.
Brojna su provedena istraživanja ukazala da su za dobru prilagodbu djeteta na bolničko liječenje i preveniranje emocionalnih poteškoća kao reakcije na hospitalizaciju, važni prisutnost roditelja, priprema djeteta za ostanak u bolnici te prilagodba bolničkog okruženja i postupaka zdravstvenog osoblja s obzirom na razvojnu dob i potrebe djeteta.
Odvajanje od roditelja predstavlja stres za svako dijete, a intenzitet stresa ovisi o njegovoj razvojnoj dobi, osobinama i temperamentu te o trajanju liječenja odnosno dužine odvojenosti od roditelja. Najnepovoljnijom fazom za hospitalizaciju smatra se dob od oko šest mjeseci do četiri godine, kada je najintenzivniji razvoj privrženosti između roditelja i djeteta.
Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?
- djetetu trebate ukratko objasniti što će se s njim događati (vađenje krvi, mjerenje temperature, medicinski pregledi, snimanja itd.)
- nemojte mu davati lažna obećanja vezana uz duljinu boravka u bolnici jer to može izazvati silno razočaranje i osjećaj bespomoćnosti kada se očekivani rok produlji
- pokušajte mu što detaljnije opisati bolnicu, sobu u kojoj će biti smješteno, liječnika koji će se za njega brinuti
- nemojte govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, pokušajte ga uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško
- pokušajte pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim
Što (ne) treba napraviti?
- uspostavite dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje
- u suradnji s djetetom pripremite njegove stvari i ponesite njegovu najdražu igračku koja će umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja
- ostanite s djetetom dok se ne smjesti u bolnički krevetić jer to pridonosi osjećaju djetetove sigurnosti
- kad dovedete dijete na Odjel, nikako nemojte otići, a da se ne pozdravite s djetetom i ne kažete mu kad ćete ponovno doći i da ćete ga odvesti kući čim se izliječi.
Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?
- nužno je dijete posjećivati svaki dan, a ako je to nemoguće, preporučuju se telefonski pozivi u poslijepodnevnim satima
- svakodnevne posjete nisu uvijek moguće svim roditeljima, stoga djetetu treba reći ako ga se neće moći posjetiti
- ponašanje za vrijeme posjeta treba prilagoditi stanju malog bolesnika (igrati se s njim ako se dobro osjeća, pokušati zainteresirati za igru i djecu koja taj dan nemaju posjete i sl.)
- ne sažalijevati dijete
- pohvalite dijete kad god za to imate prigodu (za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.)
- s djetetom treba pravodobno razgovarati kako biste ga pripremili za svoj odlazak kući
- informirajte se redovito kod liječnika i sestre o stanju vašeg djeteta
- vaš odlazak nakon posjeta u prvim je danima najčešće praćen suzama, dopustite djetetu da se isplače, nemojte ga ismijavati ili mu se rugati (bez obzira koliko je “veliko”)
- klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!
- važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti
Kako pomoći djetetu da se nosi s ostankom brata ili sestre u bolnici?
Briga o bolesnom djetetu, rastanku od roditelja i promjena rutine mogu utjecati na dijete, stoga je važno razgovarati s djecom o zdravlju brata ili sestre dajući mu iskrene informacije. Omogućite im da pitaju i izražavaju svoje osjećaje. Dok je vaše dijete u bolnici, uzmite malo vremena samo za zdravu djecu kako bi s njima kvalitetno proveli vrijeme. Kada je potrebno da boravite u bolnici, zamolite nekoga kome vjerujete vi i vaša djeca da se pobrine za zdravu djecu. Nazovite mališane kad god je to moguće i pobrinite se da se braća i sestre međusobno susreću.
Povratak djeteta iz bolnice
Za dolazak djeteta iz bolnice treba provesti pripremu isto kao i za boravak u bolnici. Pitajte članove tima koji su sudjelovali u njezi djeteta o lijekovima i njegovanju nakon povratka kući. Ostanak u bolnici, bolest, iskustvo liječenja, sve to ima utjecaj na vrijeme potrebno da se dijete vrati u rutinu. Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Vaše ponašanje ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti. Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem.