Postroll

Preroll

<para>Vrlo je malo sretnika koji u svojim tinejdžerskim godinama nisu imali probleme s prištićima po licu, pa i po tijelu. Nažalost, dok hormoni „prorade“, vrlo malo toga može se učiniti kada je riječ o pojavi prištića, ali današnji tinejdžeri ili oni koji će to tek postati, u jednoj su važnoj prednosti. Mnogo je veći broj kvalitetnih preparata za tu mladu kožu sklonu raznoraznim promjenama, nego je to bio slučaj prije 10, 15 i 20 godina. Na vama je, kao roditeljima, da se pobrinete da vaš tinejdžer kojemu je do jučer bilo potrebno umivanje toplom vodom i možda mazanje lica bebi-kremom, nauči što se događa s njegovom kožom i na koji način je treba pravilno njegovati, kako bi se problem s prištićima, ako ne riješio, onda barem držao pod kontrolom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Higijena i odabir preparata
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prije nego što se upustite u kupovinu raznoraznih krema i preparata za čišćenje lica, a koji obećavaju razliku „u samo dva tjedna“ i tako dalje, potrebno je utvrditi kakvu vrstu kože ima vaš tinejdžer. U većini slučajeva radit će se o masnoj ili mješovitoj koži, no to zaista ovisi od osobe do osobe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Loš odabir krema za lice, te dodatnih preparata, može izazvati još gore kožne probleme, upalne procese i slično. Nemojte se obazirati na televizijske reklame i marketing, nego na ono što je najbolje za lice. Također, nije poželjno ni potrebno upotrebljavati previše raznih preparata. U pravilu, njega lica trebala bi imati tri odnosno četiri osnovna koraka – čišćenje lica od šminke (za djevojke) sa sredstvom za skidanje šminke (koje je namijenjeno za njihov tip kože), umivanja toplom vodom i pranje blagim sapunom (ne smije isušivati kožu do kraja ma koliko ona bila masna), tretiranje lica tonikom za lice, te nanošenje kreme koja hidratizira, a ne isušuje lice, bez obzira na to koliko bila masna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tinejdžer treba steći tu novu naviku i rutinu, jer će je morati ponavljati dva do tri puta na dan. Pri tome je vrlo važno čišćenje lica i prije spavanja i nakon buđenja, bez iznimke. Tinejdžeri u pravilu ne trebaju pilinge lica, barem ne vrlo česte, jer mogu dovesti do još veće iritacije kože. Blagi piling može se napraviti jednom tjedno. Isto tako treba izbjegavati gruba trljanja lica ručnikom, te što češće, barem svakih nekoliko dana, mijenjanje ručnika za lice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zaštitni faktor
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kada su u pitanju proljetni i ljetni mjeseci, vrlo je važna upotreba SPF faktora za zaštitu od sunčevih zraka. Naime, koža sklona upalama i prištićima prva je na udaru sunčevih zraka koje mogu još pogoršati kožne probleme, a i nakon toga ostaviti tamne mrlje i tragove na koži. No, s druge strane, kod osjetljivih koža sklonih pretjeranom mašćenju i prištićima, nanošenje krema s visokim SPF-ima (20 i više), zbog njihovih svojstava, može uzrokovati pogoršanje tena. Zato je vrlo važno kupiti kvalitetnu kremu za osjetljivo lice s čim višim faktorom (najmanje 15), jer bi standardne kreme s faktorom za tijelo mogle biti pogubne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Istiskivanje prištića i tretmani
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uglavnom, nije poželjno istiskivanje prištića kod kuće, no ako se to već radi, mora biti pažljivo. Ponajprije, lice treba očistiti od šminke i svega, a prištići se nikad ne smiju dirati niti istiskivati golim prstima koji su puni bakterija. Za to se mogu koristiti pamučne blazinice. Istiskuju se samo prištići koji su zreli. To se radi nježno, kako se ne bi dodatno oštetila okolna koža i nastala rana. I na kraju, područje prištića potrebno je dezinficirati (npr. klindamicin otopina).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod gorih problema, potrebno je zatražiti pomoć specijalista dermatologa koji će na najbolji i najstručniji način očistiti lice i pore, te eventualno prepisati određene preparate, lijekove i predložiti najbolje kreme za specifične slučajeve, te dati dodatne savjete o njezi kože. Također, savjetovat će koliko često je potreban tretman čišćenja kože od prištića.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Iosif Szasz-Fabian - fotolia</para>

Kako pomoći tinejdžeru u njezi lica sklonog prištićima? Tinejdžer treba steći novu naviku i rutinu njege lica, jer će je morati ponavljati dva do tri puta na dan Vrlo je malo sretnika koji u svojim tinejdžerskim godinama nisu imali probleme s prištićima po licu, pa i po tijelu. Nažalost, dok hormoni „prorade“, vrlo malo toga može se učiniti kada je riječ o pojavi prištića, ali današnji tinejdžeri ili oni koji će to tek postati, u jednoj su važnoj prednosti. Mnogo je veći broj kvalitetnih preparata za tu mladu kožu sklonu raznoraznim promjenama, nego je to bio slučaj prije 10, 15 i 20 godina. Na vama je, kao roditeljima, da se pobrinete da vaš tinejdžer kojemu je do jučer bilo potrebno umivanje toplom vodom i možda mazanje lica bebi-kremom, nauči što se događa s njegovom kožom i na koji način je treba pravilno njegovati, kako bi se problem s prištićima, ako ne riješio, onda barem držao pod kontrolom.
   
   Higijena i odabir preparata
   
   
Prije nego što se upustite u kupovinu raznoraznih krema i preparata za čišćenje lica, a koji obećavaju razliku „u samo dva tjedna“ i tako dalje, potrebno je utvrditi kakvu vrstu kože ima vaš tinejdžer. U većini slučajeva radit će se o masnoj ili mješovitoj koži, no to zaista ovisi od osobe do osobe.
   
Loš odabir krema za lice, te dodatnih preparata, može izazvati još gore kožne probleme, upalne procese i slično. Nemojte se obazirati na televizijske reklame i marketing, nego na ono što je najbolje za lice. Također, nije poželjno ni potrebno upotrebljavati previše raznih preparata. U pravilu, njega lica trebala bi imati tri odnosno četiri osnovna koraka – čišćenje lica od šminke (za djevojke) sa sredstvom za skidanje šminke (koje je namijenjeno za njihov tip kože), umivanja toplom vodom i pranje blagim sapunom (ne smije isušivati kožu do kraja ma koliko ona bila masna), tretiranje lica tonikom za lice, te nanošenje kreme koja hidratizira, a ne isušuje lice, bez obzira na to koliko bila masna.
   
Tinejdžer treba steći tu novu naviku i rutinu, jer će je morati ponavljati dva do tri puta na dan. Pri tome je vrlo važno čišćenje lica i prije spavanja i nakon buđenja, bez iznimke. Tinejdžeri u pravilu ne trebaju pilinge lica, barem ne vrlo česte, jer mogu dovesti do još veće iritacije kože. Blagi piling može se napraviti jednom tjedno. Isto tako treba izbjegavati gruba trljanja lica ručnikom, te što češće, barem svakih nekoliko dana, mijenjanje ručnika za lice.
   
   Zaštitni faktor
   
   
Kada su u pitanju proljetni i ljetni mjeseci, vrlo je važna upotreba SPF faktora za zaštitu od sunčevih zraka. Naime, koža sklona upalama i prištićima prva je na udaru sunčevih zraka koje mogu još pogoršati kožne probleme, a i nakon toga ostaviti tamne mrlje i tragove na koži. No, s druge strane, kod osjetljivih koža sklonih pretjeranom mašćenju i prištićima, nanošenje krema s visokim SPF-ima (20 i više), zbog njihovih svojstava, može uzrokovati pogoršanje tena. Zato je vrlo važno kupiti kvalitetnu kremu za osjetljivo lice s čim višim faktorom (najmanje 15), jer bi standardne kreme s faktorom za tijelo mogle biti pogubne.
   
   Istiskivanje prištića i tretmani
   
   
Uglavnom, nije poželjno istiskivanje prištića kod kuće, no ako se to već radi, mora biti pažljivo. Ponajprije, lice treba očistiti od šminke i svega, a prištići se nikad ne smiju dirati niti istiskivati golim prstima koji su puni bakterija. Za to se mogu koristiti pamučne blazinice. Istiskuju se samo prištići koji su zreli. To se radi nježno, kako se ne bi dodatno oštetila okolna koža i nastala rana. I na kraju, područje prištića potrebno je dezinficirati (npr. klindamicin otopina).
   
Kod gorih problema, potrebno je zatražiti pomoć specijalista dermatologa koji će na najbolji i najstručniji način očistiti lice i pore, te eventualno prepisati određene preparate, lijekove i predložiti najbolje kreme za specifične slučajeve, te dati dodatne savjete o njezi kože. Također, savjetovat će koliko često je potreban tretman čišćenja kože od prištića.
 

Foto: © Iosif Szasz-Fabian - fotolia vam 

Kako pomoći tinejdžeru u njezi lica sklonog prištićima?

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

<para>Razlog je prirođena dječja znatiželja prema novim stvarima iz njihove okoline, a posebno ako one mogu ponuditi toliko različitih sadržaja - od igrica, bojanki, videa, do fotografija, e-slikovnica i drugih djeci zabavnih aplikacija.</para>
<para>Stoga ne iznenađuju rezultati nove studije predstavljene na godišnjoj konferenciji udruženja pedijatara <emphasis>Pediatric Academic Societies</emphasis> prema kojima čak 36% djece dolazi u prvi kontakt i koristi mobilne uređaje još i prije prvog rođendana.</para>
<para>Studija je željela otkriti upravo to - u kojoj dobi djeca po prvi puta dolaze u kontakt s mobilnim uređajima? Najveći postotak djece to "odradi" još prije prve godine, čak 33% djece u prvoj godini, 20% djece s dvije godine i 9% djece s tri godine. Do četvrte godine većina mališana već su pravi mali majstori novih tehnologija.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Autori studije tražili su od roditelja da otkriju i u kojim situacijama najčešće djeci daju mobitel u ruke. Njih čak 60% djetetu daje da se igra mobitelom dok obavljaju kućanske poslove, a njih 73% dok obavljaju poslove oko kuće. Neke druge situacije u kojima uređaji uskaču kao pomoć su: smirivanje malog djeteta (65%) i uspavljivanje djeteta (29%).</para>
<para>Ono što će zasigurno zabrinuti pedijatre je podatak da čak 14% beba mlađih od godinu dana "koristi" pametni telefon čak sat vremena dnevno. Do drugog rođendana po sat vremena na mobitelu provede čak 26% djece, a do 4. godine 38% mališana se na mobitelu igra po sat vremena dnevno. Istovremeno, samo 30% ispitanih roditelja razgovaralo je o korištenju pametnih telefona s djetetovim pedijatrom.</para>
<para>Pedijatri su složni oko pitanja izlaganja beba i male djece ekranima i neko zajedničko stajalište je da djeca mlađa od dvije godine uopće ne bi smjela biti izložena ekranima (što uključuje i ekrane mobilnih uređaja), a nakon 2. godine pa do polaska u školu oko sat vremena, odnosno nakon 5. rođendana maksimalno dva sata dnevno.</para>
<para>No čini se kako je tehnologija ipak ušla u sve pore života i da je roditeljima teško odvojiti bebe i djecu od modernih uređaja. Uostalom, djeca nas gledaju iz dana u dan kako se "igramo" pametnim telefonima, pa nije ni čudno da se i oni žele pridružiti toj igri. Ipak djeca najviše uče po modelu.</para>
<para>Iako takvih istraživanja nemamo u Hrvatskoj, vjerujemo da bi rezultati bili vrlo slični. Možda nam anketa otkrije neke drugačije trendove? Ispunite je kako bi saznali.</para>
<para>[poll id="3"]</para>

Više od 30% beba mlađih od godinu dana igra se tabletima i pametnim telefonima Mnogi roditelji danas koriste pametne telefone i tablete kako bi zabavili djecu. Razlog je prirođena dječja znatiželja prema novim stvarima iz njihove okoline, a posebno ako one mogu ponuditi toliko različitih sadržaja - od igrica, bojanki, videa, do fotografija, e-slikovnica i drugih djeci zabavnih aplikacija.
Stoga ne iznenađuju rezultati nove studije predstavljene na godišnjoj konferenciji udruženja pedijatara Pediatric Academic Societies prema kojima čak 36% djece dolazi u prvi kontakt i koristi mobilne uređaje još i prije prvog rođendana.
Studija je željela otkriti upravo to - u kojoj dobi djeca po prvi puta dolaze u kontakt s mobilnim uređajima? Najveći postotak djece to "odradi" još prije prve godine, čak 33% djece u prvoj godini, 20% djece s dvije godine i 9% djece s tri godine. Do četvrte godine većina mališana već su pravi mali majstori novih tehnologija.

   Autori studije tražili su od roditelja da otkriju i u kojim situacijama najčešće djeci daju mobitel u ruke. Njih čak 60% djetetu daje da se igra mobitelom dok obavljaju kućanske poslove, a njih 73% dok obavljaju poslove oko kuće. Neke druge situacije u kojima uređaji uskaču kao pomoć su: smirivanje malog djeteta (65%) i uspavljivanje djeteta (29%).
Ono što će zasigurno zabrinuti pedijatre je podatak da čak 14% beba mlađih od godinu dana "koristi" pametni telefon čak sat vremena dnevno. Do drugog rođendana po sat vremena na mobitelu provede čak 26% djece, a do 4. godine 38% mališana se na mobitelu igra po sat vremena dnevno. Istovremeno, samo 30% ispitanih roditelja razgovaralo je o korištenju pametnih telefona s djetetovim pedijatrom.
Pedijatri su složni oko pitanja izlaganja beba i male djece ekranima i neko zajedničko stajalište je da djeca mlađa od dvije godine uopće ne bi smjela biti izložena ekranima (što uključuje i ekrane mobilnih uređaja), a nakon 2. godine pa do polaska u školu oko sat vremena, odnosno nakon 5. rođendana maksimalno dva sata dnevno.
No čini se kako je tehnologija ipak ušla u sve pore života i da je roditeljima teško odvojiti bebe i djecu od modernih uređaja. Uostalom, djeca nas gledaju iz dana u dan kako se "igramo" pametnim telefonima, pa nije ni čudno da se i oni žele pridružiti toj igri. Ipak djeca najviše uče po modelu.
Iako takvih istraživanja nemamo u Hrvatskoj, vjerujemo da bi rezultati bili vrlo slični. Možda nam anketa otkrije neke drugačije trendove? Ispunite je kako bi saznali.
[poll id="3"] Jelena Kovačić 

Little girl taken pictures of her self. Toned image.

Više od 30% beba mlađih od godinu dana igra se tabletima i pametnim telefonima

<para>Čini se da djeca plaču zbog apsolutno svega i svačega, a to je i pokazao blog <ulink url="http://wwwreasonsmysoniscrying.com/">Reasons My Son Is Crying</ulink>.</para>
<para>Tata dvoje djece, Greg Pembroke često je bio svjedok situacija u kojima se njegovo dijete u jednom trenutku normalno igralo i smijalo, a već u slijedećem grcalo u suzama. Umjesto da izludi od ovakvog ponašanja, ovaj je tata te apsurdne trenutke podijelio sa svijetom.</para>
<para>Sve je počelo kao urnebesni album na njegovom Facebook profilu, koji je potaknuo i ostale roditelje da mu počnu slati fotografirane ispade svojih klinaca s objašnjenjima. Tako da je cijela stvar prešla na jedan viši nivo i postala svjetski popularan blog koji broji stotine nevjerojatnih situacija zbog kojih djeca plaču.</para>
<para>Ali ni tu nije stala popularnost ovog tate, on je čak i izdao knjigu pod istim nazivom u koju je uvrstio najbolje fotografije i priče koje one kriju.</para>
<para>Donosimo vam neke fotografije, te nezaboravne razloge.</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Zamolili smo ju da ne kopa nos. </emphasis>
</para>
<para>Razlog:<emphasis> Rekla sam joj da ne može u ovome ići van.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog:<emphasis> Zamolili smo ga da ne baca tjesteninu po podu.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog:<emphasis> Nema više keksa... On je sve pojeo.</emphasis>
</para>
<para>Razlog:<emphasis> Nisam napravila večeru za njenu lutku. </emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Njena majica na točkice koju je htjela obući, ima TOČKICE.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Poštar nam nije donio poštu taj dan.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>I njegovoj sestri sam dala da jede.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Nema više plave boje.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Rekla sam mu da ne smije bacati brusnice na prolaznike. </emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Rekli smo mu da sada mora na tuširanje.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Ne može popiti smoothie, jer se još pravi u blenderu.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Bacila sam njegov korišteni prljavi flaster... prije mjesec dana.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Rekla sam joj da njena majica izgleda mekano i udobno.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Htjela sam baciti njegovu korištenu pelenu u smeće. </emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Slova na njegovoj majici su naopako.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Pustio sam vodu u toaletu prije nego je on provjerio sadržaj. </emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Večera još nije gotova.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Rekli smo mu da uzima manje zalogaje.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Rekla sam mu da ne može više jesti prljavštinu.</emphasis>
</para>
<para/>
<para>Razlog: Ne može dohvatiti loptu.</para>
<para/>
<para>Razlog: <emphasis>Rekli smo mu da ne može u vrtić nositi metlu. </emphasis>
</para>
<para> </para>

Oni imaju jako dobar razlog za plakanje Čini se da djeca plaču zbog apsolutno svega i svačega, a to je i pokazao blog Reasons My Son Is Crying. Čini se da djeca plaču zbog apsolutno svega i svačega, a to je i pokazao blog Reasons My Son Is Crying.
Tata dvoje djece, Greg Pembroke često je bio svjedok situacija u kojima se njegovo dijete u jednom trenutku normalno igralo i smijalo, a već u slijedećem grcalo u suzama. Umjesto da izludi od ovakvog ponašanja, ovaj je tata te apsurdne trenutke podijelio sa svijetom.
Sve je počelo kao urnebesni album na njegovom Facebook profilu, koji je potaknuo i ostale roditelje da mu počnu slati fotografirane ispade svojih klinaca s objašnjenjima. Tako da je cijela stvar prešla na jedan viši nivo i postala svjetski popularan blog koji broji stotine nevjerojatnih situacija zbog kojih djeca plaču.
Ali ni tu nije stala popularnost ovog tate, on je čak i izdao knjigu pod istim nazivom u koju je uvrstio najbolje fotografije i priče koje one kriju.
Donosimo vam neke fotografije, te nezaboravne razloge.

Razlog: Zamolili smo ju da ne kopa nos. 

Razlog: Rekla sam joj da ne može u ovome ići van.


Razlog: Zamolili smo ga da ne baca tjesteninu po podu.


Razlog: Nema više keksa... On je sve pojeo.

Razlog: Nisam napravila večeru za njenu lutku. 


Razlog: Njena majica na točkice koju je htjela obući, ima TOČKICE.


Razlog: Poštar nam nije donio poštu taj dan.


Razlog: I njegovoj sestri sam dala da jede.


Razlog: Nema više plave boje.


Razlog: Rekla sam mu da ne smije bacati brusnice na prolaznike. 


Razlog: Rekli smo mu da sada mora na tuširanje.


Razlog: Ne može popiti smoothie, jer se još pravi u blenderu.


Razlog: Bacila sam njegov korišteni prljavi flaster... prije mjesec dana.


Razlog: Rekla sam joj da njena majica izgleda mekano i udobno.


Razlog: Htjela sam baciti njegovu korištenu pelenu u smeće. 


Razlog: Slova na njegovoj majici su naopako.


Razlog: Pustio sam vodu u toaletu prije nego je on provjerio sadržaj. 


Razlog: Večera još nije gotova.


Razlog: Rekli smo mu da uzima manje zalogaje.


Razlog: Rekla sam mu da ne može više jesti prljavštinu.


Razlog: Ne može dohvatiti loptu.

Razlog: Rekli smo mu da ne može u vrtić nositi metlu. 

  Mateja Krizmanić 

cover

kopa nos

i sestra jede

Oni imaju jako dobar razlog za plakanje

<para>Proljeće i ljeto izmamilo je nas odrasle, a kamoli djecu u prirodu i na otvoren, svjež zrak. Upravo zato mi vam donosimo hrpu ideja kako provesti dane na otvorenom (ali i u zatvorenom prostoru) te kako što više učiniti da djeci bude zabavno. Neke od aktivnosti odlične su i za vas, škicnite! Budite kreativni i priuštite sebi i djetetu malo zabave i druženja uz ideje koje će vas nasmijati i povezati na pravi obiteljski način.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Posjetite lokalni park prirode
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sigurno negdje u vašoj blizini (ili ne baš toliko dalekoj udaljenosti) postoji park u kojem možete provesti super dan, boraviti u prirodi i istraživati. Ovakva mjesta su odlična za šetnju, kao i piknik koji možete tamo organizirati, a istovremeno uživati u pravim prirodnim ljepotama naše zemlje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nogomet u dvorištu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zašto ne biste okupili djecu iz susjedstva i prijatelje iz škole s kojima se vaše dijete druži i sve ih zajedno skupili na zajedničkoj aktivnosti poput nogometa? Ako imate veliko dvorište, to je ideja koju možete provesti u djelo. Ovo istovremeno može biti i super prilika za druženje odraslih, a tko kaže da ne možete i vi na trenutak postati dijete i potrčati dvorištem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Najam kampa
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ste u mogućnosti (financijskoj i vremenskoj) organizirajte izlet koji će se temeljiti na kampu. Stavite djecu u auto i krenite. Ne mora to biti odredište udaljeno kilometrima, pronađite nešto u blizini. Priroda će vam omogućiti da zapalite logorsku vatricu, možda nešto ispečete i uživate u proljetnom danu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dvorišne aktivnosti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Badminton, košarka, mali nogomet, odbojka... Ma zapravo sve što vam padne na pamet možete iskoristiti za druženje na otvorenom. Usput napravite roštilj, ispecite hamburgere, upalite glazbu... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Volontiranje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Postoje razne mogućnosti volontiranja u skoro svim gradovima. Ako i niste previše upoznati s time, informirajte se. To je odličan način da djecu uputite kako pomoći drugima, a istovremeno uživate i družite se. Također, uputite se u najbliži Azil i prošećite pse koji se tamo nalaze. Ima li ičeg ljepšeg od toga da provedete dan u šetnji sa svojom djecom i istovremeno usrećite životinje?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Turneja restoranom
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odvedite djecu u svoj omiljeni restoran ili restoran u kojem još nikad niste bili. Priuštite si zajednički ručak, pojedite desert i kroz jelo uživajte u vremenu koje provodite skupa. Nakon toga možete otići u šetnju gradom, vožnju biciklom ili što god poželite.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Izlet
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izaberite neki grad ili mjesto koje još niste posjetili i napravite cjelodnevni izlet. Obiđite mjesto, posjetite muzeje, prošećite, iskoristite dan da vidite nešto novo i obogatite svoj život novim iskustvima i putovanjima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Izvor: skinnymom.com</para>

Super aktivnosti za boravak u prirodi s djecom Iskoristite maksimalno sunčane i tople dane Proljeće i ljeto izmamilo je nas odrasle, a kamoli djecu u prirodu i na otvoren, svjež zrak. Upravo zato mi vam donosimo hrpu ideja kako provesti dane na otvorenom (ali i u zatvorenom prostoru) te kako što više učiniti da djeci bude zabavno. Neke od aktivnosti odlične su i za vas, škicnite! Budite kreativni i priuštite sebi i djetetu malo zabave i druženja uz ideje koje će vas nasmijati i povezati na pravi obiteljski način.
   
   
   Posjetite lokalni park prirode
   
   
Sigurno negdje u vašoj blizini (ili ne baš toliko dalekoj udaljenosti) postoji park u kojem možete provesti super dan, boraviti u prirodi i istraživati. Ovakva mjesta su odlična za šetnju, kao i piknik koji možete tamo organizirati, a istovremeno uživati u pravim prirodnim ljepotama naše zemlje.
   
   Nogomet u dvorištu
   
   
Zašto ne biste okupili djecu iz susjedstva i prijatelje iz škole s kojima se vaše dijete druži i sve ih zajedno skupili na zajedničkoj aktivnosti poput nogometa? Ako imate veliko dvorište, to je ideja koju možete provesti u djelo. Ovo istovremeno može biti i super prilika za druženje odraslih, a tko kaže da ne možete i vi na trenutak postati dijete i potrčati dvorištem.
   
   Najam kampa
   
   
Ako ste u mogućnosti (financijskoj i vremenskoj) organizirajte izlet koji će se temeljiti na kampu. Stavite djecu u auto i krenite. Ne mora to biti odredište udaljeno kilometrima, pronađite nešto u blizini. Priroda će vam omogućiti da zapalite logorsku vatricu, možda nešto ispečete i uživate u proljetnom danu.
   
   Dvorišne aktivnosti
   
   
Badminton, košarka, mali nogomet, odbojka... Ma zapravo sve što vam padne na pamet možete iskoristiti za druženje na otvorenom. Usput napravite roštilj, ispecite hamburgere, upalite glazbu... 
   
   Volontiranje
   
   
Postoje razne mogućnosti volontiranja u skoro svim gradovima. Ako i niste previše upoznati s time, informirajte se. To je odličan način da djecu uputite kako pomoći drugima, a istovremeno uživate i družite se. Također, uputite se u najbliži Azil i prošećite pse koji se tamo nalaze. Ima li ičeg ljepšeg od toga da provedete dan u šetnji sa svojom djecom i istovremeno usrećite životinje?
   
   Turneja restoranom
   
   
Odvedite djecu u svoj omiljeni restoran ili restoran u kojem još nikad niste bili. Priuštite si zajednički ručak, pojedite desert i kroz jelo uživajte u vremenu koje provodite skupa. Nakon toga možete otići u šetnju gradom, vožnju biciklom ili što god poželite.
   
   Izlet
   
   
Izaberite neki grad ili mjesto koje još niste posjetili i napravite cjelodnevni izlet. Obiđite mjesto, posjetite muzeje, prošećite, iskoristite dan da vidite nešto novo i obogatite svoj život novim iskustvima i putovanjima. 
 

Izvor: skinnymom.com T.K. 

Super aktivnosti za boravak u prirodi s djecom

<para>Uz klišeje kao što su sladoled ili kiseli krastavci, neke trudnice imaju potrebu kombinirati vrlo neobične namirnice ili pak žude za nejestivim stvarima poput sapuna i ugljena.</para>
<para>Svatko ima drugačije želje, no znanstvenici se slažu u jednom: slatko se nalazi na vrhu ljestvice trudničkih želja. Bilo da je riječ o voću i čokoladi ili pak o prerađenim proizvodima kao što su sladoled, kolači, keksi. Također, mnoge trudnice žude za mliječnim proizvodima, mesom i ribom.</para>
<para>No osim nebičnih želja i kombinacija, kao što su sladoled i čili papričice, na popisu prehrambenih želja trudnica nalaze se i nejestive stvari. Neke od najčešćih su ugljen, zubna pasta, led, sapun, zemlja, kreda, šibice, škrob, spužva. Riječ je o poremećaju
 zvanom 
 <emphasis>
 pika, </emphasis>i liječnici upozoravaju trudnice da nipošto ne jedu takve stvari. Savjetujte se sa svojim liječnikom koji će ustanoviti što nedostaje vašem organizmu. Mnogi znanstvenici se slažu da takve želje nastanu zbog nedostatka željeza.</para>
<para>Zašto žene žude za određenom hranom tijekom trudnoće? Zašto slatki krumpir? Zašto, pobogu, ugljen?</para>
<para>Znanstvenici imaju vrlo jednostavan odgovor na sva naša pitanja. Trudnice žude za bizarnom hranom kao što su artičoke ili pak nejestivim tvarima kao što je ugljen jer im nešto nedostaje u organizmu, kaže dr. Brian Wansink (autor knjige <emphasis>Mindless Eating: Why We Eat More Than We Think</emphasis>).</para>
<para>Ako žena svakodnevno želi jesti batat, tijelo zasigurno žudi za kalijem i vitaminom A. No postavlja se pitanje zašto baš batat, zašto ne neka druga namirnica bogata navedenim mineralom i vitaminom. Dr. Wansink objašnjava da trudnica žudi za namirnicom koja je najbogatija tim tvarima, te je kombinira s nečim što jako voli kako bi joj bilo ukusnije.</para>
<para>Trudnice čiji je jelovnik uravnotežen, koje uzimaju dovoljno hranjivih tvari, minerala i vitamina, najvjerojatnije neće imati neobičnih želja, ističe dr. Wansnik.</para>
<para>No stručnjaci ističu kako nisu sve želje opravdane nekim nedostatkom u organizmu, neke su jednostavno velike, debele izlike da se u ponoć pojede pola slatke punjene mliječne čokolade. Trudnoća je mnogima opravdanje da si udovolje, ma koliko to nezdravo i suludo bilo. Stoga, drage trudnice, udovoljite si s vremena na vrijeme, no ipak se držite zdravijih inačica.</para>
<para>
 Za kojom ste vi hranom žudjele tijekom trudnoće?
</para>
<para>
 <emphasis> „Privlačila me je užasna, nezdrava brza hrana. Stalno sam razmišljala o krumpirićima, hamburgerima, čipsu i svim ostalim grickalicama punima soli i aditiva. Jednostavno si nisam mogla pomoći, to je bilo jače od mene“, kazala nam je mama M.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>„Neke trudnice jedu enormne količine kiselih krastavaca, ja sam otišla korak dalje – ostavila bih krastavce ali bih popila otopinu kojima su zaliveni“, kaže mama Ž.</emphasis>
</para>
<para> </para>

Neobične prehrambene želje trudnica: od sladoleda do ugljena Zahvaljujući hormonalnim promjenama i nedostatku hranjivih tvari u organizmu, trudnice nakon prvog tromjesečja često žude za hranom koju inače ne jedu. Uz klišeje kao što su sladoled ili kiseli krastavci, neke trudnice imaju potrebu kombinirati vrlo neobične namirnice ili pak žude za nejestivim stvarima poput sapuna i ugljena.
Svatko ima drugačije želje, no znanstvenici se slažu u jednom: slatko se nalazi na vrhu ljestvice trudničkih želja. Bilo da je riječ o voću i čokoladi ili pak o prerađenim proizvodima kao što su sladoled, kolači, keksi. Također, mnoge trudnice žude za mliječnim proizvodima, mesom i ribom.
No osim nebičnih želja i kombinacija, kao što su sladoled i čili papričice, na popisu prehrambenih želja trudnica nalaze se i nejestive stvari. Neke od najčešćih su ugljen, zubna pasta, led, sapun, zemlja, kreda, šibice, škrob, spužva. Riječ je o poremećaju
   zvanom 
   
      pika, i liječnici upozoravaju trudnice da nipošto ne jedu takve stvari. Savjetujte se sa svojim liječnikom koji će ustanoviti što nedostaje vašem organizmu. Mnogi znanstvenici se slažu da takve želje nastanu zbog nedostatka željeza.
Zašto žene žude za određenom hranom tijekom trudnoće? Zašto slatki krumpir? Zašto, pobogu, ugljen?
Znanstvenici imaju vrlo jednostavan odgovor na sva naša pitanja. Trudnice žude za bizarnom hranom kao što su artičoke ili pak nejestivim tvarima kao što je ugljen jer im nešto nedostaje u organizmu, kaže dr. Brian Wansink (autor knjige Mindless Eating: Why We Eat More Than We Think).
Ako žena svakodnevno želi jesti batat, tijelo zasigurno žudi za kalijem i vitaminom A. No postavlja se pitanje zašto baš batat, zašto ne neka druga namirnica bogata navedenim mineralom i vitaminom. Dr. Wansink objašnjava da trudnica žudi za namirnicom koja je najbogatija tim tvarima, te je kombinira s nečim što jako voli kako bi joj bilo ukusnije.
Trudnice čiji je jelovnik uravnotežen, koje uzimaju dovoljno hranjivih tvari, minerala i vitamina, najvjerojatnije neće imati neobičnih želja, ističe dr. Wansnik.
No stručnjaci ističu kako nisu sve želje opravdane nekim nedostatkom u organizmu, neke su jednostavno velike, debele izlike da se u ponoć pojede pola slatke punjene mliječne čokolade. Trudnoća je mnogima opravdanje da si udovolje, ma koliko to nezdravo i suludo bilo. Stoga, drage trudnice, udovoljite si s vremena na vrijeme, no ipak se držite zdravijih inačica.

   Za kojom ste vi hranom žudjele tijekom trudnoće?


    „Privlačila me je užasna, nezdrava brza hrana. Stalno sam razmišljala o krumpirićima, hamburgerima, čipsu i svim ostalim grickalicama punima soli i aditiva. Jednostavno si nisam mogla pomoći, to je bilo jače od mene“, kazala nam je mama M.


   „Neke trudnice jedu enormne količine kiselih krastavaca, ja sam otišla korak dalje – ostavila bih krastavce ali bih popila otopinu kojima su zaliveni“, kaže mama Ž.

  Janja Čaisa 

kolaci_pixabay.com

Neobične prehrambene želje trudnica: od sladoleda do ugljena

<para>Kao da vas vaši mališani ne čuju ili ne mogu zapamtiti neke najosnovnije upute, pa im morate ponoviti po sto puta dnevno?</para>
<para>Niste jedini. Možda vas neće utješiti, ali dobro je znati da u tome niste sami. Izdvojili smo 22 rečenice koje svaka mama izgovori baš svaki dan.</para>
<para>Svako dijete je posebno i malo čudo za sebe, ali u mnogim stvarima sva su djeca ista...</para>
<para/>
<para> </para>

22 stvari koje svaka mama kaže svaki dan Osjećate li se ponekad kao papiga dok svako malo ponavljate jedne te iste rečenice? Ili kao da govorite zidu? Kao da vas vaši mališani ne čuju ili ne mogu zapamtiti neke najosnovnije upute, pa im morate ponoviti po sto puta dnevno?
Niste jedini. Možda vas neće utješiti, ali dobro je znati da u tome niste sami. Izdvojili smo 22 rečenice koje svaka mama izgovori baš svaki dan.
Svako dijete je posebno i malo čudo za sebe, ali u mnogim stvarima sva su djeca ista...

  Klinfo.hr 

infografika mama kaze naslovna

22 stvari koje svaka mama kaže svaki dan

<para>Još ako su izrađene prema imaginaciji djeteta i izdvajaju se iz mase serijskih proizvoda, mogu biti malo remek-djelo, uspomena za cijeli život.</para>
<para>Oduševljena crtkarijama svoga djeteta, mama Wendy Tsao odlučila je napraviti plišanu igračku prema sinovu neobičnom autoportretu. „Bio je to prvi pravi kreativni napor mog sinčića. Budući da sam i sama umjetnica i da cijenim umjetnost svake vrste, pa tako i dječje uratke, morala sam se uključiti u taj proces“, kazala je Wendy.</para>
<para/>
<para>„Hej, pa to sam ja!“, kazao je četverogodišnjak kad mu je mama pokazala plišanu igračku koju je izradila prema njegovu autoportretu. Tako je sve počelo 2007. godine. Wendy Tsao danas izrađuje originalne, neobične i posebne plišane igračke prema narudžbi, odnosno prema dječjim crtežima. Od neobičnih životinja, preko sirena do šarenih čudovišta, riječ je o likovima kakvi žive samo u razigranoj dječjoj mašti.</para>
<para/>
<para>Svaki plišanac zajednički je projekt djeteta i umjetnice Tsao, koja nastoji uhvatiti bit svakog crteža i udahnuti život dvodimenzionalnom stvorenju iz djetetove mašte. Rezultat je autentična igračka, odgovor umjetnice na radostan dječji crtež. Plišana igračka koja uvelike nadmašuje tvorničke uratke jer je originalna i dio djeteta, uspomena za cijeli život.</para>
<para/>
<para>Za izradu malih plišanih remek-djela koristi samo najbolje, najfinije, probrane materijale. Wendy izradi oko 120 takvih igračaka godišnje, što je njoj sasvim dovoljno. „Ljepota i vrlina ovih igračaka leži u detaljima“, smatra umjetnica i dodaje da vrlinu ne valja požurivati.</para>
<para/>
<para>Više o umjetnici i njezinim projektima možete pronaći na <ulink url="http://www.childsown.com/">internetskim stranicama Child's Own Studio</ulink>.</para>

Igračke napravljene prema dječjim crtežima = uspomena za cijeli život Plišani medvjedići, slonići, ježići, zečići dio su svakog djetinjstva. Meke, tople tješiteljice prave društvo dječici i nerijetko se čuvaju i u starijoj dobi. Još ako su izrađene prema imaginaciji djeteta i izdvajaju se iz mase serijskih proizvoda, mogu biti malo remek-djelo, uspomena za cijeli život.
Oduševljena crtkarijama svoga djeteta, mama Wendy Tsao odlučila je napraviti plišanu igračku prema sinovu neobičnom autoportretu. „Bio je to prvi pravi kreativni napor mog sinčića. Budući da sam i sama umjetnica i da cijenim umjetnost svake vrste, pa tako i dječje uratke, morala sam se uključiti u taj proces“, kazala je Wendy.

„Hej, pa to sam ja!“, kazao je četverogodišnjak kad mu je mama pokazala plišanu igračku koju je izradila prema njegovu autoportretu. Tako je sve počelo 2007. godine. Wendy Tsao danas izrađuje originalne, neobične i posebne plišane igračke prema narudžbi, odnosno prema dječjim crtežima. Od neobičnih životinja, preko sirena do šarenih čudovišta, riječ je o likovima kakvi žive samo u razigranoj dječjoj mašti.

Svaki plišanac zajednički je projekt djeteta i umjetnice Tsao, koja nastoji uhvatiti bit svakog crteža i udahnuti život dvodimenzionalnom stvorenju iz djetetove mašte. Rezultat je autentična igračka, odgovor umjetnice na radostan dječji crtež. Plišana igračka koja uvelike nadmašuje tvorničke uratke jer je originalna i dio djeteta, uspomena za cijeli život.

Za izradu malih plišanih remek-djela koristi samo najbolje, najfinije, probrane materijale. Wendy izradi oko 120 takvih igračaka godišnje, što je njoj sasvim dovoljno. „Ljepota i vrlina ovih igračaka leži u detaljima“, smatra umjetnica i dodaje da vrlinu ne valja požurivati.

Više o umjetnici i njezinim projektima možete pronaći na internetskim stranicama Child's Own Studio. Janja Čaisa 

lillian5-e1427338952771

olivia7-e1427340618793

Igračke napravljene prema dječjim crtežima = uspomena za cijeli život

<para>Ili pak trenutka kad ste pekli kekse i ukrašavali kuću s braćom i sestrama kako biste mami priredili rođendan za pamćenje? Ako niste jedino dijete, sigurni imate pregršt sličnih uspomena.</para>
<para>Braća i sestre povezani su nekom posebnom, teško raskidivom vezom. Riječ je o najdugovječnijoj i najvažnijoj vezi u životu. Što smo stariji, roditelji igraju sve manju ulogu, a partneri i djeca ulaze u naše živote puno kasnije od braće i sestara. Nijedna veza ne utječe na identitet toliko snažno kao bratski odnos, stoga je važno djecu od najranijeg doba poticati da se vole i poštuju, da si budu oslonac.</para>
<para>Važnost njegovanja ovog posebnog odnosa sve više ističu i znanstvenici, koji se zadnjih 15-ak godina gorljivo bave ovom neiscrpnom temom. Desetljećima su u fokusu zanimanja bili isključivo odnosi između supružnika kao i odnosi između roditelja i djece. Na sreću, i to se promijenilo: znanost je uvidjela značaj veze koju imaju braće i sestre.</para>
<para>Od malih nogu, kako odrastamo, braća i sestre naši su suradnici, uzori, rivali, moralne vertikale. Oni su neraskidivi dio nas. Oni su naši zaštitinici, svadljivci, drugovi u igri, partneri u obiteljskom domu, savjetnici. S njima se smijemo, plačemo, veselimo, tugujemo, sjedimo u kazni; koji put smo zavidni, koji put se bezgranično radujemo njihovim uspjesima. Kompleksan je to odnos koji nas oblikuje i čini boljim osobama. Braća po rođenju, prijatelji po izboru, postoji li išta ljepše?</para>
<para>Sve životne nedaće – od rastave ili smrti roditelja, preko bolesti i teške ekonomske situacije – lakše se prebrode uz braću. Dok su još u roditeljskom domu, zajedno prolaze kroz lijepe, ali i ružne situacije. Znanstvenici ističu da mlađa djeca koja su bliska s braćom nisu usamljena, mnogo su pozitivnija u svim životnim situacijama i imaju više samopoštovanja. S obzirom na to da su svakodnevno zajedno u dobru i zlu, djeca koja imaju braću bolje rješavaju sukobe izvan kuće.</para>
<para>Ljudi u poznijim godinama koji imaju braću imaju puno pozitivniji odnos prema životu od jedinaca, potvrđuju znanstvene studije. Kako ljudi stare, svjesniji su da im je brat/sestra na neki način cjeloživotni partner; međusobno si pružaju potporu u slučaju velikog gubitka.</para>
<para>Slična studija pokazuje kako su ljudi u zlatnim godinama koji imaju braću/sestre manje depresivni. Nebitno je koliko vremena provodite sa svojom sestrom/bratom, bitno je da ste bliski i da se možete pouzdati u nju/njega.</para>
<para>Dug je popis dobrobiti koje donose bratski odnosi, no oni se, kao i svi drugi, moraju njegovati. Tu su roditelji da usmjeravaju djecu i da ih potiču na gradnju odnosa s osobom koja će biti uz njih cijeli život. Koji put je iscrpljujuće, ali se isplati.</para>
<para> </para>

Potičite braću i sestre da se vole i poštuju od prvog dana Sjećate li se onog dana kad vam je brat ošišao najdražu lutku? Ili kada ste donijeli mlađu sestru na rukama kući nakon što je pala s bicikla? Ili pak trenutka kad ste pekli kekse i ukrašavali kuću s braćom i sestrama kako biste mami priredili rođendan za pamćenje? Ako niste jedino dijete, sigurni imate pregršt sličnih uspomena.
Braća i sestre povezani su nekom posebnom, teško raskidivom vezom. Riječ je o najdugovječnijoj i najvažnijoj vezi u životu. Što smo stariji, roditelji igraju sve manju ulogu, a partneri i djeca ulaze u naše živote puno kasnije od braće i sestara. Nijedna veza ne utječe na identitet toliko snažno kao bratski odnos, stoga je važno djecu od najranijeg doba poticati da se vole i poštuju, da si budu oslonac.
Važnost njegovanja ovog posebnog odnosa sve više ističu i znanstvenici, koji se zadnjih 15-ak godina gorljivo bave ovom neiscrpnom temom. Desetljećima su u fokusu zanimanja bili isključivo odnosi između supružnika kao i odnosi između roditelja i djece. Na sreću, i to se promijenilo: znanost je uvidjela značaj veze koju imaju braće i sestre.
Od malih nogu, kako odrastamo, braća i sestre naši su suradnici, uzori, rivali, moralne vertikale. Oni su neraskidivi dio nas. Oni su naši zaštitinici, svadljivci, drugovi u igri, partneri u obiteljskom domu, savjetnici. S njima se smijemo, plačemo, veselimo, tugujemo, sjedimo u kazni; koji put smo zavidni, koji put se bezgranično radujemo njihovim uspjesima. Kompleksan je to odnos koji nas oblikuje i čini boljim osobama. Braća po rođenju, prijatelji po izboru, postoji li išta ljepše?
Sve životne nedaće – od rastave ili smrti roditelja, preko bolesti i teške ekonomske situacije – lakše se prebrode uz braću. Dok su još u roditeljskom domu, zajedno prolaze kroz lijepe, ali i ružne situacije. Znanstvenici ističu da mlađa djeca koja su bliska s braćom nisu usamljena, mnogo su pozitivnija u svim životnim situacijama i imaju više samopoštovanja. S obzirom na to da su svakodnevno zajedno u dobru i zlu, djeca koja imaju braću bolje rješavaju sukobe izvan kuće.
Ljudi u poznijim godinama koji imaju braću imaju puno pozitivniji odnos prema životu od jedinaca, potvrđuju znanstvene studije. Kako ljudi stare, svjesniji su da im je brat/sestra na neki način cjeloživotni partner; međusobno si pružaju potporu u slučaju velikog gubitka.
Slična studija pokazuje kako su ljudi u zlatnim godinama koji imaju braću/sestre manje depresivni. Nebitno je koliko vremena provodite sa svojom sestrom/bratom, bitno je da ste bliski i da se možete pouzdati u nju/njega.
Dug je popis dobrobiti koje donose bratski odnosi, no oni se, kao i svi drugi, moraju njegovati. Tu su roditelji da usmjeravaju djecu i da ih potiču na gradnju odnosa s osobom koja će biti uz njih cijeli život. Koji put je iscrpljujuće, ali se isplati.
  Janja Čaisa 

Portrait of two happy brothers on agray background

Potičite braću i sestre da se vole i poštuju od prvog dana

<para>Ako ste uopće te sreće da imate posao i ako ste bez straha mogli reći poslodavcu da ste u drugom stanju i odlazite uskoro na radiljni i porodiljni, važno je da razmislite i o količini stresa kojoj se svakodnevno na poslu izlažete. Naime, kada niste bili trudni, eventualni stres je pogađao samo vas, a sada istraživanja pokazuju kako izloženost majke stresu tijekom trudnoće ima utjecaj i na bebu te njezino zdravlje i ponašanje u kasnijem životu.</para>
<para>Stres može biti uzrokovan raznim razlozima: možda ste pod stresom jer se bojite za svoje radno mjesto, možda ste pretrpani poslom i morate ostajati prekovremeno, možda je posao fizički postao prezahtjevan pa vam je tijelo u stresu, možda ste izloženi mobbingu ili bilo kojoj vrsti pritiska.</para>
<para>Ipak, usklađivanje posla i obiteljskog života uz zdravu trudnoću nije neizvediva misija. Sve ovisi o sposobnosti žene da "probavi" stres te o još nekim faktorima. Medicinski stručnjaci kažu da je moguće uravnotežiti poslovni i privatni život, odnosno profesionalne i privatne prioritete, ako trudnica prepozna i drži se svojih granica.</para>
<para>Danas medicina priznaje da je trudnoća stanje koje je stres za organizam sam po sebi. Turbulentne hormonalne promjene dovode do niza tjelesnih, psihičkih i emocionalnih promjena u vrlo kratkom periodu. Kod nekih žena to nije nužno "negativan" stres i prohujat će kroz trudnoću lagano, lepršavo i bez ijedne boljke. No za većinu žena vrlo je važno da pokušaju smanjiti nepotrebni stres i odustanu od toga da budu superžene i sve aktivnosti obavljaju kao prije.</para>
<para>Naime, mnoge žene (u ovom još uvijek "muškom" svijetu) naporno su učile, školovale se, radile na karijeri, na sebi, dokazivale se godinama i gradile gard kojim poručuju "nisam slaba, ja sve mogu". Upravo je strah od toga da će ih kolege ili okolina percipirati kao slabe, najčešći razlog zbog kojeg se i dalje izlažu stresu na poslu.</para>
<para>Vaš liječnik nema neki standard po kojem će vas savjetovati da li nešto možete ili ne možete, smijete ili ne smijete napraviti tijekom trudnoće. Svatko se na drugačiji način snosi sa stresom, odnosno svatko može podnijeti različite razine stresa.</para>
<para>Tu ovisite isključivo o sebi, odnosno trebate osluškivati vlastito tijelo i njegove granice, pristupiti samoj sebi humanije i dozvoliti si da usporite. Trudnoća nije slabost, već promijenjeno stanje, drugo stanje, i u skladu s njim potrebno je promijeniti navike. Potrebno je staviti interese i dobrobit bebe ispred stresa uzrokovanog bilo čime, a posebno poslom.</para>
<para>Naravno, živimo u državi u kojoj je izloženost stresu na poslu svakodnevica i teško ga je izbjeći. Žene je strah pokazati bilo kakvu slabost, jer ih je strah za radna mjesta. Svakog jutra odlaze na posao s mišlju "zamjenjiva sam i moram se boriti za svoje radno mjesto".</para>
<para>Kako se onda postaviti?</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Kada osjetite nalet stresa, duboko udahnite, osvjestite taj trenutak i pitajte se "<emphasis>Je li ovo sada previše za mene?</emphasis>". Odgovor je "Da" ako osjećate bilo kakav negativni osjećaj: strah (za sebe ili bebu, negativnu intuiciju, ljutnju, bijes, nemoć, jad...). Te negativne emocije najčešće su unutarnji glas koji vam govori da nešto ne ide u dobrom smjeru i te negativne emocije zapravo vas štite od stresa.</para>
<para>Sljedeće je naučiti reći "ne" određeni aktivnostima, ljudima ili okolini. U tim situacijama vježbate novi stav: "ja sam sada najvažnmija i zdravlje moje bebe sada je po važnosti iznad svega". To zahtijeva malo sebičnosti, ali nije uopće sebično već zdravorazumsko. Kao mama, odgovorni ste za život svoje bebe, a posebno u osjetljivim mjesecima njezina razvoja.</para>
<para>Oslonite se na članove obitelji, prijatelje i kolege. Mnogim ženama teško je nešto tražiti za sebe, moliti za pomoć ili razumijevanje. I to je jedan od obrazaca koji je poželjno promijeniti. Zamolite kolegicu da uskoči ako se neki dan osjećate umorno i plačljivo. Zamolite partnera ili supruga, mamu ili prijateljicu da nešto naprave za vas izvan posla kako bi nakon stresnog radnog dana mogli samo odmarati. Ako vas muči zahtijevanje pomoći, imajte u glavi da ćete se sigurno imati prilike odužiti na niz načina.</para>
<para>Živite dan po dan i pokušajte se ne živcirati oko svake sitnice. Ne nosite posao doma, ne razmišljajte o poslu kad napustite radno mjesto i ne brinite za budućnost.</para>
<para>Donosimo još nekoliko korisnih savjeta:</para>
<para>- Razgovarajte sa svojim poslodavcem ili službom za upravljanje ljudskim resursima o svojoj trudnoći, eventualnim benefitima, rodiljnom i porodiljnom, eventualnim bolovanjima. Ako radite na radnom mjestu koje vašu bebu izlaže ikakvim opasnostima (npr. izloženi ste kemikalijama, plinovima, vrlo napornom fizičkom poslu i slično), obavezno razgovarajte s liječnikom što učiniti.</para>
<para>- Pokušajte se držati radnog tjedna od 40 sati. Posebno u trećem tromjesečju. Ako ste navikli raditi prekovremeno, postupno smanjujte radne sate i tražite za to razumijevanje i kolega i poslodavca.</para>
<para>- Radite male pauze tijekom radnog dana. Protegnite noge i tijelo, napravite vježbicu disanja, popijte čaj, izmolite molitvu, sanjarite, napravite svakih sat vremena na 5 minuta ono što vas opušta. Nakon radnog vremena obavezno odvojite vremena za odmor. Kada djecu spremite na spavanje, opuštajte se i ostanite u glavi pozitivni.</para>
<para>- Ne stvarajte si dodatne obaveze, stresne i opterećujuće promjene. Na primjer, trunoća možda nije najbolje vrijeme da renovirate kuću ili stan. Isto vrijedi za sve ostale zahtjevne aktivnosti - selidba, uzimanje kredita.</para>
<para>- Slušajte savjete svog liječnika, ali i savjete svog vlastitog tijela i uma koji će vas uvijek upozoriti gdje su vam granice. Upoznajte svoje granice kad se suočavate s mentalnim, emocionalnim ili fizičkim stresom. Ostanite smirena i radite onoliko koliko možete.</para>

Utječe li vaš posao nepovoljno na bebu u vašem trbuhu? Uz mnoge druge stvari oko kojih buduća mama mora brinuti u vrijeme trudnoće, u posljednje vrijeme posebno se ističe još jedna važna - utjecaj radne okoline na bebu koju nosite u trbuhu. Ako ste uopće te sreće da imate posao i ako ste bez straha mogli reći poslodavcu da ste u drugom stanju i odlazite uskoro na radiljni i porodiljni, važno je da razmislite i o količini stresa kojoj se svakodnevno na poslu izlažete. Naime, kada niste bili trudni, eventualni stres je pogađao samo vas, a sada istraživanja pokazuju kako izloženost majke stresu tijekom trudnoće ima utjecaj i na bebu te njezino zdravlje i ponašanje u kasnijem životu.
Stres može biti uzrokovan raznim razlozima: možda ste pod stresom jer se bojite za svoje radno mjesto, možda ste pretrpani poslom i morate ostajati prekovremeno, možda je posao fizički postao prezahtjevan pa vam je tijelo u stresu, možda ste izloženi mobbingu ili bilo kojoj vrsti pritiska.
Ipak, usklađivanje posla i obiteljskog života uz zdravu trudnoću nije neizvediva misija. Sve ovisi o sposobnosti žene da "probavi" stres te o još nekim faktorima. Medicinski stručnjaci kažu da je moguće uravnotežiti poslovni i privatni život, odnosno profesionalne i privatne prioritete, ako trudnica prepozna i drži se svojih granica.
Danas medicina priznaje da je trudnoća stanje koje je stres za organizam sam po sebi. Turbulentne hormonalne promjene dovode do niza tjelesnih, psihičkih i emocionalnih promjena u vrlo kratkom periodu. Kod nekih žena to nije nužno "negativan" stres i prohujat će kroz trudnoću lagano, lepršavo i bez ijedne boljke. No za većinu žena vrlo je važno da pokušaju smanjiti nepotrebni stres i odustanu od toga da budu superžene i sve aktivnosti obavljaju kao prije.
Naime, mnoge žene (u ovom još uvijek "muškom" svijetu) naporno su učile, školovale se, radile na karijeri, na sebi, dokazivale se godinama i gradile gard kojim poručuju "nisam slaba, ja sve mogu". Upravo je strah od toga da će ih kolege ili okolina percipirati kao slabe, najčešći razlog zbog kojeg se i dalje izlažu stresu na poslu.
Vaš liječnik nema neki standard po kojem će vas savjetovati da li nešto možete ili ne možete, smijete ili ne smijete napraviti tijekom trudnoće. Svatko se na drugačiji način snosi sa stresom, odnosno svatko može podnijeti različite razine stresa.
Tu ovisite isključivo o sebi, odnosno trebate osluškivati vlastito tijelo i njegove granice, pristupiti samoj sebi humanije i dozvoliti si da usporite. Trudnoća nije slabost, već promijenjeno stanje, drugo stanje, i u skladu s njim potrebno je promijeniti navike. Potrebno je staviti interese i dobrobit bebe ispred stresa uzrokovanog bilo čime, a posebno poslom.
Naravno, živimo u državi u kojoj je izloženost stresu na poslu svakodnevica i teško ga je izbjeći. Žene je strah pokazati bilo kakvu slabost, jer ih je strah za radna mjesta. Svakog jutra odlaze na posao s mišlju "zamjenjiva sam i moram se boriti za svoje radno mjesto".
Kako se onda postaviti?

   Kada osjetite nalet stresa, duboko udahnite, osvjestite taj trenutak i pitajte se "Je li ovo sada previše za mene?". Odgovor je "Da" ako osjećate bilo kakav negativni osjećaj: strah (za sebe ili bebu, negativnu intuiciju, ljutnju, bijes, nemoć, jad...). Te negativne emocije najčešće su unutarnji glas koji vam govori da nešto ne ide u dobrom smjeru i te negativne emocije zapravo vas štite od stresa.
Sljedeće je naučiti reći "ne" određeni aktivnostima, ljudima ili okolini. U tim situacijama vježbate novi stav: "ja sam sada najvažnmija i zdravlje moje bebe sada je po važnosti iznad svega". To zahtijeva malo sebičnosti, ali nije uopće sebično već zdravorazumsko. Kao mama, odgovorni ste za život svoje bebe, a posebno u osjetljivim mjesecima njezina razvoja.
Oslonite se na članove obitelji, prijatelje i kolege. Mnogim ženama teško je nešto tražiti za sebe, moliti za pomoć ili razumijevanje. I to je jedan od obrazaca koji je poželjno promijeniti. Zamolite kolegicu da uskoči ako se neki dan osjećate umorno i plačljivo. Zamolite partnera ili supruga, mamu ili prijateljicu da nešto naprave za vas izvan posla kako bi nakon stresnog radnog dana mogli samo odmarati. Ako vas muči zahtijevanje pomoći, imajte u glavi da ćete se sigurno imati prilike odužiti na niz načina.
Živite dan po dan i pokušajte se ne živcirati oko svake sitnice. Ne nosite posao doma, ne razmišljajte o poslu kad napustite radno mjesto i ne brinite za budućnost.
Donosimo još nekoliko korisnih savjeta:
- Razgovarajte sa svojim poslodavcem ili službom za upravljanje ljudskim resursima o svojoj trudnoći, eventualnim benefitima, rodiljnom i porodiljnom, eventualnim bolovanjima. Ako radite na radnom mjestu koje vašu bebu izlaže ikakvim opasnostima (npr. izloženi ste kemikalijama, plinovima, vrlo napornom fizičkom poslu i slično), obavezno razgovarajte s liječnikom što učiniti.
- Pokušajte se držati radnog tjedna od 40 sati. Posebno u trećem tromjesečju. Ako ste navikli raditi prekovremeno, postupno smanjujte radne sate i tražite za to razumijevanje i kolega i poslodavca.
- Radite male pauze tijekom radnog dana. Protegnite noge i tijelo, napravite vježbicu disanja, popijte čaj, izmolite molitvu, sanjarite, napravite svakih sat vremena na 5 minuta ono što vas opušta. Nakon radnog vremena obavezno odvojite vremena za odmor. Kada djecu spremite na spavanje, opuštajte se i ostanite u glavi pozitivni.
- Ne stvarajte si dodatne obaveze, stresne i opterećujuće promjene. Na primjer, trunoća možda nije najbolje vrijeme da renovirate kuću ili stan. Isto vrijedi za sve ostale zahtjevne aktivnosti - selidba, uzimanje kredita.
- Slušajte savjete svog liječnika, ali i savjete svog vlastitog tijela i uma koji će vas uvijek upozoriti gdje su vam granice. Upoznajte svoje granice kad se suočavate s mentalnim, emocionalnim ili fizičkim stresom. Ostanite smirena i radite onoliko koliko možete. Jelena Kovačić 

stres tuga_ pixabay

Utječe li vaš posao nepovoljno na bebu u vašem trbuhu?

<para> Zato je lijepo kada se ovi trenutci učine posebnima te uz malo truda i urežu u pamćenje obitelji i prijatelja.</para>
<para>Evo maštovitih ideja koje su već oduševile neke obitelji kada im je objavljena sretna vijest.</para>
<para>"Kada sam saznala da sam trudna, htjela sam to na poseban način priopćiti suprugu. Obzirom da on radi kao knjigovođa, kupila sam čestitku sa slikom dječjih dudica u kojoj sam napisala da u travnju sljedeće godine (kada mi je bio termin) stiže porezna olakšica. Na trenutak se zbunio, a kada je shvatio, izbezumio se od sreće."</para>
<para>"Suprug si svako jutro prije posla priušti vrući tuš i ja sam to iskoristila kako bi mu rekla lijepu vijest. Večer prije sam na ogledalu napisala da sam trudna, a njega je poruka dočekala ujutro kada je završio sa svojim jutarnjim obredom."</para>
<para>"Za blagdane smo odlučili sretnu vijest podijeliti s našim bližnjima. Kada se cijela obitelj okupila, rekla sam da je vrijeme za slikanje. Svi su se namjestili, a ja sam umjesto "Smiješak!", rekla "Trudna sam!" i opalila par fotografija. Tako da imamo uslikanu prvu reakciju naših roditelja, braće i sestara - i mogu vam reći da je ta fotografija predivna i neprocjenjiva."</para>
<para>"Kada sam prvi puta ostala trudna, rekla sam suprugu da imamo veliki neočekivani trošak i da ćemo premašiti naš budžet. Zamolila sam ga da donese papir kako bi zbrojili i oduzeli sve troškove, a umjesto olovke u ruku sam mu dala pozitivan test za trudnoću. Prvo je mislio da je to marker, a postao je jako uzbuđen kada je shvatio što drži."</para>
<para>"Kada smo suprug i ja saznali da ćemo dobiti bebu, kopirali smo sličicu s ultrazvuka koju smo dobili na pregledu i poslali je svima iz obitelji uz poruku da novi član naše obitelji stiže u studenom. Nakon što su primili vijest, svi su nas uzbuđeno zvali i čestitali nam."</para>
<para>"Nekoliko dana prije Dana očeva saznala sam da sam trudna i odlučila sam taj dan iskoristiti kako bih mužu obznanila vijest. Kupila sam mu lijepu čestitku i napisala posvetu s potpisom - mama i beba - bio je presretan."</para>
<para>"Nekoliko dana sam se osjećala loše (zbog jutarnjih mučnina) i moj je suprug znao da mi nije dobro. Nakon što sam napravila test za trudnoću, dala sam mu ga i rekla da ne vidim na toplomjeru pročitati imam li temperaturu. Nekoliko je sekundi zbunjeno gledao, a onda je počeo skakati i vikati "Stvarno?", bilo mi je malo bolje nakon što sam ga vidjela takvoga."</para>
<para>"Kako bi mojim roditeljima obznanili da očekujemo dijete, kupili smo dječju knjigu i unutra napisali posvetu "Molim vas, čitajte mi ovo u listopadu (ili studenom, ako malo zakasnim). Voli vas beba!", snimili smo njihovu reakciju i taj nam je video neprocjenjiv."</para>
<para>"Mužu sam rekla da sam trudna tako što sam mu u ispruženi dlan stavila zrno graška i pitala ga želi li čuti nešto nevjerojatno. Kada je potvrdio, rekla sam mu da je ove veličine trenutno naša beba. Od sreće je počeo plakati. Bilo je predivno."</para>
<para>"Oko podneva sam saznala da sam trudna, pa sam morala pričekati skroz do navečer da to kažem suprugu kada dođe s posla. Kada je stigao, pitao me kako sam, na što sam ja odgovorila strogim glasom "Odi pogledati u podrum što je tvoj pas učinio!". Bio je umoran i frustriran što nisam sama jednostavno riješila problem, ali kada je sišao i vidio namještenu kolijevku za bebu sa svim plišancima i pozitivnim testom za trudnoću jako se obradovao."</para>

Simpatični načini da bližnjima objavite da čekate prinovu Priliku da bližnjima priopćite novost da ste trudni imat ćete eventualno nekoliko puta u životu.  Zato je lijepo kada se ovi trenutci učine posebnima te uz malo truda i urežu u pamćenje obitelji i prijatelja.
Evo maštovitih ideja koje su već oduševile neke obitelji kada im je objavljena sretna vijest.
"Kada sam saznala da sam trudna, htjela sam to na poseban način priopćiti suprugu. Obzirom da on radi kao knjigovođa, kupila sam čestitku sa slikom dječjih dudica u kojoj sam napisala da u travnju sljedeće godine (kada mi je bio termin) stiže porezna olakšica. Na trenutak se zbunio, a kada je shvatio, izbezumio se od sreće."
"Suprug si svako jutro prije posla priušti vrući tuš i ja sam to iskoristila kako bi mu rekla lijepu vijest. Večer prije sam na ogledalu napisala da sam trudna, a njega je poruka dočekala ujutro kada je završio sa svojim jutarnjim obredom."
"Za blagdane smo odlučili sretnu vijest podijeliti s našim bližnjima. Kada se cijela obitelj okupila, rekla sam da je vrijeme za slikanje. Svi su se namjestili, a ja sam umjesto "Smiješak!", rekla "Trudna sam!" i opalila par fotografija. Tako da imamo uslikanu prvu reakciju naših roditelja, braće i sestara - i mogu vam reći da je ta fotografija predivna i neprocjenjiva."
"Kada sam prvi puta ostala trudna, rekla sam suprugu da imamo veliki neočekivani trošak i da ćemo premašiti naš budžet. Zamolila sam ga da donese papir kako bi zbrojili i oduzeli sve troškove, a umjesto olovke u ruku sam mu dala pozitivan test za trudnoću. Prvo je mislio da je to marker, a postao je jako uzbuđen kada je shvatio što drži."
"Kada smo suprug i ja saznali da ćemo dobiti bebu, kopirali smo sličicu s ultrazvuka koju smo dobili na pregledu i poslali je svima iz obitelji uz poruku da novi član naše obitelji stiže u studenom. Nakon što su primili vijest, svi su nas uzbuđeno zvali i čestitali nam."
"Nekoliko dana prije Dana očeva saznala sam da sam trudna i odlučila sam taj dan iskoristiti kako bih mužu obznanila vijest. Kupila sam mu lijepu čestitku i napisala posvetu s potpisom - mama i beba - bio je presretan."
"Nekoliko dana sam se osjećala loše (zbog jutarnjih mučnina) i moj je suprug znao da mi nije dobro. Nakon što sam napravila test za trudnoću, dala sam mu ga i rekla da ne vidim na toplomjeru pročitati imam li temperaturu. Nekoliko je sekundi zbunjeno gledao, a onda je počeo skakati i vikati "Stvarno?", bilo mi je malo bolje nakon što sam ga vidjela takvoga."
"Kako bi mojim roditeljima obznanili da očekujemo dijete, kupili smo dječju knjigu i unutra napisali posvetu "Molim vas, čitajte mi ovo u listopadu (ili studenom, ako malo zakasnim). Voli vas beba!", snimili smo njihovu reakciju i taj nam je video neprocjenjiv."
"Mužu sam rekla da sam trudna tako što sam mu u ispruženi dlan stavila zrno graška i pitala ga želi li čuti nešto nevjerojatno. Kada je potvrdio, rekla sam mu da je ove veličine trenutno naša beba. Od sreće je počeo plakati. Bilo je predivno."
"Oko podneva sam saznala da sam trudna, pa sam morala pričekati skroz do navečer da to kažem suprugu kada dođe s posla. Kada je stigao, pitao me kako sam, na što sam ja odgovorila strogim glasom "Odi pogledati u podrum što je tvoj pas učinio!". Bio je umoran i frustriran što nisam sama jednostavno riješila problem, ali kada je sišao i vidio namještenu kolijevku za bebu sa svim plišancima i pozitivnim testom za trudnoću jako se obradovao." Mateja Krizmanić 

Baby equipment

Simpatični načini da bližnjima objavite da čekate prinovu

<para>Bez mame ne bismo imali ništa i postoje mnoge stvari na kojima moramo biti zahvalni svojim majkama, ženama koje su nas donijele na svijet i darovale nam život. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S obzirom na to da je danas Majčin dan, odlučili smo vas podsjetiti što znači imati mamu i na čemu im sve moramo biti zahvalni jer, nažalost, vrlo često to zaboravljamo. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Većina nas zapravo nije uopće svjesna koliko su majke učinile za nas i što su sve žrtvovale da bi nas odgojile. Iako bi bismo svoji mamama trebali zahvaljivati svaki dan, Majčin je dan odlična prilika da pokažete svojoj mami koliko je volite i koliko vam je stalo do nje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Evo nekoliko stvari na kojima trebamo biti zahvalni svojim majkama...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Ljubav
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prva i najvažnija stvar na kojoj moramo biti neizmjerno zahvalni svojim mamama je ljubav. Bezuvjetna i neograničena majčinska ljubav nešto je što se ne može uspoređivati ni sa čim ostalim i vrlo je posebna. Mame nas vole toliko da su uvijek zabrinute za nas i uvijek su uz nas kada smo uzrujani ili ljuti. Naše su mame nevjerojatne jer nas vole bez obzira na to što mi rekli ili učinili. One će uvijek biti tu za nas i čuvati nam leđa jer njihova je ljubav bezuvjetna. Zahvalite svojoj mami za svu ljubav koju vam je dala i koju vam svakodnevno nastavlja pružati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Podrška
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vrsta podrške koju dobivamo od svojih mama ne možemo pronaći nigdje drugdje. I kako nama god izgledalo, mame za nas uvijek žele samo najbolje. One će podržati sve naše odluke i izbore koje donosimo. Mame nikad nemaju loše namjere kad je riječ o njihovoj djeci, budimo im zahvalni na tome. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Životne vrijednosti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Htjeli vi to sebi priznati ili ne, vaše se životne vrijednosti temelje na načinu na koji su vas odgojili vaši roditelji. Vaše ponašanje prema drugima, iskrenost, marljivost... sve su to vrijednosti i vrline koje su vam usadili vaši roditelji. Oni su jednim velikim dijelom zaslužni za osobu kakva ste danas. Zahvalite svojoj majci što vas je naučila sve te stvari i usadila vam pozitivne životne vrijednosti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Fizičke stvari
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vaši su roditelji zacijelo morali naporno raditi da bi vam priuštili sve ono što ste imali. Odjeća, školovanje, mobitel i sve ostale stvari nisu pale s neba. Oni su morali raditi da bi vam mogli kupiti sve što vam je bilo potrebno. Zahvalite im na tome. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Strpljenje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U mladosti smo svi mi bili pomalo buntovni i ljuti na cijeli svijet oko sebe, a naši nam roditelji u to vrijeme i nisu bili najdraže osobe na svijetu. Ipak, koliko god mi buntovni i neposlušni bili u tim godinama, naše su majke i dalje ostale uz nas i pretrpjele sve naše mušice. Naše su mame uvijek bile tu za nas, bez obzira na to koliko smo ih mi gurali od sebe ili se ružno ponašali prema njima. One su i dalje tu kada su nam potrebno, čak i sada kad smo odrasli ljudi. Zahvalite svojoj mami za sve strpljenje koje je imala s vama tijekom života i recite joj koliko je volite zbog toga što je i dalje tu za vas. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Uvijek su tu za nas
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zacijelo ste nakon tinejdžerskih godina shvatili da vaša mama zapravo za vas želi samo najbolje. Za sve svoje probleme, bilo banalne bilo ozbiljne u većini će se slučajeva svatko od nas prvo obratiti svojoj majci – jer mama zna najbolje i uvijek je tu za nas. Mame nam uvijek daju najbolje savjete i znaju što je najbolje za nas jer nas poznaju bolje od svih. Većina nas bilo bi izgubljeno bez svojih majki. Zahvalite joj što je uvijek tu za vas kada vam je potrebna. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Ona je superžena
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Posljednja, ali ne i manje važna stvar za koju morate zahvaliti svojoj mami je to što je takva superžena. Nosila vas je devet mjeseci, odgojila vas, uz sve to čistila, kuhala i odlazila na posao i radila je još milijun nevidljivih stvari. Mame rade sve, kako bi se reklo 'od A do Ž' i zbog toga su prave superžene. One su naši heroji i zaslužile su naše poštovanje. Nemojte to nikad zaboraviti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovo su samo neke od stvari na kojima trebamo biti zahvalni svojim majkama, a postoji ih još jako mnogo koje ovdje nisu spomenute. Imajte na umu da je svaka mama drugačija i jedinstvena na svoj način. Najnevjerojatnija stvar na kojoj moramo zahvaliti svojim majkama je život koji su nam podarile. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Izvor: parenting.allwomenstalk.com<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: photostock/Freedigitalphotos.net</para>

Što nam mame znače? 7 prekrasnih stvari na kojima moramo biti zahvalni svojim majkama Bez mame ne bismo imali ništa i postoje mnoge stvari na kojima moramo biti zahvalni svojim majkama, ženama koje su nas donijele na svijet i darovale nam život. 
   
S obzirom na to da je danas Majčin dan, odlučili smo vas podsjetiti što znači imati mamu i na čemu im sve moramo biti zahvalni jer, nažalost, vrlo često to zaboravljamo. 
   
Većina nas zapravo nije uopće svjesna koliko su majke učinile za nas i što su sve žrtvovale da bi nas odgojile. Iako bi bismo svoji mamama trebali zahvaljivati svaki dan, Majčin je dan odlična prilika da pokažete svojoj mami koliko je volite i koliko vam je stalo do nje. 
   
Evo nekoliko stvari na kojima trebamo biti zahvalni svojim majkama...
   
   1. Ljubav
   
   
Prva i najvažnija stvar na kojoj moramo biti neizmjerno zahvalni svojim mamama je ljubav. Bezuvjetna i neograničena majčinska ljubav nešto je što se ne može uspoređivati ni sa čim ostalim i vrlo je posebna. Mame nas vole toliko da su uvijek zabrinute za nas i uvijek su uz nas kada smo uzrujani ili ljuti. Naše su mame nevjerojatne jer nas vole bez obzira na to što mi rekli ili učinili. One će uvijek biti tu za nas i čuvati nam leđa jer njihova je ljubav bezuvjetna. Zahvalite svojoj mami za svu ljubav koju vam je dala i koju vam svakodnevno nastavlja pružati. 
   
   2. Podrška
   
   
Vrsta podrške koju dobivamo od svojih mama ne možemo pronaći nigdje drugdje. I kako nama god izgledalo, mame za nas uvijek žele samo najbolje. One će podržati sve naše odluke i izbore koje donosimo. Mame nikad nemaju loše namjere kad je riječ o njihovoj djeci, budimo im zahvalni na tome. 
   
   3. Životne vrijednosti
   
   
Htjeli vi to sebi priznati ili ne, vaše se životne vrijednosti temelje na načinu na koji su vas odgojili vaši roditelji. Vaše ponašanje prema drugima, iskrenost, marljivost... sve su to vrijednosti i vrline koje su vam usadili vaši roditelji. Oni su jednim velikim dijelom zaslužni za osobu kakva ste danas. Zahvalite svojoj majci što vas je naučila sve te stvari i usadila vam pozitivne životne vrijednosti. 
   
   4. Fizičke stvari
   
   
Vaši su roditelji zacijelo morali naporno raditi da bi vam priuštili sve ono što ste imali. Odjeća, školovanje, mobitel i sve ostale stvari nisu pale s neba. Oni su morali raditi da bi vam mogli kupiti sve što vam je bilo potrebno. Zahvalite im na tome. 
   
   5. Strpljenje
   
   
U mladosti smo svi mi bili pomalo buntovni i ljuti na cijeli svijet oko sebe, a naši nam roditelji u to vrijeme i nisu bili najdraže osobe na svijetu. Ipak, koliko god mi buntovni i neposlušni bili u tim godinama, naše su majke i dalje ostale uz nas i pretrpjele sve naše mušice. Naše su mame uvijek bile tu za nas, bez obzira na to koliko smo ih mi gurali od sebe ili se ružno ponašali prema njima. One su i dalje tu kada su nam potrebno, čak i sada kad smo odrasli ljudi. Zahvalite svojoj mami za sve strpljenje koje je imala s vama tijekom života i recite joj koliko je volite zbog toga što je i dalje tu za vas. 
   
   6. Uvijek su tu za nas
   
   
Zacijelo ste nakon tinejdžerskih godina shvatili da vaša mama zapravo za vas želi samo najbolje. Za sve svoje probleme, bilo banalne bilo ozbiljne u većini će se slučajeva svatko od nas prvo obratiti svojoj majci – jer mama zna najbolje i uvijek je tu za nas. Mame nam uvijek daju najbolje savjete i znaju što je najbolje za nas jer nas poznaju bolje od svih. Većina nas bilo bi izgubljeno bez svojih majki. Zahvalite joj što je uvijek tu za vas kada vam je potrebna. 
   
   7. Ona je superžena
   
   
Posljednja, ali ne i manje važna stvar za koju morate zahvaliti svojoj mami je to što je takva superžena. Nosila vas je devet mjeseci, odgojila vas, uz sve to čistila, kuhala i odlazila na posao i radila je još milijun nevidljivih stvari. Mame rade sve, kako bi se reklo 'od A do Ž' i zbog toga su prave superžene. One su naši heroji i zaslužile su naše poštovanje. Nemojte to nikad zaboraviti. 
   
Ovo su samo neke od stvari na kojima trebamo biti zahvalni svojim majkama, a postoji ih još jako mnogo koje ovdje nisu spomenute. Imajte na umu da je svaka mama drugačija i jedinstvena na svoj način. Najnevjerojatnija stvar na kojoj moramo zahvaliti svojim majkama je život koji su nam podarile. 
 

Izvor: parenting.allwomenstalk.com
Foto: photostock/Freedigitalphotos.net Ma.G. 

Što nam mame znače?

<para> To možda i nije moguće racionalno objasniti, ali taj se nagon u ljudima javi i oni ga uglavnom slijede. Iako psiholozi tvrde da je za dijete čak i štetno da mu se tepa, jer ono uči oponašanjem, pa će zbog tepanja teže usvojiti pravilan govor, vrlo je teško oduprijeti se ovom porivu koji dobijemo kada ugledamo malu slatku glavicu.</para>
<para>Ono što je pomalo neobično je da roditelji gotovo uvijek poprilično dugo razmatraju i raspravljaju potencijalna imena za svoju djecu. Bude tu svakakvih prijedloga i uglavnom izbor imena traje dobar dio trudnoće, a kada se beba rodi ime joj upišu u dokumente i nastave ju zvati nadimkom. To nekada budu ribice, bubice, šećeru, piliću, patkiću, a ponekad jednostavno – bebo ili seko/braco.</para>
<para>Porijeklo nadimaka za djecu potječe odasvud. Korijene, dakle, mogu povući od neke hrane, slatkih životinjica, omiljenih roditeljevih likova iz knjiga i filmova ili iz pjesama. Očito je, kada nježnost koja se osjeća prema djetetu treba pretočiti u riječi, granice ne postoje.</para>
<para>Ono što slijedi je popis simpatičnih nadimaka koje smo čuli kako se koriste u našoj okolini, a vi ako ne pronađete onaj kojim dozivate svog malog anđela – ubacite ga u popis!</para>
<para>I još nešto. Malo opreza prilikom davanja nadimaka ne škodi, jer postoji mogućnost da dijete taj nadimak prati cijeli život. Znam jednu Bebu, a nakon nekoliko godina poznanstva sam shvatila da ne znam koje je njeno pravo ime. Ime joj je Renata i ima 47 godina, a nadimak iz djetinjstva ju još uvijek prati.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Beba</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Miško</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Medo</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ljubavi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Miš</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zlato</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Bubica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Lavica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Šećer</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kolačić</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Višnjica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jagodica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pilić</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Patkić</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ribica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Draga</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Buzdovan</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nena</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Keka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Srce</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ljubica</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Niste pronašli nadimak vašeg anđeličića?</para>
<para>[contact-form-7 id="90488" title="Nadimski od milja"]</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Medeni</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Rođenica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Sine</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Svenko</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Medenko</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Mićokan</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Njofrica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Srećo</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Maleni</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zumbica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Cucko</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Maleno moje</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Sunce moje, ribice, anđele, ljubavi… Kako vi zovete svoje dijete od milja? Nešto neobjašnjivo se dogodi kada komuniciramo s bebama i djecom - imamo potrebu tepati, koristiti se umanjenicama, čudnim zvukovima i nadimcima.  To možda i nije moguće racionalno objasniti, ali taj se nagon u ljudima javi i oni ga uglavnom slijede. Iako psiholozi tvrde da je za dijete čak i štetno da mu se tepa, jer ono uči oponašanjem, pa će zbog tepanja teže usvojiti pravilan govor, vrlo je teško oduprijeti se ovom porivu koji dobijemo kada ugledamo malu slatku glavicu.
Ono što je pomalo neobično je da roditelji gotovo uvijek poprilično dugo razmatraju i raspravljaju potencijalna imena za svoju djecu. Bude tu svakakvih prijedloga i uglavnom izbor imena traje dobar dio trudnoće, a kada se beba rodi ime joj upišu u dokumente i nastave ju zvati nadimkom. To nekada budu ribice, bubice, šećeru, piliću, patkiću, a ponekad jednostavno – bebo ili seko/braco.
Porijeklo nadimaka za djecu potječe odasvud. Korijene, dakle, mogu povući od neke hrane, slatkih životinjica, omiljenih roditeljevih likova iz knjiga i filmova ili iz pjesama. Očito je, kada nježnost koja se osjeća prema djetetu treba pretočiti u riječi, granice ne postoje.
Ono što slijedi je popis simpatičnih nadimaka koje smo čuli kako se koriste u našoj okolini, a vi ako ne pronađete onaj kojim dozivate svog malog anđela – ubacite ga u popis!
I još nešto. Malo opreza prilikom davanja nadimaka ne škodi, jer postoji mogućnost da dijete taj nadimak prati cijeli život. Znam jednu Bebu, a nakon nekoliko godina poznanstva sam shvatila da ne znam koje je njeno pravo ime. Ime joj je Renata i ima 47 godina, a nadimak iz djetinjstva ju još uvijek prati.

   
      Beba
   
   
      Miško
   
   
      Medo
   
   
      Ljubavi
   
   
      Miš
   
   
      Zlato
   
   
      Bubica
   
   
      Lavica
   
   
      Šećer
   
   
      Kolačić
   
   
      Višnjica
   
   
      Jagodica
   
   
      Pilić
   
   
      Patkić
   
   
      Ribica
   
   
      Draga
   
   
      Buzdovan
   
   
      Nena
   
   
      Keka
   
   
      Srce
   
   
      Ljubica
   

Niste pronašli nadimak vašeg anđeličića?
[contact-form-7 id="90488" title="Nadimski od milja"]

   
      Medeni
   
   
      Rođenica
   
   
      Sine
   
   
      Svenko
   
   
      Medenko
   
   
      Mićokan
   
   
      Njofrica
   
   
      Srećo
   
   
      Maleni
   
   
      Zumbica
   
   
      Cucko
   
   
      Maleno moje
   
 Mateja Krizmanić 

djevojcica_maslacak_skitterphoto

Sunce moje, ribice, anđele, ljubavi… Kako vi zovete svoje dijete od milja?

<para>Taman kad mama skine pelenicu, dječačić se sjeti da bi mogao piškiti pa "počasti" mamu mlazom kojim pošprica sve oko sebe, uključujući i mamu. Ova situacija može se spriječiti tako da vlažnu maramicu neko vrijeme držite preko spolnog organa i date mališanu vremena da obavi svoje u naletu malo hladnijeg zraka koji potakne mokrenje.</para>
<para>No previjanje muških beba nije izazov samo zbog ovakvih "nezgodica". Odmah nakon poroda, patronažna sestra podučit će mamu kako previti dječačića, odnosno kako mu položiti pišu unutar pelene.</para>
<para>Problem je u tome što će neke patronažne sestre reći da se piša stavlja prema gore, a neke da se stavlja prema dolje. Odnosno, savjetovat će da se piša svakako do ispadanja pupkovine i zacijeljenja krastice polaže prema dolje kako urin ne bi namočio i inficirao to područje, a nakon toga će neke sestre savjetovati položaj gore, a neke dolje.</para>
<para>Pa kako onda postupiti?</para>
<para>Ne postoji nikakav znanstveno utvrđeni dokaz da je bilo koja metoda bolja ili zdravstveno ispravnija. Kada su se koristile platnene pelene, testisi i penis bebe bio je čvrsto pritisnut tkaninom i prevladavalo je pravilo da se genitalije uvijek stavljaju prema gore. Imalo je to veze i s oteknućem testisa. Naime, novorođene bebe mogu se roditi s testisima u kojima je tekućina nakupljena u skrotumu (kožici koja obavija testise). Oteklina bi trebala splasnuti unutar dva mjeseca po rođenju. Još jedan razlog zbog kojeg se penis stavljao prema gore, da se ne "lomi" ukoliko se ima tendeciju podići, a za to u čvrsto stegnutoj gazi nije bilo mjesta.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Možda zbog te stare navade da se pišo čvrsto previja prema gore platnenim gazama, još uvijek neke patronažne sestre savjetuju isti postupak po otpadanju pupkovine.</para>
<para>Međutim, istina je da polaganje piše u nekom konkretnom smjeru u pelenama nema nikakav utjecaj na kasnije urogenitalno zdravlje dječaka.</para>
<para>Današnje jednokratne i šivane platnene pelene ostavljaju puno više prostora za pomicanje genitalija unutar pelene. Zato se često događa, da bez obzira kako ga vi položili, penis u peleni padne prema dolje prema zakonu gravitacije. Uostalom, položaj prema dolje potpuno je prirodan i tako bi pišo sam po sebi stajao da beba ne nosi pelenu.</para>
<para>Polaganje penisa prema dolje možda je u praktičnom smislu bolje i zato što će mlaz mokraće biti usmjeren u pelenu, odnosno pelena će manje curiti i mokraća će završiti tamo gdje treba. Neke mame koje su polagale penis prema gore, svjedoče kako mokraća često izađe preko vrha pelene i namoći trbuščić i odjeću bebe.</para>
<para>Treća opcija je da ga ostavite u onom položaju u kojem jest prilikom prematanja.</para>
<para>U svakom slučaju nemate se čega bojati i ni jedna metoda nije kriva ili prava. Samo neka bude što prirodnija i ugodnija i vama i vašem dečkiću.</para>

Previjanje muških beba ili kako položiti pišu u peleni? Mame dječaka znaju da je mijenjanje pelena ponekad pravi izazov. Taman kad mama skine pelenicu, dječačić se sjeti da bi mogao piškiti pa "počasti" mamu mlazom kojim pošprica sve oko sebe, uključujući i mamu. Ova situacija može se spriječiti tako da vlažnu maramicu neko vrijeme držite preko spolnog organa i date mališanu vremena da obavi svoje u naletu malo hladnijeg zraka koji potakne mokrenje.
No previjanje muških beba nije izazov samo zbog ovakvih "nezgodica". Odmah nakon poroda, patronažna sestra podučit će mamu kako previti dječačića, odnosno kako mu položiti pišu unutar pelene.
Problem je u tome što će neke patronažne sestre reći da se piša stavlja prema gore, a neke da se stavlja prema dolje. Odnosno, savjetovat će da se piša svakako do ispadanja pupkovine i zacijeljenja krastice polaže prema dolje kako urin ne bi namočio i inficirao to područje, a nakon toga će neke sestre savjetovati položaj gore, a neke dolje.
Pa kako onda postupiti?
Ne postoji nikakav znanstveno utvrđeni dokaz da je bilo koja metoda bolja ili zdravstveno ispravnija. Kada su se koristile platnene pelene, testisi i penis bebe bio je čvrsto pritisnut tkaninom i prevladavalo je pravilo da se genitalije uvijek stavljaju prema gore. Imalo je to veze i s oteknućem testisa. Naime, novorođene bebe mogu se roditi s testisima u kojima je tekućina nakupljena u skrotumu (kožici koja obavija testise). Oteklina bi trebala splasnuti unutar dva mjeseca po rođenju. Još jedan razlog zbog kojeg se penis stavljao prema gore, da se ne "lomi" ukoliko se ima tendeciju podići, a za to u čvrsto stegnutoj gazi nije bilo mjesta.

   Možda zbog te stare navade da se pišo čvrsto previja prema gore platnenim gazama, još uvijek neke patronažne sestre savjetuju isti postupak po otpadanju pupkovine.
Međutim, istina je da polaganje piše u nekom konkretnom smjeru u pelenama nema nikakav utjecaj na kasnije urogenitalno zdravlje dječaka.
Današnje jednokratne i šivane platnene pelene ostavljaju puno više prostora za pomicanje genitalija unutar pelene. Zato se često događa, da bez obzira kako ga vi položili, penis u peleni padne prema dolje prema zakonu gravitacije. Uostalom, položaj prema dolje potpuno je prirodan i tako bi pišo sam po sebi stajao da beba ne nosi pelenu.
Polaganje penisa prema dolje možda je u praktičnom smislu bolje i zato što će mlaz mokraće biti usmjeren u pelenu, odnosno pelena će manje curiti i mokraća će završiti tamo gdje treba. Neke mame koje su polagale penis prema gore, svjedoče kako mokraća često izađe preko vrha pelene i namoći trbuščić i odjeću bebe.
Treća opcija je da ga ostavite u onom položaju u kojem jest prilikom prematanja.
U svakom slučaju nemate se čega bojati i ni jedna metoda nije kriva ili prava. Samo neka bude što prirodnija i ugodnija i vama i vašem dečkiću. Jelena Kovačić 

Changing Diaper

Previjanje muških beba ili kako položiti pišu u peleni?

<para/>
<heading4>Hajde, ruke gore tko je doživio ovo</heading4>
<para>Sirota mama samo želi u miru piškiti, ali njena djevojčica ima druge planove. Ne samo da ometa mamu, u trenutku u kojem vjerojatno svatko želi svojih par minuta u miru, nego izgleda da je baš u tom trenutku htjela dojiti.</para>
<para>Izraz maminog lica kao da nam govori „Ahh, uobičajeno“.</para>
<para>Ako osim glavnih junakinja ove fotografije promotrite i ostatak slike, primijetit ćete da je vjerojatno malena gospođica kao tornado prošla i kroz kupaonski ormarić prije nego se „priključila“ na mamu. A to je samo još jedna nepobitna činjenica svakodnevice s malom djecom – gdje oni prođu ostaje nered kao iza olujnog nevremena.</para>
<para>Možda će nekom ova slika i zasmetati, te će poželjeti kritizirati hranjenje na toaletu, ali sjetite se da je vjerojatno dijete potenciralo ovaj podoj – a oni kada nešto žele, to moraju dobiti. Odmah. Sada. Odmah.</para>
<para>Pa ipak, u ovoj slici se krije jednostavno iskren i lijep prikaz uloge mame – sa svim naporima, sitnim neredima i multitaskingom kojim mora ovladati. Ovakve slike nas podsjećaju da je život s djecom, iako ponekad kaotičan, jako lijep.</para>
<para>Ali ipak, gotovo svaki roditelj će se složiti da je puno češće kaotičan. Ponekad to zna biti slatko...
</para>
<para>Ponekad malo manje slatko...</para>
<para/>
<para>A nekad, jednostavno, preslatko...</para>
<para/>
<para>Ali ni to nije sve. Nisu klinci problematični samo tijekom dana, s njima ni noći ni spavanje nisu dosadni.</para>
<para/>

S bebom i na wc ili smiješne strane jednog tipičnog dana Dozvolite si nekoliko trenutaka i zagledajte se u ovu fotografiju. Tako puno istine i svakodnevice uhvaćeno je u jednom trenutku.


Hajde, ruke gore tko je doživio ovo? 
Hajde, ruke gore tko je doživio ovo
Sirota mama samo želi u miru piškiti, ali njena djevojčica ima druge planove. Ne samo da ometa mamu, u trenutku u kojem vjerojatno svatko želi svojih par minuta u miru, nego izgleda da je baš u tom trenutku htjela dojiti.
Izraz maminog lica kao da nam govori „Ahh, uobičajeno“.
Ako osim glavnih junakinja ove fotografije promotrite i ostatak slike, primijetit ćete da je vjerojatno malena gospođica kao tornado prošla i kroz kupaonski ormarić prije nego se „priključila“ na mamu. A to je samo još jedna nepobitna činjenica svakodnevice s malom djecom – gdje oni prođu ostaje nered kao iza olujnog nevremena.
Možda će nekom ova slika i zasmetati, te će poželjeti kritizirati hranjenje na toaletu, ali sjetite se da je vjerojatno dijete potenciralo ovaj podoj – a oni kada nešto žele, to moraju dobiti. Odmah. Sada. Odmah.
Pa ipak, u ovoj slici se krije jednostavno iskren i lijep prikaz uloge mame – sa svim naporima, sitnim neredima i multitaskingom kojim mora ovladati. Ovakve slike nas podsjećaju da je život s djecom, iako ponekad kaotičan, jako lijep.
Ali ipak, gotovo svaki roditelj će se složiti da je puno češće kaotičan. Ponekad to zna biti slatko...

Ponekad malo manje slatko...

A nekad, jednostavno, preslatko...

Ali ni to nije sve. Nisu klinci problematični samo tijekom dana, s njima ni noći ni spavanje nisu dosadni.
 Mateja Krizmanić 

za paint3

S bebom i na wc ili smiješne strane jednog tipičnog dana

<para>Drugi Bebinjak - druženje mama, tata, trudnica i djece te buvljak rabljenih stvari za bebe i djecu održat će se u subotu 9. svibnja od 10 do 16 sati u zagrebačkom Studentskom centru u Savskoj 25, a ulaz na za sve posjetitelje je slobodan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako bismo vam olakšali pripreme za bebu i omogućili vam da povoljno nabavite rabljenu, ali dobro očuvanu opremu, igračke, odjeću i obuću za novorođenče, a onima koji imaju takve stvari, omogućili da ih prodaju, i ove godine organiziramo buvljak rabljene opreme i odjeće za bebe i djecu. Bebinjak je jednodnevni društveno odgovorni projekt sa humanitarnim karakterom kojim se potiče recikliranje, zamjena i razmjena robe i dječje opreme.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na buvljaku ćete moći kupiti ili razmijeniti rabljenu opremu, odjeću, obuću i igračke za bebe i djecu, a sve posjetitelje čeka zanimljiv program. Za djecu smo pripremili Facepainting s ilustratoricom Ljiljanom Cvetković Zovkić, koja se već 15 godina intenzivno bavi body paintom i face paintingom za djecu i voditelj je edukativno-kreativnih radionica za djecu i mlade.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tate čeka Izazov u previjanju pelena, a za najspretnije tate pripremili smo i nagrade. Prva nagrada je Pampers torba, Pampers vlažne maramice, Pampers Pants pelene gaćice i BIPA poklon bon u iznosu 100 kuna, a utješne nagrade su Pampers torba, Pampers vlažne maramice te Pampers Pants pelene gaćice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U foto kutku mališane će zabavljati slatka maskota s kojom će se moći i fotografirati. Na Bebinjaku ćemo imati i humanitarni kutak u kojem ćete moći donirati svoje rabljene stvari; opremu, odjeću i obuću za bebe i djecu, a portal Klokanica.hr će se pobrinuti da dospiju u prave ruke.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Bebinjak - veliki buvljak dječje opreme i odjeće! Na buvljaku ćete moći kupiti ili razmijeniti rabljenu opremu, odjeću, obuću i igračke za bebe i djecu Drugi Bebinjak - druženje mama, tata, trudnica i djece te buvljak rabljenih stvari za bebe i djecu održat će se u subotu 9. svibnja od 10 do 16 sati u zagrebačkom Studentskom centru u Savskoj 25, a ulaz na za sve posjetitelje je slobodan.
   
Kako bismo vam olakšali pripreme za bebu i omogućili vam da povoljno nabavite rabljenu, ali dobro očuvanu opremu, igračke, odjeću i obuću za novorođenče, a onima koji imaju takve stvari, omogućili da ih prodaju, i ove godine organiziramo buvljak rabljene opreme i odjeće za bebe i djecu. Bebinjak je jednodnevni društveno odgovorni projekt sa humanitarnim karakterom kojim se potiče recikliranje, zamjena i razmjena robe i dječje opreme.
   
Na buvljaku ćete moći kupiti ili razmijeniti rabljenu opremu, odjeću, obuću i igračke za bebe i djecu, a sve posjetitelje čeka zanimljiv program. Za djecu smo pripremili Facepainting s ilustratoricom Ljiljanom Cvetković Zovkić, koja se već 15 godina intenzivno bavi body paintom i face paintingom za djecu i voditelj je edukativno-kreativnih radionica za djecu i mlade.
   
Tate čeka Izazov u previjanju pelena, a za najspretnije tate pripremili smo i nagrade. Prva nagrada je Pampers torba, Pampers vlažne maramice, Pampers Pants pelene gaćice i BIPA poklon bon u iznosu 100 kuna, a utješne nagrade su Pampers torba, Pampers vlažne maramice te Pampers Pants pelene gaćice.
   
U foto kutku mališane će zabavljati slatka maskota s kojom će se moći i fotografirati. Na Bebinjaku ćemo imati i humanitarni kutak u kojem ćete moći donirati svoje rabljene stvari; opremu, odjeću i obuću za bebe i djecu, a portal Klokanica.hr će se pobrinuti da dospiju u prave ruke.
   
  Promo 

Bebinjak - veliki buvljak dječje opreme i odjeće!

<para>
 Sajam Dani beba, djece i trudnica, najveći specijalizirani sajam te tematike u regiji, nakon zagrebačkog i splitskog izdanja po prvi put se organizira i u Varaždinu. Od 2007. godine do sada održano je 18 sajmova, a ovaj 19. po redu sajam održat će se u lijepom i ugodnom prostoru shopping centra Lumini koji se nalazi u poslovnoj zoni Kneginec, udaljenoj samo 7 minuta vožnje od centra Varaždina.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U modernom prostoru shopping centra Lumini posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti mnoge tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci. Generalni pokrovitelj sajma je Podravkin Lino, a uz sponzore sajma: DječjaKolica.eu, Nestle, Peg-Perego i Vindija, posjetitelje će dočekati i mnogobojne specijalizirane tvrtke sa svojim proizvodima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovaj specijalizirani sajam za bebe, djecu i trudnice omogućava da se na jednom mjestu roditelji upoznaju s mnogim novitetima i brendovima, novim proizvodima,  a valja istaknuti i specijalne sajamske ponude. Mnogi roditelji se odlučuju za kupnju baby opreme upravo na ovom sajmu, jer je poznat po atraktivnim i primamljivim popustima, te najvećem izboru proizvoda na jednom mjestu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju i mnogobrojne nagradne igre. Uz sve to, djeca se mogu zabaviti u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama na sajmu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
O svim aktivnostima tijekom održavanja sajma i ostalim informacijama organizator će non-stop obavještavati putem facebook profila Dani.beba i web stranice 
 <ulink url="http://www.danibeba.com/">www.danibeba.com</ulink>
 .<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dani beba, djece i trudnica nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, bebe, djecu i trudnice.
</para>

19. Dani beba, djece i trudnica 16. – 17. 5. 2015. -  shopping centar Lumini 
   Sajam Dani beba, djece i trudnica, najveći specijalizirani sajam te tematike u regiji, nakon zagrebačkog i splitskog izdanja po prvi put se organizira i u Varaždinu. Od 2007. godine do sada održano je 18 sajmova, a ovaj 19. po redu sajam održat će se u lijepom i ugodnom prostoru shopping centra Lumini koji se nalazi u poslovnoj zoni Kneginec, udaljenoj samo 7 minuta vožnje od centra Varaždina.
   
U modernom prostoru shopping centra Lumini posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti mnoge tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci. Generalni pokrovitelj sajma je Podravkin Lino, a uz sponzore sajma: DječjaKolica.eu, Nestle, Peg-Perego i Vindija, posjetitelje će dočekati i mnogobojne specijalizirane tvrtke sa svojim proizvodima.
   
Ovaj specijalizirani sajam za bebe, djecu i trudnice omogućava da se na jednom mjestu roditelji upoznaju s mnogim novitetima i brendovima, novim proizvodima,  a valja istaknuti i specijalne sajamske ponude. Mnogi roditelji se odlučuju za kupnju baby opreme upravo na ovom sajmu, jer je poznat po atraktivnim i primamljivim popustima, te najvećem izboru proizvoda na jednom mjestu.
   
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju i mnogobrojne nagradne igre. Uz sve to, djeca se mogu zabaviti u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama na sajmu.
   
O svim aktivnostima tijekom održavanja sajma i ostalim informacijama organizator će non-stop obavještavati putem facebook profila Dani.beba i web stranice 
      www.danibeba.com
   .
   
   Dani beba, djece i trudnica nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, bebe, djecu i trudnice.
 žena.hr 

19. Dani beba, djece i trudnica

<para>.</para>
<para>Znanstvenci su snimili majke dok pjevaju i pričaju, zajedno s njihovim otkucajima srca, i te zvukove puštali „palčićima“. Tijekom istraživanja polovica beba bila je izložena majčinu glasu i otkucajima srca dodatnih tri sata dnevno uz pomoć malenih zvučnika.</para>
<para>Druga polovica beba, osim ograničenog vremena provedenog sa svojim majkama, nije bila dodatno izložena zvukovima preko zvučnika. Nakon 30 dana bebe iz prve skupine razvile su značajno veći auditivni korteks – slušni centar u mozgu – od beba iz druge skupine.</para>
<para>Nažalost, u većini bolnica majke provode ograničeno vrijeme uz svoje bebe u inkubatorima, stoga bi ovo istraživanje trebalo ponukati sve da reorganiziraju te „posjete“ i bebe svakodnevno više izlažu zvukovima majčina glasa.</para>
<para>Samo tri sata dnevno moglo bi biti dovoljno kako bi se „razvoj mozga preuranjeno rođenih beba vratio na pravi kolosijek“, kazao je dr. Amir Lahav, pedijatar u bostonskoj bolnici <emphasis>Brigham and Women's Hospital</emphasis> za magazin „Science“.</para>
<para>Istraživanje je objavljeno u časopisu <ulink url="http://www.pnas.org/">„Proceedings of the National Academy of Sciences“</ulink>.</para>

Majčin glas pomaže „palčićima“ da brže napreduju Maleni, ranjivi, sićušni „palčići“ trebaju svoju mamu dok su u inkubatoru jer majčin glas i otkucaji srca oponašaju prirodne zvukove iz maternice i potiču razvoj mozga, potvrđuju znanstvena istraživanja provedena na 40 preuranjeno rođenih beba koje su provodile ograničeno vrijeme sa svojim majkama .
Znanstvenci su snimili majke dok pjevaju i pričaju, zajedno s njihovim otkucajima srca, i te zvukove puštali „palčićima“. Tijekom istraživanja polovica beba bila je izložena majčinu glasu i otkucajima srca dodatnih tri sata dnevno uz pomoć malenih zvučnika.
Druga polovica beba, osim ograničenog vremena provedenog sa svojim majkama, nije bila dodatno izložena zvukovima preko zvučnika. Nakon 30 dana bebe iz prve skupine razvile su značajno veći auditivni korteks – slušni centar u mozgu – od beba iz druge skupine.
Nažalost, u većini bolnica majke provode ograničeno vrijeme uz svoje bebe u inkubatorima, stoga bi ovo istraživanje trebalo ponukati sve da reorganiziraju te „posjete“ i bebe svakodnevno više izlažu zvukovima majčina glasa.
Samo tri sata dnevno moglo bi biti dovoljno kako bi se „razvoj mozga preuranjeno rođenih beba vratio na pravi kolosijek“, kazao je dr. Amir Lahav, pedijatar u bostonskoj bolnici Brigham and Women's Hospital za magazin „Science“.
Istraživanje je objavljeno u časopisu „Proceedings of the National Academy of Sciences“. Janja Čaisa 

Hand of the physician and newborn in incubator

Majčin glas pomaže „palčićima“ da brže napreduju

<para>NIVEA i ove godine nastavlja s provođenjem projekta društvene odgovornosti "Neka odrastanje bude dječja igra" u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske. U sklopu ovogodišnjeg projekta, NIVEA će donirati 150.000,00 kuna Savezu DND za provođenje programa edukacije volontera koji djeluju u 96 Društava Naša djeca iz cijele Hrvatske te za organizaciju radionica za roditelje na temu poticanja dječje kreativnosti i razvoja kroz igru. Na edukacijama i radionicama poseban naglasak bit će stavljen na popularne igre djece Europe.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
''Sretni smo što s našim partnerom Savezom DND nastavljamo s projektom "Neka odrastanje bude dječja igra''. Ove godine odlučili smo omogućiti edukaciju volonterima koji svakodnevno ulažu puno ljubavi, vremena i truda u rad s djecom, a posebno me veseli što ćemo organizirati i radionice otvorene za sve zainteresirane roditelje. I dalje je okosnica našeg projekta dječja igra, a inspiraciju za ovogodišnju temu pronašli smo u omiljenim igrama djece Europe kojima smo, osim kroz radionice, posebnu pažnju posvetili i na našoj internetskoj stranici", izjavila je Nela Zadro, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Edukaciju volontera provodit će psiholozi i stručnjaci specijalizirani za rad s djecom koji će upoznati volontere s najnovijim saznanjima, tehnikama i metodama stručnog i kreativnog rada s djecom predškolske i osnovnoškolske dobi. Edukacija obuhvaća četiri cjeline: likovno-kreativno, dramsko i plesno izražavanje te razvoj djece kroz igru. Nakon edukacije volontera, uslijedit će besplatne radionice za roditelje tijekom srpnja i kolovoza na kojima će im volonteri prenijeti svoja znanja i vještine kako bi u obiteljskom okruženju poticali djecu na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="e32cfe20-35c2-11eb-8162-0242ac130026" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Doris Pinčić, Aida Salihagić Kadić, Nela Zadro</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Jako smo ponosni i zahvalni što smo i ove godine dio hvalevrijednog projekta koji provodi NIVEA. Stručno osposobljavanje voditelja i volontera od iznimne je važnosti za kvalitetan rad s djecom i zahvalni smo marki NIVEA što će nas podržati u našem radu. Tim više što se edukacije ovog obima nisu provodile unutar Saveza DND od 2009. godine zbog nedostatka novca u Društvima Naša djeca”, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc Aida Salihagić Kadić.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
    <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Projekt "Neka odrastanje bude dječja igra" bit će predstavljen i na internetskoj stranici www.nivea.hr/igre na kojem će svi posjetitelji moći saznati više o poznatim igrama djece Europe s posebnim naglaskom na one igre koje su u izvornom ili prilagođenom obliku popularne i u Hrvatskoj, a sve s jednim zajedničkim ciljem - kako ne bi pale u zaborav nego se prenijele i na buduće naraštaje djece. U sklopu internetske stranice pokrenut je i nagradni natječaj "Koja je vaša omiljena igra" putem kojeg NIVEA poziva obitelji diljem Hrvatske da odgovore na pitanje koje je njihova omiljena igra. Najkreativniji odgovori postat će dio Priručnika o igrama koji će poslužiti DND-ovima u njihovom radu s djecom, a na tjednoj bazi najbolji će biti nagrađeni s NIVEA poklon-paketom i posebnim setom igara koji se sastoji od rekvizita za igranje nekih od omiljenih igara djece Europe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

NIVEA nastavlja s projektom "Neka odrastanje bude dječja igra" Ove godine NIVEA će donirati 150.000,00 kuna Savezu društava Naša djeca Hrvatske NIVEA i ove godine nastavlja s provođenjem projekta društvene odgovornosti "Neka odrastanje bude dječja igra" u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske. U sklopu ovogodišnjeg projekta, NIVEA će donirati 150.000,00 kuna Savezu DND za provođenje programa edukacije volontera koji djeluju u 96 Društava Naša djeca iz cijele Hrvatske te za organizaciju radionica za roditelje na temu poticanja dječje kreativnosti i razvoja kroz igru. Na edukacijama i radionicama poseban naglasak bit će stavljen na popularne igre djece Europe.  
   
''Sretni smo što s našim partnerom Savezom DND nastavljamo s projektom "Neka odrastanje bude dječja igra''. Ove godine odlučili smo omogućiti edukaciju volonterima koji svakodnevno ulažu puno ljubavi, vremena i truda u rad s djecom, a posebno me veseli što ćemo organizirati i radionice otvorene za sve zainteresirane roditelje. I dalje je okosnica našeg projekta dječja igra, a inspiraciju za ovogodišnju temu pronašli smo u omiljenim igrama djece Europe kojima smo, osim kroz radionice, posebnu pažnju posvetili i na našoj internetskoj stranici", izjavila je Nela Zadro, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.
   
Edukaciju volontera provodit će psiholozi i stručnjaci specijalizirani za rad s djecom koji će upoznati volontere s najnovijim saznanjima, tehnikama i metodama stručnog i kreativnog rada s djecom predškolske i osnovnoškolske dobi. Edukacija obuhvaća četiri cjeline: likovno-kreativno, dramsko i plesno izražavanje te razvoj djece kroz igru. Nakon edukacije volontera, uslijedit će besplatne radionice za roditelje tijekom srpnja i kolovoza na kojima će im volonteri prenijeti svoja znanja i vještine kako bi u obiteljskom okruženju poticali djecu na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru.


   
   
   Doris Pinčić, Aida Salihagić Kadić, Nela Zadro

   
"Jako smo ponosni i zahvalni što smo i ove godine dio hvalevrijednog projekta koji provodi NIVEA. Stručno osposobljavanje voditelja i volontera od iznimne je važnosti za kvalitetan rad s djecom i zahvalni smo marki NIVEA što će nas podržati u našem radu. Tim više što se edukacije ovog obima nisu provodile unutar Saveza DND od 2009. godine zbog nedostatka novca u Društvima Naša djeca”, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc Aida Salihagić Kadić.
    
Projekt "Neka odrastanje bude dječja igra" bit će predstavljen i na internetskoj stranici www.nivea.hr/igre na kojem će svi posjetitelji moći saznati više o poznatim igrama djece Europe s posebnim naglaskom na one igre koje su u izvornom ili prilagođenom obliku popularne i u Hrvatskoj, a sve s jednim zajedničkim ciljem - kako ne bi pale u zaborav nego se prenijele i na buduće naraštaje djece. U sklopu internetske stranice pokrenut je i nagradni natječaj "Koja je vaša omiljena igra" putem kojeg NIVEA poziva obitelji diljem Hrvatske da odgovore na pitanje koje je njihova omiljena igra. Najkreativniji odgovori postat će dio Priručnika o igrama koji će poslužiti DND-ovima u njihovom radu s djecom, a na tjednoj bazi najbolji će biti nagrađeni s NIVEA poklon-paketom i posebnim setom igara koji se sastoji od rekvizita za igranje nekih od omiljenih igara djece Europe.
   
  Promo 

NIVEA nastavlja s projektom "Neka odrastanje bude dječja igra"

<para>Između ostalog, za našu sveopću dobrobit i emocionalno, psihičko, pa čak i fizičko zdravlje jako je važno dijeliti s drugim fizički dodir kao znak privrženosti, ljubavi, prihvaćanja, povjerenja, poštovanja i nježnosti. Zagrljaj nam daje sigurnost, smirenje, osjećaj topline i pripadanja.</para>
<para>Iako nam dolazi potpuno prirodno i spontano grlimo one koje najviše volimo, znanost se trudi proniknuti u terapeutski učinak te manifestacije tipične za ljudsku vrstu. Do danas je poznato da je potreba za ljudskim dodirom urođena kod ljudi, baš kao i disanje. Grljenje spada među bazične bihevioralne potrebe kod ljudi.</para>
<para>Grljenje potiče lučenje "dobrih" hormona, a smanjuje razine hormona koji su okidač za određena oboljenja. U studiji objavljenoj u časopisu <emphasis>Psychosomatic Medicine</emphasis>, psihologinja i sveučilišna profesorica Karen Grewen otkrila je da zagrljaj može usporiti srčani ritam i sniziti krvni tlak u situacijama kada smo ljuti i uzrujani. Zagrljaj značajno podiže razinu hormona oksitocina (poznatog i kao "hormon užitka"), a smanjuje razinu hormona stresa, kortizola (posebno kod žena).</para>
<para>Ovaj utjecaj na hormone vrlo je važan, jer upravo oni su okidači za razvoj mnogih bolesti u našem organizmu. Primjerice, visoka razina hormona stresa - kortizola, utjecat će na lučenje ostalih važnih hormona u našem organizmu kao što su inzulin, spolni hormoni, hormoni štitnjače i slično. A njihova neravnoteža okidač je za razne zdravstvene probleme, od dijabetesa do neplodnosti.</para>
<para>Osim što drži hormone u balansu, zagrljaj također jača imunološki sustav, pomaže kod nesanice, jača samopouzdanje, energizira nas i razbuđuje.</para>
<para>Za terapeutski učinak zagrljaja znaju mnoge drevne filozofije i škole. Kada raširimo ruke i pozovemo nekog u zagrljaj, otvaramo se s punim povjerenjem prema drugoj osobi i tražimo od osobe da učini isto. U zagrljaju se dvije osobe srcima ili srčanom čakrom naslanjaju jedna na drugu, razmjenjuju energiju i toplinu i to se doista odmah osjeti kao senzacija koju nazivamo "toplo mi je oko srca". U iskrenom zagrljaju osjećamo se smireno, sigurno i nekako se izgubimo u vremenu i prostoru.</para>
<para>Bez obzira kada, kako i zašto se grlili, znajte da zagrljaj nosi niz emocionalnih benefita za vaše sveopće zdravlje. Svakodnevno se grlite sa svojim klincima i klincezicama i nemojte s time nikad prestati, čak i kad će biti za glavu viši od vas i odrasli ljudi. Grlite se s partnerom/partnericom, suprugom, mamom, tatom, djedama, bakama, prijateljima.</para>
<para>Svaki zagrljaj je kao mala terapeutska tabletica, besplatna i ugodna i možete je uzimati bez ikakvih ograničenja. Ona vašu dušu opskrbljuje životno važnim nutrijentima poput ljubavi, privrženosti, pažnje i nježnosti, a čuvat će vaše mentalno zdravlje i emocionalnu dobrobit.</para>
<para>Ako još niste, brzo zagrlite one koje volite, a one koje najviše volite, svoje mališane, dozvoljeno je pritom još i glasno cmokati.</para>

Grlite se često i jako jer zagrljaj doista liječi Zagrli me, daj mi pusu, mazi me... to su zamolbice koje svakodnevno čujemo iz usta mališana. Kao da djeca instinktivno znaju što je važno u životu. Između ostalog, za našu sveopću dobrobit i emocionalno, psihičko, pa čak i fizičko zdravlje jako je važno dijeliti s drugim fizički dodir kao znak privrženosti, ljubavi, prihvaćanja, povjerenja, poštovanja i nježnosti. Zagrljaj nam daje sigurnost, smirenje, osjećaj topline i pripadanja.
Iako nam dolazi potpuno prirodno i spontano grlimo one koje najviše volimo, znanost se trudi proniknuti u terapeutski učinak te manifestacije tipične za ljudsku vrstu. Do danas je poznato da je potreba za ljudskim dodirom urođena kod ljudi, baš kao i disanje. Grljenje spada među bazične bihevioralne potrebe kod ljudi.
Grljenje potiče lučenje "dobrih" hormona, a smanjuje razine hormona koji su okidač za određena oboljenja. U studiji objavljenoj u časopisu Psychosomatic Medicine, psihologinja i sveučilišna profesorica Karen Grewen otkrila je da zagrljaj može usporiti srčani ritam i sniziti krvni tlak u situacijama kada smo ljuti i uzrujani. Zagrljaj značajno podiže razinu hormona oksitocina (poznatog i kao "hormon užitka"), a smanjuje razinu hormona stresa, kortizola (posebno kod žena).
Ovaj utjecaj na hormone vrlo je važan, jer upravo oni su okidači za razvoj mnogih bolesti u našem organizmu. Primjerice, visoka razina hormona stresa - kortizola, utjecat će na lučenje ostalih važnih hormona u našem organizmu kao što su inzulin, spolni hormoni, hormoni štitnjače i slično. A njihova neravnoteža okidač je za razne zdravstvene probleme, od dijabetesa do neplodnosti.
Osim što drži hormone u balansu, zagrljaj također jača imunološki sustav, pomaže kod nesanice, jača samopouzdanje, energizira nas i razbuđuje.
Za terapeutski učinak zagrljaja znaju mnoge drevne filozofije i škole. Kada raširimo ruke i pozovemo nekog u zagrljaj, otvaramo se s punim povjerenjem prema drugoj osobi i tražimo od osobe da učini isto. U zagrljaju se dvije osobe srcima ili srčanom čakrom naslanjaju jedna na drugu, razmjenjuju energiju i toplinu i to se doista odmah osjeti kao senzacija koju nazivamo "toplo mi je oko srca". U iskrenom zagrljaju osjećamo se smireno, sigurno i nekako se izgubimo u vremenu i prostoru.
Bez obzira kada, kako i zašto se grlili, znajte da zagrljaj nosi niz emocionalnih benefita za vaše sveopće zdravlje. Svakodnevno se grlite sa svojim klincima i klincezicama i nemojte s time nikad prestati, čak i kad će biti za glavu viši od vas i odrasli ljudi. Grlite se s partnerom/partnericom, suprugom, mamom, tatom, djedama, bakama, prijateljima.
Svaki zagrljaj je kao mala terapeutska tabletica, besplatna i ugodna i možete je uzimati bez ikakvih ograničenja. Ona vašu dušu opskrbljuje životno važnim nutrijentima poput ljubavi, privrženosti, pažnje i nježnosti, a čuvat će vaše mentalno zdravlje i emocionalnu dobrobit.
Ako još niste, brzo zagrlite one koje volite, a one koje najviše volite, svoje mališane, dozvoljeno je pritom još i glasno cmokati. Jelena Kovačić 

zagrljaj_imcreator

Grlite se često i jako jer zagrljaj doista liječi

<para>Ilustratorica Lucy Scott prikazala je majčinstvo u nekoliko zanimljivih, šaljivih i slatkih slika Crtež po crtež i lagano je nastao poseban dnevnik ilustracija (<emphasis>Doodle Diary of a New Mum</emphasis>), jednogodišnje avanturističko putovanje jedne mlade mame i njezine bebe.
</para>
<blockquote>
 <para>„Od kada znam za sebe, uvijek nešto crtam, bilo za posao, bilo iz zabave. Kada nam se rodila kći 2012. godine, bilo mi je sasvim prirodno zgrabiti olovku i zabilježiti neke trenutke“, kazala je Lucy Scott.</para>
</blockquote>
<para>
Tako je nastao neobičan dnevnik mame kroz prvu godinu majčinstva za koju Lucy veli da je bila prekrasna, magična, teška i iscrplljujuća.</para>
<para>Odlučna u nakani da sačuva od zaborava sve te posebne trenutke sa svojom kćeri Lois, u dnevnik črčkarija zabilježila je niz dramatičnih situacija – od umorne i neuredne mame preko nereda u kući do bebe koja otkriva novi svijet i uništava sve oko sebe.</para>
<para/>
<para>Ova umjetnica i mama spojila je svoje dvije velike ljubavi. U toj neprestanoj gužvi, neispavanosti, svakodnevnom otkrivanju novih stvari pronašla je malo vremena i našalila se sa svojim životom mlade mame s pomoću olovke i papira. Sigurni smo da će se svaka mama pronaći u nekom od ovih crteža.</para>
<para>Više o umjetnici i njezinim radovima možete pronaći 
 <ulink url="https://www.facebook.com/doodlediaryofanewmum/timeline?ref=page_internal">OVDJE.</ulink>
 
</para>

Čari majčinstva prikazani kroz šaljive crteže jedne mame Ilustratorica Lucy Scott prikazala je majčinstvo u nekoliko zanimljivih, šaljivih i slatkih slika. Ilustratorica Lucy Scott prikazala je majčinstvo u nekoliko zanimljivih, šaljivih i slatkih slika Crtež po crtež i lagano je nastao poseban dnevnik ilustracija (Doodle Diary of a New Mum), jednogodišnje avanturističko putovanje jedne mlade mame i njezine bebe.


   „Od kada znam za sebe, uvijek nešto crtam, bilo za posao, bilo iz zabave. Kada nam se rodila kći 2012. godine, bilo mi je sasvim prirodno zgrabiti olovku i zabilježiti neke trenutke“, kazala je Lucy Scott.


Tako je nastao neobičan dnevnik mame kroz prvu godinu majčinstva za koju Lucy veli da je bila prekrasna, magična, teška i iscrplljujuća.
Odlučna u nakani da sačuva od zaborava sve te posebne trenutke sa svojom kćeri Lois, u dnevnik črčkarija zabilježila je niz dramatičnih situacija – od umorne i neuredne mame preko nereda u kući do bebe koja otkriva novi svijet i uništava sve oko sebe.

Ova umjetnica i mama spojila je svoje dvije velike ljubavi. U toj neprestanoj gužvi, neispavanosti, svakodnevnom otkrivanju novih stvari pronašla je malo vremena i našalila se sa svojim životom mlade mame s pomoću olovke i papira. Sigurni smo da će se svaka mama pronaći u nekom od ovih crteža.
Više o umjetnici i njezinim radovima možete pronaći 
      OVDJE.
   
 Janja Čaisa 

11064859_1413467275624243_1223215634419875571_n

11060298_1411743525796618_355686398289097986_n

11060299_1411743472463290_7803246996699344698_n

Čari majčinstva prikazani kroz šaljive crteže jedne mame

<para>Duge proljetne šetnje logičan su izbor za roditelje manjih i većih beba.</para>
<para>Ono što je problematično je što više ne postoji opcija „brzinskog“ izlaska iz kuće, kao prije, kada smo pokupili novčanik i ključeve i imali sve što nam treba. S bebama se taj izlazak zna jako zakomplicirati. One mogu biti vrlo potrebite i u kratkom vremenu, a ako ste cijelo popodne isplanirali provesti u šetnji s njima, vjerojatno će vam trebati dosta „opreme“.</para>
<para>Iako ćete prije polaska bebu vjerojatno nahraniti i previti, baš te dvije stvari bit će vam najpotrebnije tijekom šetnje – pelene i hrana. Za svaki slučaj ponesite 2-3 pelene i vlažne maramice koje ćete i mimo presvlačenja koristiti nekoliko puta – za obrisati nosić, usta ili bebine rukice. Osim pelena zgodno je, za svaki slučaj, ponijeti i rezervnu odjeću ukoliko dođe do kakvog „propusta“. Rezervni bodi, hlačice i majčica ne zauzimaju vam puno mjesta, a spriječit će da se morate vratiti kući na presvlačenje nakon već dvadeset minuta.</para>
<para>Ako dojite nemate nikakvih briga kada dijete ogladni, jednostavno ga podojite. A ukoliko je dijete na formuli, morat ćete ponijeti termos bočicu s prokuhanom vodom, u posudici (najbolje već unaprijed odmjerenu) količinu formule i bebinu bočicu iz koje se inače hrani. Kada dijete pokaže znakove gladi, spravite mu bočicu i ponudite da jede. Kada ponovo bude sito, vaša ugodna šetnja može biti nastavljena.</para>
<para>Ako je dijete nešto veće, i već ste mu uveli neke namirnice, svakako možete ponijeti i neko voće ili povrće koje je dijete prihvatilo i ponuditi mu tijekom šetnje – jabuka ili mrkvica rezana na štapiće pravi je pogodak. Djetetu možete ponijeti čak i neke zdrave keksiće, kao npr. one najjednostavnijeg recepta za sve mame kojima manjka vremena – od zobenih pahuljica i banane. Uz ovako finu zakusku ne smijete zaboraviti niti bočicu s vodom - kako za mamu tako i za bebu.</para>
<para>Iako dijete primarno u šetnji upija svijet oko sebe i uči i razvija se upoznajući nove mirise, zvukove i obrise, možete mu ponijeti i najdražu igračku, jer će imajući nešto poznato uza se osjećati mirnoću i sigurnost. Također, ako je upravo u procesu nicanja zubića, osigurajte mu tzv. grickalicu kojom će si bol moći umiriti i tijekom šetnje.</para>
<para>Ono što ne smijete zanemariti, neovisno o dijelu dana kada se šetate s bebom, je zaštita od sunca. Ukoliko suncobranom bebi možete osigurati kontinuirani hlad tijekom boravka vani, ništa vam drugo neće biti potrebno. Ako pak nije tako, lagana pamučna odjeća dugih rukava i šeširić zaštitit će vašeg pilića od prijetećih sunčevih zraka.</para>
<para>Kako se bliži ljeto sve više je i neželjenih kukaca, insekata i komaraca koji znaju biti baš neugodne napasti dok mirno uživate sa svojom bebom, ali vi ih možete preduhitriti i nadmudriti. Otkrit ćemo vam tajnu – oni ne podnose hidrolat lavande s kojim smijete namazati čak i malene bebe, a dodatno će ih otjerati i vrećica sušene lavande zakačena na dječja kolica.</para>
<para>Prije odlaska u šetnju ne morate se opterećivati svim stvarima koje (ni)ste ponijeli, u krajnjem slučaju – ne idete na kraj svijeta – uvijek se možete vratiti po ono što vam nedostaje. Predivno je vrijeme, a još ljepše dolazi, zato uživajte u svim blagodatima koje duge šetnjice nude i majkama i bebama.</para>

Što ponijeti sa sobom u duge proljetne šetnjice s bebom? Predivno proljetno vrijeme uz pregršt sunca i malo povjetarca jednostavno nas mami da svaki slobodni trenutak provedemo vani na svježem zraku. Duge proljetne šetnje logičan su izbor za roditelje manjih i većih beba.
Ono što je problematično je što više ne postoji opcija „brzinskog“ izlaska iz kuće, kao prije, kada smo pokupili novčanik i ključeve i imali sve što nam treba. S bebama se taj izlazak zna jako zakomplicirati. One mogu biti vrlo potrebite i u kratkom vremenu, a ako ste cijelo popodne isplanirali provesti u šetnji s njima, vjerojatno će vam trebati dosta „opreme“.
Iako ćete prije polaska bebu vjerojatno nahraniti i previti, baš te dvije stvari bit će vam najpotrebnije tijekom šetnje – pelene i hrana. Za svaki slučaj ponesite 2-3 pelene i vlažne maramice koje ćete i mimo presvlačenja koristiti nekoliko puta – za obrisati nosić, usta ili bebine rukice. Osim pelena zgodno je, za svaki slučaj, ponijeti i rezervnu odjeću ukoliko dođe do kakvog „propusta“. Rezervni bodi, hlačice i majčica ne zauzimaju vam puno mjesta, a spriječit će da se morate vratiti kući na presvlačenje nakon već dvadeset minuta.
Ako dojite nemate nikakvih briga kada dijete ogladni, jednostavno ga podojite. A ukoliko je dijete na formuli, morat ćete ponijeti termos bočicu s prokuhanom vodom, u posudici (najbolje već unaprijed odmjerenu) količinu formule i bebinu bočicu iz koje se inače hrani. Kada dijete pokaže znakove gladi, spravite mu bočicu i ponudite da jede. Kada ponovo bude sito, vaša ugodna šetnja može biti nastavljena.
Ako je dijete nešto veće, i već ste mu uveli neke namirnice, svakako možete ponijeti i neko voće ili povrće koje je dijete prihvatilo i ponuditi mu tijekom šetnje – jabuka ili mrkvica rezana na štapiće pravi je pogodak. Djetetu možete ponijeti čak i neke zdrave keksiće, kao npr. one najjednostavnijeg recepta za sve mame kojima manjka vremena – od zobenih pahuljica i banane. Uz ovako finu zakusku ne smijete zaboraviti niti bočicu s vodom - kako za mamu tako i za bebu.
Iako dijete primarno u šetnji upija svijet oko sebe i uči i razvija se upoznajući nove mirise, zvukove i obrise, možete mu ponijeti i najdražu igračku, jer će imajući nešto poznato uza se osjećati mirnoću i sigurnost. Također, ako je upravo u procesu nicanja zubića, osigurajte mu tzv. grickalicu kojom će si bol moći umiriti i tijekom šetnje.
Ono što ne smijete zanemariti, neovisno o dijelu dana kada se šetate s bebom, je zaštita od sunca. Ukoliko suncobranom bebi možete osigurati kontinuirani hlad tijekom boravka vani, ništa vam drugo neće biti potrebno. Ako pak nije tako, lagana pamučna odjeća dugih rukava i šeširić zaštitit će vašeg pilića od prijetećih sunčevih zraka.
Kako se bliži ljeto sve više je i neželjenih kukaca, insekata i komaraca koji znaju biti baš neugodne napasti dok mirno uživate sa svojom bebom, ali vi ih možete preduhitriti i nadmudriti. Otkrit ćemo vam tajnu – oni ne podnose hidrolat lavande s kojim smijete namazati čak i malene bebe, a dodatno će ih otjerati i vrećica sušene lavande zakačena na dječja kolica.
Prije odlaska u šetnju ne morate se opterećivati svim stvarima koje (ni)ste ponijeli, u krajnjem slučaju – ne idete na kraj svijeta – uvijek se možete vratiti po ono što vam nedostaje. Predivno je vrijeme, a još ljepše dolazi, zato uživajte u svim blagodatima koje duge šetnjice nude i majkama i bebama. Mateja Krizmanić 

beba kolica_fdp

Što ponijeti sa sobom u duge proljetne šetnjice s bebom?

<para>Stara dobra poslovica "Ako te svrbi, počeši se", ovdje jednostavno ne vrijedi, jer češkanje ne donosi olakšanje.</para>
<para>Zašto se javlja svrbež kože na trbuhu? Odgovor je vrlo jednostavan - vaš trbuh raste, koža se rasteže, počinje joj nedostajati vlažnosti te je sklonija sušenju, a sve to zajedno manifestira se kao neugodan svrbež. Može se javiti i na drugim područjima, na primjer, stražnjici ili grudima koje također ubrzano rastu kako se trudnoća primiče kraju.</para>
<para>Važno je ovdje napomenuti da, ako se jak i neizdrživ svrbež kože pojavljuje po cijelomu tijelu, svakako se o mogućim uzrocima raspitajte kod ginekologa ili specijaliste dermatologa. Naime, svrbež trbuha je logičan, ali ako se pojavljuje na netipičnim mjestima i ako je popraćen crvenilom, osipom ili bilo kakvim vidljivim promjenama na koži, odmah potražite pomoć liječnika.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako smiriti svrbež na prirodan način?</heading4>
<para>
Kao što smo već spomenuli, grubo češkanje neće pomoći. Donosimo nekoliko savjeta kako umiriti ovaj neugodni simptom na potpuno prirodan način.</para>
<para>
 Nemojte se grubo češkati
Naravno, nećete moći odoljeti i ruka će sama poletjeti prema području koje svrbi. Ipak, pokušajte ne to raditi jer drapanje noktima može izazvati samo još veću iritaciju.</para>
<para>
 Vlažite kožu
U drogerijama i supermarketima se raspitajte za hidratantna mlijeka i kreme za tijelo koja ne sadrže otrovne sastojke i napravljena su od prirodnih sastojaka. Mažite se što češće kako bi koži dali potrebnu vlažnost i spriječili sušenje koje pak izaziva svrbež. Jako će dobro za to poslužiti i organsko bademovo ulje koje ujedno štiti i od nastanka strija.</para>
<para>
 Medicinska kremica
Ukoliko je svrbež neizdrživ, u ljekarni se posavjetujte s ljekarnikom koji će vam preporučiti neku kremu protiv svrbeža koja je sigurna za trudnice.</para>
<para>
 Biljna ulja bogata vitaminom E
Poznato je kako vitamin E vrlo blagotvorno djeluje na kožu, a na tržištu postoje mnoga hladno prešana, prirodna, biljna ulja koja ga sadrže u značajnim količinama. Među njima su: arganovo ulje, ulje avokada, bademovo ulje, ulje sjemenki pamuka.</para>
<para>
 Izbjegavajte jaka sredstva
Kada perete rublje, pokušajte koristiti blaže omekšivače i deterdžente koji nisu snažno parfumerizirani i imaju što blaži kemijski sastav. Naime, snažne formule i kemija mogu dodatno iritirati kožu. Isto vrijedi i za gelove za tuširanje. Birajte one prirodne s neutralnim pH vrijednostima.</para>
<para>
 Izbjegavajte vrućinu
Dolaze nam vrući ljetni dani tijekom kojih je trudnicama preporučljivo ostajati u hladu i ne se izlagati ekstremnim toplinama. Nosite laganu, prozračnu, pamučnu odjeću ispod koje se nećete nesnosno znojiti. Znoj također izaziva iritacije, a posebno u kombinaciji s "agresivnijom" kozmetikom.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<heading4>Možda je kod vas riječ o Polimorfnoj erupciji u trudnoći</heading4>
<para>
Zbog brzog i ekstenzivnog širenja kože u zadnjim tjednima trudnoće, dolazi do kožnih promjena na trbuhu koje se stručnim terminom nazivaju Polimorfna erupcija u trudnoći. Ovo oboljenje manifestira se oštećenjima na površini kože različitih oblika, ponekad i pojavom mjehurići, podljeva i krastica, a najlakše ćete ga prepoznati po tome što se promjene najčešće grupiraju oko strija na trbuhu. Ponekad se spomenute promjene na koži do kraja trudnoće prošire i na dojke, bedra, nadlaktice i stražnjicu, a karakterizira ih jak svrbež. Sve zajedno spontano se povlači nakon poroda i to unutar nekoliko tjedana.</para>
<para>Ukoliko ste primijetili ovakve promjene na svome tijelu, svakako se javite liječniku. Oboljenje ne nosi nikakav rizik ni za majku ni za dijete, ali liječnik će vam morati pripisati neku kremicu za smirivanje svrbeža i iritacije kože.</para>

Jako vas svrbi trudnički trbuh? To je zato što ubrzano rastete U određenoj fazi trudnoće, najčešće u zadnjem tromjesečju, javlja se jedna dosadna pojava koja može "izluditi" buduću mamu - snažan svrbež po trbuhu koji se ni češkanjem ne može smiriti. Stara dobra poslovica "Ako te svrbi, počeši se", ovdje jednostavno ne vrijedi, jer češkanje ne donosi olakšanje.
Zašto se javlja svrbež kože na trbuhu? Odgovor je vrlo jednostavan - vaš trbuh raste, koža se rasteže, počinje joj nedostajati vlažnosti te je sklonija sušenju, a sve to zajedno manifestira se kao neugodan svrbež. Može se javiti i na drugim područjima, na primjer, stražnjici ili grudima koje također ubrzano rastu kako se trudnoća primiče kraju.
Važno je ovdje napomenuti da, ako se jak i neizdrživ svrbež kože pojavljuje po cijelomu tijelu, svakako se o mogućim uzrocima raspitajte kod ginekologa ili specijaliste dermatologa. Naime, svrbež trbuha je logičan, ali ako se pojavljuje na netipičnim mjestima i ako je popraćen crvenilom, osipom ili bilo kakvim vidljivim promjenama na koži, odmah potražite pomoć liječnika.
 

Kako smiriti svrbež na prirodan način?

Kao što smo već spomenuli, grubo češkanje neće pomoći. Donosimo nekoliko savjeta kako umiriti ovaj neugodni simptom na potpuno prirodan način.

   Nemojte se grubo češkati
Naravno, nećete moći odoljeti i ruka će sama poletjeti prema području koje svrbi. Ipak, pokušajte ne to raditi jer drapanje noktima može izazvati samo još veću iritaciju.

   Vlažite kožu
U drogerijama i supermarketima se raspitajte za hidratantna mlijeka i kreme za tijelo koja ne sadrže otrovne sastojke i napravljena su od prirodnih sastojaka. Mažite se što češće kako bi koži dali potrebnu vlažnost i spriječili sušenje koje pak izaziva svrbež. Jako će dobro za to poslužiti i organsko bademovo ulje koje ujedno štiti i od nastanka strija.

   Medicinska kremica
Ukoliko je svrbež neizdrživ, u ljekarni se posavjetujte s ljekarnikom koji će vam preporučiti neku kremu protiv svrbeža koja je sigurna za trudnice.

   Biljna ulja bogata vitaminom E
Poznato je kako vitamin E vrlo blagotvorno djeluje na kožu, a na tržištu postoje mnoga hladno prešana, prirodna, biljna ulja koja ga sadrže u značajnim količinama. Među njima su: arganovo ulje, ulje avokada, bademovo ulje, ulje sjemenki pamuka.

   Izbjegavajte jaka sredstva
Kada perete rublje, pokušajte koristiti blaže omekšivače i deterdžente koji nisu snažno parfumerizirani i imaju što blaži kemijski sastav. Naime, snažne formule i kemija mogu dodatno iritirati kožu. Isto vrijedi i za gelove za tuširanje. Birajte one prirodne s neutralnim pH vrijednostima.

   Izbjegavajte vrućinu
Dolaze nam vrući ljetni dani tijekom kojih je trudnicama preporučljivo ostajati u hladu i ne se izlagati ekstremnim toplinama. Nosite laganu, prozračnu, pamučnu odjeću ispod koje se nećete nesnosno znojiti. Znoj također izaziva iritacije, a posebno u kombinaciji s "agresivnijom" kozmetikom.

   

Možda je kod vas riječ o Polimorfnoj erupciji u trudnoći

Zbog brzog i ekstenzivnog širenja kože u zadnjim tjednima trudnoće, dolazi do kožnih promjena na trbuhu koje se stručnim terminom nazivaju Polimorfna erupcija u trudnoći. Ovo oboljenje manifestira se oštećenjima na površini kože različitih oblika, ponekad i pojavom mjehurići, podljeva i krastica, a najlakše ćete ga prepoznati po tome što se promjene najčešće grupiraju oko strija na trbuhu. Ponekad se spomenute promjene na koži do kraja trudnoće prošire i na dojke, bedra, nadlaktice i stražnjicu, a karakterizira ih jak svrbež. Sve zajedno spontano se povlači nakon poroda i to unutar nekoliko tjedana.
Ukoliko ste primijetili ovakve promjene na svome tijelu, svakako se javite liječniku. Oboljenje ne nosi nikakav rizik ni za majku ni za dijete, ali liječnik će vam morati pripisati neku kremicu za smirivanje svrbeža i iritacije kože. Jelena Kovačić 

bb383603-d4a8-486d-bde0-a5f2475bc730

Jako vas svrbi trudnički trbuh? To je zato što ubrzano rastete

<para>Ako vas muči trudnička nesanica, vjerujte niste jedini. Naravno, slaba je to utjeha jer bi baš sada trebali odmarati i spavati što je više moguće, a vi noćima – brojite ovčice. Bilo da vas smeta vaš trudnički trbuščić, bilo da beba baš kada se vi smirite počinje svoj „ples“, bilo da vas bole leđa, bujaju hormoni, muči žgaravica ili sasvim nešto treće, postoje mali trikovi koji bi vam mogli pomoći u lakšem utonuću u san i što mirnijoj noći sa što manje buđenja. Isprobajte neke od njih, vjerujemo da će vam isplatiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Za večeru jedite što je sporije moguće i ako je ikako moguće ne direktno prije spavanja – to će vam smanjiti mogućnost pojave žgaravice i nadutosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Izbjegavajte kofein, čajeve s visokim udjelom kofeina i teina te čokoladu – posebno u popodnevnim i večernjim satima. Radije popijte mlijeko, vodu, svježi voćni sok…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Nemojte piti mnogo neposredno prije spavanja – kako biste smanjili noćne odlaske na toalet<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Ako nemate rizičnu trudnoću vježbajte vježbe za trudnice, šećite. No, ne prije spavanja, nego u jutarnjim satima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Pokušajte ići spavati i buditi se svaki dan u isto vrijeme – prije spavanja čitajte knjigu, gledajte televiziju, slušajte smirujuću glazbu, dok ne postanete pospani.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Prije spavanja okupajte se u toploj vodi s mirisom lavande, popijte lagani čaj ili toplo mlijeko za umirenje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Neka vam bude udobno – ako je u sobi prevruće, prehladno, previše zagušljivo ili propuh, sigurno nećete dobro spavati. Također, namjestite jastuke i prekrivače na strateške pozicije kako bi vam bilo što udobnije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Nemojte čekati san – ako ne zaspite čvrsto za 20 do 30 minuta, pokušajte s čitanjem, gledanjem omiljene serije na televiziji ili nekom drugom aktivnosti koja vas opušta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9. Pokušajte se emocionalno smiriti – hormoni, ali i svakodnevne brige mogu izazivati pravi emocionalni vrtuljak. Pokušajte se ne razmišljati o brigama, nego svoje misli usmjerite na lijepe trenutke koji su prošli i koji vas tek čekaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 10. Vježbe opuštanja i disanja – kada legnete na krevet i namjestite se, pokušajte s vježbama fizičkog opuštanja. Svjesno opuštajte pojedine dijelove tijela, tako dugo do se ne opustite do kraja. Usporite disanje i usredotočite se na njega – ili slatke udarce vaše bebe koja sretno „pleše“!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Monkey Business - fotolia</para>

Kako se boriti protiv trudničke nesanice? Pokušajte s jednostavnim trikovima koji bi mogli pomoći Ako vas muči trudnička nesanica, vjerujte niste jedini. Naravno, slaba je to utjeha jer bi baš sada trebali odmarati i spavati što je više moguće, a vi noćima – brojite ovčice. Bilo da vas smeta vaš trudnički trbuščić, bilo da beba baš kada se vi smirite počinje svoj „ples“, bilo da vas bole leđa, bujaju hormoni, muči žgaravica ili sasvim nešto treće, postoje mali trikovi koji bi vam mogli pomoći u lakšem utonuću u san i što mirnijoj noći sa što manje buđenja. Isprobajte neke od njih, vjerujemo da će vam isplatiti.
   
   1. Za večeru jedite što je sporije moguće i ako je ikako moguće ne direktno prije spavanja – to će vam smanjiti mogućnost pojave žgaravice i nadutosti.
   2. Izbjegavajte kofein, čajeve s visokim udjelom kofeina i teina te čokoladu – posebno u popodnevnim i večernjim satima. Radije popijte mlijeko, vodu, svježi voćni sok…
   3. Nemojte piti mnogo neposredno prije spavanja – kako biste smanjili noćne odlaske na toalet
   4. Ako nemate rizičnu trudnoću vježbajte vježbe za trudnice, šećite. No, ne prije spavanja, nego u jutarnjim satima.
   5. Pokušajte ići spavati i buditi se svaki dan u isto vrijeme – prije spavanja čitajte knjigu, gledajte televiziju, slušajte smirujuću glazbu, dok ne postanete pospani.
   6. Prije spavanja okupajte se u toploj vodi s mirisom lavande, popijte lagani čaj ili toplo mlijeko za umirenje.
   7. Neka vam bude udobno – ako je u sobi prevruće, prehladno, previše zagušljivo ili propuh, sigurno nećete dobro spavati. Također, namjestite jastuke i prekrivače na strateške pozicije kako bi vam bilo što udobnije.
   8. Nemojte čekati san – ako ne zaspite čvrsto za 20 do 30 minuta, pokušajte s čitanjem, gledanjem omiljene serije na televiziji ili nekom drugom aktivnosti koja vas opušta.
   9. Pokušajte se emocionalno smiriti – hormoni, ali i svakodnevne brige mogu izazivati pravi emocionalni vrtuljak. Pokušajte se ne razmišljati o brigama, nego svoje misli usmjerite na lijepe trenutke koji su prošli i koji vas tek čekaju.
   10. Vježbe opuštanja i disanja – kada legnete na krevet i namjestite se, pokušajte s vježbama fizičkog opuštanja. Svjesno opuštajte pojedine dijelove tijela, tako dugo do se ne opustite do kraja. Usporite disanje i usredotočite se na njega – ili slatke udarce vaše bebe koja sretno „pleše“!
 

Foto: © Monkey Business - fotolia vam 

Kako se boriti protiv trudničke nesanice?

<para>Djeca velik dio tjedna provode s jednom od najvažnijih osoba – svojom učiteljicom. Kada joj dođete s pitanjima koja vas brinu, misleći da ćete s učiteljicom to konstruktivno raspraviti, dobijete smiren i razborit odgovor. Ali, jeste li se ikad zapitali je li to sve ili učiteljice kažu ono što želite čuti dok za sebe sačuvaju potpunu iskrenost?</para>
<para>Porazgovarali smo s nekoliko učiteljica, a ono što smo saznali moglo bi vas iznenaditi.</para>
<para>
 Ni ja ne volim zadaću.
</para>
<para>„Roditelji se često žale kako djeca imaju puno zadaće, a da budem iskrena ja im ju najradije ne bih davala uopće“, kaže učiteljica N. „Nije znanstveno dokazano da domaća zadaća poboljšava navike učenja i mislim da vrijeme poslije škole djeca radije trebaju provesti u igri. Ali, moram im dati domaće zadaće pa se trudim da ih ne bude puno. Ako to roditeljima pravi previše stresa kod kuće, voljela bih da mi to kažu – mogli bismo prilagoditi program.“</para>
<para>
 Dajem sve od sebe da bih kontrolirala problematično dijete koje ometa vaše dijete. 
</para>
<para>„Gotovo uvijek u razredu imamo jedno TAKVO dijete. Ono o kojem većina djece priča kada se vrate roditeljima, nasilno, koje se često grebe, štipa, čak i grize, koje se ljuti u razredu i od kojeg ostali strahuju, kako djeca, tako i roditelji - da će maltretirati baš njihovo dijete“, priča učiteljica P. „TAKVO dijete u pravilu ometa cijeli razred, ali uvijek se trudim da njegova ponašanja što manje utječu na drugu djecu.“</para>
<para>
 Ako postoji nekakav problem kod kuće, molim vas, javite mi i ja ću pokušati pomoći u školi.
</para>
<para>„Znam da nije lako učiteljici ispričati kako se vi i partner razvodite ili kako dijete pogađa jer je tata bio na puno poslovnih putovanja u posljednje vrijeme. Možda mislite da to nije moj posao, ali kada znam što se događa kod kuće lakše mi je shvatiti kroz što dijete prolazi i pokušati mu pomoći ako se to odražava na njegovo ponašanje u školi“, govori učiteljica P.</para>
<para>
 Nije sve u ocjenama.
</para>
<para>„Mnogi roditelji previše važnosti daju ocjenama“, kaže učiteljica N. „Ako su dali sve od sebe i imaju pozitivan stav, to je puno važnije. Također bi trebalo promotriti dijete u društvenoj okolini i izvanškolskim aktivnostima, jer puno je važnije da dijete razvija svoju osobnost i postaje potpuna osoba, nego da samo ima čiste petice u imeniku.“</para>
<para>
 Ako dijete kaže da nije ništa radilo u školi, nemojte to baš doslovno shvaćati.
</para>
<para>„Jednom prilikom mi je zaista na informativni razgovor došao roditelj koji je rekao kako dijete često kaže da <emphasis>ništa nisu radili u školi</emphasis> i zamolio me da mu objasnim zašto se to događa“, priča učiteljica K. „Ostala sam šokirana! Htjela sam mu odgovoriti da mu dijete ima 7 godina i još uvijek vjeruje u Zubić Vilu, pa da malo olabavi prije napada na mene, ali sam se ipak smirila i detaljno mu objasnila o čemu se tu zapravo radi.“</para>
<para>
 Provodite više vremena sa svojom djecom.
</para>
<para>„Često su djeca koja imaju ispade u školi, zapravo, ona čiji roditelji imaju puno posla i koji nikad nisu kući. Jednostavna je činjenica da djeca žele provoditi vrijeme sa svojim roditeljima, a ne na dnevnom boravku organiziranom u školi. Kada mi roditelji kažu da se djeca loše ponašaju, a da oni ne mogu shvatiti zašto – samo im poželim reći da pokušaju provoditi više vremena s njima i da će se stvari poboljšati, ali naravno ne mogu“, ispričala je učiteljica N.</para>
<para>
 Stalo mi je do vašeg djeteta više nego što vi to znate.
</para>
<para>„Ponekad želim samo zagrliti vaše dijete jer je tako neodoljivo ili je tužno i želim da se osjeća bolje“, kaže učiteljica K. „Naravno, ne dozvoljavam si da ikad prekoračim granice, ali stalo mi je do djece koju podučavam.“</para>
<para>
 Vaše dijete mi ispriča sve.
</para>
<para>„Pripazite što ćete govoriti ili raditi u blizini svoje djece, jer ću ja sigurno čuti o tome“, kroz smijeh govori učiteljica N. „Jednom prilikom mi je učenik ispričao kako su za vikend morali spavati kod ujaka jer je mama popila puno vina i nije mogla voziti kući.“</para>
<para>
 Ako mi želite nešto pokloniti, s poklon bonom ne možete pogriješiti. 
</para>
<para>„Ne želim zvučati ni pohlepno niti nepristojno, ali ako mi želite nešto pokloniti, stvarno ću cijeniti poklon bon od cijelog razreda“, kaže učiteljica P. „Ima odličnih prodavaonica koje nude ovu mogućnost, a koristit će mi puno više od 20 šalica za kavu. Ne biste mogli povjerovati koliko ih već imam kod kuće!“</para>

Učiteljice često požele da vam mogu reći ove stvari... Jeste li se ikad zapitali što učiteljica vašeg djeteta zapravo misli iza pomno biranih riječi i pristojnog osmijeha? Malo smo se raspitali i saznali. Djeca velik dio tjedna provode s jednom od najvažnijih osoba – svojom učiteljicom. Kada joj dođete s pitanjima koja vas brinu, misleći da ćete s učiteljicom to konstruktivno raspraviti, dobijete smiren i razborit odgovor. Ali, jeste li se ikad zapitali je li to sve ili učiteljice kažu ono što želite čuti dok za sebe sačuvaju potpunu iskrenost?
Porazgovarali smo s nekoliko učiteljica, a ono što smo saznali moglo bi vas iznenaditi.

   Ni ja ne volim zadaću.

„Roditelji se često žale kako djeca imaju puno zadaće, a da budem iskrena ja im ju najradije ne bih davala uopće“, kaže učiteljica N. „Nije znanstveno dokazano da domaća zadaća poboljšava navike učenja i mislim da vrijeme poslije škole djeca radije trebaju provesti u igri. Ali, moram im dati domaće zadaće pa se trudim da ih ne bude puno. Ako to roditeljima pravi previše stresa kod kuće, voljela bih da mi to kažu – mogli bismo prilagoditi program.“

   Dajem sve od sebe da bih kontrolirala problematično dijete koje ometa vaše dijete. 

„Gotovo uvijek u razredu imamo jedno TAKVO dijete. Ono o kojem većina djece priča kada se vrate roditeljima, nasilno, koje se često grebe, štipa, čak i grize, koje se ljuti u razredu i od kojeg ostali strahuju, kako djeca, tako i roditelji - da će maltretirati baš njihovo dijete“, priča učiteljica P. „TAKVO dijete u pravilu ometa cijeli razred, ali uvijek se trudim da njegova ponašanja što manje utječu na drugu djecu.“

   Ako postoji nekakav problem kod kuće, molim vas, javite mi i ja ću pokušati pomoći u školi.

„Znam da nije lako učiteljici ispričati kako se vi i partner razvodite ili kako dijete pogađa jer je tata bio na puno poslovnih putovanja u posljednje vrijeme. Možda mislite da to nije moj posao, ali kada znam što se događa kod kuće lakše mi je shvatiti kroz što dijete prolazi i pokušati mu pomoći ako se to odražava na njegovo ponašanje u školi“, govori učiteljica P.

   Nije sve u ocjenama.

„Mnogi roditelji previše važnosti daju ocjenama“, kaže učiteljica N. „Ako su dali sve od sebe i imaju pozitivan stav, to je puno važnije. Također bi trebalo promotriti dijete u društvenoj okolini i izvanškolskim aktivnostima, jer puno je važnije da dijete razvija svoju osobnost i postaje potpuna osoba, nego da samo ima čiste petice u imeniku.“

   Ako dijete kaže da nije ništa radilo u školi, nemojte to baš doslovno shvaćati.

„Jednom prilikom mi je zaista na informativni razgovor došao roditelj koji je rekao kako dijete često kaže da ništa nisu radili u školi i zamolio me da mu objasnim zašto se to događa“, priča učiteljica K. „Ostala sam šokirana! Htjela sam mu odgovoriti da mu dijete ima 7 godina i još uvijek vjeruje u Zubić Vilu, pa da malo olabavi prije napada na mene, ali sam se ipak smirila i detaljno mu objasnila o čemu se tu zapravo radi.“

   Provodite više vremena sa svojom djecom.

„Često su djeca koja imaju ispade u školi, zapravo, ona čiji roditelji imaju puno posla i koji nikad nisu kući. Jednostavna je činjenica da djeca žele provoditi vrijeme sa svojim roditeljima, a ne na dnevnom boravku organiziranom u školi. Kada mi roditelji kažu da se djeca loše ponašaju, a da oni ne mogu shvatiti zašto – samo im poželim reći da pokušaju provoditi više vremena s njima i da će se stvari poboljšati, ali naravno ne mogu“, ispričala je učiteljica N.

   Stalo mi je do vašeg djeteta više nego što vi to znate.

„Ponekad želim samo zagrliti vaše dijete jer je tako neodoljivo ili je tužno i želim da se osjeća bolje“, kaže učiteljica K. „Naravno, ne dozvoljavam si da ikad prekoračim granice, ali stalo mi je do djece koju podučavam.“

   Vaše dijete mi ispriča sve.

„Pripazite što ćete govoriti ili raditi u blizini svoje djece, jer ću ja sigurno čuti o tome“, kroz smijeh govori učiteljica N. „Jednom prilikom mi je učenik ispričao kako su za vikend morali spavati kod ujaka jer je mama popila puno vina i nije mogla voziti kući.“

   Ako mi želite nešto pokloniti, s poklon bonom ne možete pogriješiti. 

„Ne želim zvučati ni pohlepno niti nepristojno, ali ako mi želite nešto pokloniti, stvarno ću cijeniti poklon bon od cijelog razreda“, kaže učiteljica P. „Ima odličnih prodavaonica koje nude ovu mogućnost, a koristit će mi puno više od 20 šalica za kavu. Ne biste mogli povjerovati koliko ih već imam kod kuće!“ Mateja Krizmanić 

uciteljica fdp

Učiteljice često požele da vam mogu reći ove stvari...

<para>Kako poraditi na prevenciji u vlastitu domu, kako prepoznati znakove ovisnosti, kome se obratiti za pomoć, odgovore na ova i mnoga druga pitanja za Klinfo.hr dao je psiholog Armin Hadžić, voditelj Savjetovališta za djecu, adolescente i obitelj pri POU Hrvatski dom Petrinja.</para>
<para>Psiholog s višegodišnjim iskustvom na polju prevencije ovisnosti u djece i mladih, te otac dvoje djece (10 i 13 godina), ističe kako je iznimno važno da roditelji upravo svojim ponašanjem, svojim stavovima, navikama i pristupom životu, a osobito njegovim problemima, najviše oblikuju i odgajaju svoju djecu. Uzdignuti prst i moralne propovijedi imaju daleko manji utjecaj i djeca brzo „oguglaju“ na njih.</para>
<para>„Osobno nastojim u svojoj obitelji i braku živjeti ono što kao psiholog savjetujem i educiram druge. Svojim načinom života, svojim djelovanjem nastojim biti autentičan, kongruentan, iskren u skladu s onime što osobno i profesionalno zastupam. Ne pušim, ne pijem, ne odlazim u kladionice i kockarnice. Mislim da ne bi bilo fer da od njih tražim jedno ponašanje, govorim jednu priču, a radim drugo. To oni, na žalost, svakodnevno vide. Kod svojih roditelja, članova obitelji, nastavnika, političara i u sveprisutnim medijima. Tako djeca i mladi nauče (jer učenje se uvelike formira učenjem po modelu - gledamo druge, osobito nama značajne osobe koje služe kao uzori te usvajamo obrasce ponašanja i navike) da biti odrastao znači deklarativno govoriti jedno, a ponašati se na drugačiji način“, kaže Hadžić.</para>
<para>
 Jesu li podatci zabrinjavajući kad je riječ o problemu ovisnosti u djece i mladih u RH? Postoji li tendencija rasta broja ovisnika? U kojoj se dobi djeca danas već susreću s drogama? 
</para>
<para>Ovisnost i zlouporaba droga trenutno je (uz nasilje, rizično spolno ponašanje te zdravstvene tegobe) jedan od vodećih problema s kojim se danas susreću djeca i mladih tijekom odrastanja. Problemi konzumiranja cigareta, alkohola i droga postaju ogroman društveno-socijalni i zdravstveni te obiteljski teret, a Hrvatska se približava europskim trendovima gdje se smanjuje dob prvog konzumiranja sredstava ovisnosti na 12-14 godina, a razlike između djevojčica i dječaka u tome nestaju. Prema podatcima Europskog istraživanja o pušenju, pijenju i uzimanju droga (European School Survery Project on Alcohol and other Drugs, ESPAD iz 2007. koje je provedeno u 36 europskih država) hrvatski petnaestogodišnjaci prednjače pred europskim vršnjacima u pušenju i pijenju alkohola, a čak 21 % dječaka je probalo marihuanu. Konkretno, na trećem smo mjestu po pušenju i ekscesivnom opijanju („binge drinking“) među europskim petnaestogodišnjacima. Imamo još jedan veliki problem što u Hrvatskoj djevojke pušenjem i konzumacijom alkohola (te ostalim rizičnim ponašanjima) dostižu mladiće.</para>
<para>
 Postoji li velika razlika između urbanih i ruralnih sredina?
</para>
<para>Na područjima od posebne državne skrbi postoji povećani rizik razvoja raznih oblika ovisnosti i nezdravih oblika ponašanja. Ratna razaranja, tranzicija, trenutna gospodarska kriza, nezaposlenost, migracije stanovništva stvaraju osjećaj nesigurnosti, narušavaju stabilnost i sustav vrijednosti. To rezultira neravnotežom na intrapsihičkoj, obiteljskoj i društvenoj razini. Danas prevladavaju, i na prvom mjestu su po broju smrtnosti, osobito na tim područjima, tzv. civilizacijske bolesti koje su povezane s određenim ponašanjima, socijalnom isključenosti, navikama i stilovima življenja kod kojih veliku ulogu imaju nepravilna prehrana, stres, prekomjerno konzumiranje alkohola, cigareta, droga, premalo kretanja i tjelovježbe. Djeca i mladi su zbog činjenice da se nalaze u intenzivnom razdoblju rasta i razvoja te nedovoljne izgrađenosti neuroloških i mentalnih mehanizama kontrole osobito rizična populacija. K tome još dolazi njihova prirodna radoznalost i potraga za novim senzacijama i iskustvima te podložnost utjecajima medija, vršnjaka i okoline, a sve to predstavlja veliki rizik za razvoj neprihvatljivog ponašanja i ovisnosti.</para>
<para/>
<para>
 Djeca u gradovima sve manje vremena provode u igri na otvorenom, dječji rasporedi su prepuni organiziranih obveza. Je li to dobar način prevencije kad je znanstveno potvrđeno da dijete treba i igru bez nadzora odraslih?
</para>
<para>Djeca trebaju i vrijeme za nesmetanu igru za „biti dijete“, u društvu vršnjaka, u prirodi. Današnjoj djeci uskraćujemo osjećaj avanture, istraživanja prirode, vlastitih granica. Današnji odgojni stil ima tendenciju da se s jedne strane prezaštitnički odnosimo prema njima uz elemente prepopustljivog odgoja i izvjesnog zanemarivanja djetetovih prirodnih emocionalnih i razvojih potreba. Nije lako biti roditelj, u stvari to je najteža uloga u životu (uz bračnu ulogu).</para>
<para>
 Na koji sve način roditelj može spriječiti ovisnost? Kako djetetu koje ulazi u pubertet objasniti da nije cool piti, pušiti i drogirati se ako to rade njegovi vršnjaci?
</para>
<para>Kao što smo već uvodno naglasili, roditelji najsnažnije odgojno djeluju učenjem po modelu, kroz svoje svakodnevno ponašanje te odnos prema sredstvima ovisnosti. Oni su uzor svome djetetu. Roditelj koji sam ne puši, rijetko konzumira alkohol, ne konzumira droge, razgovara s djecom, izražava jasan, nedvosmislen stav prema sredstvima ovisnosti. Važno je to činiti i na konkretnim primjerima iz stvarnog života, reagirati u trenutku i biti dosljedan. Roditeljski dom bi trebalo biti mjesto u kojem dijete stječe zdrave životne navike. To čini bazu, fundament za sljedeću fazu, a to je pubertet i adolescencija kada roditeljski utjecaj slabi pred utjecajem vršnjaka i okoline. Stavovi roditeljskog doma sada bi trebali biti u velikoj mjeri internalizirani, tj. postati dio djetetova vlastitog sustava vrijednosti („koordinatnog sustava unutar kojeg se kreće i koji mu daje oslonac i sigurnost“) tako da se adolescent može uspješno nositi s vršnjačkim pritiskom i utjecajem okoline. To je jedna jako rizična faza čiji je ishod često neizvjestan. Roditelji koji su do tada uspostavili dobru i iskrenu komunikaciju s djetetom koje je sigurno privrženo imaju veliku vjerojatnost da im dijete neće „skliznuti“ u rizičnu konzumaciju droga.</para>
<para>
 Koja djeca su u rizičnoj skupini da postanu ovisnici? Koliko nepovoljna obiteljska klima pridonosi ovisničkom ponašanju, a koliko utjecaj okoline?
</para>
<para>To je jedno od jako interesantnih pitanja koje intrigira veliki broj stručnjaka i istraživača na polju ovisnosti. Ta je tema toliko široka da bi trebalo nekoliko poglavlja samo o njoj pisati. Ukratko, prema danas vladajućem biopsihosocijalnom modelu faktori rizika za razvoj ovisnosti su: genetika (približno 40-60 % rizika za razvoj ovisnosti o alkoholu i drogama genetski je determinirano). Psihički čimbenici: smetnje ponašanja i učenja (ADD/ADHD, osobito u kombinaciji s poremećajem ponašanja), trauma u djetinjstvu (nasilje, zlostavljanje), početak u mlađoj životnoj dobi (djeca koja počnu piti s 13 godina, njih 43 % će razviti ovisnost do odrasle dobi; depresija, anksioznost, poremećaji ličnosti. Funkcionalnost obitelji: kvaliteta odgoja (disfunkcionalne obitelji, rastave i neprilagođeni odgojni obrasci). Utjecaj okruženja: dostupnost droga, utjecaj i pritisak vršnjaka, negativni utjecaj medija... Ugledni američki znanstvenik i publicist Daniel Goleman („Emocionalna inteligencija, Socijalna inteligencija“) navodi kako je jedan od ključnih faktora koji mlade osobe nakon konzumacije vodi u put ovisnosti postojanje emocionalne i psihičke neravnoteže i osjetljivosti (neurokemijski disbalans u mozgu) tako da te mlade osobe drogu počinju koristiti kao svojevrstan lijek, sredstvo „samoliječenja“ za svoja bazična stanja tjeskobe, bijesa, nemira, potištenosti i sl. Svako sredstvo ovisnosti ima i specifično farmakološko i neurokemijsko djelovanje te djeluje na određena emocionalna stanja i tegobe. U odrasloj dobi, osobito ženskoj populaciji, raširena je zlouporaba i ovisnost o psihofarmacima tzv. „tabletama za živce i smirenje“. A to je upravo to. „Samoliječenje“.</para>
<para>
 U kojoj dobi je potrebno započeti edukaciju (kako u školi, tako i kod kuće)? 
</para>
<para>Edukaciju treba započeti od najranije dobi, ali s naglaskom na razvijanje zdravih životnih navika, zdrave prehrane, fizičke aktivnosti, kretanja u prirodi, ljubavi i brige prema životinjama, okolišu, do zdravog i odgovornog odnosa prema suvremenim tehnologijama (mobitel, tablet, laptop, TV, i sl.) koji su nam već i danas jedan od velikih problema zbog njihovog podcijenjenog ovisničkog potencijala i rizika. Najrizičnije su nam upravo sadašnje najmlađe generacije, jer roditelji u neznanju s ponosom gledaju na to kako njihovo dijete „lista“ i pregledava tablet prije nego što je primilo knjigu u ruku. Imat ćemo epidemiju tih novih tzv. nekemijskih ovisnosti (internet, društvene mreže, PC igrice, kockanje, klađenje). Zato roditelji trebaju biti senzibilizirani već od najranije dobi i svjesno ograničavati i kontrolirati uporabu i vrijeme koje dijete provodi s jednim od suvremenih medija i uređaja.</para>
<para>Kada se uzme u obzir cijena liječenja od ovisnosti, vidljivo je da ovisnost zahtijeva znatna sredstva naše zajednice za saniranje posljedica zlouporabe sredstava ovisnosti. Puno je učinkovitije i financijski „isplativije“ ulagati u kvalitetne programe prevencije, kojima djelujemo i na sprječavanja nekih drugih oblika neprilagođenih ponašanja. Savjetovalište je 2012. godine pokrenulo program univerzalne prevencije ovisnosti za djecu i mlade pod nazivom „Škola Ne-ovisnosti“ koji se realizira uz potporu Sisačko-moslavačke županije. Intenzivno radim na prevenciji ovisnosti već od vrtićke dobi sve do srednjoškolske populacije. Držim radionice, predavanje, tribine, savjetovanja, edukacije za nastavnike i roditelje te umjetničke radionice i izložbe u suradnji sa stručnjacima.</para>
<para>
 Koji bi znakovi – fizički, psihički – kod djeteta trebali zabrinuti roditelje? Kako bi roditelji trebali reagirati? Kome se mogu obratiti za pomoć?
</para>
<para>Budući da su promjene u ponašanju i raspoloženju sastavni dio puberteta i adolescencije, nije jednostavno razlučiti što je prirodno odrastanje, a što mogući znak konzumacije droga. Na konzumaciju droga ukazuju: čudan miris dima na odjeći, kosi (po spaljenom sijenu), često crvene, upaljene oči, neuobičajeno pojačan apetit nakon večernjeg izlaska, promjene u širini zjenica, hodu, govoru, novo „problematično“ društvo za koje znate da ima konzumenta i ovisnika, otuđivanje novaca i predmeta iz obitelji, snažan gubitak interesa za školu i uobičajene aktivnosti pa čak i hobije, sport, agresivnost tipa „acting out“ i sl. Važno je komunicirati sa školom i pratiti promjene koje se događaju. Najbolje je što prije potražiti pomoć stručnjaka. Roditelji se u Zagrebu mogu obratiti za pomoć i savjet (i besplatno testiranje urina na droge) npr. kod Službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Zagreb, Mirogojska cesta 16 (Ttel: 01 46 96 111; <ulink url="http://www.stampar.hr">www.stampar.hr</ulink> ili jednostavno na anti-droga telefon 0800-8008 od 8:30 do 16:30).</para>
<para>
 U zadnje vrijeme se u medijima mnogo govori i piše o tzv. novim drogama kao što su osvježivači prostora, koje dijete može kupiti na legalan način. Koliko su te droge uzele maha u nas i kako društvo i roditelji mogu doskočiti tom problemu? 
</para>
<para>Veliki nam je problem što su nove sintetičke droge sve češće i u Hrvatskoj. Koliko znam od 2008. na tržištu ih je registrirano oko 150. Riječ je o sintetičkim opijatima, sintetičkom kokainu i sintetičkoj marihuani koji su snažnijeg djelovanja od njihovih „prirodnih“ inačica. Najveći je problem što nisu na listi zabranjenih tvari (niti policija može sankcionirati konzumente i distributere, niti postoje testeri kojima bi se dokazala njihova prisutnost u organizmu). Neke od njih, npr. K-2 ili Spice, Galaxy, Wertex (potpuri - sušene latice, lišće, začini i slično koje se koristi kao ukras i daje miris prostoru, ali su „pošpricane“ sintetičkim kanabiodima-marihuanom). Od toga je smrtno stradao 15-godišnji srednjoškolac u centru Zagreba. Smotan u cigaretu ima sličan učinak marihuani, a može rezultirati simptomima poput halucinacija, povraćanja, shizofrenije i smrću. U Njemačkoj i 11 europskih država ta je supstanca zabranjena. Mefedron, službeno predstavljan kao umjetno gnojivo pod nazivom Molly, ima učinak sličan ecstasyju i trenutno je u zapadnim zemljama među najopasnijim uličnim drogama. Njezine posljedice uz mučninu, paranoju, halucinacije i ubrzanje srčanog ritma su i dehidracija, zatajenje organa pa i smrt. Dostupna je i u Hrvatskoj. Kao umjetno gnojivo, tu je drogu u mnogim zemljama legalno posjedovati pa i distribuirati, tako da policija ima vezane ruke. Nafiron, zvan NRG-1, najopasnija i smrtonosnija nova droga višestruko je jača od cracka i izaziva jaču ovisnost od heroina. Posljedice mogu biti oštećenje mozga, suicidalne misli pa i smrt, a ima efekt kao kokain, kristalni metamfetamin i ecstasy skupa. Važno je senzibilizirati društvo, javnost i roditelje na taj novi problem jer klinci znaju puno više od nas, a društvenim mrežama se informacije i dezinformacije šire kao zaraza.</para>

INTERVJU Armin Hadžić: U RH imamo oko 150 sintetičkih droga koje su potpuno legalne i dostupne djeci Roditelji svakodnevno sa strepnjom promatraju pojavu novih sintetičkih droga u Hrvatskoj koje se mogu legalno kupiti. Kako poraditi na prevenciji u vlastitu domu, kako prepoznati znakove ovisnosti, kome se obratiti za pomoć, odgovore na ova i mnoga druga pitanja za Klinfo.hr dao je psiholog Armin Hadžić, voditelj Savjetovališta za djecu, adolescente i obitelj pri POU Hrvatski dom Petrinja.
Psiholog s višegodišnjim iskustvom na polju prevencije ovisnosti u djece i mladih, te otac dvoje djece (10 i 13 godina), ističe kako je iznimno važno da roditelji upravo svojim ponašanjem, svojim stavovima, navikama i pristupom životu, a osobito njegovim problemima, najviše oblikuju i odgajaju svoju djecu. Uzdignuti prst i moralne propovijedi imaju daleko manji utjecaj i djeca brzo „oguglaju“ na njih.
„Osobno nastojim u svojoj obitelji i braku živjeti ono što kao psiholog savjetujem i educiram druge. Svojim načinom života, svojim djelovanjem nastojim biti autentičan, kongruentan, iskren u skladu s onime što osobno i profesionalno zastupam. Ne pušim, ne pijem, ne odlazim u kladionice i kockarnice. Mislim da ne bi bilo fer da od njih tražim jedno ponašanje, govorim jednu priču, a radim drugo. To oni, na žalost, svakodnevno vide. Kod svojih roditelja, članova obitelji, nastavnika, političara i u sveprisutnim medijima. Tako djeca i mladi nauče (jer učenje se uvelike formira učenjem po modelu - gledamo druge, osobito nama značajne osobe koje služe kao uzori te usvajamo obrasce ponašanja i navike) da biti odrastao znači deklarativno govoriti jedno, a ponašati se na drugačiji način“, kaže Hadžić.

   Jesu li podatci zabrinjavajući kad je riječ o problemu ovisnosti u djece i mladih u RH? Postoji li tendencija rasta broja ovisnika? U kojoj se dobi djeca danas već susreću s drogama? 

Ovisnost  i zlouporaba droga trenutno je (uz nasilje, rizično spolno ponašanje te zdravstvene tegobe) jedan od vodećih problema s kojim se danas susreću djeca i mladih tijekom odrastanja. Problemi konzumiranja cigareta, alkohola i droga postaju ogroman društveno-socijalni i zdravstveni te obiteljski teret, a Hrvatska se približava europskim trendovima gdje se smanjuje dob prvog konzumiranja sredstava ovisnosti na 12-14 godina, a razlike između djevojčica i dječaka u tome nestaju. Prema podatcima Europskog istraživanja o pušenju, pijenju i uzimanju droga (European School Survery Project on Alcohol and other Drugs, ESPAD iz 2007. koje je provedeno u 36 europskih država) hrvatski petnaestogodišnjaci prednjače pred europskim vršnjacima u pušenju i pijenju alkohola, a čak 21 % dječaka je probalo marihuanu. Konkretno, na trećem smo mjestu po pušenju i ekscesivnom opijanju („binge drinking“) među europskim petnaestogodišnjacima. Imamo još jedan veliki problem što u Hrvatskoj djevojke pušenjem i konzumacijom alkohola (te ostalim rizičnim ponašanjima) dostižu mladiće.

   Postoji li velika razlika između urbanih i ruralnih sredina?

Na područjima od posebne državne skrbi postoji povećani rizik razvoja raznih oblika ovisnosti i nezdravih oblika ponašanja. Ratna razaranja, tranzicija, trenutna gospodarska kriza, nezaposlenost, migracije stanovništva stvaraju osjećaj nesigurnosti, narušavaju stabilnost i sustav vrijednosti. To rezultira neravnotežom na intrapsihičkoj, obiteljskoj i društvenoj razini. Danas prevladavaju, i na prvom mjestu su po broju smrtnosti, osobito na tim područjima, tzv. civilizacijske bolesti koje su povezane s određenim ponašanjima, socijalnom isključenosti,  navikama i stilovima življenja kod kojih veliku ulogu imaju nepravilna prehrana, stres, prekomjerno konzumiranje alkohola, cigareta, droga, premalo kretanja i tjelovježbe. Djeca i mladi su zbog činjenice da se nalaze u intenzivnom razdoblju rasta i razvoja te nedovoljne izgrađenosti neuroloških i mentalnih mehanizama kontrole osobito rizična populacija. K tome još dolazi njihova prirodna radoznalost i potraga za novim senzacijama i iskustvima te podložnost utjecajima medija, vršnjaka i okoline, a sve to predstavlja veliki rizik za razvoj neprihvatljivog ponašanja i ovisnosti.


   Djeca u gradovima sve manje vremena provode u igri na otvorenom, dječji rasporedi su prepuni organiziranih obveza. Je li to dobar način prevencije kad je znanstveno potvrđeno da dijete treba i igru bez nadzora odraslih?

Djeca trebaju i vrijeme za nesmetanu igru za „biti dijete“, u društvu vršnjaka, u prirodi. Današnjoj djeci uskraćujemo osjećaj avanture, istraživanja prirode, vlastitih granica. Današnji odgojni stil ima tendenciju da se s jedne strane prezaštitnički odnosimo prema njima uz elemente prepopustljivog odgoja i izvjesnog zanemarivanja djetetovih prirodnih emocionalnih i razvojih potreba. Nije lako biti roditelj, u stvari to je najteža uloga u životu (uz bračnu ulogu).

   Na koji sve način roditelj može spriječiti ovisnost? Kako djetetu koje ulazi u pubertet objasniti da nije cool piti, pušiti i drogirati se ako to rade njegovi vršnjaci?

Kao što smo već uvodno naglasili, roditelji najsnažnije odgojno djeluju učenjem po modelu, kroz svoje svakodnevno ponašanje te odnos prema sredstvima ovisnosti. Oni su uzor svome djetetu. Roditelj koji sam ne puši, rijetko konzumira alkohol, ne konzumira droge, razgovara s djecom, izražava jasan, nedvosmislen stav prema sredstvima ovisnosti. Važno je to činiti i na konkretnim primjerima iz stvarnog života, reagirati u trenutku i biti dosljedan. Roditeljski dom bi trebalo biti mjesto u kojem dijete stječe zdrave životne navike. To čini bazu, fundament za sljedeću fazu, a to je pubertet i adolescencija kada roditeljski utjecaj slabi pred utjecajem vršnjaka i okoline. Stavovi roditeljskog doma sada bi trebali biti u velikoj mjeri internalizirani, tj. postati dio djetetova vlastitog sustava vrijednosti („koordinatnog sustava unutar kojeg se kreće i koji mu daje oslonac i sigurnost“) tako da se adolescent može uspješno nositi s vršnjačkim pritiskom i utjecajem okoline. To je jedna jako rizična faza čiji je ishod često neizvjestan. Roditelji koji su do tada uspostavili dobru i iskrenu komunikaciju s djetetom koje je sigurno privrženo imaju veliku vjerojatnost da im dijete neće „skliznuti“ u rizičnu konzumaciju droga.

   Koja djeca su u rizičnoj skupini da postanu ovisnici? Koliko nepovoljna obiteljska klima pridonosi ovisničkom ponašanju, a koliko utjecaj okoline?

To je jedno od jako interesantnih pitanja koje intrigira veliki broj stručnjaka i istraživača na polju ovisnosti. Ta je tema toliko široka da bi trebalo nekoliko poglavlja samo o njoj pisati. Ukratko, prema danas vladajućem biopsihosocijalnom modelu faktori rizika za razvoj ovisnosti su: genetika (približno 40-60 % rizika za razvoj ovisnosti o alkoholu i drogama genetski je determinirano). Psihički čimbenici: smetnje ponašanja i učenja (ADD/ADHD, osobito u kombinaciji s poremećajem ponašanja), trauma u djetinjstvu (nasilje, zlostavljanje), početak u mlađoj životnoj dobi (djeca koja počnu piti s 13 godina, njih 43 % će razviti ovisnost do odrasle dobi; depresija, anksioznost, poremećaji ličnosti. Funkcionalnost obitelji: kvaliteta odgoja (disfunkcionalne obitelji, rastave i neprilagođeni odgojni obrasci). Utjecaj okruženja: dostupnost droga, utjecaj i pritisak vršnjaka, negativni utjecaj medija... Ugledni američki znanstvenik i publicist Daniel Goleman („Emocionalna inteligencija, Socijalna inteligencija“) navodi kako je jedan od ključnih faktora koji mlade osobe nakon konzumacije vodi u put ovisnosti postojanje emocionalne i psihičke neravnoteže i osjetljivosti (neurokemijski disbalans u mozgu) tako da te mlade osobe drogu počinju koristiti kao svojevrstan lijek, sredstvo „samoliječenja“ za svoja bazična stanja tjeskobe, bijesa, nemira, potištenosti i sl. Svako sredstvo ovisnosti ima i specifično farmakološko i neurokemijsko djelovanje te djeluje na određena emocionalna stanja i tegobe. U odrasloj dobi, osobito ženskoj populaciji, raširena je zlouporaba i ovisnost o psihofarmacima tzv. „tabletama za živce i smirenje“. A to je upravo to. „Samoliječenje“.

   U kojoj dobi je potrebno započeti edukaciju (kako u školi, tako i kod kuće)? 

Edukaciju treba započeti od najranije dobi, ali s naglaskom na razvijanje zdravih životnih navika, zdrave prehrane, fizičke aktivnosti, kretanja u prirodi, ljubavi i brige prema životinjama, okolišu, do zdravog i odgovornog odnosa prema suvremenim tehnologijama (mobitel, tablet, laptop, TV, i sl.) koji su nam već i danas jedan od velikih problema zbog njihovog podcijenjenog ovisničkog potencijala i rizika. Najrizičnije su nam upravo sadašnje najmlađe generacije, jer roditelji u neznanju s ponosom gledaju na to kako njihovo dijete „lista“ i pregledava tablet prije nego što je primilo knjigu u ruku. Imat ćemo epidemiju tih novih tzv. nekemijskih ovisnosti (internet, društvene mreže, PC igrice, kockanje, klađenje). Zato roditelji trebaju biti senzibilizirani već od najranije dobi i svjesno ograničavati i kontrolirati uporabu i vrijeme koje dijete provodi s jednim od suvremenih medija i uređaja.
Kada se uzme u obzir cijena liječenja od ovisnosti, vidljivo je da ovisnost zahtijeva znatna sredstva naše zajednice za saniranje posljedica zlouporabe sredstava ovisnosti. Puno je učinkovitije i financijski „isplativije“ ulagati u kvalitetne programe prevencije, kojima djelujemo i na sprječavanja nekih drugih oblika neprilagođenih ponašanja. Savjetovalište je 2012. godine pokrenulo program univerzalne prevencije ovisnosti za djecu i mlade pod nazivom „Škola Ne-ovisnosti“ koji se realizira uz potporu Sisačko-moslavačke županije. Intenzivno radim na prevenciji ovisnosti već od vrtićke dobi sve do srednjoškolske populacije. Držim radionice, predavanje, tribine, savjetovanja, edukacije za nastavnike i roditelje te umjetničke radionice i izložbe u suradnji sa stručnjacima.

   Koji bi znakovi – fizički, psihički – kod djeteta trebali zabrinuti roditelje? Kako bi roditelji trebali reagirati? Kome se mogu obratiti za pomoć?

Budući da su promjene u ponašanju i raspoloženju sastavni dio puberteta i adolescencije, nije jednostavno razlučiti što je prirodno odrastanje, a što mogući znak konzumacije droga. Na konzumaciju droga ukazuju: čudan miris dima na odjeći, kosi (po spaljenom sijenu), često crvene, upaljene oči, neuobičajeno pojačan apetit nakon večernjeg izlaska, promjene u širini zjenica, hodu, govoru, novo „problematično“ društvo za koje znate da ima konzumenta i ovisnika, otuđivanje novaca i predmeta iz obitelji, snažan gubitak interesa za školu i uobičajene aktivnosti pa čak i hobije, sport, agresivnost tipa „acting out“ i sl. Važno je komunicirati sa školom i pratiti promjene koje se događaju. Najbolje je što prije potražiti pomoć stručnjaka. Roditelji se u Zagrebu mogu obratiti za pomoć i savjet (i besplatno testiranje urina na droge) npr. kod Službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Zagreb, Mirogojska cesta 16 (Ttel: 01 46 96 111; www.stampar.hr ili jednostavno na anti-droga telefon 0800-8008 od 8:30 do 16:30).

   U zadnje vrijeme se u medijima mnogo govori i piše o tzv. novim drogama kao što su osvježivači prostora, koje dijete može kupiti na legalan način. Koliko su te droge uzele maha u nas i kako društvo i roditelji mogu doskočiti tom problemu? 

Veliki nam je problem što su nove sintetičke droge sve češće i u Hrvatskoj. Koliko znam od 2008. na tržištu ih je registrirano oko 150. Riječ je o sintetičkim opijatima, sintetičkom kokainu i sintetičkoj marihuani koji su snažnijeg djelovanja od njihovih „prirodnih“ inačica. Najveći je problem što nisu na listi zabranjenih tvari (niti policija može sankcionirati konzumente i distributere, niti postoje testeri kojima bi se dokazala njihova prisutnost u organizmu). Neke od njih, npr. K-2 ili Spice, Galaxy, Wertex  (potpuri - sušene latice, lišće, začini i slično koje se koristi kao ukras i daje miris prostoru, ali su „pošpricane“ sintetičkim kanabiodima-marihuanom). Od toga je smrtno stradao 15-godišnji srednjoškolac u centru Zagreba. Smotan u cigaretu ima sličan učinak marihuani, a može rezultirati simptomima poput halucinacija, povraćanja, shizofrenije i smrću. U Njemačkoj i 11 europskih država ta je supstanca zabranjena. Mefedron, službeno predstavljan kao umjetno gnojivo pod nazivom Molly, ima učinak sličan ecstasyju i trenutno je u zapadnim zemljama među najopasnijim uličnim drogama. Njezine posljedice uz mučninu, paranoju, halucinacije i ubrzanje srčanog ritma su i dehidracija, zatajenje organa pa i smrt. Dostupna je i u Hrvatskoj. Kao umjetno gnojivo, tu je drogu u mnogim zemljama legalno posjedovati pa i distribuirati, tako da policija ima vezane ruke. Nafiron, zvan NRG-1, najopasnija i smrtonosnija nova droga višestruko je jača od cracka i izaziva jaču ovisnost od heroina. Posljedice mogu biti oštećenje mozga, suicidalne misli pa i smrt, a ima efekt kao kokain, kristalni metamfetamin i ecstasy skupa. Važno je senzibilizirati društvo, javnost i roditelje na taj novi problem jer klinci znaju puno više od nas, a društvenim mrežama se informacije i dezinformacije šire kao zaraza. Janja Čaisa 

fotke 793

INTERVJU Armin Hadžić: U RH imamo oko 150 sintetičkih droga koje su potpuno legalne i dostupne djeci

<para>Ova virusna zarazna bolest puno je opasnija kada od nje obole odrasli, koji su je nekim čudom preskočili u ranom djetinjstvu i nalaze se u 5 posto stanovništva koje se nije zarazilo između 3. i 10. godine - tipičnoj dobi za vodene kozice.</para>
<para>Naime, klinička slika odraslog oboljelog je teža, a i mogućnosti da dođe do komplikacija puno su veće. Liječnici posebno upozoravaju na vodene kozice tijekom trudnoće jer posljedice mogu biti vrlo ozbiljne, posebno u ako se pojave u prvom tromjesečju.</para>
<para>No prvo dobre vijesti - neke statistike pokazuju da će maksimalno 3 žene na njih 1000 dobiti vodene kozice u trudnoći, što je oko 0,3 posto ili manje. Bilo bi dobro da se raspitate jeste li preboljeli vodene kozice kao dijete, pa ako niste, pripremite se unaprijed na eventualno iznenađenje, odnosno pokušajte izbjegavati doticaj sa zaraženim mališanima. Opcija je i cijepljenje protiv vodenih kozica prije samog začeća, ali o tome se posavjetujte sa svojim liječnikom.</para>
<para>Vodene kozice se prenose kapljičnim putem, najčešće pljuckanjem tijekom razgovora, kašljanjem, kihanjem, dolaskom u doticaj s nosnim iscjetkom ili samom tekućinom iz mjehurića. Da, vodene kozice manifestiraju se kao niz malenih, crvenih, vodenih bubuljica po čitavoj površini kože. Izgledaju poput osipa i jako svrbe. Kod djece se za vodene kozice rijetko pripisuju neki lijekovi, ali im se svrbež i peckanje olakšavaju raznim kremicama i serumima. Liječenje odraslih ovisi o ozbiljnosti simptoma (neki će ih "prehodati", a neki mogu ostati prikovani uz krevet s visokom temperaturom i raznim ozbiljnim upalama).</para>
<para>Ako niste sigurni jeste li preboljeli vodene kozice, to možete otkriti krvnim testiranjem.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Zašto nije poželjno imati vodene kozice tijekom trudnoće?</heading4>
<para>
Osim što će vas uz sve druge boljke i neugodnosti svrbež jednostavno izluditi, što ćete se osjećati loše, možda dobiti temperaturu, vodene kozice mogu izazvati puno ozbiljnije komplikacije i za vas i za bebu u vašem trbuhu.</para>
<para>Stoga, ako ste se zarazili, obavezno se javite liječniku i odmah ga zatražite da prati vaše stanje.</para>
<para>Vodene kozice mogu dovesti do raznih upala vitalnih organa, najčešće upale pluća, no, iako vrlo rijetko, zabilježeni su i upalni procesi na jetri (hepatitis), zglobovima, srčanim mišićima i mozgu (encefalitis). Nadalje, virusne vodene kozice mogu se prenijeti na neka područja kao što su oko, ždrijelo, grkljan, spolni organ i slične sluznice, gdje izazivaju niz problema, od problema s disanjem do gubitka vida.</para>
<para>Ovako ozbiljne komplikacije vrlo su rijetke i uglavnom izlječive, ali najvažnije je da vaš liječnik prati napredovanje bolesti i da idete na redovite preglede. Ukoliko posumnjate na bilo kakvo pogoršanje, odmah se zaputite na hitnu. Najbolje je ne riskirati.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<heading4>Koji su rizici za bebu prije rođenja?</heading4>
<para>
Eventualne komplikacije koje se mogu pojaviti kod bebe koja se razvija u majčinu trbuhu, variraju ovisno o tome do kojeg je tjedna trudnoća uznapredovala kada se mama zarazila.</para>
<para>Ne postoje znanstveno dokazane činjenice koje bi povezale vodene kozice s rizikom od pobačaja do 28. tjedna trudnoće. Međutim, postoji mali rizik da beba razvije takozvani fetalni varičela sindrom (FVS) koji može oštetiti bebinu kožu, oči, noge, ruke, mozak, mjehur i crijeva.</para>
<para>Ukoliko mama dobije vodene kozice između 28. i 36. tjedna trudnoće, virus se transferira u bebin organizam, ali ne radi nikakve probleme, odnosno ne aktivira se i nema simptoma. Barem nisu zabilježeni u praksi. Ipak, virus se može aktivirati u prvoj godini djetetova života i izazvati poznati osip na koži.</para>
<para>Kada se mama zarazi vodenim kozicama nakon 36. tjedna trudnoće, beba se može inficirati i roditi s vodenim kozicama.
</para>
<heading4>Koji su rizici za novorođenče?</heading4>
<para>
Velika je vjerojatnost da će novorođena beba od majke dobiti vodene kozice:
- ako se majka zarazila netom prije termina poroda, a beba je rođena unutar sedam dana od razvoja i pojave osipa
- ako se majka zarazila unutar sedam dana od poroda.</para>
<para>Vodene kozice kod novorođenčeta mogu se liječiti kao i kod male djece, a brigu o tome moraju preuzeti nadzorni pedijatri na odjelu.</para>
<para> </para>

Vodene kozice u trudnoći - postoje li rizici za mamu i bebu? Zasigurno vam je poznata teorija po kojoj je mnogo teže preboljeti vodene kozice u odrasloj dobi nego u djetinjstvu. Praksa pokazuje da je to doista tako. Ova virusna zarazna bolest puno je opasnija kada od nje obole odrasli, koji su je nekim čudom preskočili u ranom djetinjstvu i nalaze se u 5 posto stanovništva koje se nije zarazilo između 3. i 10. godine - tipičnoj dobi za vodene kozice.
Naime, klinička slika odraslog oboljelog je teža, a i mogućnosti da dođe do komplikacija puno su veće. Liječnici posebno upozoravaju na vodene kozice tijekom trudnoće jer posljedice mogu biti vrlo ozbiljne, posebno u ako se pojave u prvom tromjesečju.
No prvo dobre vijesti - neke statistike pokazuju da će maksimalno 3 žene na njih 1000 dobiti vodene kozice u trudnoći, što je oko 0,3 posto ili manje. Bilo bi dobro da se raspitate jeste li preboljeli vodene kozice kao dijete, pa ako niste, pripremite se unaprijed na eventualno iznenađenje, odnosno pokušajte izbjegavati doticaj sa zaraženim mališanima. Opcija je i cijepljenje protiv vodenih kozica prije samog začeća, ali o tome se posavjetujte sa svojim liječnikom.
Vodene kozice se prenose kapljičnim putem, najčešće pljuckanjem tijekom razgovora, kašljanjem, kihanjem, dolaskom u doticaj s nosnim iscjetkom ili samom tekućinom iz mjehurića. Da, vodene kozice manifestiraju se kao niz malenih, crvenih, vodenih bubuljica po čitavoj površini kože. Izgledaju poput osipa i jako svrbe. Kod djece se za vodene kozice rijetko pripisuju neki lijekovi, ali im se svrbež i peckanje olakšavaju raznim kremicama i serumima. Liječenje odraslih ovisi o ozbiljnosti simptoma (neki će ih "prehodati", a neki mogu ostati prikovani uz krevet s visokom temperaturom i raznim ozbiljnim upalama).
Ako niste sigurni jeste li preboljeli vodene kozice, to možete otkriti krvnim testiranjem.
 

Zašto nije poželjno imati vodene kozice tijekom trudnoće?

Osim što će vas uz sve druge boljke i neugodnosti svrbež jednostavno izluditi, što ćete se osjećati loše, možda dobiti temperaturu, vodene kozice mogu izazvati puno ozbiljnije komplikacije i za vas i za bebu u vašem trbuhu.
Stoga, ako ste se zarazili, obavezno se javite liječniku i odmah ga zatražite da prati vaše stanje.
Vodene kozice mogu dovesti do raznih upala vitalnih organa, najčešće upale pluća, no, iako vrlo rijetko, zabilježeni su i upalni procesi na jetri (hepatitis), zglobovima, srčanim mišićima i mozgu (encefalitis). Nadalje, virusne vodene kozice mogu se prenijeti na neka područja kao što su oko, ždrijelo, grkljan, spolni organ i slične sluznice, gdje izazivaju niz problema, od problema s disanjem do gubitka vida.
Ovako ozbiljne komplikacije vrlo su rijetke i uglavnom izlječive, ali najvažnije je da vaš liječnik prati napredovanje bolesti i da idete na redovite preglede. Ukoliko posumnjate na bilo kakvo pogoršanje, odmah se zaputite na hitnu. Najbolje je ne riskirati.

   

Koji su rizici za bebu prije rođenja?

Eventualne komplikacije koje se mogu pojaviti kod bebe koja se razvija u majčinu trbuhu, variraju ovisno o tome do kojeg je tjedna trudnoća uznapredovala kada se mama zarazila.
Ne postoje znanstveno dokazane činjenice koje bi povezale vodene kozice s rizikom od pobačaja do 28. tjedna trudnoće. Međutim, postoji mali rizik da beba razvije takozvani fetalni varičela sindrom (FVS) koji može oštetiti bebinu kožu, oči, noge, ruke, mozak, mjehur i crijeva.
Ukoliko mama dobije vodene kozice između 28. i 36. tjedna trudnoće, virus se transferira u bebin organizam, ali ne radi nikakve probleme, odnosno ne aktivira se i nema simptoma. Barem nisu zabilježeni u praksi. Ipak, virus se može aktivirati u prvoj godini djetetova života i izazvati poznati osip na koži.
Kada se mama zarazi vodenim kozicama nakon 36. tjedna trudnoće, beba se može inficirati i roditi s vodenim kozicama.

Koji su rizici za novorođenče?

Velika je vjerojatnost da će novorođena beba od majke dobiti vodene kozice:
- ako se majka zarazila netom prije termina poroda, a beba je rođena unutar sedam dana od razvoja i pojave osipa
- ako se majka zarazila unutar sedam dana od poroda.
Vodene kozice kod novorođenčeta mogu se liječiti kao i kod male djece, a brigu o tome moraju preuzeti nadzorni pedijatri na odjelu.
  Jelena Kovačić 

photos of ugly problem skin girl on beige background

Vodene kozice u trudnoći - postoje li rizici za mamu i bebu?

<para>Mada do početka školske godine ima još vremena, sada su pred budućim prvašićima i njihovim roditeljima najintenzivniji mjeseci priprema, vrijeme kada se obavljaju sve potrebne aktivnosti kako bi početkom jeseni mogli prvi put sjesti u školske klupe. Gdje i kada obaviti testiranja psihofizičkog stanja djeteta, kada su upisi u školu, što je potrebno za upis, te kao i ostale najvažnije informacije donosimo u kratkom vodiču za roditelje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 U prvi razred sa 6. godina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U prvi razred osnovne škole upisuju se djeca koja su do 1. travnja 2015. godine navršila 6 godina života. Za dijete koje nije školski obveznik, a do kraja 2015. godine navršit će šest godina, roditelj ili skrbnik može podnijeti zahtjev za uvrštavanje djeteta u popis školskih obveznika. Taj zahtjev je trebalo podnijeti najkasnije do 31.ožujka 2015.godine. Nakon toga gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport izdaje uvjerenje temeljem kojega dijete može pristupiti utvrđivanju psihofizičkog stanja prije upisa u prvi razred.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Odgoda upisa
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ocijeni li stručno povjerenstvo na temelju pregleda da je dijete spremno za školu, izdaje se rješenje o prijevremenom upisu u prvi razred. Upravo je kod te djece koja u obaveznom roku do 1. travnja tekuće godine neće još navršiti šest godina, nego tek koji mjesec kasnije, najčešće dvojba trebaju li krenuti u školu ili ipak pričekati iduću godinu. No, isto tako neovisno o želji roditelja da im dijete svakako krene u školu sa šest godina, komisija može utvrditi da dijete zbog svog psihofizičkog stanja nije spremno za školu i odgoditi mu upis za godinu dana. Ako pregled djeteta ukaže da još nije dostiglo onu zrelost koja omogućava udovoljavanje školskim zahtjevima, preporučuje se odgoda početka školovanja za godinu dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što je obvezno prije upisa?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prije upisa u prvi razred obvezan je pregled djeteta radi utvrđivanja njegova psihofizičkog stanja. Pregled obavlja stručno povjerenstvo osnovne škole u koju se dijete treba upisati, odnosno kojoj pripada prema upisnom području. Za dijete koje je bilo uključeno u predškolski program roditelj dostavlja, osim zahtjeva za prijevremeni upis, i mišljenje stručnog tima predškolske ustanove o psihofizičkom stanju djeteta. Postupak utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta provodi se u razdoblju od 31. ožujka do 15. lipnja. U slučaju da dijete ne može doći na utvrđivanje psihofizičkog stanja u vremenu koje je utvrđeno rasporedom pregleda, roditelj je dužan do 30. svibnja 2015. godine o tome obavijestiti stručno povjerenstvo škole kojoj dijete pripada,  a ono će utvrditi drugo odgovarajuće vrijeme.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U Zagrebu je raspored pregleda djece za pojedine gradske četvrti objavljen na oglasnoj ploči Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, na oglasnim pločama svih područnih ureda gradske uprave, pri Službi za školsku i adolescentnu medicinu, u osnovnim školama, predškolskim ustanovama i na stranici Grada Zagreba: www.zagreb.hr.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Fizička i intelektualna zrelost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Polazak u školu je velika prekretnica kada se od djeteta očekuje da prihvati učitelja, da usvoji nove navike, izdrži napore koje od njega traži škola, od nošenja torbe do sjedenja u klupi. Fizička zrelost je potrebna da bi dijete moglo podnijeti tjelesne i psihičke napore koji ga očekuju u školi. Pod tjelesnom razvijenošću smatra se dobro zdravstveno stanje djeteta, prosječna visina i težina, dobro funkcioniranje osjetnog aparata (vid i sluh), krupna motorika (spretnost u kretanju, skakanju, penjanju), fina motorika (spretnost prstiju i šake). Intelektualna zrelost je također važna, zato što su glavni zadaci koje će dijete u školi morati savladavati pretežno intelektualne prirode. Podrazumijeva odgovarajuću govornu razvijenost, razvijenost opažanja, mišljenja i pamćenja, sve su to funkcije koje će u školi djetetu najviše trebati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
                <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Emocionalno-socijalna razvijenost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Podrazumijeva spremnost djeteta na odvajanje od roditelja i komunikaciju s drugim osobama, izražavanje osjećaja na društveno prihvatljiv način, sposobnost suosjećanja s drugima, suradnju s vršnjacima i uključivanje te aktivno sudjelovanje u grupnoj igri, izvršavanje odgovornijih zadataka i obaveza, kao što je primjerice odlazak u obližnju trgovinu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Postupak upisa
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upis se obavljaju u osnovnoj školi prema mjestu prebivališta ili prijavljenog boravišta djeteta, odnosno upisnog područja kojemu dijete pripada. Što se tiče grada Zagreba, upis djece u prvi  razred osnovne škole za školsku godinu 2015./2016. obavljat će se u svim osnovnim školama 11., 12. i 13.  lipnja 2015. godine. Na same dane upisa u školu treba ponijeti sljedeće dokumente: mišljenje stručnog povjerenstva o utvrđenom psihofizičkom stanju djeteta prije upisa u prvi razred, te rješenje kojim se odobrava prijevremeni upis djeteta u prvi razred.   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto:© Gorilla - Fotolia</para>

Za roditelje prvašića – pripreme su za upis u školu Sada se obavljaju sve potrebne aktivnosti kako bi početkom jeseni dijete bezbrižno prvi put sjelo u školske klupe Mada do početka školske godine ima još vremena, sada su pred budućim prvašićima i njihovim roditeljima najintenzivniji mjeseci priprema, vrijeme kada se obavljaju sve potrebne aktivnosti kako bi početkom jeseni mogli prvi put sjesti u školske klupe. Gdje i kada obaviti testiranja psihofizičkog stanja djeteta, kada su upisi u školu, što je potrebno za upis, te kao i ostale najvažnije informacije donosimo u kratkom vodiču za roditelje.
   
   U prvi razred sa 6. godina
   
   
U prvi razred osnovne škole upisuju se djeca koja su do 1. travnja 2015. godine navršila 6 godina života. Za dijete koje nije školski obveznik, a do kraja 2015. godine navršit će šest godina, roditelj ili skrbnik može podnijeti zahtjev za uvrštavanje djeteta u popis školskih obveznika. Taj zahtjev je trebalo podnijeti najkasnije do 31.ožujka 2015.godine. Nakon toga gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport izdaje uvjerenje temeljem kojega dijete može pristupiti utvrđivanju psihofizičkog stanja prije upisa u prvi razred.
   
   Odgoda upisa
   
   
Ocijeni li stručno povjerenstvo na temelju pregleda da je dijete spremno za školu, izdaje se rješenje o prijevremenom upisu u prvi razred. Upravo je kod te djece koja u obaveznom roku do 1. travnja tekuće godine neće još navršiti šest godina, nego tek koji mjesec kasnije, najčešće dvojba trebaju li krenuti u školu ili ipak pričekati iduću godinu. No, isto tako neovisno o želji roditelja da im dijete svakako krene u školu sa šest godina, komisija može utvrditi da dijete zbog svog psihofizičkog stanja nije spremno za školu i odgoditi mu upis za godinu dana. Ako pregled djeteta ukaže da još nije dostiglo onu zrelost koja omogućava udovoljavanje školskim zahtjevima, preporučuje se odgoda početka školovanja za godinu dana.
   
   Što je obvezno prije upisa?
   
   
Prije upisa u prvi razred obvezan je pregled djeteta radi utvrđivanja njegova psihofizičkog stanja. Pregled obavlja stručno povjerenstvo osnovne škole u koju se dijete treba upisati, odnosno kojoj pripada prema upisnom području. Za dijete koje je bilo uključeno u predškolski program roditelj dostavlja, osim zahtjeva za prijevremeni upis, i mišljenje stručnog tima predškolske ustanove o psihofizičkom stanju djeteta. Postupak utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta provodi se u razdoblju od 31. ožujka do 15. lipnja. U slučaju da dijete ne može doći na utvrđivanje psihofizičkog stanja u vremenu koje je utvrđeno rasporedom pregleda, roditelj je dužan do 30. svibnja 2015. godine o tome obavijestiti stručno povjerenstvo škole kojoj dijete pripada,  a ono će utvrditi drugo odgovarajuće vrijeme.
   
U Zagrebu je raspored pregleda djece za pojedine gradske četvrti objavljen na oglasnoj ploči Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, na oglasnim pločama svih područnih ureda gradske uprave, pri Službi za školsku i adolescentnu medicinu, u osnovnim školama, predškolskim ustanovama i na stranici Grada Zagreba: www.zagreb.hr.
   
   Fizička i intelektualna zrelost
   
   
Polazak u školu je velika prekretnica kada se od djeteta očekuje da prihvati učitelja, da usvoji nove navike, izdrži napore koje od njega traži škola, od nošenja torbe do sjedenja u klupi. Fizička zrelost je potrebna da bi dijete moglo podnijeti tjelesne i psihičke napore koji ga očekuju u školi. Pod tjelesnom razvijenošću smatra se dobro zdravstveno stanje djeteta, prosječna visina i težina, dobro funkcioniranje osjetnog aparata (vid i sluh), krupna motorika (spretnost u kretanju, skakanju, penjanju), fina motorika (spretnost prstiju i šake). Intelektualna zrelost je također važna, zato što su glavni zadaci koje će dijete u školi morati savladavati pretežno intelektualne prirode. Podrazumijeva odgovarajuću govornu razvijenost, razvijenost opažanja, mišljenja i pamćenja, sve su to funkcije koje će u školi djetetu najviše trebati.
                
   Emocionalno-socijalna razvijenost
   
   
Podrazumijeva spremnost djeteta na odvajanje od roditelja i komunikaciju s drugim osobama, izražavanje osjećaja na društveno prihvatljiv način, sposobnost suosjećanja s drugima, suradnju s vršnjacima i uključivanje te aktivno sudjelovanje u grupnoj igri, izvršavanje odgovornijih zadataka i obaveza, kao što je primjerice odlazak u obližnju trgovinu.
   
   Postupak upisa
   
   
Upis se obavljaju u osnovnoj školi prema mjestu prebivališta ili prijavljenog boravišta djeteta, odnosno upisnog područja kojemu dijete pripada. Što se tiče grada Zagreba, upis djece u prvi  razred osnovne škole za školsku godinu 2015./2016. obavljat će se u svim osnovnim školama 11., 12. i 13.  lipnja 2015. godine. Na same dane upisa u školu treba ponijeti sljedeće dokumente: mišljenje stručnog povjerenstva o utvrđenom psihofizičkom stanju djeteta prije upisa u prvi razred, te rješenje kojim se odobrava prijevremeni upis djeteta u prvi razred.   
 

Foto:© Gorilla - Fotolia M.G. 

Za roditelje prvašića – pripreme su za upis u školu

<para> Uzimanje velikih količina folne kiseline može naštetiti potomstvu i dovesti do dijabetesa i pretilosti, a osobito kod djevojčica.</para>
<para>Ova studija objavljena je u <emphasis>Journal of Endocrinology</emphasis>, a objavili su je znanstvenici sa Sveučilišta u Portu i Katoličkog sveučilišta u Portugalu. Istraživanje je provedeno na skupini štakora - tijekom parenja dobivali su dvadeset puta veće količine folne kiseline od preporučenih doza, te im je nastavljen povećani unos tijekom skotnosti i perioda sisanja.</para>
<blockquote>
 <para>„Iako je uzimanje najmanje 0,4 mg folne kiseline dnevno poželjno tijekom trudnoće, ovo istraživanje je pokazalo da se prekoračivanje preporučene doze može negativno odraziti na plod“, rekla je glavna autorica studije, prof. Elisa Keating sa Sveučilišta u Portu.</para>
</blockquote>
<para>U odrasloj su dobi ti potomci imali prekomjernu težinu, bili su otporni na inzulin, imali nedostatak adiponektina - hormona koji štiti od dijabetesa i gojaznosti, te su iskazivali neuobičajena ponašanja vezana uz prehranu. A ti su učinci bili posebno uočljivi kod ženskog spola.</para>
<para>Nasuprot ovome, oni štakori u kontrolnoj skupini čije su majke dobile preporučene količine folne kiseline, u svojoj su zreloj dobi bili zdravi.</para>
<para>Adekvatan unos folne kiseline bitno smanjuje rizik da beba pati od oštećenja neuralne cijevi, osobito ako se uzima unutar prvih 10 tjedana trudnoće. Svjetska zdravstvena organizacija je izdala preporuku da zdrave trudnice trebaju dnevno unositi 0,4 mg folne kiseline, dok je potrebno da žene s obiteljskom povijesti oštećenja neuralne cijevi unose do čak deset puta više, tj. 5 mg folne kiseline.</para>
<blockquote>
 <para>„S obzirom na sve veću količinu folne kiseline koja se unosi u organizam obogaćenom hranom, multivitaminskim tabletama i ostalim dodacima prehrani, hitno je potrebno ustanoviti gornju granicu sigurne upotrebe ovog nutrijenta“, naglasila je.</para>
</blockquote>

Folna kiselina: Velike doze u trudnoći mogu biti rizične za dijete Uzimanje folne kiseline kao dodatka prehrani tijekom trudnoće je vrlo važno. No, portugalsko je istraživanje pokazalo da pretjerivanje (kao i uvijek) može biti kobno.  Uzimanje velikih količina folne kiseline može naštetiti potomstvu i dovesti do dijabetesa i pretilosti, a osobito kod djevojčica.
Ova studija objavljena je u Journal of Endocrinology, a objavili su je znanstvenici sa Sveučilišta u Portu i Katoličkog sveučilišta u Portugalu. Istraživanje je provedeno na skupini štakora - tijekom parenja dobivali su dvadeset puta veće količine folne kiseline od preporučenih doza, te im je nastavljen povećani unos tijekom skotnosti i perioda sisanja.

   „Iako je uzimanje najmanje 0,4 mg folne kiseline dnevno poželjno tijekom trudnoće, ovo istraživanje je pokazalo da se prekoračivanje preporučene doze može negativno odraziti na plod“, rekla je glavna autorica studije, prof. Elisa Keating sa Sveučilišta u Portu.

U odrasloj su dobi ti potomci imali prekomjernu težinu, bili su otporni na inzulin, imali nedostatak adiponektina - hormona koji štiti od dijabetesa i gojaznosti, te su iskazivali neuobičajena ponašanja vezana uz prehranu. A ti su učinci bili posebno uočljivi kod ženskog spola.
Nasuprot ovome, oni štakori u kontrolnoj skupini čije su majke dobile preporučene količine folne kiseline, u svojoj su zreloj dobi bili zdravi.
Adekvatan unos folne kiseline bitno smanjuje rizik da beba pati od oštećenja neuralne cijevi, osobito ako se uzima unutar prvih 10 tjedana trudnoće. Svjetska zdravstvena organizacija je izdala preporuku da zdrave trudnice trebaju dnevno unositi 0,4 mg folne kiseline, dok je potrebno da žene s obiteljskom povijesti oštećenja neuralne cijevi unose do čak deset puta više, tj. 5 mg folne kiseline.

   „S obzirom na sve veću količinu folne kiseline koja se unosi u organizam obogaćenom hranom, multivitaminskim tabletama i ostalim dodacima prehrani, hitno je potrebno ustanoviti gornju granicu sigurne upotrebe ovog nutrijenta“, naglasila je.
 Mateja Krizmanić 

Pregnant. Pregnant woman on medication

Folna kiselina: Velike doze u trudnoći mogu biti rizične za dijete

<para> Živimo u vremenu kada se majke puno posvećuju prenatalnoj skrbi i velikoj brizi za svoje nerođene bebice i zato je znanje o tome što je dobro, a što loše presudno za majku i bebu. Ovo su neki od najistaknutijih otkrića za trudnice u 2015.</para>
<heading4>Previše ultrazvučnih pregleda zapravo može nauditi vašem djetetu</heading4>
<para>Nova britanska istraživanja pokazala su da izlaganje fetusa većem broju ultrazvuka u prvom tromjesečju može imati negativne učinke. Iako su ti učinci nejasni, liječnici koji su uključeni u istraživanje savjetuju oprez s ovim pregledom kako bi se izbjegle bilo kakve štete kod fetusa.</para>
<para>Osim toga, Paško Rakić, neuroznanstvenik na Medicinskom fakultetu, Sveučilišta Yale, dokazao je da pretjerano prenatalno izlaganje ultrazvučnim valovima može promijeniti način na koji se živčane stanice razvijaju kod životinja, što posljedično može utjecati i na njihove intelektualne sposobnosti i ponašanje. Zato je tim s Yalea napravio preporuku svim trudnicama da ultrazvuk koriste samo kada je to potrebno, a u pravilu ga izbjegavaju kao i rendgenske zrake.</para>
<heading4>Kronične bolesti bubrega mogu izazvati komplikacije u trudnoći</heading4>
<para>Već je duže vremena poznato kako šećerna bolest, HIV i imunodeficijencija kod trudnice mogu uzrokovati komplikacije tijekom trudnoće i poroda. Međutim, sada su istraživanja pokazala da i kronične bolesti bubrega mogu utjecati na trudnoću i porod nakon kojeg novorođenče treba intenzivnu njegu, a u nekim slučajevima ove bolesti izazivaju čak i pobačaj i urođene mane kod djeteta.</para>
<heading4>Sirovo meso i jaja loši su za trudnice</heading4>
<para>Još je jedan mit razotkriven, sirovo meso i jaja nemaju veću nutritivnu vrijednost ili veći sadržaj proteina nego u termički obrađenom obliku. A ipak, sirovi mogu biti izvor infekcije salmonelom što je veliki rizik i za majku i na fetus.</para>
<heading4>Kemoterapija neće naškoditi bebi</heading4>
<para>Već dugi niz godina, trudnicama koje imaju rak daje se da izaberu između period primanja kemoterapije – tijekom trudnoće i nakon poroda. A sada, ovaj izbor više ne mora brinuti niti jednu bolesnu trudnicu. Frédéric Amant i njegov tim istraživača objavili su kako se fetus koji je izložen kemoterapiji razvija normalno i bez komplikacija kao i onaj kod zdrave majke.</para>

Nove znanstvene spoznaje koje trudnice trebaju imati na umu Novi rezultati istraživanja donijeli su nove važne činjenice koje bi svaka trudnica trebala imati na umu.  Živimo u vremenu kada se majke puno posvećuju prenatalnoj skrbi i velikoj brizi za svoje nerođene bebice i zato je znanje o tome što je dobro, a što loše presudno za majku i bebu. Ovo su neki od najistaknutijih otkrića za trudnice u 2015.
Previše ultrazvučnih pregleda zapravo može nauditi vašem djetetu
Nova britanska istraživanja pokazala su da izlaganje fetusa većem broju ultrazvuka u prvom tromjesečju može imati negativne učinke. Iako su ti učinci nejasni, liječnici koji su uključeni u istraživanje savjetuju oprez s ovim pregledom kako bi se izbjegle bilo kakve štete kod fetusa.
Osim toga, Paško Rakić, neuroznanstvenik na Medicinskom fakultetu, Sveučilišta Yale, dokazao je da pretjerano prenatalno izlaganje ultrazvučnim valovima može promijeniti način na koji se živčane stanice razvijaju kod životinja, što posljedično može utjecati i na njihove intelektualne sposobnosti i ponašanje. Zato je tim s Yalea napravio preporuku svim trudnicama da ultrazvuk koriste samo kada je to potrebno, a u pravilu ga izbjegavaju kao i rendgenske zrake.
Kronične bolesti bubrega mogu izazvati komplikacije u trudnoći
Već je duže vremena poznato kako šećerna bolest, HIV i imunodeficijencija kod trudnice mogu uzrokovati komplikacije tijekom trudnoće i poroda. Međutim, sada su istraživanja pokazala da i kronične bolesti bubrega mogu utjecati na trudnoću i porod nakon kojeg novorođenče treba intenzivnu njegu, a u nekim slučajevima ove bolesti izazivaju čak i pobačaj i urođene mane kod djeteta.
Sirovo meso i jaja loši su za trudnice
Još je jedan mit razotkriven, sirovo meso i jaja nemaju veću nutritivnu vrijednost ili veći sadržaj proteina nego u termički obrađenom obliku. A ipak, sirovi mogu biti izvor infekcije salmonelom što je veliki rizik i za majku i na fetus.
Kemoterapija neće naškoditi bebi
Već dugi niz godina, trudnicama koje imaju rak daje se da izaberu između period primanja kemoterapije – tijekom trudnoće i nakon poroda. A sada, ovaj izbor više ne mora brinuti niti jednu bolesnu trudnicu. Frédéric Amant i njegov tim istraživača objavili su kako se fetus koji je izložen kemoterapiji razvija normalno i bez komplikacija kao i onaj kod zdrave majke. Mateja Krizmanić 

Doctor with laptop and pregnant woman in doctor's office smiling

Nove znanstvene spoznaje koje trudnice trebaju imati na umu

<para> Autorice ovog priručnika, Ljubica Lovreković, Sandra Matijević, Ljerka Skenderović i Sanda Puljiz Vidović, stručnjakinje su iz psihologije, socijalne pedagogije te logopedije, a svoja znanja su odlučile pretočiti u priručnik koji će pomoći roditeljima nositi se s novim situacijama i emocijama s kojim se često susreću pri polasku djeteta u školu.</para>
<para>U ovome se vodiču nalaze odgovori na pitanja koja roditelji često postavljaju, ali i na ona koja ne znaju kome postaviti. Za cilj ovo izdanje ima ublažavanje stresnog razdoblja koje pogađa i roditelja i dijete netom prije polaska u školu.</para>
<para/>
<para>Roditelje se kroz ovaj priručnik upoznaje s razvojnim karakteristikama koje dijete mora proći prije polaska u školu, a uključuju tjelesni i motorički razvoj, spoznajni, govorno-jezični i komunikacijski razvoj, te emocionalni i socijalni razvoj.</para>
<para>Osim detaljno razrađenog dijela o razvoju djeteta koji je neophodan za polazak u školu, roditeljima je približen i pojašnjen pravni dio koji se tiče samog postupka upisa, kao i sve predradnje koje mu prethode.</para>
<para>Ono što dodatno obogaćuje ovaj priručnik su dugački popisi korisnih knjiga, slikovnica, časopisa i aplikacija koje će biti od pomoći i roditelju i djetetu kod pripreme za školu. Iz tih istih izvora navedene su igre koje će u ovom periodu biti poučne, usmjeravajuće, ali i opuštajuće.</para>
<para>Vrlo simpatičan utisak kroz čitanje ovog Vodiča ostavljaju komentari koje su autorice prikupile u jednom dječjem vrtiću, a izražavaju mišljenje i očekivanja predškolaca o onome što ih očekuje kada postanu školarci.</para>
<para/>
<para>Iz potrebe za izdavanjem ovog priručnika neminovno proizlazi činjenica da priprema za školu nije potrebna isključivo djeci, nego i roditeljima – jer kao što je ta situacija potpuno nova za prvašića, jednako je nepoznata i njegovom roditelju. A traženje pomoći, uz ovaj Vodič za roditelje, bit će puno jednostavnije jer će malo toga ostati neodgovoreno nakon njegova čitanja.</para>

"Ulazak u svijet škole – Vodič za roditelje" - Priprema za roditelja i budućeg prvašića Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica izdao je priručnik „Ulazak u svijet škole – Vodič za roditelje“.  Autorice ovog priručnika, Ljubica Lovreković, Sandra Matijević, Ljerka Skenderović i Sanda Puljiz Vidović, stručnjakinje su iz psihologije, socijalne pedagogije te logopedije, a svoja znanja su odlučile pretočiti u priručnik koji će pomoći roditeljima nositi se s novim situacijama i emocijama s kojim se često susreću pri polasku djeteta u školu.
U ovome se vodiču nalaze odgovori na pitanja koja roditelji često postavljaju, ali i na ona koja ne znaju kome postaviti.  Za cilj ovo izdanje ima ublažavanje stresnog razdoblja koje pogađa i roditelja i dijete netom prije polaska u školu.

Roditelje se kroz ovaj priručnik upoznaje s razvojnim karakteristikama koje dijete mora proći prije polaska u školu, a uključuju tjelesni i motorički razvoj, spoznajni, govorno-jezični i komunikacijski razvoj, te emocionalni i socijalni razvoj.
Osim detaljno razrađenog dijela o razvoju djeteta koji je neophodan za polazak u školu, roditeljima je približen i pojašnjen pravni dio koji se tiče samog postupka upisa, kao i sve predradnje koje mu prethode.
Ono što dodatno obogaćuje ovaj priručnik su dugački popisi korisnih knjiga, slikovnica, časopisa i aplikacija koje će biti od pomoći i roditelju i djetetu kod pripreme za školu. Iz tih istih izvora navedene su igre koje će u ovom periodu biti poučne, usmjeravajuće, ali i opuštajuće.
Vrlo simpatičan utisak kroz čitanje ovog Vodiča ostavljaju komentari koje su autorice prikupile u jednom dječjem vrtiću, a izražavaju mišljenje i očekivanja predškolaca o onome što ih očekuje kada postanu školarci.

Iz potrebe za izdavanjem ovog priručnika neminovno proizlazi činjenica da priprema za školu nije potrebna isključivo djeci, nego i roditeljima – jer kao što je ta situacija potpuno nova za prvašića, jednako je nepoznata i njegovom roditelju. A traženje pomoći, uz ovaj Vodič za roditelje, bit će puno jednostavnije jer će malo toga ostati neodgovoreno nakon njegova čitanja. Mateja Krizmanić 

vodic za roditelje

"Ulazak u svijet škole – Vodič za roditelje" - Priprema za roditelja i budućeg prvašića

<para>Književni opus Željke Horvat-Vukelje odgajateljima i roditeljima uvijek će biti koristan, jer ni jedan suvremeni hrvatski autor ne obrađuje svakodnevne teme iz dječjeg svijeta na tako šarmantan način. Upravo je Hrabrica jedan od tekstova koji zaista djeluje iscjeljujuće na svakodnevne dječje strahove, a osim u obveznoj lektiri, od sada se avanture malenoga Perice mogu doživjeti u odličnoj predstavi zagrebačkog kazališta Žar ptica.</para>
<para>Maleni je Perica beskrajno uplašeni dječak. Moglo bi se reći da strahuje i od vlastite sjene, a nedostatak samopouzdanja oduzeo mu je neke od najljepših trenutaka poput vožnje biciklom i druženja s prijateljima. U suočavanju sa stvarnošću koja Perici predstavlja neporaziv problem, odlučuju mu pomoći mama i tata. Svojim neobičnim metodama, roditelji će ga povesti na put prihvaćanja života kao mjesta za igru i slobodu, a ne straha i skrivanja.</para>
<para>
 Redatelj Dario Harjaček ozbiljno je shvatio težinu teksta koji ima pred sobom jer iako naizgled jednostavno pisana, djela Željke Horvat-Vukelje tematski su iznimna i stoga je važno dati im zasluženi prostor. Poigravši se s popularnim teatrom sjena i pripovjedačem, legendarnim Borisom Miholjevićem, redatelj je zaista stvorio lik Hrabrice kao i sasvim drugi svijet u koji Perica tek kreće zavirivati. Svijet je to sjena koji priča paralelnu priču o dječaku koji nije uplašen, ne strahuje od promjena i novih situacija te se svojim samopouzdanjem čak i šepuri.</para>
<para>Djeca svojim strahovima pridaju ljudske ili čak nadrealne osobine pa se ispod kreveta najčešće kriju čudovišta, a u ormarima drijemaju kosturi. Tim se činjenicama vodio i redatelj pa je na izniman način malu djecu u publici suočio s jednim od najvećih strahova predškolske dobi, mrakom. Pogasivši sva svjetla u kazalištu, mrak odnosno grof Mrkli Mrak zavladao je scenom. I tek što su se djeca počela meškoljiti od straha, mrak je progovorio. Šeprtljav, neobičan i potpuno uplašen. U jednom je trenutku jauknuo kako ga boli grlo jer je pojeo hladan sladoled i nije slušao mamu. U publici se zaorio gromoglasan smijeh, a grof Mrkli Mrak od ljutoga je neprijatelja postao tek jedno od djece koja su ga gledala. Uplašeno, simpatično i voljeno biće koje iza sebe ima mamu, tatu i životnu priču. Biće s kojim se svako dijete može poistovjetiti.</para>
<para>Perica je na svom putu prevladavanja strahova bio okružen najmilijima, a upravo je njihova podrška iznjedrila pozitivne rezultate. Roditelji se svakako trebaju ugledati na Peričine roditelje. Poticajna okolina koja ne osuđuje, ne forsira već polagano dozvoljava djetetu da se navikava i uči, od presudne je važnosti za razvoj mladog pojedinca.</para>
<para>Predstava je izrazito pozitivna. Tekst se ne pokušava nasilno osuvremeniti već je fokusiran na temu rješavanja straha. Puno divnih songova, suradnja ansambla Žar ptice i nekoliko mladih, ali i iskusnih glumaca poput Jelene Miholjević te vješto odrađeni elementi kazališta sjena doprinijeli su ugođaju zbog kakvog će se najmlađa publika rado vraćati kazalištu.</para>
<para>
 Naša ocjena: Čista petica!
</para>
<para>
 <emphasis>Dob: 5+</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Režija: Dario Harjaček</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Glume: Jelena Miholjević, Amanda Prenkaj, Matija Čigir, Domagoj Janković, Matija Šakoranja</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Dramatizacija: Marijana Nola</emphasis>
</para>

Hrabrica - predivna predstava koja snaži i ohrabruje plašljive mališane Književni opus Željke Horvat-Vukelje odgajateljima i roditeljima uvijek će biti koristan, jer ni jedan suvremeni hrvatski autor ne obrađuje svakodnevne teme iz dječjeg svijeta na tako šarmantan način Književni opus Željke Horvat-Vukelje odgajateljima i roditeljima uvijek će biti koristan, jer ni jedan suvremeni hrvatski autor ne obrađuje svakodnevne teme iz dječjeg svijeta na tako šarmantan način. Upravo je Hrabrica jedan od tekstova koji zaista djeluje iscjeljujuće na svakodnevne dječje strahove, a osim u obveznoj lektiri, od sada se avanture malenoga Perice mogu doživjeti u odličnoj predstavi zagrebačkog kazališta Žar ptica.
Maleni je Perica beskrajno uplašeni dječak. Moglo bi se reći da strahuje i od vlastite sjene, a nedostatak samopouzdanja oduzeo mu je neke od najljepših trenutaka poput vožnje biciklom i druženja s prijateljima. U suočavanju sa stvarnošću koja Perici predstavlja neporaziv problem, odlučuju mu pomoći mama i tata. Svojim neobičnim metodama, roditelji će ga povesti na put prihvaćanja života kao mjesta za igru i slobodu, a ne straha i skrivanja.

   Redatelj Dario Harjaček ozbiljno je shvatio težinu teksta koji ima pred sobom jer iako naizgled jednostavno pisana, djela Željke Horvat-Vukelje tematski su iznimna i stoga je važno dati im zasluženi prostor. Poigravši se s popularnim teatrom sjena i pripovjedačem, legendarnim Borisom Miholjevićem, redatelj je zaista stvorio lik Hrabrice kao i sasvim drugi svijet u koji Perica tek kreće zavirivati. Svijet je to sjena koji priča paralelnu priču o dječaku koji nije uplašen, ne strahuje od promjena i novih situacija te se svojim samopouzdanjem čak i šepuri.
Djeca svojim strahovima pridaju ljudske ili čak nadrealne osobine pa se ispod kreveta najčešće kriju čudovišta, a u ormarima drijemaju kosturi. Tim se činjenicama vodio i redatelj pa je na izniman način malu djecu u publici suočio s jednim od najvećih strahova predškolske dobi, mrakom. Pogasivši sva svjetla u kazalištu, mrak odnosno grof Mrkli Mrak zavladao je scenom. I tek što su se djeca počela meškoljiti od straha, mrak je progovorio. Šeprtljav, neobičan i potpuno uplašen. U jednom je trenutku jauknuo kako ga boli grlo jer je pojeo hladan sladoled i nije slušao mamu. U publici se zaorio gromoglasan smijeh, a grof Mrkli Mrak od ljutoga je neprijatelja postao tek jedno od djece koja su ga gledala. Uplašeno, simpatično i voljeno biće koje iza sebe ima mamu, tatu i životnu priču. Biće s kojim se svako dijete može poistovjetiti.
Perica je na svom putu prevladavanja strahova bio okružen najmilijima, a upravo je njihova podrška iznjedrila pozitivne rezultate. Roditelji se svakako trebaju ugledati na Peričine roditelje. Poticajna okolina koja ne osuđuje, ne forsira već polagano dozvoljava djetetu da se navikava i uči, od presudne je važnosti za razvoj mladog pojedinca.
Predstava je izrazito pozitivna. Tekst se ne pokušava nasilno osuvremeniti već je fokusiran na temu rješavanja straha. Puno divnih songova, suradnja ansambla Žar ptice i nekoliko mladih, ali i iskusnih glumaca poput Jelene Miholjević te vješto odrađeni elementi kazališta sjena doprinijeli su ugođaju zbog kakvog će se najmlađa publika rado vraćati kazalištu.

   Naša ocjena: Čista petica!


   Dob: 5+


   Režija: Dario Harjaček


   Glume: Jelena Miholjević, Amanda Prenkaj, Matija Čigir, Domagoj Janković, Matija Šakoranja


   Dramatizacija: Marijana Nola
 Jelena Pervan 

hrabrica zar ptica 1

hrabrica zar ptica 3

hrabrica zar ptica 2

Hrabrica - predivna predstava koja snaži i ohrabruje plašljive mališane

<para>
 Terapijsko penjanje (TP) predstavlja modificirani oblik slobodnoga penjanja te ima rehabilitacijske i habilitacijske, ali i preventivne potencijale Koristi se kod niza oblika motoričkih oštećenja, neuroloških disfunkcija i psiho-socijalnih poteškoća gotovo svih dobnih skupina. Budući da se svi zadatci provode kroz igru, i djeca i mladi uživaju u ovoj kreativnoj vrsti terapije.</para>
<para>Riječ je o novom pristupu koji ubrzava tijek oporavka, bolje motivira na aktivnost, dovodi do veće svjesnosti vlastitoga tijela i osjećaja društvene prihvaćenosti. Kako bismo vam što je moguće bolje predstavili TP, razgovarali smo s licenciranom instruktoricom terapijskog penjanja Lucijom Brkan, diplomiranom kineziologinjom i fizioterapeutkinjom, i predsjednicom <ulink url="http://www.terapijsko-penjanje.com.hr/index.html">Udruge za terapijsko penjanje „Osmijeh“</ulink>.</para>
<para>
 Koliko dugo postoji TP u Hrvatskoj i jesu li ljudi upoznati s njegovim potencijalom? Jeste li vi jedini koji se time bavite u RH?
</para>
<para>Terapijsko penjanje kod nas postoji od jeseni 2011. godine kada je Udruga osnovana. Tada smo i započeli s djelovanjem te ubrzo i s provođenjem prvih terapija iako nam to nije odmah bila namjera. Čim smo napravili internetsku stranicu telefon je počeo zvoniti i jednostavno se moralo pokrenuti, što nam ukazuje da ljudi prepoznaju potencijal ove vrste terapije. Iako postojimo gotovo četiri godine, rušenje prostora penjačke dvorane u Grahorovoj ulici 2013. godine gdje smo radili, stavilo je cijelu priču na čekanje i započeli smo tragati za novim prostorom. Polovinom prvog mjeseca ove godine započeli smo s radom u sklopu penjačke dvorane Fothia i zasad smo jedini ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj regiji.</para>
<para>
 Kako ste se odlučili na edukaciju iz terapijskog penjanja i na pokretanje udruge i ovakvog projekta u Hrvatskoj?
</para>
<para>Do upoznavanja s ovim oblikom terapije došlo je sasvim slučajno, iako se ovaj vid rehabilitacije provodi u Austriji i Njemačkoj posljednjih trideset godina. Već prve godine nakon dolaska u Zagreb na studij, 2002. godine, završavam alpinističku školu i nastavljam se natjecateljski baviti penjačkim sportom. Za vrijeme jednog od međunarodnih penjačkih natjecanja u Grazu 2004. godine, dok sam još studirala na Kineziološkom fakultetu, za oko mi je zapeo zanimljivi šareni letak o terapijskom penjanju koji je završio u mojoj pernici. Letak je čekao do 2009. godine, kada sam već upisala i Studij fizioterapije, te je poslužio kao ideja za izradu rada za prvi Kongres studenata Studija fizioterapije. Nakon što je lagano zagrebano pod površinu ove teme, otkrio mi se jedan kreativan i novi oblik terapije s kojim se bilo nužno pobliže upoznati. Sljedeći korak bio je izrada diplomskog rada, nakon toga i odlazak na sam tečaj, a potom je prirodni slijed bio osnovati Udrugu kako bi se ovaj zabavni vid terapije pokušao proširiti i približiti svima nama.</para>
<para>
 Kome se sve preporučuje terapijsko penjanje, osobito kad govorimo o djeci i mladima?
</para>
<para>S obzirom na to da pokreti penjanja aktiviraju ekstenzijski obrazac držanja i time djeluju na normalizaciju posturalnih odnosa, sami začeci TP-a usko su povezani s tretmanom dječje populacije kod promjena posture (skolioze i kifoze). Isto tako, penjanje u adolescenata vodi poboljšanju mišićne jakosti leđne muskulature te dovodi mišiće u balans jakosti čime prevenira deformacije kralježnice, ali i bolove u lumbalnome dijelu. Zbog svega nabrojenog se penjanje općenito preporučuje, a u brojnim zemljama Europe uvedeno je i kao obvezatni dio fizičkog obrazovanja. Penjački obrasci kretanja promatrano u horizontali vrlo su slični puzanju i upravo ta činjenica ide u korist TP-u kod habilitacije i rehabilitacije djece. Stanja kod kojih se penjanje najčešće koristi su centralne kljenuti (cerebralna paraliza), oštećenja donjega motornog neurona, neuroloških poremećaja kretanja i balansa (ataksija) i sl. Izrazito dobri rezultati zabilježeni su u tretmanu djece s problemima u ponašanju (problemi s učenjem, ADHD, problemi percepcije, depresije itd.), ali i u tretmanu djece sa senzorno-integracijskim problemima (autizam). Kod Downovog sindroma djeca su pokazala izrazit interes za ovakav način kretanja te nakon nekog vremena samostalno počinju penjati.</para>
<para>
 Izdvojite nam još neke benefite terapijskog penjanja. Osim na fizičko zdravlje, TP odlično utječe i na psihu.
</para>
<para>Potencijalni benefiti koje pruža penjanje su brojni. To je jedina aktivnost u kojoj se uz opterećenje velikih mišićnih skupina aktiviraju i zahtjevnije male mišićne skupine koje je inače teže jačati: šake, stopala pa čak i oralna i orofacijalna muskulatura. Osim toga penjanje nudi pozitivno djelovanje na razvoj niz motoričkih sposobnosti. Penjanje je vrlo kompleksna aktivnost koja uključuje rad sva četiri ekstremiteta istodobno te zahtijeva planiranje kretnji i time utječe na kognitivne dimenzije. Svaka kretnja mora biti svjesno kontrolirana što onemogućava pristup aktivnosti na temelju potpune automatizacije kretnih struktura u procesu motoričkog učenja.Također, TP dokazano smanjuje anksioznost, nesigurnost i agresivnost, povećava samokontrolu i zadovoljstvo, opće raspoloženje te pozitivno utječe na socijalizaciju.</para>
<para>
 Riječ je o penjanju koje je prirodno, no naoko djeluje opasno. Boje li se isprva roditelji za svoje dijete?
</para>
<para>Iako se penjanje kao sport ubraja u skupinu ekstremnih sportova, u zadnjim desetljećima sigurnosne tehnike su se izuzetno razvile te je oprema koja se koristi sigurnija nego ikad prije. Sada se čak ni o ovom sportu više ne može govoriti kao o rizičnom, već više o avanturističkom. Terapijsko penjanje provodi se u potpunosti sigurno. Provodi se na umjetnim stijenama i u kontroliranim uvjetima tako da se mogućnost pada isključuje. Ovisno o visini penjanja i potrebama, osiguranje od pada postiže se strunjačama uz dodatno osiguranje penjača/pacijenta spotanjem od nekontroliranog pada (spotanje podrazumijeva čuvanje penjača, tj. kontroliranje njegove aktivnosti i pada, s tim da se terapeut nalazi neposredno iza samog penjača konstantno ga prateći) ili <emphasis>top-rope</emphasis> osiguranjem užetom, tj. osiguranjem penjača odozgo (kod ovakvog načina penjanja uže je već provučeno kroz vrh smjera tako da penjač u bilo kojem trenutku može pustiti hvatišta a da ne dođe do pada). Terapijsko penjanje provodi se u potpunosti sigurno te se zbog toga ovom aktivnosti mogu baviti slabovidna i slijepa djeca i osobe. Ima roditelja koji isprva malo pokazuju strah, ali nakon što dobiju dojam kako sve skupa izgleda vrlo brzo se opuste. Terapeut ima pomoćnu osobu zaduženu za osiguravanje užetom tako da roditelji ne pomažu ni na koji način već samo promatraju sa strane.</para>
<para/>
<para>
 Kako djeca reagiraju na penjanje? Koliko je star najmlađi a koliko najstariji korisnik?
</para>
<para>Dosad još nije bilo negativnih reakcija na penjanje. Čak i djeca koja su na početku pokazivala mali strah, vrlo brzo se oslobode i problemi se javljaju pri odlasku kući a ne pri dolasku. Penjanje je aktivnost s visokim postotkom lučenja endorfina koji doprinosi osjećaju zadovoljstva i sreće. Napredak u penjanju je brz, osjetan i vidljiv što dodatno potiče motivaciju i volju za radom te tako pozitivno djeluje na samopouzdanje, samostalnost i stjecanje pozitivne slike o samome sebi. Još kad se uz takvu aktivnost svi zadatci provode kroz igru, teško je pronaći zabavniji oblik terapije. Najmlađi korisnici imaju po tri i pol godine, a najstariji trideset i šest godina. Imamo korisnike koji su s nama od samog početka, a novi pristižu svakodnevno.</para>
<para>
 Neka se djeca isprva sigurno boje penjanja. Kako i na koji način se savladava taj strah?
</para>
<para>Ukoliko je strah uopće prisutan, započinje se vrlo polako jednostavnim igrama na lagano položenoj i niskoj stijeni. Postepeno se dijete ohrabri i popne sve više. U adekvatnom trenutku djetetu prezentiramo penjanje užetom na niskoj stijeni tako da dobije dojam kako to izgleda, najčešće ih osvoji spuštanje prema dolje, tj. ljuljanje. Kada isprobaju ljuljanje na užetu, neki se penju čak i da bi se mogli spuštati/ljuljati. Kada se ohrabre na nižoj stijeni i dobiju osjećaj sigurnosti, prelazimo na penjanje užetom na visoku stijenu čime stječu dodatan osjećaj važnosti jer mogu ono što mnogi ne mogu te se razvija osjećaj hrabrosti i samouvjerenosti.</para>
<para>
 Imate li male polaznike kojima je ovo jedini vid terapije, ili se TP više kombinira s ostalim terapijama? Kako liječnici i ostali stručnjaci gledaju na ovu terapijsku disciplinu?
</para>
<para>Imamo polaznike kojima je ovo jedini vid terapije, ali većina korisnika kombinira penjanje kao nadopunu ostalim terapijskim konceptima. Terapijsko penjanje je u Austriji i Njemačkoj iznimno priznati oblik terapije koji se susreće u većini boljih klinika i bolnica. Ni samom tečaju nije moguće pristupiti ukoliko nemate diplomu medicinskog fakulteta ili studija fizioterapije. U udruzi također imamo našu doktoricu medicine, neurologinju, Maju Rubinić Majdak, koja provodi neurološke procjene naših malih korisnika. Koliko vidimo, i naši stručnjaci prepoznaju terapijsko penjanje i njegove dobrobiti jer mnoga nam djeca dolaze na preporuku logopeda, defektologa i sl.</para>
<para>
 Koliko je potrebno vremena da se ostvari neki terapijski cilj? Kakve rezultate bilježite kroz svoj rad?
</para>
<para>Ovisi, neke promjene vidljive su odmah, a za neke treba vremena, strpljenja i redovitog vježbanja. Promjene kod samopouzdanja i sigurnosti u sebe, primjerice, vidljive su kod neke djece već nakon jednog dolaska, dok za jačanje muskulature ipak treba malo više vremena. Zasad, osim onoga što mi vidimo, stižu nam redovito i dosta pozitivni komentari od strane roditelja. Osim poboljšanja motorike, jakosti muskulature i povećanja opsega kretnji, djeca su općenito samostalnija i sigurnija u sebe. Nekima više ne treba pomoć oko nekih stvari koje prije nisu mogli. Roditelji često uočavaju, a i mi primjećujemo, iznimna poboljšanja što se tiče poticanja govora, a i koncentracije općenito.</para>
<para/>
<para>
 Koliko traje jedan trening i od čega se sastoji? Koliko je polaznika istovremeno na terapiji? Što se sve nalazi u dvorani za TP?
</para>
<para>Terapije/treninzi najčešče traju od pola sata do četrdeset i pet minuta. Najčešče je to individuani rad ali imamo i nekoliko grupica od dvoje ili troje korisnika. No pri spajanju djece u grupe vodimo se njihovim sposobnostima, da si odgovaraju karakterno te da samim spajanjem u grupu oni jedni na druge pozitivno djeluju. Uvijek je prisutan terapeut i barem jedna pomoćna osoba. Što se tiče rekvizita, osim adaptirane stijene i penjačke opreme u dvorani se nalazi potrebna didaktička oprema i igračke.</para>
<para>
 Koliko puta tjedno/mjesečno djeca polaze terapije? 
</para>
<para>Sve ovisi o tome kakav cilj se želi postići, kakve su potrebe i koliko godina ima korisnik. Krećemo s terapijicama od jedan put tjedno po pola sata, a zatim ili se produlji trajanje terapije ili se poveća broj dolazaka na dva puta tjedno. Nekome se pola sata može činiti kratko, no inidvidualnim pristupom kroz pola sata moguće je učiniti mnogo jer se u penjanju sve može individualno prilagođavati i otežavati ukoliko je i koliko je potrebno; izborom smjerova (pozicioniranjem grifova, njihovim razmakom, veličinom i oblikom), izborom nagiba stijene, izborom visine stijene itd. Svi naši polaznici su redoviti a ono što veseli jest da uvijek iznova dolaze s jednakim veseljem kao i na samom početku.</para>
<para>
 Koja je cijena TP-a? Plaćaju li sve roditelji ili je jedan dio sufinanciran?
</para>
<para>Cijena terapije u trajanju pola sata iznosi 75 kn. Naši članovi imaju popust: ukoliko nakon probnog dolaska odluče redovito dolaziti, ispune pristupnicu i uplate godišnju članarinu od 50 kn, time dobiju člansku iskaznicu i ostvaruju nižu cijenu pa ih dolazak košta 50 kn, tj. 4x mjesečno 200 kn ili 8x mjesečno 350 kn. Roditelji, na žalost, plaćaju sve troškove, no mi se zaista trudimo da oni budu što niži.</para>
<para>
 Kakav je osjećaj baviti se ovim plemenitim ali iznimno zahtjevnim poslom?
</para>
<para>Kakav je osjećaj? Svakako poseban kada osjetite koliko vas ta djeca vole i koliko su zahvalna. Ne moram puno pričati koliko to znači djetetu koje ne može hodati a može se penjati. Nema tih riječi kojima bismo opisali snagu njihovog osmijeha.</para>
<para>
 Kakvi su Vaši ciljevi za budućnost?
</para>
<para>Naši su ciljevi prije svega podučiti pomoćne osobe za rad s korisnicima s lakšim teškoćama jer nam nedostaje osoba za rad sa zainteresiranim korisnicima i članovima kojih je sve više. Nužno je i adaptirati postojeće stijene i nadograditi dodatne dijelove prilagođene našim potrebama. Ima još dosta adaptivne opreme koja bi nam dobro došla, ali snalazimo se. Također nam je cilj potaknuti razvoj parapenjačkog sporta, kod nas i u cijeloj regiji. Zovu nas iz susjednih zemalja s velikim interesom, prate naš rad te žele pokrenuti istu priču na mnogo raznih strana i to nas jako veseli.</para>

INTERVJU Lucija Brkan: Terapijsko penjanje na nebrojene načine pomaže djeci Terapijsko penjanje (TP) predstavlja modificirani oblik slobodnoga penjanja te ima rehabilitacijske i habilitacijske, ali i preventivne potencijale. 
   Terapijsko penjanje (TP) predstavlja modificirani oblik slobodnoga penjanja te ima rehabilitacijske i habilitacijske, ali i preventivne potencijale Koristi se kod niza oblika motoričkih oštećenja, neuroloških disfunkcija i psiho-socijalnih poteškoća gotovo svih dobnih skupina. Budući da se svi zadatci provode kroz igru, i djeca i mladi uživaju u ovoj kreativnoj vrsti terapije.
Riječ je o novom pristupu koji ubrzava tijek oporavka, bolje motivira na aktivnost, dovodi do veće svjesnosti vlastitoga tijela i osjećaja društvene prihvaćenosti. Kako bismo vam što je moguće bolje predstavili TP, razgovarali smo s licenciranom instruktoricom terapijskog penjanja Lucijom Brkan, diplomiranom kineziologinjom i fizioterapeutkinjom, i predsjednicom Udruge za terapijsko penjanje „Osmijeh“.

   Koliko dugo postoji TP u Hrvatskoj i jesu li ljudi upoznati s njegovim potencijalom? Jeste li vi jedini koji se time bavite u RH?

Terapijsko penjanje kod nas postoji od jeseni 2011. godine kada je Udruga osnovana. Tada smo i započeli s djelovanjem te ubrzo i s provođenjem prvih terapija iako nam to nije odmah bila namjera. Čim smo napravili internetsku stranicu telefon je počeo zvoniti i jednostavno se moralo pokrenuti, što nam ukazuje da ljudi prepoznaju potencijal ove vrste terapije. Iako postojimo gotovo četiri godine, rušenje prostora penjačke dvorane u Grahorovoj ulici 2013. godine gdje smo radili, stavilo je cijelu priču na čekanje i započeli smo tragati za novim prostorom. Polovinom prvog mjeseca ove godine započeli smo s radom u sklopu penjačke dvorane Fothia i zasad smo jedini ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj regiji.

   Kako ste se odlučili na edukaciju iz terapijskog penjanja i na pokretanje udruge i ovakvog projekta u Hrvatskoj?

Do upoznavanja s ovim oblikom terapije došlo je sasvim slučajno, iako se ovaj vid rehabilitacije provodi u Austriji i Njemačkoj posljednjih trideset godina. Već prve godine nakon dolaska u Zagreb na studij, 2002. godine, završavam alpinističku školu i nastavljam se natjecateljski baviti penjačkim sportom. Za vrijeme jednog od međunarodnih penjačkih natjecanja u Grazu 2004. godine, dok sam još studirala na Kineziološkom fakultetu, za oko mi je zapeo zanimljivi šareni letak o terapijskom penjanju koji je završio u mojoj pernici. Letak je čekao do 2009. godine, kada sam već upisala i Studij fizioterapije, te je poslužio kao ideja za izradu rada za prvi Kongres studenata Studija fizioterapije. Nakon što je lagano zagrebano pod površinu ove teme, otkrio mi se jedan kreativan i novi oblik terapije s kojim se bilo nužno pobliže upoznati. Sljedeći korak bio je izrada diplomskog rada, nakon toga i odlazak na sam tečaj, a potom je prirodni slijed bio osnovati Udrugu kako bi se ovaj zabavni vid terapije pokušao proširiti i približiti svima nama.

   Kome se sve preporučuje terapijsko penjanje, osobito kad govorimo o djeci i mladima?

S obzirom na to da pokreti penjanja aktiviraju ekstenzijski obrazac držanja i time djeluju na normalizaciju posturalnih odnosa, sami začeci TP-a usko su povezani s tretmanom dječje populacije kod promjena posture (skolioze i kifoze). Isto tako, penjanje u adolescenata vodi poboljšanju mišićne jakosti leđne muskulature te dovodi mišiće u balans jakosti čime prevenira deformacije kralježnice, ali i bolove u lumbalnome dijelu. Zbog svega nabrojenog se penjanje općenito preporučuje, a u brojnim zemljama Europe uvedeno je i kao obvezatni dio fizičkog obrazovanja. Penjački obrasci kretanja promatrano u horizontali vrlo su slični puzanju i upravo ta činjenica ide u korist TP-u kod habilitacije i rehabilitacije djece. Stanja kod kojih se penjanje najčešće koristi su centralne kljenuti (cerebralna paraliza), oštećenja donjega motornog neurona, neuroloških poremećaja kretanja i balansa (ataksija) i sl. Izrazito dobri rezultati zabilježeni su u tretmanu djece s problemima u ponašanju  (problemi s učenjem, ADHD, problemi percepcije, depresije itd.), ali i u tretmanu djece sa senzorno-integracijskim problemima (autizam). Kod Downovog sindroma djeca su pokazala izrazit interes za ovakav način kretanja te nakon nekog vremena samostalno počinju penjati.

   Izdvojite nam još neke benefite terapijskog penjanja. Osim na fizičko zdravlje, TP odlično utječe i na psihu.

Potencijalni benefiti koje pruža penjanje su brojni. To je jedina aktivnost u kojoj se uz opterećenje velikih mišićnih skupina aktiviraju i zahtjevnije male mišićne skupine koje je inače teže jačati: šake, stopala pa čak i oralna i orofacijalna muskulatura. Osim toga penjanje nudi pozitivno djelovanje na razvoj niz motoričkih sposobnosti. Penjanje je vrlo kompleksna aktivnost koja uključuje rad sva četiri ekstremiteta istodobno te zahtijeva planiranje kretnji i time utječe na kognitivne dimenzije. Svaka kretnja mora biti svjesno kontrolirana što onemogućava pristup aktivnosti na temelju potpune automatizacije kretnih struktura u procesu motoričkog učenja.Također, TP dokazano smanjuje anksioznost, nesigurnost i agresivnost, povećava samokontrolu i zadovoljstvo, opće raspoloženje te pozitivno utječe na socijalizaciju.

   Riječ je o penjanju koje je prirodno, no naoko djeluje opasno. Boje li se isprva roditelji za svoje dijete?

Iako se penjanje kao sport ubraja u skupinu ekstremnih sportova, u zadnjim desetljećima sigurnosne tehnike su se izuzetno razvile te je oprema koja se koristi sigurnija nego ikad prije. Sada se čak ni o ovom sportu više ne može govoriti kao o rizičnom, već više o avanturističkom. Terapijsko penjanje provodi se u potpunosti sigurno. Provodi se na umjetnim stijenama i u kontroliranim uvjetima tako da se mogućnost pada isključuje. Ovisno o visini penjanja i potrebama, osiguranje od pada postiže se strunjačama uz dodatno osiguranje penjača/pacijenta spotanjem od nekontroliranog pada (spotanje podrazumijeva čuvanje penjača, tj. kontroliranje njegove aktivnosti i pada, s tim da se terapeut nalazi neposredno iza samog penjača konstantno ga prateći) ili top-rope osiguranjem užetom, tj. osiguranjem penjača odozgo (kod ovakvog načina penjanja uže je već provučeno kroz vrh smjera tako da penjač u bilo kojem trenutku može pustiti hvatišta a da ne dođe do pada). Terapijsko penjanje provodi se u potpunosti sigurno te se zbog toga ovom aktivnosti mogu baviti slabovidna i slijepa djeca i osobe. Ima roditelja koji isprva malo pokazuju strah, ali nakon što dobiju dojam kako sve skupa izgleda vrlo brzo se opuste. Terapeut ima pomoćnu osobu zaduženu za osiguravanje užetom tako da roditelji ne pomažu ni na koji način već samo promatraju sa strane.


   Kako djeca reagiraju na penjanje? Koliko je star najmlađi a koliko najstariji korisnik?

Dosad još nije bilo negativnih reakcija na penjanje. Čak i djeca koja su na početku pokazivala mali strah, vrlo brzo se oslobode i problemi se javljaju pri odlasku kući a ne pri dolasku. Penjanje je aktivnost s visokim postotkom lučenja endorfina koji doprinosi osjećaju zadovoljstva i sreće. Napredak u penjanju je brz, osjetan i vidljiv što dodatno potiče motivaciju i volju za radom te tako pozitivno djeluje na samopouzdanje, samostalnost i stjecanje pozitivne slike o samome sebi. Još kad se uz takvu aktivnost svi zadatci provode kroz igru, teško je pronaći zabavniji oblik terapije. Najmlađi korisnici imaju po tri i pol godine, a najstariji trideset i šest godina. Imamo korisnike koji su s nama od samog početka, a novi pristižu svakodnevno.

   Neka se djeca isprva sigurno boje penjanja. Kako i na koji način se savladava taj strah?

Ukoliko je strah uopće prisutan, započinje se vrlo polako jednostavnim igrama na lagano položenoj i niskoj stijeni. Postepeno se dijete ohrabri i popne sve više. U adekvatnom trenutku djetetu prezentiramo penjanje užetom na niskoj stijeni tako da dobije dojam kako to izgleda, najčešće ih osvoji spuštanje prema dolje, tj. ljuljanje. Kada isprobaju ljuljanje na užetu, neki se penju čak i da bi se mogli spuštati/ljuljati. Kada se ohrabre na nižoj stijeni i dobiju osjećaj sigurnosti, prelazimo na penjanje užetom na visoku stijenu čime stječu dodatan osjećaj važnosti jer mogu ono što mnogi ne mogu te se razvija osjećaj hrabrosti i samouvjerenosti.

   Imate li male polaznike kojima je ovo jedini vid terapije, ili se TP više kombinira s ostalim terapijama? Kako liječnici i ostali stručnjaci gledaju na ovu terapijsku disciplinu?

Imamo polaznike kojima je ovo jedini vid terapije, ali većina korisnika kombinira penjanje kao nadopunu ostalim terapijskim konceptima. Terapijsko penjanje je u Austriji i Njemačkoj iznimno priznati oblik terapije koji se susreće u većini boljih klinika i bolnica. Ni samom tečaju nije moguće pristupiti ukoliko nemate diplomu medicinskog fakulteta ili studija fizioterapije. U udruzi također imamo našu doktoricu medicine, neurologinju, Maju Rubinić Majdak, koja provodi neurološke procjene naših malih korisnika. Koliko vidimo, i naši stručnjaci prepoznaju terapijsko penjanje i njegove dobrobiti jer mnoga nam djeca dolaze na preporuku logopeda, defektologa i sl.

   Koliko je potrebno vremena da se ostvari neki terapijski cilj? Kakve rezultate bilježite kroz svoj rad?

Ovisi, neke promjene vidljive su odmah, a za neke treba vremena, strpljenja i redovitog vježbanja. Promjene kod samopouzdanja i sigurnosti u sebe, primjerice, vidljive su kod neke djece već nakon jednog dolaska, dok za jačanje muskulature ipak treba malo više vremena. Zasad, osim onoga što mi vidimo, stižu nam redovito i dosta pozitivni komentari od strane roditelja. Osim poboljšanja motorike, jakosti muskulature i povećanja opsega kretnji, djeca su općenito samostalnija i sigurnija u sebe. Nekima više ne treba pomoć oko nekih stvari koje prije nisu mogli. Roditelji često uočavaju, a i mi primjećujemo, iznimna poboljšanja što se tiče poticanja govora, a i koncentracije općenito.


   Koliko traje jedan trening i od čega se sastoji? Koliko je polaznika istovremeno na terapiji? Što se sve nalazi u dvorani za TP?

Terapije/treninzi najčešče traju od pola sata do četrdeset i pet minuta. Najčešče je to individuani rad ali imamo i nekoliko grupica od dvoje ili troje korisnika. No pri spajanju djece u grupe vodimo se njihovim sposobnostima, da si odgovaraju karakterno te da samim spajanjem u grupu oni jedni na druge pozitivno djeluju. Uvijek je prisutan terapeut i barem jedna pomoćna osoba. Što se tiče rekvizita, osim adaptirane stijene i penjačke opreme u dvorani se nalazi potrebna didaktička oprema i igračke.

   Koliko puta tjedno/mjesečno djeca polaze terapije? 

Sve ovisi o tome kakav cilj se želi postići, kakve su potrebe i koliko godina ima korisnik. Krećemo s terapijicama od jedan put tjedno po pola sata, a zatim ili se produlji trajanje terapije ili se poveća broj dolazaka na dva puta tjedno. Nekome se pola sata može činiti kratko, no inidvidualnim pristupom kroz pola sata moguće je učiniti mnogo jer se u penjanju sve može individualno prilagođavati i otežavati ukoliko je i koliko je potrebno; izborom smjerova (pozicioniranjem grifova, njihovim razmakom, veličinom i oblikom), izborom nagiba stijene, izborom visine stijene itd. Svi naši polaznici su redoviti a ono što veseli jest da uvijek iznova dolaze s jednakim veseljem kao i na samom početku.

   Koja je cijena TP-a? Plaćaju li sve roditelji ili je jedan dio sufinanciran?

Cijena terapije u trajanju pola sata iznosi 75 kn. Naši članovi imaju popust: ukoliko nakon probnog dolaska odluče redovito dolaziti, ispune pristupnicu i uplate godišnju članarinu od 50 kn, time dobiju člansku iskaznicu i ostvaruju nižu cijenu pa ih dolazak košta 50 kn, tj. 4x mjesečno 200 kn ili 8x mjesečno 350 kn. Roditelji, na žalost, plaćaju sve troškove, no mi se zaista trudimo da oni budu što niži.

   Kakav je osjećaj baviti se ovim plemenitim ali iznimno zahtjevnim poslom?

Kakav je osjećaj? Svakako poseban kada osjetite koliko vas ta djeca vole i koliko su zahvalna. Ne moram puno pričati koliko to znači djetetu koje ne može hodati a može se penjati. Nema tih riječi kojima bismo opisali snagu njihovog osmijeha.

   Kakvi su Vaši ciljevi za budućnost?

Naši su ciljevi prije svega podučiti pomoćne osobe za rad s korisnicima s lakšim teškoćama jer nam nedostaje osoba za rad sa zainteresiranim korisnicima i članovima kojih je sve više. Nužno je i adaptirati postojeće stijene i nadograditi dodatne dijelove prilagođene našim potrebama. Ima još dosta adaptivne opreme koja bi nam dobro došla, ali snalazimo se. Također nam je cilj potaknuti razvoj parapenjačkog sporta, kod nas i u cijeloj regiji. Zovu nas iz susjednih zemalja s velikim interesom, prate naš rad te žele pokrenuti istu priču na mnogo raznih strana i to nas jako veseli. Janja Čaisa 

udruga-za-terapijsko-penjanje-osmijeh_05-1

udruga-za-terapijsko-penjanje-osmijeh_24-1

udruga-za-terapijsko-penjanje-osmijeh_23-1

udruga-za-terapijsko-penjanje-osmijeh_12-1

udruga-za-terapijsko-penjanje-osmijeh_21-1

INTERVJU Lucija Brkan: Terapijsko penjanje na nebrojene načine pomaže djeci

<para>Nove mame moraju se nositi s mnogo stvari – manjkom sna, oporavkom tijela od poroda, bolovima dojenja (neke) i oscilacijama hormona. Uz to moraju se nositi i s brojnim savjetima i "dobronamjernim" komentarima koje nisu tražile, često i od potpuno nepoznatih osoba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za mame koje su rodile, osobito prvi puta, ovo je osjetljivo razdoblje i neće svaki komentar  lijepo zvučati (nemojte si uzimati za pravo majkama govoriti što god vam padne na pamet, koliko god to vi dobronamjerno mislili). No, ipak postoje neke stvari koje će svaka "novopečena" mama rado čuti, pa pokušajte potporu pružiti ovako:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Nemojte reći ništa (osim ako vas ne zatraži za savjet)
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako se ovo možda ne čini kao neka pomoć, ponekad je tiha potpora najbolja stvar na svijetu. Ljubazan osmjeh ohrabrenja i suosjećanje u očima mogu učiniti čuda i veliku utjehu novoj majci u nekom od teških momenata majčinstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. "Odlično ti ide!"
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mnoge žene koje su po prvi puta postale majke  (a i one kojima ovo nije prvi put – jer svako je dijete drugačije) suočavaju se s puno nesigurnosti i emocija: znači li taj plač da je gladan ili pospan? Muče ga vjetrovi ili mu je pelena mokra? Svi se mi s vremenom uhodamo i rastemo zajedno s našim djetetom, no ipak i u tim početnim trenucima pozitivno ohrabrenje zaista puno znači. "Ništa ti nemoj brinuti, mamice. Sve je u redu i sve će biti u redu. To to možeš!"<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. "Postat će lakše."
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S ovime budite pažljivi, jer... Znate tu su hormoni. I manjak sna. I beba koja, kako se čini, neprestano plače. Recite joj, bez previše objašnjavanja, da će stvari postati lakše i bolje. Nešto kao: "Draga, znam da ti je teško. Ja sam kroz to sve prošla. Ti se stvarno dobro snalaziš sa svime, a sve će postati lakše s vremenom. Obećavam." Sada biste mogli pasti u napast ubaciti "Uživaj u svakom trenutku", no nemojte. Samo joj pozornost usmjerite na svjetlo na kraju tunela i ostavite joj tu sreću i nadu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. "Ti ne moraš biti savršena"
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Objasnite joj da savršena majka ne postoji. Kako bi bila najbolja majka svom djetetu samo se mora truditi naviše što može. Majčinstvo je puno uspona i padova. Kažite joj da ne bude prekritična prema sebi ili se obeshrabri ako nešto ne pođe onako kako si naumila. Kao i u svemu ostalome – vježbom se dolazi do savršenstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. "Mogu li ti ikako pomoći?"
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Većina mama će vjerojatno odbiti ovu ponudu, no to je u redu. Nemojte navaljivati. Umjesto toga pomognite joj s kolicima, pokupite i spakirajte igračke ako ste bili na zajedničkoj kavi ili se čak kreveljite i animirajte bebu koja plače. Čak i kad mama odbije, sama ponuda može jako puno značiti. Ako ste bliski s prijateljicom možete joj ponuditi i da pričuvate nakratko bebu dok ona malo odspava – jer , vjerujte, to nekim mamama vrijedi više od svog blaga na svijetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Monkey Business - Fotolia</para>

5 stvari koje svaka "novopečena" mama želi čuti Pružite ispravnu potporu mamama Nove mame moraju se nositi s mnogo stvari – manjkom sna, oporavkom tijela od poroda, bolovima dojenja (neke) i oscilacijama hormona. Uz to moraju se nositi i s brojnim savjetima i "dobronamjernim" komentarima koje nisu tražile, često i od potpuno nepoznatih osoba.
   
Za mame koje su rodile, osobito prvi puta, ovo je osjetljivo razdoblje i neće svaki komentar  lijepo zvučati (nemojte si uzimati za pravo majkama govoriti što god vam padne na pamet, koliko god to vi dobronamjerno mislili). No, ipak postoje neke stvari koje će svaka "novopečena" mama rado čuti, pa pokušajte potporu pružiti ovako:
   
   1. Nemojte reći ništa (osim ako vas ne zatraži za savjet)
   
Iako se ovo možda ne čini kao neka pomoć, ponekad je tiha potpora najbolja stvar na svijetu. Ljubazan osmjeh ohrabrenja i suosjećanje u očima mogu učiniti čuda i veliku utjehu novoj majci u nekom od teških momenata majčinstva.
   
   2. "Odlično ti ide!"
   
Mnoge žene koje su po prvi puta postale majke  (a i one kojima ovo nije prvi put – jer svako je dijete drugačije) suočavaju se s puno nesigurnosti i emocija: znači li taj plač da je gladan ili pospan? Muče ga vjetrovi ili mu je pelena mokra? Svi se mi s vremenom uhodamo i rastemo zajedno s našim djetetom, no ipak i u tim početnim trenucima pozitivno ohrabrenje zaista puno znači. "Ništa ti nemoj brinuti, mamice. Sve je u redu i sve će biti u redu. To to možeš!"
   
   3. "Postat će lakše."
   
S ovime budite pažljivi, jer... Znate tu su hormoni. I manjak sna. I beba koja, kako se čini, neprestano plače. Recite joj, bez previše objašnjavanja, da će stvari postati lakše i bolje. Nešto kao: "Draga, znam da ti je teško. Ja sam kroz to sve prošla. Ti se stvarno dobro snalaziš sa svime, a sve će postati lakše s vremenom. Obećavam." Sada biste mogli pasti u napast ubaciti "Uživaj u svakom trenutku", no nemojte. Samo joj pozornost usmjerite na svjetlo na kraju tunela i ostavite joj tu sreću i nadu.
   
   4. "Ti ne moraš biti savršena"
   
Objasnite joj da savršena majka ne postoji. Kako bi bila najbolja majka svom djetetu samo se mora truditi naviše što može. Majčinstvo je puno uspona i padova. Kažite joj da ne bude prekritična prema sebi ili se obeshrabri ako nešto ne pođe onako kako si naumila. Kao i u svemu ostalome – vježbom se dolazi do savršenstva.
   
   5. "Mogu li ti ikako pomoći?"
   
Većina mama će vjerojatno odbiti ovu ponudu, no to je u redu. Nemojte navaljivati. Umjesto toga pomognite joj s kolicima, pokupite i spakirajte igračke ako ste bili na zajedničkoj kavi ili se čak kreveljite i animirajte bebu koja plače. Čak i kad mama odbije, sama ponuda može jako puno značiti. Ako ste bliski s prijateljicom možete joj ponuditi i da pričuvate nakratko bebu dok ona malo odspava – jer , vjerujte, to nekim mamama vrijedi više od svog blaga na svijetu.
 

Foto: © Monkey Business - Fotolia M.N. 

5 stvari koje svaka "novopečena" mama želi čuti

<para> Nakon što se pupčana vrpca podveže, ta krv ostaje u krvnim žilama posteljice, a tada je moguće posebnim instrumentima izvaditi ju i pohraniti.</para>
<para>
 Matične stanice iz krvi pupkovine novorođenčeta su jedine koje se mogu transformirati u bilo koju drugu stanicu u organizmu, a to je i razlog zbog kojeg su nezamjenjive u liječenju karcinoma i drugih teških bolesti. One se smatraju gradivnim dijelovima tijela, jer tvore osnovu tkiva, krvi i imunološkog sustava.</para>
<para>S obzirom na to da se u pupkovini novorođenčeta nalaze najmlađe matične stanice koje još nisu specijalizirane, nego se mogu pretvoriti u bilo koji drugi oblik naših stanica, trenutno se njima uspješno liječi čak 75 bolesti, malignih i nemalignih.</para>
<para>Iz ovog razloga, danas je sve popularnije doniranje ili pohranjivanje krvi pupkovine u specijaliziranim bankama.</para>
<heading4>Odlučiti se za javnu ili privatnu banku matičnih stanica?</heading4>
<para>Ako bi se roditelji odlučili na ovaj postupak, imaju dvije mogućnosti – doniranje javnoj banci ili pohranjivanje u privatnoj.</para>
<para>Javne su banke neprofitne ustanove i pohranjuju krv iz pupkovine za opću dobrobit. Povezane su u međunarodnu mrežu pa pohranjeni materijal može biti korišten za liječenje bolesnika širom svijeta. U privatnim se pak bankama pohranjuje krv iz pupkovine za osobne potrebe kako bi u slučaju bolesti bile korištene u liječenju članova obitelji, a na to se može gledati kao na svojevrsno biološko osiguranje.</para>
<para>Nekoliko je parametara koje roditelji trebaju imati u vidu pri donošenju ove odluke. Statistička vjerojatnost da će dijete trebati svoju krv iz pupkovine je vrlo mala. Teško ju je procijeniti, ali iznosi od 1:2500 do 1:200 000. Vjerojatnije je da će koristiti u liječenju nekog od članova obitelji, s tim da je vjerojatnost da će krv iz pupkovine odgovarati roditeljima vrlo mala - iznosi samo 1%, dok su bolje mogućnosti za upotrebu uzorka kod rođenog brata ili sestre, kod kojih postoji vjerojatnost kompatibilnosti od 25%.</para>
<para>Također, kada se radi o doniranju transplantata javnoj banci, potrebno je udovoljiti strogim kriterijima broja pohranjenih stanica, sterilnosti te odsutnosti zaraznih bolesti, što broj doniraniranih materijala smanjuje na tek trećinu koja se u stvarnosti pohrani. Dok je u slučaju privatne banke, jedini uvjet dovoljan broj stanica, dok ostali kriteriji, osim sterilnosti, nisu presudni.</para>
<heading4>Kako se kreću cijene?</heading4>
<para>Ukoliko se roditelji odluče na doniranje u Banku krvi iz pupkovine Ana Rukavina, za njih će to biti besplatno, tj. neće imati nikakvih financijskih troškova. Ako se odluče za neku od privatnih banaka koje nude usluge pohranjivanja morat će izdvojiti oko 1000 kuna za postupak uzimanja krvi iz pupkovine koji će biti naplaćen u bolnici, te iznos od 13 604 do vrtoglavih 25 800 kuna za uslugu pohranjivanja u banci.</para>
<para>Različite privatne banke nude različite pakete usluga koji se prema tome razlikuju i cijenom. Za najveću cijenu usluge dobit ćete i najduži period pohranjivanja krvi od čak 50 godina uz koji dolazi i transportni paket sa setom za uzimanje krvi, besplatno uzimanje krvi iz pupkovine u rodilištu, transport do laboratorija, obrada krvi, ispitivanje kvalitete krvi, dostavljanje i obrazloženje rezultata, te transport pupčane krvi do klinike u slučaju terapijske primjene, dok onaj najjeftiniji uključuje set za uzimanje i transport uzorka, mikrobiološke pretrage majčine krvi, analizu, procesuiranje i 20 godina pohrane.</para>
<heading4>Prednosti kasnijeg rezanja pupkovine (uslijed kojeg nije moguće pohraniti matične stanice)</heading4>
<para>Danas se općenito smatra da je rano rezanje pupkovine neškodljivo za majku i dijete, ali nakon rođenja pupkovina nastavlja pulsirati s obzirom da posteljica nastavlja svoju funkciju sve dok dijete nije sposobno disati i primati kisik preko svojih pluća, a ne preko pupčanih krvnih žila.</para>
<para>Dijete kojemu se pupčana vrpca odmah presiječe gubi svoj dotadašnji izvor kisika i primorano je preuranjeno učiniti prvi udah čime zrak u pluća dolazi na grub način. Zbog toga prvi udah izaziva intenzivan osjećaj pečenja unutar dišnih puteva. Zgrčeni izraz lica praćen plačem, koji se smatrao normalnim i poželjnim, zapravo je znak intenzivne patnje.</para>
<para>Usporedbe radi, prvi udah nakon prestanka pulsiranja pupkovine ili još bolje izlaska posteljice prije rezanja pupkovine, protječe gotovo nezapaženo uz opušteno i vedro lice novorođenčeta.</para>
<para>Dobrobiti za dijete koje dobije svoju krv iz pupkovine i posteljice su višestruke, a rezultati istraživanja kažu:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ako je dijete ostalo 3 minute na razini vulve majke dolazi do transfuzije krvi prema djetetu sa stvaranjem depozita oko 50 mg željeza što prevenira kasnije anemije;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>U prvom tjednu života dolazi do većeg pritoka eritrocita prema vitalnim organima;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Javlja se porast zalihe željeza sa smanjenom incidencijom anemije s dva mjeseca života;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca odgođeno prerezane pupkovine duže doje;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>U prijevremeno rođene djece veća je razina hematokrita, hemoglobina, arterijskog krvnog tlaka i volumena krvi s boljom kardiopulmonarnom prilagodbom, smanjen je broj umjetne oksigenacije i ventilacije (intenzivna njega) i smanjena je potreba za transfuzijom krvi;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nešto veća porođajna težina zahvaljujući većoj količini primljene krvi.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Kao i u svemu drugome, na roditeljima je da odluče što je najbolje za njihovo dijete. Iako je pohranjivanje matičnih stanica i njihovo korištenje u liječenju veliko dostignuće moderne medicine, omogućavanje djetetu da nakon poroda dobije svoju krv iz pupkovine i posteljice, prema spomenutim dobrobitima, nije zanemarivo.</para>
<para>Pa ipak, ukoliko u obitelji postoji povijest bolesti za koju postoji i najmanja vjerojatnost da će ju i dijete dobiti, a izlječiva je matičnim stanicama – bilo bi, u najmanju ruku, neodgovorno ne napraviti ovaj zalog za budućnost.</para>
<para>
 <emphasis>Izvor: Zaklada Ana Rukavina, Hrvatska udruga za promicanje primaljstva</emphasis>
</para>

Pohrana matičnih stanica iz pupkovine: sve o postupku koji može spasiti život Krv iz pupkovine ili umbilikalna krv je krv koja se nalazi u krvnim žilama pupčane vrpce i posteljice.  Nakon što se pupčana vrpca podveže, ta krv ostaje u krvnim žilama posteljice, a tada je moguće posebnim instrumentima izvaditi ju i pohraniti.

   Matične stanice iz krvi pupkovine novorođenčeta su jedine koje se mogu transformirati u bilo koju drugu stanicu u organizmu, a to je i razlog zbog kojeg su nezamjenjive u liječenju karcinoma i drugih teških bolesti. One se smatraju gradivnim dijelovima tijela, jer tvore osnovu tkiva, krvi i imunološkog sustava.
S obzirom na to da se u pupkovini novorođenčeta nalaze najmlađe matične stanice koje još nisu specijalizirane, nego se mogu pretvoriti u bilo koji drugi oblik naših stanica, trenutno se njima uspješno liječi čak 75 bolesti, malignih i nemalignih.
Iz ovog razloga, danas je sve popularnije doniranje  ili pohranjivanje krvi pupkovine u specijaliziranim bankama.
Odlučiti se za javnu ili privatnu banku matičnih stanica?
Ako bi se roditelji odlučili na ovaj postupak, imaju dvije mogućnosti – doniranje javnoj banci ili pohranjivanje u privatnoj.
Javne su banke neprofitne ustanove i pohranjuju krv iz pupkovine za opću dobrobit. Povezane su u međunarodnu mrežu pa pohranjeni materijal može biti korišten za liječenje bolesnika širom svijeta. U privatnim se pak bankama pohranjuje krv iz pupkovine za osobne potrebe kako bi u slučaju bolesti bile korištene u liječenju članova obitelji, a na to se može gledati kao na svojevrsno biološko osiguranje.
Nekoliko je parametara koje roditelji trebaju imati u vidu pri donošenju ove odluke. Statistička vjerojatnost da će dijete trebati svoju krv iz pupkovine je vrlo mala. Teško ju je procijeniti, ali iznosi od 1:2500 do 1:200 000. Vjerojatnije je da će koristiti u liječenju nekog od članova obitelji, s tim da je vjerojatnost da će krv iz pupkovine odgovarati roditeljima vrlo mala - iznosi samo 1%, dok su bolje mogućnosti za upotrebu uzorka kod rođenog brata ili sestre, kod kojih postoji vjerojatnost kompatibilnosti od 25%.
Također, kada se radi o doniranju transplantata javnoj banci, potrebno je udovoljiti strogim kriterijima broja pohranjenih stanica, sterilnosti te odsutnosti zaraznih bolesti, što broj doniraniranih materijala smanjuje na tek trećinu koja se u stvarnosti pohrani. Dok je u slučaju privatne banke, jedini uvjet dovoljan broj stanica, dok ostali kriteriji, osim sterilnosti, nisu presudni.
Kako se kreću cijene?
Ukoliko se roditelji odluče na doniranje u Banku krvi iz pupkovine Ana Rukavina, za njih će to biti besplatno, tj. neće imati nikakvih financijskih troškova. Ako se odluče za neku od privatnih banaka koje nude usluge pohranjivanja morat će izdvojiti oko 1000 kuna za postupak uzimanja krvi iz pupkovine koji će biti naplaćen u bolnici, te iznos od 13 604 do vrtoglavih 25 800 kuna za uslugu pohranjivanja u banci.
Različite privatne banke nude različite pakete usluga koji se prema tome razlikuju i cijenom. Za najveću cijenu usluge dobit ćete i najduži period pohranjivanja krvi od čak 50 godina uz koji dolazi i transportni paket sa setom za uzimanje krvi, besplatno uzimanje krvi iz pupkovine u rodilištu, transport do laboratorija, obrada krvi, ispitivanje kvalitete krvi, dostavljanje i obrazloženje rezultata, te transport pupčane krvi do klinike u slučaju terapijske primjene, dok onaj najjeftiniji uključuje set za uzimanje i transport uzorka, mikrobiološke pretrage majčine krvi, analizu, procesuiranje i 20 godina pohrane.
Prednosti kasnijeg rezanja pupkovine (uslijed kojeg nije moguće pohraniti matične stanice)
Danas se općenito smatra da je rano rezanje pupkovine neškodljivo za majku i dijete, ali nakon rođenja pupkovina nastavlja pulsirati s obzirom da posteljica nastavlja svoju funkciju sve dok dijete nije sposobno disati i primati kisik preko svojih pluća, a ne preko pupčanih krvnih žila.
Dijete kojemu se pupčana vrpca odmah presiječe gubi svoj dotadašnji izvor kisika i primorano je preuranjeno učiniti prvi udah čime zrak u pluća dolazi na grub način. Zbog toga prvi udah izaziva intenzivan osjećaj pečenja unutar dišnih puteva. Zgrčeni izraz lica praćen plačem, koji se smatrao normalnim i poželjnim, zapravo je znak intenzivne patnje.
Usporedbe radi, prvi udah nakon prestanka pulsiranja pupkovine ili još bolje izlaska posteljice prije rezanja pupkovine, protječe gotovo nezapaženo uz opušteno i vedro lice novorođenčeta.
Dobrobiti za dijete koje dobije svoju krv iz pupkovine i posteljice su višestruke, a rezultati istraživanja kažu:

   
      Ako je dijete ostalo 3 minute na razini vulve majke dolazi do transfuzije krvi prema djetetu sa stvaranjem depozita oko 50 mg željeza što prevenira kasnije anemije;
   
   
      U prvom tjednu života dolazi do većeg pritoka eritrocita prema vitalnim organima;
   
   
      Javlja se porast zalihe željeza sa smanjenom incidencijom anemije s dva mjeseca života;
   
   
      Djeca odgođeno prerezane pupkovine duže doje;
   
   
      U prijevremeno rođene djece veća je razina hematokrita, hemoglobina, arterijskog krvnog tlaka i volumena krvi s boljom kardiopulmonarnom prilagodbom, smanjen je broj umjetne oksigenacije i ventilacije (intenzivna njega) i smanjena je potreba za transfuzijom krvi;
   
   
      Nešto veća porođajna težina zahvaljujući većoj količini primljene krvi.
   

Kao i u svemu drugome, na roditeljima je da odluče što je najbolje za njihovo dijete. Iako je pohranjivanje matičnih stanica i njihovo korištenje u liječenju veliko dostignuće moderne medicine, omogućavanje djetetu da nakon poroda dobije svoju krv iz pupkovine i posteljice, prema spomenutim dobrobitima, nije zanemarivo.
Pa ipak, ukoliko u obitelji postoji povijest bolesti za koju postoji i najmanja vjerojatnost da će ju i dijete dobiti, a izlječiva je matičnim stanicama – bilo bi, u najmanju ruku, neodgovorno ne napraviti ovaj zalog za budućnost.

   Izvor: Zaklada Ana Rukavina, Hrvatska udruga za promicanje primaljstva
 Mateja Krizmanić 

Newborn cute infant baby with umbilical cord

Pohrana matičnih stanica iz pupkovine: sve o postupku koji može spasiti život

<para>Na temelju tih studija, napisano je mnogo knjiga koje mogu pomoći zainteresiranim roditeljima da potiču razvoj svojih beba, pa čak dok su još u majčinu trbuhu.</para>
<para>Jedna od tih knjiga je i Brain rules for baby, autora dr. Johna Medine, u kojoj navodi niz primjera kako se igrati s novorođenom bebom, a da je ujedno učite mnogim vještinama, od bazičnih vještina zaključivanja do empatije.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Igre prije rođenja</heading4>
<para>
 Mentalne igre za roditelje
Jedna od najvažnijih vještina koju roditelji moraju naučiti dijete, je sposobnost stavljanja sebe u "tuđe cipele" ili empatija. Djeca koja mogu bolje shvatiti tuđe stajalište i osjećaje, bolje prolaze u životu, počevši od socijalizacije u vrtiću te shvaćanja što odgojitelj traži od njih i zašto. Dijete vještinu uči promatrajući roditelje, odnosno kroz pasivno učenje. Roditelji trebaju u što više situacija imenovati i pogađati motivacije i osjećaje drugih ljudi. S vježbama mogu početi još i prije bebina rođenja. Na primjer, kada se nalaze u nekoj grupi ljudi, mogu pogađati o čemu pojedine grupice razgovaraju i kako se pojedinci osjećaju, iščitavajući samo njihov govor tijela. Kada beba dođe na svijet, odmah mogu početi na nju prenositi ovu praksu prepoznavanja emocija drugih ljudi na način da bebi od prvog dana govore rečenice tipa "Ti si danas jako vesela beba", "Tata je danas malo umoran", "Baka te voli i zato će te zagrliti", "Mama je htjela samo obrisati nosić i pomoći ti" i slično.</para>
<para>
 Razgovaranje sa samim sobom
Jednostavna, a učinkovita aktivnost koja budućim roditeljima može pomoći da odgoje emocionalno stabilno, introspektivno dijete je razgovaranje sa samim sobom. Na primjer, za podizanje dobrog raspoloženja, dobro je samome sebi govoriti "Vani je prekrasan dan, osjećam se sretno i smireno i veselim se današnjoj šetnji u prirodi". Beba koja odrasta uz roditelje koji znaju riječima izraziti kako okolina djeluje na njihovo raspoloženje, naučit će činiti isto, a to će poboljšati važnu vještinu unutarnjeg promišljanje o samome sebi. Kad beba dođe na svijet, roditelji mogu odmah na taj način s njome komunicirati. Na primjer, "Danas si jako dobro spavao, lijepo smo se odmorili i papali i sad smo sretni, pa idemo kod bake da te vidi jer joj nedostaješ, a i ona nama". Imenovanje emocija vrlo je važna vještina koja se uči i olakšava suživot s drugim ljudima te razvija vještinu samoregulacije emocija i ponašanja.</para>
<para>
 Vježbanje kreativnosti
Jedan od najvažnijih principa koji potiče kognitivne vještine kod novorođenčeta je konstantna interakcija između roditelja i djeteta. Dok kupovanje igračaka može uštedjeti malo vremena prezaposlenim roditeljima, izrada tih istih igračaka s bebom, potiče njihov razvoj na najsnažniji način. I prije bebina rođenja, roditelji mogu početi s kreativnim izražavanjem i izrađivati razne igračke i ukrase za svoju bebu, a po njezinu rođenju samo nastaviti s maštovitim aktivnostima u koje će uključiti bebu i vježbati njezine motoričke vještine.
</para>
<heading4>
Igranje s novorođenčetom</heading4>
<para>
 Pauza-igra-pauza
Mnogo prije no što savladaju vještinu govora, bebe uspijevaju komunicirati svoje potrebe i želje. Beba od samog rođenja može početi komunicirati sa svijetom oko sebe. No pri tom je važno da se novorođenče ne stimulira pretjerano, da ga se ne bombardira senzornim podražajima i interakcijom. Za roditelje je važno prepoznati kada je novorođenčetu dosta interakcije. Tako malene bebe to će napraviti okretanjem glave i tada je vrijeme za pauzu. Razgovor, maženje, igranje nastavite tek kada beba pokaže želju za nastavak, pa opet prekinite kada njezina pažnja odluta ili se pasivizira.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<para>
 Igra imitacije
Bebe dolaze na svijet pripremljene da oponašaju uzbudljiva događanja iz svoje neposredne okoline, a roditelji to mogu iskoristiti za igru imitacije. Već u prvim tjednima roditelji će primijetiti da beba plazi jezik nakon što joj to pokažu roditelji na vlastitom primjeru, odnosno da ih oponaša. Kako odrasta, beba će pokušati oponašati i zvukove koje čuje od roditelja. Pokušat će oblikovati usta na način kako to radi mama kad nasmijava svoje maleno zlato ili ručicama kopirati pokret koji je pokazao tata. Važno je u interakciji s bebom koristiti različite glasove (bebe obožavaju visoke tonove), različite izraze lica, različite položaje usana kada ih se upoznaje s novim glasovima. Sve to one upijaju kao spužve od prvog dana i kad tad će pokazati svoje umijeće.</para>
<para>
 Hvatanje i motorika
Nakon nekoliko mjeseci, bebe će otkriti da svijet oko njih nije samo neka predstava koju mogu pasivno gledati i slušati, već da se i sami mogu uključiti i imati kontrolu nad nekim objektima. Počet će hvatati loptice, mamin prst, tatin nos, žličicu, te otkrivati kako ih mogu premiještati. Za bebu je jako uzbudljivo kada otkrije poveznicu uzrok-posljedica, odnosno da vlastitom voljom mogu nešto primiti i premijestiti. Roditelji trebaju bebu okružiti raznim predmetima i materijalima da vježba motoriku, ispituje taktilno svijet oko sebe i kreativno preslaguje stvari s jedne pozicije na drugu. Dobro bi bilo da predmeti budu šuškavi, mekani, tvrdi, odnosno da kroz različite materijale i teksture beba upozna neposrednu okolinu dok još ne može sama hodati i istraživati na druge načine.</para>
<para>
 Vesele kartice
Kreativnost koju ste vježbali prije rođenja djeteta, sada možete iskoristiti za učenje. Napravite šarene kartice s različitim crtežima koje ćete pokazivati bebi. Crteži neka budu jednostavni ali u svim bojama - sunce, mjesec, cvijet, oblak, drvo, mačka, miš... Na taj način počinje vizualno učenje, učenje koncepata, konstantno ponavljanje određenih riječi koje se bilježe u bebinu mozgu, vježbanje slogova. U istu svrhu mogu poslužiti i slikovnice za bebe, gdje od vrlo rane dobi upoznajete bebu sa svijetom priča, slika i bajki koji će itekako potaknuti njezin kognitivni razvoj. Važno je puno razgovarati s bebom, čitati joj, pjevati, pokazivati slike i boje, jer to je jedini način da joj pomognete u učenju govora i verbaliziranju svijeta koji primjećuje oko sebe.</para>

Jednostavnim igrama potaknite razvoj vašeg novorođenčeta Znanost je u posljednjim desetljećima jako napredovala kad je u pitanju istraživanje načina na koje bebe uče i općenito razvoja njihovih misaonih sposobnosti. Na temelju tih studija, napisano je mnogo knjiga koje mogu pomoći zainteresiranim roditeljima da potiču razvoj svojih beba, pa čak dok su još u majčinu trbuhu.
Jedna od tih knjiga je i Brain rules for baby, autora dr. Johna Medine, u kojoj navodi niz primjera kako se igrati s novorođenom bebom, a da je ujedno učite mnogim vještinama, od bazičnih vještina zaključivanja do empatije.
 

Igre prije rođenja

   Mentalne igre za roditelje
Jedna od najvažnijih vještina koju roditelji moraju naučiti dijete, je sposobnost stavljanja sebe u "tuđe cipele" ili empatija. Djeca koja mogu bolje shvatiti tuđe stajalište i osjećaje, bolje prolaze u životu, počevši od socijalizacije u vrtiću te shvaćanja što odgojitelj traži od njih i zašto. Dijete vještinu uči promatrajući roditelje, odnosno kroz pasivno učenje. Roditelji trebaju u što više situacija imenovati i pogađati motivacije i osjećaje drugih ljudi. S vježbama mogu početi još i prije bebina rođenja. Na primjer, kada se nalaze u nekoj grupi ljudi, mogu pogađati o čemu pojedine grupice razgovaraju i kako se pojedinci osjećaju, iščitavajući samo njihov govor tijela. Kada beba dođe na svijet, odmah mogu početi na nju prenositi ovu praksu prepoznavanja emocija drugih ljudi na način da bebi od prvog dana govore rečenice tipa "Ti si danas jako vesela beba", "Tata je danas malo umoran", "Baka te voli i zato će te zagrliti", "Mama je htjela samo obrisati nosić i pomoći ti" i slično.

   Razgovaranje sa samim sobom
Jednostavna, a učinkovita aktivnost koja budućim roditeljima može pomoći da odgoje emocionalno stabilno, introspektivno dijete je razgovaranje sa samim sobom. Na primjer, za podizanje dobrog raspoloženja, dobro je samome sebi govoriti "Vani je prekrasan dan, osjećam se sretno i smireno i veselim se današnjoj šetnji u prirodi". Beba koja odrasta uz roditelje koji znaju riječima izraziti kako okolina djeluje na njihovo raspoloženje, naučit će činiti isto, a to će poboljšati važnu vještinu unutarnjeg promišljanje o samome sebi. Kad beba dođe na svijet, roditelji mogu odmah na taj način s njome komunicirati. Na primjer, "Danas si jako dobro spavao, lijepo smo se odmorili i papali i sad smo sretni, pa idemo kod bake da te vidi jer joj nedostaješ, a i ona nama". Imenovanje emocija vrlo je važna vještina koja se uči i olakšava suživot s drugim ljudima te razvija vještinu samoregulacije emocija i ponašanja.

   Vježbanje kreativnosti
Jedan od najvažnijih principa koji potiče kognitivne vještine kod novorođenčeta je konstantna interakcija između roditelja i djeteta. Dok kupovanje igračaka može uštedjeti malo vremena prezaposlenim roditeljima, izrada tih istih igračaka s bebom, potiče njihov razvoj na najsnažniji način. I prije bebina rođenja, roditelji mogu početi s kreativnim izražavanjem i izrađivati razne igračke i ukrase za svoju bebu, a po njezinu rođenju samo nastaviti s maštovitim aktivnostima u koje će uključiti bebu i vježbati njezine motoričke vještine.


Igranje s novorođenčetom

   Pauza-igra-pauza
Mnogo prije no što savladaju vještinu govora, bebe uspijevaju komunicirati svoje potrebe i želje. Beba od samog rođenja može početi komunicirati sa svijetom oko sebe. No pri tom je važno da se novorođenče ne stimulira pretjerano, da ga se ne bombardira senzornim podražajima i interakcijom. Za roditelje je važno prepoznati kada je novorođenčetu dosta interakcije. Tako malene bebe to će napraviti okretanjem glave i tada je vrijeme za pauzu. Razgovor, maženje, igranje nastavite tek kada beba pokaže želju za nastavak, pa opet prekinite kada njezina pažnja odluta ili se pasivizira.

   


   Igra imitacije
Bebe dolaze na svijet pripremljene da oponašaju uzbudljiva događanja iz svoje neposredne okoline, a roditelji to mogu iskoristiti za igru imitacije. Već u prvim tjednima roditelji će primijetiti da beba plazi jezik nakon što joj to pokažu roditelji na vlastitom primjeru, odnosno da ih oponaša. Kako odrasta, beba će pokušati oponašati i zvukove koje čuje od roditelja. Pokušat će oblikovati usta na način kako to radi mama kad nasmijava svoje maleno zlato ili ručicama kopirati pokret koji je pokazao tata. Važno je u interakciji s bebom koristiti različite glasove (bebe obožavaju visoke tonove), različite izraze lica, različite položaje usana kada ih se upoznaje s novim glasovima. Sve to one upijaju kao spužve od prvog dana i kad tad će pokazati svoje umijeće.

   Hvatanje i motorika
Nakon nekoliko mjeseci, bebe će otkriti da svijet oko njih nije samo neka predstava koju mogu pasivno gledati i slušati, već da se i sami mogu uključiti i imati kontrolu nad nekim objektima. Počet će hvatati loptice, mamin prst, tatin nos, žličicu, te otkrivati kako ih mogu premiještati. Za bebu je jako uzbudljivo kada otkrije poveznicu uzrok-posljedica, odnosno da vlastitom voljom mogu nešto primiti i premijestiti. Roditelji trebaju bebu okružiti raznim predmetima i materijalima da vježba motoriku, ispituje taktilno svijet oko sebe i kreativno preslaguje stvari s jedne pozicije na drugu. Dobro bi bilo da predmeti budu šuškavi, mekani, tvrdi, odnosno da kroz različite materijale i teksture beba upozna neposrednu okolinu dok još ne može sama hodati i istraživati na druge načine.

   Vesele kartice
Kreativnost koju ste vježbali prije rođenja djeteta, sada možete iskoristiti za učenje. Napravite šarene kartice s različitim crtežima koje ćete pokazivati bebi. Crteži neka budu jednostavni ali u svim bojama - sunce, mjesec, cvijet, oblak, drvo, mačka, miš... Na taj način počinje vizualno učenje, učenje koncepata, konstantno ponavljanje određenih riječi koje se bilježe u bebinu mozgu, vježbanje slogova. U istu svrhu mogu poslužiti i slikovnice za bebe, gdje od vrlo rane dobi upoznajete bebu sa svijetom priča, slika i bajki koji će itekako potaknuti njezin kognitivni razvoj. Važno je puno razgovarati s bebom, čitati joj, pjevati, pokazivati slike i boje, jer to je jedini način da joj pomognete u učenju govora i verbaliziranju svijeta koji primjećuje oko sebe. Jelena Kovačić 

Happy mother and baby

Jednostavnim igrama potaknite razvoj vašeg novorođenčeta

<para>No što smo sve spremne žrtvovati kako bismo uz sve to osnovale i obitelj, najbolje pokazuje priča mame Maje.</para>
<para>
 Maja Lacković Šalković, novinarka i urednica s dugogodišnjim iskustvom u televizijskom novinarstvu postigla je sve to, no silno je željela osnovati obitelj i postati majka. Kako se ništa na svijetu ne može mjeriti s majčinstvom, Maja je odlučila uploviti i u te nemirne vode. Zahtjevan i stresan posao, hirovito novinarsko radno vrijeme, ali i sistemski lupus koji je Maji ranije dijagnosticiran i zbog kojeg je teže našla ginekologa koji će joj voditi trudnoću, nisu bili najbolji temelj za početak priče o obitelji.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Rita je rođena s 30 tjedana, težila je svega 980 grama</heading4>
<para>
Uz veliku podršku supruga i nakon tri izgubljene trudnoće, što ih je iscrpilo fizički, psihički i emocionalno, Maja je poput lavice pronalazila novu snagu i nije odustajala. Napokon, iz četvrtog pokušaja i nakon brižnog čuvanja trudnoće i hospitalizacije od prvih trudničkih dana, dugo očekivana Rita ugledala je svjetlo dana. Sićušna palčica rođena je puno prije termina, s punih 30 tjedana, sa svega 980 grama i 36 centimetara. Iako zabrinuti za zdravlje svoje bebe koju je još čekao dug i neizvjestan put, Maja i njezin suprug bili su neizmjerno sretni što su napokon postali roditelji. Okrenuo im se cijeli svijet za 360 stupnjeva, sve je stalo i postalo manje važno. Jedini zadatak i jedini cilj bio im je podići njihovu malu palčicu. U vrijeme kad je Maja rodila Ritu, početkom 2010. godine, Klub roditelja nedonoščadi Palčići tek je bio u osnivanju, tako da se nije mogla za pomoć obratiti nekoj organiziranoj grupi, kao što je to danas moguće.
</para>
<blockquote>
 <para>„Iako sam znala da ću roditi prije termina, na što su me pripremili liječnici, nisam bila spremna na to. To je nešto na što se čovjek ne može u potpunosti pripremiti“, kazala nam je Maja. Svoje početno iskustvo kao mame jednog palčića Maja opisuje prilično teškim. „Vrlo malo sam znala što se događa s bebom u inkubatoru, informacije sam dobivala na kapaljku, bebu sam mogla vidjeti samo na kratko, stalno iščekuješ bilo kakve vijesti, i prolaziš kroz emocionalni rolerkoster. I ono malo vremena što sam mogla provesti pored malene imala sam osjećaj da smetam sestrama i da sam niškoristi.“</para>
</blockquote>
<para>
Premda je porođaj protekao uredno (beba je na Abgar testu imala 10 od 10), problemi su nastali u danima poslije poroda. Djevojčica je između ostalog pokupila bolničku bakteriju, došlo je do sepse, utvrđeno je krvarenje 2. stupnja s periventrikularnom leukomalacijom. „Moja malena Rita ritala se od prvih dana života, no odjednom je postala pasivna. Majčinski instinkt mi je govorio da nešto nije u redu, da moram nešto poduzeti ako želim da moja beba preživi.“ Svjesna velike odgovornosti i rizika, Maja je sa suprugom odlučila premjestiti bebu u inkubatoru u drugu bolnicu gdje su ustanovili unutarnje krvarenje čime je djevojčici vjerojatno spašen život.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Roditelji su danas mnogo informiraniji nego što smo mi bili</heading4>
<blockquote>
 <para>„Danas je stanje mnogo bolje po pitanju brige o nedonoščadi nego što je bilo prije pet godina. Puno se toga od tada promijenilo, na svu sreću nabolje. Vjerujem kako su upravo Palčići napravili veliki pomak u podizanju svijesti o prijevremeno rođenim bebama. Roditelji su danas mnogo informiraniji nego što smo mi bili, umreženi su i bolje znaju koja su im prava. Na našu sreću, kada sam rodila Ritu, ipak je bila nekolicina ljudi u samom sustavu koji su nas savjetovali i bili su nam spremni pomoći, i na tome smo im zauvijek zahvalni“, kazala nam je Maja.</para>
</blockquote>
<para>
Rita je stigla kući gotovo tri mjeseca nakon rođenja. Pripreme za dolazak odigrale su se navrat-nanos jer se u bolnici pojavio rota virus, a s obzirom na to da Rita nije imala njegove simptome, preporučen je raniji odlazak kući. Iako su Maja i njezin suprug prošli svojevrsnu obuku prije bolničkog otpusta, opet je bio veliki izazov uzeti u ruke, obući ili pak kupati sitnu i fragilnu Ritu. „Kada nas je prvi put posjetila patronažna sestra, i na njenom se licu vidjela doza straha, nije znala kako primiti Ritu“, kaže nam s osmijehom mama Maja i dodaje, „moram priznati da sam i sama imala veliki strah, suprug je bio mnogo hrabriji.“</para>
<para> 
</para>
<heading4>Mnogi odustaju od terapija jer ne mogu slušati da dijete plače</heading4>
<para>
Rita je danas vedra, vesela i pametna djevojčica koja ide u vrtić, na dnevni petosatni program. Nakon porodiljnog i rodiljnog, koji su dijelili ona i suprug, mama Maja je već neko vrijeme na dopustu za njegu djeteta s težim teškoćama u razvoju. Djevojčica ima dijagnozu spastična cerebralna paraliza s desnim hemiparetskim obrascem, ali je samostalno pokretna. Redovito od rođenja ide na različite vježbe na Goljaku.
</para>
<blockquote>
 <para>„Neki roditelji brzo odustanu kad je riječ o vježbama. Dijete katkada toliko jako plače da teško dolazi do zraka što je izuzetno teško gledati, ali treba stisnuti zube i biti jak jer znaš da ih vježbanje ne boli i da je ono za njihovo dobro“, ističe Maja.</para>
</blockquote>
<para>
 Treba biti ustrajan, uporan, imati puno živaca i ne odustajati. „Već sada Ritu i kod kuće i na Goljaku, kroz radne terapije intenzivno pripremamo za školu jer nam je cilj da bude intregrirana u redovni sustav i da ne moramo tražiti odgodu. Rezultati se vide, ali nakon puno truda i rada. Suprug i ja smo si veliki oslonac, na sve Ritine vježbe odlazimo zajedno, iz Kutine u Zagreb. Mi joj sada trebamo stvoriti temelj za koliko-toliko normalan život. Sve je podređeno njoj – našoj najdražoj Riti.“</para>
<para> </para>

Mama Maja: Ništa nam nije teško i sve ćemo učiniti za našu palčicu Ritu Gotovo svaka žena danas želi karijeru, financijsku neovisnost i priznanje u ovom, još uvijek pretežno muškom društvu. No što smo sve spremne žrtvovati kako bismo uz sve to osnovale i obitelj, najbolje pokazuje priča mame Maje.

   Maja Lacković Šalković, novinarka i urednica s dugogodišnjim iskustvom u televizijskom novinarstvu postigla je sve to, no silno je željela osnovati obitelj i postati majka. Kako se ništa na svijetu ne može mjeriti s majčinstvom, Maja je odlučila uploviti i u te nemirne vode. Zahtjevan i stresan posao, hirovito novinarsko radno vrijeme, ali i sistemski lupus koji je Maji ranije dijagnosticiran i zbog kojeg je teže našla ginekologa koji će joj voditi trudnoću, nisu bili najbolji temelj za početak priče o obitelji.
 

Rita je rođena s 30 tjedana, težila je svega 980 grama

Uz veliku podršku supruga i nakon tri izgubljene trudnoće, što ih je iscrpilo  fizički, psihički i emocionalno, Maja je poput lavice pronalazila novu snagu i nije odustajala. Napokon, iz četvrtog pokušaja i nakon brižnog čuvanja trudnoće i hospitalizacije od prvih trudničkih dana, dugo očekivana Rita ugledala je svjetlo dana. Sićušna palčica rođena je puno prije termina, s punih 30 tjedana, sa svega 980 grama i 36 centimetara. Iako zabrinuti za zdravlje svoje bebe koju je još čekao dug i neizvjestan put, Maja i njezin suprug bili su neizmjerno sretni što su napokon postali roditelji. Okrenuo im se cijeli svijet za 360 stupnjeva, sve je stalo i postalo manje važno. Jedini zadatak i jedini cilj bio im je podići njihovu malu palčicu. U vrijeme kad je Maja rodila Ritu, početkom 2010. godine, Klub roditelja nedonoščadi Palčići tek je bio u osnivanju, tako da se nije mogla za pomoć obratiti nekoj organiziranoj grupi, kao što je to danas moguće.


   „Iako sam znala da ću roditi prije termina, na što su me pripremili liječnici, nisam bila spremna na to. To je nešto na što se čovjek ne može u potpunosti pripremiti“, kazala nam je Maja. Svoje početno iskustvo kao mame jednog palčića Maja opisuje prilično teškim. „Vrlo malo sam znala što se događa s bebom u inkubatoru, informacije sam dobivala na kapaljku, bebu sam mogla vidjeti samo na kratko, stalno iščekuješ bilo kakve vijesti, i prolaziš kroz emocionalni rolerkoster. I ono malo vremena što sam mogla provesti pored malene imala sam osjećaj da smetam sestrama i da sam niškoristi.“


Premda je porođaj protekao uredno (beba je na Abgar testu imala 10 od 10), problemi su nastali u danima poslije poroda. Djevojčica je između ostalog pokupila bolničku bakteriju, došlo je do sepse, utvrđeno je krvarenje 2. stupnja s periventrikularnom leukomalacijom. „Moja malena Rita ritala se od prvih dana života, no odjednom je postala pasivna. Majčinski instinkt mi je govorio da nešto nije u redu, da moram nešto poduzeti ako želim da moja beba preživi.“ Svjesna velike odgovornosti i rizika, Maja je sa suprugom odlučila premjestiti bebu u inkubatoru u drugu bolnicu gdje su ustanovili unutarnje krvarenje čime je djevojčici vjerojatno spašen život.
 

Roditelji su danas mnogo informiraniji nego što smo mi bili

   „Danas je stanje mnogo bolje po pitanju brige o nedonoščadi nego što je bilo prije pet godina. Puno se toga od tada promijenilo, na svu sreću nabolje. Vjerujem kako su upravo Palčići napravili veliki pomak u podizanju svijesti o prijevremeno rođenim bebama. Roditelji su danas mnogo informiraniji nego što smo mi bili, umreženi su i bolje znaju koja su im prava. Na našu sreću, kada sam rodila Ritu, ipak je bila nekolicina ljudi u samom sustavu koji su nas savjetovali i bili su nam spremni pomoći, i na tome smo im zauvijek zahvalni“, kazala nam je Maja.


Rita je stigla kući gotovo tri mjeseca nakon rođenja. Pripreme za dolazak odigrale su se navrat-nanos jer se u bolnici pojavio rota virus, a s obzirom na to da Rita nije imala njegove simptome, preporučen je raniji odlazak kući. Iako su Maja i njezin suprug prošli svojevrsnu obuku prije bolničkog otpusta, opet je bio veliki izazov uzeti u ruke, obući ili pak kupati sitnu i fragilnu Ritu. „Kada nas je prvi put posjetila patronažna sestra, i na njenom se licu vidjela doza straha, nije znala kako primiti Ritu“, kaže nam s osmijehom mama Maja i dodaje, „moram priznati da sam i sama imala veliki strah, suprug je bio mnogo hrabriji.“
 

Mnogi odustaju od terapija jer ne mogu slušati da dijete plače

Rita je danas vedra, vesela i pametna djevojčica koja ide u vrtić, na dnevni petosatni program. Nakon porodiljnog i rodiljnog, koji su dijelili ona i suprug, mama Maja je već neko vrijeme na dopustu za njegu djeteta s težim teškoćama u razvoju. Djevojčica ima dijagnozu spastična cerebralna paraliza s desnim hemiparetskim obrascem, ali je samostalno pokretna. Redovito od rođenja ide na različite vježbe na Goljaku.


   „Neki roditelji brzo odustanu kad je riječ o vježbama. Dijete katkada toliko jako plače da teško dolazi do zraka što je izuzetno teško gledati, ali treba stisnuti zube i biti jak jer znaš da ih vježbanje ne boli i da je ono za njihovo dobro“, ističe Maja.


   Treba biti ustrajan, uporan, imati puno živaca i ne odustajati. „Već sada Ritu i kod kuće i na Goljaku, kroz radne terapije  intenzivno pripremamo za školu jer nam je cilj da bude intregrirana u redovni sustav i da ne moramo tražiti odgodu. Rezultati se vide, ali nakon puno truda i rada. Suprug i ja smo si veliki oslonac, na sve Ritine vježbe odlazimo zajedno, iz Kutine u Zagreb. Mi joj sada trebamo stvoriti temelj za koliko-toliko normalan život. Sve je podređeno njoj – našoj najdražoj Riti.“
  Janja Čaisa 

Fotografija0773

DSC00233

Mama Maja: Ništa nam nije teško i sve ćemo učiniti za našu palčicu Ritu

<para>Nedaleko od djeteta stoji bračni par i crveni se, u nedoumici se pogledavajući i ne znajući što im je činiti. Prvo što pomislite je kako je uopće došlo do toga i moje dijete to nikad ne bi... No što ako se to jednom upravo dogodi i vama ili ste upravo vi taj roditelj koji stoji sa strane, crven kao paprika?</para>
<para>
 Kako uopće dolazi do socijalno nepoželjnog ponašanja?
</para>
<para>Realno, da se cijela ta scena odvijala doma ili negdje daleko od očiju drugih ljudi, cijela situacija bi bila upola manje stresna po vas. Što je najgore, u toj situaciji djetetu nipošto ne smijete kupiti kinder jaje jer ćete pozitivno potkrijepiti djetetovu reakciju, odnosno poslati mu poruku „svaki put kad ćeš ti vrištati, dobiti ćeš kinder jaje“. Međutim, ako se ta ista situacija ponovi još koji puta, pod velikim ste rizikom da dođe do generalizacije podražaja (jer opetovano pozitivno potkrepljenje dovodi do višestrukog uparivanja i generalizacije). Drugim riječima, dijete će povezati/shvatiti da s vrištanjem dobiva ono što želi i početi će ga koristiti u svakoj situaciji u kojoj vi njemu nešto uskratite. Možda vam se čini kao da dijete manipulira s vama i to je često fraza koja se može čuti (kako su sva djeca manipulatori), no to nije tako. Okolina i roditelji su naučili (da, da, naučili) dijete da se tako ponaša, jer sustav pozitivnog i negativnog potkrepljenja te nagrada i kazni su sve mehanizmi učenja. Zaključno, trebate vam nekakva reakcija kojom smirujete dijete, bez kinder jajeta i popratnog vrištanja.</para>
<para>
 Kako djeca funkcioniraju?
</para>
<para>Zamislite rijeku. Rijeka teče, ima svoj tok koji ne možete zaustaviti. Možete probati napraviti branu, ali opet nećete zaustaviti rijeku, jer je ona nezaustavljiva sila i pronaći će put za svoj tok. Slično je i s djecom, ona imaju svoje želje i zamišljene ciljeve te će na sve moguće načine probati doći do njih. Nema tu ništa skriveno iza tih namjera niti manipulativno, oni samo traže put do cilja. Ono što vi kao roditelj možete napraviti je sagraditi dobar nasip, na pravi način usmjeriti rijeku, ne probati ju zaustavljati, jer to nećete uspjeti, a može doći samo do poplave i teško popravljivih šteta. Taj nasip mora imati nekoliko karakteristika: mora biti čvrst i kontinuiran. Ako postoji prekid negdje u nasipu ili nije dobro napravljen, on će popustiti i rijeka će se izliti. Tako je i s pravilima ponašanja. Roditelj mora imati jasna i jednostavna pravila, ali biti striktan i dosljedan u njima. Ponekad je dovoljno samo jednom popustiti, da sav trud ode u nepovrat. Pritom je važno da taj nasip bude dovoljno široko postavljen i da pusti rijeci prostora da teče, jer u suprotnome će se rijeka svejedno preliti preko ruba nasipa, ma koliko god on bio čvrst. Drugim riječima, kada postavljamo pravila svojoj djeci, moramo im dati slobodu i osjećaj izbora. Mi smo tu da usmjeravamo, ne zaustavljamo. Postoji jedna odlična tehnika, koju stručnjaci preporučuju roditeljima, a koriste ju i terapeuti igrom. Ta metoda se zove ACT (<emphasis>acknowledge, communicate </emphasis>i <emphasis>target</emphasis>) ili u slobodnom prijevodu PKC: <emphasis>prihvati emociju</emphasis> – poručujemo djetetu da je u redu biti ljut ili tužan, zato što ne može dobiti kinder jaje. Ponašanje koje slijedi nakon emocije nije prihvatljivo, ali sama emocija je u redu! I odrasli su ljuti ili tužni kada nemaju novaca da si kupe nešto što bi htjeli, ali se ne bacaju po podu i vrište „Ja bih autooooo!!!“. Prihvaćanjem emocije potičete djetetovu emocionalnu samoregulaciju i dajete mu do znanja da ga razumjete. <emphasis>Komuniciraj granicu</emphasis> – u redu je biti ljut jer ne može biti po tvome, ali jedna od stvari koje ne možeš raditi kada si ljut je bacati se po podu, vrištati itd. Poruka koju na taj način dajemo djetetu je „Prihvaćam te, razumjem te, ali tvoje ponašanje nije u redu“. To je ta razlika koju ponekad roditelji zaboravljaju ili nisu svjesni da ju rade: ponašanje je loše, ne dijete. <emphasis>Ciljaj alternativu</emphasis> – to je ta moć i osjećaj kontrole koji djeca vole imati i zbog kojeg uopće dolazi do takvih nekontroliranih reakcija. Moramo im pružiti priliku da zadrže osjećaj da oni imaju kontrolu – jedna od stvari koje ne možeš raditi kada si ljut je bacati se po podu, ali možeš udarati u jastuk (doma) ili možemo o tome pričati kada se smiriš, mama/tata će te slušati (dućan). Konkretno u dućanu nije loše imati neku alternativu – ne možeš dobiti kinder jaje, ali možeš jabuku, bananu ili breskvu, sam/a biraj, što god želiš od navedenog.</para>
<para>
 Sankcioniranje nastale štete
</para>
<para>Dobro, sada ste oboružani svim znanjima, ali ste primjetili da je vaše dijete već usvojilo neke krive načine dobivanja željenog, koji se vama baš i ne sviđaju, poput vrištanja u trgovini. Stvar je na papiru vrlo jednostavna – ono što se naučilo, može se i odučiti, odnosno naučiti da 'stara pravila' ne vrijede. Naravno, u stvarnosti nije sve tako jednostavno, pogotovo kad su djeca u pitanju. Problem je što ako je dijete usvojilo jedan put do cilja, nevoljko će prihvatiti neki duži ili manje jednostavan put, pogotovo ako ne mora. Zato ga vi kao roditelj morate uvjeriti da ovaj put koji sada koristi, a vama nije zadovoljavajući, više nije dostupan. Naravno, za to treba vremena i puno upornosti. Vjerojatno će dijete probati nekoliko puta istim putem, prije nego shvati da zaista taj put više ne postoji. Drugim riječima, niti ACT tehnika niti bilo koja druga metoda neće upaliti isprve, pogotovo ako je plač više puta do sada upalio ili je već isprobana efikasna tehnika dobivanja željenog.</para>
<para>
 Kako i kada koristiti nova pravila?
</para>
<para>Ispravan odgovor je svugdje i uvijek isto! Naravno da to nije baš tako jednostavno, jer da je, nikad ne bi niti došlo do takvih scena. Stvar je u tome kada ih jednom krenete koristiti, morate BEZ IZNIMKE nastaviti koristiti, inače vam uzaludan sav trud (a i stres). Upravo zato, možda je najbolje za prvi put probati kod kuće. To okruženje će ujedno vama biti i najmanje stresno, jer dijete (a i vi) ima najmanje publike pa neće biti tog dodatnog stresa „Hoće li netko zvati socijalnu službu ako pustim dijete da vrišti?“. Naravno, prvi put kada izvedete takav neki manevar, djetetu neće biti ništa jasno i vjerojatno će se praviti da se to nije dogodilo. Ipak, reakcija bijesa će biti nešto manja, jer ste prepoznali njegove emocije i pokazali razumijevanje za njegove želje, unatoč ne ispunjavanju prohtjeva. Štoviše, mogli bi ste se iznenaditi i isprve uspjeti u svom naumu preodgoja. No nemojte se previše odmah poveseliti, morate isto uspjeti napraviti i na javnom mjestu.</para>
<para>
 Postoji li razlika s obzirom na dob djeteta?
</para>
<para>Postoji razlika s obzirom na kognitivnu zrelost djeteta. Na primjer, teško da će vas dijete od godinu dana razumjeti ako probate primijeniti ACT metodu. U tom slučaju vi odabirete alternativu za dijete. No s druge strane, dijete od godine dana neće imati prkosni ispad bijesa nasred dućana i puno lakše ćete ga smiriti. Ispadi nezadovoljstva i „Ne“ faza se počinju javljati tek nakon dvije godine, kada dijete počinje graditi svoj vlastiti identitet i razlikovati sebe od svoje majke, upravo zbog kognitivne zrelosti. Upravo u tom periodu će vam biti najteže koristiti ACT metodu (2-3 godine), jer djeca samo žele raditi suprotno od onoga što vi želite i jako im je važna ona zadnja faza – moć, nezavisnost i kontrola. Što su djeca starija, to im postaje važniji prvi dio, da imaju osjećaj prihvaćanja njih i njihovih emocija.</para>
<para>Koji god pristup da odaberete, a da ne uključuje emocionalno ili fizičko zlostavljanje, važno je da budete konzistentni. Uvijek i svugdje!</para>
<para>
 Autorica teksta: 
</para>
<para>
 Maja Bonačić, mag.psych., praktičarka terapije igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 
</para>
<para> </para>

Nepoželjno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju Supermarket. Dijete vrišti na podu, lupa nogama i rukama, derući se „Hoću kinder jajeeeeee!!!!!“. Nedaleko od djeteta stoji bračni par i crveni se, u nedoumici se pogledavajući i ne znajući što im je činiti. Prvo što pomislite je kako je uopće došlo do toga i moje dijete to nikad ne bi... No što ako se to jednom upravo dogodi i vama ili ste upravo vi taj roditelj koji stoji sa strane, crven kao paprika?

   Kako uopće dolazi do socijalno nepoželjnog ponašanja?

Realno, da se cijela ta scena odvijala doma ili negdje daleko od očiju drugih ljudi, cijela situacija bi bila upola manje stresna po vas. Što je najgore, u toj situaciji djetetu nipošto ne smijete kupiti kinder jaje jer ćete pozitivno potkrijepiti djetetovu reakciju, odnosno poslati mu poruku „svaki put kad ćeš ti vrištati, dobiti ćeš kinder jaje“. Međutim, ako se ta ista situacija ponovi još koji puta, pod velikim ste rizikom da dođe do generalizacije podražaja (jer opetovano pozitivno potkrepljenje dovodi do višestrukog uparivanja i generalizacije). Drugim riječima, dijete će povezati/shvatiti da s vrištanjem dobiva ono što želi i početi će ga koristiti u svakoj situaciji u kojoj vi njemu nešto uskratite. Možda vam se čini kao da dijete manipulira s vama i to je često fraza koja se može čuti (kako su sva djeca manipulatori), no to nije tako. Okolina i roditelji su naučili (da, da, naučili) dijete da se tako ponaša, jer sustav pozitivnog i negativnog potkrepljenja te nagrada i kazni su sve mehanizmi učenja. Zaključno, trebate vam nekakva reakcija kojom smirujete dijete, bez kinder jajeta i popratnog vrištanja.

   Kako djeca funkcioniraju?

Zamislite rijeku. Rijeka teče, ima svoj tok koji ne možete zaustaviti. Možete probati napraviti branu, ali opet nećete zaustaviti rijeku, jer je ona nezaustavljiva sila i pronaći će put za svoj tok. Slično je i s djecom, ona imaju svoje želje i zamišljene ciljeve te će na sve moguće načine probati doći do njih. Nema tu ništa skriveno iza tih namjera niti manipulativno, oni samo traže put do cilja. Ono što vi kao roditelj možete napraviti je sagraditi dobar nasip, na pravi način usmjeriti rijeku, ne probati ju zaustavljati, jer to nećete uspjeti, a može doći samo do poplave i teško popravljivih šteta. Taj nasip mora imati nekoliko karakteristika: mora biti čvrst i kontinuiran. Ako postoji prekid negdje u nasipu ili nije dobro napravljen, on će popustiti i rijeka će se izliti. Tako je i s pravilima ponašanja. Roditelj mora imati jasna i jednostavna pravila, ali biti striktan i dosljedan u njima. Ponekad je dovoljno samo jednom popustiti, da sav trud ode u nepovrat. Pritom je važno da taj nasip bude dovoljno široko postavljen i da pusti rijeci prostora da teče, jer u suprotnome će se rijeka svejedno preliti preko ruba nasipa, ma koliko god on bio čvrst. Drugim riječima, kada postavljamo pravila svojoj djeci, moramo im dati slobodu i osjećaj izbora. Mi smo tu da usmjeravamo, ne zaustavljamo. Postoji jedna odlična tehnika, koju stručnjaci preporučuju roditeljima, a koriste ju i terapeuti igrom. Ta metoda se zove ACT (acknowledge, communicate i target) ili u slobodnom prijevodu PKC: prihvati emociju – poručujemo djetetu da je u redu biti ljut ili tužan, zato što ne može dobiti kinder jaje. Ponašanje koje slijedi nakon emocije nije prihvatljivo, ali sama emocija je u redu! I odrasli su ljuti ili tužni kada nemaju novaca da si kupe nešto što bi htjeli, ali se ne bacaju po podu i vrište „Ja bih autooooo!!!“. Prihvaćanjem emocije potičete djetetovu emocionalnu samoregulaciju i dajete mu do znanja da ga razumjete. Komuniciraj granicu – u redu je biti ljut jer ne može biti po tvome, ali jedna od stvari koje ne možeš raditi kada si ljut je bacati se po podu, vrištati itd. Poruka koju na taj način dajemo djetetu je „Prihvaćam te, razumjem te, ali tvoje ponašanje nije u redu“. To je ta razlika koju ponekad roditelji zaboravljaju ili nisu svjesni da ju rade: ponašanje je loše, ne dijete. Ciljaj alternativu – to je ta moć i osjećaj kontrole koji djeca vole imati i zbog kojeg uopće dolazi do takvih nekontroliranih reakcija. Moramo im pružiti priliku da zadrže osjećaj da oni imaju kontrolu – jedna od stvari koje ne možeš raditi kada si ljut je bacati se po podu, ali možeš udarati u jastuk (doma) ili možemo o tome pričati kada se smiriš, mama/tata će te slušati (dućan). Konkretno u dućanu nije loše imati neku alternativu – ne možeš dobiti kinder jaje, ali možeš jabuku, bananu ili breskvu, sam/a biraj, što god želiš od navedenog.

   Sankcioniranje nastale štete

Dobro, sada ste oboružani svim znanjima, ali ste primjetili da je vaše dijete već usvojilo neke krive načine dobivanja željenog, koji se vama baš i ne sviđaju, poput vrištanja u trgovini. Stvar je na papiru vrlo jednostavna – ono što se naučilo, može se i odučiti, odnosno naučiti da 'stara pravila' ne vrijede. Naravno, u stvarnosti nije sve tako jednostavno, pogotovo kad su djeca u pitanju. Problem je što ako je dijete usvojilo jedan put do cilja, nevoljko će prihvatiti neki duži ili manje jednostavan put, pogotovo ako ne mora. Zato ga vi kao roditelj morate uvjeriti da ovaj put koji sada koristi, a vama nije zadovoljavajući, više nije dostupan. Naravno, za to treba vremena i puno upornosti. Vjerojatno će dijete probati nekoliko puta istim putem, prije nego shvati da zaista taj put više ne postoji. Drugim riječima, niti ACT tehnika niti bilo koja druga metoda neće upaliti isprve, pogotovo ako je plač više puta do sada upalio ili je već isprobana efikasna tehnika dobivanja željenog.

   Kako i kada koristiti nova pravila?

Ispravan odgovor je svugdje i uvijek isto! Naravno da to nije baš tako jednostavno, jer da je, nikad ne bi niti došlo do takvih scena. Stvar je u tome kada ih jednom krenete koristiti, morate BEZ IZNIMKE nastaviti koristiti, inače vam uzaludan sav trud (a i stres). Upravo zato, možda je najbolje za prvi put probati kod kuće. To okruženje će ujedno vama biti i najmanje stresno, jer dijete (a i vi) ima najmanje publike pa neće biti tog dodatnog stresa „Hoće li netko zvati socijalnu službu ako pustim dijete da vrišti?“. Naravno, prvi put kada izvedete takav neki manevar, djetetu neće biti ništa jasno i vjerojatno će se praviti da se to nije dogodilo. Ipak, reakcija bijesa će biti nešto manja, jer ste prepoznali njegove emocije i pokazali razumijevanje za njegove želje, unatoč ne ispunjavanju prohtjeva. Štoviše, mogli bi ste se iznenaditi i isprve uspjeti u svom naumu preodgoja. No nemojte se previše odmah poveseliti, morate isto uspjeti napraviti i na javnom mjestu.

   Postoji li razlika s obzirom na dob djeteta?

Postoji razlika s obzirom na kognitivnu zrelost djeteta. Na primjer, teško da će vas dijete od godinu dana razumjeti ako probate primijeniti ACT metodu. U tom slučaju vi odabirete alternativu za dijete. No s druge strane, dijete od godine dana neće imati prkosni ispad bijesa nasred dućana i puno lakše ćete ga smiriti. Ispadi nezadovoljstva i „Ne“ faza se počinju javljati tek nakon dvije godine, kada dijete počinje graditi svoj vlastiti identitet i  razlikovati sebe od svoje majke, upravo zbog kognitivne zrelosti. Upravo u tom periodu će vam biti najteže koristiti ACT metodu (2-3 godine), jer djeca samo žele raditi suprotno od onoga što vi želite i jako im je važna ona zadnja faza – moć, nezavisnost i kontrola. Što su djeca starija, to im postaje važniji prvi dio, da imaju osjećaj prihvaćanja njih i njihovih emocija.
Koji god pristup da odaberete, a da ne uključuje emocionalno ili fizičko zlostavljanje, važno je da budete konzistentni. Uvijek i svugdje!

   Autorica teksta: 


   Maja Bonačić, mag.psych., praktičarka terapije igrom, Centar Proventus
   

  Maja Bonačić 

odgojni izazovi

Nepoželjno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju

<para> Sa svojom starom ekipom plovi u novu pustolovinu koja će ga povesti na putovanje kroz vrijeme, ali i na suho.</para>
<para>U središtu zavrzlame nađe se recept, tj. nestanak recepta za famozni Rakburger koji je glavna hrana u Bikini Dolini, a poslužuje se u Rakovoj poslastici koja ljubomorno čuva tajni recept te obožavane hrane.</para>
<para>Isprva sumnja svih pada na ciničnog Planktona, ali nevin i naivan Spužva Bob ima drugu ideju i zna da mu jedino Plankton može pomoći. Prvi put se njih dvojica udružuju ne bi li pronašli krivca za postapokaliptični kaos koji je zahvatio Bikini Dolinu uslijed nestanka Rakburgera. Putovanje ih vodi dalje nego što su ikada mogli i zamisliti – u naš svijet!</para>
<para>Zlog, ali smiješnog i ekscentričnog pirata Burgerbradoga, protiv kojeg se bori vesela družina, utjelovio je sjajni Antonio Banderas koji, kao veliki fan crtića Spužva Bob, nije mogao odbiti ovaj angažman.</para>
<para>Punih jedanaest godina gledatelji imaju priliku uživati u zgodama i nezgodama likova iz Bikini doline. Na red je došlo i ovo ostvarenje koje, moram reći, nije remek djelo, ali je zabavno, smiješno i poučno.</para>
<para>Na samom se početku film čini vrlo čudan. Gledatelj ostaje zbunjen i s brojnim upitnicima iznad glave jer je teško razlučiti o čemu se točno radi. Scene i situacije su pomalo konfuzne, ali nekako u „SpužvaBob“ stilu. Ono što film čini odličnim je nekoliko neočekivano smiješnih momenata kojima se gledatelj ne nada. Humor je nešto malo drugačiji od onog na koji smo navikli u crtiću, ne lošiji ili bolji, jednostavno – drugačiji.</para>
<para>Vječni protivnik, Plankton, u filmu se udružuje sa Spužva Bobom i njegovom ekipom, tako da postaju saveznici, a to je ono što djecu može naučiti da su neke stvari važnije od neprijateljstva i suparništva. Kako bi se postigle velike stvari, u životu će se ponekad morati udružiti ne samo sa sebi dragim ljudima.</para>
<para>Mala zamjerka usmjerena je na trailer koji je uzrokovao veliko razočaranje, a proizlazi iz činjenice da on navodi gledatelja na vjerovanje kako je film u svojoj većini snimljen kao 3D igrani računalno animirani film, dok je istina zapravo malo drugačija. Naime, tek zadnjih 20 minuta filma prikazano je u ovoj tehnici, dok je ostatak u tradicionalnoj 2D animaciji.</para>
<para>Sve u svemu, ako se odlučite pogledati ovaj film, zabava za mlađe i starije je zagarantirana. Čak i ako inače niste zagriženi obožavatelj Spužva Boba, smijat ćete se i dobro raspoloženi napustiti kino.</para>

Spužva Bob Skockani: Spužva na suhom – puno smijeha za cijelu obitelj Nakon deset sezona crtanog i jednog animiranog filma iz 2004. u hrvatska kina ponovo stiže Spužva Bob Skockani.  Sa svojom starom ekipom plovi u novu pustolovinu koja će ga povesti na putovanje kroz vrijeme, ali i na suho.
U središtu zavrzlame nađe se recept, tj. nestanak recepta za famozni Rakburger koji je glavna hrana u Bikini Dolini, a poslužuje se u Rakovoj poslastici koja ljubomorno čuva tajni recept te obožavane hrane.
Isprva sumnja svih pada na ciničnog Planktona, ali nevin i naivan Spužva Bob ima drugu ideju i zna da mu jedino Plankton može pomoći. Prvi put se njih dvojica udružuju ne bi li pronašli krivca za postapokaliptični kaos koji je zahvatio Bikini Dolinu uslijed nestanka Rakburgera. Putovanje ih vodi dalje nego što su ikada mogli i zamisliti – u naš svijet!
Zlog, ali smiješnog i ekscentričnog pirata Burgerbradoga, protiv kojeg se bori vesela družina, utjelovio je sjajni Antonio Banderas koji, kao veliki fan crtića Spužva Bob, nije mogao odbiti ovaj angažman.
Punih jedanaest godina gledatelji imaju priliku uživati u zgodama i nezgodama likova iz Bikini doline. Na red je došlo i ovo ostvarenje koje, moram reći, nije remek djelo, ali je zabavno, smiješno i poučno.
Na samom se početku film čini vrlo čudan. Gledatelj ostaje zbunjen i s brojnim upitnicima iznad glave jer je teško razlučiti o čemu se točno radi. Scene i situacije su pomalo konfuzne, ali nekako u „SpužvaBob“ stilu.  Ono što film čini odličnim je nekoliko neočekivano smiješnih momenata kojima se gledatelj ne nada. Humor je nešto malo drugačiji od onog na koji smo navikli u crtiću, ne lošiji ili bolji, jednostavno – drugačiji.
Vječni protivnik, Plankton, u filmu se udružuje sa Spužva Bobom i njegovom ekipom, tako da postaju saveznici, a to je ono što djecu može naučiti da su neke stvari važnije od neprijateljstva i suparništva. Kako bi se postigle velike stvari, u životu će se ponekad morati udružiti ne samo sa sebi dragim ljudima.
Mala zamjerka usmjerena je na trailer koji je uzrokovao veliko razočaranje, a proizlazi iz činjenice da on navodi gledatelja na vjerovanje kako je film u svojoj većini snimljen kao 3D igrani računalno animirani film, dok je istina zapravo malo drugačija. Naime, tek zadnjih 20 minuta filma prikazano je u ovoj tehnici, dok je ostatak u tradicionalnoj 2D animaciji.
Sve u svemu, ako se odlučite pogledati ovaj film, zabava za mlađe i starije je zagarantirana. Čak i ako inače niste zagriženi obožavatelj Spužva Boba, smijat ćete se i dobro raspoloženi napustiti kino. Mateja Krizmanić 

spuzvabob2

spuzvabob1

spuzvabob3

Spužva Bob Skockani: Spužva na suhom – puno smijeha za cijelu obitelj

<para>
 Od 17. do 19. studenog se u Westgate Shopping City-u održao 18. po redu sajam „Dani beba, djece i trudnica“, najveći sajam za bebe i djecu u regiji.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sajam je posjetilo preko 80.000 posjetitelja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U prekrasnom prostoru najvećeg trgovačkog centra u Hrvatskoj, na jednom mjestu su se predstavile gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj, koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim izložbenog prostora posjetitelji su mogli uživati i u bogatom programu. Na pozornici su nastupili brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi i animatori. I veliki i mali posjetitelji su imali priliku osvojiti razne nagrade u zanimljivim natjecanjima. Djeca su se zabavljala u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama izlagača na sajmu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ulaz na sajam i parking su kao i do sad bili besplatni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sljedeći Dani beba, djece i trudnica održat će se 16. i 17. svibnja u trgovačkom centru Lumini u Varaždinu, gdje će posjetiteljima biti predstavljeni brojni proizvodi za bebe, djecu i roditelje. Nakon Varaždina sajam se na jesen seli u Split, a u studenom će se ponovno održati u Westagate-u.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Druženje se nastavlja na facebook stranici sajma, a više detalja o sajmovima možete pogledati na internetskoj stranici 
 <ulink url="http://www.danibeba.com/">www.danibeba.com</ulink>
 .</para>

Završili su 18. Dani beba, djece i trudnica u Westgate Shopping City-u Sponzorirani članak 
   Od 17. do 19. studenog se u Westgate Shopping City-u održao 18. po redu sajam „Dani beba, djece i trudnica“, najveći sajam za bebe i djecu u regiji.
   
   
Sajam je posjetilo preko 80.000 posjetitelja.
   
U prekrasnom prostoru najvećeg trgovačkog centra u Hrvatskoj, na jednom mjestu su se predstavile gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj, koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci.
   
Osim izložbenog prostora posjetitelji su mogli uživati i u bogatom programu. Na pozornici su nastupili brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi i animatori. I veliki i mali posjetitelji su imali priliku osvojiti razne nagrade u zanimljivim natjecanjima. Djeca su se zabavljala u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama izlagača na sajmu.
   
Ulaz na sajam i parking su kao i do sad bili besplatni.
   
Sljedeći Dani beba, djece i trudnica održat će se 16. i 17. svibnja u trgovačkom centru Lumini u Varaždinu, gdje će posjetiteljima biti predstavljeni brojni proizvodi za bebe, djecu i roditelje. Nakon Varaždina sajam se na jesen seli u Split, a u studenom će se ponovno održati u Westagate-u.
   
Druženje se nastavlja na facebook stranici sajma, a više detalja o sajmovima možete pogledati na internetskoj stranici 
      www.danibeba.com
   . žena.hr 

Završili su 18. Dani beba, djece i trudnica u Westgate Shopping City-u

<para>Neki ljudi jednostavno kao da su stvoreni za roditeljstvo, dok drugi na tu životnu ulogu ne gledaju s velikom naklonošću, ne zanima ih, možda ih i plaši i nemaju nikakve želje da barem u ovom životnom trenutku postanu roditelji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Obitelj, prijatelji i cijelo društvo ima određene očekivane obrasce ponašanja koje bi njihovi pripadnici trebali ispunjavati, pa se tako od pojedinaca očekuje da postanu roditelji. Naravno, nekima se roditeljstvo dogodi, pa najčešće niti nemaju previše izbora, dok drugi imaju luksuz planiranja pravog vremena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, kako zaista možete znati jeste li ili niste spremni za ulogu roditelja? Mi ćemo vam u tome pomoći! Ako na većinu tvrdnji vaš odgovor bude pozitivan, možda biste trebali još malo pričekati s tom najvažnijom životnom ulogom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. Užasava vas i sama pomisao na mijenjanje pelena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. Sama pomisao da ste trudni i da imate dijete u vama izaziva paniku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. Ne želite zarađeni novac trošiti na dijete nego na sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. Prisutnost djece u bilo kojim situacijama neugodna vam je i iritirajuća.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
5. Nema šanse da čuvate nečije dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
6. Nimalo ne zavidite svojim prijateljima i članovima obitelji što su roditelji. Zapravo mislite da bi oni trebali zavidjeti vama…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
7. Pomisao na porođaj vas užasava.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
8. Ne želite svoje vrijeme i pažnju pokloniti djetetu, nego je vaše vrijeme rezervirano samo za vas i vaše prohtjeve.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
9. Volite spavati i ne želite svoj ritam prilagođavati djetetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
10. Jedino što vam se u trudnoći čini lijepim jest da možete jesti – za dvoje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
11. Ne želite upropastiti svoju vitku figuru i mladenački izgled trudnoćom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
12. Ne želite da itko ovisi o vama. Želite potpunu slobodu u svemu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
13. Dječji vas plač iritira.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
14. Ne možete zamisliti da je netko u potpunosti ovisan o vama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
15. Sve vas vezano za roditeljstvo plaši<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © highwaystarz - Fotolia</para>

Znakovi da niste spremni postati roditelj Roditeljstvo je uloga koja traje do kraja života. Jeste li spremni za nju? Neki ljudi jednostavno kao da su stvoreni za roditeljstvo, dok drugi na tu životnu ulogu ne gledaju s velikom naklonošću, ne zanima ih, možda ih i plaši i nemaju nikakve želje da barem u ovom životnom trenutku postanu roditelji.
   
Obitelj, prijatelji i cijelo društvo ima određene očekivane obrasce ponašanja koje bi njihovi pripadnici trebali ispunjavati, pa se tako od pojedinaca očekuje da postanu roditelji. Naravno, nekima se roditeljstvo dogodi, pa najčešće niti nemaju previše izbora, dok drugi imaju luksuz planiranja pravog vremena.
   
No, kako zaista možete znati jeste li ili niste spremni za ulogu roditelja? Mi ćemo vam u tome pomoći! Ako na većinu tvrdnji vaš odgovor bude pozitivan, možda biste trebali još malo pričekati s tom najvažnijom životnom ulogom.
   
1. Užasava vas i sama pomisao na mijenjanje pelena.
2. Sama pomisao da ste trudni i da imate dijete u vama izaziva paniku.
3. Ne želite zarađeni novac trošiti na dijete nego na sebe.
4. Prisutnost djece u bilo kojim situacijama neugodna vam je i iritirajuća.
5. Nema šanse da čuvate nečije dijete.
6. Nimalo ne zavidite svojim prijateljima i članovima obitelji što su roditelji. Zapravo mislite da bi oni trebali zavidjeti vama…
7. Pomisao na porođaj vas užasava.
8. Ne želite svoje vrijeme i pažnju pokloniti djetetu, nego je vaše vrijeme rezervirano samo za vas i vaše prohtjeve.
9. Volite spavati i ne želite svoj ritam prilagođavati djetetu.
10. Jedino što vam se u trudnoći čini lijepim jest da možete jesti – za dvoje.
11. Ne želite upropastiti svoju vitku figuru i mladenački izgled trudnoćom.
12. Ne želite da itko ovisi o vama. Želite potpunu slobodu u svemu.
13. Dječji vas plač iritira.
14. Ne možete zamisliti da je netko u potpunosti ovisan o vama.
15. Sve vas vezano za roditeljstvo plaši
 

Foto: © highwaystarz - Fotolia vam 

Znakovi da niste spremni postati roditelj

<para>.</para>
<para>Većinu vremena to je tako i to su nepobitne istine.</para>
<para>Međutim, trdunoća donosi i niz nezgodnih, neugodnih i mučnih trenutaka o kojima mame neće biti oduševljene pričati, iako će im se kasnije činiti smiješnima i nevažnima.</para>
<para>Malo smo pretražili domaće i strane forume i saznali kroz kakve su sve dogodovštine, promjene i situacije prošle mame kada su bile u blaženom stanju. Ovaj članak nije napisan kako bi vas uplašio, već mu je cilj da vas nasmije i opusti i da prihvatite sve "neugodnjake" koji vam se događaju, jer su potpuno normalni i niste jedina koja kroz to prolazi.</para>
<para>
 "Bježanje" mokraće
Beba u trbuhu u jednom će trenutku početi raditi pritisak na mjehur, a za mamu to obično znači česte posjete toaletu te opsesiju mokrenjem - Ako odem tamo i tamo, hoće li biti wc-a? Hoću li stići do wc-a? Hoće li kabina biti dovoljno velika da u nju stanemo i ja i moj trbuh?. Gdje god išle, žene uvijek na umu imaju da će
morati stalno ići na wc i ako ga negdje neće biti, to postaje veliki problem.
Još veći problem je "bježanje" mokraće. Veliki broj mama priznaje da su se niz puta pomokrile u gaćice. Na primjer, kad bi se jako smijale, kad bi kašljale ili kihale, a neke su se upiškile, a da to nisu ni osjetile. Nadalje, incidenti s mokraćom uključuju mokrenje po vlastitim rukama kada se piškiti treba u čašicu na liječničkom pregledu ali ju je teško preko trbuha naciljati i namjestiti, mokrenje u tuš kabini tijekom tuširanja (kada mlaz iz tuša potakne mlaz iz mjehura).
Ukratko, mokraća i mokrenje kod velikog broja žena su van kontrole, pa ako se i vama dogode ovakvi incidenti, znajte da su normalni i opravdani.</para>
<para>
 Žudnja za slatkim
Previše rafiniranog šećera nije dobro u bilo kojoj fazi života, a pogotovo je nezdravo tijekom trudnoće. Mnoge mame to su znale ili znaju, ali želja je bila jača od njih, pa su svoju požudu za slatkim zadovoljavale potajno. Isto tako, mnoge žene jele su ogromne količine hrane u jednom dahu, također potajno. Mame priznaju na forumima kako su se skrivale od ukućana kada bi u sebe trpale, primjerice, cijelu kutiju keksa, kada bi djeci popile litru čokoladnog mlijeka u jedno jutro te kasnije za to okrivile nekog drugog (najčešće supruga), pojele bi djeci slatkiše koje su dobili na poklon, a potom jurile u trgovinu da ih potajno nadomjeste novima.
Nadalje, neke su žene iznenada počele pripremati kolače (iako ih nikad ranije nisu znale ili voljele spravljati), a sve samo kako bi usput mogle njupati sastojke (sirovi biskvit, čokoladu za kuhanje, puding smjese...). Neke su buduće mamice čak lagale da idu na poštu ili nešto obaviti, a zapravo bi išle u slastičarnicu i potajno smazale tri kremšnite ili po nešto slatko u supermarket. Iznenadna želja za slatkim neke je žene natjerala da se bude u sred noći i idu jesti sladoled, a neke da namjerno kupuju slatkiše koje partner ne voli kako im ih ne bi pojeo.</para>
<para>
 Preosjetljivost i plakanje oko nevažnih stvari
Većina mama gorke je suze lila zbog incidentića vezanih uz hranu. Jedna kaže da se rasplakala jer nije bilo ničeg slatkog u kući. Druga je plakala jer joj suprug nije donio fast food kad se vraćao s posla, iako mu je izričito rekla da ne treba. Mnoge mame jako je pogađalo kad bi netko pojeo zadnji krastavac iz staklenke ili zadnji keks. Zabavna je priča jedne mame koja se rasplakala jer nije dovoljno brzo mogla skinuti omot s lizaljke, dok su drugoj potekle suze i neutješno je plakala kada joj je zadnja kriška lubenice pala na pod.
Razloga za plakanje ima puno: neke mame plakale su kad su drugi plakali samo zato jer su ih vidjele da plaču. Neke su plakale kad su trebale čekati u redu u supermarketu ili kad su se shvatile da su doma zaboravile mobitel. Preosjetljivost i suze potpuno su normalna pojava dok hormoni divljaju, jer oni reguliraju emocije i ponašanje. Stoga slobodno plačite i olakšajte si dušu kada vam netko pojede zadnji kolačić. Imate dobar razlog za to.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<para>
 Probavni problemi i hemeroidi
Kad ih se pita što im je bilo najneugodnije tijekom trudnoće, mnoge mame spominju hemeroide. Osim što su bolni i neugodni, najviše problema bilo je s njihovim tretiranjem i liječenjem. Naime, u poodmakloj trudnoći, mnoge su žene bile prisiljene izložiti se svojim partnerima kako bi im kremicom namazali područje zahvaćeno hemeroidima, a svi znamo koje je to područje. Taj prizor većina bi najradije zaboravila.
Tu su i problemi s vjetrovima koji tijekom devet mjeseci u niz situacija izlaze protiv volje trudnice, znaju biti vrlo neugodnog mirisa i glasnoće. Neke mame znale su u takvim situacijama okriviti psa ili mačku, ili pak izmišljati razne razloge zašto moraju napustiti neko društvo ili prostoriju kako bi se olakšale bez prisustva publike.
Nadalje, većina trudnica ima problema s dijarejom (proljevom) ili pak s opsipacijom (zatvorom). Jedna mama kaže da joj se u prvim mjesecima često događalo da istovremeno mora povraćati, obaviti i veliku i malu nuždu, pa su posjeti wc-u za nju bili "veselo" iskustvo. One koje su patile od zatvora, smišljale su razne načine da potaknu nuždu. Neke su stavljale komadiće sapuna u anus ili su zamolile partnere da to učine za njih, druge su pribjegavale samoklistiranju, a treće čak navlačile gumene rukavice i masirale donji dio debelog crijeva kako bi si pomogle. U svakom slučaju, snalažljivost je vrlina inteligentnih.</para>
<para>
 Lude seksualne maštarije ali bez stvarne želje za seksom 
Kad hormoni divljaju, mnogim se ženama mijenja i libido, odnosno seksualna želja. Tijekom trudnoće, svjedoče mame, mnoge su imale vrlo živahne i lude seksualne maštarije, ali kad je trebalo doći do stvarnog seksualnog odnosa, radije su ga izbjegavale i neke stvarne želje nije bilo. Kako partneru ne bi morale objašnjavati suptilna fizička i emocionalna previranja u sebi, mnoge su žene jednostavno nastojale izbjegavati situacije koje vode seksualnom odnosu. Na primjer, glumile bi da spavaju kad bi suprug ili partner legli kraj njih, brzo bi počele pričati nevjerojatne priče o porodu koje su čule ili bi svoje intimne dijelove nazivale nazivima poput "moj porođajni kanal", moja "rodnica". Sve to odmah bi ohladilo partnere. Molile su se da partner ne broji dane i tjedne od zadnjeg seksualnog odnosa.</para>
<para>
 Higijena
U zadnjim tjednima trudnoće kad se od trbuha ne vide stopala, za ženu veliki problem postaje i higijena. Kako se depilirati, kako se mazati kremicama ako je to potrebno na intimnim dijelovima, kako istretirati upaljene čvoriće na preponama... Ovo su samo neka pitanja koja dolaze na red kad si žena više ne može dohvatiti neke dijelove tijela kako spada. I u takvim situacijama mnoge se snalaze kako znaju. Jednoj je mami trebalo dva i pol sata da napravi depilaciju prepona jer je koristila dva ogledala. Druga je morala zamoliti supruga da joj tretira gnojne prištiće s vanjske strane vagine koji su se napravili od znoja. Priča je puno, ali supruzima i partnerima to zasigurno nije teško napraviti i uvijek treba pitati i zamoliti za pomoć.</para>
<para>
 Smušenost, zaboravljivost
Hormoni su krivi i za osjećaj smušenosti, za zaboravljivost i dekoncentraciju u nekim periodima trudnoće. Mame pišu kako su znale izaći iz kuće s dvije različite cipele, neke su zaboravile pokupiti stariju djecu sa školskih aktivnosti. Jedna je mama došla po dijete u vrtić u spavaćici, ali je sva sreća imala preko nje vestu pa nije baš svima bilo čudno. Uglavnom, većina incidenata vezana je za zaboravljivost. Neki znanstvenici kažu da je priroda to tako namjerno osmislila kako bi se napravilo mjesta za informacije koje su doista važne, a vezane su za bebu koja dolazi na svijet. Ako se osjećate luckasto i misli su vam u kaosu, ne brinite. Sve će to doći na svoje, a rupe će se popuniti informacijama koje će vam biti od istinske koristi kada donesete novi život na ovaj svijet.</para>
<para> </para>

Simptomi i (ne)zgode u trudnoći o kojima je ženama neugodno pričati Nema članka o trudnoći koji ne započinje divnim, romantičnim uvodom kako se radi o najljepšem i najčudesnijem periodu života kada žene blistaju, povezuju se sa svojim tijelom kao nikada prije i prihvaćaju taj čudesni dar prirode koji im je omogućio da na svijet donesu novo ljudsko biće .
Većinu vremena to je tako i to su nepobitne istine.
Međutim, trdunoća donosi i niz nezgodnih, neugodnih i mučnih trenutaka o kojima mame neće biti oduševljene pričati, iako će im se kasnije činiti smiješnima i nevažnima.
Malo smo pretražili domaće i strane forume i saznali kroz kakve su sve dogodovštine, promjene i situacije prošle mame kada su bile u blaženom stanju. Ovaj članak nije napisan kako bi vas uplašio, već mu je cilj da vas nasmije i opusti i da prihvatite sve "neugodnjake" koji vam se događaju, jer su potpuno normalni i niste jedina koja kroz to prolazi.

   "Bježanje" mokraće
Beba u trbuhu u jednom će trenutku početi raditi pritisak na mjehur, a za mamu to obično znači česte posjete toaletu te opsesiju mokrenjem - Ako odem tamo i tamo, hoće li biti wc-a? Hoću li stići do wc-a? Hoće li kabina biti dovoljno velika da u nju stanemo i ja i moj trbuh?. Gdje god išle, žene uvijek na umu imaju da će
morati stalno ići na wc i ako ga negdje neće biti, to postaje veliki problem.
Još veći problem je "bježanje" mokraće. Veliki broj mama priznaje da su se niz puta pomokrile u gaćice. Na primjer, kad bi se jako smijale, kad bi kašljale ili kihale, a neke su se upiškile, a da to nisu ni osjetile. Nadalje, incidenti s mokraćom uključuju mokrenje po vlastitim rukama kada se piškiti treba u čašicu na liječničkom pregledu ali ju je teško preko trbuha naciljati i namjestiti, mokrenje u tuš kabini tijekom tuširanja (kada mlaz iz tuša potakne mlaz iz mjehura).
Ukratko, mokraća i mokrenje kod velikog broja žena su van kontrole, pa ako se i vama dogode ovakvi incidenti, znajte da su normalni i opravdani.

   Žudnja za slatkim
Previše rafiniranog šećera nije dobro u bilo kojoj fazi života, a pogotovo je nezdravo tijekom trudnoće. Mnoge mame to su znale ili znaju, ali želja je bila jača od njih, pa su svoju požudu za slatkim zadovoljavale potajno. Isto tako, mnoge žene jele su ogromne količine hrane u jednom dahu, također potajno. Mame priznaju na forumima kako su se skrivale od ukućana kada bi u sebe trpale, primjerice, cijelu kutiju keksa, kada bi djeci popile litru čokoladnog mlijeka u jedno jutro te kasnije za to okrivile nekog drugog (najčešće supruga), pojele bi djeci slatkiše koje su dobili na poklon, a potom jurile u trgovinu da ih potajno nadomjeste novima.
Nadalje, neke su žene iznenada počele pripremati kolače (iako ih nikad ranije nisu znale ili voljele spravljati), a sve samo kako bi usput mogle njupati sastojke (sirovi biskvit, čokoladu za kuhanje, puding smjese...). Neke su buduće mamice čak lagale da idu na poštu ili nešto obaviti, a zapravo bi išle u slastičarnicu i potajno smazale tri kremšnite ili po nešto slatko u supermarket. Iznenadna želja za slatkim neke je žene natjerala da se bude u sred noći i idu jesti sladoled, a neke da namjerno kupuju slatkiše koje partner ne voli kako im ih ne bi pojeo.

   Preosjetljivost i plakanje oko nevažnih stvari
Većina mama gorke je suze lila zbog incidentića vezanih uz hranu. Jedna kaže da se rasplakala jer nije bilo ničeg slatkog u kući. Druga je plakala jer joj suprug nije donio fast food kad se vraćao s posla, iako mu je izričito rekla da ne treba. Mnoge mame jako je pogađalo kad bi netko pojeo zadnji krastavac iz staklenke ili zadnji keks. Zabavna je priča jedne mame koja se rasplakala jer nije dovoljno brzo mogla skinuti omot s lizaljke, dok su drugoj potekle suze i neutješno je plakala kada joj je zadnja kriška lubenice pala na pod.
Razloga za plakanje ima puno: neke mame plakale su kad su drugi plakali samo zato jer su ih vidjele da plaču. Neke su plakale kad su trebale čekati u redu u supermarketu ili kad su se shvatile da su doma zaboravile mobitel. Preosjetljivost i suze potpuno su normalna pojava dok hormoni divljaju, jer oni reguliraju emocije i ponašanje. Stoga slobodno plačite i olakšajte si dušu kada vam netko pojede zadnji kolačić. Imate dobar razlog za to.

   


   Probavni problemi i hemeroidi
Kad ih se pita što im je bilo najneugodnije tijekom trudnoće, mnoge mame spominju hemeroide. Osim što su bolni i neugodni, najviše problema bilo je s njihovim tretiranjem i liječenjem. Naime, u poodmakloj trudnoći, mnoge su žene bile prisiljene izložiti se svojim partnerima kako bi im kremicom namazali područje zahvaćeno hemeroidima, a svi znamo koje je to područje. Taj prizor većina bi najradije zaboravila.
Tu su i problemi s vjetrovima koji tijekom devet mjeseci u niz situacija izlaze protiv volje trudnice, znaju biti vrlo neugodnog mirisa i glasnoće. Neke mame znale su u takvim situacijama okriviti psa ili mačku, ili pak izmišljati razne razloge zašto moraju napustiti neko društvo ili prostoriju kako bi se olakšale bez prisustva publike.
Nadalje, većina trudnica ima problema s dijarejom (proljevom) ili pak s opsipacijom (zatvorom). Jedna mama kaže da joj se u prvim mjesecima često događalo da istovremeno mora povraćati, obaviti i veliku i malu nuždu, pa su posjeti wc-u za nju bili "veselo" iskustvo. One koje su patile od zatvora, smišljale su razne načine da potaknu nuždu. Neke su stavljale komadiće sapuna u anus ili su zamolile partnere da to učine za njih, druge su pribjegavale samoklistiranju, a treće čak navlačile gumene rukavice i masirale donji dio debelog crijeva kako bi si pomogle. U svakom slučaju, snalažljivost je vrlina inteligentnih.

   Lude seksualne maštarije ali bez stvarne želje za seksom 
Kad hormoni divljaju, mnogim se ženama mijenja i libido, odnosno seksualna želja. Tijekom trudnoće, svjedoče mame, mnoge su imale vrlo živahne i lude seksualne maštarije, ali kad je trebalo doći do stvarnog seksualnog odnosa, radije su ga izbjegavale i neke stvarne želje nije bilo. Kako partneru ne bi morale objašnjavati suptilna fizička i emocionalna previranja u sebi, mnoge su žene jednostavno nastojale izbjegavati situacije koje vode seksualnom odnosu. Na primjer, glumile bi da spavaju kad bi suprug ili partner legli kraj njih, brzo bi počele pričati nevjerojatne priče o porodu koje su čule ili bi svoje intimne dijelove nazivale nazivima poput "moj porođajni kanal", moja "rodnica". Sve to odmah bi ohladilo partnere. Molile su se da partner ne broji dane i tjedne od zadnjeg seksualnog odnosa.

   Higijena
U zadnjim tjednima trudnoće kad se od trbuha ne vide stopala, za ženu veliki problem postaje i higijena. Kako se depilirati, kako se mazati kremicama ako je to potrebno na intimnim dijelovima, kako istretirati upaljene čvoriće na preponama... Ovo su samo neka pitanja koja dolaze na red kad si žena više ne može dohvatiti neke dijelove tijela kako spada. I u takvim situacijama mnoge se snalaze kako znaju. Jednoj je mami trebalo dva i pol sata da napravi depilaciju prepona jer je koristila dva ogledala. Druga je morala zamoliti supruga da joj tretira gnojne prištiće s vanjske strane vagine koji su se napravili od znoja. Priča je puno, ali supruzima i partnerima to zasigurno nije teško napraviti i uvijek treba pitati i zamoliti za pomoć.

   Smušenost, zaboravljivost
Hormoni su krivi i za osjećaj smušenosti, za zaboravljivost i dekoncentraciju u nekim periodima trudnoće. Mame pišu kako su znale izaći iz kuće s dvije različite cipele, neke su zaboravile pokupiti stariju djecu sa školskih aktivnosti. Jedna je mama došla po dijete u vrtić u spavaćici, ali je sva sreća imala preko nje vestu pa nije baš svima bilo čudno. Uglavnom, većina incidenata vezana je za zaboravljivost. Neki znanstvenici kažu da je priroda to tako namjerno osmislila kako bi se napravilo mjesta za informacije koje su doista važne, a vezane su za bebu koja dolazi na svijet. Ako se osjećate luckasto i misli su vam u kaosu, ne brinite. Sve će to doći na svoje, a rupe će se popuniti informacijama koje će vam biti od istinske koristi kada donesete novi život na ovaj svijet.
  Jelena Kovačić 

Annoyed Pregnant Lady with Man

Simptomi i (ne)zgode u trudnoći o kojima je ženama neugodno pričati

<para>Premda se oko nekih tema kao što je uzimanje folne kiseline ili izbjegavanje alkohola u trudnoći svi slažu – i stručnjaci i prodavačica u trgovini – oko nekih se lome koplja. U potonju kategoriju spada i vježbanje tijekom trudnoće.</para>
<para>Dok jedni smatraju da žena tijekom trudnoće smije trčati maratone i podizati teret, drugi upozoravaju da trudnice smiju izvoditi samo lakše vježbe. Na svu sreću, postoje stručnjaci koji su posljednjih nekoliko godina intenzivno proučavali utjecaj vježbanja na trudnice i proveli niz znanstvenih istraživanja te nam mogu dati pokoji koristan savjet.</para>
<para>No trudnice bi se prije svega trebale posavjetovati sa svojim liječnikom koji je upućen u njihovo zdravstveno stanje i trudnoću. Ako je riječ o rizičnoj trudnoći, ako žena mora mirovati, ako ima problema s tlakom, ako krvari i sl., svaki će joj liječnik reći da miruje, što isključuje bilo kakvo vježbanje. No ako trudnoća protječe bez problema, ako je trudnica zdrava, liječnik će joj reći da se ponaša normalno i da, ako to želi i može – vježba. Osim što će ojačati mišiće za sam čin poroda, trudnica će biti fizički pripremljenija za sve obveze koje je čekaju nakon porođaja i oporavka, kao što je nošenje djeteta.</para>
<para/>
<para>
 Nekoliko osnovnih savjeta:
</para>
<para>
 1. Trudnoća je odlično razdoblje za promjenu životnih navika
</para>
<para>Uz zdravu prehranu, više sna, odluku da se nećemo živcirati zbog nepotrebnih i nevažnih stvari, te stavljanje dobrobiti djeteta u prvi plan, na listi se može (i treba) naći i vježbanje. Trudnice koje vježbaju neće dobiti suvišne kilograme (više od preporučenih) za vrijeme trudnoće i brže će se vratiti na zdravu kilažu nakon porođaja. Ako je riječ o urednoj trudnoći, nijedna trudnica neće pogriješiti ako svoju fizičku aktivnost temelji na dužoj šetnji. Ritam i dužinu si odredite sami, s obzirom na mjesec trudnoće, na prethodnu formu i subjektivni osjećaj. Specifične vježbe za trudnice možete pronaći na internetu i vježbati kod kuće uz pomoć partnera, no možete isto tako potražiti fitness studio koji je specijaliziran za vježbu trudnica. Ne zaboravite provjeriti je li riječ o licenciranim trenerima! Uvijek je lakše imati nekoga kraj sebe tko vas može korigirati i pomoći vam da savladate pojedinu vježbu.</para>
<para>
 2. Neke vježbe mogu olakšati trudnoću i porođaj
</para>
<para>Zadnji dani trudnoće znače bol u donjem dijelu leđa, strah i stres od porođaja. No ne mora biti tako, smatraju stručnjaci. Određeni tip vježbi može smanjiti porođajnu bol i stres. Neke studije potvrđuju da vježbanje u vodi može smanjiti pritisak na donja leđa i samim time smanjiti bol. Joga, navodno, smanjuje psihičku napetost, nemir i strah. No trudnice, posebice one u trećem tromjesečju, moraju paziti da ne izvode teške vježbe koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i zdravlje bebe. Osim najjednostavnijih vježbi i meditacije, za sve ostalo se obratite instruktoru joge i liječniku. Sve vrste aktivnosti – od hodanja do plivanja i vježbi u vodi – smanjuju vjerojatnost carskog porođaja jer jačaju tijelo i majčinu izdržljivost.</para>
<para>
 3. Odredite intenzitet vježbanja prema osjećaju
</para>
<para>Osluškujte svoje tijelo dok vježbate. Imajte u vidu da sada, otkada ste trudni, morate smanjiti tempo i jačinu. Polagano vježbajte i pronađite način koji vam najviše odgovara kako bi vježbanje bilo sigurno i za vas i bebu. Prema istraživanju Američkog koledža za sportsku medicinu, otkucaji srca tijekom vježbanja trebali bi se povećati 50-85 % kako bi doprinijeli zdravlju, što je 98-166 otkucaja srca u minuti kod 25-godišnjaka koji vježba. Zdrave trudnice nisu iznimka. Stručnjaci savjetuju trudnicama da se drže neke srednje vrijednosti: intenzitet/težina vježbanja trebali bi biti 12-14 na skali od 0 do 20. S tim da je nula apsolutna fizička neaktivnost – jedenje krastavaca i gledanje filma.</para>
<para>
 4. Vježbanje jačeg intenziteta ne može naštetiti bebi
</para>
<para>Žene koje su vježbale prije trudnoće, najvjerojatnije će moći nastaviti tim tempom i tijekom trudnoće. Iako smo prije spomenuli da je idealan intenzitet vježbanja 12-14, na ljestvici od 0 do 20, ne postoje znanstveni dokazi koji govore da vježbanje jačeg intenziteta od 14 može naštetiti bebi (Američki koledž za sportsku medicinu). Međutim, svakodnevno intenzivno vježbanje kakvo je specifično za profesionalne sportaše, može povećati majčinu tjelesnu temperaturu koja će utjecati na smanjenje bebine tjelesne mase. Zato valja imati na umu da su profesionalne sportašice i ovdje zasebna kategorija – one se moraju dodatno posavjetovati sa svojim liječnikom što se tiče nastavka priprema.</para>
<para/>
<para>
 5. Većina aktivnosti je sigurna za trudnice, no neke valja izbjegavati
</para>
<para>Američki koledž ginekologije i porodništva savjetuje ženama da zaborave na aktivnosti tijekom trudnoće koje mogu rezultirati padom – skijanje, jahanje, gimnastiku i sl. Trudnoća, posebice u zadnjem tromjesečju, utječe na osjećaj za ravnotežu pa valja biti oprezan na aktivnostima kao što je trčanje, vožnja bicikla, planinarenje. Ronjenje je izričito zabranjena aktivnost – udisanje komprimiranog zraka ispod vode povećava rizik od nastanka malih mjehurića dušika u krvnim žilama koji mogu naštetiti bebi.</para>
<para>Znanost je jasna – normalna trudnoća nije vrijeme da žena samo sjedi na kuču!</para>
<para> </para>

Želite lakši i manje stresan porođaj? Vježbajte! Kad je riječ o zdravlju trudnice i bebe, čini se da baš svatko ima mišljenje. Premda se oko nekih tema kao što je uzimanje folne kiseline ili izbjegavanje alkohola u trudnoći svi slažu – i stručnjaci i prodavačica u trgovini – oko nekih se lome koplja. U potonju kategoriju spada i vježbanje tijekom trudnoće.
Dok jedni smatraju da žena tijekom trudnoće smije trčati maratone i podizati teret, drugi upozoravaju da trudnice smiju izvoditi samo lakše vježbe. Na svu sreću, postoje stručnjaci koji su posljednjih nekoliko godina intenzivno proučavali utjecaj vježbanja na trudnice i proveli niz znanstvenih istraživanja te nam mogu dati pokoji koristan savjet.
No trudnice bi se prije svega trebale posavjetovati sa svojim liječnikom koji je upućen u njihovo zdravstveno stanje i trudnoću. Ako je riječ o rizičnoj trudnoći, ako žena mora mirovati, ako ima problema s tlakom, ako krvari i sl., svaki će joj liječnik reći da miruje, što isključuje bilo kakvo vježbanje. No ako trudnoća protječe bez problema, ako je trudnica zdrava, liječnik će joj reći da se ponaša normalno i da, ako to želi i može – vježba. Osim što će ojačati mišiće za sam čin poroda, trudnica će biti fizički pripremljenija za sve obveze koje je čekaju nakon porođaja i oporavka, kao što je nošenje djeteta.


   Nekoliko osnovnih savjeta:


   1. Trudnoća je odlično razdoblje za promjenu životnih navika

Uz zdravu prehranu, više sna, odluku da se nećemo živcirati zbog nepotrebnih i nevažnih stvari, te stavljanje dobrobiti djeteta u prvi plan, na listi se može (i treba) naći i vježbanje. Trudnice koje vježbaju neće dobiti suvišne kilograme (više od preporučenih) za vrijeme trudnoće i brže će se vratiti na zdravu kilažu nakon porođaja. Ako je riječ o urednoj trudnoći, nijedna trudnica neće pogriješiti ako svoju fizičku aktivnost temelji na dužoj šetnji. Ritam i dužinu si odredite sami, s obzirom na mjesec trudnoće, na prethodnu formu i subjektivni osjećaj. Specifične vježbe za trudnice možete pronaći na internetu i vježbati kod kuće uz pomoć partnera, no možete isto tako potražiti fitness studio koji je specijaliziran za vježbu trudnica. Ne zaboravite provjeriti je li riječ o licenciranim trenerima! Uvijek je lakše imati nekoga kraj sebe tko vas može korigirati i pomoći vam da savladate pojedinu vježbu.

   2. Neke vježbe mogu olakšati trudnoću i porođaj

Zadnji dani trudnoće znače bol u donjem dijelu leđa, strah i stres od porođaja. No ne mora biti tako, smatraju stručnjaci. Određeni tip vježbi može smanjiti porođajnu bol i stres. Neke studije potvrđuju da vježbanje u vodi može smanjiti pritisak na donja leđa i samim time smanjiti bol. Joga, navodno, smanjuje psihičku napetost, nemir i strah. No trudnice, posebice one u trećem tromjesečju, moraju paziti da ne izvode teške vježbe koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i zdravlje bebe. Osim najjednostavnijih vježbi i meditacije, za sve ostalo se obratite instruktoru joge i liječniku. Sve vrste aktivnosti – od hodanja do plivanja i vježbi u vodi – smanjuju vjerojatnost carskog porođaja jer jačaju tijelo i majčinu izdržljivost.

   3. Odredite intenzitet vježbanja prema osjećaju

Osluškujte svoje tijelo dok vježbate. Imajte u vidu da sada, otkada ste trudni, morate smanjiti tempo i jačinu. Polagano vježbajte i pronađite način koji vam najviše odgovara kako bi vježbanje bilo sigurno i za vas i bebu. Prema istraživanju Američkog koledža za sportsku medicinu, otkucaji srca tijekom vježbanja trebali bi se povećati 50-85 % kako bi doprinijeli zdravlju, što je 98-166 otkucaja srca u minuti kod 25-godišnjaka koji vježba. Zdrave trudnice nisu iznimka. Stručnjaci savjetuju trudnicama da se drže neke srednje vrijednosti: intenzitet/težina vježbanja trebali bi biti 12-14 na skali od 0 do 20. S tim da je nula apsolutna fizička neaktivnost – jedenje krastavaca i gledanje filma.

   4. Vježbanje jačeg intenziteta ne može naštetiti bebi

Žene koje su vježbale prije trudnoće, najvjerojatnije će moći nastaviti tim tempom i tijekom trudnoće. Iako smo prije spomenuli da je idealan intenzitet vježbanja 12-14, na ljestvici od 0 do 20, ne postoje znanstveni dokazi koji govore da vježbanje jačeg intenziteta od 14 može naštetiti bebi (Američki koledž za sportsku medicinu). Međutim, svakodnevno intenzivno vježbanje kakvo je specifično za profesionalne sportaše, može povećati majčinu tjelesnu temperaturu koja će utjecati na smanjenje bebine tjelesne mase. Zato valja imati na umu da su profesionalne sportašice i ovdje zasebna kategorija – one se moraju dodatno posavjetovati sa svojim liječnikom što se tiče nastavka priprema.


   5. Većina aktivnosti je sigurna za trudnice, no neke valja izbjegavati

Američki koledž ginekologije i porodništva savjetuje ženama da zaborave na aktivnosti tijekom trudnoće koje mogu rezultirati padom – skijanje, jahanje, gimnastiku i sl. Trudnoća, posebice u zadnjem tromjesečju, utječe na osjećaj za ravnotežu pa valja biti oprezan na aktivnostima kao što je trčanje, vožnja bicikla, planinarenje. Ronjenje je izričito zabranjena aktivnost – udisanje komprimiranog zraka ispod vode povećava rizik od nastanka malih mjehurića dušika u krvnim žilama koji mogu naštetiti bebi.
Znanost je jasna – normalna trudnoća nije vrijeme da žena samo sjedi na kuču!
  Janja Čaisa 

Young tired pregnant woman

Želite lakši i manje stresan porođaj? Vježbajte!

<para>Zapanjujući su podatci kako je u Hrvatskoj 50 posto djevojčica na dijeti, a čak osam posto njih ima manje od 11 godina. Poremećaji u prehrani jesu jedan od ozbiljnih zdravstvenih i psiholoških problema koji osobito pogađaju djevojke adolescentne dobi. Najugroženija  populacija je između 14 i 17 godina, – to su djevojke koje najčešće obolijevaju od anoreksije i bulimije. Poremećaj prehrane ima visoku smrtnost, teške tjelesne posljedice, a prisutne su i mnogobrojne predrasude zbog kojih trpi cijela pacijentova obitelj. Na koji se način poremećaji prehrane liječe i kako ih spriječiti?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dobna granica sve niža
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Poremećaji u prehrani karakterizirani su teškim smetnjama u prehrambenim navikama i ponašanjima. Osnovno je obilježje dominirajuća želja za mršavošću. Procjenjuje se da čak 35 do 40 tisuća, uglavnom djevojki i žena, boluje od poremećaja prehrane. Najpoznatiji su poremećaji u prehrani anoreksija i bulimija. Anoreksija podrazumijeva nedostatak apetita, izbjegavanje i gnušanje prema hrani. Najčešće se javlja u dobi od 14 do 25 godina, no ima slučajeva gdje se javlja već u dobi između 8 i 14 godina.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zdravstveni rizici preveliki
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Šokantan je podatak o sve nižoj dobnoj granici kad je u pitanju zaokupljenost vlastitim izgledom. U hrvatskim osnovnim školama osam posto djevojčica starih samo jedanaest godina bilo je na dijeti. U toj dobi ne mogu uopće procijeniti kakve zdravstvene posljedice iz toga mogu proizaći. Stručnjaci upozoravaju da djeca izbacujući iz prehrane važne hranjive tvari riskiraju gubitak zdravlja. Upravo je u ranoj tinejdžerskoj dobi ključna zdrava i uravnotežena prehrana, a izbacivanjem mlijeka i mliječnih proizvoda u želji da smršave, djevojke gube važan izvor kalcija i riskiraju osteoporozu. Oskudna prehrana može ih lišiti minerala poput željeza ili cinka, a držanjem dijeta koje se temelje na ukidanju jedne vrste namirnica, primjerice ugljikohidrata, dobivaju iskrivljene predodžbe o tome kako bi se trebale hraniti u odrasloj dobi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svaka druga djevojčica u dobi od 11 do 14 godina pokušala je dijetom izgubiti višak kilograma kako bi postigla savršenu liniju, potvrdila je studija provedena na oko 3000 britanskih djevojčica. Mnoge djevojčice priznaju da redovito preskaču obroke, a britanski liječnici od anoreksije liječe već i šestogodišnjake.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Problem samopouzdanja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Poremećaji prehrane ukazuju na narušeno samopouzdanje. Bolest se shvaća kao pokušaj da se izbjegnu nagle i, za neke mlade osobe, zabrinjavajuće tjelesne promjene. Istovremeno, bijeg u poremećaj prehrane može se razumjeti i kao namjera da se negiraju preteški socijalni zahtjevi povezani s adolescencijom. Djevojke osjećaju da nisu dorasle zadatcima koje im postavlja socijalna uloga u adolescenciji, psihoseksualni razvoj i zadaće koje im donosi odrastanje. Ključna je bojazan da će biti isuviše debele pa se tijelo doživljava kao rastući i prijeteći objekt koji se odbijanjem hrane treba zadržati pod kontrolom. U drugom slučaju, djevojke pokušavaju prejedanjem suzbiti, za njih isuviše snažne, osjećaje nesigurnosti, uznemirenosti i žalosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Socijalni faktor u nastanku poremećaja prehrane povezan je s kulturnim konceptom ljepote pri čemu je vitka linija često jedini ili barem najvažniji kriterij ljepote. Čak su već i desetogodišnjakinje u visokom postotku opterećene vlastitom težinom i vjeruju da nisu dovoljno mršave, te najviše razmišljaju o odjeći, frizurama i šminki. U nametanju kulturnih stereotipa važnu ulogu igraju mediji koji djevojkama sugeriraju kako će s mršavim tijelom postići sve važno u životu, a to su uspješna karijera, ljubav, sreća. Današnje su djevojke bombardirane porukama o mršavljenju, režimima prehrane, plastičnoj kirurgiji i vježbanju, što implicira stav da je žensko tijelo objekt, stvar, na kojoj treba raditi i usavršiti ga. Cilj koji opravdava sredstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Simptomi anoreksije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Anoreksija je ozbiljan poremećaj zato što se djevojke ne znaju zaustaviti u mršavljenju, što može dovesti do ozbiljnih posljedica za zdravlje. Očiti su simptomi mršav izgled, opadanje kose, kronični umor. Simptomi su također namjerno mršavljenje, strah od debljanja, pad tjelesne težine ispod indeksa tjelesne mase 17.5, odnosno, gubitak tjelesne težine ispod 85 posto očekivane kilaže, opsjednutost izgledom tijela i dijetama, precjenjivanje važnosti tjelesne težine i izgleda, poricanje zdravstvenih posljedica i opasnosti vezanih za pretjeranu mršavost, te izostanak mjesečnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Simptomi bulimije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bulimija je poremećaj koji se najčešće javlja u mladih djevojaka. Karakterizira ga potreba za prejedanjem velikih količina visokokalorične hrane. Nakon prejedanja slijedi namjerno povraćanje koje nastaje zbog straha od debljanja i nezadovoljstva vlastitim izgledom. Česti napadi prejedanja uključuju konzumiranje velike količine hrane u kratkom vremenskom razdoblju. Pri napadu prejedanja osoba gubi kontrolu nad uzimanjem hrane i osjeća kako se ne može zaustaviti u tome što i koliko pojede. Bulimiju karakterizira ciklus koji se stalno ponavlja, najprije je to zabrinutost za težinu i izgled tijela, slijedi restriktivna dijeta, pa prejedanje, da bi ciklus završio uz namjerno, izazvano povraćanje. Mnoge djevojke koje boluju od bulimije nisu svjesne da se radi o poremećaju prehrane, već bulimiju smatraju uspješnom dijetom. No, daleko je  to od istine, bulimija nije dijeta i može se izliječiti samo uz stručnu psihološku pomoć.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Couperfield - Fotolia</para>

Poremećaji prehrane – najugroženije su djevojke od 14 do 17 godina Poremećaj prehrane ima visoku smrtnost, teške tjelesne posljedice, a prisutne su i mnogobrojne predrasude Zapanjujući su podatci kako je u Hrvatskoj 50 posto djevojčica na dijeti, a čak osam posto njih ima manje od 11 godina. Poremećaji u prehrani jesu jedan od ozbiljnih zdravstvenih i psiholoških problema koji osobito pogađaju djevojke adolescentne dobi. Najugroženija  populacija je između 14 i 17 godina, – to su djevojke koje najčešće obolijevaju od anoreksije i bulimije. Poremećaj prehrane ima visoku smrtnost, teške tjelesne posljedice, a prisutne su i mnogobrojne predrasude zbog kojih trpi cijela pacijentova obitelj. Na koji se način poremećaji prehrane liječe i kako ih spriječiti?
   
   Dobna granica sve niža
   
   
Poremećaji u prehrani karakterizirani su teškim smetnjama u prehrambenim navikama i ponašanjima. Osnovno je obilježje dominirajuća želja za mršavošću. Procjenjuje se da čak 35 do 40 tisuća, uglavnom djevojki i žena, boluje od poremećaja prehrane. Najpoznatiji su poremećaji u prehrani anoreksija i bulimija. Anoreksija podrazumijeva nedostatak apetita, izbjegavanje i gnušanje prema hrani. Najčešće se javlja u dobi od 14 do 25 godina, no ima slučajeva gdje se javlja već u dobi između 8 i 14 godina.
   
   Zdravstveni rizici preveliki
   
   
Šokantan je podatak o sve nižoj dobnoj granici kad je u pitanju zaokupljenost vlastitim izgledom. U hrvatskim osnovnim školama osam posto djevojčica starih samo jedanaest godina bilo je na dijeti. U toj dobi ne mogu uopće procijeniti kakve zdravstvene posljedice iz toga mogu proizaći. Stručnjaci upozoravaju da djeca izbacujući iz prehrane važne hranjive tvari riskiraju gubitak zdravlja. Upravo je u ranoj tinejdžerskoj dobi ključna zdrava i uravnotežena prehrana, a izbacivanjem mlijeka i mliječnih proizvoda u želji da smršave, djevojke gube važan izvor kalcija i riskiraju osteoporozu. Oskudna prehrana može ih lišiti minerala poput željeza ili cinka, a držanjem dijeta koje se temelje na ukidanju jedne vrste namirnica, primjerice ugljikohidrata, dobivaju iskrivljene predodžbe o tome kako bi se trebale hraniti u odrasloj dobi. 
   
Svaka druga djevojčica u dobi od 11 do 14 godina pokušala je dijetom izgubiti višak kilograma kako bi postigla savršenu liniju, potvrdila je studija provedena na oko 3000 britanskih djevojčica. Mnoge djevojčice priznaju da redovito preskaču obroke, a britanski liječnici od anoreksije liječe već i šestogodišnjake.
   
   Problem samopouzdanja
   
   
Poremećaji prehrane ukazuju na narušeno samopouzdanje. Bolest se shvaća kao pokušaj da se izbjegnu nagle i, za neke mlade osobe, zabrinjavajuće tjelesne promjene. Istovremeno, bijeg u poremećaj prehrane može se razumjeti i kao namjera da se negiraju preteški socijalni zahtjevi povezani s adolescencijom. Djevojke osjećaju da nisu dorasle zadatcima koje im postavlja socijalna uloga u adolescenciji, psihoseksualni razvoj i zadaće koje im donosi odrastanje. Ključna je bojazan da će biti isuviše debele pa se tijelo doživljava kao rastući i prijeteći objekt koji se odbijanjem hrane treba zadržati pod kontrolom. U drugom slučaju, djevojke pokušavaju prejedanjem suzbiti, za njih isuviše snažne, osjećaje nesigurnosti, uznemirenosti i žalosti.
   
Socijalni faktor u nastanku poremećaja prehrane povezan je s kulturnim konceptom ljepote pri čemu je vitka linija često jedini ili barem najvažniji kriterij ljepote. Čak su već i desetogodišnjakinje u visokom postotku opterećene vlastitom težinom i vjeruju da nisu dovoljno mršave, te najviše razmišljaju o odjeći, frizurama i šminki. U nametanju kulturnih stereotipa važnu ulogu igraju mediji koji djevojkama sugeriraju kako će s mršavim tijelom postići sve važno u životu, a to su uspješna karijera, ljubav, sreća. Današnje su djevojke bombardirane porukama o mršavljenju, režimima prehrane, plastičnoj kirurgiji i vježbanju, što implicira stav da je žensko tijelo objekt, stvar, na kojoj treba raditi i usavršiti ga. Cilj koji opravdava sredstva.
   
   Simptomi anoreksije
   
   
Anoreksija je ozbiljan poremećaj zato što se djevojke ne znaju zaustaviti u mršavljenju, što može dovesti do ozbiljnih posljedica za zdravlje. Očiti su simptomi mršav izgled, opadanje kose, kronični umor. Simptomi su također namjerno mršavljenje, strah od debljanja, pad tjelesne težine ispod indeksa tjelesne mase 17.5, odnosno, gubitak tjelesne težine ispod 85 posto očekivane kilaže, opsjednutost izgledom tijela i dijetama, precjenjivanje važnosti tjelesne težine i izgleda, poricanje zdravstvenih posljedica i opasnosti vezanih za pretjeranu mršavost, te izostanak mjesečnice.
   
   Simptomi bulimije
   
   
Bulimija je poremećaj koji se najčešće javlja u mladih djevojaka. Karakterizira ga potreba za prejedanjem velikih količina visokokalorične hrane. Nakon prejedanja slijedi namjerno povraćanje koje nastaje zbog straha od debljanja i nezadovoljstva vlastitim izgledom. Česti napadi prejedanja uključuju konzumiranje velike količine hrane u kratkom vremenskom razdoblju. Pri napadu prejedanja osoba gubi kontrolu nad uzimanjem hrane i osjeća kako se ne može zaustaviti u tome što i koliko pojede. Bulimiju karakterizira ciklus koji se stalno ponavlja, najprije je to zabrinutost za težinu i izgled tijela, slijedi restriktivna dijeta, pa prejedanje, da bi ciklus završio uz namjerno, izazvano povraćanje. Mnoge djevojke koje boluju od bulimije nisu svjesne da se radi o poremećaju prehrane, već bulimiju smatraju uspješnom dijetom. No, daleko je  to od istine, bulimija nije dijeta i može se izliječiti samo uz stručnu psihološku pomoć.
 

Foto: © Couperfield - Fotolia M.G. 

Poremećaji prehrane – najugroženije su djevojke od 14 do 17 godina

<para>
 <emphasis> Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplo ponijevo tijelo i čovjek - sve pripada istoj obitelji"</emphasis>, ovom vječnom istinom, odnosno citatom iz pisma indijanskog poglavice Seattlea američkom predsjedniku iz davne 1854. započinje zeleni vodič za djecu - Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske, autorice Roberte Šimunić u izdanju nakladničke kuće FOMA.</para>
<para>U uvodu se djecu upoznaje s osnovnim pojmovima kad su zaštićeni krajolici u pitanju, poput pojmova <emphasis>ekologija</emphasis>, <emphasis>prostorna zaštita, ekosustav, bioraznolikost</emphasis>. Spominju se i neke vrlo zanimljive brojke i činjenice, pa tako saznajemo da je Hrvatska među pet zemalja Europe po broju zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Isto tako, prije upoznavanja djece s nacionalnim parkovima i parkovima prirode, autorica je djecu upoznala i s pravilima ponašanja u prirodi. Ono što nam se pri tom svidjelo, je da se djeci ne serviraju gola pravila, već im se objašnjava zašto, primjerice, ne smijemo urezivati inicijale u koru drveća kada smo u šumi (jer kroz te "ozljede" drvo mogu napasti razni nametnici zbog kojih će usahnuti).</para>
<para>Knjiga je strukturirana u dva osnovna dijela. U prvom se predstavlja osam nacionalnih parkova, a u drugom jedanaest parkova prirode.</para>
<para>Svaki lokalitet predstavljen je kroz nekoliko podnaslova u kojima otkrivamo njegove specifičnosti i posebnosti, legende vezane uz nastanak prirodnih ljepota, neke povijesne činjenice i portrete pitoresknih sela i mjesta. U prikazu životinjskog i biljnog svijeta izdvojene su one vrste koje na najbolji način predstavljaju pojedini nacionalni park ili park prirode. Ono što će se djeci vjerojatno najviše svidjeti jesu posebno izdvojeni okviri u kojima autorica navodi niz zanimljivosti po principu "Jeste li znali?".</para>
<para>Jezik kojim je pisano ovo "prirodoslovno" i enciklopedijsko štivo za djecu, vrlo je dobro prilagođen djeci i autorica im se obraća izravno što će im se sigurno sviđati. "Znaš li što su katakombe? To su podzemni hodnici u kojima su nekada pokapali mrtve." - primjer je jezičnog pristupa djeci koji autorica koristi kroz čitav vodič.</para>
<para>Tekst je popraćen preciznim, humorističnim ilustracijama Gordane Ivković, ali i prekrasnim fotografijama grupe profesionalnih autora.</para>
<para>Ono što nam se sviđa kod ove edukativne slikovnice je njezina tematika i sama poanta koja je izuzetno važna i provlači se na više mjesta u knjizi - upoznaj svoju zemlju, boravi u prirodi i upoznaj njezinu čaroliju, zavoli prirodu i potom je čuvaj, štiti i brini se za nju. Obzirom da ne postoji neka sustavna edukacija o važnosti ekologije, da djeca kroz školski sustav nemaju prilike toliko boraviti na terenu, da tijekom svog obrazovanja možda neće posjetiti niti jedan nacionalni park ili park prirode, ovakve su slikovnice itekako potrebne da, ako ništa drugo, u djeci stvore zanimanje i želju da uče o prirodnim ljepotama i možda upravo oni budi ti koji će roditelje zamoliti i predložiti da zajedno otputuju i vide u živo ono o čemu su do sad samo čitali. Slikovnica će biti zanimljiva i odraslima (nama je bila), koji mogu obnoviti znanje i saznati sve najvažnije činjenice o hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode koje su zaboravili ili jednostavno vole učiti nove stvari.</para>
<para>Knjiga je tiskana na kvalitetnom papiru, grafika je oštra (posebno kod fotografija prirode), a uvez tvrdi. Ugodno nas je iznenadila i vrlo prihvatljiva cijena za slikovnicu u boji, na 56 stranica, za samo 79 kuna. Za spomenuti iznos, mali ljubitelj prirode dobit će puno u smislu sadržaja i sata i sata zabave uz ovu knjigu. Naime, radi se o jednoj od onih knjiga, sličnih dječjim enciklopedijama, koje se čuvaju. Njezin sadržaj ne zastarijeva i uvijek će se u njoj moći pronaći nešto zanimljivo za čitanje, istraživanje ili pisanje domaćeg rada. Slikovnica je dostupna i na engleskom jeziku, pa je idealna i kao poklon za goste iz inozemstva ili turiste koji žude vidjeti naše prirodne ljepote.</para>
<para>Ostala edukativna izdanja nakladničke kuće FOMA, potražite <ulink url="http://www.foma.hr/">ovdje</ulink>.</para>
<para>Činjenica je da se ljubav prema prirodi gradi od najranije dobi, a ova slikovnica dobra je prva stanica na tom dugom putu koji traje cijeli život.</para>
<para>Svakako preporučujemo!
</para>
<heading2>IGRA DARIVANJA
Darujemo slikovnicu "Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske"!</heading2>
<para/>
<para>Ako i vi imate malenog ljubitelja ili ljubiteljicu prirode koji bi uživao u ovom zelenom vodiču, upišite svoje podatke u donju prijavnicu i dođite nam ponovno 22. travnja 2015. na Dan planeta Zemlje kada ćemo objaviti ime jednog dobitnika.</para>
<para>
 DOBITNIK
</para>
<para>
 Tata Vladimir Bertić iz Daruvara i njegovi maleni čuvari prirode.
</para>
<para>Vladimir kaže: <emphasis>"Da, ludi smo za prirodom i, uz dužno poštovanje prema svemu što nas okružuje, ludujemo u prirodi". </emphasis>
</para>
<para>Knjigica znači ide u dobre ruke i šaljemo je na kućnu adresu koja je navedena u prijavi.</para>
<para>
 HVALA SVIMA NA SUDJELOVANJU!
</para>

Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske - zeleni vodič za djecu + DOBITNIK "Mi smo dio zemlje - zemlja je dio nas. Mirisne trave su nam sestre; jelen, pastuh i veliki orao naša su braća. 
    Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplo ponijevo tijelo i čovjek - sve pripada istoj obitelji", ovom vječnom istinom, odnosno citatom iz pisma indijanskog poglavice Seattlea američkom predsjedniku iz davne 1854. započinje zeleni vodič za djecu - Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske, autorice Roberte Šimunić u izdanju nakladničke kuće FOMA.
U uvodu se djecu upoznaje s osnovnim pojmovima kad su zaštićeni krajolici u pitanju, poput pojmova ekologija, prostorna zaštita, ekosustav, bioraznolikost. Spominju se i neke vrlo zanimljive brojke i činjenice, pa tako saznajemo da je Hrvatska među pet zemalja Europe po broju zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Isto tako, prije upoznavanja djece s nacionalnim parkovima i parkovima prirode, autorica je djecu upoznala i s pravilima ponašanja u prirodi. Ono što nam se pri tom svidjelo, je da se djeci ne serviraju gola pravila, već im se objašnjava zašto, primjerice, ne smijemo urezivati inicijale u koru drveća kada smo u šumi (jer kroz te "ozljede" drvo mogu napasti razni nametnici zbog kojih će usahnuti).
Knjiga je strukturirana u dva osnovna dijela. U prvom se predstavlja osam nacionalnih parkova, a u drugom jedanaest parkova prirode.
Svaki lokalitet predstavljen je kroz nekoliko podnaslova u kojima otkrivamo njegove specifičnosti i posebnosti, legende vezane uz nastanak prirodnih ljepota, neke povijesne činjenice i portrete pitoresknih sela i mjesta. U prikazu životinjskog i biljnog svijeta izdvojene su one vrste koje na najbolji način predstavljaju pojedini nacionalni park ili park prirode. Ono što će se djeci vjerojatno najviše svidjeti jesu posebno izdvojeni okviri u kojima autorica navodi niz zanimljivosti po principu "Jeste li znali?".
Jezik kojim je pisano ovo "prirodoslovno" i enciklopedijsko štivo za djecu, vrlo je dobro prilagođen djeci i autorica im se obraća izravno što će im se sigurno sviđati. "Znaš li što su katakombe? To su podzemni hodnici u kojima su nekada pokapali mrtve." - primjer je jezičnog pristupa djeci koji autorica koristi kroz čitav vodič.
Tekst je popraćen preciznim, humorističnim ilustracijama Gordane Ivković, ali i prekrasnim fotografijama grupe profesionalnih autora.
Ono što nam se sviđa kod ove edukativne slikovnice je njezina tematika i sama poanta koja je izuzetno važna i provlači se na više mjesta u knjizi - upoznaj svoju zemlju, boravi u prirodi i upoznaj njezinu čaroliju, zavoli prirodu i potom je čuvaj, štiti i brini se za nju. Obzirom da ne postoji neka sustavna edukacija o važnosti ekologije, da djeca kroz školski sustav nemaju prilike toliko boraviti na terenu, da tijekom svog obrazovanja možda neće posjetiti niti jedan nacionalni park ili park prirode, ovakve su slikovnice itekako potrebne da, ako ništa drugo, u djeci stvore zanimanje i želju da uče o prirodnim ljepotama i možda upravo oni budi ti koji će roditelje zamoliti i predložiti da zajedno otputuju i vide u živo ono o čemu su do sad samo čitali. Slikovnica će biti zanimljiva i odraslima (nama je bila), koji mogu obnoviti znanje i saznati sve najvažnije činjenice o hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode koje su zaboravili ili jednostavno vole učiti nove stvari.
Knjiga je tiskana na kvalitetnom papiru, grafika je oštra (posebno kod fotografija prirode), a uvez tvrdi. Ugodno nas je iznenadila i vrlo prihvatljiva cijena za slikovnicu u boji, na 56 stranica, za samo 79 kuna. Za spomenuti iznos, mali ljubitelj prirode dobit će puno u smislu sadržaja i sata i sata zabave uz ovu knjigu. Naime, radi se o jednoj od onih knjiga, sličnih dječjim enciklopedijama, koje se čuvaju. Njezin sadržaj ne zastarijeva i uvijek će se u njoj moći pronaći nešto zanimljivo za čitanje, istraživanje ili pisanje domaćeg rada. Slikovnica je dostupna i na engleskom jeziku, pa je idealna i kao poklon za goste iz inozemstva ili turiste koji žude vidjeti naše prirodne ljepote.
Ostala edukativna izdanja nakladničke kuće FOMA, potražite ovdje.
Činjenica je da se ljubav prema prirodi gradi od najranije dobi, a ova slikovnica dobra je prva stanica na tom dugom putu koji traje cijeli život.
Svakako preporučujemo!

IGRA DARIVANJA
Darujemo slikovnicu "Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske"!

Ako i vi imate malenog ljubitelja ili ljubiteljicu prirode koji bi uživao u ovom zelenom vodiču, upišite svoje podatke u donju prijavnicu i dođite nam ponovno 22. travnja 2015. na Dan planeta Zemlje kada ćemo objaviti ime jednog dobitnika.

   DOBITNIK


   Tata Vladimir Bertić iz Daruvara i njegovi maleni čuvari prirode.

Vladimir kaže: "Da, ludi smo za prirodom i, uz dužno poštovanje prema svemu što nas okružuje, ludujemo u prirodi". 

Knjigica znači ide u dobre ruke i šaljemo je na kućnu adresu koja je navedena u prijavi.

   HVALA SVIMA NA SUDJELOVANJU!
 Jelena Kovačić 

zeleni vodic naslovna

Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske - zeleni vodič za djecu + DOBITNIK

<para>Djevojčica po imenu Millie-Belle Diamond nosi dizajnerske krpice, vozi mini Mercedes i ima 150 000 pratitelja na Instagramu Bila bi to obična priča sa žutih stranica da djevojčica nema jedva dvije godine. Iako je tek naučila hodati, već zarađuje vrtoglave iznose.</para>
<para>Millie-Belle je ubrzo nakon rođenja postala instant-zvijezda društvenih mreža koja donosi velike novce svojoj obitelji. Sve je započelo kad je Milliena majka, Australka Schye Fox, počela objavljivati njezine fotografije na internetu dok je imala svega dva mjeseca. Majka ističe da joj je cilj bio podijeliti svaki bebin trenutak s ostatkom obitelji i prijateljima razasutima diljem Australije.</para>
<para>Kako je plavooka beba počela gomilati fanove na društvenim mrežama, modne marke i dječji robni brendovi počeli su je zasipati najnovijim prozvodima znajući da je to odličan način promocije. Tako je Millie-Belle počela zarađivati do
 250 dolara po objavi posta zato što na fotografijama nosi odjeću poznatih robnih marki.</para>
<para>Mala instant-zvijezda najpraćenija je beba ispod dvije godine na svijetu na Instagramu. Milliena garderoba puna je dizajnerskih torbica, komada obuće i odjeće o kojima većina odraslih može samo sanjati.</para>
<para>Mami Schye ovo je očito hobi koji je pretvorila u dobro plaćen posao. Oblačenje u robicu po posljednjoj modi, redovito fotkanje i objavljivanje na društvenim mrežama, donijeli su njezinoj bebi veliku popularnost. Kako će Millie-Belle gledati na to kad malo poraste, vrijeme će pokazati.</para>
<para>Više o bebi zvijezdi možete pronaći na <ulink url="https://instagram.com/milliebellediamond/">Instagramu</ulink>.</para>
<para>Pogledajte video:
</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/embed/LneZl5PLGEA"/>

Ova dvogodišnja instant-zvijezda zarađuje velike novce... saznajte kako Djevojčica po imenu Millie-Belle Diamond nosi dizajnerske krpice, vozi mini Mercedes i ima 150 000 pratitelja na Instagramu. Djevojčica po imenu Millie-Belle Diamond nosi dizajnerske krpice, vozi mini Mercedes i ima 150 000 pratitelja na Instagramu Bila bi to obična priča sa žutih stranica da djevojčica nema jedva dvije godine. Iako je tek naučila hodati, već zarađuje vrtoglave iznose.
Millie-Belle je ubrzo nakon rođenja postala instant-zvijezda društvenih mreža koja donosi velike novce svojoj obitelji. Sve je započelo kad je Milliena majka, Australka Schye Fox, počela objavljivati njezine fotografije na internetu dok je imala svega dva mjeseca. Majka ističe da joj je cilj bio podijeliti svaki bebin trenutak s ostatkom obitelji i prijateljima razasutima diljem Australije.
Kako je plavooka beba počela gomilati fanove na društvenim mrežama, modne marke i dječji robni brendovi počeli su je zasipati najnovijim prozvodima znajući da je to odličan način promocije. Tako je Millie-Belle počela zarađivati do
   250 dolara po objavi posta zato što na fotografijama nosi odjeću poznatih robnih marki.
Mala instant-zvijezda najpraćenija je beba ispod dvije godine na svijetu na Instagramu. Milliena garderoba puna je dizajnerskih torbica, komada obuće i odjeće o kojima većina odraslih može samo sanjati.
Mami Schye ovo je očito hobi koji je pretvorila u dobro plaćen posao. Oblačenje u robicu po posljednjoj modi, redovito fotkanje i objavljivanje na društvenim mrežama, donijeli su njezinoj bebi veliku popularnost. Kako će Millie-Belle gledati na to kad malo poraste, vrijeme će pokazati.
Više o bebi zvijezdi možete pronaći na Instagramu.
Pogledajte video:

 Janja Čaisa 

Untitled

Ova dvogodišnja instant-zvijezda zarađuje velike novce... saznajte kako

<para>Ljutnja je normalan osjećaj, očekivan posebno u male djece koja ne mogu verbalizirati sve što im se događa te ga upravo tako treba prihvatiti i imenovati.</para>
<para>Djeca osjećaj ljutnje najčešće ispoljavaju na nekoliko načina:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Kada ljutnju drže u sebi, boje se ili ne znaju izraziti što ih muči, mogu se javiti psihosomatski problemi, odnosno fizičke tegobe. Među njima su bol u trbuhu, glavobolje i migrene, umor, gubitak apetita, bolovi u vratu, mišićima, opća malaksalost tijela i slično.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Neka djeca ispoljavaju ljutnju na način da se samoozljeđuju. Kod takvog djeteta primjećuju se fizički nemir, stisnute šake, ukočenost i napetost tijela, a agresiju će usmjeriti na sebe na način da će se udarati po glavi, čupati kosicu, gristi sebe, gristi nokte, udarati rukama i nogama o tvrde predmete.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ponekad se ljutnja kod djece ispoljava i agresivnošću prema drugima. Ljutiti mališani ponekad grizu, udaraju, guraju, tuku i agresivna su prema drugoj djeci ili odraslima.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>I možda najčešću slučaj je onaj kada djeca ljutnju ispoljavaju nemirom, neposlušnočću, ignoriranjem upozorenja i otporom prema postavljenim granicama.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
U spomenutim situacijama roditelji često ne znaju na koji bi način ispravno reagirali i kakve poruke je potrebno djeci poslati. Ljutnja je vrlo snažna emocija i može se vrlo lako pojaviti i kod roditelja kada je dijete neposlušno, agresivno ili ga je na bilo koji drugi način nemoguće umiriti.</para>
<para>Kako bi pomogle roditeljima da se postave na ispravan način, a djeci da shvate koji su prihvatljivi načini iskazivanja negativnih osjećaja, magistre psihologije, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, udružile su snage i napisale seriju terapeutskih priča za djecu s dodatkom, odnosno sa savjetima za roditelje. Tatjana Gjurković je certificirana terapeutkinja igrom, a Tea Knežević praktičarka terapije igrom što znači da imaju znanje i višegodišnje iskustvo u radu s djecom i roditeljima koji se suočavaju s raznim razvojnim problemima.</para>
<para>Slikovnice "Kad je ljuta, macu boli trbuh", "Kad je ljut, zeko se ozlijedi", "Kad je ljuta, vjeverica ne sluša" i "Kad je ljut, nilski konjić grize", vrlo su jednostavne priče namijenjene djeci od 2 do 7 godina, pisane jednostavnim jezikom i s jednostavnim zapletima koje tako malena djeca lako mogu pratiti i razumjeti. Poruke svake priče nose rješenja za najčešće uzroke dječje ljutnje, dok savjeti za roditelje daju jasne smjernice što činiti, odnosno što ne činiti u trenutcima snažnih emocionalnih reakcija kod djece.</para>
<para>Slikovnice je ilustrirala Jelena Brezovec koja je glavne likove, životinjice, u skladu s pričom smjestila u četiri različita okruženja (gradsko, seosko, afričko i šumsko), pa osim učenja o ponašanju, djeca mogu upoznati razne životinjice, kao i razne emocije koje su na glavnim likovima vrlo zorno dočarane.
</para>
<heading4>
 Slikovnice se mogu naručiti <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/slikovnice">OVDJE</ulink>, uz popust od 10 kn, odnosno po cijeni od 39 kn.
</heading4>
<para> </para>

Djeca i osjećaj ljutnje: Jednostavne terapeutske priče sa savjetima za roditelje Ljutnja, uz tugu i strah, spada u temeljne negativne osjećaje kod male djece. Baš kao i odrasli i djeca su ponekad preplavljena ljutnjom, bijesom i nemoći i to je potpuno normalno. Ljutnja je normalan osjećaj, očekivan posebno u male djece koja ne mogu verbalizirati sve što im se događa te ga upravo tako treba prihvatiti i imenovati.
Djeca osjećaj ljutnje najčešće ispoljavaju na nekoliko načina:


   
      Kada ljutnju drže u sebi, boje se ili ne znaju izraziti što ih muči, mogu se javiti psihosomatski problemi, odnosno fizičke tegobe. Među njima su bol u trbuhu, glavobolje i migrene, umor, gubitak apetita, bolovi u vratu, mišićima, opća malaksalost tijela i slično.
   
   
      Neka djeca ispoljavaju ljutnju na način da se samoozljeđuju. Kod takvog djeteta primjećuju se fizički nemir, stisnute šake, ukočenost i napetost tijela, a agresiju će usmjeriti na sebe na način da će se udarati po glavi, čupati kosicu, gristi sebe, gristi nokte, udarati rukama i nogama o tvrde predmete.
   
   
      Ponekad se ljutnja kod djece ispoljava i agresivnošću prema drugima. Ljutiti mališani ponekad grizu, udaraju, guraju, tuku i agresivna su prema drugoj djeci ili odraslima.
   
   
      I možda najčešću slučaj je onaj kada djeca ljutnju ispoljavaju nemirom, neposlušnočću, ignoriranjem upozorenja i otporom prema postavljenim granicama.
   


U spomenutim situacijama roditelji često ne znaju na koji bi način ispravno reagirali i kakve poruke je potrebno djeci poslati. Ljutnja je vrlo snažna emocija i može se vrlo lako pojaviti i kod roditelja kada je dijete neposlušno, agresivno ili ga je na bilo koji drugi način nemoguće umiriti.
Kako bi pomogle roditeljima da se postave na ispravan način, a djeci da shvate koji su prihvatljivi načini iskazivanja negativnih osjećaja, magistre psihologije, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, udružile su snage i napisale seriju terapeutskih priča za djecu s dodatkom, odnosno sa savjetima za roditelje. Tatjana Gjurković je certificirana terapeutkinja igrom, a Tea Knežević praktičarka terapije igrom što znači da imaju znanje i višegodišnje iskustvo u radu s djecom i roditeljima koji se suočavaju s raznim razvojnim problemima.
Slikovnice "Kad je ljuta, macu boli trbuh", "Kad je ljut, zeko se ozlijedi", "Kad je ljuta, vjeverica ne sluša" i "Kad je ljut, nilski konjić grize", vrlo su jednostavne priče namijenjene djeci od 2 do 7 godina, pisane jednostavnim jezikom i s jednostavnim zapletima koje tako malena djeca lako mogu pratiti i razumjeti. Poruke svake priče nose rješenja za najčešće uzroke dječje ljutnje, dok savjeti za roditelje daju jasne smjernice što činiti, odnosno što ne činiti u trenutcima snažnih emocionalnih reakcija kod djece.
Slikovnice je ilustrirala Jelena Brezovec koja je glavne likove, životinjice, u skladu s pričom smjestila u četiri različita okruženja (gradsko, seosko, afričko i šumsko), pa osim učenja o ponašanju, djeca mogu upoznati razne životinjice, kao i razne emocije koje su na glavnim likovima vrlo zorno dočarane.


   Slikovnice se mogu naručiti OVDJE, uz popust od 10 kn, odnosno po cijeni od 39 kn.

  Klinfo.hr 

proventus_naslovnice

Djeca i osjećaj ljutnje: Jednostavne terapeutske priče sa savjetima za roditelje

<para>Zanimaju ih predmeti, zvukovi, materijali, okusi i počinju otkrivati svijet putem svih osjetila. Roditelji će primijetiti da njihovu bebicu znatiželja gura u nove izazove te da počinje ispitivati vlastite granice i vještine na sve moguće načine. Aktivnosti su još intenzivnije kad beba prohoda i oni koji je čuvaju i brinu o njoj dobro će se namučiti i umoriti jurcajući za malenim istraživačem.</para>
<para>Naime, odrasli moraju biti uz bebu radi njezine vlastite sigurnosti, odnosno kako se u svojim svakodnevnim aktivnostima ne bi teže ozlijedila. Od ozljeda najčešći su udarci u glavicu uslijed pada. Bebe najviše padaju kada uče hodati, odnosno kada vježbaju samostalno kretanje (bez pridržavanja), odnosno stabilnost, čvrstoću i ravnotežu.</para>
<para>Beba će u najvećem broju slučajeva pasti na guzu, no ponekad se dogodi da se pritom prevali na leđa i glavicom lupi u neku tvrdu površinu, rub namještaja ili stepenica i slično. Bebe se u glavicu mogu udariti i kod naglih pokreta kada ih netko čuva ili pak padom s kreveta, stolice ili kolica.</para>
<para>Kad beba udari glavicom o nešto tvrdo, u najvećem broju slučajeva neće biti vanjskih ozljeda. Beba će glasno plakati, ali neće znati reći koliko je boli i kako se osjeća. Nadalje, udarac u glavicu ne smije se shvaćati olako kad je beba u pitanju, jer kosti njezine lubanje još uvijek nisu otvrdnule i srašćene, pa su slabija zaštita za mozak.</para>
<para>Ono što se može kod jakog udarca dogoditi je potres mozga. Stoga ne čudi da se mnogi roditelji jako brinu kada beba udari glavicom o nešto tvrdo i nisu sigurni što trebaju učiniti. S obzirom na to da potres mozga umanjuje funkcije mozga koji je u intenzivnom razvoju, važno je pratiti bebu i provjeravati pojavljuju li se neobični simptomi.</para>
<para>
 Ako je beba izgubila svijest ili pak je vidljiva bilo kakva abnormalnost na lubanji, ODMAH je odvedite na hitnu ili dežurnom pedijatru!
</para>
<para>Isto učinite ako s malim vremenskim odmakom primijetite da je beba neobično pospana ili ne može zaspati, ako ne jede, ako povraća, ako je plačljiva, iritabilna, ima poteškoća napraviti neke motoričke pokrete koje je prije mogla ili se na bilo koji način čudno ponaša.</para>
<para>Ako pak se beba ponaša normalno, budna je, igra se, odgovara na sve podražaje, normalno jede i spava, dovoljno je pratiti je kroz sljedećih 48 sati.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Recept naših baka bio je da se bebu održava neko vrijeme budnom kako bi se uvjerilo da je sve u redu, odnosno da se bebu ne bi smjelo pustiti da odmah nakon udarca u glavu zaspi. Ukoliko će vas to umiriti, možete je malo duže zabavljati dok se sami ne umirite. No imajte na umu da se može raditi o prirodnom umoru, odnosno da će bebica prirodno biti umornija nakon pretrpljenog stresa i traume, odnosno dugog plakanja i straha. Pokušajte razlučiti je li beba grogi, "mamurna" i "izgubljena" ili je jednostavno umorna. Ako procijenite da joj se samo spava, dozvolite joj da odrijema jer će se kroz san najbolje emocionalno i fizički oporaviti od preživljenog stresa. Ukoliko ste i dalje zabrinuti, probudite bebu jednom ili dva puta tijekom spavanja, kako bi provjerili da li odgovara na vaše podražaje, a potom joj dozvolite da dalje spava. Ukoliko slabo reagira, odmah je odvezite na hitnu.</para>
<para>Liječnik koji zaprimi dijete vjerojatno će ga ostaviti na promatranju. Ukoliko posumnja na potres mozga, oticanje ili krvarenje u mozgu, liječnik će prvo dijete poslati na snimanje glave ili magnetsku rezonancu kako bi dobio bolji uvid u stanje.</para>
<para>I na kraju, u ovakvim situacijama kad nema vidljivih ozljeda, uvijek se oslanjajte na svoj vlastiti instinkt i intuiciju. Vi najbolje poznajete svoju bebu i točno znate po kakvim rutinama i šablonama ona funkcionira. primijetite li bilo kakvo odstupanje u ponašanju ili rutini, odmah posjetite liječnika. Ukoliko pak niste sigurni i preplavljuje vas strah, bolje je uvijek otići liječniku i provjeriti sa stručnjakom je li sve u redu.</para>
<para>Udarci u glavicu se događaju. Svi smo ih doživjeli kao mali, a da ih se uopće ne sjećamo. Ako vaša bebica udari glavicom, to ne znači da ste loš roditelj ili da je to vaša krivnja. To je na neki način normalni dio razvoja kada bebe na vlastitoj koži upoznaju svoje granice i mogućnosti. U budućnosti svakako pripazite da se nezgode na glavici ne ponavljaju, oprostite si, zaboravite i nastavite dalje uživati u odrastanju svojeg malog nespretnjakovića koji će još puno puta završiti na guzi i na podu dok uči hodati i istražuje svijet oko sebe..</para>

Ovo trebate učiniti ako se vaša beba udarila u glavicu Negdje oko šestog mjeseca, bebe počinju eksperimentirati s puzanjem, stabilnije su dok sjede, počinju se okretati u ležećem položaju i vrpoljiti na sve strane. Zanimaju ih predmeti, zvukovi, materijali, okusi i počinju otkrivati svijet putem svih osjetila. Roditelji će primijetiti da njihovu bebicu znatiželja gura u nove izazove te da počinje ispitivati vlastite granice i vještine na sve moguće načine. Aktivnosti su još intenzivnije kad beba prohoda i oni koji je čuvaju i brinu o njoj dobro će se namučiti i umoriti jurcajući za malenim istraživačem.
Naime, odrasli moraju biti uz bebu radi njezine vlastite sigurnosti, odnosno kako se u svojim svakodnevnim aktivnostima ne bi teže ozlijedila. Od ozljeda najčešći su udarci u glavicu uslijed pada. Bebe najviše padaju kada uče hodati, odnosno kada vježbaju samostalno kretanje (bez pridržavanja), odnosno stabilnost, čvrstoću i ravnotežu.
Beba će u najvećem broju slučajeva pasti na guzu, no ponekad se dogodi da se pritom prevali na leđa i glavicom lupi u neku tvrdu površinu, rub namještaja ili stepenica i slično. Bebe se u glavicu mogu udariti i kod naglih pokreta kada ih netko čuva ili pak padom s kreveta, stolice ili kolica.
Kad beba udari glavicom o nešto tvrdo, u najvećem broju slučajeva neće biti vanjskih ozljeda. Beba će glasno plakati, ali neće znati reći koliko je boli i kako se osjeća. Nadalje, udarac u glavicu ne smije se shvaćati olako kad je beba u pitanju, jer kosti njezine lubanje još uvijek nisu otvrdnule i srašćene, pa su slabija zaštita za mozak.
Ono što se može kod jakog udarca dogoditi je potres mozga. Stoga ne čudi da se mnogi roditelji jako brinu kada beba udari glavicom o nešto tvrdo i nisu sigurni što trebaju učiniti. S obzirom na to da potres mozga umanjuje funkcije mozga koji je u intenzivnom razvoju, važno je pratiti bebu i provjeravati pojavljuju li se neobični simptomi.

   Ako je beba izgubila svijest ili pak je vidljiva bilo kakva abnormalnost na lubanji, ODMAH je odvedite na hitnu ili dežurnom pedijatru!

Isto učinite ako s malim vremenskim odmakom primijetite da je beba neobično pospana ili ne može zaspati, ako ne jede, ako povraća, ako je plačljiva, iritabilna, ima poteškoća napraviti neke motoričke pokrete koje je prije mogla ili se na bilo koji način čudno ponaša.
Ako pak se beba ponaša normalno, budna je, igra se, odgovara na sve podražaje, normalno jede i spava, dovoljno je pratiti je kroz sljedećih 48 sati.

   Recept naših baka bio je da se bebu održava neko vrijeme budnom kako bi se uvjerilo da je sve u redu, odnosno da se bebu ne bi smjelo pustiti da odmah nakon udarca u glavu zaspi. Ukoliko će vas to umiriti, možete je malo duže zabavljati dok se sami ne umirite. No imajte na umu da se može raditi o prirodnom umoru, odnosno da će bebica prirodno biti umornija nakon pretrpljenog stresa i traume, odnosno dugog plakanja i straha. Pokušajte razlučiti je li beba grogi, "mamurna" i "izgubljena" ili je jednostavno umorna. Ako procijenite da joj se samo spava, dozvolite joj da odrijema jer će se kroz san najbolje emocionalno i fizički oporaviti od preživljenog stresa. Ukoliko ste i dalje zabrinuti, probudite bebu jednom ili dva puta tijekom spavanja, kako bi provjerili da li odgovara na vaše podražaje, a potom joj dozvolite da dalje spava. Ukoliko slabo reagira, odmah je odvezite na hitnu.
Liječnik koji zaprimi dijete vjerojatno će ga ostaviti na promatranju. Ukoliko posumnja na potres mozga, oticanje ili krvarenje u mozgu, liječnik će prvo dijete poslati na snimanje glave ili magnetsku rezonancu kako bi dobio bolji uvid u stanje.
I na kraju, u ovakvim situacijama kad nema vidljivih ozljeda, uvijek se oslanjajte na svoj vlastiti instinkt i intuiciju. Vi najbolje poznajete svoju bebu i točno znate po kakvim rutinama i šablonama ona funkcionira. primijetite li bilo kakvo odstupanje u ponašanju ili rutini, odmah posjetite liječnika. Ukoliko pak niste sigurni i preplavljuje vas strah, bolje je uvijek otići liječniku i provjeriti sa stručnjakom je li sve u redu.
Udarci u glavicu se događaju. Svi smo ih doživjeli kao mali, a da ih se uopće ne sjećamo. Ako vaša bebica udari glavicom, to ne znači da ste loš roditelj ili da je to vaša krivnja. To je na neki način normalni dio razvoja kada bebe na vlastitoj koži upoznaju svoje granice i mogućnosti. U budućnosti svakako pripazite da se nezgode na glavici ne ponavljaju, oprostite si, zaboravite i nastavite dalje uživati u odrastanju svojeg malog nespretnjakovića koji će još puno puta završiti na guzi i na podu dok uči hodati i istražuje svijet oko sebe.. Jelena Kovačić 

beba plac plakanje fdp

Ovo trebate učiniti ako se vaša beba udarila u glavicu

<para>Sama spoznaja da nose novi život i da uskoro dijete dolazi na svijet, trudnicama daje posebnu energiju – znate, ono kad svi spominju neki posebni sjaj. Međutim, posljednji dani, čak i tjedni znaju biti iscrpljujući. Beba se spušta, kako bi bila spremna za porod, sve češće se pojavljuju grčevi, pojačani su bol i pritisak u leđima, sve je učestalija potreba za mokrenjem, veće su poteškoće pri spavanju, a pojavljuju se i razdražljivost, preosjetljivost, nestrpljivost i nemir.</para>
<para>Pa ipak, činjenica da će uskoro držati svoje novorođenče privijeno uz sebe, trudnicama olakšava ove probleme. Sve stvari koje ste mislili obaviti prije poroda do sada bi već trebale biti obavljene – pripremljena odjeća za bebu i za mamu (u novim proporcijama) i razne potrepštine koje će vam trebati prvih dana. Torba sa stvarima za bolnicu trebala bi biti spremna, a ukoliko ju još niste pripremili od pomoći bi vam mogao biti ovaj <ulink url="http://bit.ly/1zkPIbT">popis</ulink> koji smo napravili za vas. Ako nemate blisku osobu koja će prvih dana i tjedana biti uz vas kako bi vam pomogla oko kuhanja, bilo bi dobro da pripremite hranu i zamrznete da bi si olakšali taj prvi period kada vam stajanje nad štednjakom sigurno neće biti prioritet.</para>
<para>Također, imajte na umu da će vam od svih silnih stvari koje pripremate za bebu, mjesto za prematanje biti ono što ćete koristiti od prvog dana, dok će ostale pričati i do nekoliko mjeseci. Bilo bi zgodno da uz mjesto za prematanje imate uvijek spremne pelene, vlažne maramice, bodije i pribor za njegovanje pupka (sterilne gaze i antiseptik).</para>
<para>A ako ste sve to već pripremili, vrijeme je da se odmorite i posvetite samoj sebi. Uživajte u miru i odmaranju, ako vam to odgovara, a ako vam se čini da će proći dugo vremena dok se budete mogli ponovo posvetiti svome društvenom životu, ovaj period iskoristite za ugodna druženja s prijateljima.</para>
<para>Napravite listu filmova koje želite pogledati i uživajte u njima, dugo će proći do trenutka kada ponovo budete mogli u miru odgledati film od početka do kraja. Ugodite si i posljednje dane iščekivanja poroda još na kratko budite vi u centru pozornosti.</para>

Kako provesti posljednje dane trudnoće? Trudnoća je divno razdoblje uz neke, više ili manje, sjajne trenutke. Sama spoznaja da nose novi život i da uskoro dijete dolazi na svijet, trudnicama daje posebnu energiju – znate, ono kad svi spominju neki posebni sjaj. Međutim, posljednji dani, čak i tjedni znaju biti iscrpljujući. Beba se spušta, kako bi bila spremna za porod, sve češće se pojavljuju grčevi, pojačani su bol i pritisak u leđima, sve je učestalija potreba za mokrenjem, veće su poteškoće pri spavanju, a pojavljuju se i razdražljivost, preosjetljivost, nestrpljivost i nemir.
Pa ipak, činjenica da će uskoro držati svoje novorođenče privijeno uz sebe, trudnicama olakšava ove probleme. Sve stvari koje ste mislili obaviti prije poroda do sada bi već trebale biti obavljene – pripremljena odjeća za bebu i za mamu (u novim proporcijama) i razne potrepštine koje će vam trebati prvih dana. Torba sa stvarima za bolnicu trebala bi biti spremna, a ukoliko ju još niste pripremili od pomoći bi vam mogao biti ovaj popis koji smo napravili za vas. Ako nemate blisku osobu koja će prvih dana i tjedana biti uz vas kako bi vam pomogla oko kuhanja, bilo bi dobro da pripremite hranu i zamrznete da bi si olakšali taj prvi period kada vam stajanje nad štednjakom sigurno neće biti prioritet.
Također, imajte na umu da će vam od svih silnih stvari koje pripremate za bebu, mjesto za prematanje biti ono što ćete koristiti od prvog dana, dok će ostale pričati i do nekoliko mjeseci. Bilo bi zgodno da uz mjesto za prematanje imate uvijek spremne pelene, vlažne maramice, bodije i pribor za njegovanje pupka (sterilne gaze i antiseptik).
A ako ste sve to već pripremili, vrijeme je da se odmorite i posvetite samoj sebi. Uživajte u miru i odmaranju, ako vam to odgovara, a ako vam se čini da će proći dugo vremena dok se budete mogli ponovo posvetiti svome društvenom životu, ovaj period iskoristite za ugodna druženja s prijateljima.
Napravite listu filmova koje želite pogledati i uživajte u njima, dugo će proći do trenutka kada ponovo budete mogli u miru odgledati film od početka do kraja. Ugodite si i posljednje dane iščekivanja poroda još na kratko budite vi u centru pozornosti. Mateja Krizmanić 

trudnicki stomak_fdp by hin255

Kako provesti posljednje dane trudnoće?

<para> To je primarna emocija koja je ljudskom rodu omogućila očuvanje života jer u životno opasnim situacijama tjera na bijeg i obranu. Strah je sasvim normalna pojava, ali u nekim situacijama onemogućuje normalno funkcioniranje.</para>
<para>Vjerojatno je svaki roditelj školarca u nekom trenutku čuo rečenice „Ne želim ići u školu!“, „Boli me trbuh, mogu li ostati kod kuće?“ i slične. Iako zvuče relativno bezazleno, nekad se iza njih mogu kriti dublji i ozbiljniji problemi.</para>
<para>Ako se dijete boji ići u školu ili tamo ne želi ostati samo bez bliske odrasle osobe, ako se prije polaska u školu žali na bolove u glavi, trbuhu i druge bolove koji nisu tjelesno utemeljeni, ako ostane kod kuće zbog „bolesti“ pa se brzo osjeća puno bolje - postoji mogućnost da je razvilo strah od škole.</para>
<para>Iako će se odraslima ovaj strah možda učiniti smiješnim ili beznačajnim , ignoriranjem i prisilom djeteta mogu učiniti popriličnu štetu. Ovome strahu treba pristupiti s oprezom kako se on ne bi produbio te kako bi ga dijete čim prije prebrodilo.</para>
<para>Za početak, valjalo bi saznati postoji li problem zbog kojeg dijete ne želi ići u školu. Ako je to strah od usmenog odgovaranja, možete se s djetetom pripremati za takve situacije, jednostavno ih uvježbavajte. Također, potaknite dijete da sastavi listu pod nazivom „Zašto ne volim školu?“, čitajući razloge možete shvatiti što ga sve muči i tako saznati kako mu možete pomoći.</para>
<para>Kada dijete ne želi ići na nastavu, nemojte mu zapovjediti da mora. Pokušajte razumjeti njegov strah i objasniti mu zašto je škola važna, istaknite neke pozitivne strane s kojima ćete ga pridobiti.</para>
<para>Ako je vaše dijete sramežljivo, šutljivo i ima problem sa socijalizacijom s vršnjacima iz razreda, možete ga upisati na neku izvannastavnu aktivnost, primjerice timski sport, gdje će razvijati svoje socijalne vještine. Samim time postat će mu lakše razviti komunikaciju s ostalim učenicima.</para>
<para>Ukoliko shvatite da dijete ima strah od ispitivanja, testova i ocjenjivanja, imamo nekoliko savjeta za vas.</para>
<para>
 <emphasis>Pomozite djetetu u pripremi </emphasis>
</para>
<para>Većina testova koje djeca pišu najavljuju se barem nekoliko dana unaprijed. Potaknite ga da iskoristi svaki dan kako bi ponovilo ili naučilo dio gradiva, ali ga i motivirajte da se svakodnevno posveti predmetu s kojim ima problema. Ako ima nejasnoća, neka si zabilježi pitanja koja može postaviti učitelju ili nastavniku drugi dan. Nekada je dobro rješenje da dijete uči s vršnjakom iz razreda.</para>
<para>
 <emphasis>Potaknite dijete da vježba kod kuće</emphasis>
</para>
<para>Danas su u knjižarama, pa čak i na internetu, dostupne vježbenice, radni listovi i slični materijali koji služe za uvježbavanje gradiva. Kada dijete riješi gradivo u takvim materijalima, pregledajte kako biste znali što ne razumije, što mu teže ide i kako biste mu mogli pomoći oko toga.</para>
<para>
 <emphasis>Umirite dijete kako bi se i strah smanjio</emphasis>
</para>
<para>Postoje mnoge tehnike opuštanja uz koje je lakše prevladati strah. Poučite dijete dubokom disanju, opuštanju ruku i nogu i sličnima kako bi ih moglo upotrijebiti neposredno pred ispit te smanjiti napetost. Naučite dijete pozitivnom razmišljanju, jer će njime uspjeti odagnati turobne misli koje će ga dovesti u nervozno raspoloženje.</para>
<para>Kada dođe dan ispita, dijete obradujte omiljenim doručkom prije škole kako bi se dobro osjećalo. Kada se dobro osjeća, imat će i više samopouzdanja uz koje će se lakše nositi sa svojim strahom. Budite sigurni da na nastavu kreće na vrijeme i da neće zakasniti, ali ne zaboravite i poželjeti mu sreću te ga ohrabriti.</para>
<para>Nakon ispita nemojte se zanimati isključivo za rezultate koje je dijete postiglo, razgovarajte s njim o znanju koje je usvojilo, ali i napretku koje je postiglo u svladavanju svoga straha.</para>
<para> </para>

Strah od ispitivanja i testova lakše je prevladati uz pomoć roditelja Strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kada vidi opasnost, odnosno kada očekuje opasnost, bila ona stvarna ili umišljena.  To je primarna emocija koja je ljudskom rodu omogućila očuvanje života jer u životno opasnim situacijama tjera na bijeg i obranu. Strah je sasvim normalna pojava, ali u nekim situacijama onemogućuje normalno funkcioniranje.
Vjerojatno je svaki roditelj školarca u nekom trenutku čuo rečenice „Ne želim ići u školu!“, „Boli me trbuh, mogu li ostati kod kuće?“ i slične. Iako zvuče relativno bezazleno, nekad se iza njih mogu kriti dublji i ozbiljniji problemi.
Ako se dijete boji ići u školu ili tamo ne želi ostati samo bez bliske odrasle osobe, ako se prije polaska u školu žali na bolove u glavi, trbuhu i druge bolove koji nisu tjelesno utemeljeni, ako ostane kod kuće zbog „bolesti“ pa se brzo osjeća puno bolje - postoji mogućnost da je razvilo strah od škole.
Iako će se odraslima ovaj strah možda učiniti smiješnim ili beznačajnim , ignoriranjem i prisilom djeteta mogu učiniti popriličnu štetu. Ovome strahu treba pristupiti s oprezom kako se on ne bi produbio te kako bi ga dijete čim prije prebrodilo.
Za početak, valjalo bi saznati postoji li problem zbog kojeg dijete ne želi ići u školu. Ako je to strah od usmenog odgovaranja, možete se s djetetom pripremati za takve situacije, jednostavno ih uvježbavajte. Također, potaknite dijete da sastavi listu pod nazivom „Zašto ne volim školu?“, čitajući razloge možete shvatiti što ga sve muči i tako saznati kako mu možete pomoći.
Kada dijete ne želi ići na nastavu, nemojte mu zapovjediti da mora. Pokušajte razumjeti njegov strah i objasniti mu zašto je škola važna, istaknite neke pozitivne strane s kojima ćete ga pridobiti.
Ako je vaše dijete sramežljivo, šutljivo i ima problem sa socijalizacijom s vršnjacima iz razreda, možete ga upisati na neku izvannastavnu aktivnost, primjerice timski sport, gdje će razvijati svoje socijalne vještine. Samim time postat će mu lakše razviti komunikaciju s ostalim učenicima.
Ukoliko shvatite da dijete ima strah od ispitivanja, testova i ocjenjivanja, imamo nekoliko savjeta za vas.

   Pomozite djetetu u pripremi 

Većina testova koje djeca pišu najavljuju se barem nekoliko dana unaprijed. Potaknite ga da iskoristi svaki dan kako bi ponovilo ili naučilo dio gradiva, ali ga i motivirajte da se svakodnevno posveti predmetu s kojim ima problema. Ako ima nejasnoća, neka si zabilježi pitanja koja može postaviti učitelju ili nastavniku drugi dan. Nekada je dobro rješenje da dijete uči s vršnjakom iz razreda.

   Potaknite dijete da vježba kod kuće

Danas su u knjižarama, pa čak i na internetu, dostupne vježbenice, radni listovi i slični materijali koji služe za uvježbavanje gradiva. Kada dijete riješi gradivo u takvim materijalima, pregledajte kako biste znali što ne razumije, što mu teže ide i kako biste mu mogli pomoći oko toga.

   Umirite dijete kako bi se i strah smanjio

Postoje mnoge tehnike opuštanja uz koje je lakše prevladati strah. Poučite dijete dubokom disanju, opuštanju ruku i nogu i sličnima kako bi ih moglo upotrijebiti neposredno pred ispit te smanjiti napetost. Naučite dijete pozitivnom razmišljanju, jer će njime uspjeti odagnati turobne misli koje će ga dovesti u nervozno raspoloženje.
Kada dođe dan ispita, dijete obradujte omiljenim doručkom prije škole kako bi se dobro osjećalo. Kada se dobro osjeća, imat će i više samopouzdanja uz koje će se lakše nositi sa svojim strahom. Budite sigurni da na nastavu kreće na vrijeme i da neće zakasniti, ali ne zaboravite i poželjeti mu sreću te ga ohrabriti.
Nakon ispita nemojte se zanimati isključivo za rezultate koje je dijete postiglo, razgovarajte s njim o znanju koje je usvojilo, ali i napretku koje je postiglo u svladavanju svoga straha.
  Mateja Krizmanić 