Ti su roditelji, nažalost, dobro upoznati s nizom predrasuda o jedincima kao i s osudom okoline koja ih neprestano navodi da promijene odluku.

Odgoj jedinca zaista je specifičan proces koji se znatno razlikuje od odgoja dvoje ili više djece. Djeca jedinci odrastaju u mirnijem okruženju i u većoj su interakciji s odraslim osobama što za sobom nosi kako pozitivne tako i negativne posljedice.

Jedinci su ranjiviji

Jedincima je pružena sva roditeljska pažnja i zbog toga su naviknuti oslanjati se na roditeljsku podršku češće nego ostala djeca. Iako su često visoko motivirani i skloni boljim rezultatima u školi i obrazovanju, jedinci su socijalno ugroženiji od djece koja ne odrastaju sama.

Prisutnost braće i sestara pomaže odvojiti se od roditeljskih odnosno odraslih problema i vratiti se u dječji svijet. Jedinci su izloženiji visokim roditeljskim očekivanjima, njihovim privatnim problemima, a kako nemaju s kim podijeliti svoju uznemirenost ili pobjeći od problema, oni postaju ranjiviji od druge djece što može dovesti do problema sa samopoštovanjem i općim zadovoljstvom u životu.

Češće su žrtve vršnjačkog zlostavljanja jer imaju poteškoće s razrješavanjem konfliktnih situacija. Braća i sestre odličan su trening za rješavanje svađa i prepirki, a jedincima je ta situacija uskraćena.

Jedince treba poticati na druženje

Iako im mnogi zavide, jedinci u pravilu ne vole biti sami. Osamljenost je najčešći problem s kojim se suočavaju roditelji jednog djeteta koji onda njegovu pažnju i dobru volju pogrešno nastoji kupiti stvarima ili pretjeranom pažnjom i brigom.

Budući da djeca jedinci nemaju priliku cjelodnevno boraviti u društvu, roditelji bi ih trebali, što je više moguće, poticati na druženje s drugom djecom. Bavljenje sportom ili drugim, grupnim aktivnostima dijete će osnažiti da nauči kako surađivati, dijeliti i djelovati kao dio zajednice, a ne se ponašati kao da je centar svemira.

Povremeno ignoriranje djetetovih želja neće škoditi jer jedincima ponekad nedostaje realna slika svijeta u kojemu ne dobiju baš sve što žele i u kojemu vrijedi pravilo da "jači kadkad i tlači", što je klincima s braćom i sestrama od početka jasnije. Često im nedostaje borbenosti za vlastita prava i samim time teže proživljavaju susrete s većom grupom djece, teže ostaju prespavati kod prijatelja i teže podnose prve dane vrtića ili škole.

Gledanje televizije i vrijeme provedeno na gadgetima svakako treba ograničiti, ali jedincima neće škoditi nešto dulje gledanje crtića u vrijeme kad ne mogu biti s prijateljima ili u vrtiću / školi.

Teorije da su jedinci sebični i razmaženi nemaju veze s djecom već s odgojnim metodama roditelja. Naravno da je pretjerano dopuštanje put u razmaženo i sebično dijete no ako mu se od malena skrene pozornost na to da se svijet ne vrti oko njega i da treba poštivati druge, dijete neće izrasti u egocentrika.

Jedinci se teže osamostaljuju pa je dobro da roditelji pokušaju djetetu zadavati sitne zadatke u vidu kućanskih poslova ili nekih odgovornijih radnji kako bi se naučilo osloniti samo na sebe i svoje odluke.

Svakako valja pripaziti i na pretjeranu brigu koja dijete može ograničiti, ali i na ponekad previsoka očekivanja roditelja koja djetetu stvaraju veliki stres i nezadovoljstvo.

Dozvolite mu da diše i da bude svoj. Dajte mu prostora da upozna sebe i svijet oko sebe te mu dosadu i osamljenost nikako ne liječite darovima već poticanjem na grupne aktivnosti i igru s vršnjacima.