Postroll

Preroll

<para>
 Vršnjaci igraju veliku ulogu u emocionalnom i socijalnom razvoju djece. Njihov utjecaj počinje u ranoj dobi i raste u tinejdžerskim godinama. Prirodno je, zdravo i važno za dijete da ima prijatelje dok odrasta i sazrijeva.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vršnjaci mogu biti pozitivni i podržavajući. Pomažu jedan drugome otkriti nove vještine ili potaknuti interes za sport, knjige, glazbu, izvannastavne aktivnosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Međutim, vršnjaci mogu imati i negativan utjecaj. Mogu ohrabrivati jedan drugoga na markiranje, na krađu, na uzimanje droge ili cigareta, na zlouporabu alkohola... Najviše tinejdžera s problemima ovisnosti počne zloupotrebljavati alkohol ili uzimati cigarete kao rezultat pritiska vršnjaka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pritisak vršnjaka je osjećaj pojedinca - stvaran ili zamišljen – da se mora ponašati kao  grupa, s ciljem da učini nešto što ne želi (pušenje, droga, krađa...) ili za što se ne osjeća spreman/spremna, kao što je, primjerice seks, a ako ne pristane doživjet će neke posljedice kao što su odbacivanje, vrijeđanje ili gubitak poštovanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Postoje različite vrste vršnjačkih pritisaka:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>otvoreni pritisak - <emphasis>"To svi rade - osim tebe."</emphasis>
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>skriveni pritisak -  <emphasis>''Ponašaš se kao mala beba.''</emphasis>
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kontrolirajući pritisak – ''<emphasis>Ako ne popušiš cigaretu - nisi nam prijatelj“</emphasis>
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Tinejdžeri često popuste ovakvim pritiscima vršnjaka jer žele biti dio grupe, žele biti prihvaćeni i uvažavani u grupi. Društvo je to koje određuje što je <emphasis>cool</emphasis> i što je <emphasis>in</emphasis>, sve ostalo im stvara osjećaj nepripadanja takvom trendu i osjećaju se odbačeno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pritisak vršnjaka se može  pokazati na mnogo načina uključujući: odijevanje na određeni način, uključenost  u određene aktivnosti, slušanje određene glazbe, odluke o korištenju cigareta, marihuane, zlouporabi alkohola, izbor prijatelja, školski uspjeh...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Istraživanja pokazuju da postoje dvije glavne karakteristike po kojima se u donošenju odluka razlikuju tinejdžeri  od odraslih. Mladi u ranoj adolescenciji skloni su odlukama i izborima koji im donose nagradu, osobito u prisustvu vršnjaka što ih čini podložnima rizičnim ponašanjima, odnosno manje su osjetljivi na moguće rizike. Tinejdžeri su uspješni u procjeni i donošenju odluke na vlastitu dobrobit kada imaju vremena za razmišljanje o situaciji u kojoj se nalaze.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Istraživanja također pokazuju da tinejdžeri teže kontroliraju impulzivna ili rizična ponašanja, kada su s prijateljima, vršnjacima  ili u situacijama koje su zasićene emocijama. Utvrđeno je da su djeca najranjivija na pritisak vršnjaka između 10. i 14. godine. Poslije toga, otpornost na vršnjački pritisak raste linearno dok ne dostignu 18. godinu, a nakon toga dolazi stabilan period.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako roditelji mogu pomoći?
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Učite dijete da samostalno donosi svoje odluke jer suprotstaviti se vršnjačkom pritisku znači odlučiti hoće li se prikloniti većini ili samostalno donositi odluke</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Naučite svog tinejdžera da ideje i prijedloge vršnjaka sasluša i razmotri u miru. Neka se upita: </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Kad čujem  to što ekipa traži od mene, osjećam li ugodu ili neugodu?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ako imam osjećaj neugode – što je to što mi se ne sviđa? Hoću li, ako pristanem, možda ozlijediti sebe, ozlijediti ili uvrijediti druge osobe, oštetiti, otuđiti nečiju ili svoju imovinu...?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Hoću li sutra zbog toga biti ponosan?</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako odgovori na ova pitanja govore o neugodi, nesviđanju ili lošim posljedicama, ohrabrite tinejdžera da njegov odgovor društvu bude: ''Ne, hvala''. Odgovor ''Ne, hvala'' biti će hrabriji ako tinejdžer ima uz sebe istomišljenika, ako se druži i provodi vrijeme s djetetom/djecom koja su otpornija na pritisak vršnjaka.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ohrabrujte otvorenu  i srdačnu komunikaciju</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Budite fizički i emocionalno dostupni, kako bi vam se dijete (ako bude imalo potrebu) moglo povjeriti ili potužiti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Učite ih da se drže podalje od vršnjaka koji vrše pritisak da rade stvari koje su loše ili opasne</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Učite ih da budu asertivni i da odole pristupu opasnim situacijama ili aktivnostima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Upoznajte prijatelje svoje djece. Ako započnu problemi, razgovarajte i s njihovim roditeljima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Stvorite uvjete da se pokušaju družiti s vršnjacima koji vole raditi slične stvari kao vaše dijete. Uključiti dijete u neku aktivnost gdje je bitan timski duh, folklor, zbor, neki sport ili sviranje instrumenta koji je potreban u orkestru...</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pomognite im da razviju samopouzdanje. Tinejdžeri koji su samopouzdani  manje su podložni pritisku vršnjaka.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sve ove upute su dio procesa odgajanja djeteta, procesa koji započinje praktički rođenjem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedna majka je izjavila „..<emphasis>nikada se nisam bojala da će mi djeca "upasti u loše drustvo", da će tu i tamo probati zapaliti cigaretu, napraviti koju glupost, pa i probati drogu - (možda su to i učinili da i ne znam), ali znam da u loše društvo nisu upali, da nisu pali pod loš pritisak vršnjaka; jer se tako lako ne upada u loše društvo, posebice ako odgojiš samosvjesne i jake osobe kao što sam ja učinila.“</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Ana Pleša<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
prof. psihologinja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Psihološki centar TESA</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: <ulink url="mailto:tesa.centar@gmail.com">tesa.centar@gmail.com</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="97cd920e-35c3-11eb-8cf5-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="a43e2a30-35c3-11eb-a0bd-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Pritisak vršnjaka u adolescenciji Kako roditelji mogu pomoći? 
   Vršnjaci igraju veliku ulogu u emocionalnom i socijalnom razvoju djece. Njihov utjecaj počinje u ranoj dobi i raste u tinejdžerskim godinama. Prirodno je, zdravo i važno za dijete da ima prijatelje dok odrasta i sazrijeva.
   
 
Vršnjaci mogu biti pozitivni i podržavajući. Pomažu jedan drugome otkriti nove vještine ili potaknuti interes za sport, knjige, glazbu, izvannastavne aktivnosti.
Međutim, vršnjaci mogu imati i negativan utjecaj. Mogu ohrabrivati jedan drugoga na markiranje, na krađu, na uzimanje droge ili cigareta, na zlouporabu alkohola... Najviše tinejdžera s problemima ovisnosti počne zloupotrebljavati alkohol ili uzimati cigarete kao rezultat pritiska vršnjaka.
 
Pritisak vršnjaka je osjećaj pojedinca - stvaran ili zamišljen – da se mora ponašati kao  grupa, s ciljem da učini nešto što ne želi (pušenje, droga, krađa...) ili za što se ne osjeća spreman/spremna, kao što je, primjerice seks, a ako ne pristane doživjet će neke posljedice kao što su odbacivanje, vrijeđanje ili gubitak poštovanja.
 
   Postoje različite vrste vršnjačkih pritisaka:


   
      otvoreni pritisak - "To svi rade - osim tebe."
      
   
   
      skriveni pritisak -  ''Ponašaš se kao mala beba.''
      
   
   
      kontrolirajući pritisak – ''Ako ne popušiš cigaretu - nisi nam prijatelj“
      
   


Tinejdžeri često popuste ovakvim pritiscima vršnjaka jer žele biti dio grupe, žele biti prihvaćeni i uvažavani u grupi. Društvo je to koje određuje što je cool i što je in, sve ostalo im stvara osjećaj nepripadanja takvom trendu i osjećaju se odbačeno.
Pritisak vršnjaka se može  pokazati na mnogo načina uključujući: odijevanje na određeni način, uključenost  u određene aktivnosti, slušanje određene glazbe, odluke o korištenju cigareta, marihuane, zlouporabi alkohola, izbor prijatelja, školski uspjeh...
   
Istraživanja pokazuju da postoje dvije glavne karakteristike po kojima se u donošenju odluka razlikuju tinejdžeri  od odraslih. Mladi u ranoj adolescenciji skloni su odlukama i izborima koji im donose nagradu, osobito u prisustvu vršnjaka što ih čini podložnima rizičnim ponašanjima, odnosno manje su osjetljivi na moguće rizike. Tinejdžeri su uspješni u procjeni i donošenju odluke na vlastitu dobrobit kada imaju vremena za razmišljanje o situaciji u kojoj se nalaze.
   
Istraživanja također pokazuju da tinejdžeri teže kontroliraju impulzivna ili rizična ponašanja, kada su s prijateljima, vršnjacima  ili u situacijama koje su zasićene emocijama. Utvrđeno je da su djeca najranjivija na pritisak vršnjaka između 10. i 14. godine. Poslije toga, otpornost na vršnjački pritisak raste linearno dok ne dostignu 18. godinu, a nakon toga dolazi stabilan period.
 
   Kako roditelji mogu pomoći?


   
      Učite dijete da samostalno donosi svoje odluke jer suprotstaviti se vršnjačkom pritisku znači odlučiti hoće li se prikloniti većini ili samostalno donositi odluke
   
   
      Naučite svog tinejdžera da ideje i prijedloge vršnjaka sasluša i razmotri u miru. Neka se upita: 
   


   
      Kad čujem  to što ekipa traži od mene, osjećam li ugodu ili neugodu?
   
   
      Ako imam osjećaj neugode – što je to što mi se ne sviđa? Hoću li, ako pristanem, možda ozlijediti sebe, ozlijediti ili uvrijediti druge osobe, oštetiti, otuđiti nečiju ili svoju imovinu...?
   
   
      Hoću li sutra zbog toga biti ponosan?
   


Ako odgovori na ova pitanja govore o neugodi, nesviđanju ili lošim posljedicama, ohrabrite tinejdžera da njegov odgovor društvu bude: ''Ne, hvala''. Odgovor ''Ne, hvala'' biti će hrabriji ako tinejdžer ima uz sebe istomišljenika, ako se druži i provodi vrijeme s djetetom/djecom koja su otpornija na pritisak vršnjaka.

   
      Ohrabrujte otvorenu  i srdačnu komunikaciju
   
   
      Budite fizički i emocionalno dostupni, kako bi vam se dijete (ako bude imalo potrebu) moglo povjeriti ili potužiti
   
   
      Učite ih da se drže podalje od vršnjaka koji vrše pritisak da rade stvari koje su loše ili opasne
   
   
      Učite ih da budu asertivni i da odole pristupu opasnim situacijama ili aktivnostima
   
   
      Upoznajte prijatelje svoje djece. Ako započnu problemi, razgovarajte i s njihovim roditeljima
   
   
      Stvorite uvjete da se pokušaju družiti s vršnjacima koji vole raditi slične stvari kao vaše dijete. Uključiti dijete u neku aktivnost gdje je bitan timski duh, folklor, zbor, neki sport ili sviranje instrumenta koji je potreban u orkestru...
   
   
      Pomognite im da razviju samopouzdanje. Tinejdžeri koji su samopouzdani  manje su podložni pritisku vršnjaka.
   


 
Sve ove upute su dio procesa odgajanja djeteta, procesa koji započinje praktički rođenjem.
 
Jedna majka je izjavila „..nikada se nisam bojala da će mi djeca "upasti u loše drustvo", da će tu i tamo probati zapaliti cigaretu, napraviti koju glupost, pa i probati drogu - (možda su to i učinili da i ne znam), ali znam da u loše društvo nisu upali, da nisu pali pod loš pritisak vršnjaka; jer se tako lako ne upada u loše društvo, posebice ako odgojiš samosvjesne i jake osobe kao što sam ja učinila.“
   
 

Ana Pleša
prof. psihologinja
Psihološki centar TESA

   
   
   Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: tesa.centar@gmail.com
   
   
   
 


      
 Ana Pleša, prof. psihologinja 

Pritisak vršnjaka u adolescenciji

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

<para> Mijenjanje prljavih pelena, trčanje po parku, prvi dan škole, prvi spoj, odrastanje – sve to u nekom trenutku dolazi. Od prvog puta kada primite svoju bebu u ruke, vaš se život počinje mijenjati – ali kako se pripremiti za nešto tako veliko? Evo nekoliko ideja.</para>
<para>
 Napravite domaću zadaću – Postoje stotine knjiga na temu roditeljstva. Ne morate ih pročitati sve, ali možda će vam nekoliko njih biti korisne. Pitajte svoju partnericu o knjigama u kojima je ona uživala ili pitajte nekog od prijatelja ili obitelji za koga mislite da su dobri roditelji što bi vam preporučili za čitanje.</para>
<para>
 Razgovarajte s drugim očevima – Može biti teško opisati što je to i kakvo je očinstvo, a najbolji izvor informacija ipak će biti ostali očevi. Razgovarajte s prijateljima koji su već postali tate i pitajte ih za pokoji savjet. Oni će vam moći ponuditi savjete i prijedloge koji će vam biti od pomoći, a možda i podijeliti s vama ono što bi, da imaju priliku, učinili drugačije.</para>
<para>
 Razgovarajte s majkama – Ne trebate potražiti savjete samo kod drugih očeva, porazgovarajte i s njihovim suprugama. Majke možete pitati što čini dobar tata, te da vam otkriju što one očekuju od svojih partnera, kao i ono što bi očevi trebali izbjegavati raditi. One će vam vjerojatno moći dati savjete koji će vam uvelike olakšati prve mjesece, a možda čak i ponuditi poneki koji će osigurati da se bolje povežete s djetetom što može znatno utjecati na vaš odnos s njim skroz do odrasle dobi.</para>
<para>
 Razgovarajte s partnericom – Dijete nećete podizati samo vi, zato je dobro na vrijeme saznati i što vaša suputnica misli o svemu - što očekuje od vas, kakav roditelj želi biti i kakav roditelj svakako želi izbjeći da postane? Budite iskreni o tome kako se oboje osjećate, raspravljajte o nadama i planovima za budućnost i potrudite se zajedno ih ostvariti.</para>
<para>
 Odite na trudnički tečaj – Trudnički tečajevi nisu samo za trudnice nego i za njihove partnere. Tamo ćete naučiti kako skrbiti za novorođenče, ali i dobiti pomoć u pripremi za prve mjesece očinstva. Ako inače niste okruženi bebama, prvi tjedni bi mogli biti šok za vas, zato pohađanje ovakvih tečaja pomaže da saznate što možete očekivati od života s novopridošlim članom obitelji.</para>
<para>
 Iskoristite roditeljski dopust za očeve – Iako je sve više zaposlenih upoznato s ovom mogućnošću, vrlo mali posto očeva ju zapravo i koristi. Oni koji koriste roditeljski dopust za očeve kao najveće prednosti naveli su zbližavanje s djetetom, olakšavanje majci djeteta, odmor od posla te financijski benefit (ukoliko majka zarađuje više). Očevi ovaj dopust mogu koristiti tek od 43. dana od rođenja djeteta, a ako na svom radnom mjestu imate mogućnost slobodnih dana koje možete koristiti odmah po rođenju djeteta, sigurno nećete požaliti ako se predbilježite i za njih. Možete se zbližavati sa svojim novorođenčetom i pomoći supruzi u oporavku od poroda, te neko vrijeme nesmetano uživati sa svojom novom proširenom obitelji.</para>

Kako se pripremiti za ulogu tate? Pripreme za očinstvo mogu biti neodoljive, ali i stresne. Ipak je to spremanje za zaljubljivanje preko ušiju u osobu koju prvi put u životu vidite.  Mijenjanje prljavih pelena, trčanje po parku, prvi dan škole, prvi spoj, odrastanje – sve to u nekom trenutku dolazi. Od prvog puta kada primite svoju bebu u ruke, vaš se život počinje mijenjati – ali kako se pripremiti za nešto tako veliko? Evo nekoliko ideja.

   Napravite domaću zadaću – Postoje stotine knjiga na temu roditeljstva. Ne morate ih pročitati sve, ali možda će vam nekoliko njih biti korisne. Pitajte svoju partnericu o knjigama u kojima je ona uživala ili pitajte nekog od prijatelja ili obitelji za koga mislite da su dobri roditelji što bi vam preporučili za čitanje.

   Razgovarajte s drugim očevima – Može biti teško opisati što je to i kakvo je očinstvo, a najbolji izvor informacija ipak će biti ostali očevi. Razgovarajte s prijateljima koji su već postali tate i pitajte ih za pokoji savjet. Oni će vam moći ponuditi savjete i prijedloge koji će vam biti od pomoći, a možda i podijeliti s vama ono što bi, da imaju priliku, učinili drugačije.

   Razgovarajte s majkama – Ne trebate potražiti savjete samo kod drugih očeva, porazgovarajte i s njihovim suprugama. Majke možete pitati što čini dobar tata, te da vam otkriju što one očekuju od svojih partnera, kao i ono što bi očevi trebali izbjegavati raditi. One će vam vjerojatno moći dati savjete koji će vam uvelike olakšati prve mjesece, a možda čak i ponuditi poneki koji će osigurati da se bolje povežete s djetetom što može znatno utjecati na vaš odnos s njim skroz do odrasle dobi.

   Razgovarajte s partnericom – Dijete nećete podizati samo vi, zato je dobro na vrijeme saznati i što vaša suputnica misli o svemu - što očekuje od vas, kakav roditelj želi biti i kakav roditelj svakako želi izbjeći da postane? Budite iskreni o tome kako se oboje osjećate, raspravljajte o nadama i planovima za budućnost i potrudite se zajedno ih ostvariti.

   Odite na trudnički tečaj – Trudnički tečajevi nisu samo za trudnice nego i za njihove partnere. Tamo ćete naučiti kako skrbiti za novorođenče, ali i dobiti pomoć u pripremi za prve mjesece očinstva. Ako inače niste okruženi bebama, prvi tjedni bi mogli biti šok za vas, zato pohađanje ovakvih tečaja pomaže da saznate što možete očekivati od života s novopridošlim članom obitelji.

   Iskoristite roditeljski dopust za očeve – Iako je sve više zaposlenih upoznato s ovom mogućnošću, vrlo mali posto očeva ju zapravo i koristi. Oni koji koriste roditeljski dopust za očeve kao najveće prednosti naveli su zbližavanje s djetetom, olakšavanje majci djeteta, odmor od posla te financijski benefit (ukoliko majka zarađuje više). Očevi ovaj dopust mogu koristiti tek od 43. dana od rođenja djeteta, a ako na svom radnom mjestu imate mogućnost slobodnih dana koje možete koristiti odmah po rođenju djeteta, sigurno nećete požaliti ako se predbilježite i za njih. Možete se zbližavati sa svojim novorođenčetom i pomoći supruzi u oporavku od poroda, te neko vrijeme nesmetano uživati sa svojom novom proširenom obitelji. Mateja Krizmanić 

trudnica_tata_pixabay

Kako se pripremiti za ulogu tate?

<para>.</para>
<para>Iako su igračke koje pronalazimo na tržištu uglavnom provjerene, valja imati na umu da se masovna proizvodnja bilo čega teško može bazirati na najsigurnijim materijalima pa su, u tvornički proizvedenim igračkama, mogući tragovi insekticida korištenih za uzgoj pamuka ili opasnih elemenata kao što su kadmij i arsen.</para>
<para>Male količine navedenih elemenata ne moraju nužno naštetiti djetetovu zdravlju no manja djeca igračke su sklona povlačiti po ustima pa je time i povećan kontakt s opasnim kemikalijama.
</para>
<heading2>Sigurnost na prvom mjestu</heading2>
<para>
Većina organskih igračaka napravljena je od prirodnih materijala kao što su organski pamuk i vuna, drvo ili bambus pri čemu se ne koriste štetne kemikalije u procesu izrade.</para>
<para>Igračke su lijepljene prirodnim ljepilima, premazivane organskim jestivim uljima, a bojane prirodnim bojama dobivenima iz biljaka, bobičastog voća ili povrća.</para>
<para>Na drvenim i krpenim igračkama odrastale su generacije, a u specijaliziranim vrtićima i školama i danas je moguće naići isključivo na takvu vrstu igračaka.</para>
<para>Njihov je najveći nedostatak visoka cijena i mala rasprostranjenost pa ćete se, posebno ako stanujete u manjim mjestima, namučiti kako biste došli do organske igračke. Srećom, sve je veći broj manjih tvrtki i samostalnih umjetnika koji izrađuju ovaj tip igračaka, a moguće ih je naručiti i putem interneta bilo iz domaće ili strane proizvodnje.</para>
<para>Neke organske didaktičke igračke hrvatskih dizajnera možete pronaći <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/nekategorizirano/kreativne-didakticke-igracke-hrvatskih-dizajnera/">ovdje</ulink>.
</para>
<heading2>Potiču djetetovu kreativnost</heading2>
<para>
Mnogi će roditelji na pomisao drvene ili krpene igračke zakolutati očima jer u moru plastičnih fantazija koje se nude na svakom koraku, teško je djetetu ne ponuditi ono što je trenutno "in". No, igračke od organskih materijala mogu biti jednako estetski zanimljive i edukativne, ovisno o umjetniku i proizvođaču.</para>
<para>Organska igračka potiče dijete na kreativnost jer ne sadrži baterije koje bi je pokretale i različite gumbiće koji bi je "oživjeli". Dijete mora samo osmisliti kako će se njome poigrati i pridati joj osobine i vještine koje je naučilo u interakciji s drugima.</para>
<para>Budući da nemaju zadanih naredbi, a neke od njih ni posve jasan izgled, dijete će istraživati prostor i uočavati kako igračka utječe na njega i okolinu.</para>
<para>Neki znanstvenici tvrde kako je samo držanje drva u rukama umirujuće za dijete, a nedostatak bljeskova i zvukova relaksirajuće djeluje i na roditelje.</para>
<para>Drvene i krpene igračke najbolje je uvesti u najranijem djetinjstvu jer dijete naviknuto na plastične igračke, teško ćete preobratiti na osnovnije materijale i oblike.</para>
<para>Oblika i igara je onoliko koliko vi i vaše dijete imate mašte da ih osmislite. Od kockica i piramida preko mekanih zečeva, zveckalica i vlakića. Ukoliko ste dovoljno odvažni i spretni s rukama, na internetu je moguće pronaći niz "Uradi sam" tutorijala pomoću kojih se i sami možete okušati u izradi prirodnih igračaka za vaše najdraže.</para>
<para> </para>

Zašto odabrati igračke od organskih materijala? Svome bebaču od najranijeg djetinjstva želite samo najbolje pa ćete tako, osim na domaću i organski uzgojenu hranu, odjeću i obuću od kvalitetnih materijala i  nježnih sredstava za održavanje higijene, razmišljati i o igračkama s kojima će dijete, kako bude raslo, sve više dolaziti u kontakt .
Iako su igračke koje pronalazimo na tržištu uglavnom provjerene, valja imati na umu da se masovna proizvodnja bilo čega teško može bazirati na najsigurnijim materijalima pa su, u tvornički proizvedenim igračkama, mogući tragovi insekticida korištenih za uzgoj pamuka ili opasnih elemenata kao što su kadmij i arsen.
Male količine navedenih elemenata ne moraju nužno naštetiti djetetovu zdravlju no manja djeca igračke su sklona povlačiti po ustima pa je time i povećan kontakt s opasnim kemikalijama.

Sigurnost na prvom mjestu

Većina organskih igračaka napravljena je od prirodnih materijala kao što su organski pamuk i vuna, drvo ili bambus pri čemu se ne koriste štetne kemikalije u procesu izrade.
Igračke su lijepljene prirodnim ljepilima, premazivane organskim jestivim uljima, a bojane prirodnim bojama dobivenima iz biljaka, bobičastog voća ili povrća.
Na drvenim i krpenim igračkama odrastale su generacije, a u specijaliziranim vrtićima i školama i danas je moguće naići isključivo na takvu vrstu igračaka.
Njihov je najveći nedostatak visoka cijena i mala rasprostranjenost pa ćete se, posebno ako stanujete u manjim mjestima, namučiti kako biste došli do organske igračke. Srećom, sve je veći broj manjih tvrtki i samostalnih umjetnika koji izrađuju ovaj tip igračaka, a moguće ih je naručiti i putem interneta bilo iz domaće ili strane proizvodnje.
Neke organske didaktičke igračke hrvatskih dizajnera možete pronaći ovdje.

Potiču djetetovu kreativnost

Mnogi će roditelji na pomisao drvene ili krpene igračke zakolutati očima jer u moru plastičnih fantazija koje se nude na svakom koraku, teško je djetetu ne ponuditi ono što je trenutno "in". No, igračke od organskih materijala mogu biti jednako estetski zanimljive i edukativne, ovisno o umjetniku i proizvođaču.
Organska igračka potiče dijete na kreativnost jer ne sadrži baterije koje bi je pokretale i različite gumbiće koji bi je "oživjeli". Dijete mora samo osmisliti kako će se njome poigrati i pridati joj osobine i vještine koje je naučilo u interakciji s drugima.
Budući da nemaju zadanih naredbi, a neke od njih ni posve jasan izgled, dijete će istraživati prostor i uočavati kako igračka utječe na njega i okolinu.
Neki znanstvenici tvrde kako je samo držanje drva u rukama umirujuće za dijete, a nedostatak bljeskova i zvukova relaksirajuće djeluje i na roditelje.
Drvene i krpene igračke najbolje je uvesti u najranijem djetinjstvu jer dijete naviknuto na plastične igračke, teško ćete preobratiti na osnovnije materijale i oblike.
Oblika i igara je onoliko koliko vi i vaše dijete imate mašte da ih osmislite. Od kockica i piramida preko mekanih zečeva, zveckalica i vlakića. Ukoliko ste dovoljno odvažni i spretni s rukama, na internetu je moguće pronaći niz "Uradi sam" tutorijala pomoću kojih se i sami možete okušati u izradi prirodnih igračaka za vaše najdraže.
  Jelena Pervan 

drvene_kocke_Pixabay

Zašto odabrati igračke od organskih materijala?

<para> Smatra se da samo ime goji potječe od perzijske riječi „gojeh“ koja označava šljivu ili bobicu.</para>
<para>Dugo vremena su se goji bobice u Kini upotrebljavale u obliku biljnog tonika. U drevnim kineskim medicinskim tekstovima zabilježeno je kako su primijetili da konzumiranjem ovog tonika ljudi drastično poboljšavaju svoje zdravlje te žive duže bez značajnih zdravstvenih problema.</para>
<heading4>
 Zdravstvene blagodati goji bobica za djecu
</heading4>
<para>
 Mogu biti dobre za vid. Goji bobice su bogate beta-karotenom, istim onim spojem koji je pronađen u mrkvi, bundevi i drugom sličnom narančastom voću i povrću. Beta-karoten igra važnu ulogu u razvoju vida, a također je i antioksidans.</para>
<para>
 Jačanje imunološkog sustava. Jedna studija pokazala je potencijal goji bobica u jačanju imunološke funkcije organizma. Naime, redovito uzimanje bobica ga ojačava, te također može pomoći u povećanju broja bijelih krvnih zrnaca.</para>
<para>
 Zaštita jetre. Goji bobice mogu se koristiti i u ovu svrhu. Određene studije su pokazale da ove bobice sadrže spojeve koji štite jetru od štetnih kemikalija. Čak su nadmašile i mlijeko čička koje se stoljećima koristi za potporu zdravlja jetre.</para>
<para>
 Dobar su izvor antioksidansa. Antioksidansi su važni mikronutrijenti potrebni kako bi se smanjio broj slobodnih radikala u našem tijelu. Oni, dakle, neutraliziraju potencijalno štetno djelovanje slobodnih radikala, a da istodobno ne postaju nestabilni. Eksperimentima je dokazan značajan antioksidativni učinak koji goji bobice imaju na naše tijelo.</para>
<para>
 Imaju protuupalna svojstva. Upale obično nastaju zbog raznih ozljeda, a kao takve su često povezane i s bolom te smanjenom mogućnosti kretanja. Goji bobice, lokalno primijenjene, ne samo da pomažu pri smanjenju same upale, nego i ublažavaju bol.</para>
<para>
 Djeluju antibakterijski. Goji bobice su ispitivane i zbog svojih antibakterijskih svojstava. Danas su potrebni novi lijekovi ove vrste, jer ljudi postaju imuni na već postojeće. U samo nekoliko vrsta voća pronađena su antibakterijska svojstva, a među njima i kod goji bobica. Istraživanja su pokazala da ekstrakti ove biljke ne djeluju samo izvana, lokalno primijenjeni na ranu, nego i iznutra – oralno konzumirani.</para>

Goji bobice ili crveni dijamanti Ove su bobice u posljednjih nekoliko godina postale popularne na zapadu, a u istočnoazijskim zemljama, osobito u Kini i Indiji, konzumiraju se nekoliko tisuća godina.  Smatra se da samo ime goji potječe od perzijske riječi „gojeh“ koja označava šljivu ili bobicu.
Dugo vremena su se goji bobice u Kini upotrebljavale u obliku biljnog tonika. U drevnim kineskim medicinskim tekstovima zabilježeno je kako su primijetili da konzumiranjem ovog tonika ljudi drastično poboljšavaju svoje zdravlje te žive duže bez značajnih zdravstvenih problema.

   Zdravstvene blagodati goji bobica za djecu


   Mogu biti dobre za vid. Goji bobice su bogate beta-karotenom, istim onim spojem koji je pronađen u mrkvi, bundevi i drugom sličnom narančastom voću i povrću. Beta-karoten igra važnu ulogu u razvoju vida, a također je i antioksidans.

   Jačanje imunološkog sustava. Jedna studija pokazala je potencijal goji bobica u jačanju imunološke funkcije organizma. Naime, redovito uzimanje bobica ga ojačava, te također može pomoći u povećanju broja bijelih krvnih zrnaca.

   Zaštita jetre. Goji bobice mogu se koristiti i u ovu svrhu. Određene studije su pokazale da ove bobice sadrže spojeve koji štite jetru od štetnih kemikalija. Čak su nadmašile i mlijeko čička koje se stoljećima koristi za potporu zdravlja jetre.

   Dobar su izvor antioksidansa. Antioksidansi su važni mikronutrijenti potrebni kako bi se smanjio broj slobodnih radikala u našem tijelu.  Oni, dakle, neutraliziraju potencijalno štetno djelovanje slobodnih radikala, a da istodobno ne postaju nestabilni. Eksperimentima je dokazan značajan antioksidativni učinak koji goji bobice imaju na naše tijelo.

   Imaju protuupalna svojstva. Upale obično nastaju zbog raznih ozljeda, a kao takve su često povezane i s bolom te smanjenom mogućnosti kretanja. Goji bobice, lokalno primijenjene,  ne samo da pomažu pri smanjenju same upale, nego i ublažavaju bol.

   Djeluju antibakterijski. Goji bobice su ispitivane i zbog svojih antibakterijskih svojstava. Danas su potrebni novi lijekovi ove vrste, jer ljudi postaju imuni na već postojeće. U samo nekoliko vrsta voća pronađena su antibakterijska svojstva, a među njima i kod goji bobica. Istraživanja su pokazala da ekstrakti ove biljke ne djeluju samo izvana, lokalno primijenjeni na ranu, nego i iznutra – oralno konzumirani. Mateja Krizmanić 

goji_bobice_pixabay

Goji bobice ili crveni dijamanti

<para>Svi znamo da bebe i djeca mogu imati noćne more, no jeste li ikada čuli za noćne terore? Iako se u početku može činiti da se radi o vrlo sličnoj stvari, činjenica je da su uzroci, ali i postupanje kada su oni u pitanju, drugačiji. Neka djeca imaju samo povremene „probleme“ s noćnim morama i terorima, dok se kod druge djece to može javljati svaki dan, po nekoliko puta na noć i može potrajati godinama, što može biti vrlo iscrpljujuće i stresno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U teoriji, za sve postoji pomoć, no u praksi katkad ništa ne funkcionira. Za početak, potrebno je znati razlikovati more i terore, kako biste uopće mogli primijeniti neke preporučenih savjeta. Na kraju, svaki roditelj poznaje svoje dijete najbolje, pa se uz savjete stručnjaka može i doći do najboljega vlastitog rješenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Razlika između noćnih mora i terora
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. Noćni se terori najčešće događaju tijekom ranih faza sna, odnosno utonuća u san ili između faza dubokog sna. Noćne se more najčešće događaju u kasnijim fazama sna, odnosno REM faze.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. Noćni terori nisu san (more), nego iskustvo koje dijete proživljava tijekom tranzicije iz jedne faze sna u drugu. Noće su more normalni snovi koji mogu postati loši.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. Dijete se neće sjećati noćnih terora, dok se može sjećati noćnih mora.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. Djeca tijekom noćnih terora sjedaju na krevet, viču, plaću, čak i hodaju po sobi i vidljivo je da su zapravo u nekom stanju polusna. Kada imaju noćnu moru, ona spavaju i možda će se probuditi kada san završi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
5. Djeca za vrijeme noćnih terora nisu svjesna vaše prisutnosti i nije ih moguće smiriti. Kada se dijete probudi iz noćne more, možete ga umiriti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
6. Nakon noćnog terora dijete će brzo zaspati, dok nakon noćne more, ako se dijete probudi, možda će teže ponovno zaspati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Uzroci i lijek protiv noćnih terora
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svako ljudsko biće kada spava prolazi kroz nekoliko faza sna. Od laganog sna, preko REM faze, do dubokog sna. U prvim satima sna, ljudski mozak vrlo brzo tone u duboki san, koji može biti isprekidan fazama lakog sna. Tijekom tih tranzicijskih faza događaju se noćni terori. Bebe i mala djeca mogu se tijekom toga osjećati uznemireno i preplašeno (reakcija u mozgu) i zbog toga počnu plakati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Noćni terori mogu biti vrsta zbunjujućih događaja, kada je dijete uznemireno, ali ne i preplašeno. Najbolji lijek je da ne pokušavate buditi dijete, pa ni dirati, nego ga pustiti da epizoda prođe i samo dalje zaspi. Možda pomogne da dijete tijekom dana isto ima dovoljno sna i da svaki dan ide na vrijeme spavati, odnosno da uspostavite potrebnu rutinu. Na žalost, ponekad je potrebno prebroditi tu fazu, jer pomoći nema.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Uzroci i lijek protiv noćnih mora
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Noćne se more najčešće javljaju ako dijete ne spava dovoljno ili je preumorno kada ide na spavanje, kada ima probavne smetnje ili je doživjelo neko loše ili uzbudljivo iskustvo tijekom dana. Crtani filmovi i ostali TV program, te kompjuterske igrice, mogu izazivati noćne more.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naravno, noćne more ne možemo kontrolirati, no možemo pomoći da se one događaju što rjeđe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prije spavanja pokušajte umiriti dijete što je više moguće, kao što je pjevanje, čitanje priča, maženje… Djetetova soba ne smije biti prevruća, zagušljiva, a mjesto gdje spava mora biti udobno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I na kraju, bez obzira ima li vaše dijete epizode noćnih terora ili mora, pokušajte tijekom njih ostati mirni i strpljivi. Dijete bi trebalo s vremenom prerasti te probleme, no teško je reći kada će se to dogoditi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imate li vi kakvih iskustva s noćnim terorima ili morama kod svoje djece i kako ste postupili?</para>

Ima li vaše dijete probleme s noćnim morama ili terorima? Za početak potrebno je razlikovati noćne more i terore, kako biste znali pravilo postupati kada se oni dogode Svi znamo da bebe i djeca mogu imati noćne more, no jeste li ikada čuli za noćne terore? Iako se u početku može činiti da se radi o vrlo sličnoj stvari, činjenica je da su uzroci, ali i postupanje kada su oni u pitanju, drugačiji. Neka djeca imaju samo povremene „probleme“ s noćnim morama i terorima, dok se kod druge djece to može javljati svaki dan, po nekoliko puta na noć i može potrajati godinama, što može biti vrlo iscrpljujuće i stresno.
   
U teoriji, za sve postoji pomoć, no u praksi katkad ništa ne funkcionira. Za početak, potrebno je znati razlikovati more i terore, kako biste uopće mogli primijeniti neke preporučenih savjeta. Na kraju, svaki roditelj poznaje svoje dijete najbolje, pa se uz savjete stručnjaka može i doći do najboljega vlastitog rješenja.
   
   Razlika između noćnih mora i terora
   
   
1. Noćni se terori najčešće događaju tijekom ranih faza sna, odnosno utonuća u san ili između faza dubokog sna. Noćne se more najčešće događaju u kasnijim fazama sna, odnosno REM faze.  
2. Noćni terori nisu san (more), nego iskustvo koje dijete proživljava tijekom tranzicije iz jedne faze sna u drugu. Noće su more normalni snovi koji mogu postati loši.
3. Dijete se neće sjećati noćnih terora, dok se može sjećati noćnih mora.
4. Djeca tijekom noćnih terora sjedaju na krevet, viču, plaću, čak i hodaju po sobi i vidljivo je da su zapravo u nekom stanju polusna. Kada imaju noćnu moru, ona spavaju i možda će se probuditi kada san završi.
5. Djeca za vrijeme noćnih terora nisu svjesna vaše prisutnosti i nije ih moguće smiriti. Kada se dijete probudi iz noćne more, možete ga umiriti.
6. Nakon noćnog terora dijete će brzo zaspati, dok nakon noćne more, ako se dijete probudi, možda će teže ponovno zaspati.
   
   Uzroci i lijek protiv noćnih terora
   
   
Svako ljudsko biće kada spava prolazi kroz nekoliko faza sna. Od laganog sna, preko REM faze, do dubokog sna. U prvim satima sna, ljudski mozak vrlo brzo tone u duboki san, koji može biti isprekidan fazama lakog sna. Tijekom tih tranzicijskih faza događaju se noćni terori. Bebe i mala djeca mogu se tijekom toga osjećati uznemireno i preplašeno (reakcija u mozgu) i zbog toga počnu plakati.
   
Noćni terori mogu biti vrsta zbunjujućih događaja, kada je dijete uznemireno, ali ne i preplašeno. Najbolji lijek je da ne pokušavate buditi dijete, pa ni dirati, nego ga pustiti da epizoda prođe i samo dalje zaspi. Možda pomogne da dijete tijekom dana isto ima dovoljno sna i da svaki dan ide na vrijeme spavati, odnosno da uspostavite potrebnu rutinu. Na žalost, ponekad je potrebno prebroditi tu fazu, jer pomoći nema.  
   
   Uzroci i lijek protiv noćnih mora
   
   
Noćne se more najčešće javljaju ako dijete ne spava dovoljno ili je preumorno kada ide na spavanje, kada ima probavne smetnje ili je doživjelo neko loše ili uzbudljivo iskustvo tijekom dana. Crtani filmovi i ostali TV program, te kompjuterske igrice, mogu izazivati noćne more.
Naravno, noćne more ne možemo kontrolirati, no možemo pomoći da se one događaju što rjeđe.
   
Prije spavanja pokušajte umiriti dijete što je više moguće, kao što je pjevanje, čitanje priča, maženje… Djetetova soba ne smije biti prevruća, zagušljiva, a mjesto gdje spava mora biti udobno.
   
I na kraju, bez obzira ima li vaše dijete epizode noćnih terora ili mora, pokušajte tijekom njih ostati mirni i strpljivi. Dijete bi trebalo s vremenom prerasti te probleme, no teško je reći kada će se to dogoditi.
   
Imate li vi kakvih iskustva s noćnim terorima ili morama kod svoje djece i kako ste postupili? vam 

Ima li vaše dijete probleme s noćnim morama ili terorima?

<para>Zajedno ste prošle prve simpatije, prve ljubavne i životne krahove, diplomirale, zaposlile se, jedna drugoj bile kume na vjenčanju i godinama uspijevale održati besprijekoran prijateljski, gotovo sestrinski odnos.</para>
<para>Za vas nije bilo veće sreće od dana kad ste saznale da čekate bebu. Za očekivati je bilo da ćete se na svoju najbolju prijateljicu moći osloniti i u ovom, najvažnijem razdoblju u životu, no s vremenom ste se počele udaljavati.</para>
<para>Čak i najčvršća prijateljstva znaju se razvodniti kad u priču uđe dijete. Uglavnom nije riječ o nedostatku vremena i promjenama životnih prioriteta, kako se često pretpostavlja već o suprotnim metodama odgoja djece.
</para>
<heading2>Ona sve drži sterilnim, a vaše dijete hoda boso po travi</heading2>
<para>
Razloga za razdor prijateljstva je podosta kad dijete postane centar vašeg svijeta. Iako se godinama činilo kako ste, upravo zbog sličnih stavova, ostale u odličnim odnosima, odgoj djeteta može biti vaša točka razdora.</para>
<para>Zamislite situaciju u kojoj vaša i obitelj vaše najbolje prijateljice odlazi na zajednički ručak u restoran. Djeca su nemirna i na sve se načine trudite vaše dijete primiriti i posjesti ga za stol. Objašnjavate mu, opominjete ga, nastojite mu objasniti da restoran nije stan i da se mora ponašati pristojno.</para>
<para>S druge strane, dijete vaše prijateljice divlja, lupa čašama o stol, igra se hranom i jako je glasno. Ona na to gotovo i ne reagira, a kad je upitate zašto ne smiruje dijete, odgovora nešto popit "pa to je samo dijete, normalno je da je živahno".</para>
<para>Situacija je to u kojoj vaše dijete, suočeno s primjerom drugog djeteta, ne može razumjeti zašto ono mora sjediti na miru dok njegov mali prijatelj ima pravo divljati i za to ne biti kažnjen.</para>
<para>Vi ste svoje dijete cijepili svim obveznim cjepivima, a vaša je prijateljica žustri protivnik cijepljenja i svakodnevno vas obasipa informacijama o negativnim posljedicama cjepiva koje je vaše dijete primilo.</para>
<para>Stvaranje različitih životnih navika kod djece također mogu negativno utjecati na vaš odnos jer ako vaša prijateljica zagovara pomalo sterilan način života, ne dozvoljavajući djetetu da hoda boso, da se igra u pijesku ili ga panično miče od svakoga tko šmrca, a vi ste skloni slobodnijem ponašanju i ne bojite se svakog mikroba kojemu se dijete izloži, tada dolazi do nerazumijevanja.</para>
<para>Ako su vaša djeca i sami prijatelji pa često jedan kod drugoga borave ili spavaju, mogu se javiti neugodnosti kad je hrana u pitanju. Vaše dijete odrasta na žgancima i kravljem mlijeku, tu i tamo pojede čokoladu, sladoled ili smoki dok njezino pije isključivo sojino mlijeko, ne jede tvorničke pripravke, prženu hranu ni slatkiše</para>
<para>U tom se trenutku možete osjećati krivo jer i vlastitom djetetu nećete ponuditi ono što inače jede kako njezinom djetetu ne bi bilo žao što to ne smije jesti. Morate se unaprijed pripremiti i jednom i drugom ponuditi nešto što oboje mogu jesti kako biste izbjegli prepirke i neugodnosti.
</para>
<heading2>Prilagodba i prihvaćanje</heading2>
<para>
Ponekad je zaista teško ostati blizak ako se u najvažnijim životnim situacijama počnete razilaziti. No, svatko tko je dugo vremena proveo družeći se s jednom osobom zna da je takav odnos moguć jedino uz uzajamno prihvaćanje i poneki kompromis.</para>
<para>Otvoreno razgovarajte o vašoj različitosti i pokušajte jedna drugoj objasniti zašto se služite određenim metodama pri odgoju djece. Jednako kao što ste prihvatili njezin neobičan modni ukus ili hipijevskog supruga, vjerujte da je i ovaj odabir najbolji za njezinu obitelj.</para>
<para>Ono što mlade majke često udalji od njih samih jesu razgovori usmjereni isključivo na djecu. Naravno da je centar vašeg svijeta sada drugačiji nego prije deset godina no odnos s djetetom ne mora nadvladati sve ostale odnose u vašem životu.</para>
<para>Vrijeme provedeno u razgovoru i uživanju sa suprugom, kao i s najboljom prijateljicom, relaksirat će vas i podsjetiti vas da uloga majke nije jedina u vašem životu. Podredite izlazak vama dvjema i djecu povjerite surugu na čuvanje. Razgovarajte o temema koje su vas uvijek držale povezanima i dozvolite si zabavu kakvu ste i prije djece prakticirale.</para>
<para>U situacijama gdje se nađete svi zajedno, nastojte prihvatiti njezine metode i to isto očekujte od nje. Kad god ste s njezinim djetetom, pokušajte se držati njezinih načina i na taj joj način pokazati da poštujete i prihvaćate njezine stavove.
</para>

Različite odgojne metode mogu narušiti i najčvršća prijateljstva Prijateljice ste od osnovne škole. Zajedno ste prošle prve simpatije, prve ljubavne i životne krahove, diplomirale, zaposlile se, jedna drugoj bile kume na vjenčanju i godinama uspijevale održati besprijekoran prijateljski, gotovo sestrinski odnos.
Za vas nije bilo veće sreće od dana kad ste saznale da čekate bebu. Za očekivati je bilo da ćete se na svoju najbolju prijateljicu moći osloniti i u ovom, najvažnijem razdoblju u životu, no s vremenom ste se počele udaljavati.
Čak i najčvršća prijateljstva znaju se razvodniti kad u priču uđe dijete. Uglavnom nije riječ o nedostatku vremena i promjenama životnih prioriteta, kako se često pretpostavlja već o suprotnim metodama odgoja djece.

Ona sve drži sterilnim, a vaše dijete hoda boso po travi

Razloga za razdor prijateljstva je podosta kad dijete postane centar vašeg svijeta. Iako se godinama činilo kako ste, upravo zbog sličnih stavova, ostale u odličnim odnosima, odgoj djeteta može biti vaša točka razdora.
Zamislite situaciju u kojoj vaša i obitelj vaše najbolje prijateljice odlazi na zajednički ručak u restoran. Djeca su nemirna i na sve se načine trudite vaše dijete primiriti i posjesti ga za stol. Objašnjavate mu, opominjete ga, nastojite mu objasniti da restoran nije stan i da se mora ponašati pristojno.
S druge strane, dijete vaše prijateljice divlja, lupa čašama o stol, igra se hranom i jako je glasno. Ona na to gotovo i ne reagira, a kad je upitate zašto ne smiruje dijete, odgovora nešto popit "pa to je samo dijete, normalno je da je živahno".
Situacija je to u kojoj vaše dijete, suočeno s primjerom drugog djeteta, ne može razumjeti zašto ono mora sjediti na miru dok njegov mali prijatelj ima pravo divljati i za to ne biti kažnjen.
Vi ste svoje dijete cijepili svim obveznim cjepivima, a vaša je prijateljica  žustri protivnik cijepljenja i svakodnevno vas obasipa informacijama o negativnim posljedicama cjepiva koje je vaše dijete primilo.
Stvaranje različitih životnih navika kod djece također mogu negativno utjecati na vaš odnos jer ako vaša prijateljica zagovara pomalo sterilan način života, ne dozvoljavajući djetetu da hoda boso, da se igra u pijesku ili ga panično miče od svakoga tko šmrca, a vi ste skloni slobodnijem ponašanju i ne bojite se svakog mikroba kojemu se dijete izloži, tada dolazi do nerazumijevanja.
Ako su vaša djeca i sami prijatelji pa često jedan kod drugoga borave ili spavaju, mogu se javiti neugodnosti kad je hrana u pitanju. Vaše dijete odrasta na žgancima i kravljem mlijeku, tu i tamo pojede čokoladu, sladoled ili smoki dok njezino pije isključivo sojino mlijeko, ne jede tvorničke pripravke, prženu hranu ni slatkiše
U tom se trenutku možete osjećati krivo jer i vlastitom djetetu nećete ponuditi ono što inače jede kako njezinom djetetu ne bi bilo žao što to ne smije jesti. Morate se unaprijed pripremiti i jednom i drugom ponuditi nešto što oboje mogu jesti kako biste izbjegli prepirke i neugodnosti.

Prilagodba i prihvaćanje

Ponekad je zaista teško ostati blizak ako se u najvažnijim životnim situacijama počnete razilaziti. No, svatko tko je dugo vremena proveo družeći se s jednom osobom zna da je takav odnos moguć jedino uz uzajamno prihvaćanje i poneki kompromis.
Otvoreno razgovarajte o vašoj različitosti i pokušajte jedna drugoj objasniti zašto se služite određenim metodama pri odgoju djece. Jednako kao što ste prihvatili njezin neobičan modni ukus ili hipijevskog supruga, vjerujte da je i ovaj odabir najbolji za njezinu obitelj.
Ono što mlade majke često udalji od njih samih jesu razgovori usmjereni isključivo na djecu. Naravno da je centar vašeg svijeta sada drugačiji nego prije deset godina no odnos s djetetom ne mora nadvladati sve ostale odnose u vašem životu.
Vrijeme provedeno u razgovoru i uživanju sa suprugom, kao i s najboljom prijateljicom, relaksirat će vas i podsjetiti vas da uloga majke nije jedina u vašem životu. Podredite izlazak vama dvjema i djecu povjerite surugu na čuvanje. Razgovarajte o temema koje su vas uvijek držale povezanima i dozvolite si zabavu kakvu ste i prije djece prakticirale.
U situacijama gdje se nađete svi zajedno, nastojte prihvatiti njezine metode i to isto očekujte od nje. Kad god ste s njezinim djetetom, pokušajte se držati njezinih načina i na taj joj način pokazati da poštujete i prihvaćate njezine stavove.
 Jelena Pervan 

Prijateljice_pixabay

Različite odgojne metode mogu narušiti i najčvršća prijateljstva

<para> Ono ime što se čini savršenim za malo dijete, možda neće tako dobro proći u srednjoj školi među drugim tinejdžerima. Ono što dodatno komplicira stvar je što je odabir imena, uglavnom, zajednička zadaća oca i majke pa i tu često dolazi do raznih neslaganja. Kako dugih devet mjeseci ne biste bili opterećeni prepirkama, evo nekoliko načina kojima se možete poslužiti prilikom odlučivanja o imenu bebe.</para>
<para>
 Istražujte odvojeno, potom razgovarajte. Umjesto da se nabacujete svatko svojim imenima i odbijate prijedloge koje čujete, odvojite neko vrijeme kada će i mama i tata (svako za sebe) napraviti popis imena koja im se sviđaju. Možete se poslužiti knjigama, imenicima, kalendarima, skinuti neku od aplikacija s imenima i njihovim značenjima ili jednostavno istraživati na internetu. Zabilježite svako ime koje vam se sviđa, a kada ste gotovi – usporedite bilješke i nađite preklapanja.</para>
<para>
 Brainstorming (poznat i kao Oluja mozgova). Skuhajte čaj, izvadite keksiće, udobno se smjestite i možete započeti raspravu. Zapamtite, ovdje nema pogrešnih odgovora. Sve što vam padne na pamet izgovorite pa možda dođete do novih ideja za prekrasna imena. Oboje roditelja mora biti iskreno po pitanju svakog imena kojeg se domislite. I nemojte si dozvoliti da previše borbeno upadate u raspravu, braneći imena koju su vam jako draga, a partneru omražena – metoda će biti efikasnija ukoliko se usredotočite na imena koja se oboma sviđaju.</para>
<para>
 Pronađite inspiraciju. Prisjetite se filmova koje ste zajedno gledali, knjiga koje su vam drage, te dragih vam prijatelja i članova obitelji. Možda tu postoji neko ime koje se ističe kao potencijalno za bebu? Kao par, sigurno već imate zajedničku prošlost – malo prokopajte po njoj kako biste našli inspiraciju za sljedeće poglavlje u vašim životima.</para>
<para>
 Pitajte pomoć. Ok, imajte na umu – ova opcija rezervirana je samo za one vrlo hrabre i vrlo povjerljive. Možete pitati nekog vama bliskog da odabere ime umjesto vas. Nešto blaža verzija je da ga zamolite da napravi popis imena između kojih ćete vi pronaći ono koje se vama najviše sviđa.</para>

Kako izabrati ime za bebu? Odabir imena za bebu nije jednostavan zadatak. Uostalom, nije to samo ime za bebu, nego i za tinejdžera, odraslu osobu, pa na kraju i osobu treće životne dobi.  Ono ime što se čini savršenim za malo dijete, možda neće tako dobro proći u srednjoj školi među drugim tinejdžerima. Ono što dodatno komplicira stvar je što je odabir imena, uglavnom, zajednička zadaća oca i majke pa i tu često dolazi do raznih neslaganja. Kako dugih devet mjeseci ne biste bili opterećeni prepirkama, evo nekoliko načina kojima se možete poslužiti prilikom odlučivanja o imenu bebe.

   Istražujte odvojeno, potom razgovarajte. Umjesto da se nabacujete svatko svojim imenima i odbijate prijedloge koje čujete, odvojite neko vrijeme kada će i mama i tata (svako za sebe) napraviti popis imena koja im se sviđaju. Možete se poslužiti knjigama, imenicima, kalendarima, skinuti neku od aplikacija s imenima i njihovim značenjima ili jednostavno istraživati na internetu. Zabilježite svako ime koje vam se sviđa, a kada ste gotovi – usporedite bilješke i nađite preklapanja.

   Brainstorming (poznat i kao Oluja mozgova). Skuhajte čaj, izvadite keksiće, udobno se smjestite i možete započeti raspravu. Zapamtite, ovdje nema pogrešnih odgovora. Sve što vam padne na pamet izgovorite pa možda dođete do novih ideja za prekrasna imena. Oboje roditelja mora biti iskreno po pitanju svakog imena kojeg se domislite. I nemojte si dozvoliti da previše borbeno upadate u raspravu, braneći imena koju su vam jako draga, a partneru omražena – metoda će biti efikasnija ukoliko se usredotočite na imena koja se oboma sviđaju.

   Pronađite inspiraciju. Prisjetite se filmova koje ste zajedno gledali, knjiga koje su vam drage, te dragih vam prijatelja i članova obitelji. Možda tu postoji neko ime koje se ističe kao potencijalno za bebu? Kao par, sigurno već imate zajedničku prošlost – malo prokopajte po njoj kako biste našli inspiraciju za sljedeće poglavlje u vašim životima.

   Pitajte pomoć. Ok, imajte na umu – ova opcija rezervirana je samo za one vrlo hrabre i vrlo povjerljive. Možete pitati nekog vama bliskog da odabere ime umjesto vas. Nešto blaža verzija je da ga zamolite da napravi popis imena između kojih ćete vi pronaći ono koje se vama najviše sviđa. Mateja Krizmanić 

trudnica_pixabay

Kako izabrati ime za bebu?

<para>Ti su roditelji, nažalost, dobro upoznati s nizom predrasuda o jedincima kao i s osudom okoline koja ih neprestano navodi da promijene odluku.</para>
<para>Odgoj jedinca zaista je specifičan proces koji se znatno razlikuje od odgoja dvoje ili više djece. Djeca jedinci odrastaju u mirnijem okruženju i u većoj su interakciji s odraslim osobama što za sobom nosi kako pozitivne tako i negativne posljedice.
</para>
<heading2>Jedinci su ranjiviji</heading2>
<para>
Jedincima je pružena sva roditeljska pažnja i zbog toga su naviknuti oslanjati se na roditeljsku podršku češće nego ostala djeca. Iako su često visoko motivirani i skloni boljim rezultatima u školi i obrazovanju, jedinci su socijalno ugroženiji od djece koja ne odrastaju sama.</para>
<para>Prisutnost braće i sestara pomaže odvojiti se od roditeljskih odnosno odraslih problema i vratiti se u dječji svijet. Jedinci su izloženiji visokim roditeljskim očekivanjima, njihovim privatnim problemima, a kako nemaju s kim podijeliti svoju uznemirenost ili pobjeći od problema, oni postaju ranjiviji od druge djece što može dovesti do problema sa samopoštovanjem i općim zadovoljstvom u životu.</para>
<para>Češće su žrtve vršnjačkog zlostavljanja jer imaju poteškoće s razrješavanjem konfliktnih situacija. Braća i sestre odličan su trening za rješavanje svađa i prepirki, a jedincima je ta situacija uskraćena.
</para>
<heading2>Jedince treba poticati na druženje</heading2>
<para>
Iako im mnogi zavide, jedinci u pravilu ne vole biti sami. Osamljenost je najčešći problem s kojim se suočavaju roditelji jednog djeteta koji onda njegovu pažnju i dobru volju pogrešno nastoji kupiti stvarima ili pretjeranom pažnjom i brigom.</para>
<para>Budući da djeca jedinci nemaju priliku cjelodnevno boraviti u društvu, roditelji bi ih trebali, što je više moguće, poticati na druženje s drugom djecom. Bavljenje sportom ili drugim, grupnim aktivnostima dijete će osnažiti da nauči kako surađivati, dijeliti i djelovati kao dio zajednice, a ne se ponašati kao da je centar svemira.</para>
<para>Povremeno ignoriranje djetetovih želja neće škoditi jer jedincima ponekad nedostaje realna slika svijeta u kojemu ne dobiju baš sve što žele i u kojemu vrijedi pravilo da "jači kadkad i tlači", što je klincima s braćom i sestrama od početka jasnije. Često im nedostaje borbenosti za vlastita prava i samim time teže proživljavaju susrete s većom grupom djece, teže ostaju prespavati kod prijatelja i teže podnose prve dane vrtića ili škole.</para>
<para>Gledanje televizije i vrijeme provedeno na gadgetima svakako treba ograničiti, ali jedincima neće škoditi nešto dulje gledanje crtića u vrijeme kad ne mogu biti s prijateljima ili u vrtiću / školi.</para>
<para>Teorije da su jedinci sebični i razmaženi nemaju veze s djecom već s odgojnim metodama roditelja. Naravno da je pretjerano dopuštanje put u razmaženo i sebično dijete no ako mu se od malena skrene pozornost na to da se svijet ne vrti oko njega i da treba poštivati druge, dijete neće izrasti u egocentrika.</para>
<para>Jedinci se teže osamostaljuju pa je dobro da roditelji pokušaju djetetu zadavati sitne zadatke u vidu kućanskih poslova ili nekih odgovornijih radnji kako bi se naučilo osloniti samo na sebe i svoje odluke.</para>
<para>Svakako valja pripaziti i na pretjeranu brigu koja dijete može ograničiti, ali i na ponekad previsoka očekivanja roditelja koja djetetu stvaraju veliki stres i nezadovoljstvo.</para>
<para>Dozvolite mu da diše i da bude svoj. Dajte mu prostora da upozna sebe i svijet oko sebe te mu dosadu i osamljenost nikako ne liječite darovima već poticanjem na grupne aktivnosti i igru s vršnjacima.</para>

Odgoj jedinca: Kako pomoći djetetu da ne bude osamljeno? Zbog financijske situacije, teških životnih uvjeta, manjka vremena ili vlastite želje, sve se više roditelja odlučuje na jedno dijete. Ti su roditelji, nažalost, dobro upoznati s nizom predrasuda o jedincima kao i s osudom okoline koja ih neprestano navodi da promijene odluku.
Odgoj jedinca zaista je specifičan proces koji se znatno razlikuje od odgoja dvoje ili više djece. Djeca jedinci odrastaju u mirnijem okruženju i u većoj su interakciji s odraslim osobama što za sobom nosi kako pozitivne tako i negativne posljedice.

Jedinci su ranjiviji

Jedincima je pružena sva roditeljska pažnja i zbog toga su naviknuti oslanjati se na roditeljsku podršku češće nego ostala djeca. Iako su često visoko motivirani i skloni boljim rezultatima u školi i obrazovanju, jedinci su socijalno ugroženiji od djece koja ne odrastaju sama.
Prisutnost braće i sestara pomaže odvojiti se od roditeljskih odnosno odraslih problema i vratiti se u dječji svijet. Jedinci su  izloženiji visokim roditeljskim očekivanjima, njihovim privatnim problemima, a kako nemaju s kim podijeliti svoju uznemirenost ili pobjeći od problema, oni postaju ranjiviji od druge djece što može dovesti do problema sa samopoštovanjem i općim zadovoljstvom u životu.
Češće su žrtve vršnjačkog zlostavljanja jer imaju poteškoće s razrješavanjem konfliktnih situacija. Braća i sestre odličan su trening za rješavanje svađa i prepirki, a jedincima je ta situacija uskraćena.

Jedince treba poticati na druženje

Iako im mnogi zavide, jedinci u pravilu ne vole biti sami. Osamljenost je najčešći problem s kojim se suočavaju roditelji jednog djeteta koji onda njegovu pažnju i dobru volju pogrešno nastoji kupiti stvarima ili pretjeranom pažnjom i brigom.
Budući da djeca jedinci nemaju priliku cjelodnevno boraviti u društvu, roditelji bi ih trebali, što je više moguće, poticati na druženje s drugom djecom. Bavljenje sportom ili drugim, grupnim aktivnostima dijete će osnažiti da nauči kako surađivati, dijeliti i djelovati kao dio zajednice, a ne se ponašati kao da je centar svemira.
Povremeno ignoriranje djetetovih želja neće škoditi jer jedincima ponekad nedostaje realna slika svijeta u kojemu ne dobiju baš sve što žele i u kojemu vrijedi pravilo da "jači kadkad i tlači", što je klincima s braćom i sestrama od početka jasnije. Često im nedostaje borbenosti za vlastita prava i samim time teže proživljavaju susrete s većom grupom djece, teže ostaju prespavati kod prijatelja i teže podnose prve dane vrtića ili škole.
Gledanje televizije i vrijeme provedeno na gadgetima svakako treba ograničiti, ali jedincima neće škoditi nešto dulje gledanje crtića u vrijeme kad ne mogu biti s prijateljima ili u vrtiću / školi.
Teorije da su jedinci sebični i razmaženi nemaju veze s djecom već s odgojnim metodama roditelja. Naravno da je pretjerano dopuštanje put u razmaženo i sebično dijete no ako mu se od malena skrene pozornost na to da se svijet ne vrti oko njega i da treba poštivati druge, dijete neće izrasti u egocentrika.
Jedinci se teže osamostaljuju pa je dobro da roditelji pokušaju djetetu zadavati sitne zadatke u vidu kućanskih poslova ili nekih odgovornijih radnji kako bi se naučilo osloniti samo na sebe i svoje odluke.
Svakako valja pripaziti i na pretjeranu brigu koja dijete može ograničiti, ali i na ponekad previsoka očekivanja roditelja koja djetetu stvaraju veliki stres i nezadovoljstvo.
Dozvolite mu da diše i da bude svoj. Dajte mu prostora da upozna sebe i svijet oko sebe te mu dosadu i osamljenost nikako ne liječite darovima već poticanjem na grupne aktivnosti i igru s vršnjacima. Jelena Pervan 

Obitelj-Pixabay

Odgoj jedinca: Kako pomoći djetetu da ne bude osamljeno?

<para> Obzirom da novorođenčad zapravo ne kontrolira usmjereno pokrete svojih ručica vrlo često se događa da izgrebani budu i oni sami, ali i roditelji.</para>
<para>Noktići na rukama beba zapravo rastu vrlo brzo i primijetit ćete da postoji potreba odsjeći ih i nekoliko puta u tjednu, dok nokti na nogama zahtijevaju nešto rjeđe obrezivanje.</para>
<heading4>
 
Kako da bebi odrežem noktiće bez da ju ozlijedim?
</heading4>
<para>Najbolje vrijeme za ovo je kada beba spava. Također, dobar je i period iza kupanja, kada su nježni noktići dodatno omekšali zbog vode. Pobrinite se da imate dovoljno svjetla kako biste vidjeli što radite.</para>
<para>Koristite dječje škarice ili noktarice koje su posebno prilagođene sitnim dječjim prstićima. Kada pribor stavite između djetetova nokta i prsta, pritisnite ga prema dolje i pogurajte prst od nokta kako biste izbjegli zarezivanje kože. Isto tako, morate čvrsto držati djetetovu ručicu kako ga ne biste ozlijedili dok se (refleksno) izmiče. Ako djetetu režete nokte dok je budno, zamolite nekoga da vam pomogne držeći bebu ili ju zabavljajući dok vi odradite što trebate bez previše migoljenja.</para>
<para>Postoji razlika između tehnike rezanja noktića na rukama i nogama. Oni na rukama se režu uz liniju prsta, dakle zaobljeno, dok se oni na nogama režu ravno.</para>
<para>Prije se noktići bebama nisu rezali, nego su ih majke svojim zubima grickale. Čak se i danas može čuti taj savjet mladim mamama, ali nije najbolja ideja poslušati ga jer na taj način bakterije iz usta mogu ući i u najmanju porezotinu bebinih prstića. Također, ne biste vidjeli što radite, a i ubrzo biste shvatili da su vaši zubi preveliki u odnosu na sitne bebine prstiće.</para>
<heading4>
 
Ako slučajno porežem bebu, kako mogu zaustaviti krvarenje?
</heading4>
<para>Ukoliko vam se dogodi da malo zarežete bebin prstić, nemojte biti prestrogi prema sebi – to se dogodi mnogim roditeljima. Posjekotinu isperite pod mlazom hladne vode, a zatim stavite rupčić te blago pritisnite. Krvarenje obično prestaje za nekoliko minuta.</para>
<para>Oduprite se iskušenju da stavite zavoj na bebin prst. Bebe stalno stavljaju prstiće u usta pa bi on mogao olabaviti, a tada prijeti opasnost od gušenja.</para>
<para>Ako primijetite da krvarenje ni nakon nekog vremena ne prestaje, bilo bi dobro da posjetite pedijatra.</para>

Rezanje noktića ne mora biti nemoguća misija Pitanje koje se zapita dosta mama kada su u pitanju noktići je: Trebam li ih uopće rezati? Odgovor je – Da! Noktići kod beba možda jesu mekši i savitljiviji od naših, ali su i oštri.  Obzirom da novorođenčad zapravo ne kontrolira usmjereno pokrete svojih ručica vrlo često se događa da izgrebani budu i oni sami, ali i roditelji.
Noktići na rukama beba zapravo rastu vrlo brzo i primijetit ćete da postoji potreba odsjeći ih i nekoliko puta u tjednu, dok nokti na nogama zahtijevaju nešto rjeđe obrezivanje.

   
Kako da bebi odrežem noktiće bez da ju ozlijedim?

Najbolje vrijeme za ovo je kada beba spava. Također, dobar je i period iza kupanja, kada su nježni noktići dodatno omekšali zbog vode. Pobrinite se da imate dovoljno svjetla kako biste vidjeli što radite.
Koristite dječje škarice ili noktarice koje su posebno prilagođene sitnim dječjim prstićima. Kada pribor stavite između djetetova nokta i prsta, pritisnite ga prema dolje i pogurajte prst od nokta kako biste izbjegli zarezivanje kože. Isto tako, morate čvrsto držati djetetovu ručicu kako ga ne biste ozlijedili dok se (refleksno) izmiče. Ako djetetu režete nokte dok je budno, zamolite nekoga da vam pomogne držeći bebu ili ju zabavljajući dok vi odradite što trebate bez previše migoljenja.
Postoji razlika između tehnike rezanja noktića na rukama i nogama. Oni na rukama se režu uz liniju prsta, dakle zaobljeno, dok se oni na nogama režu ravno.
Prije se noktići bebama nisu rezali, nego su ih majke svojim zubima grickale. Čak se i danas može čuti taj savjet mladim mamama, ali nije najbolja ideja poslušati ga jer na taj način bakterije iz usta mogu ući i u najmanju porezotinu bebinih prstića. Također, ne biste vidjeli što radite, a i ubrzo biste shvatili da su vaši zubi preveliki u odnosu na sitne bebine prstiće.

   
Ako slučajno porežem bebu, kako mogu zaustaviti krvarenje?

Ukoliko vam se dogodi da malo zarežete bebin prstić, nemojte biti prestrogi prema sebi – to se dogodi mnogim roditeljima. Posjekotinu isperite pod mlazom hladne vode, a zatim stavite rupčić te blago pritisnite. Krvarenje obično prestaje za nekoliko minuta.
Oduprite se iskušenju da stavite zavoj na bebin prst. Bebe stalno stavljaju prstiće u usta pa bi on mogao olabaviti, a tada prijeti opasnost od gušenja.
Ako primijetite da krvarenje ni nakon nekog vremena ne prestaje, bilo bi dobro da posjetite pedijatra. Mateja Krizmanić 

nokti_beba_pixabay

Rezanje noktića ne mora biti nemoguća misija

<para>Najčešće je riječ o smanjenju vidne oštrine i povećanoj suhoći očiju odnosno promjenama u sastavu suza. Važno je znati da su navedene promjene privremene i da trudnoća nikako nije razdoblje za kupovinu novih naočala ili promjenu leća.
</para>
<heading2>Njega očiju i leća u trudnoći</heading2>
<para>
Promjene na očima u trudnoći uglavnom su blage i kratkotrajne. Smanjenje vidne oštrine česta je pojava, posebno kod žena koje već koriste naočale ili leće pa će trudnice poželjeti mijenjati leće. Ukoliko je riječ o godišnjim tvrdim ili mekim lećama, nema potrebe nabavljati nove jer će se po porodu dioptrija vratiti na staro. Ako je riječ o zamjenskim kontaktnim lećama, oftamolog može prepisati novu dioptriju za period trudnoće.</para>
<para>Veće probleme doživljavaju korisnice kontaktnih leća jer se, usljed hormonalnih promjena, povećava suhoća očiju pa je važno koristiti sredstva za čišćenje leća koja sadrže ovlaživače. Na taj se način smanjuje suhoća, a čišćenje tvrdih i mekih leća u trudnoći mora biti češće i detaljnije. Bilo kakva infekcija koja zahtjeva medikamentozno liječenje može naštetiti plodu pa higijena leća mora biti na razini.</para>
<para>Suhoću je moguće ublažiti i umjetnim suzama, ali ljekarnik mora znati da je riječ o trudnici kako bi ponudio tekućine čiji sastav neće štetno utjecati na plod.
</para>
<heading2>Leće za vrijeme i nakon poroda?</heading2>
<para>
Pri porodu se nikako ne preporuča nošenje leća. Iz jasnih razloga, veliko naprezanje i eventualni dugotrajni porod može dovesti do oštećenja i pomicanja leća, što u trenutku poroda zasigurno nećete moći rješavati. Dioptrijske naočale neće vam smetati, a pomoći će da što jasnije ugledate svoje dijete pri dolasku na svijet.</para>
<para>Budući da se oči i nakon poroda suočavaju s hormonalnim disbalansom, posebno ako majka doji, leće vam još neko vrijeme neće odgovarati. Kad se oči, zajedno s ostatkom tijela, krenu vraćati u normalu, moći ćete se vratiti svojoj staroj dioptriji.</para>
<para>Prvi tjedni privikavanja na noćna hranjenja i previjanja teže će vam pasti ako u pola noći budete primorani tražiti leće kako biste pripremili obrok ili očistili dijete. Naočale će u tom periodu biti bolja opcija.</para>
<para> </para>

Nošenje kontaktnih leća u trudnoći: Na što treba pripaziti? Hormonalne i tjelesne promjene u trudnoći ne zaobilaze ni oči pa će korisnice dioptrijskih naočala ili leća osjetiti određene tegobe. Najčešće je riječ o smanjenju vidne oštrine i povećanoj suhoći očiju odnosno promjenama u sastavu suza. Važno je znati da su navedene promjene privremene i da trudnoća nikako nije razdoblje za kupovinu novih naočala ili promjenu leća.

Njega očiju i leća u trudnoći

Promjene na očima u trudnoći uglavnom su blage i kratkotrajne. Smanjenje vidne oštrine česta je pojava, posebno kod žena koje već koriste naočale ili leće pa će trudnice poželjeti mijenjati leće. Ukoliko je riječ o godišnjim tvrdim ili mekim lećama, nema potrebe nabavljati nove jer će se po porodu dioptrija vratiti na staro. Ako je riječ o zamjenskim kontaktnim lećama, oftamolog može prepisati novu dioptriju za period trudnoće.
Veće probleme doživljavaju korisnice kontaktnih leća jer se, usljed hormonalnih promjena, povećava suhoća očiju pa je važno koristiti sredstva za čišćenje leća koja sadrže ovlaživače. Na taj se način smanjuje suhoća, a čišćenje tvrdih i mekih leća u trudnoći mora biti češće i detaljnije. Bilo kakva infekcija koja zahtjeva medikamentozno liječenje može naštetiti plodu pa higijena leća mora biti na razini.
Suhoću je moguće ublažiti i umjetnim suzama, ali ljekarnik mora znati da je riječ o trudnici kako bi ponudio tekućine čiji sastav neće štetno utjecati na plod.

Leće za vrijeme i nakon poroda?

Pri porodu se nikako ne preporuča nošenje leća. Iz jasnih razloga, veliko naprezanje i eventualni dugotrajni porod može dovesti do oštećenja i pomicanja leća, što u trenutku poroda zasigurno nećete moći rješavati. Dioptrijske naočale neće vam smetati, a pomoći će da što jasnije ugledate svoje dijete pri dolasku na svijet.
Budući da se oči i nakon poroda suočavaju s hormonalnim disbalansom, posebno ako majka doji, leće vam još neko vrijeme neće odgovarati. Kad se oči, zajedno s ostatkom tijela, krenu vraćati u normalu, moći ćete se vratiti svojoj staroj dioptriji.
Prvi tjedni privikavanja na noćna hranjenja i previjanja teže će vam pasti ako u pola noći budete primorani tražiti leće kako biste pripremili obrok ili očistili dijete. Naočale će u tom periodu biti bolja opcija.
  Jelena Pervan 

Trudnica_čita_Pixabay

Nošenje kontaktnih leća u trudnoći: Na što treba pripaziti?

<para>Svi smo mi društvena bića i drugi ljudi imaju brojne uloge u našim životima. Ukoliko imamo relativno široki krug prijatelja i dobrih poznanika, imamo veći broj ljudi s kojima se možemo zabavljati, savjetovati, dobiti konkretne oblike pomoći ili vrijedne informacije. Uz to, ljudi s kojima se družimo, a posebice grupe u koje smo uključeni, utječu na naš identitet te na osjećaj pripadnosti, što je posebno važno tijekom adolescencije. Iako se adolescencija najčešće doživljava kao veselo i bučno razdoblje, koje karakteriziraju česta druženja te intenzivni socijalni odnosi,  neki adolescenti žive na drugačiji način, te zbog toga mogu, ali i ne moraju, osjećati usamljenost. Osjećaj usamljenosti temelji se na doživljaju da imamo manje kontakata s drugim ljudima nego što bismo željeli, ili da su ti kontakti manje bliski nego što bismo željeli. Prvi od navedenih oblika naziva se socijalna usamljenost, a drugi emocionalna.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Budući da je adolescencija vrlo bitno razdoblje u razvoju socijalnih vještina i odnosa, adolescenti koji doživljavaju socijalnu usamljenost su, na neki način, rizična skupina. Primjerice, socijalna usamljenost je povezana sa smanjenim životnim zadovoljstvom, lošijim akademskim uspjehom, manjom ustrajnošću te s psihološkom nelagodom, a u ekstremnijim slučajevima i s ranijim napuštanjem školovanja. Većina istraživanja pokazuje da socijalnu usamljenost ne možemo procjenjivati  na temelju broja adolescentovih interakcija s drugima, broja osoba s kojima se druži, niti sa time ima li svoju „ekipu“ ili ne.  O tome  osjeća li se neki adolescent socijalno usamljenim najviše možemo saznati iz njegovih vlastitih riječi, iz izjava poput: „Kada mi treba društvo, nikoga nema.“ ili „I kada sam u društvu, osjećam se sam.“. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Na socijalnu usamljenost adolescenta mogu utjecati značajke okoline, kao i neke njegove osobne značajke. Ukoliko adolescent osjeća da ne pripada jednoj socijalnoj okolini u kojoj se nalazi (npr. svom srednjoškolskom razredu), nekada je dovoljno rješenje da se počne kretati i u nekoj drugoj (npr. u grupi vezanoj uz neki svoj interes).  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Što se tiče osobnih značajki, socijalnoj usamljenosti skloniji su oni adolescenti koji imaju niže samopoštovanje, koji su povučeniji, sramežljiviji, anksiozniji i općenito osjetljiviji, kao i oni koji imaju općenito pesimističan pogled na sebe i na svijet.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Socijalni i osobni čimbenici često djeluju zajedno – primjerice, sramežljiviji adolescenti razvijaju odnose polaganije i često s više zadrške od onih sigurnijih u sebe, pa su stoga i reakcije okoline drugačije. Njih se rjeđe zove na različita druženja i događanja, prijatelji ih rjeđe upoznaju sa svojim drugim prijateljima i slično. Tu se stoga često događa „samoispunjavajuće proročanstvo“, jer njihovo suzdržano ponašanje dovodi do toga da se drugi zaista „povuku“ od njih, što doprinosi još većoj usamljenosti.  Slična je situacija i s traženjem socijalne podrške – oni koji se osjećaju socijalno usamljenima ju vrlo rijetko traže, a to što ju ne traže još samo dodatno pojačava njihov osjećaj da su „sami na svijetu“.  Osobne značajke često utječu jače od socijalnih – primjerice, ako je adolescent sklon pesimističnom stavu, promjene u socijalnoj okolini u većini slučajeva neće biti dovoljne za smanjenje usamljenosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Sami adolescenti s tim problemom relativno rijetko sami traže pomoć, upravo zbog toga što im manjka povjerenja da drugi ljudi mogu doprinijeti rješavanju njihovih problema, te je stoga potreban donekle proaktivniji pristup osobe koja im želi pomoći. Važno je vidjeti  radi li se primarno o tome da adolescent ne zna započeti kontakt ili pak o tome da mu odnosi dobro započinju, no kasnije nastaju neke komplikacije. Socijalno usamljeni adolescenti često su skloni pogrešno „pročitati“ da ih drugi ne žele u svome društvu. Primjerice, jedan odbijen poziv u kino ne mora značiti da se druga osoba ne želi družiti s njime – isto ponašanje može proizaći iz različitih razloga, te je bitno da nauči prepoznati kako najnegativnije objašnjenje često nije i najvjerojatnije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako bi se usamljenom adolescentu pomoglo, važno je pomoći mu da poveća samopoštovanje, jer su to najčešće dvije strane istog novčića. Već i sama činjenica da netko pokazuje interes za njega, njegove stavove i aktivnosti, pokazuje mu da nije tako nezanimljiva osoba kao što je možda isprva mislio.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na socijalnu usamljenost često utječu i ranija negativna socijalna iskustva. Bitno je stoga ukazati mu na to što je sve drugačije u odnosu na razdoblje kako je imao loša iskustva u nekoj vršnjačkoj skupini (npr. „U tvom prošlom razredu, najvažnije je bilo nositi markiranu odjeću – ovaj razred nije takav.“). Također je važno porazgovarati i o tome po čemu je on sada drugačiji nego ranije („Zadnjih mjeseci si razvio interes za… - vjerujem da u novoj školi ima onih koje to također interesira.“ ili „Tada si imao problema zastupati se kada ti je nešto smetalo – u zadnje vrijeme vidim da se puno bolje zastupaš.).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako bi su umanjila socijalna usamljenost, često su dovoljni i mali koraci. Već i sama zajednička aktivnost ili neki zajednički interes adolescenta s jednim ili više vršnjaka dobri su koraci na tome putu, a odrasle osobe su tu da upale reflektore kako bi adolescent jasnije vidio kamo da ide.
</para>
<para>Dr. sc. Jelena Maričić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Psihologinja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Psihološki centar Tesa<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: <ulink url="mailto:tesa.centar@gmail.com">tesa.centar@gmail.com</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="97cd920e-35c3-11eb-8cf5-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="a43e2a30-35c3-11eb-a0bd-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Socijalna usamljenost adolescenata Kako umanjiti socijalnu usamljenost adolescenata Svi smo mi društvena bića i drugi ljudi imaju brojne uloge u našim životima. Ukoliko imamo relativno široki krug prijatelja i dobrih poznanika, imamo veći broj ljudi s kojima se možemo zabavljati, savjetovati, dobiti konkretne oblike pomoći ili vrijedne informacije. Uz to, ljudi s kojima se družimo, a posebice grupe u koje smo uključeni, utječu na naš identitet te na osjećaj pripadnosti, što je posebno važno tijekom adolescencije. Iako se adolescencija najčešće doživljava kao veselo i bučno razdoblje, koje karakteriziraju česta druženja te intenzivni socijalni odnosi,  neki adolescenti žive na drugačiji način, te zbog toga mogu, ali i ne moraju, osjećati usamljenost. Osjećaj usamljenosti temelji se na doživljaju da imamo manje kontakata s drugim ljudima nego što bismo željeli, ili da su ti kontakti manje bliski nego što bismo željeli. Prvi od navedenih oblika naziva se socijalna usamljenost, a drugi emocionalna.  
   
   Budući da je adolescencija vrlo bitno razdoblje u razvoju socijalnih vještina i odnosa, adolescenti koji doživljavaju socijalnu usamljenost su, na neki način, rizična skupina. Primjerice, socijalna usamljenost je povezana sa smanjenim životnim zadovoljstvom, lošijim akademskim uspjehom, manjom ustrajnošću te s psihološkom nelagodom, a u ekstremnijim slučajevima i s ranijim napuštanjem školovanja. Većina istraživanja pokazuje da socijalnu usamljenost ne možemo procjenjivati  na temelju broja adolescentovih interakcija s drugima, broja osoba s kojima se druži, niti sa time ima li svoju „ekipu“ ili ne.  O tome  osjeća li se neki adolescent socijalno usamljenim najviše možemo saznati iz njegovih vlastitih riječi, iz izjava poput: „Kada mi treba društvo, nikoga nema.“ ili „I kada sam u društvu, osjećam se sam.“. 
   
   Na socijalnu usamljenost adolescenta mogu utjecati značajke okoline, kao i neke njegove osobne značajke. Ukoliko adolescent osjeća da ne pripada jednoj socijalnoj okolini u kojoj se nalazi (npr. svom srednjoškolskom razredu), nekada je dovoljno rješenje da se počne kretati i u nekoj drugoj (npr. u grupi vezanoj uz neki svoj interes).  
   
Što se tiče osobnih značajki, socijalnoj usamljenosti skloniji su oni adolescenti koji imaju niže samopoštovanje, koji su povučeniji, sramežljiviji, anksiozniji i općenito osjetljiviji, kao i oni koji imaju općenito pesimističan pogled na sebe i na svijet.  
   
Socijalni i osobni čimbenici često djeluju zajedno – primjerice, sramežljiviji adolescenti razvijaju odnose polaganije i često s više zadrške od onih sigurnijih u sebe, pa su stoga i reakcije okoline drugačije. Njih se rjeđe zove na različita druženja i događanja, prijatelji ih rjeđe upoznaju sa svojim drugim prijateljima i slično. Tu se stoga često događa „samoispunjavajuće proročanstvo“, jer njihovo suzdržano ponašanje dovodi do toga da se drugi zaista „povuku“ od njih, što doprinosi još većoj usamljenosti.  Slična je situacija i s traženjem socijalne podrške – oni koji se osjećaju socijalno usamljenima ju vrlo rijetko traže, a to što ju ne traže još samo dodatno pojačava njihov osjećaj da su „sami na svijetu“.  Osobne značajke često utječu jače od socijalnih – primjerice, ako je adolescent sklon pesimističnom stavu, promjene u socijalnoj okolini u većini slučajeva neće biti dovoljne za smanjenje usamljenosti.
   
   Sami adolescenti s tim problemom relativno rijetko sami traže pomoć, upravo zbog toga što im manjka povjerenja da drugi ljudi mogu doprinijeti rješavanju njihovih problema, te je stoga potreban donekle proaktivniji pristup osobe koja im želi pomoći. Važno je vidjeti  radi li se primarno o tome da adolescent ne zna započeti kontakt ili pak o tome da mu odnosi dobro započinju, no kasnije nastaju neke komplikacije. Socijalno usamljeni adolescenti često su skloni pogrešno „pročitati“ da ih drugi ne žele u svome društvu. Primjerice, jedan odbijen poziv u kino ne mora značiti da se druga osoba ne želi družiti s njime – isto ponašanje može proizaći iz različitih razloga, te je bitno da nauči prepoznati kako najnegativnije objašnjenje često nije i najvjerojatnije.
   
   Kako bi se usamljenom adolescentu pomoglo, važno je pomoći mu da poveća samopoštovanje, jer su to najčešće dvije strane istog novčića. Već i sama činjenica da netko pokazuje interes za njega, njegove stavove i aktivnosti, pokazuje mu da nije tako nezanimljiva osoba kao što je možda isprva mislio.
   
Na socijalnu usamljenost često utječu i ranija negativna socijalna iskustva. Bitno je stoga ukazati mu na to što je sve drugačije u odnosu na razdoblje kako je imao loša iskustva u nekoj vršnjačkoj skupini (npr. „U tvom prošlom razredu, najvažnije je bilo nositi markiranu odjeću – ovaj razred nije takav.“). Također je važno porazgovarati i o tome po čemu je on sada drugačiji nego ranije („Zadnjih mjeseci si razvio interes za… - vjerujem da u novoj školi ima onih koje to također interesira.“ ili „Tada si imao problema zastupati se kada ti je nešto smetalo – u zadnje vrijeme vidim da se puno bolje zastupaš.).
   
Kako bi su umanjila socijalna usamljenost, često su dovoljni i mali koraci. Već i sama zajednička aktivnost ili neki zajednički interes adolescenta s jednim ili više vršnjaka dobri su koraci na tome putu, a odrasle osobe su tu da upale reflektore kako bi adolescent jasnije vidio kamo da ide.

Dr. sc. Jelena Maričić
Psihologinja
Psihološki centar Tesa
 

   Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: tesa.centar@gmail.com
   
   
   
 


      
 Dr. sc. Jelena Maričić 

Socijalna usamljenost adolescenata

<para> Pa ipak, on se nekako i dalje uporno pojavljuje na kuhinjskim policama, a vi ga koristite?</para>
<para>Možda jednostavno ne znate što od mnoštva zdravih alternativa izabrati za svoju obitelj i zato vam donosimo nekoliko prijedloga.</para>
<para>
 Prirodni med
</para>
<para>Kada se spomenu zamjene za šećer, većini vjerojatno prvi na pamet padne med. Možda zato što je ovo najstarija vrsta zaslađivača u ljudskoj prehrani. Korijeni ove namirnice protežu se daleko u povijest čovječanstva. Pčele ga na isti način proizvode već 100 milijuna godina, a stoljećima se smatrao svetom hranom. Zbog svojih izvanrednih svojstava korišten je u medicinske i kozmetičke svrhe, ali i u obredima štovanja bogova.</para>
<para>Med se sastoji od najmanje 180 različitih tvari - brojnih organskih kiselina, različitih vitamina, minerala, enzima, voska, peludnih zrnaca i eteričnih ulja. Valja napomenuti da je ovo visokokalorična namirnica, te da se zato vrlo često koristi kao izvor energije.</para>
<para>Više je vrsta meda, a izbor ovisi o osobnom ukusu, pa tako možete birati između blagog bagremovog, gorkog kestenovog, ugodnog lipovog, kaduljinog, suncokretovog i ostalih.</para>
<para>U pripremi slastica medom možete zamijeniti šećer. Za istu količinu šećera trebate upotrijebiti upola manje meda zbog veće količine fruktoze. A također, trebate smanjiti i količinu tekućih namirnica jer med sadrži oko 18% vode.</para>
<para>Med se ne koristi samo u pripremi slastica, on odlično odgovara i u slasnim jelima, kao dodatak salatnim preljevima, marinadama, umacima i kao premaz za pečenku.</para>
<para>
 Kokosov šećer
</para>
<para>Ovaj je šećer smeđe boje, a dobiva se od cvijeta kokosa. Blago je slatkastog okusa koji malo podsjeća na karamelu. Organski kokosov šećer sadrži dvostruko više željeza, četiri puta više magnezija i čak deset puta više cinka od smeđeg šećera. Osim što obiluje kalijem, sadrži i vitamine B1, B2, B3 i B6.</para>
<para>Zbog izuzetno niskog glikemijskog indeksa ovaj šećer je posebno pogodan za dijabetičare. U receptima bijeli šećer njime možete mijenjati u omjeru 1:1.</para>
<para>
 Javorov sirup
</para>
<para>Javorov sirup tradicionalno povezujemo s Kanadom jer se na kraju krajeva nalazi i na njihovoj zastavi, a nije teško zaključiti da Kanađani uzgajaju pretežito javorove šume. Javorov se sirup nalazi ispod kore istoimenog drveta. To je čisti prirodni proizvod koji u pravilu ne sadrži nikakve konzervanse i može se dugo čuvati.</para>
<para>Istraživači su proučavajući javorov sirup otkrili da sadrži čak 34 ljekovite supstance, a također došli i do zaključka kako ima antikancerogena i antibakterijska svojstva.</para>
<para>Ako odlučite njime zamijeniti šećer, ovo je omjer – šalicu šećera u receptu zamijenit će ¾ šalice javorova sirupa.</para>
<para>
 Ječmeni slad
</para>
<para>Ječmeni slad nastaje klijanjem ječma. Specifičnog je okusa, tamne boje i gust, a osim jednostavnih i složenih šećera sadrži bjelančevine, i ugljikohidrate te je bogat mineralima: kalijem, fosforom, magnezijem, kalcijem i željezom.</para>
<para>Ječmeni slad se kao zamjena šećeru sjajan pokazao u receptima za biskvite, peciva, kruh i kekse. U recepte umjesto 1 šalice šećera ide 1 i 1/3 šalica ječmenog slada.</para>

Prirodna sladila kao alternativa šećeru Već i ptičice na grani znaju da bijeli šećer nije najzdravija opcija koju se može izabrati za konzumaciju.  Pa ipak, on se nekako i dalje uporno pojavljuje na kuhinjskim policama, a vi ga koristite?
Možda jednostavno ne znate što od mnoštva zdravih alternativa izabrati za svoju obitelj i zato vam donosimo nekoliko prijedloga.

   Prirodni med

Kada se spomenu zamjene za šećer, većini vjerojatno prvi na pamet padne med. Možda zato što je ovo najstarija vrsta zaslađivača u ljudskoj prehrani. Korijeni ove namirnice protežu se daleko u povijest čovječanstva. Pčele ga na isti način proizvode već 100 milijuna godina, a stoljećima se smatrao svetom hranom. Zbog svojih izvanrednih svojstava korišten je u medicinske i kozmetičke svrhe, ali i u obredima štovanja bogova.
Med se sastoji od najmanje 180 različitih tvari - brojnih organskih kiselina, različitih vitamina, minerala, enzima, voska, peludnih zrnaca i eteričnih ulja. Valja napomenuti da je ovo visokokalorična namirnica, te da se zato vrlo često koristi kao izvor energije.
Više je vrsta meda, a izbor ovisi o osobnom ukusu, pa tako možete birati između blagog bagremovog, gorkog kestenovog, ugodnog lipovog, kaduljinog, suncokretovog i ostalih.
U pripremi slastica medom možete zamijeniti šećer. Za istu količinu šećera trebate upotrijebiti upola manje meda zbog veće količine fruktoze. A također, trebate smanjiti i količinu tekućih namirnica jer med sadrži oko 18% vode.
Med se ne koristi samo u pripremi slastica, on odlično odgovara i u slasnim jelima, kao dodatak salatnim preljevima, marinadama, umacima i kao premaz za pečenku.

   Kokosov šećer

Ovaj je šećer smeđe boje, a dobiva se od cvijeta kokosa. Blago je slatkastog okusa koji malo podsjeća na karamelu. Organski kokosov šećer sadrži dvostruko više željeza, četiri puta više magnezija i čak deset puta više cinka od smeđeg šećera. Osim što obiluje kalijem, sadrži i vitamine B1, B2, B3 i B6.
Zbog izuzetno niskog glikemijskog indeksa ovaj šećer je posebno pogodan za dijabetičare. U receptima bijeli šećer njime možete mijenjati u omjeru 1:1.

   Javorov sirup

Javorov sirup tradicionalno povezujemo s Kanadom jer se na kraju krajeva nalazi i na njihovoj zastavi, a nije teško zaključiti da Kanađani uzgajaju pretežito javorove šume. Javorov se sirup nalazi ispod kore istoimenog drveta. To je čisti prirodni proizvod koji u pravilu ne sadrži nikakve konzervanse i može se dugo čuvati.
Istraživači su proučavajući javorov sirup otkrili da sadrži čak 34 ljekovite supstance, a također došli i do zaključka kako ima antikancerogena i antibakterijska svojstva.
Ako odlučite njime zamijeniti šećer, ovo je omjer – šalicu šećera u receptu zamijenit će ¾ šalice javorova sirupa.

   Ječmeni slad

Ječmeni slad nastaje klijanjem ječma. Specifičnog je okusa, tamne boje i gust, a osim jednostavnih i složenih šećera sadrži bjelančevine, i ugljikohidrate te je bogat mineralima: kalijem, fosforom, magnezijem, kalcijem i željezom.
Ječmeni slad se kao zamjena šećeru sjajan pokazao u receptima za biskvite, peciva, kruh i kekse. U recepte umjesto 1 šalice šećera ide 1 i 1/3 šalica ječmenog slada. Klinfo.hr 

secer_sladila_pixabay

Prirodna sladila kao alternativa šećeru

<para>Osim što je to manifestacija straha je li s bebom sve u redu, mnoge mame obožavaju skupljati sličice nerođene bebe za album te ih obožavaju dijeliti s prijateljima na društvenim mrežama.</para>
<para>Samo u Americi, u deset godina (od 2004. do 2014.) broj ultrazvuka po trudnoći povisio se za 92%, odnosno 2014. godine prosječan broj ultrazvuka po trudnoći bio je 5,2. Neke žene do poroda čak 10 puta odlaze na UZV, odnosno prilikom baš svakog pregleda.</para>
<para>Liječnici upozoravaju da česti UZV pregledi kod nisko rizičnih trudnoća nisu medicinski opravdani. U zajedničkom priopćenju Udruženja obstetričara i ginekologa preporučili su jedan do dva UZV-a kod niskorizičnih trudnoća
 bez komplikacija. Oko 80% svih trudnoća su niskorizične.</para>
<para>"Ultrazvuk se treba koristiti samo kod klinički indiciranih slučajeva i to u najkraćem mogućem vremenu te na najnižoj razini akustične energije u skladu s dijagnozom", stoji u priopćenju. Stručnjaci smatraju da se mnogi liječnici ne obaziru na ove preporuke jer popuštaju pritiscima pacijentica ili pak nisu u toku s najnovijim studijama jer ne prate medicinske stručne časopise.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Je li UZV štetan za bebu i mamu?</heading4>
<para>
Do sad istraživanja nisu uspjela dokazati da ultrazvuk ima negativne posljedice na razvoj bebe, ali sva ta istraživanja rađena su na opremi proizvedenoj do 1992. godine. Stariji aparati proizvodili su osminu akustične energije od one koja je dozvoljena danas i u vrijeme kad su ultrazvuci bili mnogo rijeđi. Stoga se nije pametno pouzdavati na te rezultate. Danas je emisija valova osam puta jača i prakticira se prečesto, pa utjecaj na fetus u razvoju nije poznat. Dugoročni utjecaj moderne opreme na zdravlje djeteta još nije istražen.
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Isto tako, često se sama procedura ne izvodi na ispravan način. Poznato je da ultrazvučni valovi izazivaju lagano zagrijavanje tkiva što djeluje na njegove stanice, a u nekim slučajevima i kavitaciju (malene mjehuriće). Dugoročni utjecaju zagrijavanja tkiva i kavitacije također nisu poznati.</para>
<para>Nadalje, česta upotreba UZV-a dovodi do krivih procjena veličine fetusa, pa se događa da se trudnicama bez razloga preporučuje carski rez. Neki stručnjaci smatraju da je upravo UZV utjecao na tako veliko povećanje poroda carskim rezom.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Zašto liječnici uvode UZV kao rutinu?</heading4>
<para>
Liječnici općenito smatraju UZV sigurnim postupkom jer nema zračenja koje bi djelovalo na razvoj kancerogenih stanica. Rijetko koji doktor će upozoriti trudnicu na rizike ultrazvuka jer ne žele uplašiti žene i ne žele ih odvratiti od pregleda koji može otkriti potencijalne medicinske rizike za fetus. Tako su i liječnici sigurniji da trudnoća ide uredno, čak i kad se radi o niskorizičnoj trudnoći. Kao da uopće više ne postoji razlika između rizične i niskorizične trudnoće i sve se trudnice jednako često upućuju na UZV.</para>
<para>
 Sada struka preporučuje prvi ultrazvuk u 12. ili najkasnije 20. tjednu trudnoće i ako je sve u redu, još samo jedan ultrazvuk do kraja trudnoće. Ako trudnica nije ovisnica, ako ne pije i ne puši, ako nema genetskog rizika i osjeća se dobro, nije ju potrebno podvrgavati ultrazvuku kod svakog pregleda.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Dobre strane ultrazvuka</heading4>
<para>
Prvi puta UZV je upotrijebljen prije pola stoljeća, a do 1980. godine počinje se naširoko upotrebljavati u ginekologiji. Uređaj šalje zvučne valove koji se odbijaju od fetusa a refleksije tih valova pretvaraju se u elektroničku sliku.</para>
<para>UZV je vrlo koristan i daje točniju procjenu kad je došlo do začeća od nekih tradicionalnih metoda te pomaže liječnicima odrediti kada je potrebno inducirati porod. UZV detektira i eventualne abnormalnosti te pomaže detektirati rizične trudnoće.</para>
<para>Isto tako, UZV potiče povezanost mame i bebe te često djeluje na trudnice pozitivno u smislu da vrlo rano shvate kako u njima raste novo živo biće koje od prvog dana treba paziti pa mame često prestaju pušiti, odlučuju se na uredniji život i bolje brinu o vlastitu zdravlju i zdravlju bebe.</para>

Stručnjaci zabrinuti zbog velikog broja ultrazvuka tijekom trudnoće Američki liječnici zabrinuti su zbog velikog broja ultrazvuka kojima se žene, često na vlastito inzistiranje, podvrgavaju tijekom trudnoće više nego ikad prije. Osim što je to manifestacija straha je li s bebom sve u redu, mnoge mame obožavaju skupljati sličice nerođene bebe za album te ih obožavaju dijeliti s prijateljima na društvenim mrežama.
Samo u Americi, u deset godina (od 2004. do 2014.) broj ultrazvuka po trudnoći povisio se za 92%, odnosno 2014. godine prosječan broj ultrazvuka po trudnoći bio je 5,2. Neke žene do poroda čak 10 puta odlaze na UZV, odnosno prilikom baš svakog pregleda.
Liječnici upozoravaju da česti UZV pregledi kod nisko rizičnih trudnoća nisu medicinski opravdani. U zajedničkom priopćenju Udruženja obstetričara i ginekologa preporučili su jedan do dva UZV-a kod niskorizičnih trudnoća
   bez komplikacija. Oko 80% svih trudnoća su niskorizične.
"Ultrazvuk se treba koristiti samo kod klinički indiciranih slučajeva i to u najkraćem mogućem vremenu te na najnižoj razini akustične energije u skladu s dijagnozom", stoji u priopćenju. Stručnjaci smatraju da se mnogi liječnici ne obaziru na ove preporuke jer popuštaju pritiscima pacijentica ili pak nisu u toku s najnovijim studijama jer ne prate medicinske stručne časopise.
 

Je li UZV štetan za bebu i mamu?

Do sad istraživanja nisu uspjela dokazati da ultrazvuk ima negativne posljedice na razvoj bebe, ali sva ta istraživanja rađena su na opremi proizvedenoj do 1992. godine. Stariji aparati proizvodili su osminu akustične energije od one koja je dozvoljena danas i u vrijeme kad su ultrazvuci bili mnogo rijeđi. Stoga se nije pametno pouzdavati na te rezultate. Danas je emisija valova osam puta jača i prakticira se prečesto, pa utjecaj na fetus u razvoju nije poznat. Dugoročni utjecaj moderne opreme na zdravlje djeteta još nije istražen.


   Isto tako, često se sama procedura ne izvodi na ispravan način. Poznato je da ultrazvučni valovi izazivaju lagano zagrijavanje tkiva što djeluje na njegove stanice, a u nekim slučajevima i kavitaciju (malene mjehuriće). Dugoročni utjecaju zagrijavanja tkiva i kavitacije također nisu poznati.
Nadalje, česta upotreba UZV-a dovodi do krivih procjena veličine fetusa, pa se događa da se trudnicama bez razloga preporučuje carski rez. Neki stručnjaci smatraju da je upravo UZV utjecao na tako veliko povećanje poroda carskim rezom.
 

Zašto liječnici uvode UZV kao rutinu?

Liječnici općenito smatraju UZV sigurnim postupkom jer nema zračenja koje bi djelovalo na razvoj kancerogenih stanica. Rijetko koji doktor će upozoriti trudnicu na rizike ultrazvuka jer ne žele uplašiti žene i ne žele ih odvratiti od pregleda koji može otkriti potencijalne medicinske rizike za fetus. Tako su i liječnici sigurniji da trudnoća ide uredno, čak i kad se radi o niskorizičnoj trudnoći. Kao da uopće više ne postoji razlika između rizične i niskorizične trudnoće i sve se trudnice jednako često upućuju na UZV.

   Sada struka preporučuje prvi ultrazvuk u 12. ili najkasnije 20. tjednu trudnoće i ako je sve u redu, još samo jedan ultrazvuk do kraja trudnoće. Ako trudnica nije ovisnica, ako ne pije i ne puši, ako nema genetskog rizika i osjeća se dobro, nije ju potrebno podvrgavati ultrazvuku kod svakog pregleda.
 

Dobre strane ultrazvuka

Prvi puta UZV je upotrijebljen prije pola stoljeća, a do 1980. godine počinje se naširoko upotrebljavati u ginekologiji. Uređaj šalje zvučne valove koji se odbijaju od fetusa a refleksije tih valova pretvaraju se u elektroničku sliku.
UZV je vrlo koristan i daje točniju procjenu kad je došlo do začeća od nekih tradicionalnih metoda te pomaže liječnicima odrediti kada je potrebno inducirati porod. UZV detektira i eventualne abnormalnosti te pomaže detektirati rizične trudnoće.
Isto tako, UZV potiče povezanost mame i bebe te često djeluje na trudnice pozitivno u smislu da vrlo rano shvate kako u njima raste novo živo biće koje od prvog dana treba paziti pa mame često prestaju pušiti, odlučuju se na uredniji život i bolje brinu o vlastitu zdravlju i zdravlju bebe. Jelena Kovačić 

ultrazvuk trudnoca pixabay

Stručnjaci zabrinuti zbog velikog broja ultrazvuka tijekom trudnoće

<para>Također, oni uče vještine socijalizacije sklapajući prva prijateljstva i gradeći prve odnose s vršnjacima.</para>
<para>Roditelji im u tome mogu pomoći i potaknuti razvoj na niz načina, a jedan od najjednostavnijih i najzabavnijih je - čitanje priča.</para>
<para>Niz istraživanja pokazalo je benefite čitanja djeci, a najnovija je dokazalo kako djeca starosti 3 do 5 godina kojoj roditelji čitaju razne priče, pokazuju veću aktivnost u lijevoj dijelu mozga tj. u centru zaduženom za razvoj pismenosti i to kontrolom razumijevanja riječi, procesuiranjem jezika i vizualnom imaginacijom.</para>
<para>Već su ranija istraživanja pokazala da djeca kojoj se od najranije dobi čita imaju zrelije i bolje govorne vještine, ali ova je studija po prvi puta dokazala da slušanje priča koje čitaju mama ili tata može biološki promijeniti mozak djece. U istraživanju su korištene snimke magnetske rezonance u stvarnom vremenu, odnosno pratile su se promjene na mozgu kod djece u trenutcima kad su im se čitale priče.</para>
<para>"Čitanje priča mijenja dječji mozak, čak i u vrlo ranoj dobi", kazala je dr. Tzipi Horowitz-Krautz, koautorica studije i direktorica programa <emphasis>Centra za proučavanje čitanja i opismenjavanja</emphasis> pri <emphasis>Sveučilištu u Cincinnatiju</emphasis>. Dodala je i kako čitanje priča pomaže djeci da se pripreme na akademsko učenje te u interakciji s vršnjacima.</para>
<para>Što se djeci više čita i što su više okruženi knjigama te vide dobar primjer u roditeljima, njihov je mozak aktivniji, posebno u onom dijelu koji je zadužen za pridavanje značenja riječima te kombiniranje značenja s vizualnim imaginarijem.</para>
<para>Studija ne kaže koliko često i koliko dugo bi roditelji trebali čitati mališanima, no Američka akademija pedijatara čije smjernice slijede sve razvijene zemlje, pa tako i Hrvatska, preporučuje da roditelji svakog dana odvoje barem nekoliko minuta kako bi djeci pročitali barem jednu pričicu.</para>
<para>Čitanje priča djeci je zabavno, važno i još jedan način da se roditelji čvršće povežu sa svojim mališanima i objasne im preko priča svijet koji ih okružuje.</para>

Ovo trebate raditi s djecom ako želite poboljšati njihove mentalne i socijalne vještine Predškolci i vrtićarci u naponu su svog mentalnog i socijalnog razvoja. Uče nova znanja i nove vještine s lakoćom i brže no što će ikad u životu. Također, oni uče vještine socijalizacije sklapajući prva prijateljstva i gradeći prve odnose s vršnjacima.
Roditelji im u tome mogu pomoći i potaknuti razvoj na niz načina, a jedan od najjednostavnijih i najzabavnijih je - čitanje priča.
Niz istraživanja pokazalo je benefite čitanja djeci, a najnovija je dokazalo kako djeca starosti 3 do 5 godina kojoj roditelji čitaju razne priče, pokazuju veću aktivnost u lijevoj dijelu mozga tj. u centru zaduženom za razvoj pismenosti i to kontrolom razumijevanja riječi, procesuiranjem jezika i vizualnom imaginacijom.
Već su ranija istraživanja pokazala da djeca kojoj se od najranije dobi čita imaju zrelije i bolje govorne vještine, ali ova je studija po prvi puta dokazala da slušanje priča koje čitaju mama ili tata može biološki promijeniti mozak djece. U istraživanju su korištene snimke magnetske rezonance u stvarnom vremenu, odnosno pratile su se promjene na mozgu kod djece u trenutcima kad su im se čitale priče.
"Čitanje priča mijenja dječji mozak, čak i u vrlo ranoj dobi", kazala je dr. Tzipi Horowitz-Krautz, koautorica studije i direktorica programa Centra za proučavanje čitanja i opismenjavanja pri Sveučilištu u Cincinnatiju. Dodala je i kako čitanje priča pomaže djeci da se pripreme na akademsko učenje te u interakciji s vršnjacima.
Što se djeci više čita i što su više okruženi knjigama te vide dobar primjer u roditeljima, njihov je mozak aktivniji, posebno u onom dijelu koji je zadužen za pridavanje značenja riječima te kombiniranje značenja s vizualnim imaginarijem.
Studija ne kaže koliko često i koliko dugo bi roditelji trebali čitati mališanima, no Američka akademija pedijatara čije smjernice slijede sve razvijene zemlje, pa tako i Hrvatska, preporučuje da roditelji svakog dana odvoje barem nekoliko minuta kako bi djeci pročitali barem jednu pričicu.
Čitanje priča djeci je zabavno, važno i još jedan način da se roditelji čvršće povežu sa svojim mališanima i objasne im preko priča svijet koji ih okružuje. Jelena Kovačić 

citanje baka pixabay

Ovo trebate raditi s djecom ako želite poboljšati njihove mentalne i socijalne vještine

<para>Ne postoje tečajevi za roditelje a djeca ne dolaze s priručnikom za korištenje. Ono što funkcionira za dijete vašeg prijatelja, ne mora vrijediti i za vašeg klinca. Svako je dijete jedinstveno pa mu je stoga potreban i takav pristup. No jedno je sigurno: odgoj djeteta nije nimalo lak i jednostavan zadatak. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dok ste odrastali, velika je vjerojatnost da ste od svojih roditelja čuli svakojake prijetnje, no nemojte te iste koristiti na svojoj djeci. Današnje su generacije mnogo drugačije i s njima treba oprezno postupati želite li ih odgojiti u zrelu i odgovornu osobu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Postoje određene stvari koje većina roditelja nesvjesno koristi u odnosu sa svojom djecom ne shvaćajući njihov negativan utjecaj.  U nastavku vam otkrivamo nekoliko stvari koje nikad ne biste trebali govorite svojoj djeci. Dobro ih upamtite. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Praksa čini savršenstvo
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izjave poput ove djeci predstavljaju pritisak da moraju biti savršena i truditi se sve dok ne postignu savršenstvo. Šalje pogrešnu poruku djetetu da ako pogriješi, to je zbog nedostatka truda. Umjesto toga, potičite svoje dijete da se trudi kako bi se dokazalo i bilo ponosno na sebe, ali mu dajte do znanja da je griješiti ljudski. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Ti to nećeš razumjeti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca su izuzetno radoznala mala bića i svakim danom uče nove stvari o svijetu koji ih okružuje. Stoga često svojim roditeljima postavljaju svakojaka pitanja o svijetu koji ih okružuje. Izjavom poput "ti to nećeš shvatiti" odbacujete njihovu znatiželji, a djeca se zbog toga često osjećaju manje vrijedno. Takvim ćete ponašanjem loše utjecati na njihov stav prema životu te im oštetiti moral. Dakle, sljedeći put kad vam dijete postavi pitanje, uzmite minutu, razmislite i dajte im odgovor koji su zatražili. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Dovrši večeru ili nema deserta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovakvom izjavom djetetu dajete do znanja da je desert nešto ekstra vrijedno pa dijete neće znati uživati u hrani budete li koristili desert kao nagradu. Umjesto toga, možete djetetu reći nešto kao "svi prvo moramo pojesti večeru kako bismo ojačali". <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Požuri
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca su nekim stvarima sporija od nas odraslih. Primjerice, mogu dugo sjediti za doručkom, inzistirati na tome da si sami vežu tenisice, sporo se spremati u školu i sl. Ipak, požurivanjem nećete ništa postići, već samo svom djetetu stvoriti stres. Ako vam se baš jako žuri, učinite to na drugačiji način. Omekšajte ton i recite nešto poput: "hajde da vidimo tko će se prvi odjenuti". Tada će djetetu to izgledati kao igra pa neće osjetiti takav pritisak. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Vidjet ćeš ti, samo dok ti tata dođe doma
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vjerojatno ste kao mali mnogo puta čuli ovu prijetnju jer su u prošlosti obično očevi bili stroži te imali više autoriteta. Ipak, u današnjem društvu oba su roditelja ravnopravna pa nemojte koristite takve izjave, osobito ne ako se smatrate samostalnom i neovisnom ženom. Želite li da vas vaše dijete vidi na isti način onda nemojte njegovog oca isticati kao autoritativni figuru niti ga koristite za bilo kakve prijetnje djetetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Evo, ja ću to učiniti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad vaše dijete ne može nešto dovršiti ili ima problema s pisanje zadaće lako je postati frustriran. Stoga u takvim situacijama najradije preuzimate stvari u svoje ruke i dovršavate posao umjesto svog djeteta. Ipak, to je pogrešno jer na taj način vaše dijete dobiva utisak da će drugi činiti stvari umjesto njega koje sam ne napravi. Umjesto toga, dajte svom djetetu prijedlog ili sugestiju kako će mu biti lakše napraviti određeni zadataka, ali nemojte nipošto to činiti umjesto njega. Tako će dijete i brže naučiti određene stvari. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Nemoj plakati
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca su ranjiva i ne boje se pokazati svoje osjećaje. Nemojte ih sprečavati u tome i govorite im kako je to loše. Važno je naučiti djecu da znaju izražavati svoje emocije, umjesto da ih drže u sebi. Stoga im pomozite da prepoznaju svoje emocije te ih naučite kako da se s njima otvoreno i iskreno nose. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. To si ne možemo priuštiti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako koristite ovu frazu kako bi djetetu objasnili zašto mu ne možete kupiti igračku, onda postoje velike šanse da si vaše dijete to zapamti i iskoristi je sljedeći put kada budete htjeli kupiti nešto skupo. Umjesto toga, objasnite djetetu da morate čuvati novac za važnije stvari. To je također dobar način da ih naučite nešto o financijskoj disciplini. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9.Nemoj razgovarati sa strancima
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vaše dijete razgovarat će sa svakim tko mu se obrati na lijep način i neće shvatiti tko je stranac, a tko nije. Umjesto toga, postavite djetetu pitanje: što ćeš učiniti ako ti nepoznat čovjek ponudi čokoladu? Poslušajte djetetov odgovor i potom ga poučite kako da ispravno reagira u takvim situacijama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 10. Budi oprezan
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Druga djeca znaju biti okrutna, no ako neprestano budete upozoravali svoje dijete da bude oprezno ono bi samo moglo izgubiti fokus. Ako se bojite za svoje dijete, budite u njegovoj blizini kako bi ga imali na oku u slučaju da se nešto dogodi, no budite tihi i neprimjetni. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Izvor: idiva.com <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Ambro/Freedigitalphotos.net</para>

10 stvari koje ne smijete reći svom djetetu Pristupite svom djetetu na pravi način Ne postoje tečajevi za roditelje a djeca ne dolaze s priručnikom za korištenje. Ono što funkcionira za dijete vašeg prijatelja, ne mora vrijediti i za vašeg klinca. Svako je dijete jedinstveno pa mu je stoga potreban i takav pristup. No jedno je sigurno: odgoj djeteta nije nimalo lak i jednostavan zadatak. 
   
Dok ste odrastali, velika je vjerojatnost da ste od svojih roditelja čuli svakojake prijetnje, no nemojte te iste koristiti na svojoj djeci. Današnje su generacije mnogo drugačije i s njima treba oprezno postupati želite li ih odgojiti u zrelu i odgovornu osobu. 
   
Postoje određene stvari koje većina roditelja nesvjesno koristi u odnosu sa svojom djecom ne shvaćajući njihov negativan utjecaj.  U nastavku vam otkrivamo nekoliko stvari koje nikad ne biste trebali govorite svojoj djeci. Dobro ih upamtite. 
   
   
   1. Praksa čini savršenstvo
   
   
Izjave poput ove djeci predstavljaju pritisak da moraju biti savršena i truditi se sve dok ne postignu savršenstvo. Šalje pogrešnu poruku djetetu da ako pogriješi, to je zbog nedostatka truda. Umjesto toga, potičite svoje dijete da se trudi kako bi se dokazalo i bilo ponosno na sebe, ali mu dajte do znanja da je griješiti ljudski. 
   
   2. Ti to nećeš razumjeti
   
   
Djeca su izuzetno radoznala mala bića i svakim danom uče nove stvari o svijetu koji ih okružuje. Stoga često svojim roditeljima postavljaju svakojaka pitanja o svijetu koji ih okružuje. Izjavom poput "ti to nećeš shvatiti" odbacujete njihovu znatiželji, a djeca se zbog toga često osjećaju manje vrijedno. Takvim ćete ponašanjem loše utjecati na njihov stav prema životu te im oštetiti moral. Dakle, sljedeći put kad vam dijete postavi pitanje, uzmite minutu, razmislite i dajte im odgovor koji su zatražili. 
   
   3. Dovrši večeru ili nema deserta
   
   
Ovakvom izjavom djetetu dajete do znanja da je desert nešto ekstra vrijedno pa dijete neće znati uživati u hrani budete li koristili desert kao nagradu. Umjesto toga, možete djetetu reći nešto kao "svi prvo moramo pojesti večeru kako bismo ojačali". 
   
   4. Požuri
   
   
Djeca su nekim stvarima sporija od nas odraslih. Primjerice, mogu dugo sjediti za doručkom, inzistirati na tome da si sami vežu tenisice, sporo se spremati u školu i sl. Ipak, požurivanjem nećete ništa postići, već samo svom djetetu stvoriti stres. Ako vam se baš jako žuri, učinite to na drugačiji način. Omekšajte ton i recite nešto poput: "hajde da vidimo tko će se prvi odjenuti". Tada će djetetu to izgledati kao igra pa neće osjetiti takav pritisak. 
   
   5. Vidjet ćeš ti, samo dok ti tata dođe doma
   
   
Vjerojatno ste kao mali mnogo puta čuli ovu prijetnju jer su u prošlosti obično očevi bili stroži te imali više autoriteta. Ipak, u današnjem društvu oba su roditelja ravnopravna pa nemojte koristite takve izjave, osobito ne ako se smatrate samostalnom i neovisnom ženom. Želite li da vas vaše dijete vidi na isti način onda nemojte njegovog oca isticati kao autoritativni figuru niti ga koristite za bilo kakve prijetnje djetetu.
   
   6. Evo, ja ću to učiniti
   
   
Kad vaše dijete ne može nešto dovršiti ili ima problema s pisanje zadaće lako je postati frustriran. Stoga u takvim situacijama najradije preuzimate stvari u svoje ruke i dovršavate posao umjesto svog djeteta. Ipak, to je pogrešno jer na taj način vaše dijete dobiva utisak da će drugi činiti stvari umjesto njega koje sam ne napravi. Umjesto toga, dajte svom djetetu prijedlog ili sugestiju kako će mu biti lakše napraviti određeni zadataka, ali nemojte nipošto to činiti umjesto njega. Tako će dijete i brže naučiti određene stvari. 
   
   7. Nemoj plakati
   
   
Djeca su ranjiva i ne boje se pokazati svoje osjećaje. Nemojte ih sprečavati u tome i govorite im kako je to loše. Važno je naučiti djecu da znaju izražavati svoje emocije, umjesto da ih drže u sebi. Stoga im pomozite da prepoznaju svoje emocije te ih naučite kako da se s njima otvoreno i iskreno nose. 
   
   8. To si ne možemo priuštiti
   
   
Ako koristite ovu frazu kako bi djetetu objasnili zašto mu ne možete kupiti igračku, onda postoje velike šanse da si vaše dijete to zapamti i iskoristi je sljedeći put kada budete htjeli kupiti nešto skupo. Umjesto toga, objasnite djetetu da morate čuvati novac za važnije stvari. To je također dobar način da ih naučite nešto o financijskoj disciplini. 
   
   9.Nemoj razgovarati sa strancima
   
   
Vaše dijete razgovarat će sa svakim tko mu se obrati na lijep način i neće shvatiti tko je stranac, a tko nije. Umjesto toga, postavite djetetu pitanje: što ćeš učiniti ako ti nepoznat čovjek ponudi čokoladu? Poslušajte djetetov odgovor i potom ga poučite kako da ispravno reagira u takvim situacijama. 
   
   10. Budi oprezan
   
   
Druga djeca znaju biti okrutna, no ako neprestano budete upozoravali svoje dijete da bude oprezno ono bi samo moglo izgubiti fokus. Ako se bojite za svoje dijete, budite u njegovoj blizini kako bi ga imali na oku u slučaju da se nešto dogodi, no budite tihi i neprimjetni. 
 

Izvor: idiva.com 
Foto: Ambro/Freedigitalphotos.net Ma.G. 

10 stvari koje ne smijete reći svom djetetu

<para> Problem je zapravo u tome što je poprilično teško objasniti dvogodišnjacima zašto ih mama ne može podići ili trogodišnjacima zašto ih mama više ne može nositi u krevet.</para>
<para>Naša je stvarnost da se zapravo većina trudnica ogluši na ovo upozorenje, pa nastavljaju nositi djecu kao i prije. I zato se postavlja pitanje, je li to i koliko opasno?</para>
<para>Prema riječima stručnjaka, tijekom trudnoće žene ne bi trebale dizati ništa teže od 8 kilograma. I da, ovo uključuje i djecu ako premašuju spomenutu težinu. Pa ipak, dogode se situacije kada ćete ipak morati podignuti svog starijeg mališana, a u tom slučaju bi bilo dobro da znate kako to učiniti na najsigurniji način, tj. da ne uzrokujete nikakvu štetu za sebe ili nerođeno dijete.</para>
<para>Prva stvar na koju morate paziti jest da težinu podižete nogama, bez da se uključuju leđa i trbušni mišići. Dakle, podizanje obavite iz čučnja ili polučučnja, a da se ne saginjete u struku. Također, ponekad se možete jednostavno spustiti na razinu djeteta i izgrliti ga te se pomaziti s njim umjesto da ga podižete. A kada ga ipak nosite ne morate se bojati da će dijete na vašim rukama nekako ozlijediti bebu, jer je ona ipak u maternici zaštićena plodnom vodom.</para>
<para>Postoje, naravno, i neke iznimke. Ako imate kratak vrat maternice, imali ste prijevremene kontrakcije ili vam je doktor izričito zabranio podizanje djece – nemojte to činiti.</para>
<para>Jasno je da majka ne želi od sebe „odgurnuti“ svoje starije dijete dok je trudna s drugim. I zato je važno pronaći načine za održavanje bliskosti i povezanosti s djetetom koji mogu savršeno funkcionirati bez podizanja i nošenja. Iskreno mu recite u čemu je stvar i mogli biste ostati iznenađeni koliko će dijete dobro prihvatiti novu bebu u maminu trbuhu, čak se i već sada početi povezivati s njom.</para>
<para>U kasnijoj trudnoći je definitivno najbolje izbjegavati podizanje ičega teškoga. Ali to ne znači da ne možete primiti svoje starije dijete u krilo i igrati se s njim. U stvari, iskoristite što je više moguće ovakvih trenutaka dok ste još uvijek sami, jer će uskoro vaša pozornost biti podijeljena na više strana.</para>

Trudna sam, smijem li podizati i nositi starije dijete? Kada ste trudni, a već imate djecu kod kuće, vrlo je vjerojatno da će vas vaš liječnik upozoriti da budete oprezni s dizanjem i nošenjem starije djece.  Problem je zapravo u tome što je poprilično teško objasniti dvogodišnjacima zašto ih mama ne može podići ili trogodišnjacima zašto ih mama više ne može nositi u krevet.
Naša je stvarnost da se zapravo većina trudnica ogluši na ovo upozorenje, pa nastavljaju nositi djecu kao i prije. I zato se postavlja pitanje, je li to i koliko opasno?
Prema riječima stručnjaka, tijekom trudnoće žene ne bi trebale dizati ništa teže od 8 kilograma. I da, ovo uključuje i djecu ako premašuju spomenutu težinu. Pa ipak, dogode se situacije kada ćete ipak morati podignuti svog starijeg mališana, a u tom slučaju bi bilo dobro da znate kako to učiniti na najsigurniji način, tj. da ne uzrokujete nikakvu štetu za sebe ili nerođeno dijete.
Prva stvar na koju morate paziti jest da težinu podižete nogama, bez da se uključuju leđa i trbušni mišići. Dakle, podizanje obavite iz čučnja ili polučučnja, a da se ne saginjete u struku. Također, ponekad se možete jednostavno spustiti na razinu djeteta i izgrliti ga te se pomaziti s njim umjesto da ga podižete.  A kada ga ipak nosite ne morate se bojati da će dijete na vašim rukama nekako ozlijediti bebu, jer je ona ipak u maternici zaštićena plodnom vodom.
Postoje, naravno, i neke iznimke. Ako imate kratak vrat maternice, imali ste prijevremene kontrakcije ili vam je doktor izričito zabranio podizanje djece – nemojte to činiti.
Jasno je da majka ne želi od sebe „odgurnuti“ svoje starije dijete dok je trudna s drugim. I zato je važno pronaći načine za održavanje bliskosti i povezanosti s djetetom koji mogu savršeno funkcionirati bez podizanja i nošenja. Iskreno mu recite u čemu je stvar i mogli biste ostati iznenađeni koliko će dijete dobro prihvatiti novu bebu u maminu trbuhu, čak se i  već sada početi povezivati s njom.
U kasnijoj trudnoći je definitivno najbolje izbjegavati podizanje ičega teškoga. Ali to ne znači da ne možete primiti svoje starije dijete u krilo i igrati se s njim. U stvari, iskoristite što je više moguće ovakvih trenutaka dok ste još uvijek sami, jer će uskoro vaša pozornost biti podijeljena na više strana. Mateja Krizmanić 

trudnica_dijete_pixabay

Trudna sam, smijem li podizati i nositi starije dijete?

<para>Svi imamo različite sklonosti za određene vrste hrane, ali tek sada razumijemo da su te sklonosti definirane i da se na iste utjecalo veoma rano u našem životu, za vrijeme dojenja, a čak i prije rođenja.</para>
<para>Naime, već negdje krajem 12. tjedna trudnoće fetus počinje gutati amnionsku tekućinu koja ima okus po hrani koju je majka konzumira pa je tako fetus već od prvog tromjesečja neprestano izložen raznovrsnim mješavinama okusa u različitim koncentracijama. A upravo ta izloženost u najranijoj dobi može imati utjecaj na sklonosti prema okusima kasnije u životu. Studije su, naime, pokazale da izloženost određenom okusu u maternici može rezultirati boljim prihvaćanjem tog okusa u vrijeme dohrane. Kada žena za vrijeme trudnoće, na primjer, konzumira sok od mrkve, to će povećati sklonost dojenčeta prema mrkvi za vrijeme dohrane.1-3</para>
<para>Na isti način kako dospijevaju u placentu, okusi iz hrane, začina i napitaka koje majka proguta ili udahne (npr. duhan) mogu dospjeti i u majčino mlijeko. To znači da su bebe koje su dojene izložene mnogim različitim okusima za vrijeme dojenja, posebice kada je prehrana majke raznovrsna i bogata voćem i povrćem. Za razliku od hrane za dojenčad, majčino mlijeko osigurava potencijalno bogato i raznoliko osjetilno iskustvo za novorođenče, djelomice odražavajući prehrambene navike i kulturu prehrane majke.1,4,5</para>
<para>Slično izloženosti u maternici, izloženost posebnim okusima iz majčina mlijeka potiče prihvaćanje i uživanje u hrani sličnog okusa u vrijeme dohrane. Tako je studija tijekom koje su majke pile sok od mrkve ili vodu 4 dana u tjednu tijekom prva 2 mjeseca dojenja otkrila je da je dojenčad koja je hranjena majčinim mlijekom s okusom mrkve u vrijeme dohrane pokazivala znatno manje negativnih izraza lica kada su jela zobene pahuljice s okusom mrkve u usporedbi s običnim zobenim pahuljicama.6,7</para>
<para>Osim što nakon rođenja i u vrijeme dohrane preferiraju neke okuse, dojenčad se rađa i s prirodnom sklonošću prema slatkom.8 Sa stajališta evolucije, velika je vjerojatnost da su se te percepcije i sklonosti prema slatkim okusima oblikovale iz razloga preživljavanja, kako bi se djecu privuklo hrani više kalorijske vrijednosti za vrijeme razdoblja najvećeg rasta. Istraživanja su pokazala da sklonost prema slatkim okusima može biti povećana i tijekom ranog života. Međutim, majčino mlijeko je tek neznatne slatkoće jer razina slatkoća laktoze, glavnog ugljikohidrata u majčinu mlijeku, odgovara tek jednoj petini razine slatkoće saharoze. Kada se dijete za vrijeme prvih mjeseci života isključivo doji, prag za percepciju slatkog okusa i sklonost prema istom nisu povećani. Naprotiv, navedeno može potaknuti zdravije prehrambene navike kasnije u životu.</para>
<para>Tako je dokazano da dojenje utječe na prihvaćanje povrća sve do predškolske dobi. Studija je pratila reprezentativni uzorak od 2010 djece rođene 1998. godine u pokrajini Québec u Kanadi. Kod djece koja su bila isključivo dojena tri ili više mjeseci bilo je vjerojatnije da će dnevno konzumirati dva ili više obroka s povrćem u dobi od 4 godine, za razliku od djece koja nisu bila dojena, a koja su prosječno konzumirala samo jedan obrok s povrćem.4 Druge su, pak, studije pokazale da se prehrambene navike iz ranog djetinjstva najčešće nastavljaju i u odraslom životu, stoga dojenje može doprinijeti razvoju zdravih prehrambenih navika koje traju cijeli život.</para>
<para/>
<para>
 Predanost Nestléa istraživanju prehrane dojenčadi
</para>
<para>Čini se da bebe koje su dojene nauče cijeniti određene okuse jer su ih iskusile u majčinom mlijeku, što rezultira boljim prihvaćanjem hrane u kasnijim periodima života. Nestlé smatra zanimljivim područje istraživanja koje se bavi pitanjem da li dojenčad hranjena mliječnim formulama, u odnosu na onu koja je dojena, također može biti izložena okusima u najranijoj fazi života putem mliječnih formula s različitim okusima (npr. voćni okus ili lagano gorki okus). To bi moglo pomoći dojenčadi koja se hrani mliječnim formulama u njihovom upoznavanju s okusima raznih namirnica tijekom prvih nekoliko mjeseci života te na taj način pospješiti njihovo prihvaćanje i uživanje u hrani sličnog okusa u vrijeme dohrane. Ovo je sigurno zanimljivo područje istraživanja s obzirom na važnost ranih iskustava s okusima za razvoj trajnih prehrambenih navika i zdravlja u kasnijem životu.</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para> </para>

Majčino mlijeko i sklonost prema okusima i prehrambenim navikama u kasnijem životu Jedan od glavnih čimbenika kojim se vodimo pri izboru hrane je njen okus. Svi imamo različite sklonosti za određene vrste hrane, ali tek sada razumijemo da su te sklonosti definirane i da se na iste utjecalo veoma rano u našem životu, za vrijeme dojenja, a čak i prije rođenja.
Naime, već negdje krajem 12. tjedna trudnoće fetus počinje gutati amnionsku tekućinu koja ima okus po hrani koju je majka konzumira pa je tako fetus već od prvog tromjesečja neprestano izložen raznovrsnim mješavinama okusa u različitim koncentracijama. A upravo ta izloženost u najranijoj dobi može imati utjecaj na sklonosti prema okusima kasnije u životu. Studije su, naime, pokazale da izloženost određenom okusu u maternici može rezultirati boljim prihvaćanjem tog okusa u vrijeme dohrane. Kada žena za vrijeme trudnoće, na primjer, konzumira sok od mrkve, to će povećati sklonost dojenčeta prema mrkvi za vrijeme dohrane.1-3
Na isti način kako dospijevaju u placentu, okusi iz hrane, začina i napitaka koje majka proguta ili udahne (npr. duhan) mogu dospjeti i u majčino mlijeko. To znači da su bebe koje su dojene izložene mnogim različitim okusima za vrijeme dojenja, posebice kada je prehrana majke raznovrsna i bogata voćem i povrćem. Za razliku od hrane za dojenčad, majčino mlijeko osigurava potencijalno bogato i raznoliko osjetilno iskustvo za novorođenče, djelomice odražavajući prehrambene navike i kulturu prehrane majke.1,4,5
Slično izloženosti u maternici, izloženost posebnim okusima iz majčina mlijeka potiče prihvaćanje i uživanje u hrani sličnog okusa u vrijeme dohrane. Tako je studija tijekom koje su majke pile sok od mrkve ili vodu 4 dana u tjednu tijekom prva 2 mjeseca dojenja otkrila je da je dojenčad koja je hranjena majčinim mlijekom s okusom mrkve u vrijeme dohrane pokazivala znatno manje negativnih izraza lica kada su jela zobene pahuljice s okusom mrkve u usporedbi s običnim zobenim pahuljicama.6,7
Osim što nakon rođenja i u vrijeme dohrane preferiraju neke okuse, dojenčad se rađa i s prirodnom sklonošću prema slatkom.8 Sa stajališta evolucije, velika je vjerojatnost da su se te percepcije i sklonosti prema slatkim okusima oblikovale iz razloga preživljavanja, kako bi se djecu privuklo hrani više kalorijske vrijednosti za vrijeme razdoblja najvećeg rasta. Istraživanja su pokazala da sklonost prema slatkim okusima može biti povećana i tijekom ranog života. Međutim, majčino mlijeko je tek neznatne slatkoće jer razina slatkoća laktoze, glavnog ugljikohidrata u majčinu mlijeku, odgovara tek jednoj petini razine slatkoće saharoze. Kada se dijete za vrijeme prvih mjeseci života isključivo doji, prag za percepciju slatkog okusa i sklonost prema istom nisu povećani. Naprotiv, navedeno može potaknuti zdravije prehrambene navike kasnije u životu.
Tako je dokazano da dojenje utječe na prihvaćanje povrća sve do predškolske dobi. Studija je pratila reprezentativni uzorak od 2010 djece rođene 1998. godine u pokrajini Québec u Kanadi. Kod djece koja su bila isključivo dojena tri ili više mjeseci bilo je vjerojatnije da će dnevno konzumirati dva ili više obroka s povrćem u dobi od 4 godine, za razliku od djece koja nisu bila dojena, a koja su prosječno konzumirala samo jedan obrok s povrćem.4 Druge su, pak, studije pokazale da se prehrambene navike iz ranog djetinjstva najčešće nastavljaju i u odraslom životu, stoga dojenje može doprinijeti razvoju zdravih prehrambenih navika koje traju cijeli život.


   Predanost Nestléa istraživanju prehrane dojenčadi

Čini se da bebe koje su dojene nauče cijeniti određene okuse jer su ih iskusile u majčinom mlijeku, što rezultira boljim prihvaćanjem hrane u kasnijim periodima života. Nestlé smatra zanimljivim područje istraživanja koje se bavi pitanjem da li dojenčad hranjena mliječnim formulama, u odnosu na onu koja je dojena, također može biti izložena okusima u najranijoj fazi života putem mliječnih formula s različitim okusima (npr. voćni okus ili lagano gorki okus). To bi moglo pomoći dojenčadi koja se hrani mliječnim formulama u njihovom upoznavanju s okusima raznih namirnica tijekom prvih nekoliko mjeseci života te na taj način pospješiti njihovo prihvaćanje i uživanje u hrani sličnog okusa u vrijeme dohrane. Ovo je sigurno zanimljivo područje istraživanja s obzirom na važnost ranih iskustava s okusima za razvoj trajnih prehrambenih navika i zdravlja u kasnijem životu.

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

  Sponzorirani članak 

Dojenje_bebe nestle

Majčino mlijeko i sklonost prema okusima i prehrambenim navikama u kasnijem životu

<para>Pomoću njih je moguće primijeniti znatno manju dozu lijeka kojim se postiže jednaka učinkovitost kao i kod primjene većih doza tableta.</para>
<para>Iako roditelji često strahuju kako će rana i dugotrajna primjena kortikosteroida negativno utjecati na djetetov razvoj te prouzrokovati pojavu dijabetesa ili pretilosti, upravo je izbjegavanje i samostalno prekidanje terapije najveći uzrok proširenja upale u kasnijoj životnoj dobi.</para>
<para>Ipak, oralna primjena steroida uzrokuje jednu prilično neugodnu i teško istrebljivu nuspojavu. Gljivične infekcije usne šupljine česte su kod svih astmatičara, a posebno kod male djece čiji se imunološki sustav još uvijek privikava na upalnu bolest.</para>
<para>Gljivica candida albicans prirodno nastanjuje ljudsko tijelo, ali njezino gomilanje uzrokuje infekcije i tegobe koje se kreću od jedva primjetnih do težih simptoma.</para>
<para>Budući da tek 10 do 30% raspršenog lijeka stigne do pluća, ostatak se zadrži u ustima, grlu, na nepcu i na jeziku. Česta primjena steroida, kao i bilo kojeg drugog lijeka ili antibiotika, narušava prirodnu ravnotežu, u ustima prisutne gljivice, koja onda uzrokuje infekciju. Stvaranje bijelih, sirastih naslaga unutar djetetovih usta pokazatelj je oralne kandidijaze.
</para>
<heading2>Obavezno korištenje babyhalera ili volumatica</heading2>
<para>
Bilo da je riječ o liječenju oralne kandidijaze ili njezinoj prevenciji, neka dijete nakon svakog korištenja pumpice, dobro ispere usta. Ako je u mogućnosti, dobro bi bilo i da opere zube te gumenim dijelom iščetka jezik.</para>
<para>Najučinkovitija prevencija oralnih gljivičnih infekcija je upotreba pomagala (komora) za lakšu primjenu pumpica pri svakoj terapiji kortikosteroidom.</para>
<para>Uzimanje lijeka isključivo preko pumpice može biti nepraktično jer valja znati iskordinirati potisak i udah, a djeci je teško objasniti tehniku disanja koju pritom moraju prakticirati. Komore za udisanje pomažu da se lijek pravilnije i u punijoj dozi unese u pluća.</para>
<para>Do pete godine života obavezno je korištenje babyhalera prilikom raspršivanja lijeka. Dojenčad i mala djeca nisu u stanju sama uzimati lijek pa im se komora ne stavlja u usta već se plastičnom maskom prislanja na usta i nos. Babyhaler ima dvostruki ventil koji djetetu omogućuje da normalno diše u komoru i pri udahu uvlači lijek u pluća, dok se pri izdahu zrak preusmjerava van komore.</para>
<para>Djeca starija od pet godina, pri primjeni lijeka mogu koristiti volumatic, komoru sličnu babyhaleru, ali bez maske za nos. Udisanjem kroz volumatic, povećava se primjena lijeka izravno u pluća i izbjegava njegovo zadržavanje u usnoj šupljini, što može uzrokovati pojavu gljivica.
</para>
<heading2>Rad na imunitetu</heading2>
<para>
Dobar imunitet ključ je u borbi s kroničnim bolestima, a gljivične infekcije česće su kod djece oslabljenog imunološkog stanja.</para>
<para>Candida albicans obožava šećere i jednostavne ugljikohidrate pa je važno regulirati unos slatkiša i namirnica bogatih kvascem i brašnom. Djetetu, za vrijeme infekcije, ograničite i unos zdravih slatkiša kao što su suho voće ili med, a umjereno valja davati i kravlje mlijeko.</para>
<para>Nekoliko je studija pokazalo pozitivan utjecaj prirodnih i tvorničkih probiotika na poboljšanje imuniteta pa djetetu ponudite namirnice bogate dobrim bakterijama kao što su ukiseljeno povrće, prirodni kefir ili jogurt obogaćen probiotičkim bakterijama. U ljekarnama je moguće nabaviti i probiotičke tekućine ili praškove, jednostavne za primjenu kod male djece.</para>
<para>Budući da je riječ o alternativnim metodama liječenja, vodite računa da se o svakoj dodatnoj terapiji, makar i prirodnoj, posavjetujete s liječnikom kako biste bili sigurni da neće doći do negativne interakcije s primarnom terapijom.</para>
<para> </para>

Gljivične infekcije kod malih astmatičara Inhalacijski kortikosterodi najefikasniji su oblik liječenja astme. Njihovom primjenom, lijek izravno ulazi u pluća i djeluje trenutno, a djeci su najjednostavniji za korištenje. Pomoću njih je moguće primijeniti znatno manju dozu lijeka kojim se postiže jednaka učinkovitost kao i kod primjene većih doza tableta.
Iako roditelji često strahuju kako će rana i dugotrajna primjena kortikosteroida negativno utjecati na djetetov razvoj te prouzrokovati pojavu dijabetesa ili pretilosti, upravo je izbjegavanje i samostalno prekidanje terapije najveći uzrok proširenja upale u kasnijoj životnoj dobi.
Ipak, oralna primjena steroida uzrokuje jednu prilično neugodnu i teško istrebljivu nuspojavu. Gljivične infekcije usne šupljine česte su kod svih astmatičara, a posebno kod male djece čiji se imunološki sustav još uvijek privikava na upalnu bolest.
Gljivica candida albicans prirodno nastanjuje ljudsko tijelo, ali njezino gomilanje uzrokuje infekcije i tegobe koje se kreću od jedva primjetnih do težih simptoma.
Budući da tek 10 do 30% raspršenog lijeka stigne do pluća, ostatak se zadrži u ustima, grlu, na nepcu i na jeziku. Česta primjena steroida, kao i bilo kojeg drugog lijeka ili antibiotika, narušava prirodnu ravnotežu, u ustima prisutne gljivice, koja onda uzrokuje infekciju. Stvaranje bijelih, sirastih naslaga unutar djetetovih usta pokazatelj je oralne kandidijaze.

Obavezno korištenje babyhalera ili volumatica

Bilo da je riječ o liječenju oralne kandidijaze ili njezinoj prevenciji, neka dijete nakon svakog korištenja pumpice, dobro ispere usta. Ako je u mogućnosti, dobro bi bilo i da opere zube te gumenim dijelom iščetka jezik.
Najučinkovitija prevencija oralnih gljivičnih infekcija je upotreba pomagala (komora) za lakšu primjenu pumpica pri svakoj terapiji kortikosteroidom.
Uzimanje lijeka isključivo preko pumpice može biti nepraktično jer valja znati iskordinirati potisak i udah, a djeci je teško objasniti tehniku disanja koju pritom moraju prakticirati. Komore za udisanje pomažu da se lijek pravilnije i u punijoj dozi unese u pluća.
Do pete godine života obavezno je korištenje babyhalera prilikom raspršivanja lijeka. Dojenčad i mala djeca nisu u stanju sama uzimati lijek  pa im se komora ne stavlja u usta već se plastičnom maskom prislanja na usta i nos. Babyhaler ima dvostruki ventil koji djetetu omogućuje da normalno diše u komoru i pri udahu uvlači lijek u pluća, dok se pri izdahu zrak preusmjerava van komore.
Djeca starija od pet godina, pri primjeni lijeka mogu koristiti volumatic, komoru sličnu babyhaleru, ali bez maske za nos. Udisanjem kroz volumatic, povećava se primjena lijeka izravno u pluća i izbjegava njegovo zadržavanje u usnoj šupljini, što može uzrokovati pojavu gljivica.

Rad na imunitetu

Dobar imunitet ključ je u borbi s kroničnim bolestima, a gljivične infekcije česće su kod djece oslabljenog imunološkog stanja.
Candida albicans obožava šećere i jednostavne ugljikohidrate pa je važno regulirati unos slatkiša i namirnica bogatih kvascem i brašnom. Djetetu, za vrijeme infekcije, ograničite i unos zdravih slatkiša kao što su suho voće ili med, a umjereno valja davati i kravlje mlijeko.
Nekoliko je studija pokazalo pozitivan utjecaj prirodnih i tvorničkih probiotika na poboljšanje imuniteta pa djetetu ponudite namirnice bogate dobrim bakterijama kao što su ukiseljeno povrće, prirodni kefir ili jogurt obogaćen probiotičkim bakterijama. U ljekarnama je moguće nabaviti i probiotičke tekućine ili praškove, jednostavne za primjenu kod male djece.
Budući da je riječ o alternativnim metodama liječenja, vodite računa da se o svakoj dodatnoj terapiji, makar i prirodnoj, posavjetujete s liječnikom kako biste bili sigurni da neće doći do negativne interakcije s primarnom terapijom.
  Jelena Pervan 

Boy with respiratory system illness

Gljivične infekcije kod malih astmatičara

<para> Na tržištu postoji nepojmljivo mnogo proizvoda za djecu, ali treba li vam baš svaki? Pa, vjerojatno ne.</para>
<para>Kako se ne biste pretjerano zaletjeli i kupili hrpe stvari koje možda nećete stići niti raspakirati, donosimo vam popis stvari koje će sigurno biti korisne i korištene kada beba dođe.</para>
<para>
 Odjeća
</para>
<para>Ovo je sigurno svima najugodnija kupovina. Kako i ne bi bila kad je sve tako malo i slatko. Ali ne dajte da vas zato ponese. Vaša će beba sigurno dobiti puno malene odjeće za babinje, a i bebe izuzetno brzo prerastu najmanje veličine, tako da vam preporučujemo da kupite ono najosnovnije.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>7 bodića (dugih ili kratkih rukava ovisno o godišnjem dobu)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>7 jednodijelnih odijelaca za spavanje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kapica/šeširić (ovisno o godišnjem dobu, za grijanje glave ili za zaštitu od sunca)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2-3 vestice (izbjegavajte pulovere da ih ne biste morali prevlačiti preko bebine glave, vestice na kopčanje su puno praktičnije)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nekoliko pari čarapica ili šlapica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2-3 partikle/babarina/slinčeka</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Presvlačenje
</para>
<para>Ovo je malo manje glamurozan dio roditeljstva – prljave pelene. Tijekom prve godine bebi će trebati oko 3000 presvlačenja, a za ovaj zabavni dio bit će vam potrebne:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Pelene (platnene ili jednokratne)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Maramice (jednokratne ili platnene krpice)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Podloga za presvlačenje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Krema protiv pelenskog osipa (ili kokosovo ulje, ako ste skloniji prirodnoj alternativi)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Spavanje
</para>
<para>Novorođenčad spava puno, čak i do 18 sati dnevno i zato budite sigurni da im je udobno. Trebat će vam:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Krevet – kolijevka, košara ili klasični dječji krevetić, dijete će jako puno vremena provoditi ovdje, pa imajte to na umu pri odabiru</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vreća za spavanje – kada dijete zakopčate u nju možete biti sigurni da tijekom noći neće biti otkriveno (za razliku od dekice)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dekica – odlična je za šetnje ili kada se s vašim mališanom mazite na kauču</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Posteljina – bebi će trebati čvrst madrac i plahta koja mu dobro pristaje (zbog sigurnosti bebe pri kupovini pazite da je madrac prave veličine za krevetić)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Hranjenje
</para>
<para>Stvari potrebne za hranjenje ovise o tome što odlučite da je najbolje za vaše dijete – dojiti ga ili hraniti dojenačkom formulom.</para>
<para>Kod dojenih beba će vam trebati:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Tetra za podrignuti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Krema za bradavice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jastučići za dojilje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Grudnjaci za dojenje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Izdajalica (po potrebi)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Kod beba na formuli će vam trebati:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Dojenačka formula (za savjet o izboru marke hrane priupitajte pedijatra)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Bočica od 150 ml</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Bočica od 250 ml</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Termosica (za ponijeti prokuhalu vodu kada izlazite s djetetom)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<para>
 Zdravlje i sigurnost
</para>
<para>Za početak će vam trebati samo nekoliko stvari, a kako beba bude rasla, jačala i više se kretala po kući, morat ćete ju prilagoditi potrebama svoga mališana.</para>
<para>A za sada će vam biti dovoljni:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Kutija za prvu pomoć</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Digitalni toplomjer za uho</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dječja grickalica za nokte</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Baby monitor</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Igračke
</para>
<para>Prvih nekoliko mjeseci života bebe uopće ne mare za igračke, ali možda ćete vi ipak htjeti imati koju pri ruci. U tom slučaju možete kupiti:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Par šuškalica ili platnenih knjiga</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zvečku</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Grickalicu za zubiće</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Također, vrlo je vjerojatno da će beba neke igračke dobiti i na poklon, tako da zaista nema potrebe da ih kupujete previše.</para>
<para>
 Velike stvari
</para>
<para>Preostalo je još nekoliko velikih stvari koje će vam svakako trebati za bebu, a dobra je ideja kupovati ih još tijekom trudnoće kako vam trošak ne bi bio prevelik odjednom.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Autosjedalica – ovo morate imati. Dijete je već iz rodilišta kući potrebno prevesti u autosjedalici, zato se prije odlaska na porod pobrinite za adekvatnu autosjedalicu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nosiljka – vrsta je zaista mnogo, malo istražite koja najbolje odgovara vašim dnevnim potrebama i pripremite si ju – sigurno nećete požaliti – kroz svoju dnevnu rutinu ćete bez ometanja moći nositi i svoju bebu koja će biti mirna uz vas jer čuje otkucaje vašega srca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kolica – također postoji nebrojeno vrsta i modela, te ih je potrebno izabrati prema svojim preferencijama i mogućnostima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Komoda – sve bebine stvari ćete morati negdje držati, razmislite imate li trenutno raspoloživog prostora ili ćete morati kupiti novu komodicu – zgodno je ako vam je na njoj podloga za presvlačenje jer će vam u tom slučaju biti sve pri ruci</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Što je sve potrebno jednom novorođenčetu? Kako trudnoća odmiče, roditelji (a pogotovo mame) skloni su kupovati cijelu silu potrebnih i nepotrebnih stvari za svoje novorođenče.  Na tržištu postoji nepojmljivo mnogo proizvoda za djecu, ali treba li vam baš svaki? Pa, vjerojatno ne.
Kako se ne biste pretjerano zaletjeli i kupili hrpe stvari koje možda nećete stići niti raspakirati, donosimo vam popis stvari koje će sigurno biti korisne i korištene kada beba dođe.

   Odjeća

Ovo je sigurno svima najugodnija kupovina. Kako i ne bi bila kad je sve tako malo i slatko. Ali ne dajte da vas zato ponese. Vaša će beba sigurno dobiti puno malene odjeće za babinje, a i bebe izuzetno brzo prerastu najmanje veličine, tako da vam preporučujemo da kupite ono najosnovnije.

   
      7 bodića (dugih ili kratkih rukava ovisno o godišnjem dobu)
   
   
      7 jednodijelnih odijelaca za spavanje
   
   
      Kapica/šeširić (ovisno o godišnjem dobu, za grijanje glave ili za zaštitu od sunca)
   
   
      2-3 vestice (izbjegavajte pulovere da ih ne biste morali prevlačiti preko bebine glave, vestice na kopčanje su puno praktičnije)
   
   
      Nekoliko pari čarapica ili šlapica
   
   
      2-3 partikle/babarina/slinčeka
   


   Presvlačenje

Ovo je malo manje glamurozan dio roditeljstva – prljave pelene. Tijekom prve godine bebi će trebati oko 3000 presvlačenja, a za ovaj zabavni dio bit će vam potrebne:

   
      Pelene (platnene ili jednokratne)
   
   
      Maramice (jednokratne ili platnene krpice)
   
   
      Podloga za presvlačenje
   
   
      Krema protiv pelenskog osipa (ili kokosovo ulje, ako ste skloniji prirodnoj alternativi)
   


   Spavanje

Novorođenčad spava puno, čak i do 18 sati dnevno i zato budite sigurni da im je udobno. Trebat će vam:

   
      Krevet – kolijevka, košara ili klasični dječji krevetić, dijete će jako puno vremena provoditi ovdje, pa imajte to na umu pri odabiru
   
   
      Vreća za spavanje – kada dijete zakopčate u nju možete biti sigurni da tijekom noći neće biti otkriveno (za razliku od dekice)
   
   
      Dekica – odlična je za šetnje ili kada se s vašim mališanom mazite na kauču
   
   
      Posteljina – bebi će trebati čvrst madrac i plahta koja mu dobro pristaje (zbog sigurnosti bebe pri kupovini pazite da je madrac prave veličine za krevetić)
   


   Hranjenje

Stvari potrebne za hranjenje ovise o tome što odlučite da je najbolje za vaše dijete – dojiti ga ili hraniti dojenačkom formulom.
Kod dojenih beba će vam trebati:

   
      Tetra za podrignuti
   
   
      Krema za bradavice
   
   
      Jastučići za dojilje
   
   
      Grudnjaci za dojenje
   
   
      Izdajalica (po potrebi)
   

Kod beba na formuli će vam trebati:

   
      Dojenačka formula (za savjet o izboru marke hrane priupitajte pedijatra)
   
   
      Bočica od 150 ml
   
   
      Bočica od 250 ml
   
   
      Termosica (za ponijeti prokuhalu vodu kada izlazite s djetetom)
   


   


   Zdravlje i sigurnost

Za početak će vam trebati samo nekoliko stvari, a kako beba bude rasla, jačala i više se kretala po kući, morat ćete ju prilagoditi potrebama svoga mališana.
A za sada će vam biti dovoljni:

   
      Kutija za prvu pomoć
   
   
      Digitalni toplomjer za uho
   
   
      Dječja grickalica za nokte
   
   
      Baby monitor
   


   Igračke

Prvih nekoliko mjeseci života bebe uopće ne mare za igračke, ali možda ćete vi ipak htjeti imati koju pri ruci. U tom slučaju možete kupiti:

   
      Par šuškalica ili platnenih knjiga
   
   
      Zvečku
   
   
      Grickalicu za zubiće
   

Također, vrlo je vjerojatno da će beba neke igračke dobiti i na poklon, tako da zaista nema potrebe da ih kupujete previše.

   Velike stvari

Preostalo je još nekoliko velikih stvari koje će vam svakako trebati za bebu, a dobra je ideja kupovati ih još tijekom trudnoće kako vam trošak ne bi bio prevelik odjednom.

   
      Autosjedalica – ovo morate imati. Dijete je već iz rodilišta kući potrebno prevesti u autosjedalici, zato se prije odlaska na porod pobrinite za adekvatnu autosjedalicu
   
   
      Nosiljka – vrsta je zaista mnogo, malo istražite koja najbolje odgovara vašim dnevnim potrebama i pripremite si ju – sigurno nećete požaliti – kroz svoju dnevnu rutinu ćete bez ometanja moći nositi i svoju bebu koja će biti mirna uz vas jer čuje otkucaje vašega srca
   
   
      Kolica – također postoji nebrojeno vrsta i modela, te ih je potrebno izabrati prema svojim preferencijama i mogućnostima
   
   
      Komoda – sve bebine stvari ćete morati negdje držati, razmislite imate li trenutno raspoloživog prostora ili ćete morati kupiti novu komodicu – zgodno je ako vam je na njoj podloga za presvlačenje jer će vam u tom slučaju biti sve pri ruci
   
 Mateja Krizmanić 

novorodjence_beba_pixabay

Što je sve potrebno jednom novorođenčetu?

Kada je u redu udariti dijete? Nikada. Mateja Krizmanić 

little child crying

Kada je u redu udariti dijete?

<para/>
<para>Alergije su neprimjerene i prekomjerne imunosne reakcije na tvari koje su inače bezopasne (kao što su bjelančevine kravljeg mlijeka). Imunosni sustav greškom prepoznaje bezopasnu tvar kao prijetnju i pokreće burnu reakciju koja izaziva alergijske simptome. Nakon što imunosni sustav razvije preosjetljivost na određeni alergen, imunosni sustav pamti taj alergen i prepoznaje ga. Ako imunosni sustav razvije preosjetljivost, dodir s tim alergenom može dovesti do alergijske reakcije.</para>
<para>Odavno je poznato da su strane bjelančevine (kao što su bjelančevine kravljeg mlijeka) pokretači alergijskih reakcija. Bjelančevine kravljeg mlijeka sadrže znatno veću količinu slijedova alergena od bjelančevina u majčinu mlijeku.</para>
<para>Majčino mlijeko odlikuje se niskim alergenskim potencijalom. Dakle, pomoć u sprečavanju pojave alergija smanjenjem razvoja preosjetljivosti i povećanjem otpornosti još je jedna od velikih prednosti majčina mlijeka.</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para/>

Uloga bjelančevina u prevenciji alergija kod beba Bjelančevine u majčinu mlijeku pomažu u sprečavanju pojave alergija! 
Alergije su neprimjerene i prekomjerne imunosne reakcije na tvari koje su inače bezopasne (kao što su bjelančevine kravljeg mlijeka). Imunosni sustav greškom prepoznaje bezopasnu tvar kao prijetnju i pokreće burnu reakciju koja izaziva alergijske simptome. Nakon što imunosni sustav razvije preosjetljivost na određeni alergen, imunosni sustav pamti taj alergen i prepoznaje ga. Ako imunosni sustav razvije preosjetljivost, dodir s tim alergenom može dovesti do alergijske reakcije.
Odavno je poznato da su strane bjelančevine (kao što su bjelančevine kravljeg mlijeka) pokretači alergijskih reakcija. Bjelančevine kravljeg mlijeka sadrže znatno veću količinu slijedova alergena od bjelančevina u majčinu mlijeku.
Majčino mlijeko odlikuje se niskim alergenskim potencijalom. Dakle, pomoć u sprečavanju pojave alergija smanjenjem razvoja preosjetljivosti i povećanjem otpornosti još je jedna od velikih prednosti majčina mlijeka.

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

 Sponzorirani članak 

beba koza pixabay

Uloga bjelančevina u prevenciji alergija kod beba

<para>
 Vezikouretalni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u djece, a svako treće dijete s urinarnom infekcijom ima refluks</para>
<para>Kod zdrave se djece urin iz bubrega spušta u mjehur dok se kod djece oboljele od refluksa, urin iz mjehura vraća natrag u mokraćovod pa do bubrega.</para>
<para>Uzroci ovog poremećaja mogu biti fizičke abnormalnosti građe mokraćovoda i mjehura ili pogreška cjelokupnog mokraćnog mehanizma koja se događa za vrijeme djetetova razvoja u maternici.
</para>
<heading2>Simptomi i dijagnoza refluksa mokraće</heading2>
<para>
Vezikouretalni refluks nema specifične simptome, a većinom se otkriva tek kada dijete oboli od neke vrste urinoinfekta povezanog s povišenom temperaturom.</para>
<para>Znakovi urinoinfekcija kod starije djece su pojačan nagon za mokrenjem, peckanje, zamućen urin, bol u donjem dijelu trbuha i leđa te povišena temperatura. Javiti se mogu mučnina i povraćanje.</para>
<para>Kod beba se simptomi teže uočavaju jer nemate pristup mokraći, ali ukoliko uočite da bebin urin jako zaudara, da joj se povisila temperatura i neobično je razdražljiva, svakako posumnjajte na urinarni problem.</para>
<para>Srednji mlaz prvog jutarnjeg urina otkrit će eventualnu infekciju kod djece, dok je postupak prikupljanja urina kod beba nešto kompliciraniji. Da bi se prikupio urin, bebama se na oprano spolovilo lijepe sterilne vrećice sakupljači koje se drže maksimalno sat vremena. Ukoliko u tom vremenu beba ne napuni vrećicu, stara se miče i lijepi se nova. Nakon prikupljanja urina, u roku od sat vremena, on se dostavlja u najbliži laboratorij.</para>
<para>Ako liječnik, prilikom dijagnosticiranja uroinfekta posumnja na VUR, obavit će nekoliko specijalističkih pretraga kao što su ultrazvučni pregled mokraćovoda za vrijeme mokrenja kojim se utvrđuje stupanj refluksa od kojeg dijete boluje.</para>
<para>Ukoliko se uspostavi dijagnoza VUR-a, daljna obrada uključuje invazivnije metode koje se uglavnom koriste kateterom i kontrastom kako bi se promatralo vraća li se mokraća natrag u bubrege.
</para>
<heading2>Liječenje refluksa i prevencija</heading2>
<para>
Glavni cilj kod liječenja VUR-a jest smanjiti mogućnost infekcija i zaštititi bubrege. Prisustvo bakterija u urinu djece koja imaju refluks, lako može dovesti do težih infekcija bubrega jer se bakterije, zajedno s urinom, vraćaju do bubrega.</para>
<para>Ukoliko primjetite da dijete ima vrlo visoku temperaturu, povraća ili ima jake mučnine i bolove, moguće je da se radi o bubrežnoj infekciji na koju valja odmah reagirati i dijete odvesti liječniku. Ako ga simptomi uhvate za vrijeme vikenda, ne treba čekati početak sljedećeg tjedna već s djetetom otići u ambulantu hitne pomoći kako bi se liječenje započelo čim prije.</para>
<para>Neliječeni VUR kod nešto starije djece može prouzrokovati probleme s bubrezima, njihovu oslabljenu funkciju ili zatajenje te prisustvo proteina u urinu ili visok tlak.</para>
<para>Ovisno o stupnju, liječenje VUR-a obuhvaća preventivno uzimanje niskih doza antibiotika kod 1. i 2. stupnja kako bi se urin održavao sterilnim, a 3. i 4. stupanj zahtjevaju endoskopsko liječenje odnosno kirurški zahvat.</para>
<para>Iako su djevojčice, zbog anatomije spolnog organa, sklonije urinarnim infekcijama pa tako i refluksu mokraće, dječaci ne zaostaju u učestalosti obolijenja. Djevojčice obolijevaju u nešto starijoj dobi dok dječaci češće obolijevaju u najranijoj životnoj dobi zbog anatomskih anomalija i nerazvijenosti mokraćnih organa.</para>
<para>Ponekad i ultrazvuk nerođene bebe može pokazati hoće li dijete imati refluks jer otkriva eventualnu natečenost bubrega koji signalizira VUR.</para>
<para>Na sreću, većina djece ne razvija teže komplikacije i mokraćni refluks prerastu. Oboljela se djeca moraju redovito kontrolirati i po potrebi uzimati preventivne doze antibiotika kako bi se spriječile infekcije koje su najveći uzrok pogoršanja vezikouretalnog refluksa.</para>
<para> </para>

Kako prepoznati urinarni refluks kod beba i djece Vezikouretalni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u djece, a svako treće dijete s urinarnom infekcijom ima refluks. 
   Vezikouretalni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u djece, a svako treće dijete s urinarnom infekcijom ima refluks
Kod zdrave se djece urin iz bubrega spušta u mjehur dok se kod djece oboljele od refluksa, urin iz mjehura vraća natrag u mokraćovod pa do bubrega.
Uzroci ovog poremećaja mogu biti fizičke abnormalnosti građe mokraćovoda i mjehura ili pogreška cjelokupnog mokraćnog mehanizma koja se događa za vrijeme djetetova razvoja u maternici.

Simptomi i dijagnoza refluksa mokraće

Vezikouretalni refluks nema specifične simptome, a većinom se otkriva tek kada dijete oboli od neke vrste urinoinfekta povezanog s povišenom temperaturom.
Znakovi urinoinfekcija kod starije djece su pojačan nagon za mokrenjem, peckanje, zamućen urin, bol u donjem dijelu trbuha i leđa te povišena temperatura. Javiti se mogu mučnina i povraćanje.
Kod beba se simptomi teže uočavaju jer nemate pristup mokraći, ali ukoliko uočite da bebin urin jako zaudara, da joj se povisila temperatura i neobično je razdražljiva, svakako posumnjajte na urinarni problem.
Srednji mlaz prvog jutarnjeg urina otkrit će eventualnu infekciju kod djece, dok je postupak prikupljanja urina kod beba nešto kompliciraniji.  Da bi se prikupio urin, bebama se na oprano spolovilo lijepe sterilne vrećice sakupljači koje se drže maksimalno sat vremena. Ukoliko u tom vremenu beba ne napuni vrećicu, stara se miče i lijepi se nova. Nakon prikupljanja urina, u roku od sat vremena, on se dostavlja u najbliži laboratorij.
Ako liječnik, prilikom dijagnosticiranja uroinfekta posumnja na VUR, obavit će nekoliko specijalističkih pretraga kao što su ultrazvučni pregled mokraćovoda za vrijeme mokrenja kojim se utvrđuje stupanj refluksa od kojeg dijete boluje.
Ukoliko se uspostavi dijagnoza VUR-a, daljna obrada uključuje invazivnije metode koje se uglavnom koriste kateterom i kontrastom kako bi se promatralo vraća li se mokraća natrag u bubrege.

Liječenje refluksa i prevencija

Glavni cilj kod liječenja VUR-a jest smanjiti mogućnost infekcija i zaštititi bubrege.  Prisustvo bakterija u urinu djece koja imaju refluks, lako može dovesti do težih infekcija bubrega jer se bakterije, zajedno s urinom, vraćaju do bubrega.
Ukoliko primjetite da dijete ima vrlo visoku temperaturu, povraća ili ima jake mučnine i bolove, moguće je da se radi o bubrežnoj infekciji na koju valja odmah reagirati i dijete odvesti liječniku. Ako ga simptomi uhvate za vrijeme vikenda, ne treba čekati početak sljedećeg tjedna već s djetetom otići u ambulantu hitne pomoći kako bi se liječenje započelo čim prije.
Neliječeni VUR kod nešto starije djece može prouzrokovati probleme s bubrezima, njihovu oslabljenu funkciju ili zatajenje te prisustvo proteina u urinu ili visok tlak.
Ovisno o stupnju, liječenje VUR-a obuhvaća preventivno uzimanje niskih doza antibiotika kod 1. i 2. stupnja kako bi se urin održavao sterilnim, a 3. i 4. stupanj zahtjevaju endoskopsko liječenje odnosno kirurški zahvat.
Iako su djevojčice, zbog anatomije spolnog organa, sklonije urinarnim infekcijama pa tako i refluksu mokraće, dječaci ne zaostaju u učestalosti obolijenja. Djevojčice obolijevaju u nešto starijoj dobi dok dječaci češće obolijevaju u najranijoj životnoj dobi zbog anatomskih anomalija i nerazvijenosti mokraćnih organa.
Ponekad i ultrazvuk nerođene bebe može pokazati hoće li dijete imati refluks jer otkriva eventualnu natečenost bubrega koji signalizira VUR.
Na sreću, većina djece ne razvija teže komplikacije i mokraćni refluks prerastu. Oboljela se djeca moraju redovito kontrolirati i po potrebi uzimati preventivne doze antibiotika kako bi se spriječile infekcije koje su najveći uzrok pogoršanja vezikouretalnog refluksa.
  Jelena Pervan 

smiling baby sitting on chamber pot with toilet paper

Kako prepoznati urinarni refluks kod beba i djece

<para>Dojenje je zlatni standard prehrane dojenčeta, a majčino mlijeko prilagođeno je upravo djetetu kojeg majka doji. Dojenje ima neosporive i dokazane pozitivne učinke kako na dojenče tako i na majku koja doji. Posljednjih je godina u porastu isticanje važnosti dojenja, a statistički podaci govore da su majke sve predanije isključivom dojenju u ovom važnom životnom razdoblju. Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tako navode povećanje broja dojene djece pa je čak više od polovice dojenčadi u Hrvatskoj isključivo dojeno tijekom prvih nekoliko mjeseci života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Majčino mlijeko je „živa hrana“
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Majčino mlijeko jedina je „živa hrana“ te se mijenja s obzirom na potrebe dojenčeta, a zanimljivo je da se promjene u sastavu događaju čak i za vrijeme samog podoja. Poznato je da tijekom laktacijskog razdoblja majčino mlijeko mijenja svoja svojstva pa tako iz oblika guste žućkaste tekućine visoke energetske vrijednosti i nutritivnog sastava, kolostruma, kroz prijelaznu fazu poprima svoj zreli oblik.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sastav majčina mlijeka je jedinstven te osim nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj djeteta, ono sadrži i niz biološki aktivnih tvari poput enzima, hormona, faktora rasta, antitijela, imunih stanica, ali i živih mikroorganizama koji se smatraju prvim probioticima. Upravo iz ovog razloga dojenje ima nepobitno pozitivan učinak na rast, razvoj i zdravlje djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Sastav majčinog mlijeka savršeno se poklapa s potrebama dojenčeta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Energetske i nutritivne potrebe dojenčeta rapidno se mijenjaju tijekom njegove prve godine života, zbog čega dolazi do promjene sadržaja gotovo svake sastavnice majčinog mlijeka. Istražujući sastav, pokazalo se da tijekom vremena laktacije dolazi do velike promjene upravo u udjelu proteina. Kolostrum, mlijeko koje se stvara u prvih nekoliko dana nakon poroda, sadrži izrazito visoku koncentraciju proteina koja se kreće od 3 do 4,5 g/100 kcal. To se objašnjava činjenicom da tek rođeno dijete, uz izuzetno visoku brzinu rasta, konzumira relativno male količine majčinog mlijeka. Postupno povećanje unosa majčina mlijeka i smanjena brzina rasta djeteta tijekom prvih 6 mjeseci života dovodi do toga da koncentracije proteina značajno opadaju kroz sljedećih nekoliko mjeseci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Uloga proteina iz majčina mlijeka u rastu i razvoju
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Proteini u majčinom mlijeku nemaju „samo“ ulogu hranjivih tvari, oni su mnogo više te čine najveći broj biološki aktivnih tvari koje djeluju na razvoj svih organskih sustava, a osobito razvoj imunološkog, moždanog i hormonalnog sustava. Osnovne gradivne jedinice proteina su aminokiseline. Trenutna znanstvena saznanja opisuju proteine kao „programski jezik“ koji uvelike utječe na način „metaboličkog programiranja“, odnosno rad metabolizma. Postoji, naime, preko 20 različitih aminokiselina koje se mogu međusobno spajati i kombinirati u različite duge lance te su upravo one zaslužne za stvaranje pojedinih vrsta proteina, koji tada u djetetovom organizmu djeluju kao „graditelji“, „branitelji“ ili „pomoćnici“. Veliki broj aminokiselina spada u grupu molekula koje ljudski organizam ne može sam stvoriti te ih je potrebno unositi prehranom. U dojenačkoj dobi broj esencijalnih molekula koje organizam ne može sam stvoriti znatno je veći. Majčino mlijeko sadrži sve aminokiseline i posebno „skrojene“ proteine točno prema potrebama dojenčeta, kako bi se osigurao najbolji gradivni materijal za rast i razvoj djeteta. Osim što izgrađuju gotovo sva tkiva čovjekova organizma, proteini iz majčinog mlijeka sudjeluju u probavi i iskorištavanju ostalih hranjivih tvari prisutnih u majčinom mlijeku, obrani organizma od infekcija i regulaciji rada imunološkog sustava, čime se smanjuje mogućnost razvoja alergija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Novija znanstvena istraživanja, među kojima se ističu ona Nestlé Nutrition Instituta, potvrđuju da proteini iz majčinog mlijeka imaju nepobitnu značajnu ulogu u razvoju djetetovog mozga, ali i u prevenciji pretilosti i s njom vezanih bolesti, poput kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa kasnije u životu. Upravo iz ovog razloga proteini u majčinom mlijeku danas predstavljaju jednu od vodećih tema znanstvenog pedijatrijskog kruga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upravo ovaj savršen sastav i jedinstvenost majčina mlijeka nemoguće je zamijeniti kravljim mlijekom. Kravlje mlijeko ne može nadoknaditi potrebe dojenčeta, štoviše njegova upotreba kao osnovnog mlijeka u dojenačkoj dobi može imati teže posljedice na zdravlje djeteta. Iz ovog razloga krovne institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) savjetuju davanje kravljeg mlijeka djetetu tek nakon navršene 1. godine života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Proteini nas programiraju, a sve počinje s majčinim mlijekom Dojenje - zlatni standard za prehranu dojenčeta Dojenje je zlatni standard prehrane dojenčeta, a majčino mlijeko prilagođeno je upravo djetetu kojeg majka doji. Dojenje ima neosporive i dokazane pozitivne učinke kako na dojenče tako i na majku koja doji. Posljednjih je godina u porastu isticanje važnosti dojenja, a statistički podaci govore da su majke sve predanije isključivom dojenju u ovom važnom životnom razdoblju. Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tako navode povećanje broja dojene djece pa je čak više od polovice dojenčadi u Hrvatskoj isključivo dojeno tijekom prvih nekoliko mjeseci života.
   
   Majčino mlijeko je „živa hrana“
   
   
Majčino mlijeko jedina je „živa hrana“ te se mijenja s obzirom na potrebe dojenčeta, a zanimljivo je da se promjene u sastavu događaju čak i za vrijeme samog podoja. Poznato je da tijekom laktacijskog razdoblja majčino mlijeko mijenja svoja svojstva pa tako iz oblika guste žućkaste tekućine visoke energetske vrijednosti i nutritivnog sastava, kolostruma, kroz prijelaznu fazu poprima svoj zreli oblik.
   
Sastav majčina mlijeka je jedinstven te osim nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj djeteta, ono sadrži i niz biološki aktivnih tvari poput enzima, hormona, faktora rasta, antitijela, imunih stanica, ali i živih mikroorganizama koji se smatraju prvim probioticima. Upravo iz ovog razloga dojenje ima nepobitno pozitivan učinak na rast, razvoj i zdravlje djeteta.
   
   Sastav majčinog mlijeka savršeno se poklapa s potrebama dojenčeta
   
   
Energetske i nutritivne potrebe dojenčeta rapidno se mijenjaju tijekom njegove prve godine života, zbog čega dolazi do promjene sadržaja gotovo svake sastavnice majčinog mlijeka. Istražujući sastav, pokazalo se da tijekom vremena laktacije dolazi do velike promjene upravo u udjelu proteina. Kolostrum, mlijeko koje se stvara u prvih nekoliko dana nakon poroda, sadrži izrazito visoku koncentraciju proteina koja se kreće od 3 do 4,5 g/100 kcal. To se objašnjava činjenicom da tek rođeno dijete, uz izuzetno visoku brzinu rasta, konzumira relativno male količine majčinog mlijeka. Postupno povećanje unosa majčina mlijeka i smanjena brzina rasta djeteta tijekom prvih 6 mjeseci života dovodi do toga da koncentracije proteina značajno opadaju kroz sljedećih nekoliko mjeseci.
   
   Uloga proteina iz majčina mlijeka u rastu i razvoju
   
   
Proteini u majčinom mlijeku nemaju „samo“ ulogu hranjivih tvari, oni su mnogo više te čine najveći broj biološki aktivnih tvari koje djeluju na razvoj svih organskih sustava, a osobito razvoj imunološkog, moždanog i hormonalnog sustava. Osnovne gradivne jedinice proteina su aminokiseline. Trenutna znanstvena saznanja opisuju proteine kao „programski jezik“ koji uvelike utječe na način „metaboličkog programiranja“, odnosno rad metabolizma. Postoji, naime, preko 20 različitih aminokiselina koje se mogu međusobno spajati i kombinirati u različite duge lance te su upravo one zaslužne za stvaranje pojedinih vrsta proteina, koji tada u djetetovom organizmu djeluju kao „graditelji“, „branitelji“ ili „pomoćnici“. Veliki broj aminokiselina spada u grupu molekula koje ljudski organizam ne može sam stvoriti te ih je potrebno unositi prehranom. U dojenačkoj dobi broj esencijalnih molekula koje organizam ne može sam stvoriti znatno je veći. Majčino mlijeko sadrži sve aminokiseline i posebno „skrojene“ proteine točno prema potrebama dojenčeta, kako bi se osigurao najbolji gradivni materijal za rast i razvoj djeteta. Osim što izgrađuju gotovo sva tkiva čovjekova organizma, proteini iz majčinog mlijeka sudjeluju u probavi i iskorištavanju ostalih hranjivih tvari prisutnih u majčinom mlijeku, obrani organizma od infekcija i regulaciji rada imunološkog sustava, čime se smanjuje mogućnost razvoja alergija.
   
Novija znanstvena istraživanja, među kojima se ističu ona Nestlé Nutrition Instituta, potvrđuju da proteini iz majčinog mlijeka imaju nepobitnu značajnu ulogu u razvoju djetetovog mozga, ali i u prevenciji pretilosti i s njom vezanih bolesti, poput kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa kasnije u životu. Upravo iz ovog razloga proteini u majčinom mlijeku danas predstavljaju jednu od vodećih tema znanstvenog pedijatrijskog kruga.
   
Upravo ovaj savršen sastav i jedinstvenost majčina mlijeka nemoguće je zamijeniti kravljim mlijekom. Kravlje mlijeko ne može nadoknaditi potrebe dojenčeta, štoviše njegova upotreba kao osnovnog mlijeka u dojenačkoj dobi može imati teže posljedice na zdravlje djeteta. Iz ovog razloga krovne institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) savjetuju davanje kravljeg mlijeka djetetu tek nakon navršene 1. godine života.
   
  Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh., klinička nutricionistica  

Proteini nas programiraju, a sve počinje s majčinim mlijekom

<para>Jeste li znali da se sastav majčina mlijeka mijenja ovisno o dobi Vašeg djeteta? To je zato što su potrebe djeteta tijekom njegova rasta i razvoja različite.</para>
<para>Ključni sastojak koji se mijenja su BJELANČEVINE.</para>
<para>Majčino mlijeko u početku sadrži više bjelančevina jer su one potrebne djetetu kako bi moglo veoma brzo rasti, a kasnije se količina bjelančevina u majčinu mlijeku smanjuje zbog manjih potreba.</para>
<para>Postoji još jedan razlog zašto se udio bjelančevina u majčinu mlijeku mijenja ovisno o dobi djeteta, a to je da se on prilagođava količini majčina mlijeka koju dijete popije. U prvim mjesecima života dijete pije male količine majčina mlijeka pa je stoga u tom razdoblju udio bjelančevina u 100ml majčina mlijeka visok. U sljedećim mjesecima života dijete pije veće količine majčina mlijeka zbog čega udio bjelančevina u 100ml opada kako bi potrebe rasta i razvoja djeteta i dalje bile zadovoljene.</para>
<para>Prilagodbom na sve sporiju brzinu rasta i povezano smanjenje zahtjeva za bjelančevinama, udio bjelančevina u majčinu mlijeku mijenja se kako bi savršeno zadovoljio potrebe dojenčeta.</para>
<para>
 Jedinstvena kvaliteta bjelančevina u majčinu mlijeku upravo je ono što ga čini tako posebnim.
</para>
<para>Bjelančevine se sastoje od manjih sastavnica, aminokiselina. Svaka aminokiselina ima specifičnu ulogu u zdravlju i razvoju djeteta te je stoga svaka od njih potrebna u točno određenim količinama. Upravo kombinacija tih aminokiselina u odgovarajućim količinama određuje kvalitetu bjelančevine. Na primjer, kvaliteta bjelančevina u majčinu mlijeku značajno se razlikuje od kvalitete bjelančevina u kravljem mlijeku.</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para/>

Bjelančevine u majčinom mlijeku Količina bjelančevina u majčinu mlijeku savršeno se prilagođava dobi i potrebama Vašeg djeteta u svakoj razvojnoj fazi.

Majčino je mlijeko uistinu izvanredno! Jeste li znali da se sastav majčina mlijeka mijenja ovisno o dobi Vašeg djeteta? To je zato što su potrebe djeteta tijekom njegova rasta i razvoja različite.
Ključni sastojak koji se mijenja su BJELANČEVINE.
Majčino mlijeko u početku sadrži više bjelančevina jer su one potrebne djetetu kako bi moglo veoma brzo rasti, a kasnije se količina bjelančevina u majčinu mlijeku smanjuje zbog manjih potreba.
Postoji još jedan razlog zašto se udio bjelančevina u majčinu mlijeku mijenja ovisno o dobi djeteta, a to je da se on prilagođava količini majčina mlijeka koju dijete popije. U prvim mjesecima života dijete pije male količine majčina mlijeka pa je stoga u tom razdoblju udio bjelančevina u 100ml majčina mlijeka visok. U sljedećim mjesecima života dijete pije veće količine majčina mlijeka zbog čega udio bjelančevina u 100ml opada kako bi potrebe rasta i razvoja djeteta i dalje bile zadovoljene.
Prilagodbom na sve sporiju brzinu rasta i povezano smanjenje zahtjeva za bjelančevinama, udio bjelančevina u majčinu mlijeku mijenja se kako bi savršeno zadovoljio potrebe dojenčeta.

   Jedinstvena kvaliteta bjelančevina u majčinu mlijeku upravo je ono što ga čini tako posebnim.

Bjelančevine se sastoje od manjih sastavnica, aminokiselina. Svaka aminokiselina ima specifičnu ulogu u zdravlju i razvoju djeteta te je stoga svaka od njih potrebna u točno određenim količinama. Upravo kombinacija tih aminokiselina u odgovarajućim količinama određuje kvalitetu bjelančevine. Na primjer, kvaliteta bjelančevina u majčinu mlijeku značajno se razlikuje od kvalitete bjelančevina u kravljem mlijeku.

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

 Sponzorirani članak 

dojenje beba pixabay

Bjelančevine u majčinom mlijeku

<para>U bilo kojoj dobi, smrt bliske osobe najčešće donosi veliku tugu, ali i različite druge snažne emocije. Uz to, osoba treba naučiti funkcionirati bez preminule osobe, a često se nije lako nositi ni sa socijalnim pravilima i očekivanjima vezanima uz tugovanje. Kada se takav gubitak dogodi tijekom adolescencije, tugovanje postaje još složenije. Adolescent, uz „zadatak“ da se emocionalno oprosti od osobe koju je izgubio, u isto vrijeme ima i „zadatak“ da se iz djeteta razvije u odraslu osobu. Snažne emocije, upoznavanje i „isprobavanje“ novih aspekata sebe te preispitivanje socijalnih pravila, dio su i razdoblja adolescencije i procesa tugovanja te adolescentima često treba pomoć da bi se u tome snašli. Kako bi im odrasli mogli pružiti adekvatnu podršku, važno je da budu upoznati s nekim specifičnostima tugovanja adolescenata.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prve reakcije adolescenata znaju se dosta razlikovati od reakcija odraslih. One su često manje intenzivne, što ne znači da je njihov osjećaj tuge općenito manji, već reakcija jednostavno odražava njihovu zbunjenost novom situacijom. S druge strane, ukoliko adolescent na nečiju smrt reagira intenzivnije nego što je očekivano, nikako ne treba „ublažavati“ tu reakciju rečenicama poput „Niste si vi bili tako bliski.“, „Pa samo ste dva puta izašli, nije ti to bio pravi dečko, naći ćeš si ti brzo nekog novog“. Nametanje odrasle perspektive neće im pomoći da manje pate.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U kasnijem razdoblju, važno je imati na umu da je posve normalno da se adolescent „prebacuje“ iz stanja tugovanja u stanje „normalnog“ adolescentskog života i obrnuto. Bitno je da adolescent osjeća da je u redu da povremeno izađe iz stanja tugovanja, i ponaša se na tipičan adolescentski način, bez straha da će biti osuđivan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Gubitak bliske osobe može izazvati vrlo burne i raznolike emocije – poput ljutnje na preminulog, zbog toga što ga je „ostavio“ ili zbog toga što nije bolje pazio na sebe; ljutnje na druge osobe koje mu nisu bile dovoljno dobre; krivnje zbog toga što sam adolescent nije bila dovoljno dobar prema preminulom. Kod adolescenata sve ove reakcije mogu biti i intenzivnije nego kod odraslih, stoga što je njima pitanje odgovornosti često nejasno; skloni su je u jednoj situaciji uzeti previše, a u drugoj premalo odgovornosti na sebe. Kako kod njih općenito često postoji nejasnoća oko toga koja je njihova uloga, u slučaju gubitka bliske osobe ponekad su skloni prevelikom preuzimanju odgovornosti za one koji su ostali. Tome zna doprinijeti i okolina, izjavama poput „Ti si sada muško u kući.“ ili „Sada moraš biti jaka za svoju mamu.“. Bitno je imati na umu da adolescent nikako ne može postati otac svojoj braći, partner svojoj mami, niti treba biti emocionalno snažniji i stabilniji od odraslih osoba. Ukoliko netko adolescentu pokušava nametnuti tu ulogu, ili sam adolescent počne davati takve izjave, važno je razjasniti da to nikako nije njegova uloga. Pri tome ne treba negirati da su se stvari promijenile, već istaknuti da su odrasle osobe i dalje najodgovornije za rješavanje problema, a da on može biti pomagač. Adolescenti mogu, a često i žele, na konkretne načine pomoći drugim tugujućim osobama te to treba podržati - time razvijaju sposobnost emocionalnog dijeljenja te povećavaju osjećaj kontrole u situaciji kada je on uzdrman.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Što se tiče socijalnih očekivanja, adolescenti općenito nisu skloni slijeđenju konvencija, pa se ta njihova nesklonost očituje i u tugovanju. Primjerice, oni često imaju potrebu za manje uobičajenim ritualima – možda će im više značiti da drže u svom ormaru neki predmet preminule osobe, da idu na mjesto ili se bave aktivnošću koju je preminula osoba voljela (npr. okupe se i slušaju najdražu glazbu preminulog prijatelja), da pričaju smiješne anegdote o toj osobi, nego da posjećuju njezin grob. Pri tome je važno znati da ovakvi načini suočavanja s gubitkom nipošto nisu manje vrijedni od „klasičnih“. Također, nije neobično da adolescenti iskazuju vjerovanja vezana uz smrt i zagrobni život koja nisu uobičajena u našoj kulturi - to je vjerojatnije samo faza, pokušaj da se bolje nose sa zbunjenošću zbog gubitka, no u svakome slučaju, potrebno je da se takva razmišljanja „ne ispravljaju“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naravno, nije sve što adolescenti čine u tugovanju uvijek zdravo. Primjerice, ako adolescent gubi interes za sve što ga je prije zanimalo, počne imitirati preminulu osobu (npr. redovito se odijevati na način na koji se ona odijevala), pretjerano se veže uz drugu tugujuću osobu, ili mu pak tema smrti postane glavna preokupacija, potrebno je potražiti pomoć stručne osobe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ukoliko je suočavanje bazično zdravo, no adolescent se osjeća neshvaćeno ili osuđivano zbog načina na koji živi nakon gubitka bliske osobe, vrlo je vjerojatno da će početi prikrivati svoje osjećaje. To može dovesti do toga da počne „otupljivati“ emocije zloporabom sredstava ovisnosti, bježanje od emocija kroz pretjeranu aktivnosti ili pretjerano spavanje te zamjenjivanje emocija tjelesnim simptomima ili naizgled nevezanom agresijom i ljutnjom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Proces tugovanja dugoročno je proces koji osnažuje, jer njime osoba uči da može preživjeti gubitak te da preminula osoba može, na neki način, uvijek ostati dio života onih koji su je voljeli. I adolescenti mogu doći do tih spoznaja, no bitno je da na tom putu imaju podršku odraslih osoba koje ih razumiju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>dr. sc. Jelena Maričić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
psihologinja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Psihološki centar TESA<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: <ulink url="mailto:tesa.centar@gmail.com">tesa.centar@gmail.com</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="97cd920e-35c3-11eb-8cf5-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="a43e2a30-35c3-11eb-a0bd-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Kako pomoći adolescentu nakon smrti bliske osobe? Specifičnosti tugovanja adolescenata U bilo kojoj dobi, smrt bliske osobe najčešće donosi veliku tugu, ali i različite druge snažne emocije. Uz to, osoba treba naučiti funkcionirati bez preminule osobe, a često se nije lako nositi ni sa socijalnim pravilima i očekivanjima vezanima uz tugovanje. Kada se takav gubitak dogodi tijekom adolescencije, tugovanje postaje još složenije. Adolescent, uz „zadatak“ da se emocionalno oprosti od osobe koju je izgubio, u isto vrijeme ima i „zadatak“ da se iz djeteta razvije u odraslu osobu. Snažne emocije, upoznavanje i „isprobavanje“ novih aspekata sebe te preispitivanje socijalnih pravila, dio su i razdoblja adolescencije i procesa tugovanja te adolescentima često treba pomoć da bi se u tome snašli. Kako bi im odrasli mogli pružiti adekvatnu podršku, važno je da budu upoznati s nekim specifičnostima tugovanja adolescenata.
   
Prve reakcije adolescenata znaju se dosta razlikovati od reakcija odraslih. One su često manje intenzivne, što ne znači da je njihov osjećaj tuge općenito manji, već reakcija jednostavno odražava njihovu zbunjenost novom situacijom. S druge strane, ukoliko adolescent na nečiju smrt reagira intenzivnije nego što je očekivano, nikako ne treba „ublažavati“ tu reakciju rečenicama poput „Niste si vi bili tako bliski.“, „Pa samo ste dva puta izašli, nije ti to bio pravi dečko, naći ćeš si ti brzo nekog novog“. Nametanje odrasle perspektive neće im pomoći da manje pate.
   
U kasnijem razdoblju, važno je imati na umu da je posve normalno da se adolescent „prebacuje“ iz stanja tugovanja u stanje „normalnog“ adolescentskog života i obrnuto. Bitno je da adolescent osjeća da je u redu da povremeno izađe iz stanja tugovanja, i ponaša se na tipičan adolescentski način, bez straha da će biti osuđivan.
   
Gubitak bliske osobe može izazvati vrlo burne i raznolike emocije – poput ljutnje na preminulog, zbog toga što ga je „ostavio“ ili zbog toga što nije bolje pazio na sebe; ljutnje na druge osobe koje mu nisu bile dovoljno dobre; krivnje zbog toga što sam adolescent nije bila dovoljno dobar prema preminulom. Kod adolescenata sve ove reakcije mogu biti i intenzivnije nego kod odraslih, stoga što je njima pitanje odgovornosti često nejasno; skloni su je u jednoj situaciji uzeti previše, a u drugoj premalo odgovornosti na sebe. Kako kod njih općenito često postoji nejasnoća oko toga koja je njihova uloga, u slučaju gubitka bliske osobe ponekad su skloni prevelikom preuzimanju odgovornosti za one koji su ostali. Tome zna doprinijeti i okolina, izjavama poput „Ti si sada muško u kući.“ ili „Sada moraš biti jaka za svoju mamu.“. Bitno je imati na umu da adolescent nikako ne može postati otac svojoj braći, partner svojoj mami, niti treba biti emocionalno snažniji i stabilniji od odraslih osoba. Ukoliko netko adolescentu pokušava nametnuti tu ulogu, ili sam adolescent počne davati takve izjave, važno je razjasniti da to nikako nije njegova uloga. Pri tome ne treba negirati da su se stvari promijenile, već istaknuti da su odrasle osobe i dalje najodgovornije za rješavanje problema, a da on može biti pomagač. Adolescenti mogu, a često i žele, na konkretne načine pomoći drugim tugujućim osobama te to treba podržati - time razvijaju sposobnost emocionalnog dijeljenja te povećavaju osjećaj kontrole u situaciji kada je on uzdrman.
   
Što se tiče socijalnih očekivanja, adolescenti općenito nisu skloni slijeđenju konvencija, pa se ta njihova nesklonost očituje i u tugovanju. Primjerice, oni često imaju potrebu za manje uobičajenim ritualima – možda će im više značiti da drže u svom ormaru neki predmet preminule osobe, da idu na mjesto ili se bave aktivnošću koju je preminula osoba voljela (npr. okupe se i slušaju najdražu glazbu preminulog prijatelja), da pričaju smiješne anegdote o toj osobi, nego da posjećuju njezin grob. Pri tome je važno znati da ovakvi načini suočavanja s gubitkom nipošto nisu manje vrijedni od „klasičnih“. Također, nije neobično da adolescenti iskazuju vjerovanja vezana uz smrt i zagrobni život koja nisu uobičajena u našoj kulturi - to je vjerojatnije samo faza, pokušaj da se bolje nose sa zbunjenošću zbog gubitka, no u svakome slučaju, potrebno je da se takva razmišljanja „ne ispravljaju“.
   
Naravno, nije sve što adolescenti čine u tugovanju uvijek zdravo. Primjerice, ako adolescent gubi interes za sve što ga je prije zanimalo, počne imitirati preminulu osobu (npr. redovito se odijevati na način na koji se ona odijevala), pretjerano se veže uz drugu tugujuću osobu, ili mu pak tema smrti postane glavna preokupacija, potrebno je potražiti pomoć stručne osobe.
   
Ukoliko je suočavanje bazično zdravo, no adolescent se osjeća neshvaćeno ili osuđivano zbog načina na koji živi nakon gubitka bliske osobe, vrlo je vjerojatno da će početi prikrivati svoje osjećaje. To može dovesti do toga da počne „otupljivati“ emocije zloporabom sredstava ovisnosti, bježanje od emocija kroz pretjeranu aktivnosti ili pretjerano spavanje te zamjenjivanje emocija tjelesnim simptomima ili naizgled nevezanom agresijom i ljutnjom.
   
Proces tugovanja dugoročno je proces koji osnažuje, jer njime osoba uči da može preživjeti gubitak te da preminula osoba može, na neki način, uvijek ostati dio života onih koji su je voljeli. I adolescenti mogu doći do tih spoznaja, no bitno je da na tom putu imaju podršku odraslih osoba koje ih razumiju.
 

dr. sc. Jelena Maričić
psihologinja
Psihološki centar TESA
 

   Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: tesa.centar@gmail.com
   
   
   
 


      
 dr. sc. Jelena Maričić 

Kako pomoći adolescentu nakon smrti bliske osobe?

<para> Čak i oni koji su štreberski pristupili blizanačkoj trudnoći i za to vrijeme proučili svu moguću dostupnu literaturu mogu se malo izgubiti u usklađivanju života s nova dva (ili više) članova obitelji koji su došli u jednom trenu.</para>
<para>Donosimo male mudrosti koje će vam možda tijekom vremena s djecom značiti puno.</para>
<para>
 Timski rad je važan. Učite blizance da paze jedno na drugo. Kad jednom djetetu date keks, dajte mu da ponese i za drugo dijete. Kroz neko vrijeme će im to postati navika, pa kad jednom kažete da si ode po tenisice i obuje ih, ponijet će odmah i drugom djetetu. Ili kada si jedno ode po jabuku, odmah će ponijeti dvije. To olakšava vaš život jer djeca pazeći jedno na drugo vama barem u nekim stvarima prepolovljuju obveze.</para>
<para>
 Pazite na jedinstvenost svakoga. Prema djeci se uvijek odnosite individualno, ne kao prema Blizancima. Kada ste u mogućnosti neka jedno od roditelja negdje povede jedno dijete, a drugi roditelj drugo. Ovo će im pokazati da ih vidite kao odvojene osobe i da je u redu ako se malo i razdvoje. A isto se odnosi i na odjeću. To što su blizanci ne znači da moraju stalno od glave do pete biti jednako odjeveni.</para>
<para>
 Dijeljenje nije uvijek obavezno. Kažu da je lijepo kada djeca dijele stvari i to je istina, ali održavanje mira u kućanstvu bez podizanja bespotrebnih tenzija je također visoko na ljestvici prioriteta u roditelja. Očekivati od djece da u svakom trenu žele dijeliti svoje igračke je u najmanju ruku nepraktično (i nesigurno). Ako promislimo, pa ni mi odrasli ne volimo dijeliti baš sve svoje stvari s drugima. Dakle, djecu treba naučiti dijeliti, ali je u redu da im date blagoslov za par igračaka koje će biti „samo njihove“.</para>
<para>
 Blizance se ne voli isto. Htjeli to priznati ili ne, uvijek se jedno dijete ističe kao omiljenije. Ali ta se situacija mijenja na dnevnoj bazi, čak i u nekoliko sati po nekoliko puta – i to je sasvim u redu. A nadasve, ne mijenja činjenicu da ih volite neizmjerno čak i kad vas onaj trenutno omiljeniji gađa autićima.</para>
<para>
 Najbolji prijatelji?? Hm, pa… Ovo je istina polovicu vremena, a ostatak – oni su krvi neprijatelji. Pa unatoč tome, primijetit ćete da ne mogu jedno bez drugog – kao neka vrsta igre psa i mačke.</para>
<para>
 Natjecanje je svakodnevica. Roditelji blizanaca prisiljeni su biti posrednici u bespredmetnim raspravama poput one „U čijem tanjuru ima koji rezanac više?“ ili „S čije strane automobila je u putu bilo više životinja?“. Istina, zna biti izluđujuće, ali naviknete se.</para>
<para>
 Pomiješati ih je neizbježno. Neki blizanci izgledaju potpuno jednako, ali čak i kod onih koji nisu toliko slični zna se dogoditi. Naravno da roditelj zna tko je tko, pa brkanje lončića nije ništa spektakularno.</para>
<para>Biti roditelj blizancima je neprekidna avantura i potrebno je naučiti se nositi s tim, ali i smanjiti sva očekivanja, prvenstveno od sebe. Uglavnom je jedan roditelj s blizancima, a njih je i dalje dvoje. Dva na jednog i ne zvuči kao pravedna borba, zar ne? Ali treba zapamtiti da oni donose i dvostruko više ljubavi te dvostruko više zadovoljstva.</para>

Što morate znati o odgoju blizanaca? Roditelji blizanaca u jednom paketu dobivaju dvostruko veselje, ali i dvostruke obaveze i brige.  Čak i oni koji su štreberski pristupili blizanačkoj trudnoći i za to vrijeme proučili svu moguću dostupnu literaturu mogu se malo izgubiti u usklađivanju života s nova dva (ili više) članova obitelji koji su došli u jednom trenu.
Donosimo male mudrosti koje će vam možda tijekom vremena s djecom značiti puno.

   Timski rad je važan. Učite blizance da paze jedno na drugo. Kad jednom djetetu date keks, dajte mu da ponese i za drugo dijete. Kroz neko vrijeme će im to postati navika, pa kad jednom kažete da si ode po tenisice i obuje ih, ponijet će odmah i drugom djetetu. Ili kada si jedno ode po jabuku, odmah će ponijeti dvije. To olakšava vaš život jer djeca pazeći jedno na drugo vama barem u nekim stvarima prepolovljuju obveze.

   Pazite na jedinstvenost svakoga. Prema djeci se uvijek odnosite individualno, ne kao prema Blizancima. Kada ste u mogućnosti neka jedno od roditelja negdje povede jedno dijete, a drugi roditelj drugo. Ovo će im pokazati da ih vidite kao odvojene osobe i da je u redu ako se malo i razdvoje. A isto se odnosi i na odjeću. To što su blizanci ne znači da moraju stalno od glave do pete biti jednako odjeveni.

   Dijeljenje nije uvijek obavezno. Kažu da je lijepo kada djeca dijele stvari i to je istina, ali održavanje mira u kućanstvu bez podizanja bespotrebnih tenzija je također visoko na ljestvici prioriteta u roditelja. Očekivati od djece da u svakom trenu žele dijeliti svoje igračke je u najmanju ruku nepraktično (i nesigurno). Ako promislimo, pa ni mi odrasli ne volimo dijeliti baš sve svoje stvari s drugima. Dakle, djecu treba naučiti dijeliti, ali je u redu da im date blagoslov za par igračaka koje će biti „samo njihove“.

   Blizance se ne voli isto. Htjeli to priznati ili ne, uvijek se jedno dijete ističe kao omiljenije. Ali ta se situacija mijenja na dnevnoj bazi, čak i u nekoliko sati po nekoliko puta – i to je sasvim u redu. A nadasve, ne mijenja činjenicu da ih volite neizmjerno čak i kad vas onaj trenutno omiljeniji gađa autićima.

   Najbolji prijatelji?? Hm, pa… Ovo je istina polovicu vremena, a ostatak – oni su krvi neprijatelji. Pa unatoč tome, primijetit ćete da ne mogu jedno bez drugog – kao neka vrsta igre psa i mačke.

   Natjecanje je svakodnevica. Roditelji blizanaca prisiljeni su biti posrednici u bespredmetnim raspravama poput one „U čijem tanjuru ima koji rezanac više?“ ili „S čije strane automobila je u putu bilo više životinja?“. Istina, zna biti izluđujuće, ali naviknete se.

   Pomiješati ih je neizbježno. Neki blizanci izgledaju potpuno jednako, ali čak i kod onih koji nisu toliko slični zna se dogoditi. Naravno da roditelj zna tko je tko, pa brkanje lončića nije ništa spektakularno.
Biti roditelj blizancima je neprekidna avantura i potrebno je naučiti se nositi s tim, ali i smanjiti sva očekivanja, prvenstveno od sebe. Uglavnom je jedan roditelj s blizancima, a njih je i dalje dvoje. Dva na jednog i ne zvuči kao pravedna borba, zar ne? Ali treba zapamtiti da oni donose i dvostruko više ljubavi te dvostruko više zadovoljstva. Mateja Krizmanić 

braca_blizanci_pixabay

Što morate znati o odgoju blizanaca?

<para>Postoji mit da jake, bolne i obilne menstruacije znače da će žena vjerojatno imati tešku trudnoću i bolni porod. Je li to samo mit ili ima neka tajna veza?</para>
<para>Može se dogoditi da žene koje imaju težak PMS, obilne i bolne menstruacije, iskuse teške simptome trudnoće, no ne postoji ni jedan klinički dokaz, odnosno niti jedna studija koja bi dvoje dovodila u direktnu uzročno-posljedičnu vezu. Znači možemo govoriti više o lošoj sreći nego o znanstveno dokazanoj vezi.</para>
<para>Ima jedna važna poveznica između menstruacije i trudnoće, a to je hormon progesteron. Menstruacija se pojavljuje u drugom dijelu ciklusa kada je razina progesterona, poznatog i kao "hormon trudnoće" na najvišoj razini u organizmu, pa tijekom novog ciklusa pada i tako u krug. Progesteron u menstrualnom ciklusu jako varira.</para>
<para>No u trudnoći, razine progesterona i estrogena postepeno se povećavaju u organizmu i ne opadaju do razdoblja poslije poroda.</para>
<para>Bol neposredno prije i tijekom menstruacije uzrokuje maternica. Ona se krajem ciklusa priprema za primitak oplođene jajne stanice, no ukoliko se ne dogodi implantacija zametka, odnosno trudnoća, unutrašnje stjenke maternice se "ljušte" kako bi se pripremile za sljedeću menstruaciju. U tome pomaže tzv. mišićni zid maternice koji se grči i blokira kapilare prema stjenki maternice. Bez dotoka krvi (hrane) stjenka maternice postaje višak koji se odvaja. Grčenje mišića je ono što naš mozak prepoznaje kao bol. Bolne menstruacije poznate su i kao primarna dismenorea.</para>
<para>
 Mogu li bolne menstruacije uzrokovati neplodnost?
</para>
<para>Ukoliko imate bolne menstruacije od tinejdžerske dobi, uvijek su isto bolne i uredne, vjerojatno je sve u redu.
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Zabrinuti se trebate ako su vam menstruacije bile umjereno bolne ili "normalne", a odjednom su postale neizdržive (što se obično događa između 30. i 45. godine). Tada govorimo o sekundarnoj dismenorei, a bol mogu uzrokovati razna stanja koja zahtijevaju liječničku skrb i mogu utjecati na plodnost jer oštećuju jajovode i druge organe važne za zdravu trudnoću. Među njima su:</para>
<para>
Upalna bolest zdjelice - upala je gornjeg dijela ženskoga spolnog sustava, koja najčešće nastaje ascendentnim širenjem mikroorganizama iz donjeg dijela spolnog sustava.</para>
<para>Endometrioza - stanje koje karakterizira nalaz i rast tkiva endometrija (unutarnji sloj maternice) izvan endometrija i miometrija maternice.</para>
<para>Stoga, ako ste primijetili neke promjene u menstrualnom ciklusu, obavezno se javite ginekologu za pregled.</para>

Ako imaš teške menstruacije, imat ćeš i tešku trudnoću - istina ili mit? Površno gledajući PMS i trudnoća imaju mnogo toga zajedničkog - promjene raspoloženja, žudnja za slatkim, grčevi u abdomenu... Postoji mit da jake, bolne i obilne menstruacije znače da će žena vjerojatno imati tešku trudnoću i bolni porod. Je li to samo mit ili ima neka tajna veza?
Može se dogoditi da žene koje imaju težak PMS, obilne i bolne menstruacije, iskuse teške simptome trudnoće, no ne postoji ni jedan klinički dokaz, odnosno niti jedna studija koja bi dvoje dovodila u direktnu uzročno-posljedičnu vezu. Znači možemo govoriti više o lošoj sreći nego o znanstveno dokazanoj vezi.
Ima jedna važna poveznica između menstruacije i trudnoće, a to je hormon progesteron. Menstruacija se pojavljuje u drugom dijelu ciklusa kada je razina progesterona, poznatog i kao "hormon trudnoće" na najvišoj razini u organizmu, pa tijekom novog ciklusa pada i tako u krug. Progesteron u menstrualnom ciklusu jako varira.
No u trudnoći, razine progesterona i estrogena postepeno se povećavaju u organizmu i ne opadaju do razdoblja poslije poroda.
Bol neposredno prije i tijekom menstruacije uzrokuje maternica. Ona se krajem ciklusa priprema za primitak oplođene jajne stanice, no ukoliko se ne dogodi implantacija zametka, odnosno trudnoća, unutrašnje stjenke maternice se "ljušte" kako bi se pripremile za sljedeću menstruaciju. U tome pomaže tzv. mišićni zid maternice koji se grči i blokira kapilare prema stjenki maternice. Bez dotoka krvi (hrane) stjenka maternice postaje višak koji se odvaja. Grčenje mišića je ono što naš mozak prepoznaje kao bol. Bolne menstruacije poznate su i kao primarna dismenorea.

   Mogu li bolne menstruacije uzrokovati neplodnost?

Ukoliko imate bolne menstruacije od tinejdžerske dobi, uvijek su isto bolne i uredne, vjerojatno je sve u redu.


   Zabrinuti se trebate ako su vam menstruacije bile umjereno bolne ili "normalne", a odjednom su postale neizdržive (što se obično događa između 30. i 45. godine). Tada govorimo o sekundarnoj dismenorei, a bol mogu uzrokovati razna stanja koja zahtijevaju liječničku skrb i mogu utjecati na plodnost jer oštećuju jajovode i druge organe važne za zdravu trudnoću. Među njima su:

Upalna bolest zdjelice - upala je gornjeg dijela ženskoga spolnog sustava, koja najčešće nastaje ascendentnim širenjem mikroorganizama iz donjeg dijela spolnog sustava.
Endometrioza - stanje koje karakterizira nalaz i rast tkiva endometrija (unutarnji sloj maternice) izvan endometrija i miometrija maternice.
Stoga, ako ste primijetili neke promjene u menstrualnom ciklusu, obavezno se javite ginekologu za pregled. Jelena Kovačić 

Feeling awful stomachache.

Ako imaš teške menstruacije, imat ćeš i tešku trudnoću - istina ili mit?

<para>Najčešće je riječ o slučajevima gdje su majka i otac iz različitih zemalja pa žele da dijete odrasta s dva materinja jezika.
Druga situacija predstavlja majku i oca koji su govornici istog jezika, ali žive u inozemstvu i službeno se moraju koristiti drugim jezikom, dok je sve češći slučaj da roditelji, bez određenog razloga, djecu odlučuju od malena izložiti dvama jezicima, a najčešće je riječ o materinjem i engleskom jeziku.
</para>
<heading2>Dvojezičnost od pelena</heading2>
<para>
Neovisno o razlogu, odgoj dvojezičnog djeteta zahtjeva veliko strpljenje i razrađen plan kojeg valja poštivati kako bi rezultat bio što efikasniji. Učenje jednog i naknadno uključivanje drugog jezika nikako nije preporuka, a dvojezičnost je poželjno prakticirati od samih početaka, najkasnije do šeste godine.</para>
<para>Roditelji moraju imati na umu da mala djeca znatno brže usvajaju znanja te da ih dvojezičnost neće zbunjivati. Ona su u stanju razlikovati jedan jezik od drugoga i prilagoditi se situaciji u kojoj se jezici izmjenjuju.</para>
<para>Očekivano je da će dijete u određenim trenucima brkati jezike no razlog tome nije zbunjenost već nedostatak prave riječi u jeziku koji će dijete pokušati nadoknaditi poznatom riječju iz drugog jezika.</para>
<para>Brojna su istraživanja potvrdila blago usporavanje jezičnog razvoja kod bilingvalne djece no to ne mora biti slučaj. Prvih nekoliko godina govorenja, svakom je djetetu izazovno, a dvojezična djeca suočavaju se s ponešto većim izazovom pa je za očekivati da će smisleni govor krenuti kasnije i da će njihov vokabular biti nešto slabiji.</para>
<para>Moguće je da će, iz nekog razloga, jedan od jezika dijete preuzeti kao dominantan dok će mu drugi služiti kao pomoćni. U tim slučajevima, roditelj može potpomoći uključivanju drugog jezika nekim jednostavnim metodama.</para>
<para>Ako dijete, unatoč vježbi i stalnoj izloženosti jezicima i dalje ima velike poteškoće, moguće je da problem stvara nekakav govorni poremećaj koji se može ustanoviti pregledom kod logopeda.
</para>
<heading2>Uspješne metoda odgoja bilingvalnog djeteta</heading2>
<para>
Iako se stručnjaci ponekad razilaze u mišljenjima, iskustva roditelja pokazala su kako je najuspješnija metoda ovakvog odgoja pravilo koje nalaže da jedan roditelj priča isključivo jedan jezik s djetetom. Na taj se način spriječava umanjivanje važnosti nekog od jezika, a i dijete će ga lakše usvajati ako ga može vezati uz konkretnu osobu.</para>
<para>Ako je riječ o djetetu čiji su roditelji jednojezični, ali žive u inozemnoj sredini, s djetetom u kući valja razgovarati materinjim jezikom, a okolina (vrtić, škola, prijatelji) poticat će ga na služenje drugim jezikom. Izloženost nacionalnim kinima, televizijama i slikovnicama pomoći će mu savladati drugi jezik.</para>
<para>Posredno učenje redovito pokazuje odlične rezultate pa djetetu svakako osigurajte vlastitu biblioteku na jeziku koji je minoran i pokušajte mu svake večeri čitati priče i tražiti da vam prepriča na jeziku na kojemu je i napisana.</para>
<para>Crtani filmovi i pjesmice također su korisno sredstvo brzog usvajanja jezika, odnosno vokabulara.
Ukoliko ste u mogućnosti, dijete izložite osobama koje se služe drugim jezikom pa ga ili upišite u strani vrtić ili povjerite na čuvanje dadilji, izvornoj govornici.</para>
<para>Izbjegavajte mješanje jezika, makar dijete od vas to tražilo. Kada govorite o konkretnoj temi, odaberite jedan od jezika i u njemu ostanite cijeli razgovor. Potaknite i dijete da vam odgovara jednojezično.
Razgovarajte s bližnjima i zamolite ih da poštuju vašu odluku i prilagode se situaciji koliko god je moguće.</para>
<para>Dvojezičnost zahtjeva iznimno strpljenje i konstantnu i pravednu izloženost dvama jezicima. Pričajte, pjevajte, čitajte, zajedno osmišljavajte priče za laku noć, komentirajte situacije i krajolike te djetetu dajte mogućnost da se izrazi onako kako mu u tom trenutku dođe.</para>
<para>U početku ćete se naslušati zanimljivih kombinacija riječi ili ponavljanja jedne riječi na oba jezika, no s vremenom i ovisno o dominantnoj okolini, dijete će profilirati svoj govor i biti u stanju podjednako se koristiti dvama jezicima.</para>

Odgoj dvojezičnog djeteta: Kako si olakšati? Više je razloga zašto se roditelji odlučuju za bilingvalnost odnosno dvojezični odgoj svojega djeteta. Najčešće je riječ o slučajevima gdje su majka i otac iz različitih zemalja pa žele da dijete odrasta s dva materinja jezika.
Druga situacija predstavlja majku i oca koji su govornici istog jezika, ali žive u inozemstvu i službeno se moraju koristiti drugim jezikom, dok je sve češći slučaj da roditelji, bez određenog razloga, djecu odlučuju od malena izložiti dvama jezicima, a najčešće je riječ o materinjem i engleskom jeziku.

Dvojezičnost od pelena

Neovisno o razlogu, odgoj dvojezičnog djeteta zahtjeva veliko strpljenje i razrađen plan kojeg valja poštivati kako bi rezultat bio što efikasniji. Učenje jednog i naknadno uključivanje drugog jezika nikako nije preporuka, a dvojezičnost je poželjno prakticirati od samih početaka, najkasnije do šeste godine.
Roditelji moraju imati na umu da mala djeca znatno brže usvajaju znanja te da ih dvojezičnost neće zbunjivati. Ona su u stanju razlikovati jedan jezik od drugoga i prilagoditi se situaciji u kojoj se jezici izmjenjuju.
Očekivano je da će dijete u određenim trenucima brkati jezike no razlog tome nije zbunjenost već nedostatak prave riječi u jeziku koji će dijete pokušati nadoknaditi poznatom riječju iz drugog jezika.
Brojna su istraživanja potvrdila blago usporavanje jezičnog razvoja kod bilingvalne djece no to ne mora biti slučaj. Prvih nekoliko godina govorenja, svakom je djetetu izazovno, a dvojezična djeca suočavaju se s ponešto većim izazovom pa je za očekivati da će smisleni govor krenuti kasnije i da će njihov vokabular biti nešto slabiji.
Moguće je da će, iz nekog razloga, jedan od jezika dijete preuzeti kao dominantan dok će mu drugi služiti kao pomoćni. U tim slučajevima, roditelj može potpomoći uključivanju drugog jezika nekim jednostavnim metodama.
Ako dijete, unatoč vježbi i stalnoj izloženosti jezicima i dalje ima velike poteškoće, moguće je da problem stvara nekakav govorni poremećaj koji se može ustanoviti pregledom kod logopeda.

Uspješne metoda odgoja bilingvalnog djeteta

Iako se stručnjaci ponekad razilaze u mišljenjima, iskustva roditelja pokazala su kako je najuspješnija metoda ovakvog odgoja pravilo koje nalaže da jedan roditelj priča isključivo jedan jezik s djetetom. Na taj se način spriječava umanjivanje važnosti nekog od jezika, a i dijete će ga lakše usvajati ako ga može vezati uz konkretnu osobu.
Ako je riječ o djetetu čiji su roditelji jednojezični, ali žive u inozemnoj sredini, s djetetom u kući valja razgovarati materinjim jezikom, a okolina (vrtić, škola, prijatelji) poticat će ga na služenje drugim jezikom. Izloženost nacionalnim kinima, televizijama i slikovnicama pomoći će mu savladati drugi jezik.
Posredno učenje redovito pokazuje odlične rezultate pa djetetu svakako osigurajte vlastitu biblioteku na jeziku koji je minoran i pokušajte mu svake večeri čitati priče i tražiti da vam prepriča na jeziku na kojemu je i napisana.
Crtani filmovi i pjesmice također su korisno sredstvo brzog usvajanja jezika, odnosno vokabulara.
Ukoliko ste u mogućnosti, dijete izložite osobama koje se služe drugim jezikom pa ga ili upišite u strani vrtić ili povjerite na čuvanje dadilji, izvornoj govornici.
Izbjegavajte mješanje jezika, makar dijete od vas to tražilo. Kada govorite o konkretnoj temi, odaberite jedan od jezika i u njemu ostanite cijeli razgovor. Potaknite i dijete da vam odgovara jednojezično.
Razgovarajte s bližnjima i zamolite ih da poštuju vašu odluku i prilagode se situaciji koliko god je moguće.
Dvojezičnost zahtjeva iznimno strpljenje i konstantnu i pravednu izloženost dvama jezicima. Pričajte, pjevajte, čitajte, zajedno osmišljavajte priče za laku noć, komentirajte situacije i krajolike te djetetu dajte mogućnost da se izrazi onako kako mu u tom trenutku dođe.
U početku ćete se naslušati zanimljivih kombinacija riječi ili ponavljanja jedne riječi na oba jezika, no s vremenom i ovisno o dominantnoj okolini, dijete će profilirati svoj govor i biti u stanju podjednako se koristiti dvama jezicima. Jelena Pervan 

dječak_čita_pixabay

Odgoj dvojezičnog djeteta: Kako si olakšati?

<para>Bebice su do trećeg mjeseca života sklone oboljeti od nimalo opasne i bezbolne boljke, infantilnog seboreičnog dermatitisa odnosno tjemenice
</para>
<para>Iako se ne zna točan uzrok ove, oku neugodne pojave, uvriježeno je mišljenje da se javlja zbog pojačanog rada žlijezda lojnica, a ne zbog nedostatka higijene ili zaraznih i alergijskih bolesti, kako se pogrešno pretpostavlja.</para>
<para>Tjemenica se manifestira bijelo-žućkastim ili roskastim naslagama odnosno ljuskicama, najčešće na bebinu vlasištu, a moguća je njena pojava i na obrvama, vratu i kožnim nagibima. Ljuskice bebu ne svrbe niti peckaju pa nema razloga za paniku.
</para>
<heading2>Kako liječiti tjemenicu i kada otići liječniku</heading2>
<para>
Tjemenica ne zahtjeva liječnički nadzor već pojačane higijenske mjere. Svakodnevno pranje kose blagim dječjim šamponom omekšat će ljuskice, a blago trljanje suhim i mekanim ručnikom pomoći će ih otkloniti.</para>
<para>Ako je riječ o jače priljepljenim ljuskama, poslužiti može mekana četka za bebe kojom se nježno masira pranjem omekšano vlasište i zatim ponovno ispire mlakom vodom.</para>
<para>Iako je riječ o bebicama, nema straha da će mekana četka oštetiti glavu, ako se postupak obavlja nježno.
Kada se pojavi teži oblik tjemenice, u ljekarni je dostupno mnoštvo medicinskih šampona, kremica i kupki za otklanjanje tjemenice, a najviše rezultata pokazala su sredstva na bazi biljke nevena. Neven dokazano smiruje kožu i djeluje antiupalno.</para>
<para>Stari, isprobani recepti uključuju premazivanje bebine glavice maslinovim ili bademovim uljem koje valja ostaviti da djeluje dvadesetak minuta, a potpom isprati mlakom vodom i nježno brisati toplim ručnikom.</para>
<para>Nakon skidanja ljuskica, na vlasištu će se pojaviti blago crvenilo na koje ne treba reagirati, no ako se crvenilo proširi na ostatak tijela, a koža se počne gnojiti, vjerojatno je riječ o gljivičnoj infekciji candidom.</para>
<para>Dobije li dijete temperaturu i postane razdraženo, svakako ga odvedite pedijatru koji će onda ustanoviti o kakvoj je upali riječ i ima li dijete neurodermatitis.</para>

Njega tjemenice kod beba Bebice su do trećeg mjeseca života sklone oboljeti od nimalo opasne i bezbolne boljke, infantilnog seboreičnog dermatitisa odnosno tjemenice. Bebice su do trećeg mjeseca života sklone oboljeti od nimalo opasne i bezbolne boljke, infantilnog seboreičnog dermatitisa odnosno tjemenice

Iako se ne zna točan uzrok ove, oku neugodne pojave, uvriježeno je mišljenje da se javlja zbog pojačanog rada žlijezda lojnica, a ne zbog nedostatka higijene ili zaraznih i alergijskih bolesti, kako se pogrešno pretpostavlja.
Tjemenica se manifestira bijelo-žućkastim ili roskastim naslagama odnosno ljuskicama, najčešće na bebinu vlasištu, a moguća je njena pojava i na obrvama, vratu i kožnim nagibima. Ljuskice bebu ne svrbe niti peckaju pa nema razloga za paniku.

Kako liječiti tjemenicu i kada otići liječniku

Tjemenica ne zahtjeva liječnički nadzor već pojačane higijenske mjere. Svakodnevno pranje kose blagim dječjim šamponom omekšat će ljuskice, a blago trljanje suhim i mekanim ručnikom pomoći će ih otkloniti.
Ako je riječ o jače priljepljenim ljuskama, poslužiti može mekana četka za bebe kojom se nježno masira pranjem omekšano vlasište i zatim ponovno ispire mlakom vodom.
Iako je riječ o bebicama, nema straha da će mekana četka oštetiti glavu, ako se postupak obavlja nježno.
Kada se pojavi teži oblik tjemenice, u ljekarni je dostupno mnoštvo medicinskih šampona, kremica i kupki za otklanjanje tjemenice, a najviše rezultata pokazala su sredstva na bazi biljke nevena. Neven dokazano smiruje kožu i djeluje antiupalno.
Stari, isprobani recepti uključuju premazivanje bebine glavice maslinovim ili bademovim uljem koje valja ostaviti da djeluje dvadesetak minuta, a potpom isprati mlakom vodom i nježno brisati toplim ručnikom.
Nakon skidanja ljuskica, na vlasištu će se pojaviti blago crvenilo na koje ne treba reagirati, no ako se crvenilo proširi na ostatak tijela, a koža se počne gnojiti, vjerojatno je riječ o gljivičnoj infekciji candidom.
Dobije li dijete temperaturu i postane razdraženo, svakako ga odvedite pedijatru koji će onda ustanoviti o kakvoj je upali riječ i ima li dijete neurodermatitis. Jelena Pervan 

novorođenče_pixabay

Njega tjemenice kod beba

<para> Također, uključuje dvije misli koje dijete treba u jednom trenutku imati na pameti – „Autić je moj, ali je trenutno u posjedu moga brata.“ i „Kasnije će mi vratiti autić.“, što zahtjeva i razumijevanje vremena. A postoje i neke stvari koje se nikad ne dijele, poput donjeg rublja. Za jednog dvogodišnjaka ili trogodišnjaka ovo je poprilično puno informacija, zar ne?</para>
<para>Pa ipak, unatoč složenosti djeca mogu naučiti dijeliti, ali za to treba vremena. Pomaganje djeci da nauče dijeliti zahtjeva strpljenje i spretnost, a evo što možete očekivati i kako im pomoći.</para>
<para>
 Budite dobar uzor. Ako su roditelji skloni dijeljenju svoga vremena i stvari s drugima, djeca će to vidjeti i brže usvojiti.</para>
<para>
 Razgovarajte o osjećajima. Pitanje „Bojiš li se da nećeš svoju igračku dobiti nazad?“ pomaže djetetu da prepozna svoje osjećaje, a to s vremenom dovodi do prepoznavanja i odgovaranja na osjećaje drugih. Mala su djeca dobra kod čitanja izraza lica, ali ne i kod imenovanja osjećaja koje vide. Možete im pomoći u učenju prepoznavanja osjećaja tako da dok čitate priču pitate „Zašto zeko izgleda tužno?“ i sl.</para>
<para>
 Budite uz dijete za vrijeme igre. Kada dvoje male djece žele istu stvar, budite tamo kako biste ih naučili reagirati u takvoj situaciji. Pokušajte s ovim pristupom: „Može li se Jelena igrati s tvojim zekom kada ti završiš?“ ili ponudite izbor: „Želiš li podijeliti svoj crveni ili plavi autić s Karlom?“.</para>
<para>
 Učinite dijeljenje konkretnim. Dijeljenje je poprilično apstraktno za malu djecu. Kroz razgovor im pokušajte objasniti da će ako dovoljno pričekaju dobiti svoju igračku ili drugu posuđenu stvar nazad.</para>
<para>
 Nemojte forsirati ako će nastati problem. Ako primijetite da će zbog nenaučene vještine dijeljenja među djecom u parkiću eskalirati problemčić, radije svoje dijete zaokupite nekom drugom igračkom.</para>
<para>
 Prije zajedničkog igranja s drugom djecom porazgovarajte s djetetom. One stvari koje ne voli dijeliti ostavite kod kuće, a utvrdite koje stvari dijeli bez problema i njih ponesite na igranje.</para>
<para>
 Igračke za dvoje. Dovoljno igračaka za dvoje djece smanjuje mogućnost da će se uopće pokušati boriti za dijeljenje samo jedne.</para>
<para>
 Pohvalite dijete za uspjeh. Ako dvosatno igranje u parku završi bez i jednog natezanja „Moje, to je moje! To nije tvoje, to je moje!“, pohvalite dijete. Bit će ponosno kada vidi da ste i vi ponosni na njega i vjerojatno će se potruditi ponoviti takvo ponašanje.</para>
<para>
 Ne izigravajte spasioca. Ponekad se trebate povući korak nazad kada vidite da je nevolja među djecom na pomolu. Možete eventualno reći nešto poput: „Čini mi se da imate problem, možete li ga vas dvoje međusobno riješiti?“. Naprosto, ako intervenirate svaki put, djeca se neće naučiti snaći sama.</para>
<para>Sposobnost dijeljenja raste kako raste dječje iskustvo s tim. Pa ćete tako vjerojatno od svog djeteta doživjeti kako ne reagira kada mu dijete manje od njega uzme igračku i to je u redu, a ono zna dijeliti stvari jer je tako odraslo.</para>

Kako malo dijete naučiti dijeliti? Dijeljenje je vrlo kompleksan i djeci teže shvatljiv proces. Stvari se kroz dijeljenje mogu posuđivati ili poklanjati.  Također, uključuje dvije misli koje dijete treba u jednom trenutku imati na pameti – „Autić je moj, ali je trenutno u posjedu moga brata.“ i „Kasnije će mi vratiti autić.“, što zahtjeva i razumijevanje vremena. A postoje i neke stvari koje se nikad ne dijele, poput donjeg rublja. Za jednog dvogodišnjaka ili trogodišnjaka ovo je poprilično puno informacija, zar ne?
Pa ipak, unatoč složenosti djeca mogu naučiti dijeliti, ali za to treba vremena. Pomaganje djeci da nauče dijeliti zahtjeva strpljenje i spretnost, a evo što možete očekivati i kako im pomoći.

   Budite dobar uzor. Ako su roditelji skloni dijeljenju svoga vremena i stvari s drugima, djeca će to vidjeti i brže usvojiti.

   Razgovarajte o osjećajima. Pitanje „Bojiš li se da nećeš svoju igračku dobiti nazad?“ pomaže djetetu da prepozna svoje osjećaje, a to s vremenom dovodi do prepoznavanja i odgovaranja na osjećaje drugih. Mala su djeca dobra kod čitanja izraza lica, ali ne i kod imenovanja osjećaja koje vide. Možete im pomoći u učenju prepoznavanja osjećaja tako da dok čitate priču pitate „Zašto zeko izgleda tužno?“ i sl.

   Budite uz dijete za vrijeme igre. Kada dvoje male djece žele istu stvar, budite tamo kako biste ih naučili reagirati u takvoj situaciji. Pokušajte s ovim pristupom: „Može li se Jelena igrati s tvojim zekom kada ti završiš?“ ili ponudite izbor: „Želiš li podijeliti svoj crveni ili plavi autić s Karlom?“.

   Učinite dijeljenje konkretnim. Dijeljenje je poprilično apstraktno za malu djecu. Kroz razgovor im pokušajte objasniti da će ako dovoljno pričekaju dobiti svoju igračku ili drugu posuđenu stvar nazad.

   Nemojte forsirati ako će nastati problem. Ako primijetite da će zbog nenaučene vještine dijeljenja među djecom u parkiću eskalirati problemčić, radije svoje dijete zaokupite nekom drugom igračkom.

   Prije zajedničkog igranja s drugom djecom porazgovarajte s djetetom. One stvari koje ne voli dijeliti ostavite kod kuće, a utvrdite koje stvari dijeli bez problema i njih ponesite na igranje.

   Igračke za dvoje. Dovoljno igračaka za dvoje djece smanjuje mogućnost da će se uopće pokušati boriti za dijeljenje samo jedne.

   Pohvalite dijete za uspjeh. Ako dvosatno igranje u parku završi bez i jednog natezanja „Moje, to je moje! To nije tvoje, to je moje!“, pohvalite dijete. Bit će ponosno kada vidi da ste i vi ponosni na njega i vjerojatno će se potruditi ponoviti takvo ponašanje.

   Ne izigravajte spasioca. Ponekad se trebate povući korak nazad kada vidite da je nevolja među djecom na pomolu. Možete eventualno reći nešto poput: „Čini mi se da imate problem, možete li ga vas dvoje međusobno riješiti?“. Naprosto, ako intervenirate svaki put, djeca se neće naučiti snaći sama.
Sposobnost dijeljenja raste kako raste dječje iskustvo s tim. Pa ćete tako vjerojatno od svog djeteta doživjeti kako ne reagira kada mu dijete manje od njega uzme igračku i to je u redu, a ono zna dijeliti stvari jer je tako odraslo. Mateja Krizmanić 

igracka_dijeljenje_pixabay

Kako malo dijete naučiti dijeliti?

<para>Ako planirate začeće vjerojatno činite sve što možete kako biste u organizam unijeli dovoljno folne kiseline (sintetičke tvari vitamina B9) koja pomaže zdravom razvoju bebe, sprječava malformacije fetusa, kao i druge komplikacije u trudnoći, primjerice, preuranjeni porođaj te razvoj srčanih mana kod djeteta. No, moguće je da nešto posve neočekivano koči vašu sposobnost apsorbiranja ovog veoma važnog vitamina – nešto čemu se svi veselimo svake godine već sa završetkom hladnih zimskih dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Riječ je, naravno, o suncu. Čini se da postoji čudna povezanost između količine UV svijetla koji upijamo i budućeg zdravlja vaših potomaka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znanstvenici s norveškog Sveučilišta za znanost i tehnologiju u Trondheimu analizirali su arhivske podatke preko 9000 osoba u razdoblju od 1750. do 1900. godine koji pokazuju sve najvažnije trenutke u životu tih osoba, te ih usporedili s povijesnim dokazima ciklusa solarne radijacije. Ustanovili su kako je, prosječno, životni vijek djece koja su rođena u godini s puno solarne aktivnosti (jačih UV zraka) bio 5,2 godine kraći od ostalih. Djeca u Norveškoj koja su rođena u području gdje su ljudi više izloženi UV zrakama, i čije su majke puno vremena provodile na otvorenom, imala su puno manje šanse doseći starost od dvije godine nego li djeca čije su majke bile manje izložene suncu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Puno je faktora ovdje u igri, kažu autori istraživanja, no oni se fokusiraju na sljedeće: dok UV radijacija ima pozitivni efekt na razine D vitamina u nama, ona istovremeno rezultira degradacijom vitamina B, odnosno folne kiseline, koja je potrebna za DNA sintezu, brzu diobu stanica i rast stanica embrija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Rezultati pokazuju kako previše sunčanja u trudnoći ili tik pred začeće može imati poguban utjecaj na fetus, njegov razvoj, preživljavanje i kasnije reproduktivne performanse žene", kaže koautorica istraživanja Gine Roll Skjærvø. U opasnosti su osobito svjetlopute žene koje se presele u državu s toplijom klimom s puno sunca, jer im fali urođena zaštita u koži.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Norveški znanstvenici kažu kako nema nikakve sumnje u ovo: "Zaključak našeg istraživanja jest da bi trudnice zaista trebale izbjegavati sunčanje ako žele roditi zdravu djecu." I iako se to ne odnosi na žene koje ne planiraju začeće u neko skorije vrijeme (ipak je i vitamin D veoma važan), ovo je veoma važan savjet i za sve one žene koje pokušavaju zatrudnjeti.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako baš ne možete izbjeći izlaganje suncu (čak i na kraće periode) Gine Roll Skjærvø kaže kako kvalitetne sunčane kreme s visokim zaštitnim faktorom (obavezno i UVA i UVB) pomažu spriječiti ovaj negativni utjecaj. Eto još jednog razloga zašto je važno na kožu nanijeti zaštitni faktor prije sunčanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © pf30 - fotolia<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: <ulink url="http://rspb.royalsocietypublishing.org/content/royprsb/282/1801/20142032.full.pdf">http://rspb.royalsocietypublishing.org/</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.self.com">self.com</ulink>
</para>

Kreme za sunčanje čuvaju plodnost i zametak u trudnoći? Čudna poveznica između sunčevih zraka i zdravlja vaše buduće djece (i unuka) Ako planirate začeće vjerojatno činite sve što možete kako biste u organizam unijeli dovoljno folne kiseline (sintetičke tvari vitamina B9) koja pomaže zdravom razvoju bebe, sprječava malformacije fetusa, kao i druge komplikacije u trudnoći, primjerice, preuranjeni porođaj te razvoj srčanih mana kod djeteta. No, moguće je da nešto posve neočekivano koči vašu sposobnost apsorbiranja ovog veoma važnog vitamina – nešto čemu se svi veselimo svake godine već sa završetkom hladnih zimskih dana.
   
Riječ je, naravno, o suncu. Čini se da postoji čudna povezanost između količine UV svijetla koji upijamo i budućeg zdravlja vaših potomaka.
   
Znanstvenici s norveškog Sveučilišta za znanost i tehnologiju u Trondheimu analizirali su arhivske podatke preko 9000 osoba u razdoblju od 1750. do 1900. godine koji pokazuju sve najvažnije trenutke u životu tih osoba, te ih usporedili s povijesnim dokazima ciklusa solarne radijacije. Ustanovili su kako je, prosječno, životni vijek djece koja su rođena u godini s puno solarne aktivnosti (jačih UV zraka) bio 5,2 godine kraći od ostalih. Djeca u Norveškoj koja su rođena u području gdje su ljudi više izloženi UV zrakama, i čije su majke puno vremena provodile na otvorenom, imala su puno manje šanse doseći starost od dvije godine nego li djeca čije su majke bile manje izložene suncu.
   
Puno je faktora ovdje u igri, kažu autori istraživanja, no oni se fokusiraju na sljedeće: dok UV radijacija ima pozitivni efekt na razine D vitamina u nama, ona istovremeno rezultira degradacijom vitamina B, odnosno folne kiseline, koja je potrebna za DNA sintezu, brzu diobu stanica i rast stanica embrija.
   
"Rezultati pokazuju kako previše sunčanja u trudnoći ili tik pred začeće može imati poguban utjecaj na fetus, njegov razvoj, preživljavanje i kasnije reproduktivne performanse žene", kaže koautorica istraživanja Gine Roll Skjærvø. U opasnosti su osobito svjetlopute žene koje se presele u državu s toplijom klimom s puno sunca, jer im fali urođena zaštita u koži.
   
Norveški znanstvenici kažu kako nema nikakve sumnje u ovo: "Zaključak našeg istraživanja jest da bi trudnice zaista trebale izbjegavati sunčanje ako žele roditi zdravu djecu." I iako se to ne odnosi na žene koje ne planiraju začeće u neko skorije vrijeme (ipak je i vitamin D veoma važan), ovo je veoma važan savjet i za sve one žene koje pokušavaju zatrudnjeti.  
   
Ako baš ne možete izbjeći izlaganje suncu (čak i na kraće periode) Gine Roll Skjærvø kaže kako kvalitetne sunčane kreme s visokim zaštitnim faktorom (obavezno i UVA i UVB) pomažu spriječiti ovaj negativni utjecaj. Eto još jednog razloga zašto je važno na kožu nanijeti zaštitni faktor prije sunčanja.
 

Foto: © pf30 - fotolia
Izvor: http://rspb.royalsocietypublishing.org/
   
   self.com
 M.N. 

Kreme za sunčanje čuvaju plodnost i zametak u trudnoći?

<para>. Faze izbirljivosti su zamorne, ali većina djece ih preraste i odraste u zdrave tinejdžere bez većih zdravstvenih posljedica.</para>
<para>Znanstvenici su se malo pozabavili pitanjem što se nalazi iza te izbirljivosti te su otkrili da ju kod manjeg broja djece uzrokuju emocionalne brige.</para>
<para>Istraživanje je provedeno među djecom starosti od 2 do 5 godina i pokazuje kako u usporedbi s djecom koja nisu izbirljivi jelci, kod izbirljivih su dvostruko češće primjećeni problemi deficita pažnje, straha od odvajanja, socijalne tjeskobe i anksioznosti.</para>
<para>Djeca predškolskog uzrasta koja su ekstremno izbirljiva i ne žele biti čak ni blizu hrane koju ne vole, mogu imati nedijagnosticirane znakove anksioznosti i depresije. Studija je otkrila da je takve djece oko 3 %.</para>
<para>U sljedeću grupu, kojoj pripada oko 18 % djece smjestili su djecu koja prakticiraju tzv. "umjereno selektivno jedenje", odnosno jedu vrlo mali broj namirnica. I ova djeca su pod dvostruko većim rizikom od razvoja anksioznosti u naredne dvije godine.</para>
<para>Najveći broj djece spada u grupu "normalnih izbirljivaca" i tu su djeca koja odbijaju određeno povrće (vjerojatno zbog reskih ili kiselih okusa). Ova djeca obično prerastu fazu izbirljivosti kako odrastaju u tinejdžere.</para>
<para>Voditeljica istraživanja je stručnjakinja za poremećaje hranjenja i profesorica psihijatrije na Sveučilištu Duke, Nancy Zucker. Ona kaže kako djeca iz druge grupe, odnosno umjereno izbirljiva djeca, također mogu prerasti problem i nikada se ne susresti s emocionalnim poteškoćama, ali to će biti tema njezine sljedeće studije jer je potrebno daljnje istraživanje.</para>
<para>Studija će pomoći pedijatrima da se više posvete grupi djece koja su ekstremno izbirljiva i daje im uvid u moguće uzroke njihove izbirljivosti. Iza izbirljivosti možda je puno više od dječjeg inata ili odbijanja da jede brokulu, špinat, pa čak svu hranu osim dvije ili tri namirnice.</para>
<para>Studija može pomoći i roditeljima, da osim medicinske pomoći, pomoć potraže i kod dječjih psihologa koji će lakše utvrditi pokazuje li dijete i znakove napetosti, zabrinutosti, ima li iracionalne strahove i druge simptome anksioznosti koji se mogu manifestirati putem odbijanja hrane. Važno je napomenuti da je jedenje jedna od rijetkih stvari nad kojom djeca tako rane dobi imaju kontrolu. Kod umjereno zbirljivih mališana, dr. Zucker predlaže polagano uvođenje novih okusa, obavezne obiteljske obroke, uključivanje djece u pripremu obroka, rutinu, dobar primjer od strane roditelja i puno razgovora s djetetom kako bi se otkrilo da li ga nešto muči.</para>
<para>Ekstremna izbirljivost je 2013 dobila i stručan naziv - poremećaj izbjegavajućeg/ograničenog unosa hrane. Može se pojaviti kod djece bilo koje dobi, ali većina djece koja pokazuje simptome ujedno su hipersenzitivna na nove okuse, mirise i teksture.</para>
<para>Studija je objavljena u najnovijem broju stručnog časopisa <emphasis>Pediatrics</emphasis>.</para>

Izbirljivost u jelu može biti znak emocionalnih briga kod djece Roditelji djece koja su jako izbirljiva po pitanju hrane koju žele jesti puno se nerviraju i nije im lako osmišljavati obroke koji će zadovoljiti sve nutritivne potrebe djece za zdrav rast i razvoj . Faze izbirljivosti su zamorne, ali većina djece ih preraste i odraste u zdrave tinejdžere bez većih zdravstvenih posljedica.
Znanstvenici su se malo pozabavili pitanjem što se nalazi iza te izbirljivosti te su otkrili da ju kod manjeg broja djece uzrokuju emocionalne brige.
Istraživanje je provedeno među djecom starosti od 2 do 5 godina i pokazuje kako u usporedbi s djecom koja nisu izbirljivi jelci, kod izbirljivih su dvostruko češće primjećeni problemi deficita pažnje, straha od odvajanja, socijalne tjeskobe i anksioznosti.
Djeca predškolskog uzrasta koja su ekstremno izbirljiva i ne žele biti čak ni blizu hrane koju ne vole, mogu imati nedijagnosticirane znakove anksioznosti i depresije. Studija je otkrila da je takve djece oko 3 %.
U sljedeću grupu, kojoj pripada oko 18 % djece smjestili su djecu koja prakticiraju tzv. "umjereno selektivno jedenje", odnosno jedu vrlo mali broj namirnica. I ova djeca su pod dvostruko većim rizikom od razvoja anksioznosti u naredne dvije godine.
Najveći broj djece spada u grupu "normalnih izbirljivaca" i tu su djeca koja odbijaju određeno povrće (vjerojatno zbog reskih ili kiselih okusa). Ova djeca obično prerastu fazu izbirljivosti kako odrastaju u tinejdžere.
Voditeljica istraživanja je stručnjakinja za poremećaje hranjenja i profesorica psihijatrije na Sveučilištu Duke, Nancy Zucker. Ona kaže kako djeca iz druge grupe, odnosno umjereno izbirljiva djeca, također mogu prerasti problem i nikada se ne susresti s emocionalnim poteškoćama, ali to će biti tema njezine sljedeće studije jer je potrebno daljnje istraživanje.
Studija će pomoći pedijatrima da se više posvete grupi djece koja su ekstremno izbirljiva i daje im uvid u moguće uzroke njihove izbirljivosti. Iza izbirljivosti možda je puno više od dječjeg inata ili odbijanja da jede brokulu, špinat, pa čak svu hranu osim dvije ili tri namirnice.
Studija može pomoći i roditeljima, da osim medicinske pomoći, pomoć potraže i kod dječjih psihologa koji će lakše utvrditi pokazuje li dijete i znakove napetosti, zabrinutosti, ima li iracionalne strahove i druge simptome anksioznosti koji se mogu manifestirati putem odbijanja hrane. Važno je napomenuti da je jedenje jedna od rijetkih stvari nad kojom djeca tako rane dobi imaju kontrolu. Kod umjereno zbirljivih mališana, dr. Zucker predlaže polagano uvođenje novih okusa, obavezne obiteljske obroke, uključivanje djece u pripremu obroka, rutinu, dobar primjer od strane roditelja i puno razgovora s djetetom kako bi se otkrilo da li ga nešto muči.
Ekstremna izbirljivost je 2013 dobila i stručan naziv - poremećaj izbjegavajućeg/ograničenog unosa hrane. Može se pojaviti kod djece bilo koje dobi, ali većina djece koja pokazuje simptome ujedno su hipersenzitivna na nove okuse, mirise i teksture.
Studija je objavljena u najnovijem broju stručnog časopisa Pediatrics. Jelena Kovačić 

Girl looks with disgust for food

Izbirljivost u jelu može biti znak emocionalnih briga kod djece

<para>Najčešće se provodi kroz trudničke tečajeve , uključenjem u grupe za potporu dojenja, savjetovanje s prijateljima i drugim roditeljima. Važno je pozitivno ozračje cjelokupnog društva , pomoć, savjet i potpora u rodilištu ali i nakon dolaska kući putem patronažne službe ali i posebno osposobljenih laika. Potpora i poticanje dojenja od strane oca može puno pomoći posebno kod pojave poteškoća u fazi adaptacije .</para>
<para>Dojenje je vještina koja se uči , ona nije uvijek jednostavna i premda je urođena nekoj novorođenčadi i majkama treba više tjedana da je savladaju. Važno je da u kritičnim trenucima kada umor i nagomilane emocije vode glavnu riječ ne donosite odluku o prestanku dojenja.</para>
<para>Dojiti se prestaje zbog nedovoljno informacija i neznanja, umora, stresa, izostanka podrške obitelji te zbog poteškoća u samom procesu dojenja.</para>
<para>
 ZBOG ČEGA MAJKE NAJČEŠĆE ODUSTAJU OD DOJENJA:
</para>
<para>1. Subjektivni osjećaj nedostatka mlijeka : prvih dana po porodu nabrekle i prepune dojke u kojima kasni refleks otpuštanja mlijeka pa dijete siše nekoliko minuta prije nego se pojavi mlijeko, pomoć: kružna masaža dojke, topli oblozi prije podoja, oksitocinski sprej, nakon trećeg tjedna s pojavom zrelog mlijeka dojka postaje mekša , VAŽNO: punoća dojke nije pokazatelj količine mlijeka u njoj pomoć: dojite češće danju i noću, dojenje funkcionira po principu ponude i potražnje.</para>
<para>2. Mala količina izdojenog mlijeka: manja od objektivne djetetove potrebe prema dobi i težini; majka nikada ne izdoji toliko mlijeka koliko može povući dojenče, najčešća greška leži u pogrešnom položaju djeteta na dojci ili pogrešnoj tehnici dojenja</para>
<para>3. Plač djeteta nakon podoja; uzroka ima više, najčešće previše posisanog zraka ; pomoć: pravilna tehnika dojenja i podrigivanja dojenčeta</para>
<para>4. Učestalo buđenje noću: u prvim mjesecima života hranjenje noću doprinosi djetetovom boljem rastu i razvoju. Novorođenče ogladni već nakon 2-3 sata, ne izbjegavajte noćne podoje. Mlado dojenče koje predugo spava noću može to činiti i zbog gladi.</para>
<para/>
<para>5. Dijete odbija dojku i nemirno je na njoj: uzrok može biti od strane djeteta u vidu otežane prohodnosti nosa, davanje mlijeka na bočicu naizmjence s dojenjem može izazvati zbrku tkz. konfuziju bradavice , možda ste svojom prehranom utjecali na aromu mlijeka što može imati za posljedicu nemir na dojci.</para>
<para>6. Dijete siše često i sisanje dugo traje, nije znak da majka nema mlijeka , važno je da aktivno siše , dužina sisanja u početku je i po pola sata na jednoj dojci, kasnije sve kraće U početku ponudite obje dojke.</para>
<para>
 I na kraju ali ne manje važno:
</para>
<para>U pripremi za dojenje saznajte što više o uvjetima dojenja u rodilištu u kojem ćete se poroditi, ima li organizirani stalni boravak s djetetom ili ćete biti povremeno odvojeni ….
Ne donosite zaključke o uspješnosti dojenja nakon prvih nekoliko podoja jer oboje prolazite fazu upoznavanja, adaptacije, a u periodu ste oporavka nakon poroda.
Organizirajte obitelj da vam u početku pomogne oko svakodnevnih poslova kako bi se više vremena mogli posvetiti dojenju ali i neophodnom odmoru.
Uvijek pri ruci imajte telefonski broj patronaže, udruge za potporu dojenja, prijateljice s dobrim iskustvom dojenja , a koji će vam biti na pomoći u trenucima krize, emocionalne i tjelesne iscrpljenosti.</para>
<para>Autorica članka: dr. Diana Puževski</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para> </para>

Pripreme za dojenje i najčešće zamke zbog kojih majke odustaju od dojenja Edukacija oba roditelja prije i nakon rođenja djeteta veoma je važna sastavnica uspješnog dojenja. Najčešće se provodi kroz trudničke tečajeve , uključenjem u grupe za potporu dojenja, savjetovanje s prijateljima i drugim roditeljima. Važno je pozitivno ozračje cjelokupnog društva , pomoć, savjet i potpora u rodilištu ali i nakon dolaska kući putem patronažne službe ali i posebno osposobljenih laika. Potpora i poticanje dojenja od strane oca može puno pomoći posebno kod pojave poteškoća u fazi adaptacije .
Dojenje je vještina koja se uči , ona nije uvijek jednostavna i premda je urođena nekoj novorođenčadi i majkama treba više tjedana da je savladaju. Važno je da u kritičnim trenucima kada umor i nagomilane emocije vode glavnu riječ ne donosite odluku o prestanku dojenja.
Dojiti se prestaje zbog nedovoljno informacija i neznanja, umora, stresa, izostanka podrške obitelji te zbog poteškoća u samom procesu dojenja.

   ZBOG ČEGA MAJKE NAJČEŠĆE ODUSTAJU OD DOJENJA:

1. Subjektivni osjećaj nedostatka mlijeka : prvih dana po porodu nabrekle i prepune dojke u kojima kasni refleks otpuštanja mlijeka pa dijete siše nekoliko minuta prije nego se pojavi mlijeko, pomoć: kružna masaža dojke, topli oblozi prije podoja, oksitocinski sprej, nakon trećeg tjedna s pojavom zrelog mlijeka dojka postaje mekša , VAŽNO: punoća dojke nije pokazatelj količine mlijeka u njoj pomoć: dojite češće danju i noću, dojenje funkcionira po principu ponude i potražnje.
2. Mala količina izdojenog mlijeka: manja od objektivne djetetove potrebe prema dobi i težini; majka nikada ne izdoji toliko mlijeka koliko može povući dojenče, najčešća greška leži u pogrešnom položaju djeteta na dojci ili pogrešnoj tehnici dojenja
3. Plač djeteta nakon podoja; uzroka ima više, najčešće previše posisanog zraka ; pomoć: pravilna tehnika dojenja i podrigivanja dojenčeta
4. Učestalo buđenje noću: u prvim mjesecima života hranjenje noću doprinosi djetetovom boljem rastu i razvoju. Novorođenče ogladni već nakon 2-3 sata, ne izbjegavajte noćne podoje. Mlado dojenče koje predugo spava noću može to činiti i zbog gladi.

5. Dijete odbija dojku i nemirno je na njoj: uzrok može biti od strane djeteta u vidu otežane prohodnosti nosa, davanje mlijeka na bočicu naizmjence s dojenjem može izazvati zbrku tkz. konfuziju bradavice , možda ste svojom prehranom utjecali na aromu mlijeka što može imati za posljedicu nemir na dojci.
6. Dijete siše često i sisanje dugo traje, nije znak da majka nema mlijeka , važno je da aktivno siše , dužina sisanja u početku je i po pola sata na jednoj dojci, kasnije sve kraće U početku ponudite obje dojke.

   I na kraju ali ne manje važno:

U pripremi za dojenje saznajte što više o uvjetima dojenja u rodilištu u kojem ćete se poroditi, ima li organizirani stalni boravak s djetetom ili ćete biti povremeno odvojeni ….
Ne donosite zaključke o uspješnosti dojenja nakon prvih nekoliko podoja jer oboje prolazite fazu upoznavanja, adaptacije, a u periodu ste oporavka nakon poroda.
Organizirajte obitelj da vam u početku pomogne oko svakodnevnih poslova kako bi se više vremena mogli posvetiti dojenju ali i neophodnom odmoru.
Uvijek pri ruci imajte telefonski broj patronaže, udruge za potporu dojenja, prijateljice s dobrim iskustvom dojenja , a koji će vam biti na pomoći u trenucima krize, emocionalne i tjelesne iscrpljenosti.
Autorica članka: dr. Diana Puževski

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

  Sponzorirani članak 

Beautiful baby is fed mother's milk looking at camera

Pripreme za dojenje i najčešće zamke zbog kojih majke odustaju od dojenja

<para>Znanstvenici ga predano proučavaju i stalno pronalaze nove nevjerojatne pojedinosti. Stoga proučite sve činjenice i vidjet ćete zašto je majčino mlijeko tako posebno.</para>
<para>Vi ga krojite za vaše dijete…
Ne postoji loše majčino mlijeko, mada je mlijeko svake žene drugačijeg sastava. Svaka majka stvara svoje jedinstveno mlijeko. Njezina prehrana dijelom utječe na količinu prehrambenih tvari poput vitamina A, D, B-kompleksa, joda, esencijalnih masnih kiselina i dugolančanih polinezasićenih masnih kiselina, poput DHA.</para>
<para>
 …i ono se prilagođava vašoj bebi
</para>
<para>Majčino mlijeko nije obrok nepromjenjivog sastava. Mijenja se tijekom mjeseci dojenja, pa čak i tijekom jednog podoja, ovisno o klimatskim uvjetima i spolu Vašeg djeteta i njegovim potrebama.</para>
<para>
 …mijenja se tijekom perioda laktacije
</para>
<para>Najvažnije su promjene u prvim tjednima nakon poroda, kad se mlijeko sastavom prilagođava potrebama dojenčeta koje brzo raste.</para>
<para>Kolostrum (prvih 5 dana nakon poroda) je posebna žuta tekućina koju mliječna žlijezda stvara u malim količinama prije pravog naviranja mlijeka. Sadrži malo masti i puno proteina kako bi pomoglo bebi da brže raste. Puno je imunoloških faktora pa se naziva i imunološko mlijeko.</para>
<para>Prijelazno mlijeko (6 do 14 dana nakon poroda) je, kako to ukazuje i samo ime, mlijeko u prijelaznom razdoblju prema zrelom mlijeku. Njegov sastav s vremenom postaje sve sličniji zrelom mlijeku i poveća se količina mlijeka.</para>
<para>Zrelo mlijeko (oko dva tjedna nakon poroda) sadrži gotovo dvostruko manju količinu proteina nego kolostrum i više masti.</para>
<para>Sastav proteina Vašeg mlijeka se mijenja od prvog dana nadalje, prateći na taj način bebine potrebe tijekom rasta. Kako dijete raste sporije tijekom prvog mjeseca života, tako opada količina proteina u majčinom mlijeku.</para>
<para>
 ...mijenja se tijekom jednog podoja
</para>
<para>Na početku podoja prvo je mlijeko vodenasto kako bi beba utažila žeđ. Tijekom dojenja, postupno raste sadržaj masti i energije te doseže svoj vrhunac na kraju podoja, kako bi se zadovoljila glad.</para>
<para>
 …mijenja se u ovisnosti o klimatskim uvjetima
</para>
<para>Majčino se mlijeko prilagođava klimi: po vrućem vremenu majke stvaraju nešto više prvog, vodenijeg mlijeka da bebama ne bi uzmanjkalo tekućine.</para>
<para>
 ...mijenja se ovisno o spolu djeteta
</para>
<para>Znate li da je u Vašem mlijeku 25% više energije ako imate dječaka, nego kada biste hranili djevojčicu!</para>
<para> 
</para>
<heading4>Glavne zdravstvene prednosti majčinog mlijeka</heading4>
<para>
Vaše mlijeko opskrbljuje Vašu bebu svime što je potrebno da ona raste i razvija se normalno. To nije sve! Također pomaže u razvoju bebinog imunološkog sustava, štiti od bolesti i pruža potporu zdravom rastu.</para>
<para>
 Pomaže Vašem djetetu da izgradi svoj imunološki sustav
Nekoliko takozvanih „bifidogenih faktora“, poput dobrih bakterija, oligosaharida, visokog sadržaja sirutke i laktoze, povoljno utječe na nastajanje zdrave crijevne mikroflore, važne za razvoj zdravog imunološkog sustava.</para>
<para>
 Učvršćuje bebinu imunološku zaštitu
Različiti imunološki faktori iz majčinog mlijeka dopunjuju djetetov imunološki sustav i poboljšavaju zaštitu od bolesti. Antitijela iz mlijeka mogu štititi dojenčad od velikog broja bakterija.</para>
<para>
 Štiti zdravlje na duge staze
U zemljama u razvoju, dojenje može biti pitanje života ili smrti, a kod naroda koji su više razvijeni, bebe koje doje su zdravije od onih koje nisu:
- Manji rizik od infekcija probavnog sustava, akutnih upala uha i ozbiljnih infekcija donjeg dišnog sustava</para>
<para>- Manji rizik za astmu i atopijski dermatitis kod dojenčadi koja je nasljedno sklona tim bolestima</para>
<para>- Manji rizik od prekomjerne težine i/ili debljine tijekom djetinjstva i mladenaštva</para>
<para>- Manji rizik od dijabetesa</para>
<para>- Bolji kognitivni razvoj</para>
<para/>
<para> 
</para>
<heading4>Razvijanje okusa kod bebe</heading4>
<para>
Zadnje, ali ništa manje važno, dojenje može pomoći u razvoju osjeta okusa Vaše bebe. Ono što Vi jedete daje okus Vašem mlijeku. Stoga je majčino mlijeko prirodan dio nježnog učenja okusa - onog koje je započelo u 12. tjednu trudnoće.</para>
<para>Vaše mlijeko nije toliko blago koliko mislite! Ima široku paletu okusa dobivenu iz hrane, začina i pića koje unosite ili udišete. I, za razliku od dojenačkih mliječnih pripravaka, pruža Vašoj bebi bogati i složeni, potpuni doživljaj osjeta.</para>
<para>Uz prehranu Vašim mlijekom beba će se lakše oduprijeti ovisnosti o slatkim okusima tijekom razdoblja dohrane. Stoga, što je bogatija Vaša prehrana voćem i povrćem, to će ih lakše Vaša beba prihvatiti i zavoljeti kasnije u životu.</para>
<para>Zahvaljujući svim ovim zapanjujućim činjenicama nije čudno što majčino mlijeko jest i uvijek će biti „zlatni standard“ dojenačke prehrane. Jednostavno je nevjerojatno!</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para> </para>

Nevjerojatne činjenice o majčinom mlijeku Svi znamo da ništa nije usporedivo s majčinim mlijekom i njegovim dobrobitima. Uvijek je bilo i uvijek će biti najbolja prehrana za Vaše dijete. Znanstvenici ga predano proučavaju i stalno pronalaze nove nevjerojatne pojedinosti. Stoga proučite sve činjenice i vidjet ćete zašto je majčino mlijeko tako posebno.
Vi ga krojite za vaše dijete…
Ne postoji loše majčino mlijeko, mada je mlijeko svake žene drugačijeg sastava. Svaka majka stvara svoje jedinstveno mlijeko. Njezina prehrana dijelom utječe na količinu prehrambenih tvari poput vitamina A, D, B-kompleksa, joda, esencijalnih masnih kiselina i dugolančanih polinezasićenih masnih kiselina, poput DHA.

   …i ono se prilagođava vašoj bebi

Majčino mlijeko nije obrok nepromjenjivog sastava. Mijenja se tijekom mjeseci dojenja, pa čak i tijekom jednog podoja, ovisno o klimatskim uvjetima i spolu Vašeg djeteta i njegovim potrebama.

   …mijenja se tijekom perioda laktacije

Najvažnije su promjene u prvim tjednima nakon poroda, kad se mlijeko sastavom prilagođava potrebama dojenčeta koje brzo raste.
Kolostrum (prvih 5 dana nakon poroda) je posebna žuta tekućina koju mliječna žlijezda stvara u malim količinama prije pravog naviranja mlijeka. Sadrži malo masti i puno proteina kako bi pomoglo bebi da brže raste. Puno je imunoloških faktora pa se naziva i imunološko mlijeko.
Prijelazno mlijeko (6 do 14 dana nakon poroda) je, kako to ukazuje i samo ime, mlijeko u prijelaznom razdoblju prema zrelom mlijeku. Njegov sastav s vremenom postaje sve sličniji zrelom mlijeku i poveća se količina mlijeka.
Zrelo mlijeko (oko dva tjedna nakon poroda) sadrži gotovo dvostruko manju količinu proteina nego kolostrum i više masti.
Sastav proteina Vašeg mlijeka se mijenja od prvog dana nadalje, prateći na taj način bebine potrebe tijekom rasta. Kako dijete raste sporije tijekom prvog mjeseca života, tako opada količina proteina u majčinom mlijeku.

   ...mijenja se tijekom jednog podoja

Na početku podoja prvo je mlijeko vodenasto kako bi beba utažila žeđ. Tijekom dojenja, postupno raste sadržaj masti i energije te doseže svoj vrhunac na kraju podoja, kako bi se zadovoljila glad.

   …mijenja se u ovisnosti o klimatskim uvjetima

Majčino se mlijeko prilagođava klimi: po vrućem vremenu majke stvaraju nešto više prvog, vodenijeg mlijeka da bebama ne bi uzmanjkalo tekućine.

   ...mijenja se ovisno o spolu djeteta

Znate li da je u Vašem mlijeku 25% više energije ako imate dječaka, nego kada biste hranili djevojčicu!
 

Glavne zdravstvene prednosti majčinog mlijeka

Vaše mlijeko opskrbljuje Vašu bebu svime što je potrebno da ona raste i razvija se normalno. To nije sve! Također pomaže u razvoju bebinog imunološkog sustava, štiti od bolesti i pruža potporu zdravom rastu.

   Pomaže Vašem djetetu da izgradi svoj imunološki sustav
Nekoliko takozvanih „bifidogenih faktora“, poput dobrih bakterija, oligosaharida, visokog sadržaja sirutke i laktoze, povoljno utječe na nastajanje zdrave crijevne mikroflore, važne za razvoj zdravog imunološkog sustava.

   Učvršćuje bebinu imunološku zaštitu
Različiti imunološki faktori iz majčinog mlijeka dopunjuju djetetov imunološki sustav i poboljšavaju zaštitu od bolesti. Antitijela iz mlijeka mogu štititi dojenčad od velikog broja bakterija.

   Štiti zdravlje na duge staze
U zemljama u razvoju, dojenje može biti pitanje života ili smrti, a kod naroda koji su više razvijeni, bebe koje doje su zdravije od onih koje nisu:
- Manji rizik od infekcija probavnog sustava, akutnih upala uha i ozbiljnih infekcija donjeg dišnog sustava
- Manji rizik za astmu i atopijski dermatitis kod dojenčadi koja je nasljedno sklona tim bolestima
- Manji rizik od prekomjerne težine i/ili debljine tijekom djetinjstva i mladenaštva
- Manji rizik od dijabetesa
- Bolji kognitivni razvoj

 

Razvijanje okusa kod bebe

Zadnje, ali ništa manje važno, dojenje može pomoći u razvoju osjeta okusa Vaše bebe. Ono što Vi jedete daje okus Vašem mlijeku. Stoga je majčino mlijeko prirodan dio nježnog učenja okusa - onog koje je započelo u 12. tjednu trudnoće.
Vaše mlijeko nije toliko blago koliko mislite! Ima široku paletu okusa dobivenu iz hrane, začina i pića koje unosite ili udišete. I, za razliku od dojenačkih mliječnih pripravaka, pruža Vašoj bebi bogati i složeni, potpuni doživljaj osjeta.
Uz prehranu Vašim mlijekom beba će se lakše oduprijeti ovisnosti o slatkim okusima tijekom razdoblja dohrane. Stoga, što je bogatija Vaša prehrana voćem i povrćem, to će ih lakše Vaša beba prihvatiti i zavoljeti kasnije u životu.
Zahvaljujući svim ovim zapanjujućim činjenicama nije čudno što majčino mlijeko jest i uvijek će biti „zlatni standard“ dojenačke prehrane. Jednostavno je nevjerojatno!

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

  Sponzorirani članak 

dojenje pixabay

Nevjerojatne činjenice o majčinom mlijeku

<para>
 1
</para>
<para>Preporuka je da se dijete doji na zahtjev jer često dojenje stimulira proizvodnju mlijeka. Ono funkcionira po principu ponude i potražnje. Kako će se povećavati laktacija, to će se intervali između dojenja prvo noću, a potom i danju, polako povećavati.</para>
<para>
 2. Kako procijeniti imam li dovoljno mlijeka i napreduje li dijete dovoljno?
</para>
<para>Djetetov rast i dobitak na tjelesnoj masi najbolji su pokazatelj adekvatne količine mlijeka. U početku dojite 8-12 puta dnevno kroz 24 sata, pratite broj mokrih pelena koji bi trebao biti oko 6 dnevno nakon prvog tjedna života. U prvom tromjesečju mjesečni prirast na težini je prosječno oko 750g, a tjedni 175g, no raspon očekivanog tjednog prirasta se kreće od 120g do 240g. Zamolite patronažu da Vam izvaže dijete jednom tjedno kako bi mogli pratiti dinamiku prirasta. Vaganje na dnevnoj bazi ili nakon svakog obroka ne preporučamo.</para>
<para>
 3. Kako prepoznati rane znakove gladi novorođenčeta?
</para>
<para>Rani znakovi gladi prepoznaju se po mimici sisanja, okretanju glavice na stranu i refleksu hvatanja usnama, sisanju šaka, brzim pomicanjem oka ispod kapaka što upućuje na plitak san. Plač je kasni znak gladi i tada je dojenče već teže umiriti i podojiti.</para>
<para>
 4. Što učiniti kod bolnih i napuklih bradavica?
</para>
<para>One su u pravilu posljedica pogrešne tehnike dojenja. Nastaju zbog pogrešnog zahvaćanja dojke u smislu da dijete hvata samu bradavicu bez areole. Može biti posljedica i pogrešnog odvajanja s dojke, nepravilnog korištenja izdajalica, neadekvatnog grudnjaka, korištenja sapuna i drugih sredstava koja isušuju.</para>
<para>Prije svega revidirajte položaj i tehniku dojenja, dojenje započnite na manje bolnoj dojci, nakon dojenja na dojku nanesite manju količinu lanolina.</para>
<para>
 5. Upala dojke (mastitis) i dojenje
</para>
<para>Simptomi mastitisa su bolna i osjetljiva dojka, povišena tjelesna temperatura, poremećaj općeg stanja, iscrpljenost, zimica, bolovi u mišićima, mučnina. To je stanje koje zahtijeva odmah konzultaciju s liječnikom. NE PREKIDAJTE DOJITI DIJETE, dojite što češće. Liječnik ćeordinirati terapiju, a Vi ćete si pomoći tako da prvo pokušate dojiti na upaljenoj dojci, a ukoliko to predstavlja veliku bol, dojite na zdravoj dojci, a bolesnu izdajajte. Povećajte unos tekućine, nježno masirajte dojku, odmarajte. Infekcija ne ugrožava Vaše dijete.</para>
<para>
 6. Dojenje i ljeto, kupanje u hladnom moru, bazenu, ronjenje, korištenje zaštitnih krema za sunce
</para>
<para>Ljeti, na plaži, putovanjima, tijekom boravka van kuće, sva praktičnost dojenja dolazi do punog izražaja. Često savjetujemo majke da odgode početak dohrane do povratka s ljetovanja. Važno je znati da dojenče ljeti doji češće i kraće. Dok se isključivo doji, ne treba mu dodavati nikakvu tekućinu. Preporučamo da majka poveća svoj unosvode, nezaslađenih biljnih čajeva ili svježe cijeđenih sokova. Dojilja se može kupati u bazenu, ali preporučamo da ispere tragove klora s dojke prije podoja, može plivati u hladnom moru i to neće imati negativan upliv na količinu mlijeka. Može vježbati i intenzivno plivati, ali preporučamo to činiti nakon podoja kako bi njoj bilo ugodnije, a dojenče neće osjetiti promjenu u okusu mlijeka. Ronjenje s bocama se također ne zabranjuje jer je količina dušika koji se oslobodi u majčinom mlijeku zanemarivo mala.</para>
<para>Korištenje zaštitnih krema za sunčanje dozvoljeno je za dojilje, ali je ograničeno za dojenčad prvih šest mjeseci.</para>
<para/>
<para>
 7. Dojenje i estetika dojki
</para>
<para>Veličina, oblik i čvrstoća dojki ovise o omjeru žljezdanog, vezivnog i masnog tkiva. Sve navedeno genetski je određeno i samo dojenje nema nikakvog neželjenog upliva na izgled dojke. Problem može biti jedino u prekomjernom debljanju u tijeku trudnoće pa ga svakako valja izbjeći.</para>
<para>
 8. Treba li dojenče buditi zbog podoja?
</para>
<para>U novorođenačkoj dobi, kod djece rođene prije vremena ili rođene s malom porođajnom težinom u početku preporučamo buđenje djeteta svaka tri sata. Kod veće djece koja lijepo napreduju preporučamo da ih dojite na zahtjev.</para>
<para>
 9. Je li podoj koji traje samo par minuta dovoljan da dijete pojede potrebnu količinu mlijeka?
</para>
<para>Ima djece koja se vrlo brzo zasite pa im podoj traje oko pet minuta ili čak i manje. Ukoliko lijepo napreduju, imaju adekvatan broj mokrih pelena, zadovoljno zaspu po podoju, ne treba ih na silu buditi i forsirati dojenje. Kod prijevremeno rođene djece, djece koja sporo i lijeno sišu i brzo zaspu, treba ih tijekom podoja stimulirati na duže sisanje.</para>
<para>
 10. Dojenje i pojava prve menstruacije nakon poroda
</para>
<para>Pojava prve menstruacije nakon poroda može rezultirati prolaznim poteškoćama dojenja u vidu nemira na dojci i odbijanja dojenja. Najčešće se spominje smanjenje količine mlijeka ili promjena okusa mlijeka kao razlog, ali važno je znati da se treba normalno nastaviti dojiti.Treba ponuditi dojenčetu dojku češće, ako je jako nemirno, dati mu je u snu. Problemisu kratkotrajni i za dan-dva u pravilu nestaju.</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé - <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para> </para>

Najčešća pitanja vezana uz dojenje Pedijatrica dr. Diana Puževski odgovara na najčešća pitanja mama vezana uz dojenje.

1. Dojiti na zahtjev djeteta ili po rasporedu? 
   1

Preporuka je da se dijete doji na zahtjev jer često dojenje stimulira proizvodnju mlijeka. Ono funkcionira po principu ponude i potražnje. Kako će se povećavati laktacija, to će se intervali između dojenja prvo noću, a potom i danju, polako povećavati.

   2. Kako procijeniti imam li dovoljno mlijeka i napreduje li dijete dovoljno?

Djetetov rast i dobitak na tjelesnoj masi najbolji su pokazatelj adekvatne količine mlijeka. U početku dojite 8-12 puta dnevno kroz 24 sata, pratite broj mokrih pelena koji bi trebao biti oko 6 dnevno nakon prvog tjedna života. U prvom tromjesečju mjesečni prirast na težini je prosječno oko 750g, a tjedni 175g, no raspon očekivanog tjednog prirasta se kreće od 120g do 240g. Zamolite patronažu da Vam izvaže dijete jednom tjedno kako bi mogli pratiti dinamiku prirasta. Vaganje na dnevnoj bazi ili nakon svakog obroka ne preporučamo.

   3. Kako prepoznati rane znakove gladi novorođenčeta?

Rani znakovi gladi prepoznaju se po mimici sisanja, okretanju glavice na stranu i refleksu hvatanja usnama, sisanju šaka, brzim pomicanjem oka ispod kapaka što upućuje na plitak san. Plač je kasni znak gladi i tada je dojenče već teže umiriti i podojiti.

   4. Što učiniti kod bolnih i napuklih bradavica?

One su u pravilu posljedica pogrešne tehnike dojenja. Nastaju zbog pogrešnog zahvaćanja dojke u smislu da dijete hvata samu bradavicu bez areole. Može biti posljedica i pogrešnog odvajanja s dojke, nepravilnog korištenja izdajalica, neadekvatnog grudnjaka, korištenja sapuna i drugih sredstava koja isušuju.
Prije svega revidirajte položaj i tehniku dojenja, dojenje započnite na manje bolnoj dojci, nakon dojenja na dojku nanesite manju količinu lanolina.

   5. Upala dojke (mastitis) i dojenje

Simptomi mastitisa su bolna i osjetljiva dojka, povišena tjelesna temperatura, poremećaj općeg stanja, iscrpljenost, zimica, bolovi u mišićima, mučnina. To je stanje koje zahtijeva odmah konzultaciju s liječnikom. NE PREKIDAJTE DOJITI DIJETE, dojite što češće. Liječnik ćeordinirati terapiju, a Vi ćete si pomoći tako da prvo pokušate dojiti na upaljenoj dojci, a ukoliko to predstavlja veliku bol, dojite na zdravoj dojci, a bolesnu izdajajte. Povećajte unos tekućine, nježno masirajte dojku, odmarajte. Infekcija ne ugrožava Vaše dijete.

   6. Dojenje i ljeto, kupanje u hladnom moru, bazenu, ronjenje, korištenje zaštitnih krema za sunce

Ljeti, na plaži, putovanjima, tijekom boravka van kuće, sva praktičnost dojenja dolazi do punog izražaja. Često savjetujemo majke da odgode početak dohrane do povratka s ljetovanja. Važno je znati da dojenče ljeti doji češće i kraće. Dok se isključivo doji, ne treba mu dodavati nikakvu tekućinu. Preporučamo da majka poveća svoj unosvode, nezaslađenih biljnih čajeva ili svježe cijeđenih sokova. Dojilja se može kupati u bazenu, ali preporučamo da ispere tragove klora s dojke prije podoja, može plivati u hladnom moru i to neće imati negativan upliv na količinu mlijeka. Može vježbati i intenzivno plivati, ali preporučamo to činiti nakon podoja kako bi njoj bilo ugodnije, a dojenče neće osjetiti promjenu u okusu mlijeka. Ronjenje s bocama se također ne zabranjuje jer je količina dušika koji se oslobodi u majčinom mlijeku zanemarivo mala.
Korištenje zaštitnih krema za sunčanje dozvoljeno je za dojilje, ali je ograničeno za dojenčad prvih šest mjeseci.


   7. Dojenje i estetika dojki

Veličina, oblik i čvrstoća dojki ovise o omjeru žljezdanog, vezivnog i masnog tkiva. Sve navedeno genetski je određeno i samo dojenje nema nikakvog neželjenog upliva na izgled dojke. Problem može biti jedino u prekomjernom debljanju u tijeku trudnoće pa ga svakako valja izbjeći.

   8. Treba li dojenče buditi zbog podoja?

U novorođenačkoj dobi, kod djece rođene prije vremena ili rođene s malom porođajnom težinom u početku preporučamo buđenje djeteta svaka tri sata. Kod veće djece koja lijepo napreduju preporučamo da ih dojite na zahtjev.

   9. Je li podoj koji traje samo par minuta dovoljan da dijete pojede potrebnu količinu mlijeka?

Ima djece koja se vrlo brzo zasite pa im podoj traje oko pet minuta ili čak i manje. Ukoliko lijepo napreduju, imaju adekvatan broj mokrih pelena, zadovoljno zaspu po podoju, ne treba ih na silu buditi i forsirati dojenje. Kod prijevremeno rođene djece, djece koja sporo i lijeno sišu i brzo zaspu, treba ih tijekom podoja stimulirati na duže sisanje.

   10. Dojenje i pojava prve menstruacije nakon poroda

Pojava prve menstruacije nakon poroda može rezultirati prolaznim poteškoćama dojenja u vidu nemira na dojci i odbijanja dojenja. Najčešće se spominje smanjenje količine mlijeka ili promjena okusa mlijeka kao razlog, ali važno je znati da se treba normalno nastaviti dojiti.Treba ponuditi dojenčetu dojku češće, ako je jako nemirno, dati mu je u snu. Problemisu kratkotrajni i za dan-dva u pravilu nestaju.

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé - www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

  Sponzorirani članak 

dojenje

Najčešća pitanja vezana uz dojenje

<para>
 <emphasis>Otitis externa</emphasis> ili popularno zvano <emphasis>plivačko uho</emphasis>, infekcija je vanjskog zvukovoda u ušnom kanalu koju uzrokuju raznovrsne bakterije ili gljivice. Iako je infekcija moguća tijekom cijele godine, ljeti valja biti na oprezu, pogotovo ako se dijete kupa u bazenu ili vodama stajaćicama gdje je prisustvo bakterija i gljivica znatno veće nego u moru.</para>
<para>Djeci koja mnogo vremena provode u vodi i često rone, previše vlage može iritirati uho te oštetiti tkivo u ušnom kanalu, dozvoljavajući tako bakterijama i gljivicama prolaz.</para>
<para>Voda nije jedini razlog upale uha, a potkanuti je može bilo kakvo oštećenje tkiva unutar ušnog kanala kao što su izrazito suha koža ili ekcem te češanje ušnog kanala. Neprecizno i grubo čišćenje ušiju štapićima može pogurnuti cerumen, prirodni vosak koji štiti uho i tako uzrokovati cerumenski čep koji je glavni krivac za zadržavanje vode u uhu.</para>
<para>Umetanje stranih tijela u uho također može potaknuti infekciju. Djeca koja imaju upalu srednjeg uha sklonija su oboljeti i od upale vanjskog uha jer se gnoj iz unutarnjeg dijela počinje slijevati u vanjski.
</para>
<heading2>Simptomi plivačkog uha</heading2>
<para>
Najčešći je simptom plivačkog uha bol koja se pojačava pristiskom ili povlačenjem uha. Djetetu se bol može javiti i prilikom žvakanja, a često se prije same boli i nelagode javlja jak svrbež.</para>
<para>Zbog oticanja ušnog kanala, dijete se može požaliti na nelagodan osjećaj punoće i pulsiranje, a uho izvana može nateći i postati crveno. Nije rijetkost da limfni čvorovi u blizini uha nateknu za vrijeme upale, a moguć je i iscjedak koji u početku bude proziran, a zatim postaje žućkast.</para>
<para>Sluh privremeno može biti slabiji ako iscjedak prepriječi put zvuku kroz ušni kanal. Važno je naglasiti kako upala vanjskog uha nije zarazna. Temperature i groznice također su rijetke.
</para>
<heading2>Prevencija i liječenje</heading2>
<para>
Vodite brigu o tome da dijete pri svakom izlasku iz vode nagne glavu i dobro protrese uši kako bi izbacilo višak vode. Nakon toga, uši mu lagano prebrišite suhim ručnikom.</para>
<para>Iako se čini kao dobra zaštita od upale, nikako djeci ne stavljajte čepiće, bilo vatene ili spužvaste, za vrijeme kupanja. Oni će pogurati cerumen dublje u uho, a neće spriječiti ulazak vode u ušni kanal. Štoviše, povećat će mogućnost stvaranja ugruška i zadržavanja vode u uhu.</para>
<para>Na tržištu postoji nekoliko proizvoda na prirodnoj bazi koji pomažu ublažiti neugodne simptome upale uha, a najćešće se koristi kombinacija octa i kirurške otopine za pranje koja sadržava alkohol.
Razmutite tekućinu u jednakom omjeru i djetetu ukapajte štrcaljkom uho i tako držite nekoliko sekunda te mu okrenite glavu da tekućina izađe. Alkohol svojim isparavanjem suši vlagu u uhu, a ocat je dobar saveznik u borbi protiv gljivica i bakterija.</para>
<para>Djetetu možete pomoći i stavljanjem toplih obloga na bolno uho, a za jaču bol poslužite se sirupom protiv bolova.
Ukoliko je bol neizdrživa, svakako se obratite liječniku koji će vam prepisati antibiotske kapi. Dijete će ih morati koristiti minimalno sedam dana i za to vrijeme je najbolje izbjegavati kupanje.</para>
<para>U težim slučajevima, liječnik će morati ukloniti nakupljeni gnoj iz uha kako bi kapi uopće dospjele do zvukovoda.
</para>
<heading2>Smije li se dijete kupati za vrijeme upale?</heading2>
<para>
Ukoliko vam dijete oboli od plivačkog uha za vrijeme ljetovanja, ne prepuštajte situaciju slučaju i odmah krenite s liječenjem. Ako sami ne uspijete dovesti upalu pod kontrolu, svakako se javite dežurnoj ambulanti i započnite s antibiotskom terapijom čim prije.</para>
<para>Kupanje valja izbjegavati dok je terapija u tijeku jer svako izlaganje vodi može produljiti tijek bolesti. Ako dijete ima blaži oblik upale možete mu dozvoliti brćkanje u plićaku, vožnju u luftićima, ali pod nadzorom kako mu voda ne bi ušla u uho ili kako dijete ne bi ronilo. Poslužiti se možete i plivaćkom kapicom.</para>

Upala vanjskog uha i kupanje u moru (ili bazenu) Skoro svaki roditelj jednom će se susresti s upalom uha svojega djeteta. Iznimno neugodna infekcija vanjskog uha češća je ljeti zbog veće izloženosti vodi. 
   Otitis externa ili popularno zvano plivačko uho, infekcija je vanjskog zvukovoda u ušnom kanalu koju uzrokuju raznovrsne bakterije ili gljivice. Iako je infekcija moguća tijekom cijele godine, ljeti valja biti na oprezu, pogotovo ako se dijete kupa u bazenu ili vodama stajaćicama gdje je prisustvo bakterija i gljivica znatno veće nego u moru.
Djeci koja mnogo vremena provode u vodi i često rone, previše vlage može iritirati uho te oštetiti tkivo u ušnom kanalu, dozvoljavajući tako bakterijama i gljivicama prolaz.
Voda nije jedini razlog upale uha, a potkanuti je može bilo kakvo oštećenje tkiva unutar ušnog kanala kao što su izrazito suha koža ili ekcem te češanje ušnog kanala. Neprecizno i grubo čišćenje ušiju štapićima može pogurnuti cerumen, prirodni vosak koji štiti uho i tako uzrokovati cerumenski čep koji je glavni krivac za zadržavanje vode u uhu.
Umetanje stranih tijela u uho također može potaknuti infekciju. Djeca koja imaju upalu srednjeg uha sklonija su oboljeti i od upale vanjskog uha jer se gnoj iz unutarnjeg dijela počinje slijevati u vanjski.

Simptomi plivačkog uha

Najčešći je simptom plivačkog uha bol koja se pojačava pristiskom ili povlačenjem uha. Djetetu se bol može javiti i prilikom žvakanja, a često se prije same boli i nelagode javlja jak svrbež.
Zbog oticanja ušnog kanala, dijete se može požaliti na nelagodan osjećaj punoće i pulsiranje, a uho izvana može nateći i postati crveno. Nije rijetkost da limfni čvorovi u blizini uha nateknu za vrijeme upale, a moguć je i iscjedak koji u početku bude proziran, a zatim postaje žućkast.
Sluh privremeno može biti slabiji ako iscjedak prepriječi put zvuku kroz ušni kanal. Važno je naglasiti kako upala vanjskog uha nije zarazna. Temperature i groznice također su rijetke.

Prevencija i liječenje

Vodite brigu o tome da dijete pri svakom izlasku iz vode nagne glavu i dobro protrese uši kako bi izbacilo višak vode. Nakon toga, uši mu lagano prebrišite suhim ručnikom.
Iako se čini kao dobra zaštita od upale, nikako djeci ne stavljajte čepiće, bilo vatene ili spužvaste, za vrijeme kupanja. Oni će pogurati cerumen dublje u uho, a neće spriječiti ulazak vode u ušni kanal. Štoviše, povećat će mogućnost stvaranja ugruška i zadržavanja vode u uhu.
Na tržištu postoji nekoliko proizvoda na prirodnoj bazi koji pomažu ublažiti neugodne simptome upale uha, a najćešće se koristi kombinacija octa i kirurške otopine za pranje koja sadržava alkohol.
Razmutite tekućinu u jednakom omjeru i djetetu ukapajte štrcaljkom uho i tako držite nekoliko sekunda te mu okrenite glavu da tekućina izađe. Alkohol svojim isparavanjem suši vlagu u uhu, a ocat je dobar saveznik u borbi protiv gljivica i bakterija.
Djetetu možete pomoći i stavljanjem toplih obloga na bolno uho, a za jaču bol poslužite se sirupom protiv bolova.
Ukoliko je bol neizdrživa, svakako se obratite liječniku koji će vam prepisati antibiotske kapi. Dijete će ih morati koristiti minimalno sedam dana i za to vrijeme je najbolje izbjegavati kupanje.
U težim slučajevima, liječnik će morati ukloniti nakupljeni gnoj iz uha kako bi kapi uopće dospjele do zvukovoda.

Smije li se dijete kupati za vrijeme upale?

Ukoliko vam dijete oboli od plivačkog uha za vrijeme ljetovanja, ne prepuštajte situaciju slučaju i odmah krenite s liječenjem. Ako sami ne uspijete dovesti upalu pod kontrolu, svakako se javite dežurnoj ambulanti i započnite s antibiotskom terapijom čim prije.
Kupanje valja izbjegavati dok je terapija u tijeku jer svako izlaganje vodi može produljiti tijek bolesti. Ako dijete ima blaži oblik upale možete mu dozvoliti brćkanje u plićaku, vožnju u luftićima, ali pod nadzorom kako mu voda ne bi ušla u uho ili kako dijete ne bi ronilo. Poslužiti se možete i plivaćkom kapicom. Jelena Pervan 

bolestan_dječak_pixabay

Upala vanjskog uha i kupanje u moru (ili bazenu)

<para> Mi vam možda ne možemo pomoći s jutarnjim mučninama, besanim noćima u kojima brinete jeste li spremni biti mama ili neodoljivom potrebom da svima koje sretnete ispričate tu predivnu novost, ali s računanjem termina poroda možemo.</para>
<para>Važno je napomenuti da je ova metoda pouzdana za žene s redovitim menstrualnim ciklusom od 28 dana, a samo okviran termin daje za one s nepravilnim ciklusom.</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Utvrdite prvi datum posljednje menstruacije. Ako si inače bilježite u kalendar ili aplikaciju na pametnom telefonu, ovo će biti jednostavno. Ako ne, pokušajte se prisjetiti događaja tih dana – jeste li, npr., išli na kupanje ili bili kod prijateljice. Ovaj način razmišljanja može vas podsjetiti na datum vašeg posljednjeg ciklusa.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dodajte 40 tjedana (280 dana) na utvrđeni datum iz prethodne stavke i upravo ste izračunali vaš predviđeni termin poroda!</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>Zapamtite, ovaj izračun je samo informativnog karaktera, a vaš liječnik će vam reći točan datum na temelju ultrazvuka koji je najtočniji kada se radi između 11. i 13. tjedna trudnoće – a kako bi se znalo kada je to, koristi se gorespomenuta metoda.</para>
<para>Ono što također trebate imati na umu jest da se samo pet posto beba zaista i rodi na svoj termin. Nažalost, vaša beba nema uvid u kalendar u kojem ste zabilježili njegov grandiozni dolazak. Pokušajte se ne vezati uz određeni datum, jer biste mogli ostati razočarani ako on prođe, a vaše dijete odluči da još nije vrijeme da se upoznate.</para>
<para>Možda ćete ovaj veliki datum htjeti čak i zadržati relativno tajnim, otkrivajući ga samo obitelji i bližim prijateljima. Taj ćete dan biti fokusirani na neke druge stvari - skakutanje na pilates lopti, prikačeni na ctg ili u trudovima – najmanje što želite je da vam počnu stizati SMS-ovi ili čak pozivi kolega, starih poznanika ili ljudi s kojima se jedva ikad čujete s pitanjima je li beba već stigla.</para>

Kako izračunati termin poroda? Rana trudnoća može biti opterećujuće i teško razdoblje, jer vas mogu preplaviti razni osjećaji, pitanja i brige. Jedna od vjerojatno prvih stvari koja će vas zanimati je kada vaša beba dolazi.  Mi vam možda ne možemo pomoći s jutarnjim mučninama, besanim noćima u kojima brinete jeste li spremni biti mama ili neodoljivom potrebom da svima koje sretnete ispričate tu predivnu novost, ali s računanjem termina poroda možemo.
Važno je napomenuti da je ova metoda pouzdana za žene s redovitim menstrualnim ciklusom od 28 dana, a samo okviran termin daje za one s nepravilnim ciklusom.

   
      Utvrdite prvi datum posljednje menstruacije. Ako si inače bilježite u kalendar ili aplikaciju na pametnom telefonu, ovo će biti jednostavno. Ako ne, pokušajte se prisjetiti događaja tih dana – jeste li, npr., išli na kupanje ili bili kod prijateljice. Ovaj način razmišljanja može vas podsjetiti na datum vašeg posljednjeg ciklusa.
   
   
      Dodajte 40 tjedana (280 dana) na utvrđeni datum iz prethodne stavke i upravo ste izračunali vaš predviđeni termin poroda!
   

Zapamtite, ovaj izračun je samo informativnog karaktera, a vaš liječnik će vam reći točan datum na temelju ultrazvuka koji je najtočniji kada se radi između 11. i 13. tjedna trudnoće – a kako bi se znalo kada je to, koristi se gorespomenuta metoda.
Ono što također trebate imati na umu jest da se samo pet posto beba zaista i rodi na svoj termin. Nažalost, vaša beba nema uvid u kalendar u kojem ste zabilježili njegov grandiozni dolazak. Pokušajte se ne vezati uz određeni datum, jer biste mogli ostati razočarani ako on prođe, a vaše dijete odluči da još nije vrijeme da se upoznate.
Možda ćete ovaj veliki datum htjeti čak i zadržati relativno tajnim, otkrivajući ga samo obitelji i bližim prijateljima. Taj ćete dan biti  fokusirani na neke druge stvari - skakutanje na pilates lopti, prikačeni na ctg ili u trudovima – najmanje što želite je da vam počnu stizati SMS-ovi ili čak pozivi kolega, starih poznanika ili ljudi s kojima se jedva ikad čujete s pitanjima je li beba već stigla. Mateja Krizmanić 

The Calendar Marks The Due Date

Kako izračunati termin poroda?

<para>
 Dojenje - zlatni standard za prehranu dojenčeta
</para>
<para>Dojenje je zlatni standard prehrane dojenčeta, a majčino mlijeko prilagođeno je upravo djetetu kojeg majka doji Dojenje ima neosporive i dokazane pozitivne učinke kako na dojenče tako i na majku koja doji. Posljednjih je godina u porastu isticanje važnosti dojenja, a statistički podaci govore da su majke sve predanije isključivom dojenju u ovom važnom životnom razdoblju. Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tako navode povećanje broja dojene djece pa je čak više od polovice dojenčadi u Hrvatskoj isključivo dojeno tijekom prvih nekoliko mjeseci života.</para>
<para>
 Majčino mlijeko je „živa hrana“
</para>
<para>Majčino mlijeko jedina je „živa hrana“ te se mijenja s obzirom na potrebe dojenčeta, a zanimljivo je da se promjene u sastavu događaju čak i za vrijeme samog podoja. Poznato je da tijekom laktacijskog razdoblja majčino mlijeko mijenja svoja svojstva pa tako iz oblika guste žućkaste tekućine visoke energetske vrijednosti i nutritivnog sastava, kolostruma, kroz prijelaznu fazu poprima svoj zreli oblik.
Sastav majčina mlijeka je jedinstven te osim nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj djeteta, ono sadrži i niz biološki aktivnih tvari poput enzima, hormona, faktora rasta, antitijela, imunih stanica, ali i živih mikroorganizama koji se smatraju prvim probioticima. Upravo iz ovog razloga dojenje ima nepobitno pozitivan učinak na rast, razvoj i zdravlje djeteta.</para>
<para>
 Sastav majčinog mlijeka savršeno se poklapa s potrebama dojenčeta
</para>
<para>Energetske i nutritivne potrebe dojenčeta rapidno se mijenjaju tijekom njegove prve godine života, zbog čega dolazi do promjene sadržaja gotovo svake sastavnice majčinog mlijeka. Istražujući sastav, pokazalo se da tijekom vremena laktacije dolazi do velike promjene upravo u udjelu proteina. Kolostrum, mlijeko koje se stvara u prvih nekoliko dana nakon poroda, sadrži izrazito visoku koncentraciju proteina koja se kreće od 3 do 4,5 g/100 kcal. To se objašnjava činjenicom da tek rođeno dijete, uz izuzetno visoku brzinu rasta, konzumira relativno male količine majčinog mlijeka. Postupno povećanje unosa majčina mlijeka i smanjena brzina rasta djeteta tijekom prvih 6 mjeseci života dovodi do toga da koncentracije proteina značajno opadaju kroz sljedećih nekoliko mjeseci.</para>
<para>
 Uloga proteina iz majčina mlijeka u rastu i razvoju
</para>
<para>Proteini u majčinom mlijeku nemaju „samo“ ulogu hranjivih tvari, oni su mnogo više te čine najveći broj biološki aktivnih tvari koje djeluju na razvoj svih organskih sustava, a osobito razvoj imunološkog, moždanog i hormonalnog sustava. Osnovne gradivne jedinice proteina su aminokiseline. Trenutna znanstvena saznanja opisuju proteine kao „programski jezik“ koji uvelike utječe na način „metaboličkog programiranja“, odnosno rad metabolizma. Postoji, naime, preko 20 različitih aminokiselina koje se mogu međusobno spajati i kombinirati u različite duge lance te su upravo one zaslužne za stvaranje pojedinih vrsta proteina, koji tada u djetetovom organizmu djeluju kao „graditelji“, „branitelji“ ili „pomoćnici“. Veliki broj aminokiselina spada u grupu molekula koje ljudski organizam ne može sam stvoriti te ih je potrebno unositi prehranom. U dojenačkoj dobi broj esencijalnih molekula koje organizam ne može sam stvoriti znatno je veći. Majčino mlijeko sadrži sve aminokiseline i posebno „skrojene“ proteine točno prema potrebama dojenčeta, kako bi se osigurao najbolji gradivni materijal za rast i razvoj djeteta. Osim što izgrađuju gotovo sva tkiva čovjekova organizma, proteini iz majčinog mlijeka sudjeluju u probavi i iskorištavanju ostalih hranjivih tvari prisutnih u majčinom mlijeku, obrani organizma od infekcija i regulaciji rada imunološkog sustava, čime se smanjuje mogućnost razvoja alergija.</para>
<para>Novija znanstvena istraživanja, među kojima se ističu ona Nestlé Nutrition Instituta, potvrđuju da proteini iz majčinog mlijeka imaju nepobitnu značajnu ulogu u razvoju djetetovog mozga, ali i u prevenciji pretilosti i s njom vezanih bolesti, poput kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa kasnije u životu. Upravo iz ovog razloga proteini u majčinom mlijeku danas predstavljaju jednu od vodećih tema znanstvenog pedijatrijskog kruga.</para>
<para>Upravo ovaj savršen sastav i jedinstvenost majčina mlijeka nemoguće je zamijeniti kravljim mlijekom. Kravlje mlijeko ne može nadoknaditi potrebe dojenčeta, štoviše njegova upotreba kao osnovnog mlijeka u dojenačkoj dobi može imati teže posljedice na zdravlje djeteta. Iz ovog razloga krovne institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) savjetuju davanje kravljeg mlijeka djetetu tek nakon navršene 1. godine života.</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para>
 Autorica članka: 
</para>
<para>
 Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh., klinička nutricionistica
</para>

Proteini nas programiraju, a sve počinje s majčinim mlijekom Dojenje - zlatni standard za prehranu dojenčeta

Dojenje je zlatni standard prehrane dojenčeta, a majčino mlijeko prilagođeno je upravo djetetu kojeg majka doji. 
   Dojenje - zlatni standard za prehranu dojenčeta

Dojenje je zlatni standard prehrane dojenčeta, a majčino mlijeko prilagođeno je upravo djetetu kojeg majka doji Dojenje ima neosporive i dokazane pozitivne učinke kako na dojenče tako i na majku koja doji. Posljednjih je godina u porastu isticanje važnosti dojenja, a statistički podaci govore da su majke sve predanije isključivom dojenju u ovom važnom životnom razdoblju. Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tako navode povećanje broja dojene djece pa je čak više od polovice dojenčadi u Hrvatskoj isključivo dojeno tijekom prvih nekoliko mjeseci života.

   Majčino mlijeko je „živa hrana“

Majčino mlijeko jedina je „živa hrana“ te se mijenja s obzirom na potrebe dojenčeta, a zanimljivo je da se promjene u sastavu događaju čak i za vrijeme samog podoja. Poznato je da tijekom laktacijskog razdoblja majčino mlijeko mijenja svoja svojstva pa tako iz oblika guste žućkaste tekućine visoke energetske vrijednosti i nutritivnog sastava, kolostruma, kroz prijelaznu fazu poprima svoj zreli oblik.
Sastav majčina mlijeka je jedinstven te osim nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj djeteta, ono sadrži i niz biološki aktivnih tvari poput enzima, hormona, faktora rasta, antitijela, imunih stanica, ali i živih mikroorganizama koji se smatraju prvim probioticima. Upravo iz ovog razloga dojenje ima nepobitno pozitivan učinak na rast, razvoj i zdravlje djeteta.

   Sastav majčinog mlijeka savršeno se poklapa s potrebama dojenčeta

Energetske i nutritivne potrebe dojenčeta rapidno se mijenjaju tijekom njegove prve godine života, zbog čega dolazi do promjene sadržaja gotovo svake sastavnice majčinog mlijeka. Istražujući sastav, pokazalo se da tijekom vremena laktacije dolazi do velike promjene upravo u udjelu proteina. Kolostrum, mlijeko koje se stvara u prvih nekoliko dana nakon poroda, sadrži izrazito visoku koncentraciju proteina koja se kreće od 3 do 4,5 g/100 kcal. To se objašnjava činjenicom da tek rođeno dijete, uz izuzetno visoku brzinu rasta, konzumira relativno male količine majčinog mlijeka. Postupno povećanje unosa majčina mlijeka i smanjena brzina rasta djeteta tijekom prvih 6 mjeseci života dovodi do toga da koncentracije proteina značajno opadaju kroz sljedećih nekoliko mjeseci.

   Uloga proteina iz majčina mlijeka u rastu i razvoju

Proteini u majčinom mlijeku nemaju „samo“ ulogu hranjivih tvari, oni su mnogo više te čine najveći broj biološki aktivnih tvari koje djeluju na razvoj svih organskih sustava, a osobito razvoj imunološkog, moždanog i hormonalnog sustava. Osnovne gradivne jedinice proteina su aminokiseline. Trenutna znanstvena saznanja opisuju proteine kao „programski jezik“ koji uvelike utječe na način „metaboličkog programiranja“, odnosno rad metabolizma. Postoji, naime, preko 20 različitih aminokiselina koje se mogu međusobno spajati i kombinirati u različite duge lance te su upravo one zaslužne za stvaranje pojedinih vrsta proteina, koji tada u djetetovom organizmu djeluju kao „graditelji“, „branitelji“ ili „pomoćnici“. Veliki broj aminokiselina spada u grupu molekula koje ljudski organizam ne može sam stvoriti te ih je potrebno unositi prehranom. U dojenačkoj dobi broj esencijalnih molekula koje organizam ne može sam stvoriti znatno je veći. Majčino mlijeko sadrži sve aminokiseline i posebno „skrojene“ proteine točno prema potrebama dojenčeta, kako bi se osigurao najbolji gradivni materijal za rast i razvoj djeteta. Osim što izgrađuju gotovo sva tkiva čovjekova organizma, proteini iz majčinog mlijeka sudjeluju u probavi i iskorištavanju ostalih hranjivih tvari prisutnih u majčinom mlijeku, obrani organizma od infekcija i regulaciji rada imunološkog sustava, čime se smanjuje mogućnost razvoja alergija.
Novija znanstvena istraživanja, među kojima se ističu ona Nestlé Nutrition Instituta, potvrđuju da proteini iz majčinog mlijeka imaju nepobitnu značajnu ulogu u razvoju djetetovog mozga, ali i u prevenciji pretilosti i s njom vezanih bolesti, poput kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa kasnije u životu. Upravo iz ovog razloga proteini u majčinom mlijeku danas predstavljaju jednu od vodećih tema znanstvenog pedijatrijskog kruga.
Upravo ovaj savršen sastav i jedinstvenost majčina mlijeka nemoguće je zamijeniti kravljim mlijekom. Kravlje mlijeko ne može nadoknaditi potrebe dojenčeta, štoviše njegova upotreba kao osnovnog mlijeka u dojenačkoj dobi može imati teže posljedice na zdravlje djeteta. Iz ovog razloga krovne institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) savjetuju davanje kravljeg mlijeka djetetu tek nakon navršene 1. godine života.

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!


   Autorica članka: 


   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh., klinička nutricionistica
 Sponzorirani članak 

<para>Oboljeli od ovog poremećaja ne mogu kontrolirati svoje radnje i ponekad trebaju stručnu pomoć. Razumijevanje i prihvaćanje početak je rješavanja problema.
</para>
<heading2>Što je opsesivno–kompulzivni poremećaj?</heading2>
<para>
Opsesivno–kompulzivni poremećaj (OKP) vrsta je anksioznog poremećaja u kojem se oboljela djeca neprestano opterećuju da je nešto krivo, opasno, prljavo ili posloženo krivim redoslijedom.</para>
<para>Oboljela se djeca ponekad pribojavaju da će nešto izgubiti pa započinju prikupljati predmete koji drugima ne predstavljaju nikakvu vrijednost, ali njima su potrebni, kao npr. plastične boce, staklenke od džemova, kartonske ambalaže i dr.
Najkarakterističniji simptom OKP-a svakako je djetetova snažna potreba da neku radnju ponavlja više puta, najčešće jasnim i logičnim redoslijedom. Neka će djeca osjećati kako pri zatvaranju vrata kvaku moraju dodirnuti točno tri ili deset puta, s lijevom ili desnom rukom, a najčešće je riječ o parnom broju dodira i jednakoj zastupljenosti jedne i druge ruke.</para>
<para>Djeca osjetljiva na nečistoću nekontrolirano će prati ruke ili će prostorije u kojima borave održavati gotovo sterilnima. Izbjegavat će unošenje neočišćenih ili neprovjerenih predmeta u stan odnosno sobu i svaki oblik prljavštine plašit će ih ili će im stvarati osjećaj mučnine.</para>
<para>Simetrija je važna nekoj djeci oboljeloj od OKP-a pa će u stanu preslagivati predmete koji, prema njihovom mišljenju, nisu postavljeni u skladan i odgovarajuć odnos.
</para>
<heading2>Genetski uvjetovan poremećaj</heading2>
<para>
Znanstvenici ne znaju točan uzrok ovog poremećaja, ali brojna su istraživanja polučila kako je riječ o blokadi neurotransmitera serotonina koji prenosi signale do mozga. Kad je razina serotonina blokirana, mozak aktivira „lažni alarm“ koji krivo interpretira dobivene informacije i djetetu šalje poruke o opasnosti te uzrokuje iracionalnu brigu.</para>
<para>Znanost je pak uspjela dokazati kako je OKP genetski poremećaj koji se prenosi u obitelji i često će ga imati dijete, ako su ga imali majka ili otac. Nije nužno da će svako dijete, čiji je roditelj imao simptome, i samo dobiti iste jer ponekad su izroci poremećaja izazvani stresnom situacijom poput smrti voljene osobe, promjene okoline ili drugim događajem s kojim se dijete ne zna nositi.
</para>
<heading2>Kako ga prepoznati i pomoći djetetu?</heading2>
<para>
Iznimno je važno da roditelj razumije da ovakvo ponašanje nije nešto što dijete čini svojevoljno niti ga je moguće zasustaviti trudom i autosugestijom.</para>
<para>Riječ je o stvarnom poremećaju koji zahtjeva valjani tretman na nekoliko razina.
Poremećaj najčešće pogađa djecu od 7 do 12 godina jer se u toj dobi djeca počinju suočavati s prijateljstvima, svađama, međusobnim natjecanjima i stresom u društvu i školi. Ponekad ga je teško prepoznati jer su ga djeca itekako svjesna i pokušavaju ga što je više moguće skrivati zato što osjećaju sram.</para>
<para>Djeca se osjećaju jako neugodno i ponekad misle da su poludjeli jer se pretjerano brinu o bolestima, mikrobima ili neprestano ponavljaju određene radnje. Ako pokušaju kontrolirati ponašanje, napetost raste i postaje im gotovo nepodnošljivo. Svako ispunjavanje iracionalne naredbe koju im mozak šalje, olakšava njihovu napetost do slijedećeg trenutka u kojemu se moraju suočiti s OKP-om.</para>
<para>Neki vam znakovi mogu otkriti ponaša li se vaše dijete opsesivno – kompulzivno:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ruke su mu suhe i nadražene zbog pretjeranog pranja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Potrošnja sapuna i upotreba ručnika je povećana</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Povećana količina prljavog veša (koji uopće nije prljav)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zahtjevanje da vi i članovi obitelji ponavljate određene rečenice ili radnje zajedno s djetetom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Konstantan strah od bolesti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Strah od smrti, loših događaja i provjeravanje tjelesnih reakcija (briga oko limfnih čvorova, pulsa, znojenja i sl.)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Uništeni papiri u bilježnici zbog stalnog brisanja gumicom i prepravljanja.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
OKP jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja kod djece i nije razlog za preveliku brigu. Ako primjetite da dijete ima neki od navedenih simptoma i opetovano ga ponavlja, porazgovarajte s njim na način da ga pitate muči li ga nešto i boji li se nečega.</para>
<para>Pitajte ga da vam objasni što to točno treba napraviti da bi se umirio i dajte mu do znanja da nije nenormalan već samo zbunjen.</para>
<para>Svakako porazgovarajte s dječjim psihologom jer OKP se liječi kognitivno-bihevioralnom terapijom dok se kod težih slučajeva moraju uvesti i lijekovi.
Liječenje je orijentirano na djetetovo suočavanje sa strahom ili opsesijom te polagano odvikavanje od istih.
Djeca najčešće prerastu opsesivno – kompulzivno ponašanje i kasnije u životu s njim nemaju problema, no pravovremeno uočavanje simptoma ključ je uspješnog liječenja.</para>

Kako pomoći djetetu s opsesivno-kompulzivnim poremećajem? Sva djeca povremeno osjećaju strahove, iracionalne ili opravdane, ali djeca s opsesivno–kompulzivnim poremećajem brigu osjećaju neprestano, a taj ih osjećaj tjera na ponavljajuća ponašanja. Oboljeli od ovog poremećaja ne mogu kontrolirati svoje radnje i ponekad trebaju stručnu pomoć. Razumijevanje i prihvaćanje početak je rješavanja problema.

Što je opsesivno–kompulzivni poremećaj?

Opsesivno–kompulzivni poremećaj (OKP) vrsta je anksioznog poremećaja u kojem se oboljela djeca neprestano opterećuju da je nešto krivo, opasno, prljavo ili posloženo krivim redoslijedom.
Oboljela se djeca ponekad pribojavaju da će nešto izgubiti pa započinju prikupljati  predmete koji drugima ne predstavljaju nikakvu vrijednost, ali njima su potrebni, kao npr. plastične boce, staklenke od džemova, kartonske ambalaže i dr.
Najkarakterističniji simptom OKP-a svakako je djetetova snažna potreba da neku radnju ponavlja više puta, najčešće jasnim i logičnim redoslijedom. Neka će djeca osjećati kako pri zatvaranju vrata kvaku moraju dodirnuti točno tri ili deset puta, s lijevom ili desnom rukom, a najčešće je riječ o parnom broju dodira i jednakoj zastupljenosti jedne i druge ruke.
Djeca osjetljiva na nečistoću nekontrolirano će prati ruke ili će prostorije u kojima borave održavati gotovo sterilnima. Izbjegavat će unošenje neočišćenih ili neprovjerenih predmeta u stan odnosno sobu i svaki oblik prljavštine plašit će ih ili će im stvarati osjećaj mučnine.
Simetrija je važna nekoj djeci oboljeloj od OKP-a pa će u stanu preslagivati predmete koji, prema njihovom mišljenju, nisu postavljeni u skladan i odgovarajuć odnos.

Genetski uvjetovan poremećaj

Znanstvenici ne znaju točan uzrok ovog poremećaja, ali brojna su istraživanja polučila kako je riječ o blokadi neurotransmitera serotonina koji prenosi signale do mozga. Kad je razina serotonina blokirana, mozak aktivira „lažni alarm“ koji krivo interpretira dobivene informacije i djetetu šalje poruke o opasnosti te uzrokuje iracionalnu brigu.
Znanost je pak uspjela dokazati kako je OKP genetski poremećaj koji se prenosi u obitelji i često će ga imati dijete, ako su ga imali majka ili otac. Nije nužno da će svako dijete, čiji je roditelj imao simptome, i samo dobiti iste jer ponekad su izroci poremećaja izazvani stresnom situacijom poput smrti voljene osobe, promjene okoline ili drugim događajem s kojim se dijete ne zna nositi.

Kako ga prepoznati i pomoći djetetu?

Iznimno je važno da roditelj razumije da ovakvo ponašanje nije nešto što dijete čini svojevoljno niti ga je moguće zasustaviti trudom i autosugestijom.
Riječ je o stvarnom poremećaju koji zahtjeva valjani tretman na nekoliko razina.
Poremećaj najčešće pogađa djecu od 7 do 12 godina jer se u toj dobi djeca počinju suočavati s prijateljstvima, svađama, međusobnim natjecanjima i stresom u društvu i školi. Ponekad ga je teško prepoznati jer su ga djeca itekako svjesna i pokušavaju ga što je više moguće skrivati zato što osjećaju sram.
Djeca se osjećaju jako neugodno i ponekad misle da su poludjeli jer se pretjerano brinu o bolestima, mikrobima ili neprestano ponavljaju određene radnje. Ako pokušaju kontrolirati ponašanje, napetost raste i postaje im gotovo nepodnošljivo. Svako ispunjavanje iracionalne naredbe koju im mozak šalje, olakšava njihovu napetost do slijedećeg trenutka u kojemu se moraju suočiti s OKP-om.
Neki vam znakovi mogu otkriti ponaša li se vaše dijete opsesivno – kompulzivno:


   
      Ruke su mu suhe i nadražene zbog pretjeranog pranja
   
   
      Potrošnja sapuna i upotreba ručnika je povećana
   
   
      Povećana količina prljavog veša (koji uopće nije prljav)
   
   
      Zahtjevanje da vi i članovi obitelji ponavljate određene rečenice ili radnje zajedno s djetetom
   
   
      Konstantan strah od bolesti
   
   
      Strah od smrti, loših događaja i provjeravanje tjelesnih reakcija (briga oko limfnih čvorova, pulsa, znojenja i sl.)
   
   
      Uništeni papiri u bilježnici zbog stalnog brisanja gumicom i prepravljanja.
   


OKP jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja kod djece i nije razlog za preveliku brigu. Ako primjetite da dijete ima neki od navedenih simptoma i opetovano ga ponavlja, porazgovarajte s njim na način da ga pitate muči li ga nešto i boji li se nečega.
Pitajte ga da vam objasni što to točno treba napraviti da bi se umirio i dajte mu do znanja da nije nenormalan već samo zbunjen.
Svakako porazgovarajte s dječjim psihologom jer OKP se liječi kognitivno-bihevioralnom terapijom dok se kod težih slučajeva moraju uvesti i lijekovi.
Liječenje je orijentirano na djetetovo suočavanje sa strahom ili opsesijom te polagano odvikavanje od istih.
Djeca najčešće prerastu opsesivno – kompulzivno ponašanje i kasnije u životu s njim nemaju problema, no pravovremeno uočavanje simptoma ključ je uspješnog liječenja. Jelena Pervan 

pranje ruku_pixabay

Kako pomoći djetetu s opsesivno-kompulzivnim poremećajem?

<para> Jer zaista, nije lako ostati smiren kada dijete viče i vrišti u supermarketu, jer mu ne želite ili ne možete kupiti određenu stvar ili kad ga vidite kako tuče neko drugo dijete. Vjerovali ili ne, ove neugodne i, zapravo, potresne situacije možete izbjeći, a bez da povrijedite osjećaje svoga djeteta i naštetite njegovu samopoštovanju.</para>
<para>Pozitivno roditeljstvo bazira se na potpuno drugačijem pristupu odgoju djece od onoga koji se generacijama koristi u našem društvu – umjesto kažnjavanja nedoličnog ponašanja, naglašava se i nagrađuje dobro ponašanje. Ovo se može činiti kao vrlo mala pomoć kada svi kupci u trgovini gledaju na vas kao lošeg roditelja koji ne može stišati svoje razmaženo dijete. Pa ipak...</para>
<para>Umjesto da vičete na dijete ili mu za kaznu oduzimate ono što ste mu htjeli kupiti, duboko udahnite i pokušajte riješiti ovu nezgodnu situaciju pomoću jednog od dva pristupa pozitivnog roditeljstva koji u većini slučajeva funkcioniraju.</para>
<para>Prvi je da djetetu ponudite nagradu u vidu šetnje do obližnjeg parkića za djecu ili zajedničko igranje njegove omiljene igre kada dođete kući ukoliko se sada smiri i ponaša lijepo. Drugi je da mu u tom trenu pokušate objasniti zašto ne može dobiti sve što želi, umjesto da kažete jednostavno „ne“ i očekujete da vas bespogovorno posluša.</para>
<para>Ako i dalje ne možete izaći na kraj s djetetom, uvijek možete reći da nemate dovoljno novca i da vam gospođa na blagajni neće dati da ponesete kući ono što ne možete platiti.</para>
<para>Pozitivan pristup roditeljstvu zahtjeva postavljanje određenih pravila jer će dijete uvijek testirati i pokušavati pogurati granice. Dijete treba znati što mu je dopušteno i što vi nikako ne odobravate. Ali isto tako, dijete treba razumjeti i zašto određenu stvar ne smije učiniti, a ne samo kako bi izbjeglo sankcije koje ona nosi. Zbog toga je ključno da si osigurate dovoljno vremena za objašnjavanje djetetu zašto mu ne odobravate neke stvari te da budete sigurni da je ono razumjelo što mu govorite.</para>
<para>Možda će se dogoditi neke situacije kada ćete morati povisiti ton zbog djetetova neprimjerena ponašanja, ali ovo „oružje“ koristite kao posljednji izbor kada ste sve ostale opcije već potrošili. I u tom trenutku pobrinite se da djetetu bude jasno da je to zbog nedoličnog ponašanja, ne zato što ga ne volite.</para>
<para>Pohvalite svoje dijete kada se ponaša lijepo i nemojte se ustručavati reći mu koliko ste sretni u tom trenutku. Ako budete zanemarivali dobro ponašanje i koncentrirali se samo na kritiziranje lošeg ponašanja i djetetu će u fokusu biti samo to loše ponašanje, dok dobro neće niti primjećivati.</para>
<para>Također, ako djetetu isključivo pridajete pozornost (pa makar i vikanjem) kada je „zločesto“, tj. kada radi nešto što ne bi trebalo, ono bi moglo početi zlorabiti neprimjereno ponašanje za privlačenje vaše pažnje. Iz tog se razloga potrudite da za svoje dijete odvojite dovoljno vremena u danu kada ćete se posvetiti samo njemu. Ugasite mobitele, računala, televizore i ostale stvari koje vas mogu ometati. Sjednite zajedno, igrajte se, mazite i zabavljajte kako najviše volite.</para>
<para>I ne zaboravite, ako primijetite da imate određeni problem koji teško savladavate, nemojte se ustručavati pitati za pomoć ili savjet – to vas ne čini lošim roditeljem, baš naprotiv.</para>

Pozitivno roditeljstvo – vrlo izazovno, ali se isplati Biti dobar roditelj vjerojatno je najteži posao na svijetu, a slijediti načela pozitivnog roditeljstva može biti dodatan izazov u određenim situacijama.  Jer zaista, nije lako ostati smiren kada dijete viče i vrišti u supermarketu, jer mu ne želite ili ne možete kupiti određenu stvar ili kad ga vidite kako tuče neko drugo dijete. Vjerovali ili ne, ove neugodne i, zapravo, potresne situacije možete izbjeći, a bez da povrijedite osjećaje svoga djeteta i naštetite njegovu samopoštovanju.
Pozitivno roditeljstvo bazira se na potpuno drugačijem pristupu odgoju djece od onoga koji se generacijama koristi u našem društvu – umjesto kažnjavanja nedoličnog ponašanja, naglašava se i nagrađuje dobro ponašanje. Ovo se može činiti kao vrlo mala pomoć kada svi kupci u trgovini gledaju na vas kao lošeg roditelja koji ne može stišati svoje razmaženo dijete. Pa ipak...
Umjesto da vičete na dijete ili mu za kaznu oduzimate ono što ste mu htjeli kupiti, duboko udahnite i pokušajte riješiti ovu nezgodnu situaciju pomoću jednog od dva pristupa pozitivnog roditeljstva koji u većini slučajeva funkcioniraju.
Prvi je da djetetu ponudite nagradu u vidu šetnje do obližnjeg parkića za djecu ili zajedničko igranje njegove omiljene igre kada dođete kući ukoliko se sada smiri i ponaša lijepo. Drugi je da mu u tom trenu pokušate objasniti zašto ne može dobiti sve što želi, umjesto da kažete jednostavno „ne“ i očekujete da vas bespogovorno posluša.
Ako i dalje ne možete izaći na kraj s djetetom, uvijek možete reći da nemate dovoljno novca i da vam gospođa na blagajni neće dati da ponesete kući ono što ne možete platiti.
Pozitivan pristup roditeljstvu zahtjeva postavljanje određenih pravila jer će dijete uvijek testirati i pokušavati pogurati granice. Dijete treba znati što mu je dopušteno i što vi nikako ne odobravate. Ali isto tako, dijete treba razumjeti i zašto određenu stvar ne smije učiniti, a ne samo kako bi izbjeglo sankcije koje ona nosi. Zbog toga je ključno da si osigurate dovoljno vremena za objašnjavanje djetetu zašto mu ne odobravate neke stvari te da budete sigurni da je ono razumjelo što mu govorite.
Možda će se dogoditi neke situacije kada ćete morati povisiti ton zbog djetetova neprimjerena ponašanja, ali ovo „oružje“ koristite kao posljednji izbor kada ste sve ostale opcije već potrošili. I u tom trenutku pobrinite se da djetetu bude jasno da je to zbog nedoličnog ponašanja, ne zato što ga ne volite.
Pohvalite svoje dijete kada se ponaša lijepo i nemojte se ustručavati reći mu koliko ste sretni u tom trenutku. Ako budete zanemarivali dobro ponašanje i koncentrirali se samo na kritiziranje lošeg ponašanja i djetetu će u fokusu biti samo to loše ponašanje, dok dobro neće niti primjećivati.
Također, ako djetetu isključivo pridajete pozornost (pa makar i vikanjem) kada je „zločesto“, tj. kada radi nešto što ne bi trebalo, ono bi moglo početi zlorabiti neprimjereno ponašanje za privlačenje vaše pažnje. Iz tog se razloga potrudite da za svoje dijete odvojite dovoljno vremena u danu kada ćete se posvetiti samo njemu. Ugasite mobitele, računala, televizore i ostale stvari koje vas mogu ometati. Sjednite zajedno, igrajte se, mazite i zabavljajte kako najviše volite.
I ne zaboravite, ako primijetite da imate određeni problem koji teško savladavate, nemojte se ustručavati pitati za pomoć ili savjet – to vas ne čini lošim roditeljem, baš naprotiv. Mateja Krizmanić 

piknik_sretna_obitelj_pixabay

Pozitivno roditeljstvo – vrlo izazovno, ali se isplati

<para>Budimo iskreni, djeca trebaju granice Znatiželjni su, impulzivni i blaženo nesvjesni većine opasnosti u kojima se mogu naći, a oslanjaju se na roditelje da ih izvlače iz nevolje. Dosljedne granice djetetu pružaju osjećaj sigurnosti i zaštite, ali ne treba ih uvijek graditi zabranama i izvikivanjem omraženog „Ne!“.</para>
<para>Zašto ne? Ako vam sklonost mališana za oponašanjem nije dovoljna da vas uvjeri, promotrite to onda s gledišta tantruma. Frustracija je vjerojatno najveći okidač tantruma kod male djece, a u njihovim životima frustracije ne manjka. Sada zamislite da bez alternative čujete NE na svakom drugom koraku koji pokušavate savladati. Neki mališani tada eksplodiraju u znak protesta. Oni drugi uglavnom posustaju obeshrabreni. Počinju razmišljati kako ne smiju ništa dirati niti raditi. Ovakvim pristupom gasimo dječju znatiželju, što zapravo ne želimo da se dogodi – jer djeca zbog znatiželje svaki dan uče nove stvari.</para>
<para>Dakle, donosimo nekoliko pozitivnih alternativa tom zloglasnom NE. Ali prije toga upozorenje: Nema potrebe da se ova riječ u potpunosti izbaci iz rječnika i da se bezuvjetno izbjegava. Postoje naravno situacije gdje jasno i glasno izrečeno „ne“ ima svoju nezamjenjivu ulogu, a evo kada ga možete zamijeniti nekom alternativom.</para>
<para>
 Smanjite potrebu za ovom riječi. Pogledajte svoj dom i kako je uređen. Razmislite, je li to okruženje koje je prilagođeno djetetu i njegovu boravku u njemu ili ste zbog nekih stvari prisiljeni stalno ponavljati zabranu. Preuredite vaš dom da postane sigurno mjesto za djetetovo istraživanje, a sve zabranjene i opasne stvari budu van njegova dosega – tako će vaše okruženje postati manje frustrirajuće i za vas i za dijete.</para>
<para>
 Preusmjeravanje. Držite malo dijete podalje od iskušenja da radi ono što bi inače rezultiralo vašim „Nemoj!“. Npr., ako se vaše starije dijete igra sa lego kockicama koje još nisu primjerene dobi mlađeg djeteta, kako ne biste morali zabranjivati da se i ono igra s njima i stavlja ih u usta, povedite ga da pogledate akvarij ili nešto slično u drugoj prostoriji.</para>
<para>
 Koristite cijele rečenice. „Pusti Majinu kosu!“ ili „Prestani puštati vodu u wc-u!“, djetetu daje konkretnu informaciju, za razliku od riječi „Ne!“, a dijete je upozoreno da to što radi nije u redu. Negacija glagola u rečenici je također određenija od običnog „Ne“ – „Nemoj udarati sestru!“, ali za jako malu djecu ovo može biti zbunjujuće.</para>
<para>
 Ponudite pozitivnu alternativu. Što želite da dijete učini umjesto onoga što mu je zabranjeno? Pozitivna opaska pomaže djetetu da zna kako se ponašati da dobije vaše odobrenje. Pa tako možete zamijeniti „Ne skakati!“, sa „Sjednimo za stol!“ ili „Nemoj da ti ispadne tanjur!“ sa „Nosi tanjur s obje ruke!“.</para>
<para>
 Dajte jednostavno objašnjenje. Mala djeca ne mogu pratiti komplicirana objašnjenja, ali ona jednostavna mogu razumjeti. („Udaranje televizora može ga razbiti.“ ili „To je za mamu, ne za djecu.“) Probajte upotrebljavati riječ opasnost kada ona prijeti djetetu – npr. ako se igra blizu kamina „Dođi se igrati ovdje, vatra je opasna.“</para>
<para>
 Imajte signal upozorenja. Omogućite djetetu da shvati da radi nešto što ne bi smjelo tako što ga upozorite signalom: „O, o, o!“. A zatim mu dajte i uputu što radi krivo: „Odmakni se od te police s porculanom!“</para>
<para>
 Pitajte ih za pravilo. Kada djeca prekrše pravilo koje su naučili, pitajte ih: „Gdje smo rekli da se lopta baca?“ ili „Možeš li mi pokazati kako se mazi pas?“. Ovo će djeci pomoći da se prisjete pravila ponašanja, a roditelj se ne bi trebao srditi nego im dati šansu da se isprave i učine stvar kako treba.</para>
<para>Hoće li ove strategije uvijek funkcionirati? Naravno da ne. Mala djeca zahtijevaju puno roditeljskog strpljenja jer testiraju sve granice koje su im postavljene i istražuju svijet oko sebe. Pa ipak, ako uz pomoć ovih savjeta uspijete spriječiti nekoliko tantruma, a rezultat je sretnije i suradnji sklonije dijete, zašto ne pokušati?</para>

Pozitivne alternative zabranama Ne! Nemoj! Ne može! Koliko puta ove riječi dijete čuje u danu? A koliko u tjednu? Je li onda neobično kada uzvrate roditelju s jednim takvim „NE!“?
Budimo iskreni, djeca trebaju granice. Budimo iskreni, djeca trebaju granice Znatiželjni su, impulzivni i blaženo nesvjesni većine opasnosti u kojima se mogu naći, a oslanjaju se na roditelje da ih izvlače iz nevolje. Dosljedne granice djetetu pružaju osjećaj sigurnosti i zaštite, ali ne treba ih uvijek graditi zabranama i izvikivanjem omraženog „Ne!“.
Zašto ne? Ako vam sklonost mališana za oponašanjem nije dovoljna da vas uvjeri, promotrite to onda s gledišta tantruma. Frustracija je vjerojatno najveći okidač tantruma kod male djece, a u njihovim životima frustracije ne manjka. Sada zamislite da bez alternative čujete NE na svakom drugom koraku koji pokušavate savladati. Neki mališani tada eksplodiraju u znak protesta. Oni drugi uglavnom posustaju obeshrabreni. Počinju razmišljati kako ne smiju ništa dirati niti raditi. Ovakvim pristupom gasimo dječju znatiželju, što zapravo ne želimo da se dogodi – jer djeca zbog znatiželje svaki dan uče nove stvari.
Dakle, donosimo nekoliko pozitivnih alternativa tom zloglasnom NE. Ali prije toga upozorenje: Nema potrebe da se ova riječ u potpunosti izbaci iz rječnika i da se bezuvjetno izbjegava. Postoje naravno situacije gdje jasno i glasno izrečeno „ne“ ima svoju nezamjenjivu ulogu, a evo kada ga možete zamijeniti nekom alternativom.

   Smanjite potrebu za ovom riječi. Pogledajte svoj dom i kako je uređen. Razmislite, je li to okruženje koje je prilagođeno djetetu i njegovu boravku u njemu ili ste zbog nekih stvari prisiljeni stalno ponavljati zabranu. Preuredite vaš dom da postane sigurno mjesto za djetetovo istraživanje, a sve zabranjene i opasne stvari budu van njegova dosega – tako će vaše okruženje postati manje frustrirajuće i za vas i za dijete.

   Preusmjeravanje. Držite malo dijete podalje od iskušenja da radi ono što bi inače rezultiralo vašim „Nemoj!“. Npr., ako se vaše starije dijete igra sa lego kockicama koje još nisu primjerene dobi mlađeg djeteta, kako ne biste morali zabranjivati da se i ono igra s njima i stavlja ih u usta, povedite ga da pogledate akvarij ili nešto slično u drugoj prostoriji.

   Koristite cijele rečenice. „Pusti Majinu kosu!“ ili „Prestani puštati vodu u wc-u!“, djetetu daje konkretnu informaciju, za razliku od riječi „Ne!“, a dijete je upozoreno da to što radi nije u redu. Negacija glagola u rečenici je također određenija od običnog „Ne“ – „Nemoj udarati sestru!“, ali za jako malu djecu ovo može biti zbunjujuće.

   Ponudite pozitivnu alternativu. Što želite da dijete učini umjesto onoga što mu je zabranjeno? Pozitivna opaska pomaže djetetu da zna kako se ponašati da dobije vaše odobrenje. Pa tako možete zamijeniti „Ne skakati!“, sa „Sjednimo za stol!“ ili „Nemoj da ti ispadne tanjur!“ sa „Nosi tanjur s obje ruke!“.

   Dajte jednostavno objašnjenje. Mala djeca ne mogu pratiti komplicirana objašnjenja, ali ona jednostavna mogu razumjeti. („Udaranje televizora može ga razbiti.“ ili „To je za mamu, ne za djecu.“) Probajte upotrebljavati riječ opasnost kada ona prijeti djetetu – npr. ako se igra blizu kamina „Dođi se igrati ovdje, vatra je opasna.“

   Imajte signal upozorenja. Omogućite djetetu da shvati da radi nešto što ne bi smjelo tako što ga upozorite signalom: „O, o, o!“. A zatim mu dajte i uputu što radi krivo: „Odmakni se od te police s porculanom!“

   Pitajte ih za pravilo. Kada djeca prekrše pravilo koje su naučili, pitajte ih: „Gdje smo rekli da se lopta baca?“ ili „Možeš li mi pokazati kako se mazi pas?“. Ovo će djeci pomoći da se prisjete pravila ponašanja, a roditelj se ne bi trebao srditi nego im dati šansu da se isprave i učine stvar kako treba.
Hoće li ove strategije uvijek funkcionirati? Naravno da ne. Mala djeca zahtijevaju puno roditeljskog strpljenja jer testiraju sve granice koje su im postavljene i istražuju svijet oko sebe. Pa ipak, ako uz pomoć ovih savjeta uspijete spriječiti nekoliko tantruma, a rezultat je sretnije i suradnji sklonije dijete, zašto ne pokušati? Mateja Krizmanić 

Mother talking with son. Children upbringing.

Pozitivne alternative zabranama

<para>. Pedijatri preporučuju dojenje barem prvih šest mjeseci bebina života, no idealno bi bilo da se dijete uz dohranu hrani majčinim mlijekom do prvog rođendana, a ako to uvjeti dozvoljavaju, čak i nakon toga.</para>
<para>O dojenju je provedeno na tisuće istraživanja i gotovo sva pokazuju samo pozitivni utjecaj na bebu. Posljednjih godina u središtu su dva pitanja - kakav je sastav majčina mlijeka i kako se majčino mlijeko ponaša u bebinu probavnom sustavu. Naime, majčino mlijeko je hrana od koje beba raste i gradi imunitet, pa ne čudi da je način na koji se ono apsorbira u probavnom sustavu, u središtu zanimanja znanstvenika.</para>
<para>Ovo je vrlo važno i proizvođačima adaptirane hrane. Naime, majkama koje ne mogu dojiti i čije su bebe "osuđene" na adaptirano mlijeko, žele ponuditi formule koje su što je moguće više sličnije sastavu majčina mlijeka.</para>
<para>Naravno, majčino mlijeko je čarobni napitak stvoren od prirode i teško da će ga znanost ikada do kraja moći "iskopirati", ali otkrića idu sve dalje i adaptirana mlijeka postaju sve bolja i kvalitetnija. Posebno ona koja su namijenjena prerano rođenim bebama.</para>
<para>Ono što je znanost do sad otkrila je da su tzv. dobre bakterije (poznate i kao probiotici) u bebinu probavnom sustavu ključne za zdravlje beba, odnosno izgradnju njihovog imuniteta.
</para>
<para>Dojenje već godinama proučava dr. Katie Hinde, antropologinja i profesorica na <emphasis>Sveučilištu Harvard, </emphasis>te u svom novom članku na tu temu objašnjava kako
bakterijske zajednice ili mikrobiomi utječu na imunološki sustav beba, pomažu im probaviti hranu, a najnovija istraživanja otkrila su kako neke bakterije iz probavnog sustava izlučuju kemijske spojeve s kojima direktno "komuniciraju" s bebinim mozgom tj. utječu na razvoj bebina mozga.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<para>Dosadašnja istraživanja potvrđivala su pozitivni učinak dojenja na dugoročno zdravlje bebe, ali nisu dala odgovor na pitanje zašto, odnosno na koji način se to događa. Malo je do sad bilo studija koje bi rasvijetlile misterij čudotvornog sastava majčina mlijeka i kako se ono ponaša u bebinom organizmu. Sastav majčina mlijeka različit je od majke do majke, ali znanost još uvijek ne zna koliko je to važno. Proizvodi li svaka mama mlijeko koje je posebno kreirano samo za njezino dijete i njegove individualne potrebe te u skladu s njegovim genetskim nasljeđem? Ovo je samo jedno od pitanja o čudesnom napitku - majčinu mlijeku.</para>
<para>Do sad je poznato da majčino mlijeko sadrži mnogo veću koncentraciju i različite šećere zvane oligosaharidi, od mlijeka drugih primata (naših najbližih evolucijskih rođaka). Ti šećeri se ne mogu razgraditi u ljudskom organizmu, pa prođu kroz bebin probavni sustav, dolaze u crijeva i tamo se njima hrane trilijuni bakterija. U prisutnosti tih šećera iz majčina mlijeka, posebno cvjetaju i množe se baketrije roda Bifidobacterium. Kada se ovaj rod bakterija "najede" šećera oligosaharida, one počinju proizvoditi kratkolančane masne kiseline. Te masne kiseline pak se talože kao zaštitni sloj u probavnom sustavu i grade imunološki sustav, primjerice, obranu su od raznih alergija i infekcija.</para>
<para>Zapanjujuće je otkriće da svaka mama proizvodi oligosaharide različitih struktura, a to sve ovisi o njezinu genetskom nasljeđu. Ovo je vrlo zanimljivo jer bi u budućnosti prerano rođene bebe mogle dobivati mlijeko s vrlo specifično prilagođenim sastavom nutrijenata.</para>
<para>Čini se kako je ključ za dugoročno zdravlje čovjeka upravo u prvoj hrani koju dobiva, kada njegovi organski sustavi i imunitet započinju svoj razvoj i trebaju im vrlo specifični nutrijenti. Njih ima samo mama, odnosno majčino mlijeko što bi ujedno potvrdilo na tisuće istraživanja koja kažu kako su dojena djeca kao odrasli ljudi zdraviji, otporniji, dugovječniji, zadovoljniji, pa čak i uspješniji.</para>
<para> </para>

Majčino mlijeko: čudesni napitak u središtu znanstvenih istraživanja Majčino mlijeko je najbolja hrana za bebu kojoj treba puno energije, hranjivih tvari, vitamina, minerala, masnoća i drugih nutrijenata u intenzivnom razdoblju rasta i razvoja odmah po dolasku na svijet . Pedijatri preporučuju dojenje barem prvih šest mjeseci bebina života, no idealno bi bilo da se dijete uz dohranu hrani majčinim mlijekom do prvog rođendana, a ako to uvjeti dozvoljavaju, čak i nakon toga.
O dojenju je provedeno na tisuće istraživanja i gotovo sva pokazuju samo pozitivni utjecaj na bebu. Posljednjih godina u središtu su dva pitanja - kakav je sastav majčina mlijeka i kako se majčino mlijeko ponaša u bebinu probavnom sustavu. Naime, majčino mlijeko je hrana od koje beba raste i gradi imunitet, pa ne čudi da je način na koji se ono apsorbira u probavnom sustavu, u središtu zanimanja znanstvenika.
Ovo je vrlo važno i proizvođačima adaptirane hrane. Naime, majkama koje ne mogu dojiti i čije su bebe "osuđene" na adaptirano mlijeko, žele ponuditi formule koje su što je moguće više sličnije sastavu majčina mlijeka.
Naravno, majčino mlijeko je čarobni napitak stvoren od prirode i teško da će ga znanost ikada do kraja moći "iskopirati", ali otkrića idu sve dalje i adaptirana mlijeka postaju sve bolja i kvalitetnija. Posebno ona koja su namijenjena prerano rođenim bebama.
Ono što je znanost do sad otkrila je da su tzv. dobre bakterije (poznate i kao probiotici) u bebinu probavnom sustavu ključne za zdravlje beba, odnosno izgradnju njihovog imuniteta.

Dojenje već godinama proučava dr. Katie Hinde, antropologinja i profesorica na Sveučilištu Harvard, te u svom novom članku na tu temu objašnjava kako
bakterijske zajednice ili mikrobiomi utječu na imunološki sustav beba, pomažu im probaviti hranu, a najnovija istraživanja otkrila su kako neke bakterije iz probavnog sustava izlučuju kemijske spojeve s kojima direktno "komuniciraju" s bebinim mozgom tj. utječu na razvoj bebina mozga.

   

Dosadašnja istraživanja potvrđivala su pozitivni učinak dojenja na dugoročno zdravlje bebe, ali nisu dala odgovor na pitanje zašto, odnosno na koji način se to događa. Malo je do sad bilo studija koje bi rasvijetlile misterij čudotvornog sastava majčina mlijeka i kako se ono ponaša u bebinom organizmu. Sastav majčina mlijeka različit je od majke do majke, ali znanost još uvijek ne zna koliko je to važno. Proizvodi li svaka mama mlijeko koje je posebno kreirano samo za njezino dijete i njegove individualne potrebe te u skladu s njegovim genetskim nasljeđem? Ovo je samo jedno od pitanja o čudesnom napitku - majčinu mlijeku.
Do sad je poznato da majčino mlijeko sadrži mnogo veću koncentraciju i različite šećere zvane oligosaharidi, od mlijeka drugih primata (naših najbližih evolucijskih rođaka). Ti šećeri se ne mogu razgraditi u ljudskom organizmu, pa prođu kroz bebin probavni sustav, dolaze u crijeva i tamo se njima hrane trilijuni bakterija. U prisutnosti tih šećera iz majčina mlijeka, posebno cvjetaju i množe se baketrije roda Bifidobacterium. Kada se ovaj rod bakterija "najede" šećera oligosaharida, one počinju proizvoditi kratkolančane masne kiseline. Te masne kiseline pak se talože kao zaštitni sloj u probavnom sustavu i grade imunološki sustav, primjerice, obranu su od raznih alergija i infekcija.
Zapanjujuće je otkriće da svaka mama proizvodi oligosaharide različitih struktura, a to sve ovisi o njezinu genetskom nasljeđu. Ovo je vrlo zanimljivo jer bi u budućnosti prerano rođene bebe mogle dobivati mlijeko s vrlo specifično prilagođenim sastavom nutrijenata.
Čini se kako je ključ za dugoročno zdravlje čovjeka upravo u prvoj hrani koju dobiva, kada njegovi organski sustavi i imunitet započinju svoj razvoj i trebaju im vrlo specifični nutrijenti. Njih ima samo mama, odnosno majčino mlijeko što bi ujedno potvrdilo na tisuće istraživanja koja kažu kako su dojena djeca kao odrasli ljudi zdraviji, otporniji, dugovječniji, zadovoljniji, pa čak i uspješniji.
  Jelena Kovačić 

Majčino mlijeko: čudesni napitak u središtu znanstvenih istraživanja

<para>Mnogim se tako trudnicama savjetuje da čim saznaju za trudnoću, svojeg kućnog ljubimca maknu iz kuće. Takvi radikalni potezi nemaju smisla, ali neke mjere opreza zasigurno se trebaju primjeniti na vrijeme kako bi se izbjegle ozbiljne posljedice za zdravlje majke i fetusa.</para>
<para>Ono što se svakako ne preporučuje jest udomljavati ili primati životinje s ulice za vrijeme trudnoće. Općenito, nabavljanje ljubimca po prvi put nije poželjno u u ovom periodu jer životinja zahtjeva pažnju i određeni proces prilagodbe koji u trudnoći može biti zahtjevan.
</para>
<heading2>Mačka u trudnoći</heading2>
<para>
Umiljate mace dobri su ljubimci za trudnice, pogotovo ako žena mora mirovati ili pati od izraženih mučnina u prvim mjesecima. Samostalne su i ne zahtjevaju veliku brigu, a vole se maziti i opuštati uz ljude.
Ipak, mačke su prenositelji parazitske bolesti toksoplazmoza koju uzrokuje protozoon <emphasis>Toxoplasma gondii</emphasis>. U narodu poznata kao <emphasis>mačkitis</emphasis>, bolest se prenosi putem fekalija, a ponekad i zračno.</para>
<para>Utješno je to što, ukoliko je mačka dugo vremena u obitelji, ukućani su zasigurno već preboljeli bolest i razvili imunitet na nju što znači da opasnosti nema. Manifestira se slično kao i obična prehlada pa ukoliko niste sigurni jeste li odbolovali, najsigurnije je mačku odvesti na pregled veterinaru i ustanoviti je li zaražena.</para>
<para>Za vrijeme trudnoće, neka mačka ne napušta stan jer zaraziti se može sirovim mesom ili pticama i glodavcima.</para>
<para>Ako je ikako moguće, čišćenje mačjeg zahoda prepustite nekome drugome, a ukoliko morate čistiti sami, obvezno koristite rukavice. Ako mačka obavlja nužu u vrtu, obvezno je za vrijeme trudnoće naučite da to čini u stanu kako na šapama ne bi donijela ostatke fekalija u stan.</para>
<para>Macu hranite isključivo konzerviranom hranom kako bi ste izbjegli kontaminaciju parazitom iz nedovoljno kuhanog mesa.
</para>
<heading2>Ptice i psi</heading2>
<para>
Pas će trudnicu natjerati da više šeće i provodi vrijeme u prirodi što nikako nije na odmet. Ako je mazan, draganje s psom pomoći će opustiti ženu koja iščekuje porod i novi život koji se na trenutke može činiti zastrašujuć.</para>
<para>Ne bi bilo loše testirati ga na parazite i napraviti jedan kontrolni pregled nakon vijesti o trudnoći.
Ono na što valja obratiti pozornost, posebno kod većih pasa, je njihovo nekontrolirano i snažno skakanje koje vas može ozlijediti, a veliki će mu trbuh biti posebno zanimljiv.</para>
<para>Psa treba već u trudnoći polagano dresirati i pripremati na bebin dolazak, dati mu do znanja koje granice ne smije prijeći.</para>
<para>Pernati ljubimci također trebaju proći kontrolni pregled nakon što saznate za trudnoću, a čišćenje krletki i nastambi poželjno je prepustiti nekome drugome. Nakon svakog kontakta s pticom ili kavezom, važno je temeljito oprati ruke jer ptice mogu biti prijenosnici težih infekcija poput <emphasis>salmonele, klamidije</emphasis> i campylobactera.
</para>
<heading2>Reptili i glodavci</heading2>
<para>
Gušteri, zmije i kornjače nisu preporučljivi ljubimci za vrijeme trudnoće kao ni do djetetove pete godine. Česti su prijenosnici opasne <emphasis>salmonelle</emphasis> koja uzrokuje teške probavne simptome, a može i uvelike zakomplicirati trudnoću.</para>
<para>Ako nemate kome povjeriti vaše reptile na čuvanje, mjere opreza prilikom hranjenja i čišćenja moraju biti na nivou.
Ne puštajte ih da šetaju po kući ili da prolaze blizu vaše hrane. Ukoliko ih čistite u kadi, obvezno iza toga kadu isperite antibakterijskim i antimikrobnim sredstvima.</para>
<para>Isto pravilo vrijedi i za hrčke, miševe i druge ljubimce iz porodice glodavaca. Nije ih preporučljivo imati u trudnoći kao ni u djetetovu ranu djetinjstvu. Iako nisu nositelji, glodavci mogu biti prijenosnici opasnog <emphasis>LCM</emphasis> virusa koji može uzrokovati pobačaj i teška fizička oštećenja djeteta.</para>

Kućni ljubimci i trudnice: Na što trebate pripaziti? Trudnice, a posebno prvorotkinje, izložene su brojnim savjetima svojih bližnjih, a neki od njih potpuno su nesuvisli. Mnogim se tako trudnicama savjetuje da čim saznaju za trudnoću, svojeg kućnog ljubimca maknu iz kuće. Takvi radikalni potezi nemaju smisla, ali neke mjere opreza zasigurno se trebaju primjeniti na vrijeme kako bi se izbjegle ozbiljne posljedice za zdravlje majke i fetusa.
Ono što se svakako ne preporučuje jest udomljavati ili primati životinje s ulice za vrijeme trudnoće. Općenito, nabavljanje ljubimca po prvi put nije poželjno u u ovom periodu jer životinja zahtjeva pažnju i određeni proces prilagodbe koji u trudnoći može biti zahtjevan.

Mačka u trudnoći

Umiljate mace dobri su ljubimci za trudnice, pogotovo ako žena mora mirovati ili pati od izraženih mučnina u prvim mjesecima. Samostalne su i ne zahtjevaju veliku brigu, a vole se maziti i opuštati uz ljude.
Ipak, mačke su prenositelji parazitske bolesti toksoplazmoza koju uzrokuje protozoon Toxoplasma gondii. U narodu poznata kao mačkitis, bolest se prenosi putem fekalija, a ponekad i zračno.
Utješno je to što, ukoliko je mačka dugo vremena u obitelji, ukućani su zasigurno već preboljeli bolest i razvili imunitet na nju što znači da opasnosti nema. Manifestira se slično kao i obična prehlada pa ukoliko niste sigurni jeste li odbolovali, najsigurnije je mačku odvesti na pregled veterinaru i ustanoviti je li zaražena.
Za vrijeme trudnoće, neka mačka ne napušta stan jer zaraziti se može sirovim mesom ili pticama i glodavcima.
Ako je ikako moguće, čišćenje mačjeg zahoda prepustite nekome drugome, a ukoliko morate čistiti sami, obvezno koristite rukavice. Ako mačka obavlja nužu u vrtu, obvezno je za vrijeme trudnoće naučite da to čini u stanu kako na šapama ne bi donijela ostatke fekalija u stan.
Macu hranite isključivo konzerviranom hranom kako bi ste izbjegli kontaminaciju parazitom iz nedovoljno kuhanog mesa.

Ptice i psi

Pas će trudnicu natjerati da više šeće i provodi vrijeme u prirodi što nikako nije na odmet. Ako je mazan, draganje s psom pomoći će opustiti ženu koja iščekuje porod i novi život koji se na trenutke može činiti zastrašujuć.
Ne bi bilo loše testirati ga na parazite i napraviti jedan kontrolni pregled nakon vijesti o trudnoći.
Ono na što valja obratiti pozornost, posebno kod većih pasa, je njihovo nekontrolirano i snažno skakanje koje vas može ozlijediti, a veliki će mu trbuh biti posebno zanimljiv.
Psa treba već u trudnoći polagano dresirati i pripremati na bebin dolazak, dati mu do znanja koje granice ne smije prijeći.
Pernati ljubimci također trebaju proći kontrolni pregled nakon što saznate za trudnoću, a čišćenje krletki i nastambi poželjno je prepustiti nekome drugome. Nakon svakog kontakta s pticom ili kavezom, važno je temeljito oprati ruke jer ptice mogu biti prijenosnici težih infekcija poput salmonele, klamidije i campylobactera.

Reptili i glodavci

Gušteri, zmije i kornjače nisu preporučljivi ljubimci za vrijeme trudnoće kao ni do djetetove pete godine. Česti su prijenosnici opasne salmonelle koja uzrokuje teške probavne simptome, a može i uvelike zakomplicirati trudnoću.
Ako nemate kome povjeriti vaše reptile na čuvanje, mjere opreza prilikom hranjenja i čišćenja moraju biti na nivou.
Ne puštajte ih da šetaju po kući ili da prolaze blizu vaše hrane. Ukoliko ih čistite u kadi, obvezno iza toga kadu isperite antibakterijskim i antimikrobnim sredstvima.
Isto pravilo vrijedi i za hrčke, miševe i druge ljubimce iz porodice glodavaca. Nije ih preporučljivo imati u trudnoći kao ni u djetetovu ranu djetinjstvu. Iako nisu nositelji, glodavci mogu biti prijenosnici opasnog LCM virusa koji može uzrokovati pobačaj i teška fizička oštećenja djeteta. Jelena Pervan 

pas zena tablet pixabay

Kućni ljubimci i trudnice: Na što trebate pripaziti?

<para> Otprilike svaki roditelj se u nekom trenutku zapita treba li popuštati djetetu u igrama. Kratak odgovor? Ponekad. A evo i detaljnijeg objašnjenja.</para>
<para>Mala djeca zapravo nisu usmjerena na pobjedu ili poraz, oni igru shvaćaju kao igru i zabavu. U drugoj djeci ne vide konkurente, iako tu i tamo nekog ugrizu. U ovom periodu oni se uče igrati s drugima, kako bi kasnije mogli igrati protiv njih.</para>
<para>Tek u predškolskoj dobi djeca počinju shvaćati konkurenciju. Jednostavno i mirno međusobno igranje pohvalno je za malu djecu, ali predškolci bi trebali naučiti igrati po pravilima, držati ih se i ne ljutiti se ako ne idu njima u prilog.</para>
<para>
 Nije važna pobjeda ili poraz, nego naučiti dijete kako se nositi s njima
</para>
<para>Nakon što je dijete naučilo pravila i osjetilo sjajan osjećaj pobjede, vrijeme je da sagledate malo širu sliku. Igre su samo mali dio života i zato je važno naučiti dijete pobjeđivati, ali i gubiti. Svoj poraz prihvatite dostojanstveno i djetetu primjerom pokažite kako se treba ponašati.</para>
<para>Dakle, dijete vas treba ponekad pobijediti da bi se osvjedočilo da vi uživate u igri, neovisno o rezultatu, tj. porazu. A nekada treba i roditelj pobijediti da dijete vidi kako je nositi se s porazom i dostojanstveno čestitati protivniku na dobroj partiji.</para>
<para>
 Dakle, treba pustiti dijete da pobijedi nekad?
</para>
<para>Da, ponekad to učinite. Dijete će tako imati mogućnost vidjeti ponašanje dobrog pobjednika, ali i gubitnika. A isto tako će i samo biti u mogućnosti osjetiti obje strane medalje. Također, nemojte na najočigledniji način prepuštati pobjedu djetetu, ono će se osjećati bolje ako se ipak bude moralo potruditi oko svojega uspjeha.</para>
<para>Ovo će biti možda malo teže izvedivo ako igrate igru u kojoj veliku ulogu ima fizička sprema, snaga ili veličina – stoga se možete prebaciti na neku igru gdje će dijete promišljanjem pobijediti ili jednostavno zato što ima više sreće.</para>
<para>
 Kako se nositi s malim ogorčenim gubitnikom?
</para>
<para>Ako primijetite da se dijete od bijesa ne može nositi s porazom, pokušajte mu to reći, ali bez prizvuka osude. Jednostavno „Čini se da te nepobjeđivanje čini frustriranim“ trebalo bi pomoći vam započeti razgovor. Mirnim tonom, bez suvišnog osuđivanja ga podsjetite da bi igre trebale biti zabavne i podsjetite ga na pozitivne strane (lijepo se družite, provodite vrijeme zajedno, zabavljate se, itd.). Umjesto da spominjete kako nitko ne voli ogorčene gubitnike, radije se usredotočite na to da mu budete primjer kako bi se pobjednik trebao ponašati.</para>
<para>
 Kako se nositi s neuspjehom upornog djeteta?
</para>
<para>Ako primijetite da dijete u nekoj igri jednostavno nije dobro, ali se trudi pobijediti na sve moguće načine – podsjetite ga da je svatko u nečemu dobar i da je sasvim u redu u nekim drugim stvarima podbaciti. Objasnite mu da je svatko od nas jedinstven, drugačiji i poseban, te da svatko ima neke svoje talente. Najbolji način da objasnite djetetu da je u redu polučiti neuspjeh je da ga podsjetite na vaš vlastiti primjer, kada vam, recimo, nisu uspjele palačinke ili niste znali sastaviti ormarić.</para>
<para>Baš kao što povremeno treba igru iskoristiti da biste dijete naučili velikim životnim lekcijama, tako postoje slučajevi kada trebate intervenirati oko rezultata kako biste dijete naučili poniznosti. Da, odličan je osjećaj pobijediti, ali djeci treba ugraditi i svijest i razumijevanje o tome kako se osjeća druga osoba koja gubi. Trebaju imati na umu da njihovo ponašanje utječe na osjećaje njihova protivnika i zato ih valja naučiti da ne likuju puno prilikom pobjede, jer već u sljedećoj igri oni mogu biti na gubitničkoj strani.</para>

Trebam li puštati djetetu da me pobjeđuje u igrama? Kada dijete počne roniti suze jer ste njegova pijuna porušili po tko zna koji put u „Čovječe, ne ljuti se!“, možda ćete se zapitati „Jesam li mu trebao pustiti da me pobijedi?“.  Otprilike svaki roditelj se u nekom trenutku zapita treba li popuštati djetetu u igrama. Kratak odgovor? Ponekad. A evo i detaljnijeg objašnjenja.
Mala djeca zapravo nisu usmjerena na pobjedu ili poraz, oni igru shvaćaju kao igru i zabavu. U drugoj djeci ne vide konkurente, iako tu i tamo nekog ugrizu. U ovom periodu oni se uče igrati s drugima, kako bi kasnije mogli igrati protiv njih.
Tek u predškolskoj dobi djeca počinju shvaćati konkurenciju. Jednostavno i mirno međusobno igranje pohvalno je za malu djecu, ali predškolci bi trebali naučiti igrati po pravilima, držati ih se i ne ljutiti se ako ne idu njima u prilog.

   Nije važna pobjeda ili poraz, nego naučiti dijete kako se nositi s njima

Nakon što je dijete naučilo pravila i osjetilo sjajan osjećaj pobjede, vrijeme je da sagledate malo širu sliku. Igre su samo mali dio života i zato je važno naučiti dijete pobjeđivati, ali i gubiti. Svoj poraz prihvatite dostojanstveno i djetetu primjerom pokažite kako se treba ponašati.
Dakle, dijete vas treba ponekad pobijediti da bi se osvjedočilo da vi uživate u igri, neovisno o rezultatu, tj. porazu. A nekada treba i roditelj pobijediti da dijete vidi kako je nositi se s porazom i dostojanstveno čestitati protivniku na dobroj partiji.

   Dakle, treba pustiti dijete da pobijedi nekad?

Da, ponekad to učinite. Dijete će tako imati mogućnost vidjeti ponašanje dobrog pobjednika, ali i gubitnika. A isto tako će i samo biti u mogućnosti osjetiti obje strane medalje. Također, nemojte na najočigledniji način prepuštati pobjedu djetetu, ono će se osjećati bolje ako se ipak bude moralo potruditi oko svojega uspjeha.
Ovo će biti možda malo teže izvedivo ako igrate igru u kojoj veliku ulogu ima fizička sprema, snaga ili veličina – stoga se možete prebaciti na neku igru gdje će dijete promišljanjem pobijediti ili jednostavno zato što ima više sreće.

   Kako se nositi s malim ogorčenim gubitnikom?

Ako primijetite da se dijete od bijesa ne može nositi s porazom, pokušajte mu to reći, ali bez prizvuka osude. Jednostavno „Čini se da te nepobjeđivanje čini frustriranim“ trebalo bi pomoći vam započeti razgovor. Mirnim tonom, bez suvišnog osuđivanja ga podsjetite da bi igre trebale biti zabavne i podsjetite ga na pozitivne strane (lijepo se družite, provodite vrijeme zajedno, zabavljate se, itd.). Umjesto da spominjete kako nitko ne voli ogorčene gubitnike, radije se usredotočite na to da mu budete primjer kako bi se pobjednik trebao ponašati.

   Kako se nositi s neuspjehom upornog djeteta?

Ako primijetite da dijete u nekoj igri jednostavno nije dobro, ali se trudi pobijediti na sve moguće načine – podsjetite ga da je svatko u nečemu dobar i da je sasvim u redu u nekim drugim stvarima podbaciti. Objasnite mu da je svatko od nas jedinstven, drugačiji i poseban, te da svatko ima neke svoje talente. Najbolji način da objasnite djetetu da je u redu polučiti neuspjeh je da ga podsjetite na vaš vlastiti primjer, kada vam, recimo, nisu uspjele palačinke ili niste znali sastaviti ormarić.
Baš kao što povremeno treba igru iskoristiti da biste dijete naučili velikim životnim lekcijama, tako postoje slučajevi kada trebate intervenirati oko rezultata kako biste dijete naučili poniznosti. Da, odličan je osjećaj pobijediti, ali djeci treba ugraditi i svijest i razumijevanje o tome kako se osjeća druga osoba koja gubi. Trebaju imati na umu da njihovo ponašanje utječe na osjećaje njihova protivnika i zato ih valja naučiti da ne likuju puno prilikom pobjede, jer već u sljedećoj igri oni mogu biti na gubitničkoj strani. Mateja Krizmanić 

mother and son conflict

Trebam li puštati djetetu da me pobjeđuje u igrama?

<para>Kada su u pitanju savjeti oko odgoja djece, koje roditelji dobivaju sa svih strana i iz raznoraznih izvora, čak i prije samog rođenja djeteta, moglo bi se raspravljati u nedogled.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ste roditelj ili ćete to tek postati, u „šumi“ tih „dobronamjernih“ savjeta koje ćete dobivati morati ćete na neki način stvoriti vlastitu selekciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mi smo zato za vas izdvojili najbolje savjete koje su primili drugi roditelji, a koji su im olakšali, pojednostavili i uljepšali odgoj i brigu o djeci. Pročitajte ih, vrlo su kratki i poučni i odaberite one vlastite – zlata vrijedne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. Ako ćete dijete hraniti formulom na bočicu, od početka je dajte na sobnoj temperaturi. Bila sam s prijateljicom u trgovačkom centru gdje je jurila po trgovinama u potrazi za mikrovalnom pećnicom kako bi zagrijala mlijeko na točno 54°C jer njena beba nije inače htjela piti mlijeko. - Sandra<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. Ne skačite na prvi zvuk bebe ili prvo mrštenje. Možda samo ima vjetrove. Dajte si malo oduška. - Lidija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. Djeca su ogledalo roditelja – dobro ih pogledajte. -Matija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. Imajte poštovanja prema djetetu. - Stela<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
5. Budite dosljedni – u svemu. - Martina<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
6. Sakupi što je moguće više strpljenja. - Bojana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
7. Nije bitno što drugi ljudi misle. - Lana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
8. Budite svjesni kada ste izgubili bitku. - Petra<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
9. Vi ste njihov roditelj, a ne prijatelj. Ponekad trebate reći „NE“ i normalno je da će vas zbog toga mrziti. - Kristina<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
10. Ne postoje glupa pitanja za pedijatre, samo loši pedijatri. - Tajana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
11. Slušajte svoje instinkte. - Klaudija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
12. Dopustite si odmor, u suprotnom ćete poludjeti od 24-satne brige. - Dijana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
13. Radite što je najbolje za vaše dijete, a ne što vam drugi kažu da je najbolje. - Maja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
14. Dajte bezuvjetnu ljubav, bez obzira na godine djeteta. - Marija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
15. Vi znate najbolje što vaše dijete treba. Ne brinite da ćete ga razmaziti. Nemoguće ih je čuvati previše. - Dejan<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
16. Dobri dani u retrospektivi, uvijek zasjene one loše.- Matija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
17. Neke dane nećete znati što trebate raditi i to je u redu. Naposljetku, ako i pogriješite u određenim stvarima, to neće niti biti bitno, jer na kraju najvažnija je ljubav, jer će se osjećati voljeno. - Mija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
18. Ne slušajte savjete o odgoju djece – gledajte i slušajte svoje dijete, radite što mislite da je najbolje i ako pogriješite, pokušajte nešto drugo. Vrlo jednostavno… - Ana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
19. Pustite da djeca budu djeca. - Lucija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
20. Nemojte ih kažnjavati kada ste ljuti. Prvo se odmaknite od njih i smirite. - Ivana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
21. Pomirite se s neredom. I naučite uživati u njemu. - Jelena<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
22. Radite što je najbolje za vašu obitelj. - Darka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
23. Nijedno dijete nije umrlo od malo plakanja. - Tea<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
24. Pronađite odličan ispušni ventil, koji će vas uvijek opustiti i smiriti, bez obzira koliko vas djeca iscrpila ili razljutila.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
25. Ponekad možete dopustiti da vas djeca vide slomljene, na taj način će vas naučiti da niste svemogući, niti savršeni, niti neslomljivi, nego od krvi i mesa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
26. Uživajte u njihovom djetinjstvu, brzo vas više neće trebati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
27. Dopustite im male nepodopštine, one su dio djetinjstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imate li vi koji dobar savjet za roditelje?</para>

Savjeti u odgoju djece koji će vam olakšati život Za uspješno roditeljstvo morat ćete upotrijebiti svoje vještine, dati svu svoju ljubav i strpljenje te uključiti sve svoje instinkte… Kada su u pitanju savjeti oko odgoja djece, koje roditelji dobivaju sa svih strana i iz raznoraznih izvora, čak i prije samog rođenja djeteta, moglo bi se raspravljati u nedogled.
   
Ako ste roditelj ili ćete to tek postati, u „šumi“ tih „dobronamjernih“ savjeta koje ćete dobivati morati ćete na neki način stvoriti vlastitu selekciju.
   
Mi smo zato za vas izdvojili najbolje savjete koje su primili drugi roditelji, a koji su im olakšali, pojednostavili i uljepšali odgoj i brigu o djeci. Pročitajte ih, vrlo su kratki i poučni i odaberite one vlastite – zlata vrijedne.
   
1. Ako ćete dijete hraniti formulom na bočicu, od početka je dajte na sobnoj temperaturi. Bila sam s prijateljicom u trgovačkom centru gdje je jurila po trgovinama u potrazi za mikrovalnom pećnicom kako bi zagrijala mlijeko na točno 54°C jer njena beba nije inače htjela piti mlijeko. - Sandra
2. Ne skačite na prvi zvuk bebe ili prvo mrštenje. Možda samo ima vjetrove. Dajte si malo oduška. - Lidija
3. Djeca su ogledalo roditelja – dobro ih pogledajte. -Matija
4. Imajte poštovanja prema djetetu. - Stela
5. Budite dosljedni – u svemu. - Martina
6. Sakupi što je moguće više strpljenja. - Bojana
7. Nije bitno što drugi ljudi misle. - Lana
8. Budite svjesni kada ste izgubili bitku. - Petra
9. Vi ste njihov roditelj, a ne prijatelj. Ponekad trebate reći „NE“ i normalno je da će vas zbog toga mrziti. - Kristina
10. Ne postoje glupa pitanja za pedijatre, samo loši pedijatri. - Tajana
11. Slušajte svoje instinkte. - Klaudija
12. Dopustite si odmor, u suprotnom ćete poludjeti od 24-satne brige. - Dijana
13. Radite što je najbolje za vaše dijete, a ne što vam drugi kažu da je najbolje. - Maja
14. Dajte bezuvjetnu ljubav, bez obzira na godine djeteta. - Marija
15. Vi znate najbolje što vaše dijete treba. Ne brinite da ćete ga razmaziti. Nemoguće ih je čuvati previše. - Dejan
16. Dobri dani u retrospektivi, uvijek zasjene one loše.- Matija
17. Neke dane nećete znati što trebate raditi i to je u redu. Naposljetku, ako i pogriješite u određenim stvarima, to neće niti biti bitno, jer na kraju najvažnija je ljubav, jer će se osjećati voljeno. - Mija
18. Ne slušajte savjete o odgoju djece – gledajte i slušajte svoje dijete, radite što mislite da je najbolje i ako pogriješite, pokušajte nešto drugo. Vrlo jednostavno… - Ana
19. Pustite da djeca budu djeca. - Lucija
20. Nemojte ih kažnjavati kada ste ljuti. Prvo se odmaknite od njih i smirite. - Ivana
21. Pomirite se s neredom. I naučite uživati u njemu. - Jelena
22. Radite što je najbolje za vašu obitelj. - Darka
23. Nijedno dijete nije umrlo od malo plakanja. - Tea
24. Pronađite odličan ispušni ventil, koji će vas uvijek opustiti i smiriti, bez obzira koliko vas djeca iscrpila ili razljutila.
25. Ponekad možete dopustiti da vas djeca vide slomljene, na taj način će vas naučiti da niste svemogući, niti savršeni, niti neslomljivi, nego od krvi i mesa.
26. Uživajte u njihovom djetinjstvu, brzo vas više neće trebati.
27. Dopustite im male nepodopštine, one su dio djetinjstva.
   
Imate li vi koji dobar savjet za roditelje? vam 

Savjeti u odgoju djece koji će vam olakšati život

<para>Internet je pun objava fotografija punašnih modela i hashtagova #curvy and #proud (obla i ponosna), ali desetljeća promocije (pre)mršavih modela, opsesija poznatih i slavnih vitkom linijom i prezentacija istih u medijima, čini se da su ostavili traga na mlađim generacijama.</para>
<para>Nova studija objavljena u stručnom časopisu <emphasis>The British Journal of Psychiatry</emphasis> proučavala je kakvu sliku o vlastitom tijelu i izgledu imaju djeca te pokazuje porazne rezultate. Nakon što su istraživali razvoj, stavove i razmišljanja 6000 djece u Ujedinjenom Kraljevstvu od njihove 8. do 14. godine, znanstvenici su došli do sljedećih rezultata:</para>
<para>- 5% djevojčica i 3% dječaka nezadovoljno je svojim tijelom u dobi od samo osam godina
- u 14. godini, čak 2 od 5 djevojčica započinje svoju prvu dijetu, dok se 8% djevojčica počinje prejedati
- oko 12% dječaka u 14. godini započinje dijetu
</para>
<para>Upravo je utjecaj slike o sebi i vlastitome tijelu na prehrambene navike, ono što zabrinjava stručnjake.</para>
<para>Djeca su kao uzrok negativne slike o sebi navodila pritisak medija da moraju izgledati na određeni način ako žele biti lijepi i prihvaćeni, ali su tijekom studije pronađeni i drugi faktori koji utječu na djecu u tom smislu. Jedan od najvažnijih je roditeljski primjer. Na primjer, djeca s povišenim indeksom tjelesne mase i djeca čije mame su imale poremećaj u prehrani, pod većim su pritiskom da u ranoj tinejdžerskoj dobi i sama negativno precipiraju svoj izgled te pribjegavaju dijetama ili pak prejedanju koji vode ka poremećajima prehrane.</para>
<para>Poznato je da se ni jedno dijete u razvoju ne smije podvrgavati dijetama jer im je u toj osjetljivoj dobi potrebno puno hranjivih nutrijenata, vitamina i minerala te raznovrsna prehrana za zdrav rast i razvoj.</para>
<para>Studija je provedena na djeci i tinejdžerima u Velikoj Britaniji, ali naša su djeca također izložena istim tim medijima. Stoga se savjetuje roditeljima da budu primjer djeci, da ne komentiraju negativno svoje tijelo i ne izlažu se pred djecom raznim dijetama, da razgovaraju s djecom o njihovom izgledu i slici koju imaju o svome tijelu, da rade s djecom na podizanju samopouzdanja i da im pomognu shvatiti da mediji nisu ti koji prikazuju realnu sliku svijeta.</para>
<para>Ono što je novost je da sa svime treba započeti vrlo rano, još i prije tinejdžerske dobi.</para>

Djeca stara svega osam godina počinju mrziti svoje tijelo i izgled U svijetu mode sve se glasnije promoviraju modeli "normalnih", neki bi rekli i zdravih proporcija. Internet je pun objava fotografija punašnih modela i hashtagova #curvy and #proud (obla i ponosna), ali desetljeća promocije (pre)mršavih modela, opsesija poznatih i slavnih vitkom linijom i prezentacija istih u medijima, čini se da su ostavili traga na mlađim generacijama.
Nova studija objavljena u stručnom časopisu The British Journal of Psychiatry proučavala je kakvu sliku o vlastitom tijelu i izgledu imaju djeca te pokazuje porazne rezultate. Nakon što su istraživali razvoj, stavove i razmišljanja 6000 djece u Ujedinjenom Kraljevstvu od njihove 8. do 14. godine, znanstvenici su došli do sljedećih rezultata:
- 5% djevojčica i 3% dječaka nezadovoljno je svojim tijelom u dobi od samo osam godina
- u 14. godini, čak 2 od 5 djevojčica započinje svoju prvu dijetu, dok se 8% djevojčica počinje prejedati
- oko 12% dječaka u 14. godini započinje dijetu

Upravo je utjecaj slike o sebi i vlastitome tijelu na prehrambene navike, ono što zabrinjava stručnjake.
Djeca su kao uzrok negativne slike o sebi navodila pritisak medija da moraju izgledati na određeni način ako žele biti lijepi i prihvaćeni, ali su tijekom studije pronađeni i drugi faktori koji utječu na djecu u tom smislu. Jedan od najvažnijih je roditeljski primjer. Na primjer, djeca s povišenim indeksom tjelesne mase i djeca čije mame su imale poremećaj u prehrani, pod većim su pritiskom da u ranoj tinejdžerskoj dobi i sama negativno precipiraju svoj izgled te pribjegavaju dijetama ili pak prejedanju koji vode ka poremećajima prehrane.
Poznato je da se ni jedno dijete u razvoju ne smije podvrgavati dijetama jer im je u toj osjetljivoj dobi potrebno puno hranjivih nutrijenata, vitamina i minerala te raznovrsna prehrana za zdrav rast i razvoj.
Studija je provedena na djeci i tinejdžerima u Velikoj Britaniji, ali naša su djeca također izložena istim tim medijima. Stoga se savjetuje roditeljima da budu primjer djeci, da ne komentiraju negativno svoje tijelo i ne izlažu se pred djecom raznim dijetama, da razgovaraju s djecom o njihovom izgledu i slici koju imaju o svome tijelu, da rade s djecom na podizanju samopouzdanja i da im pomognu shvatiti da mediji nisu ti koji prikazuju realnu sliku svijeta.
Ono što je novost je da sa svime treba započeti vrlo rano, još i prije tinejdžerske dobi. Jelena Kovačić 

djevojcica izgled pixabay

Djeca stara svega osam godina počinju mrziti svoje tijelo i izgled

<para>Čini vam se da vas vaše dijete više ne čuje,  pogrešno razumije, da vas ne želi saslušati, neće priznati da ste u pravu itd., a s druge strane od djeteta čujete iste prigovore na vaš račun. Čest komunikacijski problem je činjenica da ono što mislimo da govorimo nije isto kao ono što je druga osoba razumjela. Uz to, često želimo jasno izreći što želimo od druge osobe, a to završi u međusobnom prebacivanju, izvlačenju starih grešaka i razgovor odluta od početne ideje, a nerijetko završi u žustroj raspravi i svađi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Razgovor koji smo započeli, umjesto s dogovorom, završi kao „ping-pong“ u kojem već znamo kuda razgovor odlazi, ali se ne uspijevamo zaustaviti i kao da odigravamo neku unaprijed određenu ulogu koju nismo planirali baš za taj razgovor. Razloga za takve „scenarije“ ima više, no jedan od njih je i način komunikacije, tj. način na koji govorimo to što želimo reći. Postoje određene komunikacijske tehnike koje je moguće relativno lako naučiti, a koje mogu pozitivno utjecati na ishode naših razgovora. Komunikacijska tehnika koje značajno doprinosi da nas se bolje „čuje“ i razumije te smanjuje mogućnost sukoba je tzv. JA PORUKA.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 U govoru možemo razlikovati TI PORUKE i JA PORUKE. Ti poruke su usmjerene na drugu osobu, govore o drugoj osobi, često etiketiraju drugu osobu po nekim njenim osobinama. Naglasak je na tome kakva je druga osoba – po našem mišljenju. Da bi bilo jasnije evo nekoliko primjera TI PORUKA:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>„Ti nikad ne izneseš smeće kada te zamolim.“,</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>„Ti si smotana, nije sport za tebe.“,</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>„Uvijek kasniš iako sam ti rekao da moraš doći na vrijeme!“,</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>„Sramotiš me svojim glupostima pred učiteljicom, kako te nije sram?!“</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>„Kako baš ti uvijek slučajno nešto razbiješ?!“,</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>„Zašto uvijek kasniš, što misliš da si neka faca pa da te ja stalno čekam?!“...  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 TI PORUKE sliče upiranju prstom u nekoga, optužuju. To nitko ne voli i svi se osjećaju napadnuto kad im nešto govorimo kroz TI PORUKE. Ljudi prirodno odgovaraju na napad, obično tako da se opravdavaju ili krenu u kontranapad ili se pak isključe i prekidaju komunikaciju. TI PORUKE tako često dovode do sukoba, prekida komunikacije i osjećaja krivnje koji negativno utječe na odnos. Ako smo počeli razgovor pričajući u TI PORUKAMA o problemu smeća, vrlo brzo će druga osoba početi govoriti o našim greškama i manama („Kao da ti uvijek napraviš sve na vrijeme, ti si isto...“ , pokušavajući dokazati da nije samo ona kriva i brzo dolazi do svađe „kakav si ti -kakav sam ja“, a sasvim po strani ostaje tema smeća koje smrdi u kući i čeka da ga netko iznese.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Korištenje JA PORUKA pomaže da ne idemo u napad već da asertivno iskomuniciramo što nas muči vezano za ponašanje druge osobe i što želimo. JA PORUKE povećavaju šansu da nas druga osoba čuje u potpunosti te povećava šansu da druga osoba želi surađivati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako izgledaju JA PORUKE?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
JA PORUKA ima jasnu formu što nam pomaže da je relativno lako naučimo koristiti. Za početak morate naučiti da govorite o sebi, a ne o svom tinejdžeru i da preuzmete odgovornost za ono što vi želite. To je stoga asertivna komunikacija – jasno zauzimanje za svoju potrebu bez ugrožavanja druge osobe. Najteži dio je poznavati sebe, svoj osjećaj i svoju potrebu, tj. što vama smeta, zbog čega vam to smeta i što želite od svog djeteta. Naravno, može biti i pozitivna – pa je onda što vam se sviđa, zbog čega – a što želimo je onda dosta jasno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Recimo na primjeru smeća, JA PORUKA bi mogla glasiti ovako: „ Ljuta sam kad ne izneseš smeće kad si rekao da ćeš ga ti iznijeti zato što mi se onda čini kao da ne poštuješ naš dogovor ni mene. Stoga želim da sad izneseš smeće i da ubuduće poštuješ naš dogovor.“ Vrlo je važno paziti da ne ubacimo neku „etiketu“ drugoj osobi, jer je to napad i TI PORUKA koja se „uvukla“ u JA PORUKU.  Tako nije JA PORUKA ako kažemo: „Brine me tvoja lijenost i morao bi se pokrenuti.“  U JA PORUCI moramo biti precizni u opisu ponašanja koje kod nas izaziva neki osjećaj, iskreni oko toga koji je to osjećaj te preuzeti odgovornost za ono što mi tražimo. Dakle – nije „lijenost“, već npr. nespremanje sobe, nije „morao bi se pokrenuti“, već „želim da redovito spremaš svoju sobu“ i nije samo „smeta mi“, već ljuti me, rastužuje me, sramim se, osjećam se krivom, plaši me, zabrinuta sam... uz nužno objašnjenje zbog čega meni to ponašanje izaziva taj osjećaj. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Obrazac za JA PORUKE izgleda ovako:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Osjećam se... (<emphasis>treba prepoznati kako se osjećamo</emphasis>)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kada ti... (<emphasis>dati konkretan opis ponašanja, bez etiketa</emphasis>)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zato što... (<emphasis>zbog čega nam to ponašanje izaziva taj osjećaj</emphasis>)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Stoga želim (hoću, ne želim)... (<emphasis>ne TI TREBAŠ, već JA želim, trebam, hoću, neću</emphasis>...)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Kada pričamo s manjom djecom ja poruke moraju biti kratke i jasne, a kad pričamo s adolescentima nije loše dodati i informaciju o tome koju će oni korist imati od toga što surađuju s našom potrebom, odnosno ako naprave to što mi želimo. JA PORUKA nije čarobni štapić, ona ne osigurava 100% suradnju, ali povećava šansu suradnje i povećava šansu da su obje strane točno čule što ona druga strana želi, što joj treba ili što joj smeta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U komunikaciji nam može pomoći i tzv. ASERTIVNA PORUKA koja je nešto drugačija od JA PORUKE, ali također predstavlja jedan oblik asertivne komunikacije. U asertivnoj poruci ne iskazujemo samo svoje osjećaje, potrebe i želje, već i pokazujemo razumijevanje osjećaja, potreba i želja druge osobe. Katkad tom porukom iskazujemo da razumijemo potrebu druge strane, ali da se naše i njihove potrebe ne slažu te da moramo insistirati da druga osoba poštuje ono što mi od nje tražimo. No, dio u kojem točno prepoznamo kako se druga osoba osjeća i želi stavlja na znanje drugoj osobi da je čujemo i da poštujemo njene potrebe i različitost naših potreba. Vrlo su korisne u razgovoru o pravilima s adolescentima te u različitom poslovnim razgovorima/pregovorima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Da bi bilo malo jasnije evo jedan primjer ASERTIVNE PORUKE: „Razumijem da ti je važno što više biti s prijateljima i da je to tebi sad najvažnije, no ja vjerujem da moramo poštivati zakon i zato ne mogu dopustiti da budeš vani nakon 11 sati. Možda se možemo dogovoriti da ideš van malo ranije. “<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kada počnete vježbati ove komunikacijske tehnike u početku će vam biti vještačke i neće biti lako, no to su vještine koje se uče i koje s vježbanjem postaju sve prirodnije i sve ih lakše koristimo. Ako smo u žaru svađe pretjerali ili se zaboravili pa rekli nešto što znamo da nismo trebali u redu je sjesti nakon „hlađenja“, smisliti što zbilja želimo reći i reći to u formi JA ili ASERTIVNE poruke. Za početak će to često biti nakon „sukoba“, a s vremenom će vam spontano dolaziti i tijekom emocionalno napetih situacija i pomagati vam da ih riješite na kvalitetniji način.
</para>
<para>Tanja Dejanović Šagadin<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
psihologinja i pshoterapeutkinja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Psihološki centar TESA</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: <ulink url="mailto:tesa.centar@gmail.com">tesa.centar@gmail.com</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="97cd920e-35c3-11eb-8cf5-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="a43e2a30-35c3-11eb-a0bd-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Želite da vas vaš tinejdžer čuje? Naučite tehnike komunikacije. Naučite snagu JA PORUKA Čini vam se da vas vaše dijete više ne čuje,  pogrešno razumije, da vas ne želi saslušati, neće priznati da ste u pravu itd., a s druge strane od djeteta čujete iste prigovore na vaš račun. Čest komunikacijski problem je činjenica da ono što mislimo da govorimo nije isto kao ono što je druga osoba razumjela. Uz to, često želimo jasno izreći što želimo od druge osobe, a to završi u međusobnom prebacivanju, izvlačenju starih grešaka i razgovor odluta od početne ideje, a nerijetko završi u žustroj raspravi i svađi.
   
Razgovor koji smo započeli, umjesto s dogovorom, završi kao „ping-pong“ u kojem već znamo kuda razgovor odlazi, ali se ne uspijevamo zaustaviti i kao da odigravamo neku unaprijed određenu ulogu koju nismo planirali baš za taj razgovor. Razloga za takve „scenarije“ ima više, no jedan od njih je i način komunikacije, tj. način na koji govorimo to što želimo reći. Postoje određene komunikacijske tehnike koje je moguće relativno lako naučiti, a koje mogu pozitivno utjecati na ishode naših razgovora. Komunikacijska tehnika koje značajno doprinosi da nas se bolje „čuje“ i razumije te smanjuje mogućnost sukoba je tzv. JA PORUKA.
   
   U govoru možemo razlikovati TI PORUKE i JA PORUKE. Ti poruke su usmjerene na drugu osobu, govore o drugoj osobi, često etiketiraju drugu osobu po nekim njenim osobinama. Naglasak je na tome kakva je druga osoba – po našem mišljenju. Da bi bilo jasnije evo nekoliko primjera TI PORUKA:

   
      „Ti nikad ne izneseš smeće kada te zamolim.“,
   
   
      „Ti si smotana, nije sport za tebe.“,
   
   
      „Uvijek kasniš iako sam ti rekao da moraš doći na vrijeme!“,
   
   
      „Sramotiš me svojim glupostima pred učiteljicom, kako te nije sram?!“
   
   
      „Kako baš ti uvijek slučajno nešto razbiješ?!“,
   
   
      „Zašto uvijek kasniš, što misliš da si neka faca pa da te ja stalno čekam?!“...  
   


   TI PORUKE sliče upiranju prstom u nekoga, optužuju. To nitko ne voli i svi se osjećaju napadnuto kad im nešto govorimo kroz TI PORUKE. Ljudi prirodno odgovaraju na napad, obično tako da se opravdavaju ili krenu u kontranapad ili se pak isključe i prekidaju komunikaciju. TI PORUKE tako često dovode do sukoba, prekida komunikacije i osjećaja krivnje koji negativno utječe na odnos. Ako smo počeli razgovor pričajući u TI PORUKAMA o problemu smeća, vrlo brzo će druga osoba početi govoriti o našim greškama i manama („Kao da ti uvijek napraviš sve na vrijeme, ti si isto...“ , pokušavajući dokazati da nije samo ona kriva i brzo dolazi do svađe „kakav si ti -kakav sam ja“, a sasvim po strani ostaje tema smeća koje smrdi u kući i čeka da ga netko iznese.
   
Korištenje JA PORUKA pomaže da ne idemo u napad već da asertivno iskomuniciramo što nas muči vezano za ponašanje druge osobe i što želimo. JA PORUKE povećavaju šansu da nas druga osoba čuje u potpunosti te povećava šansu da druga osoba želi surađivati.
   
   Kako izgledaju JA PORUKE?
   
   
JA PORUKA ima jasnu formu što nam pomaže da je relativno lako naučimo koristiti. Za početak morate naučiti da govorite o sebi, a ne o svom tinejdžeru i da preuzmete odgovornost za ono što vi želite. To je stoga asertivna komunikacija – jasno zauzimanje za svoju potrebu bez ugrožavanja druge osobe. Najteži dio je poznavati sebe, svoj osjećaj i svoju potrebu, tj. što vama smeta, zbog čega vam to smeta i što želite od svog djeteta. Naravno, može biti i pozitivna – pa je onda što vam se sviđa, zbog čega – a što želimo je onda dosta jasno.
Recimo na primjeru smeća, JA PORUKA bi mogla glasiti ovako: „ Ljuta sam kad ne izneseš smeće kad si rekao da ćeš ga ti iznijeti zato što mi se onda čini kao da ne poštuješ naš dogovor ni mene. Stoga želim da sad izneseš smeće i da ubuduće poštuješ naš dogovor.“ Vrlo je važno paziti da ne ubacimo neku „etiketu“ drugoj osobi, jer je to napad i TI PORUKA koja se „uvukla“ u JA PORUKU.  Tako nije JA PORUKA ako kažemo: „Brine me tvoja lijenost i morao bi se pokrenuti.“  U JA PORUCI moramo biti precizni u opisu ponašanja koje kod nas izaziva neki osjećaj, iskreni oko toga koji je to osjećaj te preuzeti odgovornost za ono što mi tražimo. Dakle – nije „lijenost“, već npr. nespremanje sobe, nije „morao bi se pokrenuti“, već „želim da redovito spremaš svoju sobu“ i nije samo „smeta mi“, već ljuti me, rastužuje me, sramim se, osjećam se krivom, plaši me, zabrinuta sam... uz nužno objašnjenje zbog čega meni to ponašanje izaziva taj osjećaj. 
   
   Obrazac za JA PORUKE izgleda ovako:

   
      Osjećam se... (treba prepoznati kako se osjećamo)
   
   
      Kada ti... (dati konkretan opis ponašanja, bez etiketa)
   
   
      Zato što... (zbog čega nam to ponašanje izaziva taj osjećaj)
   
   
      Stoga želim (hoću, ne želim)... (ne TI TREBAŠ, već JA želim, trebam, hoću, neću...)
   


Kada pričamo s manjom djecom ja poruke moraju biti kratke i jasne, a kad pričamo s adolescentima nije loše dodati i informaciju o tome koju će oni korist imati od toga što surađuju s našom potrebom, odnosno ako naprave to što mi želimo. JA PORUKA nije čarobni štapić, ona ne osigurava 100% suradnju, ali povećava šansu suradnje i povećava šansu da su obje strane točno čule što ona druga strana želi, što joj treba ili što joj smeta.
   
U komunikaciji nam može pomoći i tzv. ASERTIVNA PORUKA koja je nešto drugačija od JA PORUKE, ali također predstavlja jedan oblik asertivne komunikacije. U asertivnoj poruci ne iskazujemo samo svoje osjećaje, potrebe i želje, već i pokazujemo razumijevanje osjećaja, potreba i želja druge osobe. Katkad tom porukom iskazujemo da razumijemo potrebu druge strane, ali da se naše i njihove potrebe ne slažu te da moramo insistirati da druga osoba poštuje ono što mi od nje tražimo. No, dio u kojem točno prepoznamo kako se druga osoba osjeća i želi stavlja na znanje drugoj osobi da je čujemo i da poštujemo njene potrebe i različitost naših potreba. Vrlo su korisne u razgovoru o pravilima s adolescentima te u različitom poslovnim razgovorima/pregovorima. 
Da bi bilo malo jasnije evo jedan primjer ASERTIVNE PORUKE: „Razumijem da ti je važno što više biti s prijateljima i da je to tebi sad najvažnije, no ja vjerujem da moramo poštivati zakon i zato ne mogu dopustiti da budeš vani nakon 11 sati. Možda se možemo dogovoriti da ideš van malo ranije. “
   
Kada počnete vježbati ove komunikacijske tehnike u početku će vam biti vještačke i neće biti lako, no to su vještine koje se uče i koje s vježbanjem postaju sve prirodnije i sve ih lakše koristimo. Ako smo u žaru svađe pretjerali ili se zaboravili pa rekli nešto što znamo da nismo trebali u redu je sjesti nakon „hlađenja“, smisliti što zbilja želimo reći i reći to u formi JA ili ASERTIVNE poruke. Za početak će to često biti nakon „sukoba“, a s vremenom će vam spontano dolaziti i tijekom emocionalno napetih situacija i pomagati vam da ih riješite na kvalitetniji način.

Tanja Dejanović Šagadin
psihologinja i pshoterapeutkinja
Psihološki centar TESA

   
   Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: tesa.centar@gmail.com
   
   
   
 


      
 Tanja Dejanović Šagadin 

Želite da vas vaš tinejdžer čuje? Naučite tehnike komunikacije.

<para>Roditelji, stoga, moraju biti spremni na niz prilagodbi i priprema koje moraju odraditi prije samog polaska na putovanje, neovisno o prijevoznom sredstvu kojim će putovati.
</para>
<heading2>Putovanje avionom</heading2>
<para>
Bebe i djeca mlađi od dvije godine ne plaćaju avionsku kartu, ali čim vaš bebač prijeđe dvije godine, za njega ćete platiti punu cijenu karte i sjedit će na vlastitom sjedalu. Vodite računa da prilikom rezervacije, odnosno kupnje karata, naglasite da vi i dijete sjedite jedno do drugoga.</para>
<para>Ukoliko imate više djece razmislite o tome da vi ili vaš partner prilikom leta sjedite odvojeno, odnosno jedan od vas neka bude s djecom dok vi spavate, kako bi se drugi odmorio i kasnije preuzeo „dežurstvo“.
Vaša ručna prtljaga, posebno ako je riječ o duljem putovanju, mora biti u potpunosti opremljena. Prije nego se krenete pakirati, proučite pravilnik aviokompanije kojom letite i raspitajte se na vrijeme o kilaži i veličini pomagala za djecu (kolica, autosjedalice, njihalice) koje smijete unositi u avion. Dio potrepština za djecu stavite u manju torbu i svakako sa sobom uzmite u avion.</para>
<para>Posebnu pozornost obratite na hranu jer više od 100 ml tekućine ne smijete unositi u gornji dio aviona i to uz pažljivo posebno pakiranje. Za bebicu možete spakirati mlijeko u prahu, a osoblje u avionu bez problema će vam zagrijati vodu za obrok.</para>
<para>U ručnoj prtljazi obvezno imajte dovoljno pelena, paket vlažnih maramica, barem dvije presvlake za dijete i jednu za sebe, vrećicu za eventualno povraćanje ili prljavi veš, dvije bočice (jednu za mlijeko i drugu za vodu), nekoliko djetetovih igračaka ili tablet.</para>
<para>Djetetu u avionu može biti jako dosadno jer ne smije šetati, pa se pobrinite da sa sobom ima dovoljno igračaka i zanimacija. Čim shvatite da je pospano, namjestite ga u njemu najugodniji položaj i potaknite ga da odspava koliko je god moguće dulje.
</para>
<heading2>Putovanje automobilom</heading2>
<para>
Ako na ljetovanje putujete vlastitim automobilom, a odredište je udaljeno nekoliko sati, najbolje je da se zaputite noću ili u vrijeme kada dijete inače spava.</para>
<para>Automobil nekoj djeci škodi i uzrokuje im mučninu, a ponekad i povraćanje. Ako već znate da će vam dijete tako ragirati na vožnju, onda zaista pokušajte polazak prilagoditi njegovom ritmu spavanja jer ćete tako najbolje spriječiti neugodne nuspojave vožnje.</para>
<para>U automobilu ćete biti opušteniji jer u svakom trenutku možete stati i s djetetom prošetati ili ga rashladiti, ali računajte na to da bi mu i u automobilu moglo biti dosadno pa mu osigurajte dovoljno igračaka. Snimite cd s omiljenim dječjim pjesmicama i zajedno ih pjevajte ili mu pustite audiopriču da je samostalno sluša na slušalicama.</para>
<para>U torbi uvijek imajte dovoljno vode (izbjegavajte sokove i zaslađene napitke), vlažne maramice i vrećice za moguću mučninu. Pelene i kremicu za guzu obvezno osigurajte na putu kao i barem jednu presvlaku.
</para>
<heading2>Što je potrebno spakirati?</heading2>
<para>
Prilikom rezervacije smještaja, raspitajte se o kvadraturi sobe i pomoćnom dječjem krevetiću. Ukoliko ga hotel ili apartman nema, morat ćete osigurati svoj, a često se dogodi da krevetić ne stane u sobu pa se o dimenzijama važno savjetovati na vrijeme.</para>
<para>Osim ako ne odlazite na zaista zabačeni otok, ne pakirajte pelene u izobilju. Zauzet će vam mnogo mjesta, a lako ih možete nabaviti kad stignete na odredište. U ručnoj prtljazi, naravno, mora ih biti dovoljno.</para>
<para>Raspitajte se i o mogućnosti korištenja mini hladnjaka, štednjaka ili malog kuhala na kojem ćete djetetu pripremati adaptirano mlijeko i mliječne kašice po potrebi.</para>
<para>Osim dovoljno odjeće, ne zaboravite na higijenu, a ukoliko je riječ o manjem putovanju, nabavite mini pakiranja šampona, mlijeka za tijelo i sredstva za zaštitu od sunca i kukaca.</para>
<para>Kupaći kostimi, kapica i sunčane naočale neizostavni su ako putujete na more, a svakako ponesite i dugi rukav ukoliko vas vrijeme iznenadi.</para>
<para>U malu kućnu pomoć spakirajte paracetamol za temperaturu, vrećice elektrolita u slučaju trbušnih viroza, toplomjer, antiseptički sprej i flastere te djetetovu terapiju ukoliko redovito koristi neki od lijekova.</para>
<para>Nemojte se iznenaditi ako će dijete prvih nekoliko dana na novoj destinaciji biti razdražljivo. Nedostajat će mu njegova rutina pa, kad god budete u mogućnosti, nastojte se ponašati kao da ste doma. Kad je njegovo vrijeme spavanja, nemojte mu ga premiještati, a isto vrijedi i s hranjenjem.</para>
<para>Iako morate biti svjesni da će vam vaš bebač dirigirati velik dio ljetovanja i da će njegove potrebe uvijek biti na prvom mjestu, ne izbjegavajte zbog toga zajednički obiteljski odmor s malom djecom.</para>
<para>Ako se dovoljno pripremite i osigurate mu dovoljno vremena, odmora i ritam što bliži njegovom svakodnevnom, ni putovanje ni boravak u novoj sredini ne bi vam trebao biti opterećenje već užitak.</para>

Dugotrajna putovanja s djecom u avionu i automobilu Prvo ljetovanje s djetetom u teoriji zvuči kao uzbudljivo iskustvo koje roditelji dugo iščekuju, ali u praksi se često pokaže suprotno. Roditelji, stoga, moraju biti spremni na niz prilagodbi i priprema koje moraju odraditi prije samog polaska na putovanje, neovisno o prijevoznom sredstvu kojim će putovati.

Putovanje avionom

Bebe i djeca mlađi od dvije godine ne plaćaju avionsku kartu, ali čim vaš bebač prijeđe dvije godine, za njega ćete platiti punu cijenu karte i sjedit će na vlastitom sjedalu. Vodite računa da prilikom rezervacije, odnosno kupnje karata, naglasite da vi i dijete sjedite jedno do drugoga.
Ukoliko imate više djece razmislite o tome da vi ili vaš partner prilikom leta sjedite odvojeno, odnosno jedan od vas neka bude s djecom dok vi spavate, kako bi se drugi odmorio i kasnije preuzeo „dežurstvo“.
Vaša ručna prtljaga, posebno ako je riječ o duljem putovanju, mora biti u potpunosti opremljena. Prije nego se krenete pakirati, proučite pravilnik aviokompanije kojom letite i raspitajte se na vrijeme o kilaži i veličini pomagala za djecu (kolica, autosjedalice, njihalice) koje smijete unositi u avion. Dio potrepština za djecu stavite u manju torbu i svakako sa sobom uzmite u avion.
Posebnu pozornost obratite na hranu  jer više od 100 ml tekućine ne smijete unositi u gornji dio aviona i to uz pažljivo posebno pakiranje. Za bebicu možete spakirati mlijeko u prahu, a osoblje u avionu bez problema će vam zagrijati vodu za obrok.
U ručnoj prtljazi obvezno imajte dovoljno pelena, paket vlažnih maramica, barem dvije presvlake za dijete i jednu za sebe, vrećicu za eventualno povraćanje ili prljavi veš, dvije bočice (jednu za mlijeko i drugu za vodu), nekoliko djetetovih igračaka ili tablet.
Djetetu u avionu može biti jako dosadno jer ne smije šetati, pa se pobrinite da sa sobom ima dovoljno igračaka i zanimacija. Čim shvatite da je pospano, namjestite ga u njemu najugodniji položaj i potaknite ga da odspava koliko je god moguće dulje.

Putovanje automobilom

Ako na ljetovanje putujete vlastitim automobilom, a odredište je udaljeno nekoliko sati, najbolje je da se zaputite noću ili u vrijeme kada dijete inače spava.
Automobil nekoj djeci škodi i uzrokuje im mučninu, a ponekad i povraćanje. Ako već znate da će vam dijete tako ragirati na vožnju, onda zaista pokušajte polazak prilagoditi njegovom ritmu spavanja jer ćete tako najbolje spriječiti neugodne nuspojave vožnje.
U automobilu ćete biti opušteniji jer u svakom trenutku možete stati i s djetetom prošetati ili ga rashladiti, ali računajte na to da bi mu i u automobilu moglo biti dosadno pa mu osigurajte dovoljno igračaka. Snimite cd s omiljenim dječjim pjesmicama i zajedno ih pjevajte ili mu pustite audiopriču da je samostalno sluša na slušalicama.
U torbi uvijek imajte dovoljno vode (izbjegavajte sokove i zaslađene napitke), vlažne maramice i vrećice za moguću mučninu. Pelene i kremicu za guzu obvezno osigurajte na putu kao i barem jednu presvlaku.

Što je potrebno spakirati?

Prilikom rezervacije smještaja, raspitajte se o kvadraturi sobe i pomoćnom dječjem krevetiću. Ukoliko ga hotel ili apartman nema, morat ćete osigurati svoj, a često se dogodi da krevetić ne stane u sobu pa se o dimenzijama važno savjetovati na vrijeme.
Osim ako ne odlazite na zaista zabačeni otok, ne pakirajte pelene u izobilju. Zauzet će vam mnogo mjesta, a lako ih možete nabaviti kad stignete na odredište. U ručnoj prtljazi, naravno, mora ih biti dovoljno.
Raspitajte se i o mogućnosti korištenja mini hladnjaka, štednjaka ili malog kuhala na kojem ćete djetetu pripremati adaptirano mlijeko i mliječne kašice po potrebi.
Osim dovoljno odjeće, ne zaboravite na higijenu, a ukoliko je riječ o manjem putovanju, nabavite mini pakiranja šampona, mlijeka za tijelo i sredstva za zaštitu od sunca i kukaca.
Kupaći kostimi, kapica i sunčane naočale neizostavni su ako putujete na more, a svakako ponesite i dugi rukav ukoliko vas vrijeme iznenadi.
U malu kućnu pomoć spakirajte paracetamol za temperaturu, vrećice elektrolita u slučaju trbušnih viroza, toplomjer, antiseptički sprej i flastere te djetetovu terapiju ukoliko redovito koristi neki od lijekova.
Nemojte se iznenaditi ako će dijete prvih nekoliko dana na novoj destinaciji biti razdražljivo. Nedostajat će mu njegova rutina pa, kad god budete u mogućnosti, nastojte se ponašati kao da ste doma. Kad je njegovo vrijeme spavanja, nemojte mu ga premiještati, a isto vrijedi i s hranjenjem.
Iako morate biti svjesni da će vam vaš bebač dirigirati velik dio ljetovanja i da će njegove potrebe uvijek biti na prvom mjestu, ne izbjegavajte zbog toga zajednički obiteljski odmor s malom djecom.
Ako se dovoljno pripremite i osigurate mu dovoljno vremena, odmora i ritam što bliži njegovom svakodnevnom, ni putovanje ni boravak u novoj sredini ne bi vam trebao biti opterećenje već užitak. Jelena Pervan 

Mother and baby girl with suitcase and clothes ready for traveli

Dugotrajna putovanja s djecom u avionu i automobilu

<para>Induciranje poroda je djelomično preuzimanje prirodnog procesa u ruke medicine - izazivaju se trudovi, ali se sam porod odvija "prirodnim", odnosno vaginalnim putem.
</para>
<heading2>U kojim se slučajevima provodi inducirani porod?</heading2>
<para>
Postoji nekoliko situacija u kojima će žena vrlo vjerojatno ili sigurno biti podvrgnuta induciranom porodu. To su:</para>
<para>
 Kad se beba prenese
Tolerira se oko 14 dana nakon termina, odnosno liječnici čekaju 40 + 2 tjedna prije nego predlože inducirani porod. Neke mame koje točno znaju datum začeća i ne računaju termin prema zadnjoj menstruaciji, čak i tada odbijaju inducirani porod zbog greške u računanju začeća i poroda. Trude se pričekati kako bi porod bio prirodan. Druge ipak slušaju liječnike i pristaju na tu opciju. Naime, kod prenesenih beba može se javiti niz komplikacija s posteljicom, koja bebu više ispravno ne opskrbljuje hranjivim tvarima pa je važno porod napraviti do određenog termina.</para>
<para>
 Kad je beba prevelika i preteška
Doista se često dogodi da je mama sitnije tjelesne konstitucije, a nosi bebu tešku recimo 4,5 kg i dugu 52 cm. U tom slučaju liječnici ne žele riskirati i odlučuju se na pomoćne tehnike kako bi potaknuli jače trudove i brže i lakše porodili veliku bebu. Međutim, kako svjedoče na forumima, mnoge mame bile su bespotrebno podvrgnute induciranim porodima, jer mjerenje veličine bebe ultrazvukom može varirati za 20%, odnosno nije sasvim precizno i pouzdano. Liječnik često procijeni da je beba velika, a onda se rodi bebica "normalne" težine i dužine. Inducirani porod kod zdrave bebe i uredne trudnoće nikad se ne zakazuje prije kraja 39. tjedna trudnoće (a čak i tada tek nakon temeljitih testova kojima se provjerava zrelost pluća bebe).</para>
<para>
 Kad je plodna voda zamućena i mekonijska
Kod prenošenih beba i nekih infekcija često se javlja tzv "zamućena" plodna voda i ona je obično znak da je potrebno bebu što prije poroditi. Kad je voda "zelena" ili mekonijska, govorimo o plodnoj vodi u kojoj se nalazi feces. Naime, beba u trbuhu može se nagutati stanica, epitela i drugih tvari koje plivaju u plodnoj vodi, pa te tvari prođu kroz njezin probavni sustav i bebica ih doslovno pokaki dok je još u majčinu trbuhu. No, mekonijska plodna voda u visokoj trudnoći znak je ugroženosti ploda i jasan signal da beba mora doći na svijet što prije.</para>
<para>
 Kod curenja plodne vode
Ponekad se dogodi da vodenjak ne pukne na donjem dijelu, već negdje pri vrhu, pa plodna vode ne iscuri brzo i poput mokraće, već lagano kapa i curi u kapljicama. Neke mame teško ovo stanje razlikuju od iscjetka, no možda je najsigurnije znati po boji. Iscjedak je svilenkast, sluzav, svijetlo žućkasti ili bijeli, a plodna voda je zamućena bjelkasta voda. Ako se to dogodi, najbolje je odmah otići liječniku, jer kod curenja plodne vode žena se odmah upućuje u rodilište.</para>
<para>
 Kod visokog krvnog tlaka
Kada mama muku muči s visokim krvnim tlakom u trudnoći, postoji opasnost od tzv. <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/preeklampsija-ozbiljni-trudnicki-poremecaj-na-koji-treba-odmah-reagirati/">preeklamspije</ulink> koja može fatalno završiti i za bebu i za mamu. Stoga ne čudi da je visoki tlak dovoljan razlog da liječnik odredi inducirani porod.</para>
<para>
 Kod težih bolesti
Ukoliko mama ima dijabetes, kroničnu bolest bubrega, bolest srca ili bilo koju drugu akutnu ili kroničnu bolest, najvjerojatnija opcija bit će inducirani porod.</para>
<para>
 Kad pukne vodenjak, ali nema trudova
U ovom slučaju liječnici će prvo pričekati nekoliko sati da se trudovi prirodno počnu javljati (maksimalno 24 sata iako u praksi vrlo brzo odrede inducirani porod kako ne bi došlo do infekcija u maternici i rodnici koje mogu naštetiti bebi). Isto tako inducirani porod se određuje ako su trudovi vrlo neredoviti, u različitim intervalima, spori i mučni.</para>
<para>
 Kad se mama tako dogovori s liječničkim timom
Neke žene dogovore se sa svojim doktorom za datum i odlučuju na inducirani porod kako bi bile sigurne da će ih poroditi baš taj liječnik i da neće upasti u neki nezgodan termin.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Ima li trudnica izbora?</heading2>
<para>
Tri osnovne tehnike koriste se kod induciranog poroda - bušenje 
 vodenjaka, drip (ili gel) i epiduralna anestezija. Međutim, ove se tehnike kombiniraju i ne primjenjuju se uvijek sve, već po individualnim potrebama i različitim redosljedom.</para>
<para>Važno je znati da se svaka trudnica može usprotiviti bilo kojoj od ovih tehnika uz uvjet da potpiše dokument da prihvaća rizik i da je svjesna svoje odluke. Naime, još uvijek nije u potpunosti rasvijetljeno kakve (dugotrajne) posljedice drip i epiduralna ostavljaju na dijete i majku, postoje razni medijski napisi koji ne idu u prilog ovim tehnikama i neke žene koje su imale urednu trudnoću ih jednostavno odbijaju (posebno epiduralnu anesteziju). Druge pak se ne usude odlučivati o tijeku poroda same (posebno prvorotkinje, neiskusnije i manje informirane trudnice) te im ne preostaje drugo nego vjerovati liječnicima i pustiti ih da rade svoj posao.</para>
<para>Ovo spominjemo zato što se često događa da se trudnicama daju razni lijekovi, a da ih se o tome uopće ne informira i ne pita. Mnoge žene žale se da su osjećale kako mogu roditi prirodnim putem, željele su to napraviti na svoj način, prirodno, postepeno, ali se njihova pitanja, želje i strahovi nisu slušali niti su dobivale informacije što se na njihovom tijelu poduzima u svrhu poroda. Stoga sve češće čujemo kako je inducirani porod postao rutina i ne primjenuje se samo kao pomoćno sredstvo kod posebnih slučajeva, već se drip, gel, epiduralna i drugi lijekovi koriste kao standard kako bi za medicinsko osoblje prvenstveno sve išlo lakše, brže i manje rizično.</para>
<para>U svakom slučaju dobro je znati da imate izbora odrediti kakav porod želite ako ste zdrava trudnica, ako je trudnoća bila uredna i ako se beba uredno razvila i nema nekih posebnih rizika za njezino zdravlje. Dobro promislite što želite, ostavite otvorenu i mogućnost da ćete se predomisliti (naime neke mame koje su zabranile epiduralnu uslijed jako bolnih trudova su je ipak zatražile jer nisu mogle izdržati bol), porazgovarajte s liječnikom o eventualnim rizicima i obavijestite o svojim odlukama sve koji će biti prisutni na vašem porodu.
</para>
<heading2>Kako izgleda inducirani porod?</heading2>
<para>
 1. Pregled
Standardna procedura kako bi se utvrdilo stanje bebe, testirala plodna voda i pregledala majka prije početka poroda.</para>
<para>
 2. Induciranje gelom
Ako je pukao vodenjak, ali trudnica nema trudova, neki liječnici odlučit će se za premazivanje grlića maternice Prepidil gelom za omekšavanje grlića, pojačavanje i poticanje trudova kod induciranog poroda. Uz gel neke žene dobiju i kisik (ako su previše uzbuđene ili imaju problema s disanjem) koji mogu koristiti tijekom cijelog poroda. Nanošenje gela ne boli, ne pecka i treba mu minimalno sat vremena da počne djelovati.
Liječnik će ga nanijeti i više puta kako bi dobio željene rezultate, jer gel kod nekih žena ne djeluje ni brzo niti potpuno. Ako se gel pokaže kao neučinkovit, sljedeći postupak je drip i vrlo često ove tehnike i lijekovi idu ruku pod ruku kod induciranog poroda.</para>
<para>
 3. Brijanje i klistir
Standardni postupak pripreme za porod kojim se umanjuje mogućnost zaraze bebe bakterijama na vanjskom dijelu rodnice, odnosno prilikom izlaska iz rodnice.</para>
<para>
 4. Probijanje vodenjaka
Ako nije došlo do spontanog puknuća vodenjaka, a trudnica je otvorena barem tri prsta, prije davanja dripa liječnik će obaviti bušenje vodenjaka. Ovaj postupak ne boli ništa više od standardnog vaginalnog ginekološkog pregleda. Ponekad se trudnici prvo daje drip, pa dok se očekuje intenziviranje trudova, usput napravi i bušenje vodenjaka.</para>
<para>
 5. Drip
Drip je naziv za infuziju hormona oksitocina u fiziološkoj otopini koji se daje za stimulaciju trudova ako se ne javljaju prirodno, ako su neredoviti, spori, nejednakog intenziteta. Drip će pojačati trudove i regulirati ih. Ukratko, možemo reći da se radi o umjetno izazvanim trudovima koji potiču porod. Ako trudnica ima problema s tlakom, drip može dobiti i u obliku tablete. Primalje će postupno povećavati dozu dripa, a neke žene s njime idu i u rađaonu i primaju ga sve dok se ne začuje bebin plač.</para>
<para>
 6. Epiduralna anestezija
Kada su trudovi toliko jaki da bol razara trudnicu, anesteziolog će dati lokalnu anesteziju poznatu i kao epiduralna koja privremeno "umrtvljuje" zdjelični dio i otupljuje bol. Epiduralnu možete dobiti na zahtjev i prije nego što uopće znate koliko će vas boljeti, a možete je i odbiti. Ona gotovo sigurno ide, bez obzira želi li mama ili ne kod ovih slučajeva: visoki tlak, dugi porod, dijabetes i problemi sa srcem i plućima.
<ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Injekcija se daje tako da trudnica što više izboči donji dio kralježnice unatrag (npr. iz sjedećeg položaja), a uz epiduralnu liječnici će ponekad dati i kisik (ako ga trudnica već ne dobiva) te infuziju da ne bi previše pao tlak.
Sama injekcija će malo zapeckati, ali trebala bi umanjiti bol trudova i poroda. Ipak, neke mame svjedoče kako im je epiduralna zahvatila sam jedan dio (lijevi ili desni), kako su svejedno osjećale bol. Manju, ali su je osjećale. Stoga se raspitajte o anesteziologu i njegovom iskustvu. Ako vam već daje anesteziju, neka onda od nje bude koristi.</para>
<para>
 7. Porod
Inducirani porod u najvećem broju slučajeva završava happy endom (iako često uključuje i izvlačenje djeteta vakuumom), no ako dođe do nekih komplikacija, trudnica se odmah upućuje na carski rez.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Negativne strane induciranog poroda</heading2>
<para>
Drip je postupak nakon kojeg se većini mama jako zamjerio inducirani porod. Naime, neke će žene poslije dripa dobiti trudove, koji će biti bolni, ali će biti u pravilnom ritmu i rezultirati relativno brzim porodom. No, ne ide kod svih mama baš sve tako lagano. Mnoge kažu da nisu imale nikakvu kontrolu nad trudovima koji su dolazili jedan za drugim bez stanke, vrlo intenzivni i bolni. Toliko bolni da su žene buncale, gubile se, drhtale, a neke čak padale u nesvijest.</para>
<para>Zbog toga epiduralna gotovo uvijek ide s induciranim porodom, no i tu postoje rizici. Kod majke može doći do mučnine, povraćanja, ošamućenosti. Kod djeteta se može smanjiti refleks disanja.</para>
<para>Eventualni negativni utjecaj dripa i epiduralne na dijete još uvijek nisu u potpunosti istraženi.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Pozitivne strane induciranog poroda</heading2>
<para>
Kada je inducirani porod dogovoren s liječnikom i na određeni termin, velika je prednost ta da trudnica dolazi u bolnicu bez trudova, ležerno odradi sve pripremne radnje, ima vremena upoznati osoblje koje nije pod stresom jer će imati kontrolu nad cijelim procesom, vjerojatno nemaju gužvu u rađaoni i mogu se posvetiti s punom pažnjom naručenoj trudnici.</para>
<para>Sva priprema za porod (pregled, brijanje i klistir) dobiva se u vrijeme kad još ništa ne boli pa je podnošljivije. Nakon pripreme trudnicu se polako i smireno smješta u predrađaonicu i priključuje na drip preko infuzije. Ispočetka su trudovi slabiji pa sve jači (kao i prirodni). U međuvremenu joj probuše vodenjak i kada procjene da su trudovi dovoljno jaki prebace je zajedno s dripom u rađaonicu.</para>

Inducirani porod: Što očekivati i kako se pripremiti? Inducirani porod je skup tehnika i lijekova kojima liječnici izazivaju porod. Induciranje poroda je djelomično preuzimanje prirodnog procesa u ruke medicine - izazivaju se trudovi, ali se sam porod odvija "prirodnim", odnosno vaginalnim putem.

U kojim se slučajevima provodi inducirani porod?

Postoji nekoliko situacija u kojima će žena vrlo vjerojatno ili sigurno biti podvrgnuta induciranom porodu. To su:

   Kad se beba prenese
Tolerira se oko 14 dana nakon termina, odnosno liječnici čekaju 40 + 2 tjedna prije nego predlože inducirani porod. Neke mame koje točno znaju datum začeća i ne računaju termin prema zadnjoj menstruaciji, čak i tada odbijaju inducirani porod zbog greške u računanju začeća i poroda. Trude se pričekati kako bi porod bio prirodan. Druge ipak slušaju liječnike i pristaju na tu opciju. Naime, kod prenesenih beba može se javiti niz komplikacija s posteljicom, koja bebu više ispravno ne opskrbljuje hranjivim tvarima pa je važno porod napraviti do određenog termina.

   Kad je beba prevelika i preteška
Doista se često dogodi da je mama sitnije tjelesne konstitucije, a nosi bebu tešku recimo 4,5 kg i dugu 52 cm. U tom slučaju liječnici ne žele riskirati i odlučuju se na pomoćne tehnike kako bi potaknuli jače trudove i brže i lakše porodili veliku bebu. Međutim, kako svjedoče na forumima, mnoge mame bile su bespotrebno podvrgnute induciranim porodima, jer mjerenje veličine bebe ultrazvukom može varirati za 20%, odnosno nije sasvim precizno i pouzdano. Liječnik često procijeni da je beba velika, a onda se rodi bebica "normalne" težine i dužine. Inducirani porod kod zdrave bebe i uredne trudnoće nikad se ne zakazuje prije kraja 39. tjedna trudnoće (a čak i tada tek nakon temeljitih testova kojima se provjerava zrelost pluća bebe).

   Kad je plodna voda zamućena i mekonijska
Kod prenošenih beba i nekih infekcija često se javlja tzv "zamućena" plodna voda i ona je obično znak da je potrebno bebu što prije poroditi. Kad je voda "zelena" ili mekonijska, govorimo o plodnoj vodi u kojoj se nalazi feces. Naime, beba u trbuhu može se nagutati stanica, epitela i drugih tvari koje plivaju u plodnoj vodi, pa te tvari prođu kroz njezin probavni sustav i bebica ih doslovno pokaki dok je još u majčinu trbuhu. No, mekonijska plodna voda u visokoj trudnoći znak je ugroženosti ploda i jasan signal da beba mora doći na svijet što prije.

   Kod curenja plodne vode
Ponekad se dogodi da vodenjak ne pukne na donjem dijelu, već negdje pri vrhu, pa plodna vode ne iscuri brzo i poput mokraće, već lagano kapa i curi u kapljicama. Neke mame teško ovo stanje razlikuju od iscjetka, no možda je najsigurnije znati po boji. Iscjedak je svilenkast, sluzav, svijetlo žućkasti ili bijeli, a plodna voda je zamućena bjelkasta voda. Ako se to dogodi, najbolje je odmah otići liječniku, jer kod curenja plodne vode žena se odmah upućuje u rodilište.

   Kod visokog krvnog tlaka
Kada mama muku muči s visokim krvnim tlakom u trudnoći, postoji opasnost od tzv. preeklamspije koja može fatalno završiti i za bebu i za mamu. Stoga ne čudi da je visoki tlak dovoljan razlog da liječnik odredi inducirani porod.

   Kod težih bolesti
Ukoliko mama ima dijabetes, kroničnu bolest bubrega, bolest srca ili bilo koju drugu akutnu ili kroničnu bolest, najvjerojatnija opcija bit će inducirani porod.

   Kad pukne vodenjak, ali nema trudova
U ovom slučaju liječnici će prvo pričekati nekoliko sati da se trudovi prirodno počnu javljati (maksimalno 24 sata iako u praksi vrlo brzo odrede inducirani porod kako ne bi došlo do infekcija u maternici i rodnici koje mogu naštetiti bebi). Isto tako inducirani porod se određuje ako su trudovi vrlo neredoviti, u različitim intervalima, spori i mučni.

   Kad se mama tako dogovori s liječničkim timom
Neke žene dogovore se sa svojim doktorom za datum i odlučuju na inducirani porod kako bi bile sigurne da će ih poroditi baš taj liječnik i da neće upasti u neki nezgodan termin.
 

Ima li trudnica izbora?

Tri osnovne tehnike koriste se kod induciranog poroda - bušenje 
   vodenjaka, drip (ili gel) i epiduralna anestezija. Međutim, ove se tehnike kombiniraju i ne primjenjuju se uvijek sve, već po individualnim potrebama i različitim redosljedom.
Važno je znati da se svaka trudnica može usprotiviti bilo kojoj od ovih tehnika uz uvjet da potpiše dokument da prihvaća rizik i da je svjesna svoje odluke. Naime, još uvijek nije u potpunosti rasvijetljeno kakve (dugotrajne) posljedice drip i epiduralna ostavljaju na dijete i majku, postoje razni medijski napisi koji ne idu u prilog ovim tehnikama i neke žene koje su imale urednu trudnoću ih jednostavno odbijaju (posebno epiduralnu anesteziju). Druge pak se ne usude odlučivati o tijeku poroda same (posebno prvorotkinje, neiskusnije i manje informirane trudnice) te im ne preostaje drugo nego vjerovati liječnicima i pustiti ih da rade svoj posao.
Ovo spominjemo zato što se često događa da se trudnicama daju razni lijekovi, a da ih se o tome uopće ne informira i ne pita. Mnoge žene žale se da su osjećale kako mogu roditi prirodnim putem, željele su to napraviti na svoj način, prirodno, postepeno, ali se njihova pitanja, želje i strahovi nisu slušali niti su dobivale informacije što se na njihovom tijelu poduzima u svrhu poroda. Stoga sve češće čujemo kako je inducirani porod postao rutina i ne primjenuje se samo kao pomoćno sredstvo kod posebnih slučajeva, već se drip, gel, epiduralna i drugi lijekovi koriste kao standard kako bi za medicinsko osoblje prvenstveno sve išlo lakše, brže i manje rizično.
U svakom slučaju dobro je znati da imate izbora odrediti kakav porod želite ako ste zdrava trudnica, ako je trudnoća bila uredna i ako se beba uredno razvila i nema nekih posebnih rizika za njezino zdravlje. Dobro promislite što želite, ostavite otvorenu i mogućnost da ćete se predomisliti (naime neke mame koje su zabranile epiduralnu uslijed jako bolnih trudova su je ipak zatražile jer nisu mogle izdržati bol), porazgovarajte s liječnikom o eventualnim rizicima i obavijestite o svojim odlukama sve koji će biti prisutni na vašem porodu.

Kako izgleda inducirani porod?

   1. Pregled
Standardna procedura kako bi se utvrdilo stanje bebe, testirala plodna voda i pregledala majka prije početka poroda.

   2. Induciranje gelom
Ako je pukao vodenjak, ali trudnica nema trudova, neki liječnici odlučit će se za premazivanje grlića maternice Prepidil gelom za omekšavanje grlića, pojačavanje i poticanje trudova kod induciranog poroda. Uz gel neke žene dobiju i kisik (ako su previše uzbuđene ili imaju problema s disanjem) koji mogu koristiti tijekom cijelog poroda. Nanošenje gela ne boli, ne pecka i treba mu minimalno sat vremena da počne djelovati.
Liječnik će ga nanijeti i više puta kako bi dobio željene rezultate, jer gel kod nekih žena ne djeluje ni brzo niti potpuno. Ako se gel pokaže kao neučinkovit, sljedeći postupak je drip i vrlo često ove tehnike i lijekovi idu ruku pod ruku kod induciranog poroda.

   3. Brijanje i klistir
Standardni postupak pripreme za porod kojim se umanjuje mogućnost zaraze bebe bakterijama na vanjskom dijelu rodnice, odnosno prilikom izlaska iz rodnice.

   4. Probijanje vodenjaka
Ako nije došlo do spontanog puknuća vodenjaka, a trudnica je otvorena barem tri prsta, prije davanja dripa liječnik će obaviti bušenje vodenjaka. Ovaj postupak ne boli ništa više od standardnog vaginalnog ginekološkog pregleda. Ponekad se trudnici prvo daje drip, pa dok se očekuje intenziviranje trudova, usput napravi i bušenje vodenjaka.

   5. Drip
Drip je naziv za infuziju hormona oksitocina u fiziološkoj otopini koji se daje za stimulaciju trudova ako se ne javljaju prirodno, ako su neredoviti, spori, nejednakog intenziteta. Drip će pojačati trudove i regulirati ih. Ukratko, možemo reći da se radi o umjetno izazvanim trudovima koji potiču porod. Ako trudnica ima problema s tlakom, drip može dobiti i u obliku tablete. Primalje će postupno povećavati dozu dripa, a neke žene s njime idu i u rađaonu i primaju ga sve dok se ne začuje bebin plač.

   6. Epiduralna anestezija
Kada su trudovi toliko jaki da bol razara trudnicu, anesteziolog će dati lokalnu anesteziju poznatu i kao epiduralna koja privremeno "umrtvljuje" zdjelični dio i otupljuje bol. Epiduralnu možete dobiti na zahtjev i prije nego što uopće znate koliko će vas boljeti, a možete je i odbiti. Ona gotovo sigurno ide, bez obzira želi li mama ili ne kod ovih slučajeva: visoki tlak, dugi porod, dijabetes i problemi sa srcem i plućima.
Injekcija se daje tako da trudnica što više izboči donji dio kralježnice unatrag (npr. iz sjedećeg položaja), a uz epiduralnu liječnici će ponekad dati i kisik (ako ga trudnica već ne dobiva) te infuziju da ne bi previše pao tlak.
Sama injekcija će malo zapeckati, ali trebala bi umanjiti bol trudova i poroda. Ipak, neke mame svjedoče kako im je epiduralna zahvatila sam jedan dio (lijevi ili desni), kako su svejedno osjećale bol. Manju, ali su je osjećale. Stoga se raspitajte o anesteziologu i njegovom iskustvu. Ako vam već daje anesteziju, neka onda od nje bude koristi.

   7. Porod
Inducirani porod u najvećem broju slučajeva završava happy endom (iako često uključuje i izvlačenje djeteta vakuumom), no ako dođe do nekih komplikacija, trudnica se odmah upućuje na carski rez.
 

Negativne strane induciranog poroda

Drip je postupak nakon kojeg se većini mama jako zamjerio inducirani porod. Naime, neke će žene poslije dripa dobiti trudove, koji će biti bolni, ali će biti u pravilnom ritmu i rezultirati relativno brzim porodom. No, ne ide kod svih mama baš sve tako lagano. Mnoge kažu da nisu imale nikakvu kontrolu nad trudovima koji su dolazili jedan za drugim bez stanke, vrlo intenzivni i bolni. Toliko bolni da su žene buncale, gubile se, drhtale, a neke čak padale u nesvijest.
Zbog toga epiduralna gotovo uvijek ide s induciranim porodom, no i tu postoje rizici. Kod majke može doći do mučnine, povraćanja, ošamućenosti. Kod djeteta se može smanjiti refleks disanja.
Eventualni negativni utjecaj dripa i epiduralne na dijete još uvijek nisu u potpunosti istraženi.
 

Pozitivne strane induciranog poroda

Kada je inducirani porod dogovoren s liječnikom i na određeni termin, velika je prednost ta da trudnica dolazi u bolnicu bez trudova, ležerno odradi sve pripremne radnje, ima vremena upoznati osoblje koje nije pod stresom jer će imati kontrolu nad cijelim procesom, vjerojatno nemaju gužvu u rađaoni i mogu se posvetiti s punom pažnjom naručenoj trudnici.
Sva priprema za porod (pregled, brijanje i klistir) dobiva se u vrijeme kad još ništa ne boli pa je podnošljivije. Nakon pripreme trudnicu se polako i smireno smješta u predrađaonicu i priključuje na drip preko infuzije. Ispočetka su trudovi slabiji pa sve jači (kao i prirodni). U međuvremenu joj probuše vodenjak i kada procjene da su trudovi dovoljno jaki prebace je zajedno s dripom u rađaonicu. Klinfo.hr 

porod bolnica pixabay

Inducirani porod: Što očekivati i kako se pripremiti?

<para> 
</para>
<para>Sva djeca u nekom trenutku dođu u fazu kada žele kućnog ljubimca Ako ste vi svoje dijete razveselili psom, donosimo vam upute kako da ga ono nauči nekim trikovima i tako se zabavi te poveže sa svojim ljubimcem.</para>
<para>Osnovni trening pasa i njihove poslušnosti nije važan samo za voljenu životinju, nego i dijete uči odgovornosti te jača vezu između ljubimca i cijele obitelji.</para>
<para>Evo jednostavnih savjeta uz pomoć kojih i vaše dijete može trenirati psa da se dobro ponaša i da se ima čime pohvaliti kada ga prošeta u park među ostale pse.</para>
<para>
 Uvježbavanje psa da sjedne
</para>
<para>Ovo je osnovna naredba koju bi svaki pas trebao znati poslušati. Naoružajte dijete keksićima za nagradu – ono će biti veselo zaokupljeni oko ove lekcije koju uči psa, a pas će biti oduševljen pažnjom koju dobiva.</para>
<para>Ovu će naredbu psa biti najjednostavnije naučiti „mamljenjem“. Točno tako, treba ga namamiti da učini ono što dijete želi i potom ga nagraditi za dobro obavljen posao.</para>
<para>Dakle, neka dijete stane ili klekne ispred psa držeći keksić ispred njegova nosa. Zatim polako podiže poslasticu preko njegove glave, a pas ju prati i prirodno sjeda. Nakon što pogleda gore, a prije nego sjedne treba izgovoriti: SJEDNI! A zatim, odmah nakon što je sjeo reći: BRAAAVO!! i nagraditi ga slasticom.</para>
<para>Treba paziti da keks ne bude previsoko, jer bi pas mogao skočiti da ga uzme. Također, valja spomenuti da ne treba ponavljati ovu (kao i ni jednu drugu) vježbu bezbroj puta, jer će psu dosaditi. Nekoliko kraćih intervala donijet će bolje rezultate od jednog dugačkog.</para>
<para>
 Uvježbavanje psa da legne
</para>
<para>Nakon što je naučio sjesti, sljedeći je korak da pas nauči leći. Kroz nekoliko dana po nekoliko minuta ovog treninga i moći ćete još jedan trik pribilježiti u dostignuća vašega ljubimca.</para>
<para>Naučiti psa da legne prilično je jednostavan napredak ako je brzo usvojio sjedanje. Kada pas sjedi, treba uzeti poslasticu te mu ju staviti ispred nosa. Zatim ju polako spuštati na pod dok on njuškom prati i konačno i sam liježe. Trenutak prije nego legne, treba reći: LEZI!, a nakon što je to obavio pohvaliti ga i dati mu keksić.</para>
<para>Kada pas kroz neko vrijeme usvoji i ovu vježbu, neće više biti potrebe za kolačićima u ruci, pratit će pokrete i naredbe i bez poslastice za nagradu.</para>
<para>
 Uvježbavanje psa da se vrti oko svoje osi
</para>
<para>Pas koji se vrti je sretan pas. Ono što je odlično jest da je ovaj trik djeci relativno lako podučiti psa, a bit će nemjerljivo sretni i ponosni kada budu svojim prijateljima pokazivali koliko je njihov pas pametan.</para>
<para>Najlakše će biti ako se opet kao motivacija koristi hrana. Dakle, ruku s poslasticama treba staviti iznad glave psa, a pas će ju primijetiti i gledati za njom – zatim treba ruku kretati u krug kako bi je on mogao pratiti. Kada napravi puni krug, treba ga nagraditi kolačićem i s puno riječi pohvale.</para>
<para>A zatim ponoviti, pa opet i opet i opet. Dijete bi svaki dan trebalo odvojiti određeno vrijeme za dresiranje i uvježbavanje svoga psa – a on će se kroz neko vrijeme okretati na sam pokret ruke koji je korišten pri vježbanju. Važno je da ga se uvijek nagradi i s maženjem – psi to jako vole i čini ih sretnima.</para>
<para>
 Uvježbavanje psa da vam da šapu
</para>
<para>Kada jednom uspiju s ovim trikom i pas odgovori djetetu na izgovoreno: Daj šapu!, ovo će im vjerojatno postati stalni pozdrav kojeg će koristiti kad god i gdje god se nalazili. Učenje psa da pruži šapu oduzet će ipak malo više vremena od prethodnih trikova. Psima nije prirodno da se rukuju i radije se pozdravljaju njuškanjem.</para>
<para>Prije početka učenja ovog trika budite sigurni da je pas usavršio naredbu za sjedanje, jer to je pozicija iz koje se radi ovaj trik. Tako pas svu pozornost usmjerava na trenera. Neka dijete klekne ispred njega i pokaže mu da imate slastice, a potom zatvori šaku. Ruku sa slasticama treba staviti nekoliko centimetara iznad poda, a iznad nje otvoren dlan druge ruke. Možda će u početku krenuti njuškom, ali mu to ne treba dozvoliti. Na koncu će pokušati i svojom šapom doći do keksića. Kada podigne šapu od zemlje, potrebno ga je ohrabriti i dati mu slasticu.</para>
<para>Ovaj se trik uči postepeno. Prvo pas diže šapu samo malo, zatim sve više dok ne stavi šapu skroz u trenerovu ruku. Zatim se može odizati ruka od zemlje, tempom koji će psu odgovarati. I tako sve dok nije usavršen i ovaj trik.</para>
<para>Ono što je važno za zapamtiti prilikom uvježbavanja pasa: najbolje je koristiti mekane poslastice. Ako budete koristili tvrde keksiće koje pas dugo treba žvakati, dok se on njima zasladi – zaboravit će zašto ih je uopće dobio.</para>

Djeca i ljubimci - Trikovi koje dijete može naučiti psa  
Sva djeca u nekom trenutku dođu u fazu kada žele kućnog ljubimca. Ako prilike to dozvoljavaju, roditelji im uglavnom ispune želju kupnjom ribice, kornjače, hrčka, mačke ili psa.  

Sva djeca u nekom trenutku dođu u fazu kada žele kućnog ljubimca Ako ste vi svoje dijete razveselili psom, donosimo vam upute kako da ga ono nauči nekim trikovima i tako se zabavi te poveže sa svojim ljubimcem.
Osnovni trening pasa i njihove poslušnosti nije važan samo za voljenu životinju, nego i dijete uči odgovornosti te jača vezu između ljubimca i cijele obitelji.
Evo jednostavnih savjeta uz pomoć kojih i vaše dijete može trenirati psa da se dobro ponaša i da se ima čime pohvaliti kada ga prošeta u park među ostale pse.

   Uvježbavanje psa da sjedne

Ovo je osnovna naredba koju bi svaki pas trebao znati poslušati. Naoružajte dijete keksićima za nagradu – ono će biti veselo zaokupljeni oko ove lekcije koju uči psa, a pas će biti oduševljen pažnjom koju dobiva.
Ovu će naredbu psa biti najjednostavnije naučiti „mamljenjem“. Točno tako, treba ga namamiti da učini ono što dijete želi i potom ga nagraditi za dobro obavljen posao.
Dakle, neka dijete stane ili klekne ispred psa držeći keksić ispred njegova nosa. Zatim polako podiže poslasticu preko njegove glave, a pas ju prati i prirodno sjeda. Nakon što pogleda gore, a prije nego sjedne treba izgovoriti: SJEDNI! A zatim, odmah nakon što je sjeo reći: BRAAAVO!! i nagraditi ga slasticom.
Treba paziti da keks ne bude previsoko, jer bi pas mogao skočiti da ga uzme. Također, valja spomenuti da ne treba ponavljati ovu (kao i ni jednu drugu) vježbu bezbroj puta, jer će psu dosaditi. Nekoliko kraćih intervala donijet će bolje rezultate od jednog dugačkog.

   Uvježbavanje psa da legne

Nakon što je naučio sjesti, sljedeći je korak da pas nauči leći. Kroz nekoliko dana po nekoliko minuta ovog treninga i moći ćete još jedan trik  pribilježiti u dostignuća vašega ljubimca.
Naučiti psa da legne prilično je jednostavan napredak ako je brzo usvojio sjedanje. Kada pas sjedi, treba uzeti poslasticu te mu ju staviti ispred nosa. Zatim ju polako spuštati na pod dok on njuškom prati i konačno i sam liježe. Trenutak prije nego legne, treba reći: LEZI!, a nakon što je to obavio pohvaliti ga i dati mu keksić.
Kada pas kroz neko vrijeme usvoji i ovu vježbu, neće više biti potrebe za kolačićima u ruci, pratit će pokrete i naredbe i bez poslastice za nagradu.

   Uvježbavanje psa da se vrti oko svoje osi

Pas koji se vrti je sretan pas. Ono što je odlično jest da je ovaj trik djeci relativno lako podučiti psa, a bit će nemjerljivo sretni i ponosni kada budu svojim prijateljima pokazivali koliko je njihov pas pametan.
Najlakše će biti ako se opet kao motivacija koristi hrana. Dakle, ruku s poslasticama treba staviti iznad glave psa, a pas će ju primijetiti i gledati za njom – zatim treba ruku kretati u krug kako bi je on mogao pratiti. Kada napravi puni krug, treba ga nagraditi kolačićem i s puno riječi pohvale.
A zatim ponoviti, pa opet i opet i opet. Dijete bi svaki dan trebalo odvojiti određeno vrijeme za dresiranje i uvježbavanje svoga psa – a on će se kroz neko vrijeme okretati na sam pokret ruke koji je korišten pri vježbanju. Važno je da ga se uvijek nagradi i s maženjem – psi to jako vole i čini ih sretnima.

   Uvježbavanje psa da vam da šapu

Kada jednom uspiju s ovim trikom i pas odgovori djetetu na izgovoreno: Daj šapu!, ovo će im vjerojatno postati stalni pozdrav kojeg će koristiti kad god i gdje god se nalazili. Učenje psa da pruži šapu oduzet će ipak malo više vremena od prethodnih trikova. Psima nije prirodno da se rukuju i radije se pozdravljaju njuškanjem.
Prije početka učenja ovog trika budite sigurni da je pas usavršio naredbu za sjedanje, jer to je pozicija iz koje se  radi ovaj trik. Tako pas svu pozornost usmjerava na trenera. Neka dijete klekne ispred njega i pokaže mu da imate slastice, a potom zatvori šaku. Ruku sa slasticama treba staviti nekoliko centimetara iznad poda, a iznad nje otvoren dlan druge ruke. Možda će u početku krenuti njuškom, ali mu to ne treba dozvoliti. Na koncu će pokušati i svojom šapom doći do keksića. Kada podigne šapu od zemlje, potrebno ga je ohrabriti i dati mu slasticu.
Ovaj se trik uči postepeno. Prvo pas diže šapu samo malo, zatim sve više dok ne stavi šapu skroz u trenerovu ruku. Zatim se može odizati ruka od zemlje, tempom koji će psu odgovarati. I tako sve dok nije usavršen i ovaj trik.
Ono što je važno za zapamtiti prilikom uvježbavanja pasa: najbolje je koristiti mekane poslastice. Ako budete koristili tvrde keksiće koje pas dugo treba žvakati, dok se on njima zasladi – zaboravit će zašto ih je uopće dobio. Mateja Krizmanić 