoznati i emocionalnu potrebu iza toga ponašanja i to treba uvijek biti prva rečenica – prije davanja objašnjenja kako se treba drugačije ponašati.
Primjerice, nalazite se u Zoo vrtu i on počne trčati, vrištati i sl. dok svi drugi mirno hodaju. Što Vi želite u toj situaciji? Želite li da hoda mirno s Vama – možda je to previsoko očekivanje ako ima veliku potrebu za motoričkim kretanjem i privlačenjem pažnje. Što bi Vam drugo bilo prihvatljivo? Možda možete smisliti neku igricu poput skrivača. Igra skrivača uključuje traganje za drugom osobom, što bi značilo da kroz to dobiva pažnju, a opet može brzo otrčati i sakriti se.
Možete mu reći nešto poput – „Znam da sada želiš da te svi gledaju (ovim djelom rečenice mu priznajete da ima potrebu za pažnjom i da je to ok), ali ne sviđa mi se da vrištiš (postavljate jasnu granicu i dajete mu poruku što Vam je neprihvatljivo). Što misliš o tome da se igramo skrivača? (dajete mu potencijalno prihvatljivu alternativu)“.
Ako je drugi razlog, tada treba razmisliti kako mu se može dati pažnja koja mu je doista potrebna, kako si Vi možete pomoći da ste manje opterećeni svojim brigama i obavezama (što Vama treba, što bi Vama pomoglo da Vam bude lakše pružiti nepodijeljenu pažnju djetetu)? Ponekad pomaže kada si kažemo da ćemo se potpuno posvetiti 30 minuta ili 1h u danu i onda to doista učinimo. Ponekad su nam igre s djetetom, na njegov način bez veze i ne vidimo zabavu u tome, pa trebamo pronaći način kako da nama samima bude zabavno kako bi i djetetu s nama bilo zabavno.
Nadam se da Vam je ovaj odgovor pomogao da se približite svom odgovoru zbog čega se Vaš dječak ponaša kako se ponaša. Uvijek imajte na umu da postoji razlog u pozadini zašto se ponaša kako se ponaša i kada se dođe do uzroka problema, što je najčešće ova ili ona emocionalna potreba, tada se može adekvatno odgovoriti djetetu i s vremenom će se ponašanje prorijediti a možda i u potpunosti ugasiti. Sretno!

   Tatjana Gjurković, dipl.psiholog


   psihoterapeut, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak je nemoguć kada dođemo na bilo koje mjesto izvan naše kuće

<para>
 Ja sam trenutno nezaposlena budući da završavam fakultet i nadam se da ću u roku dva mjeseca sve privesti kraju, početi raditi i zajedno sa svojim djetetom maknuti se u zasebno kućanstvo. Međutim, više ne znam kako izdržati niti dana. Problem su moji roditelji koji me konstantno ponižavaju i vrijeđaju i to prvenstveno pred djetetom. Dovode u pitanje sve moje odluke, potkopavaju mi autoritet. Da sam sama, izdržala bih jer znam kakvi su, ali moja curica upija sve to i naš odnos koji je bio odličan je sada u rasulu. Čim joj kažem nešto što joj ne odgovara, ona ide dolje k baki i didi. Ja sam svedena na dadilju. Navest ću Vam nekoliko primjera. Danas smo lijepo provele prijepodne na svome katu, igrale smo se i sve je bilo u redu. Poslijepodne je već bila nervozna jer zbog vrućine nije spavala, a krenule smo u kratku šetnjicu. Htjela sam joj obući sandalice, no kako me počela zezati da joj ni jedne ne odgovaraju, "zaprijetila" sam da nećemo nikuda ići ako priča nastavi u tom smjeru. Naime, htjela sam odmah u startu srezati problem jer sam znala da ako ju tako umornu i razdražljivu pustim da se izgubi u svojim odabirima, neće biti dobro. I sada stižemo do problema: obuvale smo se na donjem katu, kod dide i bake. Kada sam ja rekla da se smiri i obuje ili nećemo nikuda ići umiješala se baka govoreći da odem po druge cipelice. Vikala je pred djetetom na mene da "stvarno nisam normalna i da šta se ja sada inatim", itd. Završilo je time da je dijete doslovno poludjelo, razbijesnila se, počela je vikati, plakati, udarati i nikako ju se nije moglo smiriti. Tada baka sjeda pred televizor i mene ostavlja da sređujem situaciju. To je samo jedan banalni primjer situacija koje su gotovo svakodnevne. Dida je pak prije dva mjeseca samoinicijativno, bez da mene ili moju djevojčicu išta pita, prebacio moju kćerku iz jednog vrtića u drugi, bliži. Navodno da bi nam bilo lakše. Osim što me strašno povrijedilo takvo bezobzirno gaženje mene, nisam htjela da mi se dijete ikuda prebacuje jer je taman krenula u vrtić nekih pola godine i počela stjecati rutinu. Inače joj treba neko vrijeme da stekne povjerenje u nepoznate da bi se oslobodila. Također je proživjela i razvod roditelja i selidbu iz jednog u drugi grad i smatrala sam da joj sada najmanje treba još jedna promjena. Međutim, on je napravio to što je napravio i još se smrtno uvrijedio kada sam mu rekla da sam nesretna zbog toga("pa ispiši ju iz vrtića onda, neka uopće ne ide kad ne želiš"). I mene su tako vucarali cijelo djetinjstvo, kao psa, uvijek smo selili bez da mi se išta kaže ili me se upozori ili ne daj bože pita što ja želim. Uvijek sam svugdje bila nova i uvijek mi je sve bilo strano. Pokušala sam razgovarati s njima, no bez uspjeha. Ili se uvrijede pa ne pričaju sa mnom po mjesec dana i onda moram balansirati između njih i curice pazeći da dijete ne osjeti tenzije ili me doslovno ismiju. Ja sam "tupava", "nisam ni ja baš nešto ispala pa kako onda mislim odgojiti dijete", "nenormalna glupača" itd, itd... Znam da se oni neće promijeniti i da moram odseliti ako želim svoj mir, ali jednostavno moram izdržati još mjesec-dva. Kako? Užasno sam tužna i na izmaku snaga. Mama S.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da vam je teško nositi se s izazovima koje pred vas stavlja vaša kćerkica ali i roditelji, ali vjerujte da niste jedini koji se muče s takvim problemima. Mnogi roditelji ponekad više ne znaju što da učine i kako da reagiraju te im se čini da su već iscrpili sve mogućnosti. Prije svega, moram vam reći da je zapravo iskušavanje granica kod djece u dobi u kojoj se nalazi i vaša kćer posve normalno, posebice ako ono na taj način dobiva željenu pažnju. Pri tome moram naglasiti da je vaša situacija specifična s obzirom da vam roditelji ne pružaju podršaku, odnosno da vas omalovažavaju pred djetetom i potkopavaju vaš autoritet.</para>
<para>Smatram da roditelji djetetu moraju postavljati granice jer jedino tako dijete ima osjećaj sigurnosti i stabilnosti. U suprotnom, dijete je pogubljeno i ne zna kako se ponašati i što može očekivati od roditelja: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Nažalost, kada je u odgoj djeteta „upetljano“ puno ljudi, koji su uz to još i neusklađeni ili pak potkopavaju odgoj i autoritet roditelja, nastaju problemi.</para>
<para>Radi dobrobiti vašeg djeteta važno je da porazgovarate sa svojim roditeljima i date im do znanja da za njihovu unuku nije dobro da potkopavaju vaš autoritet. Unučica ih neće voljeti više ako joj dopuštuju i potiču je da vas vrijeđa i omalovažava, ako joj dopuštaju stvari koje joj vi inače ne bi dopustili, i obrnuto – neće ih voljeti manje ako joj isto ne toleriraju.</para>
<para>Možda ne bi bilo loše da se zajedno s roditeljima obratite stručnjaku koji će vam pomoći u razrješavanju vašeg odnosa ali i odnosa kojeg imaju s unukom, a koji evidentno ide nauštrb vašoj djevojčici i vama. Vjerujem da vaši roditelji duboko u sebi žele da viša kćerkica bude sretna, no način na koji u tome sudjeluju nije dobar.</para>
<para>Što se tiče odlaska vašeg oca u vrtić i ispisivanja vaše kćerke iz istoga, možda bi bilo dobro upozoriti djelatnike vrtića (a jednog dana i škole) da ste vi kao majka skrbnica i da su takve odluke moguće isključivo uz vaš zahtjev i suglasnost. Na taj način ćete u startu spriječiti neugodne situacije i samovolju vaših roditelja.</para>
<para>Iako možete razgovarati sa svojim roditeljima o tome kako njihovi postupci prema vama i vašoj kćerki utječu na nju (ali i vas), nažalost ne možete i utjecati na to što će oni činiti ubuduće. Ono na što možete utjecati je vaš odnos s djetetom a time i na njezino ponašananje.</para>
<para>Moj savjet je da svojoj kćerkici što manje govorite „ne“ a što više „da“. Drugim riječima, radije joj recite što točno želite od nje a ne ono što ne želite. Naime, naš mozak ne percipira riječ ne, i kada kažete svojoj kćerki primjerice „Nemoj lupati vratima“, ona čuje „lupati vratima“ i to je ono što onda čini. Umjesto toga recite joj „Molim te polagano zatvori vrata“, dajte joj više do znanja što da, kako da se ponaša a „ne“ svedite na najmanju moguću mjeru. Također, pažnju joj poklanjajte kada učini nešto dobro, pohvalite njezino dobro ponašanje, a kada učini nešto što ne odobravate nikada nemoj kritizirati nju kao osobu već isključivo njezino ponašanje. Što više razgovarajte s njom, gledajte s njom crtiće koji daju dobre poruke koje joj i sami želite prenijeti, pitajte je što ona misli o tome. Budite dosljedan roditelj pun topline i podrške.</para>
<para>S obzirom da je pred vama težak period u kojemu morate izdržati pod istim krovom s roditeljima s kojima možda unatoč silnom trudu ipak neće uspjeti uspostaviti dobru komunikaciju, svakako bi vam savjetovala da se ne libite zatražiti podršku – hoće li to biti podrška prijatelja, rodbine, stručne osobe... sasvim je svejedno dok god vam ista pomaže da se lakše nosite sa situacijom u kojoj se nalazite.</para>
<para>Želim vam puno hrabrosti i sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Roditelji me vrijeđaju pred djetetom i potkopavaju mi autoritet Poštovani, imam veliki problem i na rubu sam snaga. Majka sam djevojčice stare 4,5 godine. Zadnje 2,5 godine, nakon razvoda, živimo sa mojim roditeljima. 
    Ja sam trenutno nezaposlena budući da završavam fakultet i nadam se da ću u roku dva mjeseca sve privesti kraju, početi raditi i zajedno sa svojim djetetom maknuti se u zasebno kućanstvo. Međutim, više ne znam kako izdržati niti dana. Problem su moji roditelji koji me konstantno ponižavaju i vrijeđaju i to prvenstveno pred djetetom. Dovode u pitanje sve moje odluke, potkopavaju mi autoritet. Da sam sama, izdržala bih jer znam kakvi su, ali moja curica upija sve to i naš odnos koji je bio odličan je sada u rasulu. Čim joj kažem nešto što joj ne odgovara, ona ide dolje k baki i didi. Ja sam svedena na dadilju. Navest ću Vam nekoliko primjera. Danas smo lijepo provele prijepodne na svome katu, igrale smo se i sve je bilo u redu. Poslijepodne je već bila nervozna jer zbog vrućine nije spavala, a krenule smo u kratku šetnjicu. Htjela sam joj obući sandalice, no kako me počela zezati da joj ni jedne ne odgovaraju, "zaprijetila" sam da nećemo nikuda ići ako priča nastavi u tom smjeru. Naime, htjela sam odmah u startu srezati problem jer sam znala da ako ju tako umornu i razdražljivu pustim da se izgubi u svojim odabirima, neće biti dobro. I sada stižemo do problema: obuvale smo se na donjem katu, kod dide i bake. Kada sam ja rekla da se smiri i obuje ili nećemo nikuda ići umiješala se baka govoreći da odem po druge cipelice. Vikala je pred djetetom na mene da "stvarno nisam normalna i da šta se ja sada inatim", itd. Završilo je time da je dijete doslovno poludjelo, razbijesnila se, počela je vikati, plakati, udarati i nikako ju se nije moglo smiriti. Tada baka sjeda pred televizor i mene ostavlja da sređujem situaciju. To je samo jedan banalni primjer situacija koje su gotovo svakodnevne. Dida je pak prije dva mjeseca samoinicijativno, bez da mene ili moju djevojčicu išta pita, prebacio moju kćerku iz jednog vrtića u drugi, bliži. Navodno da bi nam bilo lakše. Osim što me strašno povrijedilo takvo bezobzirno gaženje mene, nisam htjela da mi se dijete ikuda prebacuje jer je taman krenula u vrtić nekih pola godine i počela stjecati rutinu. Inače joj treba neko vrijeme da stekne povjerenje u nepoznate da bi se oslobodila. Također je proživjela i razvod roditelja i selidbu iz jednog u drugi grad i smatrala sam da joj sada najmanje treba još jedna promjena. Međutim, on je napravio to što je napravio i još se smrtno uvrijedio kada sam mu rekla da sam nesretna zbog toga("pa ispiši ju iz vrtića onda, neka uopće ne ide kad ne želiš"). I mene su tako vucarali cijelo djetinjstvo, kao psa, uvijek smo selili bez da mi se išta kaže ili me se upozori ili ne daj bože pita što ja želim. Uvijek sam svugdje bila nova i uvijek mi je sve bilo strano. Pokušala sam razgovarati s njima, no bez uspjeha. Ili se uvrijede pa ne pričaju sa mnom po mjesec dana i onda moram balansirati između njih i curice pazeći da dijete ne osjeti tenzije ili me doslovno ismiju. Ja sam "tupava", "nisam ni ja baš nešto ispala pa kako onda mislim odgojiti dijete", "nenormalna glupača" itd, itd... Znam da se oni neće promijeniti i da moram odseliti ako želim svoj mir, ali jednostavno moram izdržati još mjesec-dva. Kako? Užasno sam tužna i na izmaku snaga. Mama S.

Draga mama,
vjerujem da vam je teško nositi se s izazovima koje pred vas stavlja vaša kćerkica ali i roditelji, ali vjerujte da niste jedini koji se muče s takvim problemima. Mnogi roditelji ponekad više ne znaju što da učine i kako da reagiraju te im se čini da su već iscrpili sve mogućnosti. Prije svega, moram vam reći da je zapravo iskušavanje granica kod djece u dobi u kojoj se nalazi i vaša kćer posve normalno, posebice ako ono na taj način dobiva željenu pažnju. Pri tome moram naglasiti da je vaša situacija specifična s obzirom da vam roditelji ne pružaju podršaku, odnosno da vas omalovažavaju pred djetetom i potkopavaju vaš autoritet.
Smatram da roditelji djetetu moraju postavljati granice jer jedino tako dijete ima osjećaj sigurnosti i stabilnosti. U suprotnom, dijete je pogubljeno i ne zna kako se ponašati i što može očekivati od roditelja: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Nažalost, kada je u odgoj djeteta „upetljano“ puno ljudi, koji su uz to još i neusklađeni ili pak potkopavaju odgoj i autoritet roditelja, nastaju problemi.
Radi dobrobiti vašeg djeteta važno je da porazgovarate sa svojim roditeljima i date im do znanja da za njihovu unuku nije dobro da potkopavaju vaš autoritet. Unučica ih neće voljeti više ako joj dopuštuju i potiču je da vas vrijeđa i omalovažava, ako joj dopuštaju stvari koje joj vi inače ne bi dopustili, i obrnuto – neće ih voljeti manje ako joj isto ne toleriraju.
Možda ne bi bilo loše da se zajedno s roditeljima obratite stručnjaku koji će vam pomoći u razrješavanju vašeg odnosa ali i odnosa kojeg imaju s unukom, a koji evidentno ide nauštrb vašoj djevojčici i vama. Vjerujem da vaši roditelji duboko u sebi žele da viša kćerkica bude sretna, no način na koji u tome sudjeluju nije dobar.
Što se tiče odlaska vašeg oca u vrtić i ispisivanja vaše kćerke iz istoga, možda bi bilo dobro upozoriti djelatnike vrtića (a jednog dana i škole) da ste vi kao majka skrbnica i da su takve odluke moguće isključivo uz vaš zahtjev i suglasnost. Na taj način ćete u startu spriječiti neugodne situacije i samovolju vaših roditelja.
Iako možete razgovarati sa svojim roditeljima o tome kako njihovi postupci prema vama i vašoj kćerki utječu na nju (ali i vas), nažalost ne možete i utjecati na to što će oni činiti ubuduće. Ono na što možete utjecati je vaš odnos s djetetom a time i na njezino ponašananje.
Moj savjet je da svojoj kćerkici što manje govorite „ne“ a što više „da“. Drugim riječima, radije joj recite što točno želite od nje a ne ono što ne želite. Naime, naš mozak ne percipira riječ ne, i kada kažete svojoj kćerki primjerice „Nemoj lupati vratima“, ona čuje „lupati vratima“ i to je ono što onda čini. Umjesto toga recite joj „Molim te polagano zatvori vrata“, dajte joj više do znanja što da, kako da se ponaša a „ne“ svedite na najmanju moguću mjeru. Također, pažnju joj poklanjajte kada učini nešto dobro, pohvalite njezino dobro ponašanje, a kada učini nešto što ne odobravate nikada nemoj kritizirati nju kao osobu već isključivo njezino ponašanje. Što više razgovarajte s njom, gledajte s njom crtiće koji daju dobre poruke koje joj i sami želite prenijeti, pitajte je što ona misli o tome. Budite dosljedan roditelj pun topline i podrške.
S obzirom da je pred vama težak period u kojemu morate izdržati pod istim krovom s roditeljima s kojima možda unatoč silnom trudu ipak neće uspjeti uspostaviti dobru komunikaciju, svakako bi vam savjetovala da se ne libite zatražiti podršku – hoće li to biti podrška prijatelja, rodbine, stručne osobe... sasvim je svejedno dok god vam ista pomaže da se lakše nosite sa situacijom u kojoj se nalazite.
Želim vam puno hrabrosti i sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Roditelji me vrijeđaju pred djetetom i potkopavaju mi autoritet

<para>
 Međutim, ovog ljeta se pojavio problem: iako je ona u tinejđerskoj dobi, ima nekoliko prijateljica koje su mlađe od nje i to 2-4 godina. Do ove godine to uopće nije bio problem, budući su se svi lijepo slagali, družili, dapače, ona je svima bila uzor. Problem se naglo pojavio na način da su je sve curice pred njom potiho ogovarale i odjednom izoirale i doslovce u jednom danu izbacile iz društva. Moj suprug i ja smo razgovarali s njom te smo doznali da su postojale proturječnosti oko nalaženja "zajedničkog jezika" u biranju mjesta igranja, zatim igre, odnosno uopće zabavljanja u slobodno vrijeme. Pokazalo se da, u stvari, nekome smeta što je ona najstarija i da ju svi na neki način slušaju i da je taj "netko" uspješno i na ružan način izvršio utjecaj na druge djevojčice. Očito je netrpeljivost duže vrijeme trajala i eskalirala u jednom trenutku, a da ona sama to nije ni očekivala. Moram napomenuti da ona nije agresivna niti dominantna, niti nameće svoju volju. Sada prolazi dosta teške trenutke, mi to osjetimo, iako to otvoreno ne pokazuje, dosta se izolirala i jednostavno ne želi više izlaziti ili susresti se s njima, a riječ je o dugogodišnjem prijateljstvu koje se baziralo na veliko ukazanom povjerenju i predanosti, pogotovo sa strane moje kćeri koja je vrlo iskrena i neiskvarena. Pokušali smo u razgovoru s njom vidjeti što je uzrok takvog pnašanja njezinih do nedavno "iskrenih" prijateljica i zaključili smo da bi uzrok tome bila djevojčica koja je dijete razvedenih roditelja, odnosno koja ima traumu iz djetinjstva koju pokušava na ovaj način riješiti. Međutim, to ne mora biti razlog jer profili te djece su različiti i uzrok može biti sasvim drugačiji. Je li moguće da je netko utjecao na ponašanje djevojčica, odnosno molim Vas pomozite nam u nalaženju odgovora uzroka njihova ponašanja. Također Vas molim za savjet kako pomoći mojoj kćerki? Mi ju ohrabrujemo i nastojimo joj pojasniti da se ne smije osvećivati i uzvraćati istom mjerom, ali ona se boji da neće više imati prijatelja. U očekivanju Vašeg odgovora, unaprijed se zahvaljujem. Mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Znam da vam je teško gledati dijete kako pati. Nažalost, ne mogu vam reći ništa što bi moglo instant promijeniti trenutnu situaciju. Ono što je najbolje da učinite jest da i dalje razgovarate i ohrabrujete svoju kćerku – sve što ste činili dosada je bilo ispravno i sigurna sam da dugoročno pomaže vašoj kćerki.</para>
<para>Iskreno i bez cenzure možete joj objasniti kako vi gledate na tu situaciju: možete joj reći da je moguće da se ta djevojčica nalazi u teškom periodu zbog rastave braka roditelja te na svaki mogući način (pa i onaj ružan) pokušava privući pažnju. Možete joj reći kako bi se vi osjećali u takvoj situaciji i ispričati kako ste se vi nosili s tim ako se i vama u djetinjstvu dogodilo nešto slično. Ako dođe uplakana prvo je utješite, a onda porazgovarajte s njom. Neki put je djetetu potrebno samo znati da ima nekoga uz sebe, nekoga tko će stajati iza njega.</para>
<para>U takvim situacijama djetetu – mladoj osobi - pomaže njegovo samopouzdanje i samopoštovanje. Samopouzdan čovjek vjeruje da je sposoban razmišljati, donositi odluke i rješavati probleme na koje nailazi u svom životu. Ono što vi možete učiniti u poticanju razvoja njenog samopouzdanja jest da je slušate, pohvaljujete, pokazujete svoje osjećaje, usmjerujte je na pozitivno, pomognete joj da sama nađe rješenje problema, dopustite joj da uči na pogreškama.</para>
<para>U trenucima kada vam se potuži na ponašanje njezinih prijateljice prema njoj, razgovarajte o njenim osjećajima i pitajte je što će učiniti u vezi toga. U tom razgovoru možete je savjetovati i reći joj svoje mišljenje, no bitno je da ona sama pronađe rješenje problema. Na taj će se način osjećati kompetentno. Isto tako razgovarajte o tome što je iz tog iskustva naučila.</para>
<para>Postoji jedna pretpostavka u neurolingvističkom programiranju koja kaže: Ne postoji neuspjeh, postoji samo povratna informacija“.</para>
<para>Ukoliko na takve situacije gledamo kao na neuspjeh, doživjet ćemo ih kao gorko iskustvo koje nas je povrijedilo i utjecalo na naš gubitak samopouzdanja. Ako na njih gledamo kao na povratnu informaciju iz koje možemo izvući nešto korisno za ubuduće, tada stječemo sigurnost i osjećaj da imamo stvari u svojim rukama, da mi upravljamo svojim životima, a ne netko drugi, a sigurna sam da biste to željeli naučiti svoju kćer. Također, čvrsto vjerujem da je svaki pad prilika da se ponovno ustanemo i budemo još jači, sigurniji u sebe i svoje kapacitete.</para>
<para>Iako bi svaki roditelj najradije zaštitio svoje dijete od svih neugodnih i ružnih događaja i situacija, zapravo bi na taj način napravio medvjeđu uslugu svom djetetu. Naime, najviše ćemo pomoći djetetu ako ga naučimo kako da se nosi sa svim neugodnim emocijama, ako mu budemo podrška i ukažemo da nijedna situacija u životu nije bezizlazna.</para>
<para>Samo hrabro i dalje budite uz svoju kćerku!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moju kćerku (14) prijateljice su odjednom odbacile. Kako da joj pomognem? Poštovani, imam djevojčicu koja će uskoro napuniti 15 godina. Vrlo je draga, umiljata, sportašica je, odlična učenica i nemamo problema s njom ni u čemu. 
    Međutim, ovog ljeta se pojavio problem: iako je ona u tinejđerskoj dobi, ima nekoliko prijateljica koje su mlađe od nje i to 2-4 godina. Do ove godine to uopće nije bio problem, budući su se svi lijepo slagali, družili, dapače, ona je svima bila uzor. Problem se naglo pojavio na način da su je sve curice pred njom potiho ogovarale i odjednom izoirale i doslovce u jednom danu izbacile iz društva. Moj suprug i ja smo razgovarali s njom te smo doznali da su postojale proturječnosti oko nalaženja "zajedničkog jezika" u biranju mjesta igranja, zatim igre, odnosno uopće zabavljanja u slobodno vrijeme. Pokazalo se da, u stvari, nekome smeta što je ona najstarija i da ju svi na neki način slušaju i da je taj "netko" uspješno i na ružan način izvršio utjecaj na druge djevojčice. Očito je netrpeljivost duže vrijeme trajala i eskalirala u jednom trenutku, a da ona sama to nije ni očekivala. Moram napomenuti da ona nije agresivna niti dominantna, niti nameće svoju volju. Sada prolazi dosta teške trenutke, mi to osjetimo, iako to otvoreno ne pokazuje, dosta se izolirala i jednostavno ne želi više izlaziti ili susresti se s njima, a riječ je o dugogodišnjem prijateljstvu koje se baziralo na veliko ukazanom povjerenju i predanosti, pogotovo sa strane moje kćeri koja je vrlo iskrena i neiskvarena. Pokušali smo u razgovoru s njom vidjeti što je uzrok takvog pnašanja njezinih do nedavno "iskrenih" prijateljica i zaključili smo da bi uzrok tome bila djevojčica koja je dijete razvedenih roditelja, odnosno koja ima traumu iz djetinjstva koju pokušava na ovaj način riješiti. Međutim, to ne mora biti razlog jer profili te djece su različiti i uzrok može biti sasvim drugačiji. Je li moguće da je netko utjecao na ponašanje djevojčica, odnosno molim Vas pomozite nam u nalaženju odgovora uzroka njihova ponašanja. Također Vas molim za savjet kako pomoći mojoj kćerki? Mi ju ohrabrujemo i nastojimo joj pojasniti da se ne smije osvećivati i uzvraćati istom mjerom, ali ona se boji da neće više imati prijatelja. U očekivanju Vašeg odgovora, unaprijed se zahvaljujem. Mama

Draga mama,
Znam da vam je teško gledati dijete kako pati. Nažalost, ne mogu vam reći ništa što bi moglo instant promijeniti trenutnu situaciju. Ono što je najbolje da učinite jest da i dalje razgovarate i ohrabrujete svoju kćerku – sve što ste činili dosada je bilo ispravno i sigurna sam da dugoročno pomaže vašoj kćerki.
Iskreno i bez cenzure možete joj objasniti kako vi gledate na tu situaciju: možete joj reći da je moguće da se ta djevojčica nalazi u teškom periodu zbog rastave braka roditelja te na svaki mogući način (pa i onaj ružan) pokušava privući pažnju. Možete joj reći kako bi se vi osjećali u takvoj situaciji i ispričati kako ste se vi nosili s tim ako se i vama u djetinjstvu dogodilo nešto slično. Ako dođe uplakana prvo je utješite, a onda porazgovarajte s njom. Neki put je djetetu potrebno samo znati da ima nekoga uz sebe, nekoga tko će stajati iza njega.
U takvim situacijama djetetu – mladoj osobi - pomaže njegovo samopouzdanje i samopoštovanje. Samopouzdan čovjek vjeruje da je sposoban razmišljati, donositi odluke i rješavati probleme na koje nailazi u svom životu. Ono što vi možete učiniti u poticanju razvoja njenog samopouzdanja jest da je slušate, pohvaljujete, pokazujete svoje osjećaje, usmjerujte je na pozitivno, pomognete joj da sama nađe rješenje problema, dopustite joj da uči na pogreškama.
U trenucima kada vam se potuži na ponašanje njezinih prijateljice prema njoj, razgovarajte o njenim osjećajima i pitajte je što će učiniti u vezi toga. U tom razgovoru možete je savjetovati i reći joj svoje mišljenje, no bitno je da ona sama pronađe rješenje problema. Na taj će se način osjećati kompetentno. Isto tako razgovarajte o tome što je iz tog iskustva naučila.
Postoji jedna pretpostavka u neurolingvističkom programiranju koja kaže: Ne postoji neuspjeh, postoji samo povratna informacija“.
Ukoliko na takve situacije gledamo kao na neuspjeh, doživjet ćemo ih kao gorko iskustvo koje nas je povrijedilo i utjecalo na naš gubitak samopouzdanja. Ako na njih gledamo kao na povratnu informaciju iz koje možemo izvući nešto korisno za ubuduće, tada stječemo sigurnost i osjećaj da imamo stvari u svojim rukama, da mi upravljamo svojim životima, a ne netko drugi, a sigurna sam da biste to željeli naučiti svoju kćer. Također, čvrsto vjerujem da je svaki pad prilika da se ponovno ustanemo i budemo još jači, sigurniji u sebe i svoje kapacitete.
Iako bi svaki roditelj najradije zaštitio svoje dijete od svih neugodnih i ružnih događaja i situacija, zapravo bi na taj način napravio medvjeđu uslugu svom djetetu. Naime, najviše ćemo pomoći djetetu ako ga naučimo kako da se nosi sa svim neugodnim emocijama, ako mu budemo podrška i ukažemo da nijedna situacija u životu nije bezizlazna.
Samo hrabro i dalje budite uz svoju kćerku!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moju kćerku (14) prijateljice su odjednom odbacile. Kako da joj pomognem?

<para>
 Prije mjesec dana sam ga vodila na pregled zato što zaostaje u govoru od ostalih vršnjaka. On ponavlja sve riječi koje čuje, pjesmice neke zna, naredbe razumije i sve što mu kažem, poslušan je, nije agresivan, zna reagirati na emocije, igra se s igračkama, zapamtio je kad ga je pčela ugrizla sa godinu dana i kad čuje zvuk pčele bježi s tog mjesta. Ali kad su rečenice u pitanju, najviše sastavi dvije riječi i to je to. Napisali su mu dijagnozu disharmonija govora i tražili da se uključi logoped i da se radi s njim. Sve smo to preuzeli, vodili ga privatno kod logopeda kod kojeg još uvijek ide, radimo kod kuće s njim. Sad mu je 20 sat i vodimo ga u igraonicu, sve je bolji kako ide na vježbe ali što čuje jači zvuk stavlja ruke na uši, ne želi slušati. Najviše ga smeta lajanje, kad se upali neka mašina, kad se neko razdere. Brine me to da mu ne ostane navika da su mu uvijek ruke na ušima. Što je buka jača on jače reagira. Bojim se da će jednog dana zbog toga izostajati iz škole. Da li se disharmonija govora uspješno liječi i koliko treba vremena da bi dijete sustiglo svoje vršnjake? Vodili smo ga i na ušne pretrage, provjeravali su mu sluh i sve je dobro. Za njegovo stanje krivim sebe, jer je gledao puno crtiće na stranom jeziku i stvorio neki svoj svet i oponašao je likove iz crtanog. Ne ide u vrtić, a razmišljala sam da ga sada upišem. Mislim da su djeca djeci najbolja terapija i da će uz djecu bolje pričati.
</para>
<para>Odgovor: Uključivanje djeteta čim ranije u terapiju jedan je od najvažnijih koraka kod tretiranja govornih i jezičnih teškoća, što ste Vi već učinili. Prognozu koliko će trajati tretman teško je dati jer ona ovisi o više faktora (razini teškoće, karakteru djeteta, uloženom radu i trudu, drugim teškoćama ...).</para>
<para>Uključivanje djeteta u vrtić može biti stimulativno za djetetov razvoj. Međutim, kako spominjete visoku osjetljivost djeteta na snažne zvukove, ponavljanje riječi i osjećaj da je u nekom svom svijetu moguće je da se kod Vašeg djeteta radi o problemima na području senzorne integracije ili teškoćama u razvoju iz pervazivnog spektra.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (4) zaostaje u govoru. Hoće li sustići vršnjake i treba li u vrtić? Poštovanje, imam sina koji sada u kolovozu puni četiri godine. Rođen je sa 4 kg i 650 grama sada ima 22 kg. 
    Prije mjesec dana sam ga vodila na pregled zato što zaostaje u govoru od ostalih vršnjaka. On ponavlja sve riječi koje čuje, pjesmice neke zna, naredbe razumije i sve što mu kažem, poslušan je, nije agresivan, zna reagirati na emocije, igra se s igračkama, zapamtio je kad ga je pčela ugrizla sa godinu dana i kad čuje zvuk pčele bježi s tog mjesta. Ali kad su rečenice u pitanju, najviše sastavi dvije riječi i to je to. Napisali su mu dijagnozu disharmonija govora i tražili da se uključi logoped i da se radi s njim. Sve smo to preuzeli, vodili ga privatno kod logopeda kod kojeg još uvijek ide, radimo kod kuće s njim. Sad mu je 20 sat i vodimo ga u igraonicu, sve je bolji kako ide na vježbe ali što čuje jači zvuk stavlja ruke na uši, ne želi slušati. Najviše ga smeta lajanje, kad se upali neka mašina, kad se neko razdere. Brine me to da mu ne ostane navika da su mu uvijek ruke na ušima. Što je buka jača on jače reagira. Bojim se da će jednog dana zbog toga izostajati iz škole. Da li se disharmonija govora uspješno liječi i koliko treba vremena da bi dijete sustiglo svoje vršnjake? Vodili smo ga i na ušne pretrage, provjeravali su mu sluh i sve je dobro. Za njegovo stanje krivim sebe, jer je gledao puno crtiće na stranom jeziku i stvorio neki svoj svet i oponašao je likove iz crtanog. Ne ide u vrtić, a razmišljala sam da ga sada upišem. Mislim da su djeca djeci najbolja terapija i da će uz djecu bolje pričati.

Odgovor: Uključivanje djeteta čim ranije u terapiju jedan je od najvažnijih koraka kod tretiranja govornih i jezičnih teškoća, što ste Vi već učinili. Prognozu koliko će trajati tretman teško je dati jer ona ovisi o više faktora (razini teškoće, karakteru djeteta, uloženom radu i trudu, drugim teškoćama ...).
Uključivanje djeteta u vrtić može biti stimulativno za djetetov razvoj. Međutim, kako spominjete visoku osjetljivost djeteta na snažne zvukove, ponavljanje riječi i osjećaj da je u nekom svom svijetu moguće je da se kod Vašeg djeteta radi o problemima na području senzorne integracije ili teškoćama u razvoju iz pervazivnog spektra.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Dječak (4) zaostaje u govoru. Hoće li sustići vršnjake i treba li u vrtić?

<para>
 Nekad sam studirala fonetiku i ponešto znam o disleksiji, ali ne znam kako je moguće naučiti djecu u dobi od 11 do 16 godina s tim poremećajem strani jezik. Što se obično preporučuje? Koliko se dugo uopće rehabilitira disleksija? Ako ih se strani jezik mora učiti samo vježbanjem govora na tom jeziku, jednom ili dva puta tjedno to nije dovoljno. Ili možda takva djeca brže pamte? Molim vas preporučite mi neku stranicu za pročitati više o tome ili mi pružite neki savjet. Možda običan profesor stranog jezika i ne bi trebao podučavati djecu s tim poremećajem. Hvala.
</para>
<para>U dobi od 11 do 16 godina djeca s disleksijom već bi trebala biti uključena u neki oblik logopedske terapije koji će im pomoći da se što bolje snađu u pisanom tekstu bez obzira na jezik.</para>
<para>Rehabilitacija disleksije ovisi prvenstveno o stupnju disleksije. Djeca s disleksijom uče strani jezik više – manje na isti način kao i djeca urednog razvoja samo im je kod pisanih materijala potrebno više vremena. Za sve informacije o disleksiji preporučujem stranicu Hrvatske udruge za disleksiju (www.hud.hr).</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djeca s disleksijom i učenje stranih jezika Dobar dan. Profesorica sam engleskog jezika u Španjolskoj i na tečajima imam sve česće disleksičnu djecu. 
    Nekad sam studirala fonetiku i ponešto znam o disleksiji, ali ne znam kako je moguće naučiti djecu u dobi od 11 do 16 godina s tim poremećajem strani jezik. Što se obično preporučuje? Koliko se dugo uopće rehabilitira disleksija? Ako ih se strani jezik mora učiti samo vježbanjem govora na tom jeziku, jednom ili dva puta tjedno to nije dovoljno. Ili možda takva djeca brže pamte? Molim vas preporučite mi neku stranicu za pročitati više o tome ili mi pružite neki savjet. Možda običan profesor stranog jezika i ne bi trebao podučavati djecu s tim poremećajem. Hvala.

U dobi od 11 do 16 godina djeca s disleksijom već bi trebala biti uključena u neki oblik logopedske terapije koji će im pomoći da se što bolje snađu u pisanom tekstu bez obzira na jezik.
Rehabilitacija disleksije ovisi prvenstveno o stupnju disleksije. Djeca s disleksijom uče strani jezik više – manje na isti način kao i djeca urednog razvoja samo im je kod pisanih materijala potrebno više vremena. Za sve informacije o disleksiji preporučujem stranicu Hrvatske udruge za disleksiju (www.hud.hr).

   Stella Rožman, prof. logoped
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Djeca s disleksijom i učenje stranih jezika

<para>
 Da li je ponašanje mog devetogodinšnjeg dječaka zabrinjavajuće ako prstićima guli nokte s prstiju i nogu, nikada da se odazove na prvi poziv ili uopće ne reagira na opomene dok god ne pribjegnem glasnom vikanju ili čak povlačenjem za uho? Smatram da je previše zaigran, rijetko sjedi mirno i rijetko je skoncentriran za rad koji zahtijeva sjedenje. U školi učiteljica nema primjedbi za ponašanje, iako je previše tih i nježan na satu, ali stječe se dojam da je odlutao mislima. Možda ja griješim u odgodju i da li je potrebno da zajedno posjetimo psihologa? DM
</para>
<para>Poštovana, ponašanje Vašeg djeteta ukazuje na teškoće pažnje, ali i na to da Vaš sin osjeća nervozu u pojedinim situacijama. Promatrajte u kojim situacijama pojačano guli noktiće, razgovarajte s njim o tome kako mu je u školi, događa li se u njegovom životu nešto što ga uzrujava ili zabrinjava. Pokušajte istražiti muči li ga nešto, postoje li konkretni razlozi njegove „odsutnosti“. Nikako nemojte pribjegavati kažnjavanju njegova ponašanja i kažnjavanju toga što se ne odaziva kada ga zovete jer on to ne radi namjerno niti sa željom da Vas uzruja.</para>
<para>No, njegova odsutnost mislima, zaigranost i meškoljenje dok sjedi ukazuju i na potencijalne teškoće pažnje i koncentracije. Svakako bi bilo dobro provjeriti sa stručnjakom (defektologom) je li to uistinu tako. Stručnjak će, nakon procjene djeteta, odrediti vrstu teškoće i dati savjete kako teškoće ublažiti.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (9) "guli" niktiće i teško se koncentrira na rad Treba li dječaka kazniti kad ne sluša i kako mu pomoći? 
   Da li je ponašanje mog devetogodinšnjeg dječaka zabrinjavajuće ako prstićima guli nokte s prstiju i nogu, nikada da se odazove na prvi poziv ili uopće ne reagira na opomene dok god ne pribjegnem glasnom vikanju ili čak povlačenjem za uho? Smatram da je previše zaigran, rijetko sjedi mirno i rijetko je skoncentriran za rad koji zahtijeva sjedenje. U školi učiteljica nema primjedbi za ponašanje, iako je previše tih i nježan na satu, ali stječe se dojam da je odlutao mislima. Možda ja griješim u odgodju i da li je potrebno da zajedno posjetimo psihologa? DM

Poštovana, ponašanje Vašeg djeteta ukazuje na teškoće pažnje, ali i na to da Vaš sin osjeća nervozu u pojedinim situacijama. Promatrajte u kojim situacijama pojačano guli noktiće, razgovarajte s njim o tome kako mu je u školi, događa li se u njegovom životu nešto što ga uzrujava ili zabrinjava. Pokušajte istražiti muči li ga nešto, postoje li konkretni razlozi njegove „odsutnosti“. Nikako nemojte pribjegavati kažnjavanju njegova ponašanja i kažnjavanju toga što se ne odaziva kada ga zovete jer on to ne radi namjerno niti sa željom da Vas uzruja.
No, njegova odsutnost mislima, zaigranost i meškoljenje dok sjedi ukazuju i na potencijalne teškoće pažnje i koncentracije. Svakako bi bilo dobro provjeriti sa stručnjakom (defektologom) je li to uistinu tako. Stručnjak će, nakon procjene djeteta, odrediti vrstu teškoće i dati savjete kako teškoće ublažiti.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Dječak (9) "guli" niktiće i teško se koncentrira na rad

<para>
 Imam sina od 11 godina koji se nedavno zaljubio u jednu svoju vršnjakinju, i obzirom da imamo zaista lijep i otvoren odnos s njim kao roditelji, rekao nam je da on sad ima curu! Muž se samo nasmijao na to i rekao da su to samo dječja posla, a ja sam ostala ko "pokisla"... Kakvu sad curu? Pa on ima samo 11 godina!, pomislila sam tad. Drugi dan sam mu pokušala objasniti da oni ne mogu biti cura i dečko, jer su premali za to, već samo neke simpatije. I to je on dobro prihvatio, ali sam vidjela da se i dalje s njom dopisuje na mobitelu. Ponekad se nazovu... Uvijek sam mislila da sam ja neka skroz ok mama, a sad tu paničarim zbog djetetove zaljubljenosti. Kako se postaviti prema tome, gdje je granica koju ja kao roditelj moram držati? best friend
</para>
<para>Odgovor:</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Jednako kao što dijete fizički napreduje, uči sve više riječi, pokazuje zanimanje za različite stvari, usporedno s tim se i spolno razvija. Spolnost je normalan i zdrav dio ljudskog života, koji počinje rođenjem i nastavlja se tijekom života.</para>
<para>Naime, već u fazi srednjeg djetinjstva (dakle negdje između 5. i 8. godine) djecu počinje zanimati ljudsko tijelo i fotografije muškaraca i žena, ali još uvijek pokazuju nelagodu i smijulje se ako vide kako se odrasli ljube.
Nije neobično ni ako počnu koristiti žargonske i vulgarne izraze za intimne dijelove tijela i opčinjeni su pričanjem “prostih” šala i viceva. Već u ovoj fazi mogu imati „cure“ i „dečke“, te se mogu držati za ruke, davati puse, donositi poklone.</para>
<para>U devetoj godini javljaju se kolebanja mržnje i ljubavi između djevojčica i dječaka. Djeca mogu imati simpatije, dečka ili curu, ali samo kao pojam, pri čemu nema izravnih kontakata.
Deseta godina kod djevojčica je obično vrijeme romantične zaljubljenosti u starijeg dečka i maštanja; počinju pisati dnevnike, imati tajne te su okupirane romantikom i ljubavlju. Masturbacija postaje sve učestalija i sve više djece ima iskustvo masturbiranja.</para>
<para>U dobi u kojoj je sada vaš sin (11 godina), na razne rođendanske zabave se pozivaju i djevojčice i dječaci, a popularne su igre ljubljenja; no one obično ne uključuju seksualni kontakt. To je ujedno i vrijeme kada počinje pubertet, razdoblje u kojem se javlja niz promjena koje završavaju postizanjem spolne zrelosti i sposobnošću reprodukcije: djevojčicama rastu grudi, stidne dlačice te dobivaju mjesečnicu, dječacima se produbljuje glas, rastu genitalije i stidne dlačice.</para>
<para>Temeljem svega što ste naveli u svom pismu, zaključila bi da vaš sin prolazi kroz jedan period svog života te da je njegovo ponašanje posve uobičajeno za dijete te dobi. Kao majku, shvaćam vašu zabrinutost, no ujedno bi htjela naglasiti da trenutno razloga za brigu nemate. Ono što svakako preporučam jest da i dalje nastavite iskreno razgovarati sa sinom, da se zbog neugode ne libite razgovarati o spolnom sazrijevanju i seksualnosti, jer vjerujem da je najbolje ako informacije dobije od vas. U tom slučaju i njemu će biti lakše jer će vas s potpunim povjerenjem moći pitati sve što ga zanima, informacije koje će dobiti će biti točne, a i vi ćete imati uvida u njegov način razmišljanja i mogućnost da ga usmjerite na pravi put. Na taj način zapravo svi dobivate.</para>
<para>Želim vam puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin od 11 godina je zaljubljen i ima curu, a ja paničarim Poštovani! Molim Vas za savjet. 
    Imam sina od 11 godina koji se nedavno zaljubio u jednu svoju vršnjakinju, i obzirom da imamo zaista lijep i otvoren odnos s njim kao roditelji, rekao nam je da on sad ima curu! Muž se samo nasmijao na to i rekao da su to samo dječja posla, a ja sam ostala ko "pokisla"... Kakvu sad curu? Pa on ima samo 11 godina!, pomislila sam tad. Drugi dan sam mu pokušala objasniti da oni ne mogu biti cura i dečko, jer su premali za to, već samo neke simpatije. I to je on dobro prihvatio, ali sam vidjela da se i dalje s njom dopisuje na mobitelu. Ponekad se nazovu... Uvijek sam mislila da sam ja neka skroz ok mama, a sad tu paničarim zbog djetetove zaljubljenosti. Kako se postaviti prema tome, gdje je granica koju ja kao roditelj moram držati? best friend

Odgovor:
Draga mama,
Jednako kao što dijete fizički napreduje, uči sve više riječi, pokazuje zanimanje za različite stvari, usporedno s tim se i spolno razvija. Spolnost je normalan i zdrav dio ljudskog života, koji počinje rođenjem i nastavlja se tijekom života.
Naime, već u fazi srednjeg djetinjstva (dakle negdje između 5. i 8. godine) djecu počinje zanimati ljudsko tijelo i fotografije muškaraca i žena, ali još uvijek pokazuju nelagodu i smijulje se ako vide kako se odrasli ljube.
Nije neobično ni ako počnu koristiti žargonske i vulgarne izraze za intimne dijelove tijela i opčinjeni su pričanjem “prostih” šala i viceva. Već u ovoj fazi mogu imati „cure“ i „dečke“, te se mogu držati za ruke, davati puse, donositi poklone.
U devetoj godini javljaju se kolebanja mržnje i ljubavi između djevojčica i dječaka. Djeca mogu imati simpatije, dečka ili curu, ali samo kao pojam, pri čemu nema izravnih kontakata.
Deseta godina kod djevojčica je obično vrijeme romantične zaljubljenosti u starijeg dečka i maštanja; počinju pisati dnevnike, imati tajne te su okupirane romantikom i ljubavlju. Masturbacija postaje sve učestalija i sve više djece ima iskustvo masturbiranja.
U dobi u kojoj je sada vaš sin (11 godina), na razne rođendanske zabave se pozivaju i djevojčice i dječaci, a popularne su igre ljubljenja; no one obično ne uključuju seksualni kontakt. To je ujedno i vrijeme kada počinje pubertet, razdoblje u kojem se javlja niz promjena koje završavaju postizanjem spolne zrelosti i sposobnošću reprodukcije: djevojčicama rastu grudi, stidne dlačice te dobivaju mjesečnicu, dječacima se produbljuje glas, rastu genitalije i stidne dlačice.
Temeljem svega što ste naveli u svom pismu, zaključila bi da vaš sin prolazi kroz jedan period svog života te da je njegovo ponašanje posve uobičajeno za dijete te dobi. Kao majku, shvaćam vašu zabrinutost, no ujedno bi htjela naglasiti da trenutno razloga za brigu nemate. Ono što svakako preporučam jest da i dalje nastavite iskreno razgovarati sa sinom, da se zbog neugode ne libite razgovarati o spolnom sazrijevanju i seksualnosti, jer vjerujem da je najbolje ako informacije dobije od vas. U tom slučaju i njemu će biti lakše jer će vas s potpunim povjerenjem moći pitati sve što ga zanima, informacije koje će dobiti će biti točne, a i vi ćete imati uvida u njegov način razmišljanja i mogućnost da ga usmjerite na pravi put. Na taj način zapravo svi dobivate.
Želim vam puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moj sin od 11 godina je zaljubljen i ima curu, a ja paničarim

<para>
 On je druželjubiv, ali ima problem s djecom koju dobro ne poznaje i onda se povlači, bude sam i skuplja neku energiju kao u crtanim filmovima po cijeli dan. Kad su s njim oni koji mu pašu onda to ne radi. Ne znam što bih točno trebala napraviti da mu pomognemo u tom problemu. Hvala i pozdrav. Mama Ivanka
</para>
<para>Odgovor:</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prije svega voljela bi vam napomenuti da je možda vaš sinčić introvertno dijete i da doista ne postoji razlog za zabrinutost ukoliko se radi o tome. Naime, djeca (ali i odrasli) koja su dominantno introvertna svoju energiju najvećim dijelom crpe iz svog unutarnjeg svijeta misli, emocija i ideja. Sklona su razmišljanjima i preferiraju samostalne aktivnosti koje im omogućuju mir i tišinu. U druženjima najviše uživaju u odnosima „jedan na jedan“ ili u manjim grupama uglavnom bliskih prijatelja. Introvertirana djeca nisu sretna u situacijama ili aktivnostima koje ih previše stimuliraju. Osjetljiva su na gužvu, buku i previše istovremenih aktivnosti. Ukoliko ne dobiju priliku „napuniti svoje baterije“ time što će provesti neko vrijeme nasamo, mali introverti se osjećaju iscrpljeno, što se može iskazivati kao umor ili „živčanost“, te kroz fizičke simptome kao što su glavobolja i trbobolja. Također ne vole niti brzu promjenu aktivnosti.</para>
<para>Iz svega što ste naveli stekla sam dojam da je vaš sin mali introvert koji zapravo nema problem. Kako ste i sami naveli, on je druželjubivo dijete koje se povlači samo pred djecom koju ne poznaje dobro. Inače, introverti vole samostalno provoditi svoje vrijeme i najsretniji su i najopušteniji ako ih se pusti da u svojim aktivnostima uživaju sami, bez prekidanja. Također vole svoje vrijeme provoditi u smirenoj, opuštajućoj okolini, bez previše vanjskih podražaja. Važno je da dobiju poruku da je njihovo ponašanje sasvim normalno, da su kao takvi prihvaćeni.</para>
<para>Naravno, ukoliko s vremenom steknete dojam da doista postoji problem socijalizacije te da njegovo ponašanje nije određeno samo obilježjima ličnosti (introvertnost), svakako bi bilo dobro da se obratite stručnjaku.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, </emphasis>
 <emphasis>dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako pomoći dječaku (5) u socijalizaciji s nepoznatom djecom? Pozdrav svima, imam troje dijece, dvije kćeri uzrasta 18 i 12 godina te sina od 5,5 godina. Problem kod dečka je socijalizacija. 
    On je druželjubiv, ali ima problem s djecom koju dobro ne poznaje i onda se povlači, bude sam i skuplja neku energiju kao u crtanim filmovima po cijeli dan. Kad su s njim oni koji mu pašu onda to ne radi. Ne znam što bih točno trebala napraviti da mu pomognemo u tom problemu. Hvala i pozdrav. Mama Ivanka

Odgovor:
Draga mama,
Prije svega voljela bi vam napomenuti da je možda vaš sinčić introvertno dijete i da doista ne postoji razlog za zabrinutost ukoliko se radi o tome. Naime, djeca (ali i odrasli) koja su dominantno introvertna svoju energiju najvećim dijelom crpe iz svog unutarnjeg svijeta misli, emocija i ideja. Sklona su razmišljanjima i preferiraju samostalne aktivnosti koje im omogućuju mir i tišinu. U druženjima najviše uživaju u odnosima „jedan na jedan“ ili u manjim grupama uglavnom bliskih prijatelja. Introvertirana djeca nisu sretna u situacijama ili aktivnostima koje ih previše stimuliraju. Osjetljiva su na gužvu, buku i previše istovremenih aktivnosti. Ukoliko ne dobiju priliku „napuniti svoje baterije“ time što će provesti neko vrijeme nasamo, mali introverti se osjećaju iscrpljeno, što se može iskazivati kao umor ili „živčanost“, te kroz fizičke simptome kao što su glavobolja i trbobolja. Također ne vole niti brzu promjenu aktivnosti.
Iz svega što ste naveli stekla sam dojam da je vaš sin mali introvert koji zapravo nema problem. Kako ste i sami naveli, on je druželjubivo dijete koje se povlači samo pred djecom koju ne poznaje dobro. Inače, introverti vole samostalno provoditi svoje vrijeme i najsretniji su i najopušteniji ako ih se pusti da u svojim aktivnostima uživaju sami, bez prekidanja. Također vole svoje vrijeme provoditi u smirenoj, opuštajućoj okolini, bez previše vanjskih podražaja. Važno je da dobiju poruku da je njihovo ponašanje sasvim normalno, da su kao takvi prihvaćeni.
Naravno, ukoliko s vremenom steknete dojam da doista postoji problem socijalizacije te da njegovo ponašanje nije određeno samo obilježjima ličnosti (introvertnost), svakako bi bilo dobro da se obratite stručnjaku.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, 
   dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako pomoći dječaku (5) u socijalizaciji s nepoznatom djecom?

<para>
 Poštovani, moja curica koja će uskoro navršiti 18 mjeseci neće hodati niti se sama diže uz predmete (digla se samo 3 puta). Kasno je i propuzala ali sad bez problema puže i na koljenima gura stvari, ćući i diže se tako da su rukice na podu a noge uspravi. Pokušavam je uhvatiti ispod ruku da pokuša napraviti korake, napravi ih par i vrlo brzo digne obje noge i jednostavno neće. Ne znam šta da radim i kako da je potaknem da hoda i trebam li je forsirati? Inače trudnoća i porod prošli su bez ikakvih problema, nedavno je bila na pregledu kod neuropedijatra i nalaz je uredan. Unaprijed zahvaljujem. Lala
</para>
<para>Poštovana gospođo, očito je dosadašnji neuromotorni razvoj Vaše djevojčice blaže usporen. Iz Vašeg pisma mogu procijeniti da je djevojčica s kašnjenjem za svoju kronološku dob usvajala motoričke obrasce i prijelaze. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čudim se da do sada Vaša pedijatrica nije smatrala potrebnim djevojčicu uputiti neuropedijatru koji bi procijenio da li se radi o kašnjenju u neuromotornom razvoju ili o neurološkom odstupanju. Smatram indiciranim započeti razvojnu medicinsku habilitaciju u cilju stimulacije motorike.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica od 18 mjeseci ne želi hodati. Trebam li se brinuti? Pokušavam je uhvatiti ispod ruku da pokuša napraviti korake, napravi ih par i vrlo brzo digne obje noge i jednostavno neće. 
   Poštovani, moja curica koja će uskoro navršiti 18 mjeseci neće hodati niti se sama diže uz predmete (digla se samo 3 puta). Kasno je i propuzala ali sad bez problema puže i na koljenima gura stvari, ćući i diže se tako da su rukice na podu a noge uspravi. Pokušavam je uhvatiti ispod ruku da pokuša napraviti korake, napravi ih par i vrlo brzo digne obje noge i jednostavno neće. Ne znam šta da radim i kako da je potaknem da hoda i trebam li je forsirati? Inače trudnoća i porod prošli su bez ikakvih problema, nedavno je bila na pregledu kod neuropedijatra i nalaz je uredan. Unaprijed zahvaljujem. Lala

Poštovana gospođo, očito je dosadašnji neuromotorni razvoj Vaše djevojčice blaže usporen. Iz Vašeg pisma mogu procijeniti da je djevojčica s kašnjenjem za svoju kronološku dob usvajala motoričke obrasce i prijelaze. 
   Čudim se da do sada Vaša pedijatrica nije smatrala potrebnim djevojčicu uputiti neuropedijatru koji bi procijenio da li se radi o kašnjenju u neuromotornom razvoju ili o neurološkom odstupanju. Smatram indiciranim započeti razvojnu medicinsku habilitaciju u cilju stimulacije motorike.
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.spec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   


   
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica od 18 mjeseci ne želi hodati. Trebam li se brinuti?

<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Na ravnom otvorenom i zatvorenom prostoru dijete koje prohodava može biti boso. Na neravnoj podlozi svakako ćete djetetu obući adekvatne cipelice. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba je tek prohodala. Je li bolje da je bosa ili uvijek treba imati cipelice? Zanima me da li je bolje pustiti dijete koje je tek prohodalo boso kako bi se potaknuo razvoj mišića stopala ili je obavezna čvrsta cipelica? 
   
   Na ravnom otvorenom i zatvorenom prostoru dijete koje prohodava može biti boso. Na neravnoj podlozi svakako ćete djetetu obući adekvatne cipelice. 
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.spec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Beba je tek prohodala. Je li bolje da je bosa ili uvijek treba imati cipelice?

<para>
 Moj sin ima 12 godina i prije skoro godinu dana dobio je jako visoku temperaturu i u toku noći se probudio sav u znoju i kao da se plašio i da je nešto ružno sanjao otvorenih očiju. Odveli smo ga kod lječnika i u pitanju je bila upala pluća. Međutim to noćno znojenje, nakon čega uslijedi noćni strah pri čemu moj sin otvorenih očiju sanja i plaši se, povremeno se i dalje javlja. Vodila sam ga na EEG snimanje glave, kažu da je sve u redu. Kad sam rekla da se on tako budi ako su noći tople i kad mu je zagušljivo pa nekad stan hladim klimom i noću, rekao je da je to nemoguće i da se noćni strah javlja samo ukoliko dijete ima visoku temperaturu. Ti takoreći napadaji su u početku bili strašni za mene i supruga, a sin se ničega ne sjeća ujutro kad ustane. Rečeno nam je da će samo do sebe prestati, ali se ja plašim da to znojenje i ti noćni strahovi ne ukazuju na neki veći problem? Molim Vas za savjet. Unapred se zahvaljujemo. TK
</para>
<para>Noćni strah ili noćni teror (pavor nocturnus) pripada nekonvulzivnim (neepilepijskim) noćnim napadajima i smatra se neurotskim (psihogenim) poremećajem. Javlja se u emocionalno preosjetljive djece koja “tijekom sna proživljavaju svoje strahove, nesigurnosti”. Prema načinu ispoljavanja mogu nalikovati na epilepsijske napadaje tipa psihomotornih noćnih napadaja.</para>
<para>Distinkcija između ova dva poremećaja moguća je na temelju EEG-a. Nadam se da je u Vašeg dječaka rađen EEG u spavanju nakon parcijalno ili potpuno neprospavane noći. U slučaju češćih noćnih napadaja pomažu male količine lijeka koje propisuje neuropedijatar.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Mogu li noćni strahovi biti znak nekog težeg oboljenja? Rečeno nam je da će samo do sebe prestati, ali se ja plašim da to znojenje i ti noćni strahovi ne ukazuju na neki veći problem? 
   Moj sin ima 12 godina i prije skoro godinu dana dobio je jako visoku temperaturu i u toku noći se probudio sav u znoju i kao da se plašio i da je nešto ružno sanjao otvorenih očiju. Odveli smo ga kod lječnika i u pitanju je bila upala pluća. Međutim to noćno znojenje, nakon čega uslijedi noćni strah pri čemu moj sin otvorenih očiju sanja i plaši se, povremeno se i dalje javlja. Vodila sam ga na EEG snimanje glave, kažu da je sve u redu. Kad sam rekla da se on tako budi ako su noći tople i kad mu je zagušljivo pa nekad stan hladim klimom i noću, rekao je da je to nemoguće i da se noćni strah javlja samo ukoliko dijete ima visoku temperaturu. Ti takoreći napadaji su u početku bili strašni za mene i supruga, a sin se ničega ne sjeća ujutro kad ustane. Rečeno nam je da će samo do sebe prestati, ali se ja plašim da to znojenje i ti noćni strahovi ne ukazuju na neki veći problem? Molim Vas za savjet. Unapred se zahvaljujemo. TK

Noćni strah ili noćni teror (pavor nocturnus) pripada nekonvulzivnim (neepilepijskim) noćnim napadajima i smatra se neurotskim (psihogenim) poremećajem. Javlja se u emocionalno preosjetljive djece koja “tijekom sna proživljavaju svoje strahove, nesigurnosti”. Prema načinu ispoljavanja mogu nalikovati na epilepsijske napadaje tipa psihomotornih noćnih napadaja.
Distinkcija između ova dva poremećaja moguća je na temelju EEG-a. Nadam se da je u Vašeg dječaka rađen EEG u spavanju nakon parcijalno ili potpuno neprospavane noći. U slučaju češćih noćnih napadaja pomažu male količine lijeka koje propisuje neuropedijatar.
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.spec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije

   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   


   
      
   
 Klinfo.hr 

Mogu li noćni strahovi biti znak nekog težeg oboljenja?

<para>
 Poštovanje, molim vas da mi pomognete i savjetujete što da uradim Prije 20-tak dana sam primjetila na mojoj kćerkici mali čvorić, veličine manje od zrna graška, pravilnog kružnog oblika na vrhu lijeve ključnjače, taman uz pripoj za grudnu kost. Čvorić je tvrd kao kost, nepokretan, stoji pripojen za kost ključnjače, neosjetljiv na dodir, bezbolan. Djete ima 7 godina, bez ikakvih zdravstvenih problema, vrlo aktivna. Išli smo kod našeg pedijatra koji je rekao da pričekamo da vidimo da li će se čvorić povećavati, a da do tada ne paničarimo. Ipak, strah je itekako prisutan, i gotovo svakodnevno primjećujem na ključnoj kosti moje djevojčice. Pomozite mi i recite mi što još mogu učiniti? Unaprijed zahvalna, mama J.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pošovana, bez pregleda je teško sa sigurnošću ocijeniti o čemu je riječ . Kako se zadebljanje pipa na mjestu spajanja ključne i prsne kosti i na opip je tvdo kao kost najvjeratnije je koštani deformitet na samom zglobu, što je samo po sebi samo estetska promjena i ne predstavja opasnost za dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U prilog bezazlenosti promjene govore i podaci da dijete nema ograničenja pri aktivnim i pasivnim pokretima, nema bolnosti niti crvenila na mjestu “otoka “ <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najviše podataka imali bi nakon ultrazvučnog pregleda, što je kratkotrajna i bezazlena pretraga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (7) ima čvorić na grudnoj kosti Čvorić je tvrd kao kost, nepokretan, stoji pripojen za kost ključnjače, neosjetljiv na dodir, bezbolan. Poštovanje, molim vas da mi pomognete i savjetujete što da uradim. 
   Poštovanje, molim vas da mi pomognete i savjetujete što da uradim Prije 20-tak dana sam primjetila na mojoj kćerkici mali čvorić, veličine manje od zrna graška, pravilnog kružnog oblika na vrhu lijeve ključnjače, taman uz pripoj za grudnu kost. Čvorić je tvrd kao kost, nepokretan, stoji pripojen za kost ključnjače, neosjetljiv na dodir, bezbolan. Djete ima 7 godina, bez ikakvih zdravstvenih problema, vrlo aktivna. Išli smo kod našeg pedijatra koji je rekao da pričekamo da vidimo da li će se čvorić povećavati, a da do tada ne paničarimo. Ipak, strah je itekako prisutan, i gotovo svakodnevno primjećujem na ključnoj kosti moje djevojčice. Pomozite mi i recite mi što još mogu učiniti? Unaprijed zahvalna, mama J.
   
   
   Pošovana,  bez pregleda je  teško sa sigurnošću ocijeniti o čemu je riječ . Kako  se zadebljanje pipa na mjestu spajanja ključne i prsne kosti  i na opip je  tvdo kao kost najvjeratnije je koštani deformitet na samom zglobu, što je samo po sebi samo estetska promjena i ne predstavja opasnost  za dijete.
   U prilog bezazlenosti promjene govore i podaci da dijete nema ograničenja pri aktivnim i pasivnim pokretima, nema bolnosti niti crvenila  na mjestu “otoka “ 
   Najviše podataka imali bi nakon ultrazvučnog pregleda, što je kratkotrajna i bezazlena pretraga.
   
   Zdravka Gjergja dr. med.spec. pedijatar
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (7) ima čvorić na grudnoj kosti

<para>
 Zbog toga što sam jede, i dalje mu cijeli obrok (meso/ribu, povrće i žitarice) pomiješam sve zajedno kao kašicu (ali izgnječenu na veće komadiće), kako bi mogao sam sve žlicom pojesti, jer meni neda više da ga hranim. Ne znam kako da mu razdvojim meso/ribu od priloga, a da to može sam pojesti i da i onda sve pojede, a da ne bira po tanjuru i ostavlja što mu ne paše. Unaprijed hvala na odgovoru. Pozdrav, Lj.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete od 20 mjeseci koje se samostalno hrani već je samo po sebi dovoljno, i na žalost za sada, nije razborito očekivati da će dijete ove dobi, ukoliko mu razdvojite jelo na segmente (meso/riba, povrće i žitarice), sve jesti podjednako.</para>
<para>Naime, djeci je osim okusa zanimljiva boja i tekstura jela, stoga je normalno da će se dijete od 20 mjeseci ponekad i zaigrati s jelom i birati što će staviti u usta.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako odvojiti meso/ribu od priloga, a da moj sinčić sve pojede i ne bira po tanjuru? Poštovani, Imam dijete od 20 mjeseci koje jako voli jesti i sada već dobro barata žlicom i sam se hrani. 
    Zbog toga što sam jede, i dalje mu cijeli obrok (meso/ribu, povrće i žitarice) pomiješam sve zajedno kao kašicu (ali izgnječenu na veće komadiće), kako bi mogao sam sve žlicom pojesti, jer meni neda više da ga hranim. Ne znam kako da mu razdvojim meso/ribu od priloga, a da to može sam pojesti i da i onda sve pojede, a da ne bira po tanjuru i ostavlja što mu ne paše. Unaprijed hvala na odgovoru. Pozdrav, Lj.

Poštovana,
dijete od 20 mjeseci koje se samostalno hrani već je samo po sebi dovoljno, i na žalost za sada, nije razborito očekivati da će dijete ove dobi, ukoliko mu razdvojite jelo na segmente (meso/riba, povrće i žitarice), sve jesti podjednako.
Naime, djeci je osim okusa zanimljiva boja i tekstura jela, stoga je normalno da će se dijete od 20 mjeseci ponekad i zaigrati s jelom i birati što će staviti u usta.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Kako odvojiti meso/ribu od priloga, a da moj sinčić sve pojede i ne bira po tanjuru?

<para>
 Međutim također smo radili i ove alergo testove koji se vade iz vene i rezultati su pokazali ovo: Specifični IgE na bjelance POZITIVAN ( 1,54) II, Specifični IgE na žumance NEGATIVAN (&lt; O.35), Specifični IgE na mlijeko NEGATIVAN (&lt; O.35), Specifični IgE na nutritivni mix POZITIVAN (1,72)II. Jako sam zbunjena i ne znam što da radim, jer ovi kožni testovi su pokazali samo da je pozitvna na mlijeko, dok ovi vađeni iz vene pokazuju suprotno. Da li smijem davati mlijeko i jaja ili ne? Koje je Vaše mišljenje na osnovu prikazanih rezultata? Unaprjed zahvaljujem na odgovoru!
</para>
<para>Poštovana, ove nalaze Vam treba protumačiti Vaš pedijatar te Vam, s obzirom na ozbiljnost istih, preporučiti eventualnu eliminaciju određenih namirnica iz prehrane djeteta. U Vašem slučaju, u odluku je, osim alergijskih testova, potrebno u obzir uzeti i povijest bolesti, simptome i napredovanje djeteta, tj. sam razlog koji Vas je ponukao da odete doktoru i, konačno, što je pedijatra ponukalo da Vas pošalje na alergološku obradu. Znači, onaj tko Vas je slao na alergo-testove najbolje će vam protumačiti i njihovo značenje s obzirom na Vaše dijete. Napominjem da eliminacija namirnica iz prehrane ovako malog djeteta, ukoliko nije potrebna, nije dobrodošla i nije bezazlena!</para>
<para>Tena Niseteo <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/"> Definicija hrane d.o.o. </ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako protumačiti alergo testove i koje namirnice izbaciti iz prehrane djeteta? Poštovana, Imam dijete od 16 mjeseci. Radili smo alergijske kožne testove i rezultati su pokazali da je pozitivna samo na mlijeko. 
    Međutim također smo radili i ove alergo testove koji se vade iz vene i rezultati su pokazali ovo: Specifični IgE na bjelance POZITIVAN ( 1,54) II, Specifični IgE na žumance NEGATIVAN (&lt; O.35), Specifični IgE na mlijeko NEGATIVAN (&lt; O.35), Specifični IgE na nutritivni mix POZITIVAN (1,72)II. Jako sam zbunjena i ne znam što da radim, jer ovi kožni testovi su pokazali samo da je pozitvna na mlijeko, dok ovi vađeni iz vene pokazuju suprotno. Da li smijem davati mlijeko i jaja ili ne? Koje je Vaše mišljenje na osnovu prikazanih rezultata? Unaprjed zahvaljujem na odgovoru!

Poštovana, ove nalaze Vam treba protumačiti Vaš pedijatar te Vam, s obzirom na ozbiljnost istih, preporučiti eventualnu eliminaciju određenih namirnica iz prehrane djeteta. U Vašem slučaju, u odluku je, osim alergijskih testova, potrebno u obzir uzeti i povijest bolesti, simptome i napredovanje djeteta, tj. sam razlog koji Vas je ponukao da odete doktoru i, konačno, što je pedijatra ponukalo da Vas pošalje na alergološku obradu. Znači, onaj tko Vas je slao na alergo-testove najbolje će vam protumačiti i njihovo značenje s obzirom na Vaše dijete. Napominjem da eliminacija namirnica iz prehrane ovako malog djeteta, ukoliko nije potrebna, nije dobrodošla i nije bezazlena!
Tena Niseteo dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
       Definicija hrane d.o.o. 
   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Kako protumačiti alergo testove i koje namirnice izbaciti iz prehrane djeteta?

<para>
 Naime, neće ništa jesti, treba ga se dosta siliti i nekako ga zaigrati da se on zaboravi i u toj igri nešto pojede. Ponekad je malo bolje, al uglavnom se to svede na jedan neki malo bolji obrok uz dva obroka mlijeka. S mlijekom mu pravim čokolino ili nešto takvo, jer on neće piti na bočicu, pošto sam ga dojila pa se nije naučio. A što se tiče slatkiša, do prve godine mu ih uopće nisam davala, ali kasnije malo po malo je počeo, i to hoće jesti. Ali ja se trudim da mu što manje toga dajem jer ništa drugo osim slatkiša neće. Molila bih neki savjet kako da mu pomognem, da počne bolje jesti. Puno hvala i pozdrav. N.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da Vas Vaš pediajtar nije slao na konkretniju specijalističku obradu, kazuje da dijete dobro napreduje. Ono što se apriori može učiniti jest regulirati prehranu djeteta u smislu postavljanja pravilnog režima prehrane.</para>
<para>Konkretno ovo znači da djetetu napravite pravilan raspored obroka, 4 do 5 obroka na dan, konkretnih s vremenskim razmakom oko 3,5 do 4 sata. Nadalje, iz prehrane izbaciti sve gricklaice, slatkiše, sokove i čajeve koji bi u razmaku između obroka narušili apetit i time poremetili djetetov obrok koji slijedi.</para>
<para>Između obroka dati djetetu isključivo vodu, a sve obroke, bez obzira da li se radi o glavnom obroku ili međuobroku, učiniti konkretnima, znači, ne za međuobrok dati samo malo voća ili jogrta, već ponuditi djetetu nešto poput palačinke, štrudle od jabuka/sira i sl.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Ako želim da moj sin (2) nešto pojede, moram ga zaigrati i zabavljati. Molim pomoć! Poštovani imam sina starog godinu i 10 mjeseci. Imam velikih problema s njegovim jedenjem. 
    Naime, neće ništa jesti, treba ga se dosta siliti i nekako ga zaigrati da se on zaboravi i u toj igri nešto pojede. Ponekad je malo bolje, al uglavnom se to svede na jedan neki malo bolji obrok uz dva obroka mlijeka. S mlijekom mu pravim čokolino ili nešto takvo, jer on neće piti na bočicu, pošto sam ga dojila pa se nije naučio. A što se tiče slatkiša, do prve godine mu ih uopće nisam davala, ali kasnije malo po malo je počeo, i to hoće jesti. Ali ja se trudim da mu što manje toga dajem jer ništa drugo osim slatkiša neće. Molila bih neki savjet kako da mu pomognem, da počne bolje jesti. Puno hvala i pozdrav. N.

Poštovana,
budući da Vas Vaš pediajtar nije slao na konkretniju specijalističku obradu, kazuje da dijete dobro napreduje. Ono što se apriori može učiniti jest regulirati prehranu djeteta u smislu postavljanja pravilnog režima prehrane.
Konkretno ovo znači da djetetu napravite pravilan raspored obroka, 4 do 5 obroka na dan, konkretnih s vremenskim razmakom oko 3,5 do 4 sata. Nadalje, iz prehrane izbaciti sve gricklaice, slatkiše, sokove i čajeve koji bi u razmaku između obroka narušili apetit i time poremetili djetetov obrok koji slijedi.
Između obroka dati djetetu isključivo vodu, a sve obroke, bez obzira da li se radi o glavnom obroku ili međuobroku, učiniti konkretnima, znači, ne za međuobrok dati samo malo voća ili jogrta, već ponuditi djetetu nešto poput palačinke, štrudle od jabuka/sira i sl.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Ako želim da moj sin (2) nešto pojede, moram ga zaigrati i zabavljati. Molim pomoć!

<para>
 7:00 dojenje 9:00 dojenje 12:00 voćna kašica 15:00 dojenje 18:00 povrtna kašica 21:00 malo povrtne kašice i dojenje. Unaprijed zahvalna mama
</para>
<para>Poštovana, ako dijete dobro napreduje (a Vaše očigledno napreduje) i ne pokazuje nezadovoljstvo i glad, onda nema mjesta brizi.</para>
<para>Prehrana Vašeg djeteta relativno je dobra, no počnite, ako već niste, u prehranu uvoditi meso te povećajte broj konkretnijih obroka (npr. obrok u 9 i 15 h) pretvorite u voćno žitne kašice ili povrtne kašice, a dojenje pomaknite neposredno nakon obroka i prije spavanja te rano ujutro.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Imam li pravilan raspored hranjenja svog 7-mjesečnog sina? Poštovana, moj dječak ima 7 mjeseci i 9200g, budi se jednom noću. Zanima me da li je pravilan raspored hranjenja kroz dan. 
    7:00 dojenje 9:00 dojenje 12:00 voćna kašica 15:00 dojenje 18:00 povrtna kašica 21:00 malo povrtne kašice i dojenje. Unaprijed zahvalna mama

Poštovana, ako dijete dobro napreduje (a Vaše očigledno napreduje) i ne pokazuje nezadovoljstvo i glad, onda nema mjesta brizi.
Prehrana Vašeg djeteta relativno je dobra, no počnite, ako već niste, u prehranu uvoditi meso te povećajte broj konkretnijih obroka (npr. obrok u 9 i 15 h) pretvorite u voćno žitne kašice ili povrtne kašice, a dojenje pomaknite neposredno nakon obroka i prije spavanja te rano ujutro.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Imam li pravilan raspored hranjenja svog 7-mjesečnog sina?

<para>
 Beba je sretna i zadovoljna, rijetko kad plače i dobro napreduje. Evo naš raspored hranjenja: 9:30-keksolino 14:00-povrtna kašica 17:30-voćna kašica 20:30-bebimil 2 3:00-bebimil 2 molila bi Vas za savijet. Veselim se vašem odgovoru.. hvala unaprijed :) Anći
Poštovana,</para>
<para>budući da navodite da dijete dobro napreduje te da je sretno i zadovoljno, nemate nikakvog razloga za brigu. Dobro hranite svoje dijete i samo tako nastavite, u konačnici Vi ga najbolje poznajete i osjećate što mu treba.</para>
<para>Natuknut ću Vam samo, da imate na umu za ubuduće, mlijeko se ne mora nužno davati kao zaseban obrok niti kao tekući obrok već se može dati kao dio obroka, npr. kao mliječno žitna kašica ili mliječno voćna kašica.</para>
<para>Kako djete postaje starije i veće, treba mu više energije i nutijenata, tako da obroci trebaju postati energetski i nutritivno bogatiji i gušći.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Svatko mi kaže nešto drugo, pa me brine hranim li dobro svoju 7-mjesečnu bebu? Poštovani, imam jako puno nedoumica oko hranjenja svoje sedmomjesečne bebe, jer svatko mi kaže nešto drugo i više nisam sigurna da li dobro hranim dijete. 
    Beba je sretna i zadovoljna, rijetko kad plače i dobro napreduje. Evo naš raspored hranjenja: 9:30-keksolino 14:00-povrtna kašica 17:30-voćna kašica 20:30-bebimil 2 3:00-bebimil 2 molila bi Vas za savijet. Veselim se vašem odgovoru.. hvala unaprijed :) Anći
Poštovana,
budući da navodite da dijete dobro napreduje te da je sretno i zadovoljno, nemate nikakvog razloga za brigu. Dobro hranite svoje dijete i samo tako nastavite, u konačnici Vi ga najbolje poznajete i osjećate što mu treba.
Natuknut ću Vam samo, da imate na umu za ubuduće, mlijeko se ne mora nužno davati kao zaseban obrok niti kao tekući obrok već se može dati kao dio obroka, npr. kao mliječno žitna kašica ili mliječno voćna kašica.
Kako djete postaje starije i veće, treba mu više energije i nutijenata, tako da obroci trebaju postati energetski i nutritivno bogatiji i gušći.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Svatko mi kaže nešto drugo, pa me brine hranim li dobro svoju 7-mjesečnu bebu?

<para>
 Poštovani, djevojčica je rođena u 30tt Dg Gastroshisis. Imala je 3 operacije. Problem s crijevima i probava je sada uspostavljena. 6 mj boravila je u bolnici. Na uzv mozga uočili su neke promjene, pa je napravljena MR mozga. U nalazu stoji fokalna heterotopija sive tvari (frontalno desno promjera 7mm). Preporuča se MR nakon potpune mijelinizacije. Suspektna manja cista velum promjera 10mm; izrazito tanak korpus kalozum, nešto širi likvorski prostor frontalno desno širine 1 cm s blagom kompresijom priležećeg parenhima, može odgovarati subduralnom higromu ili arahnoidalnoj cisti. Što možemo očekivati? Na što se odnosi navedena dijagnoza i na što pripaziti? U vezi cjepiva, da ih odgodimo ili ih može primati prema kalendaru? Primjećujem slabiju motoriku lijeve strane, također i anizokoriju lijevog oka. Nadam se da nisam zakomplicirala, mama :)
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>teško je sugerirati neke stvari bez uvida u neurološki status djeteta i prateću medicinsku dokumentaciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obzirom na sve navedeno vjerojatno Vaše dijete ima nadležnog neuropedijatra koji će i odlučiti kada i s čim cijepiti dijete, te koju dodatnu obradu učiniti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko ga nema, savjetujem da, osim sa gastroenterološke strane, dijete bude praćeno po neuropedijatru (uz kontrolu UZV mozga i elektroencefalografsko praćenje – EEG), fizijatru (uz intenzivnu neurorazvojnu gimnastiku), genetičaru, te da učinite pregled okuliste (fundus, visus, VEP ili vidni evocirani potencijali), kao i otorinolaringologa (BERA-slušni evocirani potencijali).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon što učinite sve potrebne preglede i pretrage moći će se diskutirati o prognozi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S poštovanjem,</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Što znače nalazi UZV mozga kod moje 6-mjesečne bebe? Na uzv mozga uočili su neke promjene, pa je napravljena MR mozga. U nalazu stoji fokalna heterotopija sive tvari (frontalno desno promjera 7mm). 
   Poštovani, djevojčica je rođena u 30tt Dg Gastroshisis. Imala je 3 operacije. Problem s crijevima i probava je sada uspostavljena. 6 mj boravila je u bolnici. Na uzv mozga uočili su neke promjene, pa je napravljena MR mozga. U nalazu stoji fokalna heterotopija sive tvari (frontalno desno promjera 7mm). Preporuča se MR nakon potpune mijelinizacije. Suspektna manja cista velum promjera 10mm; izrazito tanak korpus kalozum, nešto širi likvorski prostor frontalno desno širine 1 cm s blagom kompresijom priležećeg parenhima, može odgovarati subduralnom higromu ili arahnoidalnoj cisti. Što možemo očekivati? Na što se odnosi navedena dijagnoza i na što pripaziti? U vezi cjepiva, da ih odgodimo ili ih može primati prema kalendaru? Primjećujem slabiju motoriku lijeve strane, također i anizokoriju lijevog oka. Nadam se da nisam zakomplicirala, mama :)
   
   Poštovana, 
   teško je sugerirati neke stvari bez uvida u neurološki status djeteta i prateću medicinsku dokumentaciju.
   Obzirom na sve navedeno vjerojatno Vaše dijete ima nadležnog neuropedijatra koji će i odlučiti kada i s čim cijepiti dijete, te koju dodatnu obradu učiniti.
   Ukoliko ga nema, savjetujem da, osim sa gastroenterološke strane, dijete bude praćeno po neuropedijatru (uz kontrolu UZV mozga i elektroencefalografsko praćenje – EEG), fizijatru (uz intenzivnu neurorazvojnu gimnastiku), genetičaru, te da učinite pregled okuliste (fundus, visus, VEP ili vidni evocirani potencijali), kao i otorinolaringologa (BERA-slušni evocirani potencijali).
   Nakon što učinite sve potrebne preglede i pretrage moći će se diskutirati o prognozi.
   S poštovanjem,

   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić 
   
   spec. pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
   
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
   
   
   
 Klinfo.hr 

Što znače nalazi UZV mozga kod moje 6-mjesečne bebe?

<para>
 Poštovani Oduvijek je bio malo teži za zaspati, trebala sam ga nositi, pjevati mu, itd...no u zadnje vrijeme teže je nego inače. Neće nikako spavati, kad mu se počne spavati i kad vidim da je umoran krenem ga uspavati, ali on počne nekontrolirano plakati, vikati, bacati se...i baš kad treba zaspati, oči mu se počnu sklapati, on kao da se bori s time da ne zaspi ili kao da ne zna kako zaspati (ne znam kako bi to drugačije objasnila). Onda se odjednom razbudi i opet sve ispočetka. Ponekad pomogne kad ga provozamo u autu, ali opet ne možemo stalno ni tako, a usred noći se zna probuditi i tako jako plakati, vikati, kao da je još u polusnu. Obraćamo mu se, ali on kao da je još u snu, ne zna što bi, samo se dere, baca se, neće se umiriti. Mi smo to pripisali zubićima posto mu sad izbijaju očnjaci, i on stvarno oduvijek ima problema kad mu zubići izbijaju, ali sad stvarno više ne znamo što nam je činiti. Dječak također slabo i jede, treba ga se dosta siliti i nekako zaigrati da bi on nešto pojeo, a i to je jako malo što pojede. Ima oko 11, 12 kg. Molim vas savjet u vezi spavanja, jer stvarno više ne znam što da radim, ništa ne pomaže. Puno hvala na odgovoru i lijep pozdrav. N.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vidim da kod Vas osim poteškoća spavanja postoje i poteškoće prehrane. Zdravo spavanje je rezultat pridržavanja određenih pravila o kojima smo dosta pisali na ovom portalu, pa sugeriram da <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/">pročitate naše prethodne odgovore</ulink>, jer će vam oni pomoći da uspostavite naviku ispravnog odlaska na počinak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Neutješan plač, uz viku, a bez pravog razbuđvanja je noćna mora, rezultat uzbudljivih dnevnih događaja i normalna je pojava koja će vremenom spontano isčeznuti. Dovoljno je da nježno zagrlite dijete, zaljuljate ga, pjevušite mu nešto i ono će ubrzo ponovo usniti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I pravilna prehrana je navika, a bilo bi dobro da i tu uvedete određena pravila, od vremena obroka, raznovrsnosti hrane, poticanja samostalnosti u jelu te izbjegavanja hranjenja kroz igru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko budete i dalje nesigurni da li ispravno postupate potražite pomoć kliničkog psihologa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Dječak (2) ne želi zaspati, viče, budi se, plače. Kako mu pomoći? Obraćamo mu se, ali on kao da je još u snu, ne zna što bi, samo se dere, baca se, neće se umiriti. Poštovani. Imam sina starog godinu i 10 mjeseci. 
   Poštovani Oduvijek je bio malo teži za zaspati, trebala sam ga nositi, pjevati mu, itd...no u zadnje vrijeme teže je nego inače. Neće nikako spavati, kad mu se počne spavati i kad vidim da je umoran krenem ga uspavati, ali on počne nekontrolirano plakati, vikati, bacati se...i baš kad treba zaspati, oči mu se počnu sklapati, on kao da se bori s time da ne zaspi ili kao da ne zna kako zaspati (ne znam kako bi to drugačije objasnila). Onda se odjednom razbudi i opet sve ispočetka. Ponekad pomogne kad ga provozamo u autu, ali opet ne možemo stalno ni tako, a usred noći se zna probuditi i tako jako plakati, vikati, kao da je još u polusnu. Obraćamo mu se, ali on kao da je još u snu, ne zna što bi, samo se dere, baca se, neće se umiriti. Mi smo to pripisali zubićima posto mu sad izbijaju očnjaci, i on stvarno oduvijek ima problema kad mu zubići izbijaju, ali sad stvarno više ne znamo što nam je činiti. Dječak također slabo i jede, treba ga se dosta siliti i nekako zaigrati da bi on nešto pojeo, a i to je jako malo što pojede. Ima oko 11, 12 kg. Molim vas savjet u vezi spavanja, jer stvarno više ne znam što da radim, ništa ne pomaže. Puno hvala na odgovoru i lijep pozdrav. N.
   
   Poštovana,
   Vidim da kod Vas osim poteškoća spavanja postoje i poteškoće prehrane. Zdravo spavanje je rezultat pridržavanja određenih pravila o kojima smo dosta pisali na ovom portalu, pa sugeriram da pročitate naše prethodne odgovore, jer će vam oni pomoći da uspostavite naviku ispravnog odlaska na počinak.
   Neutješan plač, uz viku, a bez pravog razbuđvanja je noćna mora, rezultat uzbudljivih dnevnih događaja i normalna je pojava koja će vremenom spontano isčeznuti. Dovoljno je da nježno zagrlite dijete, zaljuljate ga, pjevušite mu nešto i ono će ubrzo ponovo usniti.
   I pravilna prehrana je navika, a bilo bi dobro da i tu uvedete određena pravila, od vremena obroka, raznovrsnosti hrane, poticanja samostalnosti u jelu te izbjegavanja hranjenja kroz igru.
   Ukoliko budete i dalje nesigurni da li ispravno postupate potražite pomoć kliničkog psihologa.
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić 
   
   spec. pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
   
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
   
   
 Klinfo.hr 

Dječak (2) ne želi zaspati, viče, budi se, plače. Kako mu pomoći?

<para>
 Poštovani, bilo je već nekoliko pitanja i odgovora vezano uz spavanje malih beba, ali dosad nisam naišla na odgovore na moje nedoumice. Moje dijete ima 5 mjeseci i djeluje mi da dobro spava (odnosno, uobičajeno za taj uzrast) - noćno spavanje je od 20 do 7, budi se 2-4 puta po noći, tijekom dana spava 2-3 puta različite duljine, i ukupno to bude 12-14 sati. Ono što je "problem" je što dijete ne može zaspati bez dojenja, ni po danu ni po noći. U slučaju da probam nositi, pjevati, ljuljuškati, samo krene još jače plakati. Dudu ne koristi i nema nikakvih "tješilica". Ne vjerujem da je tu pitanje hranjenja, barem ne svaki put, ali ne znam kako da to promijenim. Imate li neke sugestije kako da se "nauči" i na nešto drugo za uspavljivanje? Hvala! dorina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaše dijete je već sada „mali ovisnik o dojci„. U ovoj dobi to je prihvatljivo, no ukoliko planirate polazak u jaslice sa navršenih godinu dana, bilo bi dobro da polako počnete mjenjati neke stvari.</para>
<para>Nakon uvođenja raznovrsne prahrane iza 6 mjeseci života, pokušajte da posljednji obrok pred odlazak na noćno spavanje bude kašica, a da dijete uspavljuje otac. I u slučajevima dnevnog spavanja polako uključite druge osobe (baku, djeda) da uspavljuju bebu, a možete pokušati i sa vodom ili čajem umjesto dojke.</para>
<para>Sretno!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba spava normalno, ali ne želi zaspati bez dojenja. Kako da to promijenim? Ono što je "problem" je što dijete ne može zaspati bez dojenja, ni po danu ni po noći. U slučaju da probam nositi, pjevati, ljuljuškati, samo krene još jače plakati. 
   Poštovani, bilo je već nekoliko pitanja i odgovora vezano uz spavanje malih beba, ali dosad nisam naišla na odgovore na moje nedoumice. Moje dijete ima 5 mjeseci i djeluje mi da dobro spava (odnosno, uobičajeno za taj uzrast) - noćno spavanje je od 20 do 7, budi se 2-4 puta po noći, tijekom dana spava 2-3 puta različite duljine, i ukupno to bude 12-14 sati. Ono što je "problem" je što dijete ne može zaspati bez dojenja, ni po danu ni po noći. U slučaju da probam nositi, pjevati, ljuljuškati, samo krene još jače plakati. Dudu ne koristi i nema nikakvih "tješilica". Ne vjerujem da je tu pitanje hranjenja, barem ne svaki put, ali ne znam kako da to promijenim. Imate li neke sugestije kako da se "nauči" i na nešto drugo za uspavljivanje? Hvala! dorina
   
   Poštovana, 
   Vaše dijete je već sada „mali ovisnik o dojci„. U ovoj dobi to je prihvatljivo, no ukoliko planirate polazak u jaslice sa navršenih godinu dana, bilo bi dobro da polako počnete mjenjati neke stvari.
Nakon uvođenja raznovrsne prahrane iza 6 mjeseci života, pokušajte da posljednji obrok pred odlazak na noćno spavanje bude kašica, a da dijete uspavljuje otac. I u slučajevima dnevnog spavanja polako uključite druge osobe (baku, djeda) da uspavljuju bebu, a možete pokušati i sa vodom ili čajem umjesto dojke.
Sretno!
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić 
   
   spec. pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
   
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 