Kad legne navečer u krevet, po 10 puta me zove, u kojoj sam prostoriji, ne smijem ići spavati dok ona ne zaspi. Svjetlo, naravno, mora biti upaljeno, a nekad se i po noći probudi i panično nas zove ako je sama u sobi. Da li je to normalno za tu dob ili da posjetimo psihologa? Hvala. Lucija
Draga mama,
pravi strah od mraka obično se javlja kod djece u nižoj kronološkoj dobi (negdje oko treće godine djetetova života). Taj je strah povezan sa strahom od lopova, čudovišta ili fantoma, a on pak nastaje zbog straha od razdvajanja. Starija djeca taj strah mogu osjećati kao nesigurnost i strah od nepoznatoga. Taj strah kod djece izaziva tjeskobu usko vezanu za osjećaj razdvajanja i napuštenosti.
S obzirom da sam iz Vašeg pisma pisma stekla dojam da je strah od mraka kod Vaše kćerke na razini paničnog straha, da ometa njezino ali i Vaše funkcioniranje, svakako smatram da bi bilo dobro da se obratite dječjem psihologu.
No prije toga, bilo bi dobro da razmislite od kada traje njezin panični strah od mraka: je li se on pojavio nedavno ili je riječ o strahu koji traje još od puno niže dobi? Naime, moguće je da se Vašoj kćerki „priljepio“ taj strah, primjerice, ako je netko blizak njoj usred noći završio u bolnici – ili se dogodilo nešto što je nju kao dijete uplašilo, a povezala je s mrakom. Ponekada nama naizgled beznačajne situacije mogu utjecati na dijete – tada je bitno prepoznati ih i krenuti u njihovo rješavanje, u čemu će Vam svakako pomoći stručnjak. U našem Centru specijalizirali smo se za rad s djecom i mladima, te nam se slobodno možete obratiti u svakom trenutku.
Vama i Vašoj kćerki želim puno sreće.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener