Budimo iskreni, djeca trebaju granice Znatiželjni su, impulzivni i blaženo nesvjesni većine opasnosti u kojima se mogu naći, a oslanjaju se na roditelje da ih izvlače iz nevolje. Dosljedne granice djetetu pružaju osjećaj sigurnosti i zaštite, ali ne treba ih uvijek graditi zabranama i izvikivanjem omraženog „Ne!“.
Zašto ne? Ako vam sklonost mališana za oponašanjem nije dovoljna da vas uvjeri, promotrite to onda s gledišta tantruma. Frustracija je vjerojatno najveći okidač tantruma kod male djece, a u njihovim životima frustracije ne manjka. Sada zamislite da bez alternative čujete NE na svakom drugom koraku koji pokušavate savladati. Neki mališani tada eksplodiraju u znak protesta. Oni drugi uglavnom posustaju obeshrabreni. Počinju razmišljati kako ne smiju ništa dirati niti raditi. Ovakvim pristupom gasimo dječju znatiželju, što zapravo ne želimo da se dogodi – jer djeca zbog znatiželje svaki dan uče nove stvari.
Dakle, donosimo nekoliko pozitivnih alternativa tom zloglasnom NE. Ali prije toga upozorenje: Nema potrebe da se ova riječ u potpunosti izbaci iz rječnika i da se bezuvjetno izbjegava. Postoje naravno situacije gdje jasno i glasno izrečeno „ne“ ima svoju nezamjenjivu ulogu, a evo kada ga možete zamijeniti nekom alternativom.
Smanjite potrebu za ovom riječi. Pogledajte svoj dom i kako je uređen. Razmislite, je li to okruženje koje je prilagođeno djetetu i njegovu boravku u njemu ili ste zbog nekih stvari prisiljeni stalno ponavljati zabranu. Preuredite vaš dom da postane sigurno mjesto za djetetovo istraživanje, a sve zabranjene i opasne stvari budu van njegova dosega – tako će vaše okruženje postati manje frustrirajuće i za vas i za dijete.
Preusmjeravanje. Držite malo dijete podalje od iskušenja da radi ono što bi inače rezultiralo vašim „Nemoj!“. Npr., ako se vaše starije dijete igra sa lego kockicama koje još nisu primjerene dobi mlađeg djeteta, kako ne biste morali zabranjivati da se i ono igra s njima i stavlja ih u usta, povedite ga da pogledate akvarij ili nešto slično u drugoj prostoriji.
Koristite cijele rečenice. „Pusti Majinu kosu!“ ili „Prestani puštati vodu u wc-u!“, djetetu daje konkretnu informaciju, za razliku od riječi „Ne!“, a dijete je upozoreno da to što radi nije u redu. Negacija glagola u rečenici je također određenija od običnog „Ne“ – „Nemoj udarati sestru!“, ali za jako malu djecu ovo može biti zbunjujuće.
Ponudite pozitivnu alternativu. Što želite da dijete učini umjesto onoga što mu je zabranjeno? Pozitivna opaska pomaže djetetu da zna kako se ponašati da dobije vaše odobrenje. Pa tako možete zamijeniti „Ne skakati!“, sa „Sjednimo za stol!“ ili „Nemoj da ti ispadne tanjur!“ sa „Nosi tanjur s obje ruke!“.
Dajte jednostavno objašnjenje. Mala djeca ne mogu pratiti komplicirana objašnjenja, ali ona jednostavna mogu razumjeti. („Udaranje televizora može ga razbiti.“ ili „To je za mamu, ne za djecu.“) Probajte upotrebljavati riječ opasnost kada ona prijeti djetetu – npr. ako se igra blizu kamina „Dođi se igrati ovdje, vatra je opasna.“
Imajte signal upozorenja. Omogućite djetetu da shvati da radi nešto što ne bi smjelo tako što ga upozorite signalom: „O, o, o!“. A zatim mu dajte i uputu što radi krivo: „Odmakni se od te police s porculanom!“
Pitajte ih za pravilo. Kada djeca prekrše pravilo koje su naučili, pitajte ih: „Gdje smo rekli da se lopta baca?“ ili „Možeš li mi pokazati kako se mazi pas?“. Ovo će djeci pomoći da se prisjete pravila ponašanja, a roditelj se ne bi trebao srditi nego im dati šansu da se isprave i učine stvar kako treba.
Hoće li ove strategije uvijek funkcionirati? Naravno da ne. Mala djeca zahtijevaju puno roditeljskog strpljenja jer testiraju sve granice koje su im postavljene i istražuju svijet oko sebe. Pa ipak, ako uz pomoć ovih savjeta uspijete spriječiti nekoliko tantruma, a rezultat je sretnije i suradnji sklonije dijete, zašto ne pokušati?