Pripazite na količinu slobodnih aktivnosti koje pohađa vaše dijete!

Današnja su djeca "prebukirana" kao nikad prije te se postavlja jednostavno pitanje: Koliko zapravo djeci treba dodatnih (slobodnih) aktivnosti, uz školu ili vrtić U mnogim obiteljima, djeca sve više vremena provode u organiziranim programima, a sve manje u igri. Dio razloga zašto se roditelji žure da djecu upišu na aktivnosti dolazi od njihove želje da djetetu pruže svaku mogućnost za uspjeh. Osim toga, postoji i pritisak usporedbe s drugim roditeljima i obiteljima.

Radoholizam se polako uvlači i u naše društvo, radni dan traje po deset do dvanaest sati dnevno te se ova radna etika sve više prenosi na djecu u obliku organiziranih aktivnosti. Roditeljska potreba da upišu djecu na aktivnosti koje obogaćuju također može imati korijene u djetinjstvu roditelja, naročito ako osjećaju da dok su oni bili mali nisu imali ono što im je trebalo. U vrijeme kad su odgajane današnje generacije roditelja, ljudi nisu toliko znali ni proučavati roditeljstvo, niti su znali kako njihovi postupci utječu na djecu.

U žurbi da se mališan upiše u svaku aktivnost u kojoj bi mogao iskazati talent, roditelji ponekad djeci uskraćuju jedno važno iskustvo, čiju vrijednost često zaboravljamo, a to je - dosada. Dosada je zdrava emocija i važno je da je djeca nauče tolerirati i upotrijebiti to vrijeme na kreativan način. Kad je svaka dječja minuta isplanirana, dobiju puno stimulacije, ali u tom procesu možda se nikad neće naučiti kako sami sebe zabavljati.

Ako roditelj odluči da je manje stimulacije bolje za njegovo dijete, izazov tek počinje. Dobro je znati da će se dječji interesi i talenti prirodno pojaviti i dijete će biti spremno pokušati različite stvari. Ako se djecu upiše u aktivnosti u preranoj dobi, pokazalo se da ih ne rijetko kasnije odbace.

Ponekad pritisak dođe iz neočekivanog izvora - djece. Dijete, na primjer, čuje od svojih prijatelja kako pričaju o svojim aktivnostima i pita: Zašto ja ne idem na ono na što idu i druga djeca? Dobro je objasniti da će se, kad se prestane baviti jednom aktivnosti, moći upisati na drugu. Većina stručnjaka ističe da prije polaska u osnovnu školu nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti jer nema nikakvih dokaza da one pomažu djetetu da kasnije bolje funkcionira ili postiže bolje uspjehe.

Djeca su, osim toga, jako različita. Ono što je za jedno dijete uzbudljivo, za drugo nije zanimljivo. Stoga je, uistinu važno dobro poznavati svoje dijete kako bi znali što je za njega najbolje. Još jedna opasnost dodatnih aktivnosti jest što mogu naštetiti obiteljskom odnosu. Kad je dijete prisiljeno raditi nešto na što nije spremno pa iskaže protest, roditelji se mogu osjećati razočaranima, a dijete može misliti da ih je ono razočaralo.

Kada djeca počnu ići u školu, većina ih može podnijeti jednu do dvije aktivnosti. Važno je napomenuti da najmlađe treba poticati da probaju različite stvari i objasniti da ne brinu toliko jesu li u tome dobra, bitno je da im je zabavno. Opasnost specijaliziranja jest u tome da se usredotoče usko na jednu stvar i ne dobivaju toliko novih iskustava. To također uči djecu da budu manje tolerantna prema vlastitoj prosječnosti.

Osnovno je pravilo pronaći onu aktivnost u kojoj dijete uistinu uživa i zabavlja se sudjelujući. Previše strukturiranih aktivnosti sprečava djecu da sanjare ili da se jednostavno, samo zabavljaju. Djeca se prvenstveno razvijaju kroz slobodnu igru, a ne kroz strukturirane lekcije jer tako razvijaju kreativne vještine i uče se zabavljati. To su iznimno važne vještine, ali ako djeca ne dobiju priliku, zapamtite, neće ih ni razviti.