Čak i oni koji su štreberski pristupili blizanačkoj trudnoći i za to vrijeme proučili svu moguću dostupnu literaturu mogu se malo izgubiti u usklađivanju života s nova dva (ili više) članova obitelji koji su došli u jednom trenu.
Donosimo male mudrosti koje će vam možda tijekom vremena s djecom značiti puno.
Timski rad je važan. Učite blizance da paze jedno na drugo. Kad jednom djetetu date keks, dajte mu da ponese i za drugo dijete. Kroz neko vrijeme će im to postati navika, pa kad jednom kažete da si ode po tenisice i obuje ih, ponijet će odmah i drugom djetetu. Ili kada si jedno ode po jabuku, odmah će ponijeti dvije. To olakšava vaš život jer djeca pazeći jedno na drugo vama barem u nekim stvarima prepolovljuju obveze.
Pazite na jedinstvenost svakoga. Prema djeci se uvijek odnosite individualno, ne kao prema Blizancima. Kada ste u mogućnosti neka jedno od roditelja negdje povede jedno dijete, a drugi roditelj drugo. Ovo će im pokazati da ih vidite kao odvojene osobe i da je u redu ako se malo i razdvoje. A isto se odnosi i na odjeću. To što su blizanci ne znači da moraju stalno od glave do pete biti jednako odjeveni.
Dijeljenje nije uvijek obavezno. Kažu da je lijepo kada djeca dijele stvari i to je istina, ali održavanje mira u kućanstvu bez podizanja bespotrebnih tenzija je također visoko na ljestvici prioriteta u roditelja. Očekivati od djece da u svakom trenu žele dijeliti svoje igračke je u najmanju ruku nepraktično (i nesigurno). Ako promislimo, pa ni mi odrasli ne volimo dijeliti baš sve svoje stvari s drugima. Dakle, djecu treba naučiti dijeliti, ali je u redu da im date blagoslov za par igračaka koje će biti „samo njihove“.
Blizance se ne voli isto. Htjeli to priznati ili ne, uvijek se jedno dijete ističe kao omiljenije. Ali ta se situacija mijenja na dnevnoj bazi, čak i u nekoliko sati po nekoliko puta – i to je sasvim u redu. A nadasve, ne mijenja činjenicu da ih volite neizmjerno čak i kad vas onaj trenutno omiljeniji gađa autićima.
Najbolji prijatelji?? Hm, pa… Ovo je istina polovicu vremena, a ostatak – oni su krvi neprijatelji. Pa unatoč tome, primijetit ćete da ne mogu jedno bez drugog – kao neka vrsta igre psa i mačke.
Natjecanje je svakodnevica. Roditelji blizanaca prisiljeni su biti posrednici u bespredmetnim raspravama poput one „U čijem tanjuru ima koji rezanac više?“ ili „S čije strane automobila je u putu bilo više životinja?“. Istina, zna biti izluđujuće, ali naviknete se.
Pomiješati ih je neizbježno. Neki blizanci izgledaju potpuno jednako, ali čak i kod onih koji nisu toliko slični zna se dogoditi. Naravno da roditelj zna tko je tko, pa brkanje lončića nije ništa spektakularno.
Biti roditelj blizancima je neprekidna avantura i potrebno je naučiti se nositi s tim, ali i smanjiti sva očekivanja, prvenstveno od sebe. Uglavnom je jedan roditelj s blizancima, a njih je i dalje dvoje. Dva na jednog i ne zvuči kao pravedna borba, zar ne? Ali treba zapamtiti da oni donose i dvostruko više ljubavi te dvostruko više zadovoljstva.