Vezikouretalni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u djece, a svako treće dijete s urinarnom infekcijom ima refluks
Kod zdrave se djece urin iz bubrega spušta u mjehur dok se kod djece oboljele od refluksa, urin iz mjehura vraća natrag u mokraćovod pa do bubrega.
Uzroci ovog poremećaja mogu biti fizičke abnormalnosti građe mokraćovoda i mjehura ili pogreška cjelokupnog mokraćnog mehanizma koja se događa za vrijeme djetetova razvoja u maternici.
Simptomi i dijagnoza refluksa mokraće
Vezikouretalni refluks nema specifične simptome, a većinom se otkriva tek kada dijete oboli od neke vrste urinoinfekta povezanog s povišenom temperaturom.
Znakovi urinoinfekcija kod starije djece su pojačan nagon za mokrenjem, peckanje, zamućen urin, bol u donjem dijelu trbuha i leđa te povišena temperatura. Javiti se mogu mučnina i povraćanje.
Kod beba se simptomi teže uočavaju jer nemate pristup mokraći, ali ukoliko uočite da bebin urin jako zaudara, da joj se povisila temperatura i neobično je razdražljiva, svakako posumnjajte na urinarni problem.
Srednji mlaz prvog jutarnjeg urina otkrit će eventualnu infekciju kod djece, dok je postupak prikupljanja urina kod beba nešto kompliciraniji. Da bi se prikupio urin, bebama se na oprano spolovilo lijepe sterilne vrećice sakupljači koje se drže maksimalno sat vremena. Ukoliko u tom vremenu beba ne napuni vrećicu, stara se miče i lijepi se nova. Nakon prikupljanja urina, u roku od sat vremena, on se dostavlja u najbliži laboratorij.
Ako liječnik, prilikom dijagnosticiranja uroinfekta posumnja na VUR, obavit će nekoliko specijalističkih pretraga kao što su ultrazvučni pregled mokraćovoda za vrijeme mokrenja kojim se utvrđuje stupanj refluksa od kojeg dijete boluje.
Ukoliko se uspostavi dijagnoza VUR-a, daljna obrada uključuje invazivnije metode koje se uglavnom koriste kateterom i kontrastom kako bi se promatralo vraća li se mokraća natrag u bubrege.
Liječenje refluksa i prevencija
Glavni cilj kod liječenja VUR-a jest smanjiti mogućnost infekcija i zaštititi bubrege. Prisustvo bakterija u urinu djece koja imaju refluks, lako može dovesti do težih infekcija bubrega jer se bakterije, zajedno s urinom, vraćaju do bubrega.
Ukoliko primjetite da dijete ima vrlo visoku temperaturu, povraća ili ima jake mučnine i bolove, moguće je da se radi o bubrežnoj infekciji na koju valja odmah reagirati i dijete odvesti liječniku. Ako ga simptomi uhvate za vrijeme vikenda, ne treba čekati početak sljedećeg tjedna već s djetetom otići u ambulantu hitne pomoći kako bi se liječenje započelo čim prije.
Neliječeni VUR kod nešto starije djece može prouzrokovati probleme s bubrezima, njihovu oslabljenu funkciju ili zatajenje te prisustvo proteina u urinu ili visok tlak.
Ovisno o stupnju, liječenje VUR-a obuhvaća preventivno uzimanje niskih doza antibiotika kod 1. i 2. stupnja kako bi se urin održavao sterilnim, a 3. i 4. stupanj zahtjevaju endoskopsko liječenje odnosno kirurški zahvat.
Iako su djevojčice, zbog anatomije spolnog organa, sklonije urinarnim infekcijama pa tako i refluksu mokraće, dječaci ne zaostaju u učestalosti obolijenja. Djevojčice obolijevaju u nešto starijoj dobi dok dječaci češće obolijevaju u najranijoj životnoj dobi zbog anatomskih anomalija i nerazvijenosti mokraćnih organa.
Ponekad i ultrazvuk nerođene bebe može pokazati hoće li dijete imati refluks jer otkriva eventualnu natečenost bubrega koji signalizira VUR.
Na sreću, većina djece ne razvija teže komplikacije i mokraćni refluks prerastu. Oboljela se djeca moraju redovito kontrolirati i po potrebi uzimati preventivne doze antibiotika kako bi se spriječile infekcije koje su najveći uzrok pogoršanja vezikouretalnog refluksa.