I dok je većina djece svjesna opasnosti i mogućih posljedica igranja vatrom, ponekad je znatiželja jednostavno jača i ne mogu odoljeti igri plamenom – čak i uz sav roditeljski trud i upozorenja.
I dok se većinom radi o pukoj znatiželji i osjećaju uzbuđenja kada rade nešto što je zabranjeno, u nekim slučajevima ovaj vid dječje zabave može imati i ponešto dublje uzroke. Psiholozi ističu kako opsesivno igranje vatrom može ukazivati na određene emocionalne i kronične probleme u ponašanju koji iziskuju pomoć stručnjaka.
Igra vatrom i zašto je toliko zabavna?
Djeca predškolske dobi pri susretu s vatrom često su jednostavno znatiželjna i iskazati će želju za igrom sa svijećom, šibicama i slično. U prvim godinama života vatra predstavlja jedan dio svijeta koji ih okružuje i koji svakodnevno sve više otkrivaju. Iako je često riječ o bezazlenom promatranju plamena, ove godine života po ovom su pitanju možda i najopasnije – manja djeca još ne mogu u potpunosti shvatiti opasnosti i moguće posljedice te je i trenutak roditeljske nepažnje dovoljan da dođe do nezgode.
Kod nešto starije djece, prvenstveno one školske dobi, igre vatrom nešto su drugačije prirode. Do ovog perioda već su upoznati sa svijetom oko sebe, ali i mogućim posljedicama svoje igre. Ovdje se često radi o svojevrsnoj fascinaciji vatrom te proučavaju svijeću ili komad papira kako gori. Iako već i sama činjenica da je dijete toliko fascinirano plamenom zabrinjava mnoge roditelje, u većini slučajeva je riječ o prolaznoj fazi koja, dugoročno gledano, nema neželjenih posljedica.
Kada postoji razlog za zabrinutost?
Ako dijete samostalno pali vatru i igra se njome unatoč tome što su ga roditelji više puta upozorili da to ne radi, moguće je da se ne radi tek o prolaznoj fazi ili povećanoj znatiželji. Unatoč tome što počne kao nevina dječja igra, mnogo je primjera u kojima je dječja opsjednutost plamenom dovela u opasnost njih same, ali i ljude koji ih okružuju.
Uzroka ovakvoj vrsti ponašanja može biti mnogo. Od jednostavne želje za roditeljskom pozornošću, do nemogućnosti kontrole bijesa kada paljenje stvari mališanima služi poput „ispušnog ventila“ za nešto što su doživjeli. Stručnjaci navode kako su djeca koja namjerno zapaljuju predmete poput papira u tom periodu života u dosta slučajeva prolazila kroz određenu promjenu, poput rođenja brata/sestre, selidbe obitelji u novi prostor ili pak rastave roditelja. Ovakvo rizično ponašanje stoga se ne bi trebalo rješavati roditeljskim zabranama i kaznama budući da one nemaju prevelikog utjecaja na mališana koji traži pozornost. Kada procijenite da je vaše dijete dovelo sebe i druge u opasnost iako zna za sve potencijalne posljedice svoje igre, potrebno je potražiti pomoć psihologa.
Važno je na vrijeme reagirati
Kako biste spriječili potencijalno opasne situacije u koje dijete paljenjem vatre može dovesti sebe i ljude koji ga okružuju, za početak je potrebno jednostavno – misliti unaprijed. To prvenstveno znači da pripazite kako na vidljiv mjestima lako dostupnim djeci ne ostavljate predmete poput šibica i upaljača. Već i djeca predškolske dobi jednostavno mogu shvatiti kako pomoću njih zapaliti vatru.
Nadalje, razgovarajte otvoreno sa svojim djetetom o opasnostima koje vatra može predstavljati. Pobrinite se da vaš mališan u potpunosti shvaća rizike paljenja vatre, a ukažite mu i na svakodnevne opasnosti vezane za, primjerice, kuhanje. Objasnite kako nikada ne smije stajati preblizu štednjaka, a kod nešto starije djece (školske dobi), važno je razgovarati o tome kako postupiti u slučaju da dođe do širenja vatre – bilo u stanu ili na otvorenom prostoru. Naučite svog mališana kako je potrebno u što kraćem roku pozvati vatrogasce, te nikako ne pokušavati samostalno ugasiti vatru. Naučite ih da u zatvorenom prostoru što prije pronađu siguran izlaz van, te da se odmaknu što dalje od mjesta zahvaćenog vatrom.
Od svega navedenog, možda je i najvažnije da upravo vi kao roditelj budete pozitivan primjer svom mališanu. Vatru koristite odgovorno, te uvijek provjerite kako ste ju dobro ugasili. Ako ste pušač, probajte potpuno „izbaciti“ pušenje u kući i blizini djeteta – upaljači i šibice kao izvor vatre tada neće biti lako dostupni djetetu, a o pozitivnim učincima na zdravlje nije potrebno niti govoriti.
Dijete kojemu su od „malih nogu“ usađene navike koje se tiču odgovornog ponašanja vezanog uz vatru te njene potencijalne opasnosti i posljedice, vrlo će se vjerojatno na isti način ponašati i kasnije u životu, a vi kao roditelj nećete strahovati od toga da bi nešto moglo poći po zlu.