Koriste batine ili udaranje kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja. Iako svaki udarac nije fizičko zlostavljanje, treba imati na umu da batine ne uče djecu što je dobro. One uče kako da budu nasilna i bez kontrole. Djeca uče razlikovati dobro od lošeg oponašajući svoje roditelje - ako ih udarite oni će smatrati da je u redu da i oni udare nekoga.
Ako naučite kako se uspješno kontrolirati, možete spriječiti fizičko zlostavljanje i batine kao oblik kažnjavanja. Kad ste pod pritiskom, probajte neku od ovih ideja:
- ako je vaše dijete dovoljno staro da razumije, objasnite mu zašto ste ljuti
- otiđite se tuširati i pritom zamišljajte kako voda ispire negativne osjećaje, vičite pod tušem ako želite
- odvojite vrijeme samo za sebe i radite ono što vas veseli, upišite neku sportsku aktivnost, strani jezik
- razgovarajte s drugim roditeljima iz susjedstva, saznajte kako oni rješavaju obiteljske probleme
- postavite razumne granice za ponašanje djeteta koje su prikladne njegovoj dobi, razumijevanju i stupnju razvoja
Čime zamijeniti batine?
Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog i donositi pametne i mudre odluke. Nagrade kao pohvala, nježan dodir, privilegije i sl. pokazuju djeci da uvažavamo njihov napor i pokušaje, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja i dobre slike o sebi. Najveća nagradu djetetu je pohvala. Upotrebljavajte pohvale za njih kao osobe (Volim te, Jako si dobar) i pohvale za ono što rade (Dobro si zavezala cipelu, Lijepo si pospremila igračke). Privilegije su izvrsne nagrade za djecu. One mogu biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasniji odlazak u krevet, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju.
Kažnjavanje također može biti dio discipline, no to nikako ne smije biti fizičko kažnjavanje koje potiču djecu da misle loše o sebi i drugima. Treba napomenuti da se nikada ne smije kažnjavati djecu ispod tri godine, zato što ne razlikuju uzrok i posljedicu, ne rade štetu namjerno i nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg.
Djeca između 3 i 11 godina se mogu kazniti gubitkom privilegija, a ograničavanje je pogodno za djecu stariju od 3 i pol godine.Roditeljsko razočaranje, pogodno je pak kao kazna za djecu stariju od tri godine. Treba pritom imati na umu da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu.
Preporuke roditeljima
- jasnim i ozbiljnim glasom dajte djetetu do znanja što je prihvatljivo
- budite dosljedni, NE uvijek mora ostati NE za nepoželjno ponašanje
- umjesto da kažnjavate ono što ne želite da dijete radi, nagradite ono što želite
- komunicirajte s djetetom
- budite modeli za poželjno ponašanje
- dajte djetetu realistične izbore i posljedice
Postavljanje granica u odgoju
Kako bi djeca znala što će mu roditelji tolerirati, a što neće, važno je da roditelji postave djeci jasne granice ponašanja. Važno je da granice budu kratke, jasne, dobro definirane i konkretne. Dobro postavljane granice moraju uvažavati potrebe i roditelja i djeteta, te omogućiti da svi dobiju što žele. Granice treba postaviti kao obećanje, a ne kao prijetnje, kao na primjer Možeš gledati crtić ako pospremiš igračke, a ne Nećeš gledati crtić dok ne pospremiš igračke.
Ako roditelj nije spreman izdržati i ne nagraditi dijete privilegijom ako ne obavi svoj zadatak, bolje je onda, granice ne postavljati. Ako dijete ne uspije poštovati granice, obaviti svoj zadatak jer mu je dano premalo vremena ili su roditeljske upute bile nejasne, nerazumljive ili dijete još uvijek nije dostiglo razvojni stupanj kako bi učinilo ono što je roditelj želio, to znači da su loše postavljene granice. U tom slučaju treba smanjiti zahtjeve, odnosno postaviti djetetu nove granice, dati jasnije upute ili više vremena. Granice povezuju djetetovo ponašanje s ishodom koji nije u vezi s reakcijom roditelja te stoga ne dovodi do stresa u odnosima.