Dobro je poznata izreka kako lijepe manire kreću od kućnog odgoja Vikanje, ignoriranje ili pak ružne riječi – sve to može biti upućeno drugoj djeci, ali i odraslima. A upravo takve situacije znaju biti izuzetno neugodne za svakog roditelja.
Nemoguće je predvidjeti reakcije djeteta kada se nađe u društvu drugih, često nepoznatih ljudi. Za očekivati je kako će do neke od navedenih situacija ponekad zaista i doći. Upravo je tu vidljivo kako odgoj mališana nije nimalo lak posao, no uz nekoliko trikova neugodne je situacije moguće svesti na minimum.
Lijepe manire kao duboko usađena navika
Pravila lijepog ponašanja prema drugima nije nešto što se uči ovisno o prilici u kojoj se nalazimo. Osnovne manire bi trebale biti duboko usađene u svakog pojedinca koji će ih potom s lakoćom moći koristiti ovisno o situaciji u kojoj se nađe.
Djeca s otprilike navršenih godinu i pol počinju razumijevati svijet oko sebe na jedan novi, drugačiji način. Upravo tada u mališanima se javlja svijest o tome kako ljudi koji ih okružuju također imaju osjećaje. Samim time počinju shvaćati i kako svojim ponašanjem ponekad mogu povrijediti te osjećaje. Stoga je važno već tada početi s usađivanjem onoga što nazivamo lijepim manirama.
Naravno, napredak neće biti vidljiv preko noći. Svaki put kada se nađete u situaciji u kojoj vaše dijete prema vama ne iskazuje poštovanje – jednostavno ga upozorite, no bez kazni i vikanja. Puno bolji pristup bio bi sjesti i objasniti mališanu zašto vas je, primjerice, bacanje hrane na pod povrijedilo. Recite djetetu kako ste se potrudili pripremiti mu obrok, te pitajte kako bi se ono osjećalo da je situacija obrnuta. Isto tako, kada sretnete nekoga koga znate, nakon što se pozdravite, recite mališanu da i on učini isto. Jednostavno „bok“ čini razliku i utječe na usvajanje osnovnih pravila pristojnosti prema drugima.
Neprikladne reakcije koje rezultiraju neugodnim situacijama potrebno je „srezati u korijenu“ prvenstveno kod kuće. Ako roditelji dopuštaju da im mališani razbacuju stvari ili ih pak ignoriraju i viču na njih, velika je vjerojatnost da će se takvo ponašanje „preslikati“ na situacije izvan obiteljskog kruga. Ignoriranje problema od strane roditelja u većini je slučajeva ono što klincima daje poticaj za daljnji razvoj takvog obrasca ponašanja, ističu stručnjaci.
Bez materijalnog poticaja
Mnogo roditelja nesvjesno radi pogreške u ovom procesu. Jedan od čestih primjera za to je i obećavanje poklona zauzvrat. Primjerice, s djetetom idete na nečiji rođendan, i u strahu od toga da vaš klinac ne uvrijedi nekoga svojim ponašanjem, prije odlaska mu obećavate onu igračku koju u obližnjoj trgovini gleda već dulje vrijeme. Sve ako vam obeća kako će se tih nekoliko sati lijepo ponašati, a potom obećanje i održi - i nova igračka je u njegovim rukama.
Iako se može dogoditi da vaš mališan u gostima tada zaista bude „kao bubica“, radi se o pristupu koji dugoročno ne može donijeti pozitivne rezultate. Dijete će se s vremenom naviknuti na stimuliranje ponašanja materijalnim stvarima. A što je dijete veće, teže će biti riješiti se te navike i naučiti ga pravilima lijepog ponašanja iz drugih razloga osim osobne koristi.
Upravo zato, najbolje što u ovakvim trenucima možete pokloniti svom mališanu je – vaše vrijeme. Razgovarajte s njim o osjećajima drugih ljudi, pitajte za zašto mu se određeni pojedinci jednostavno ne sviđaju i zašto na njih burno reagira. Iskreni razgovori dugoročno imaju mnogo više uspjeha, iako će proći malo više vremena dok vaš klinac u potpunosti ne shvati zašto njegovi postupci ponekad mogu povrijediti ljude koji ga okružuju.
Važnost dosljednosti
Shvaćanje i usvajanje lijepih manira za mnogu djecu može predstavljati poteškoću, pogotovo u doba kada su još zaigrani i ne doživljavaju svijet oko sebe na jednak način kao i odrasli. U ovom slučaju bi se mogla primijeniti izreka „malim koracima do cilja“. Svakodnevnim susretom s pravilima ponašanja – uglavnom od strane svojih roditelja – svaki će mališan kroz određen period shvatiti što bi u svom pristupu drugima trebao promijeniti.
Upravo je dosljednost u ovom učenju ono što čini razliku. Točnije, od mališana se ne može očekivati lijepo ponašanje i određene manire ako se s njim u svojoj okolini ne susreće svakodnevno. Učenje iz tuđih postupaka s vremenom će dovesti i do shvaćanja koncepta empatije.
Kvalitetan san
Možda se na prvi pogled važnost sna i usvajanje lijepog ponašanja ne mogu povezati, no ta povezanost itekako postoji. Baš kao što manjak sna može utjecati na koncentraciju i rezultate u školi, tako ima utjecaj i na ponašanje mališana. Od malih nogu večernji rituali poput pranja zubića, tuširanja i vremena određenog za odlazak u krevet stvaraju rutinu na koju je djetetov organizam naviknuo. U slučaju da se to vrijeme pomakne zbog, primjerice, gledanje televizije do kasnih sati, mozak će na ovu promjenu reagirati. Stoga nije čudno da se mališan radi premalo sna ujutro probudi razdražljiv i mrzovoljan. A upravo to tijekom dana može utjecati na njegov odnos s drugim ljudima.