Najčešće je riječ o slučajevima gdje su majka i otac iz različitih zemalja pa žele da dijete odrasta s dva materinja jezika. Druga situacija predstavlja majku i oca koji su govornici istog jezika, ali žive u inozemstvu i službeno se moraju koristiti drugim jezikom, dok je sve češći slučaj da roditelji, bez određenog razloga, djecu odlučuju od malena izložiti dvama jezicima, a najčešće je riječ o materinjem i engleskom jeziku.
Dvojezičnost od pelena
Neovisno o razlogu, odgoj dvojezičnog djeteta zahtjeva veliko strpljenje i razrađen plan kojeg valja poštivati kako bi rezultat bio što efikasniji. Učenje jednog i naknadno uključivanje drugog jezika nikako nije preporuka, a dvojezičnost je poželjno prakticirati od samih početaka, najkasnije do šeste godine.
Roditelji moraju imati na umu da mala djeca znatno brže usvajaju znanja te da ih dvojezičnost neće zbunjivati. Ona su u stanju razlikovati jedan jezik od drugoga i prilagoditi se situaciji u kojoj se jezici izmjenjuju.
Očekivano je da će dijete u određenim trenucima brkati jezike no razlog tome nije zbunjenost već nedostatak prave riječi u jeziku koji će dijete pokušati nadoknaditi poznatom riječju iz drugog jezika.
Brojna su istraživanja potvrdila blago usporavanje jezičnog razvoja kod bilingvalne djece no to ne mora biti slučaj. Prvih nekoliko godina govorenja, svakom je djetetu izazovno, a dvojezična djeca suočavaju se s ponešto većim izazovom pa je za očekivati da će smisleni govor krenuti kasnije i da će njihov vokabular biti nešto slabiji.
Moguće je da će, iz nekog razloga, jedan od jezika dijete preuzeti kao dominantan dok će mu drugi služiti kao pomoćni. U tim slučajevima, roditelj može potpomoći uključivanju drugog jezika nekim jednostavnim metodama.
Ako dijete, unatoč vježbi i stalnoj izloženosti jezicima i dalje ima velike poteškoće, moguće je da problem stvara nekakav govorni poremećaj koji se može ustanoviti pregledom kod logopeda.
Uspješne metoda odgoja bilingvalnog djeteta
Iako se stručnjaci ponekad razilaze u mišljenjima, iskustva roditelja pokazala su kako je najuspješnija metoda ovakvog odgoja pravilo koje nalaže da jedan roditelj priča isključivo jedan jezik s djetetom. Na taj se način spriječava umanjivanje važnosti nekog od jezika, a i dijete će ga lakše usvajati ako ga može vezati uz konkretnu osobu.
Ako je riječ o djetetu čiji su roditelji jednojezični, ali žive u inozemnoj sredini, s djetetom u kući valja razgovarati materinjim jezikom, a okolina (vrtić, škola, prijatelji) poticat će ga na služenje drugim jezikom. Izloženost nacionalnim kinima, televizijama i slikovnicama pomoći će mu savladati drugi jezik.
Posredno učenje redovito pokazuje odlične rezultate pa djetetu svakako osigurajte vlastitu biblioteku na jeziku koji je minoran i pokušajte mu svake večeri čitati priče i tražiti da vam prepriča na jeziku na kojemu je i napisana.
Crtani filmovi i pjesmice također su korisno sredstvo brzog usvajanja jezika, odnosno vokabulara. Ukoliko ste u mogućnosti, dijete izložite osobama koje se služe drugim jezikom pa ga ili upišite u strani vrtić ili povjerite na čuvanje dadilji, izvornoj govornici.
Izbjegavajte mješanje jezika, makar dijete od vas to tražilo. Kada govorite o konkretnoj temi, odaberite jedan od jezika i u njemu ostanite cijeli razgovor. Potaknite i dijete da vam odgovara jednojezično. Razgovarajte s bližnjima i zamolite ih da poštuju vašu odluku i prilagode se situaciji koliko god je moguće.
Dvojezičnost zahtjeva iznimno strpljenje i konstantnu i pravednu izloženost dvama jezicima. Pričajte, pjevajte, čitajte, zajedno osmišljavajte priče za laku noć, komentirajte situacije i krajolike te djetetu dajte mogućnost da se izrazi onako kako mu u tom trenutku dođe.
U početku ćete se naslušati zanimljivih kombinacija riječi ili ponavljanja jedne riječi na oba jezika, no s vremenom i ovisno o dominantnoj okolini, dijete će profilirati svoj govor i biti u stanju podjednako se koristiti dvama jezicima.