Iako velik broj roditelja ponekad razmišlja o ovom „pothvatu“, najčešće ipak odustaju bojeći se kako će djeca reagirati na ideju da mama i tata idu na izlet, ljetovanje ili zimovanje bez njih. Dobar dio roditelja osjeća i grižnju savjesti te se jednostavno ne mogu odvojiti od svoje djece. No, ako su dobro pripremljeni, samostalno putovanje ne treba ostati tek nedostižni san, a odlazak djeci također ne treba predstavljati traumu. Nekoliko dana bez mališana, ma koliko bili privrženi roditeljima, može imati itekako pozitivne učinke na cijelu obitelj.
Vrijeme koje mama i tata provedu "na samo" poboljšava njihov odnos, produbljuje intimu, povjerenje i poštovanje, a sve skupa može imati samo pozitivan dugoročni utjecaj na odgoj i dobrobit njihove djece te općenito da dobru energiju u obitelji.
Djetetov uzrast kao važan faktor
Priprema djeteta na ostanak kod kuće za vrijeme odlaska na more ili pak na duži put u inozemstvo, uvelike ovisi o njegovom uzrastu. Dok su manja djeca mnogo privrženija roditeljima, kod onih starijih ova odluka neće sa sobom donijeti toliko poteškoća.
Strah od odvajanja od roditelja uglavnom se javlja kod djece između šest mjeseci i druge godine života. Za njih, rutina i udobnost na koju su do sada navikli predstavljaju najvažniju stvar na svijetu. To znači da su navikli na to da će mama i tata biti uz njih u svakom trenutku, svakog sata i dana. Kod planiranja putovanja stoga je najvažnije da promjenu osjete što je manje moguće. Možda prvi preduvjet za to bio bi ostanak u vlastitom domu, te pronalazak osobe u koju i djeca imaju povjerenja a koja će ih čuvati. Najčešće su to bake i djedovi koji ionako provode dosta vremena s unukom. Najbolje je upravo njih zamoliti da se na nekoliko dana „presele“ kako bi djeca ostala u svojoj rutini i svom „teritoriju“. Ako baka i djed ne žive u blizini, odnosno roditelji nemaju pouzdanu opciju čuvanja, vjerojatno se niti neće odlučiti na putovanje bez djeteta koje je još uvijek maleno i potpuno ovisno o njima.
Djeca predškolske dobi često ne shvaćaju zašto roditelji odlaze na put bez njih. Mnogi od njih to će protumačiti na način da su nešto skrivili, te ih mama i tata kažnjavaju tako da će ih ostaviti kod kuće. Stoga je najvažnije krenuti upravo od toga – na pristupačan način im objasniti i uvjeriti ih kako ništa loše nisu učinili. Dobro je rješenje i prije puta otići barem na kratki izlet zajedno, kao obitelj, a kada dođe vrijeme za odlazak mame i tate, djetetu treba reći kako je sada riječ o drugoj vrsti izleta koji njemu neće biti zanimljiv. S djetetom treba biti iskren i nije potrebno izmišljati priče.
Djeca školske dobi u godinama su kada objektivnije počinju shvaćati svijet oko sebe te i pristup njima mora biti drugačiji. Oni će češće direktno pokazivati svoje nezadovoljstvo vašim odlaskom, ali u smislu žaljenja što i oni neće imati priliku iskusiti ono što ćete vi doživjeti na svome putovanju. Roditeljski pristup u ovoj situaciji može biti ponešto „odrasliji“. Roditelji djetetu trebaju objasniti kako mama i tata jednostavno trebaju malo vremena za sebe.
Neovisno o dobi djeteta, najvažnije je da roditelji pronađu pouzdanu osobu od povjerenja koja će na mališana paziti dok se ne vrate s putovanja.
Priprema za putovanje
Kada roditelji prijeđu ovu prvi, često najneugodniju fazu priopćavanja djetetu kako putuju bez njega, može se početi s konkretnim pripremama za odlazak. To bi značilo uputiti osobu koja će ga čuvati u djetetovu dnevnu rutinu, kako bi mališan što manje osjetio promjenu. Neka ta osoba barem dan prije puta provede veći dio vremena s djetetom, kako bi iz prve ruke vidjela njegov način funkcioniranja i zanimacije kako dan prolazi. Neka obroci budu raspoređeni jednako kao i inače, vrijeme odlaska na spavanje također bi trebalo ostati nepromijenjeno. Ove su stvari važne kako mališani ne bi odjednom bili suočeni s promjenama na više polja.
Osobu također treba uputiti u raspored stvari u kući i važno je ostaviti joj važnije telefonske brojeve „pri ruci“, kao i broj na koji vas u svakom trenutku može kontaktirati.
Bez osjećaja krivnje
Mnogi roditelji će, unatoč iscrpnim pripremama, po odlasku osjećati grižnju savjesti. Pogotovo kada ih na putovanje isprati plač mališana. U ovim trenutcima koncentrirajte se na pozitivne stvari koje vam se putovanjem otvaraju. Za početak, imati ćete vremena samo za sebe (vjerojatno nakon dugo vremena), te ćete se vjerojatno uspjeti naspavati kao što već dugo niste. Dan će vam se također činiti mnogo dužim, što vam ostavlja prostora za neke stvari koje do sada jednostavno niste stizali učiniti. To može biti bezbrižan odlazak u kino ili kazalište, ili jednostavno duga, relaksirajuća šetnja i razgledavanje vašeg odredišta. Zapamtite kako će vam samo nekoliko dana „punjenja baterija“ vratiti energiju, što samo može značiti da ćete po povratku imati više snage i volje za uobičajene obiteljske obaveze i druženje s djetetom. Mališan će to itekako znati cijeniti, a činjenicu da ste nekoliko dana bili odsutni zaboravit će istog trenutka kad se vratite doma i posvetite mu svo vrijeme svijeta.